Vlatko Lacković

OBLIČJE

BOŽJE ZAJEDNICE

DIGITALNO IZDANJE

KOPRIVNICA 2016.

~ 2 ~

„I drugu im prispodobu iznese:

"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze

gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono

je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad

uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u

stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se

po granama.“ Matej 13,31-32

~ 3 ~

Predgovor

U ovom izdanju skupljeni su članci koje sam pisao za web portal

Instituta za religijska istraživanja Crne Gore (IRI)

(http://www.religija.me) u periodu od svibnja do srpnja 2016.

godine. Članci s raznih aspekata obrađuju tematiku Božje zajed-

nice na raznim razinama i u raznim oblicima. To je jedno od naj-

važnijih pitanja, jer upravo po tom odabiru u koju se zajednicu

želimo uključiti i raditi na njenoj izgradnji, biti će nam suđeno

da li ćemo ući u vječni život s Ocem ili biti kažnjeni vječnom

smrću. Organizacije i zajednice ovog svijeta pokušavaju presli-

kati i simulirati Božji model, ali s drugačijim ciljevima od onih

Božjih. Zato je čovjek toliko izmanipuliran i zato čovjek nikako

ne može ostvariti ono što želi i što mu treba. Jedino poznavanje i

razumijevanje Božjih modela i Božje zajednice može nam osi-

gurati odgovore na pitanja zašto živimo u tako surovom svijetu i

što nam treba da se iz toga izvučemo.

Posebna zahvala Pavlu Simoviću koji je objavljivao članke na

web portalu i pomogao pri izradi ovog izdanja.

Svi biblijski citati korišteni u tekstu preuzeti su iz Jeruzalemske

Biblije (može joj se pristupiti na http://biblija.biblija-govori.hr).

~ 4 ~

Sadržaj

Predgovor .................................................................................. 3

Sadržaj ....................................................................................... 4

1: Zajednica muškarca i žene kao jednog tijela ........................ 5

2: Žena kao predmet manipulacije ........................................... 13

3: Smisao vjere kršćana .......................................................... 20

4: Rast na Božjim darovima .................................................... 27

5: Što nas kvalificira za kraljevstvo nebesko? ......................... 35

6: Izabranost i slobodna volja .................................................. 46

7: Povezanost s Kristom ........................................................... 56

8: Samouzdizanje ...................................................................... 69

9: Sin Božji .............................................................................. 80

10: Rad u Božjoj sili ................................................................ 93

11: Zamke neprijatelja ........................................................... 102

12: Most između svjetova ...................................................... 112

~ 5 ~

1. Zajednica muškarca i žene

kao jednog tijela

„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju

ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Postanak 2,24

Biblijski odnos žene i muškarca definira ih kao jedno tijelo.

Iako su prije pada bili stvoreni jednaki i ravnopravni, prekršaj Bo-

žje zapovijedi doveo je do pada u grijeh za što su oboje bili kaž-

njeni.

„Odgovori im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: tko god

čini grijeh, rob je grijeha.’“ Ivan 8,34

„Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti.

Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.“ 2. Petrova 2,19

Bog je u svojoj beskrajnoj milosti spasio ženu ropstva Sotoni

tako što ju je postavio „robom“ Adamu, a Adama robom sebi.

„A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mu-

kama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će go-

spodariti nad tobom.“ Postanak 3,16

„Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist,

glava ženi muž, a glava Kristu Bog.“ 1. Korinćanima 11,3

~ 6 ~

„Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje

u Gospodinu!“ Kološanima 3,18

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo,

a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i

svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6

Opravdanje takvog postupka nalazimo u tome da je Adam

jako volio Evu, jako mu je prirasla srcu, čak više nego sama Božja

zapovijed da ne smiju jesti plodove s drveta spoznaje dobra i zla.

Ukoliko je ona morala umrijeti, on je bio spreman trpiti istu sud-

binu. Upravo kroz taj odnos muža i žene, ali i Krista i njegove

zaručnice, prikazat će se Božji model koji definira zajednicu s

Bogom.

