KNJIŽEVNOSTSinteza gradiva sedmog

razreda

KNJIŽEVNOST JE UMJETNOST RIJEČI.

PREMA OSNOVNIM OBLICIMA KNJIŽEVNOST SE DIJELI I OVAKO: POEZIJA - književna djela pisana vezanim

stihom.

PROZA - književna djela pisana nevezanim tekstom ("od ruba do ruba stranice").

DRAMA - književna djela pisana dijalogom i monologom.

KNJIŽEVNI RODOVI: LEDKNJIŽEVNOST

LIRIKA EPIKA DRAMA

LIRIKA – KRATKA, OSJEĆAJNA, SAŽETA, SUBJEKTIVNA

Tematska podjela

socijalna

religiozna

ljubavna šaljiva domolj

ubnapejsažn

a

EPIKA – OPISUJE DOGAĐAJE, OBJEKTIVNA, PISANA U REČENICAMA, IMA LIKOVE I RADNJU

epika

jednostavni oblici složeni oblici

jednostavnivic

bajkabasna

poslovicazagonetka

DRAMA – IZVODI SE NA POZORNICI, DIDASKALIJE, DRAMSKA NAPETOST I DRAMSKI SUKOB

drama

komedija

ismijavanje mana, uporaba

humora

tragedija

tragični: junak, radnja i završetak

Drama u užem smislu

ozbiljne teme; može imati

sretan ili tužan kraj

KOMPOZICIJA LIRSKOG TEKSTAKompozicija je način na koji se motivi lirske

pjesme međusobno povezuju u određene cjeline.

Najuočljivija kompozicijska cjelina svake pjesme je strofa.

Kompozicijsku jedinicu čini i stih, koji je temeljna podloga pjesme.

TEMA LIRSKE PJESMETema je onaj predmet, pojava, emotivno ili

psihičko stanje koje pjesnik pretvara u pjesmu, odnosno izražava stihovima.

Tema se u lirskoj pjesmi razrađuje pomoću brojnih motiva, odnosno manjih tematskih jedinica.

LIRSKI SUBJEKT Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje

"ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost.

Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili čak neko neidentificirano unutarnje biće pjesme.

Često je to "ja" i gramatički prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). 

STIH Redak u pjesmi, ritmička cjelina. Vezani stih ima rimu. Slobodni stih nema rime. Vrsta se određuje po broju slogova u

redu:

Kroz samoću, muk, peteracSve je teži huk: peteracŽeljeznicu guta već daljina. deseterac

STROFA (KITICA) Određeni broj stihova koji čini osjećajnu, ritmičku i

misaonu cjelinu u pjesmi... S obzirom na broj stihova razlikujemo: monostih -

strofa od jednoga stiha,dvostih (distih) - strofa od dva stiha,trostih (tercina) - strofa od tri stihačetverostih (katren) - strofa od četiri stihapeterostih (kvintil ili kvintina) - strofa od pet stihovašesterostih (sekstina, sestina) - strofa od šest stihovasedmerostih (septima) - strofa od sedam stihovaosmerostik (oktava) - strofa od osam stihovadeveterostih (nona) - strofa od devet stihovadeseterostih (decima) - strofa od deset stihova.

RIMA (SROK) Glasovno podudaranje završnih riječi susjednih ili

bliskih stihova ili polustihova.

Po rasporedu rimovanih riječi:parna (aa bb)ukrštena (abab)obgrljena (abba)isprekidana (abcbdde)monorima (aaaaa)

RITAMo Ritmičnost je jedna od temeljnih značajki

pjesničkog izraza. Ritam izvire iz rime, stanke, opkoračenja...

o Po svojim obilježjima ritam u lirskoj pjesmi može biti brz, spor, ujednačen, smiren, uznemiren.

o Ritmom se izražava i naglašuje osjećajno ili misaono obilježje pjesme. To znači da veseloj pjesmi pogoduje brži ritam, a tužnoj sporiji ritam.