Eva je imala biti podložena Adamu, Adam je postao njen go-

spodar i glava, a ona je stvorena kao njegova pomoćnica. Taj od-

nos glava-pomoćnik/ca možemo zapaziti na barem tri razine kroz

Bibliju. Za razumijevanje tog modela zajednice trebamo razu-

mjeti Božji plan u cjelini, Božji karakter iz kojeg ona proizlazi i

koji definira zajednicu s Bogom, a također i predložak po kojem

se ona replicira i proširuje inteligentnim bićima.

U početku postojali su Otac i Sin. Njih dvojica definirali su

prvu zajednicu koja će kasnije postati predložak odnosa s Ocem i

model zajednice s Ocem. Sin je preslika Očevog karaktera, nje-

gov lik, njegov utjelovljeni karakter.

„Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega po-

stavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On,

koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom

~ 7 ~

riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u vi-

sinama.“ Hebrejima 1,1-2

„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jed-

nakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, po-

stavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe,

poslušan do smrti, smrti na križu.“ Filipljanima 2,6-8

„On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina,

ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.

On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvore-

nja.“ Kološanima 1,13-15

„On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i

svega svijeta.“ 1. Ivanova 2,2

Iz navedenih citata vidimo da je sam Sin Božji na sebe odlu-

čio preuzeti konačnu kaznu za posljedice grijeha naših prarodite-

lja i njihovih potomaka. Također treba zapaziti da je imao karak-

ter i život savršene poslušnosti Ocu, on je živio kao savršeno di-

jete Božje.

„ I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu

mi sva milina!’“ Matej 3,17

Sve to je bilo potrebno da može svoje zasluge prenijeti na

nas. Zasluge svog života pripisati našim životima ukoliko mu po-

vjerujemo, priznamo mu poziciju koja mu pripada te ga prihva-

timo za svoju glavu, učitelja, otkupitelja, spasitelja, kralja, svog

vođu i mjerilo svih stvari.

~ 8 ~

Upravo kroz taj odnos Krista i njegove zajednice odabranih

za Zemlji, ponovo se prikazuje odnos sluge i gospodara u Božjem

modelu. Krist je sebe personificirao kao zaručnika, a svoju odab-

ranu vjernu zajednicu kao zaručnicu. Tako nam je ponovo prika-

zao temelj odnosa Otac, Sin, a također i odnosa muškarac - žena

u Božjoj zajednici koliko je moguće taj odnos uopće preslikati.

„Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tugovati dok je s

njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti

zaručnik, i tada će postiti!’“ Matej 9,15

„Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve

je od Boga.“ 1. Korinćanima 11,12

Kao što je Sin nastao po Ocu, tako je i Eva nastala po Adamu,

tako je i zaručnica nastala po zaručniku. Iz ovog odnosa vidimo

te tri prije spomenute razine u Bibliji koje se preslikavaju jedna

na drugu koliko je to moguće:

1. Odnos Otac – Sin

2. Odnos Krist – zajednica odabranih (zaručnik - zaručnica)

3. Odnos muž – žena

Temelj svih ovih odnosa je ljubav, jer Bog je ljubav, Njegova

zajednica je zajednica temeljena na ljubavi.

„Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.“ 1. Iva-

nova 4,8

Ali Bog nije samo ljubav nego i pravednost, vjernost, istina,

~ 9 ~

revnost, milosrđe, postojanost, itd. Upravo zato je bilo bitno Stvo-

ritelju da nas upozna sa svojim karakterom i zajednicom koja pro-

izlazi iz tog karaktera. Također treba zapaziti da je Kristova oda-

brana zajednica tijelo Kristovo, da je Sin Božji utjelovljenje Oca,

a Eva utjelovljenje Adama.

„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas;

ostanite u mojoj ljubavi.“ Ivan 15,9

„Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela.

Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.“ Efežanima 5,28

Iz svega ovoga možemo dobiti naznake odnosa muškarca i

žene koji možda nisu odmah očigledni samo površnim iščitava-

njem Biblije. Za dublje razumijevanje treba razumjeti temeljni

predložak odnosa u Božjoj zajednici, a to je odnos Oca i Sina, ali

također i odnos Mesije prema svojoj odabranoj zajednici na Ze-

mlji koji također proizlazi iz onog jedinog modela koji će trajati

vječno, Božjeg. Sve ostalo vodi u sigurnu propast.

Krist je u svojoj zemaljskoj misiji mnogo vremena provodio

objašnjavajući ljudima što je istina, što je pravednost, što je milo-

srđe, itd. s Božje perspektive. Bilo mu je jako bitno da ljudi imaju

ispravan sadržaj tih kategorija da bi mogli biti jedno tijelo s njim

i kasnije primiti njegov duh. To je ustvari definirano Božjim mo-

delom, jer te kategorije su prisutne u svakom čovjeku. U svakome

tko ima duh životni i razum u sebi, ali sam sadržaj tih kategorija

je ustvari test koji Bog stavlja pred nas. Svi smo testirani po istom

predlošku, jer svi mi tražimo ljubav, istinu, pravednost, vjernost,

milosrđe, itd. Samo što nam tumačenje što je to pravednost, kako

se postiže i ostvaruje nije svima jednako, kao što nije niti za ostale

~ 10 ~

Božje kategorije. Zato je Kristu bilo bitno da nas uskladi sa so-

bom, da njegov i Očev duh živi u nama, da njegov duh radi u

nama te nas tako Otac oblikuje u svoje dijete po svojoj volji, o-

nako kako je oblikovao Krista, svoje savršeno dijete. Upravo je

to kriterij ulaska u model jedno tijelo, jer ljudi koji imaju sličan

ili istovjetan duh u sebi, imaju slična ili istovjetna tumačenja što

je to recimo ljubav ili istina ili što je za njih vjernost ili milosrđe,

te oni postaju jedno duhovno tijelo.

„Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije

od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i

duha zablude.“ 1. Ivanova 4,6

Ovo ima ogromne implikacije i na sam brak, kao i na šire

moduse organiziranja, od poduzeća, do samih država. Jedno tijelo

implicira istovjetan sadržaj kategorija koje je Bog postavio da

nam budu ključne u životu, kao što su i njemu ključne. Tako žena

bira muža i tako muž bira ženu, imaju jako sličan sadržaj tih ka-

tegorija i onda postaju jedno tijelo, on je kao ona, a ona je kao on.

Tako i Bog bira svoje odabranike i tako oni biraju njega. Jedan

Duh radi u njima.

Prvi brak uspostavljen je kao Božji dar ljudima. Budući da je

to dar od Boga, tada također i zavisi od samog Boga njegovo is-

punjenje, kao što je Božji dar i život vječni u zajednici s Bogom,

dar koji Bog nama daje besplatno, ali njegovo ispunjenje zavisi

direktno od Boga. Duh Božji nosi i raspodjeljuje duhovne darove

kako Bog želi i daje ih kome on želi. Uvjet je da iskreno tražimo

i da poštujemo Božje uredbe i odredbe. Upravo poštivanjem Bo-

žjih uredbi, brak postaje blagoslov za ljude, a kršenjem on postaje

prokletstvo.

~ 11 ~

U tom odnosu, veoma je bitno zapaziti upravo taj odnos

glava-pomoćnica koji on implicira i povući neke paralele između

tri prije spomenuta odnosa definirana Božjim planom za čovjeka.

Krist se i za svog života na Zemlji, ali i nakon uzdignuća na

nebu uvijek oslanjao na Oca. Uvijek je tražio od Oca, širio ono

što je čuo od Oca i pokazivao naličje Očevog karaktera u svim

svojim djelima. Savršena pokornost krasila je njegov život.