PJESNIČKE SLIKE

STILSKA SREDSTVA

alegorija aliteracija anafora asonanca elipsa epifora epitet gradacija hiperbola inverzija ironija

litota metafora oksimoron onomatopeja personifikacija polisindeton retoričko pitanje simbol slavenska antiteza usporedba

IDEJA DJELA Ideja književnog djela je temeljna

misao djela kojom je protkano djelo čiji je smisao djela sadržan u temi, događajima i likovima djela onako kako je to sam pisac djela odredio.

ANALIZA LIRSKOG TEKSTA književni rod vrsta tema motivi kompozicija (stih, strofa, rima, ritam) pjesničke slike stilska sredstva

TEME I MOTIVI PRIPOVJEDNOGA DJELA Svako pripovjedno djelo govori o nekoj

temi. Tema je glavni predmet pripovijedanja, opisivanja ili prikazivanja u književnom djelu. Temu pisac pronalazi i izabire u stvarnom ili zamišljenom životu. Odabranu temu pisac književno oblikuje fabulom, likovima, izborom forme.

S obzirom na to da se određenom temom na širok način zahvaća predmet književnog djela, uz temu postoje i brojne manje tematske jedinice. To su motivi.

PRIPOVJEDAČKI POSTUPCI (TEHNIKE)U obradi i iznošenju svoje teme

prozni se pisac, pripovjedač koristi pripovijedanjem (naracijom), opisivanjem (deskripcijom) i razgovorom (dijalogom).

PRIPOVIJEDANJEPripovijedanjem se razvija fabula

književnog djela te otkrivaju različiti stupnjevi radnje o kojoj nas pisac izvješćuje.

OPIS Prozno (pripovjedno) djelo sadrži i veći broj

opisa. Najčešće su to opisi vanjskog, fizičkog izgleda lika ili unutrašnjega, osjećajnog ili psihičkog stanja lika.

U prvom slučaju riječ je o ulozi opisa u stvaranju vanjskoga, a u drugome u stvaranju unutarnjega ili psihičkog portreta.

S obzirom na prostor u kojemu likovi žive i djeluju, pojavljuju se i različiti opisi interijera (unutrašnjosti) i eksterijera (vanjskog prostora).

Pisac nastoji tim opisima što uvjerljivije predočiti određeni lik te prostor u kojemu se nalazi, a koji je bitan i za mjesto zbivanja. Posebna su vrsta opisa u djelu opisi prirode koji predočuju pejzaž.

RAZGOVOR Razgovor (dijalog) u djelu pridonosi življem

razvoju radnje i jasnijem oblikovanju likova. Dijalog se pojavljuje kao direktan, u obliku

upravnog govora, ili kao indirektan, u obliku neupravnoga govora.

Monolog je govor jednoga lika. Unutarnji monolog je način iznošenja misli

književnoga lika u kojemu se pripovjedač nastoji poistovjetiti s likom i ispričati njegova razmišljanja.

FABULA KNJIŽEVNOGA DJELA Fabula je slijed događaja uzročno-posljedično

povezanih u vremenskom slijedu kakav se može dogoditi u zbilji.

Fabula može biti jednostavna ili nerazvijena (obično u kraćim pripovijetkama, novelama, bajkama, basnama) te složena ili razvijena (u pripovijestima i romanima).

Razvijena fabula sastoji se od glavne radnje i niza sporednih radnji, od kojih neke mogu biti i zaokružene cjeline ili epizode.

KOMPOZICIJA KNJIŽEVNOGA DJELA Kompozicija je međusoban odnos pojedinih

dijelova književnoga teksta. Sastoji se od ovih odrednica: a) početka radnje

(uvoda), b) zapleta (događaja koji potiče daljnja zbivanja), c) vrhunca radnje (najnapetijeg dijela), d) raspleta (događaja koji potiče rasplitanje radnje), e) završetka.

Događaji u pripovjednom djelu mogu biti prikazani kronološkim (vremenskim)slijedom, ali i ne moraju.

U nekim pripovjednim tekstovima pisac se vraća u prošlost, a takav postupak nazivamo retrospekcija.

PRIPOVJEDAČ I PISAC Pripovjedača je važno razlikovati od pisca. Pisac je stvarna osoba koja piše književno djelo, a

pripovjedač je osoba koja pripovijeda u književnom djelu. Tako pisac može napisati književno djelo u kojem je pripovjedač npr. djevojčica od 10 godina.