Krist je po svojim riječima sluga Ocu, a Otac njegova glava.

Tu istu paralelu možemo povući i između Krista i njegove vjerne

zajednice na Zemlji. Krist je glava, a svi ostali su suradnici i po-

moćnici u ostvarivanju zadane misije koji čine jedno tijelo. To

nam otkriva kakav odnos treba biti između žene i muža.

Žena treba biti pomoćnica mužu u ostvarivanju njegove mi-

sije, a muž treba biti glava ženi koja će ju voditi, usmjeravati i

ostvarivati za nju neke stvari koje ona sama za sebe ne može. Kao

što Krist predstavlja utočište, stijenu na koju se čovjek može o-

sloniti, tako će i muž morati biti stijena na koju se žena može o-

sloniti, kojoj može vjerovati, prebaciti svoje emocije na nju, itd.

Također Bog traži da muž manifestira svu ljubav prema svojoj

ženi, a sam nam je svojim djelom pokazao što to na kraju znači.

„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi

za svoje prijatelje.“ Ivan 15,13

Krist se žrtvovao za nas. Umro je za svakog onog koga je

Otac odabrao da bude dio njegove zajednice na Zemlji i kasnije

njegove zajednice na nebu. Svaki taj budući život plaćen je smrću

Kristovom. To isto Krist očekuje od muža prema ženi. To nam

govori o kriteriju odabira. Jedino karakter može ovdje igrati u-

logu. Jedino Kristov karakter je Bog prihvatio kao dostojnu žrtvu,

~ 12 ~

tako i muž mora gledati da žena što više reflektira Kristov karak-

ter u sebi, onaj isti koji on kao kršćan slijedi, kojem vjeruje i koji

se na kraju žrtvovao za njega. Isto vrijedi i za ženu koja mora

gledati da nađe muža koji što više reflektira Kristov karakter u

sebi, jer je to karakter kojem može vjerovati, podložiti se bez

straha i kojeg treba slijediti.

„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene

svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao

i Krist Glava zajednice - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se

zajednica podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Mu-

ževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio zajednicu te sebe

predao za nju.“ Efežanima 5,21-25 (u originalu stoji Crkva, a

ne zajednica. Izmijenio sam to u citatima zbog krivih konota-

cija vezanih uz pojam Crkva).

Upravo je prihvaćanje i poslušnost Kristu jedini kriterij us-

pješnosti nekog braka, zajednice muškarca i žene, jer Duh Božji

će raditi za svoju ljudsku djecu i osigurati im sreću u ispunjavanju

Božjih modela. Što više muž i žena reflektiraju Kristov karakter,

to će im brak biti bolji. Što više bilo koja zajednica ili organizacija

reflektira Božja načela, to će biti bolja za čovjeka i čovjek će

njome biti blagoslovljen.

~ 13 ~

2. Žena kao predmet manipulacije

„Nato će zmija ženi: ‘Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog:

onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi

ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’“ Postanak 3,4-

5

Lukavstvo zmije, ustvari Sotone u njegovoj namjeri da upro-

pasti naše praroditelje bilo je primijenjeno prema ženi. Adam i

Eva bili su upozoreni na neprijatelja koji ih vreba i želi ih upro-

pastiti, Božjom riječju upozoreni. Daljnji izvještaj otkriva nam

nove pojedinosti:

„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo,

a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i

svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6

Ovdje treba zapaziti da se Eva oslanja na svoja ljudska osje-

tila vida, dodira, okusa i svoje emocije, a u potpunosti je ignori-

rala riječ Božju. Drvo i plodovi bili su zasljepljujuće ljepote, a

njena želja da uzdigne sebe i Adama na razinu Boga u potpunosti

je zatomila Božje upozorenje. To će postati predložak rada nepri-

jatelja ljudske rase u nadolazećim vremenima.

Zašto je Sotoni bitno koristiti ljudske emocije, ponos, samo-

uzdizanje?

One iste osobine koje je sam pokazao na nebu i zbog kojih

je bio istjeran od tamo.

Božja zajednica je zajednica temeljena na ljubavi između in-

teligentnih bića, ali da bi se to moglo ostvariti potrebna je stroga

~ 14 ~

hijerarhija prema karakternim osobinama. Onaj s najboljim ka-

rakterom mora doći na vrh. Kriterij je zadovoljavanje tuđih pot-

reba i samo onaj koji može do maksimuma zadovoljiti sve potrebe

onih ispod sebe može biti centar i održavati takvu zajednicu. To

uključuje i savršeno poznavanje bića koja se nalaze u takvoj za-

jednici, jer u protivnom neće se moći doseći maksimum sreće,

blagostanja, afilijacije, povjerenja, itd.

Bog je stvoritelj svih živih bića i kao temelj svoje zajednice

postavlja ljubav, istinu, pravednost, vjernost, milosrđe, požrtvov-

nost i maksimalno ostvarenje svih duhovnih i materijalnih pot-

reba. Upravo ovo je okvir koji je postavljen kao temelj svih oblika

organiziranja, jer sam Bog ga je definirao.

Svatko tko sebe postavi u centar bilo koje organizacije, pos-

tavlja svoj karakter i svoje tumačenje i metode zadovoljavanja

potreba svih uključenih bića. Upravo to radi i Sotona preslikava-

jući svoj karakter ljubomore, konkurencije, suparništva, mržnje,

dominacije, tiranije, obmane, samouzdizanja, oholosti, itd.

Znajući da inteligentna bića neće prihvatiti zajednicu u kojoj

će netko dominirati nad njima i gaziti ih da uzdigne sebe, Sotona

je morao pribjeći metodama manipulacije i zamagljivanja stvar-

nog stanja da uvjeri druga inteligentna bića da ga slijede i da mu

se potčine.

Vrlo je bitno uočiti i da će sva bića tražiti efekte Božje orga-

nizacije, jer njihov Stvoritelj najbolje zna što im treba, što žele i

može im te potrebe savršeno ispuniti. Zato se uvijek ljudima o-

bećava „raj na zemlji“ kada se od njih očekuje da slijede neku

ideju ili neki model ponašanja.

Upravo tu je žena igrala ključnu ulogu, a igra ju i danas.

Sotona je zbog svoje nemoći da pređe preko ljudske slobodne

volje morao pribjeći drugim metodama, jer Bog je stvorio čovjeka

~ 15 ~

tako da ni On sam ne može preko naše slobodne volje.

Zato je osmislio plan da oslanjanje na slobodnu volju preko

koje ne može, zamijeni oslanjanjem na nešto na što može vrlo

lako utjecati. Ljudske emocije.

Danas se često čak i u crkvama, a da i ne govorim o modernoj

kulturi, emocije prezentiraju kao Božji glas u nama, nešto što je

jedino ispravno za slijediti, nešto božansko u nama, itd.

Tako se obezvrjeđuje riječ Božja, Božja pisana i objavljena

pravila koja ne bi ni imala smisla da sve što nam treba imamo

zapisano u svom srcu i da nam ne trebaju nikakve upute niti pra-

vila te da smo sami sebi dovoljni kao autoritet i vođe. Točno ono

što je Sotona tvrdio prije nego je bio izbačen s neba.

Sve to preslikao je i na svoje kraljevstvo na Zemlji. Razumi-

jevanjem njegovog karaktera i metoda doći ćemo do razumijeva-

nja neispunjenja tjelesnih i duhovnih potreba čovjeka koje se do-

gađaju svaki dan pred našim očima.

Bog je nakon pada ženu potčinio Adamu da je spasi proklet-

stva robovanja Sotoni. To je model dijametralno suprotan od o-

nog kojeg imamo na današnjem „modernom i progresivnom“ Za-

padu i predodžbi o samosvjesnoj ženi.