Pripovjedač može pripovijedati u 1. licu (ja-oblik pripovijedanja) ili u 3. licu   (on-oblik pripovijedanja).

KNJIŽEVNI LIK Književni se likovi dijele na glavne i

sporedne. Glavni lik je nositelj glavne radnje, o

njemu se najviše govori, on je najplastičnije okrakteriziran, on je taj koji rješava probleme i sudjeluje u svim važnijim događajima.

Ostali likovi su sporedni, oni su manje važni, ali su u nekim odnosima s glavnim likom i utječu na radnju.

KARAKTERIZACIJA LIKA Način na koji je pisac opisao lik, način na

koji se lik ponaša, govori, kreće, razmišlja i djeluje.

Vanjski opis lika je opis njegova izgleda i odjeće, a unutarnji opis lika je opis njegovih razmišljanja, osjećaj i njegove naravi.

UNUTARNJI OPIS LIKA Etička karakterizacija otkriva etičke/moralne osobine

lika; govori kako se lik odnosi prema drugome liku, prema radu, narodu domovini (pošten/nepošten, hrabar/kukavica, marljiv/lijen, pravedan/nepravedan, istinoljubiv/lažljiv, čovječan/nečovječan, itd.).Psihološka karakterizacija je takav književni postupak kojim se prikazuje unutarnji život lika (osjećaji, raspoloženja, misli, stanja svijesti i podsvijesti).Sociološka karakterizacija opisuje društveno podrijetlo lika, način na koji sredina utječe ne njegovo ponašanje, stavove o životu i svijetu.Govorna karakterizacija je takav književni postupak kojim književnik govorom lika (npr. zavičajnim dijalektom, slengom, uzrečicama, osobitim stilom govora) karakterizira lik i tako čitaelja upoznaje se s njegovim podrijetlom, osobinama, obrazovanjem i sl.

ANALIZA EPSKOG TEKSTA književni rod vrsta pripovjedač tema i motivi pripovjedne tehnike fabula i kompozicija likovi karakterizacija likova ideja djela

DIJELOVI DRAME U drami nema pripovjedača, nego glavne

dijelove čini govor glumaca. Fabula dramskog teksta se ne pripovijeda, već

se postiže izmjenom dramskih situacija. Dramska situacija je odnos među likovima u

nekom trenutku, a ostvaruje se govorom i postupcima likova. Govor likova ostvaruje se kao dijalog ili monologDramska radnja temelji se na nekom sukobu ili zapletu koji se na kraju razrješava. Taj dramski sukob izaziva stalnu napetost koja je pokretač radnje i zanimanja gledatelja. 

DRAMSKA SU KNJIŽEVNA DJELA POSEBNO OBLIKOVANA TAKO DA SADRŽE: Popis likova (ponekad postoji naznaka nekih

njihovih osobina), vrijeme i mjesto radnje.  Dijelove teksta koje glumci izgovaraju na

pozornici - uz ime lika navedene su riječi koje glumac izgovara (replika).

Dodatna objašnjenja napisana najčešće kosim slovima, u zagradi, koja se ne izgovaraju, nego služe samo kao naputak za razumijevanje teksta, tj. uputa glumcima i redatelju kako nešto odigrati na pozornici (didaskalije).

DRAMSKA DJELA IMAJU I UOBIČAJENU KOMPOZICIJSKU SHEMU:

DIJELOVI DRAME Drama je najčešće podijeljena na činove i

prizore. Činovi su veći zaokruženi dijelovi

radnje, gledateljima predočeni dizanjem ili spuštanjem zastora. Čin se dijeli na prizore i slike.

Prizori su manje fabularno-tematske jediniceizazvane  izmjenom likova na pozornici.

DRAMATIZACIJA Dramatizacija je preradba ili prilagodba

književnih djela za prikazivanje na pozornici. Dramatizaciju često radimo kad želimo igrokazom prikazati ulomak iz nekog romana ili bajke. Budući da u dramskom tekstu (za razliku od proznoga) nema pripovjedača ni opisa, radnju možemo prikazati samo kroz govor likova i njihovo ponašanje.