Danas se žene napadaju propagandom da moraju biti jednake

muškarcu ili čak dominirati nad muškarcem da bi bile dostojne

uspjeha u svijetu. Da ga moraju impresionirati savršenim izgle-

dom, da će ga uopće moći zadržati uz sebe zahvaljujući svojim

tjelesnim atributima, razinom do koje su se uzdigle po svjetovnim

kriterijima i reflektiranjem duha pokazivanja pred svijetom kojeg

su prihvatile.

Žene tako postaju žrtvom konzumerističke mašinerije koja

ima „rješenje“ za sve izmišljene nedostatke čovjeka. One prave

~ 16 ~

duhovne nedostatke ta ista mašinerija i njena propaganda u pot-

punosti zanemaruju. Tako žena uvijek mora imati savršenu fri-

zuru, odjeću, cipele, make-up, mora piti savršenu kavu ili sok, i-

mati savršeno auto osiguranje, biti klijent savršene banke ili njena

djeca i obitelj moraju imati savršeno ljetovanje. Naravno propa-

gandna mašinerija će objasniti što je to savršeno i kako doći do

toga.

To je izvor mnogih strahova i nesigurnosti za žene, jer ih fe-

minizam pretvara u tjelesne objekte kulture i društva. Žene više

ni same ne znaju što im treba i kako to ostvariti, one samo imaju

osjećaj da nešto trebaju i svoja osjetila kojima će prepoznati što

je dobro, a što nije prema medijskom kondicioniranju.

Tu se vraćamo na početak priče kada se Eva oslanjala na

svoja ljudska osjetila, a u potpunosti ignorirala Božje uredbe.

Tako je upropaštena prva zajednica čovjeka i Boga, ali i zajednica

prvih ljudi koje je Bog svezao u brak.

Stoga su i današnji brakovi izvor nesreće i mnogih briga, um-

jesto da budu blagoslov ljudima. Žena se svojim odbijanjem po-

ložaja u koji ju je Bog stavio dovela u poziciju da se navodi i

odlučuje prema svojim emocijama i zaključcima, bez poznavanja

šire slike i prirode stvari. To je dovodi u poziciju da bude vrlo

lako izmanipulirana preko emocija što se redovito čini u politi-

čkom i društvenom životu. Političari često koriste „meta“ jezik,

točnije puno pričaju, a ništa ne kažu, ali zato vrlo vješto prenose

kako se osjećaju kada nešto govore. Žene vrlo lako love te emo-

cije i to im postavlja kriterij i standard što misliti i još bitnije kako

se osjećati u pogledu nečega kada to kaže netko na visokom po-

ložaju u ljudskim hijerarhijama, jer su i same odabrale biti dio

toga.

Još gore je s odabirom partnera, jer one ne razumiju da ga

~ 17 ~

biraju po svom karakteru, a ne po njegovom kako misle da rade,

zbog modela jedno tijelo, u njemu uzdižu one osobine koje i same

cijene i imaju ili žele imati u svom karakteru.

Žene su kondicionirane da samouzdizanje smatraju poželj-

nom karakternom osobinom, da se ravnaju po kriterijima koje po-

stavlja svijet, da materijalno pretpostavljaju duhovnom, da je re-

flektiranje duha svijeta dokaz sposobnosti i uspjeha, itd.

Tako same sebe osuđuju na nesreću, jer će njihov partner i-

mati karakterne osobine kao i one same. One te karakterne oso-

bine koje traže u muškarcu smatraju dokazom statusa u svijetu,

garancijom „uspjeha“ jer su tako učene cijeli život. Također žene

prihvaćanjem tih istih crta karaktera i sebe smatraju dostojnima

„uspješnog“ muškarca, da su same uspješne i da imaju nešto za

čime svijet žudi ali ne može ostvariti. Ono što ne razumiju je da

će same zbog svoje pretpostavljenosti muškarcu postati predme-

tom ostvarivanja tih ciljeva svojih muškaraca pred svijetom. Žena

će muškarcu postati nešto što će pokazivati svjetini da dokaže

svoj položaj u svijetu, postat će mu trofej. On će očekivati da ona

„drži do sebe“ i bude jako uglancan trofej. Sve njene emocionalne

potrebe past će u drugi plan i biti zapostavljene, a njen izgled i

status u društvu biti će stavljeni u prvi plan. To je ta obmana, gdje

žena samouzdizanjem planira ispuniti svoje emocionalne potrebe

prema muškarcu, planira da će naći savršenog muškarca koji ju u

potpunosti razumije, a na kraju mu sama postaje materijalni ob-

jekt za pokazivanje svijetu lišen bilo kakve duhovnosti.

Tako da umjesto muškarac uzdigne nju pred svijetom, on će

preko nje nastojati uzdići sebe. Samo je pitanje vremena kada će

se to pretvoriti u emocionalno, a često i fizičko nasilje prema ženi,

jer ona će postati predmetom gaženja muškarca da uzdigne sebe.

~ 18 ~

Tako mnoge feministice u svom pohodu da se izjednače s muš-

karcem, ustvari postaju žrtve svojih zabluda i pogrešnih očekiva-

nja koja im je svijet usadio. Često će o tome šutjeti da se ne osra-

mote od svoje velike pameti i pričati o nekoj životnoj idili i blje-

štavilu za kojim drugima cure sline, a stvarnost će biti upravo su-

protna.

Ona ništa neće razumjeti, smatrat će sebe nedostojnom, ne-

dovoljno lijepom ili pametnom pred svijetom i da joj se zato sve

to događa. U svemu tome naći ćemo i patološku ljubomoru, ljut-

nju, laži i sve ono što je Sotona unio u svoju zajednicu po svom

karakteru. Zato je bitno razumjeti temelje organiziranja zajednice

koje je postavio Bog, ali i Božji karakter, kao i karakter Sotone.

Treba razumjeti da čovjek ima i duhove potrebe koje mu je-

dino Bog može ispuniti, a ako okrene leđa Bogu, biti će osuđen

na to da mu ih ispunjava svjetina, ljudi s kojima je okružen, ne

postoji treći način. To će također uzrokovati teške posljedice na

psihu čovjeka, jer mnogo puta će se razočarati, ljudski karakter je

prevrtljiv, nepostojan, ljudi ograničeni u svojim razmišljanjima i

procjenama, a „napredak“ čovječanstva put u propast i sve dublje

otpadanje od izvora života.

Sotonina zajednica će lijepo izgledati po obećanjima, ali ta

obećanja nikada neće moći biti ispunjena, jer on nema karakter

ljubavi i požrtvovnosti za čovjeka. Zato se na ovom svijetu „re-

zultat“ ostvaruje pobjedom nad konkurencijom (konkurencija i

suparništvo bili su nepoznat koncept do pobune Sotone), patolo-

ška ljubomora smatra se normalnom pojavom koju psiholozi tu-

mače kao strahom čovjeka da ne izgubi nešto što misli da mu pri-

pada (i Bog je Bog ljubomoran tj. revan, ali s potpuno drugim

razlozima, upravo onim koje svijet odbacuje, a to je ispunjavanje

potreba čovjeka). Manipulacija se smatra prihvatljivom metodom

~ 19 ~

u kojoj pametniji pobjeđuje, dominacija je pravo jačeg, oholost

dokaz sposobnosti i natprosječnosti, uzdizanja sebe iznad drugih.

U takvom emocionalnom kavezu gdje se sve potrebe čovjeka

ostvaruju u svijetu i od svijeta, sve se mora pokazati i dokazati

pred svjetinom, gdje smo totalno odsječeni od svakog dobra, po-

stojanosti, čvrstine, istine, milosrđa, brige za nas, nadnaravne po-

moći i svega što nam Bog nudi, teško je očekivati išta osim pro-

padanja čovjeka.

Žene su zbog svoje emocionalne otvorenosti prema anđelima

Sotone često bile, a i sada jesu uzdizane kao predmet obožavanja

masa, pravljene boginjama i duhovnim idolima, pogotovo žena i

postavljane su im kao uzor. Ništa bolje nije niti sa svjetovnim u-

zorima koji se postavljaju ženama, jer ih odvlače uvijek na istu

stranu.

Bog nam daje rješenje za sva ta pitanja i oslobođenja od rop-

stva:

„Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:

‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat

ćete istinu i istina će vas osloboditi.’“ Ivan 8,32

~ 20 ~

3. Smisao vjere kršćana

Danas se mnogi ljudi nazivaju kršćanima, mnoge organizacije na

raznim razinama deklariraju se kao kršćanske. To nam otvara jako

važno, ustvari ključno pitanje za svakog vjernika. Koji je smisao

vjere i zašto uopće biti kršćan?

Bog nam je svojom objavom istine o postanku čovjeka, nje-

govom padu i planu spasenja objavio svoje namjere i ciljeve koje

planira postići, a to je vraćanje svoje ljudske djece pod svoje okri-

lje. Svaki čovjek koji prihvati Krista i njegovu posredničku slu-

žbu dolazi u obzir da uđe u Božje vječno kraljevstvo opisano kao

raj za čovjeka.

Sam život, slobodna volja, prva zajednica, vlasništvo nad

materijalnim stvarima i sve ostalo što je potrebno čovjeku i što će

čovjek tražiti dolazi od Boga i Bog je to darovao čovjeku. Ispu-

njenje svih potreba svojih stvorenja cilj je našeg Stvoritelja.

Što je onda cilj vjere, da li je ona sama sebi svrha?

Apsolutno ne, cilj vjere je povući Božja obećanja i primiti

Božje darove namijenjene čovjeku. Upravo to nam garantira Kri-

stova posrednička služba. Nitko od nas zbog svog okaljanog ka-

raktera ne može stati pred Oca, niti išta tražiti od njega. Zato nam

treba posrednik pred Ocem koji će svojom vjerom i svojim savr-

šenim karakterom tražiti za nas, ako tražimo ispravne stvari.

„Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas

da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne

što ga god zaištete u moje ime.“ Ivan 15,16

~ 21 ~

„I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.“ Matej

21,22

Sve što zatražimo u molitvi primit ćemo, samo trebamo vje-

rovati? U što to točno trebamo vjerovati?

Postoji jedna scena u Matejevom evanđelju koja nam razjaš-

njava situaciju:

„O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po

moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni

rekoše: ‘Utvara!’ I od straha kriknuše. Isus im odmah progo-

vori: ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’ Petar prihvati i

reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po

vodi!’ A on mu reče: ‘Dođi!’ I Petar siđe s lađe te, hodeći po

vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne to-

nuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah pruži ruku,

dohvati ga i kaže mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’“ Ma-

tej 14,25-31

U što je to Petar posumnjao? Posumnjao je u riječ Krista, u

njegove ovlasti, njegovu uputu i naredbu. Oslonio se na svoja do-

sadašnja djela, na djela drugih ljudi koja je vidio (ljudi ne mogu

hodati po vodi), na svoja fizička osjetila te emocije. Treba također

zapaziti da ga je Krist uhvatio i izvukao iz vode kada je počeo

tonuti, nije ga pustio da se utopi u olujnom moru. Na drugom mje-

stu dao nam je vrijednu lekciju:

„Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe.

Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo

tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava,

~ 22 ~

odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od

udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.“ Matej 5,29-30

Pogrešno se oslanjati na svoja djela, na djela i riječi drugih

ljudi, na svoja osjetila vida, sluha, njuha, opipa, okusa kao i na

svoja mišljenja, zaključke ili emocije. Sve to će nas odvesti u pro-

past kada pokušamo to sučeliti s Božjom riječju ili temeljiti na

tome svoje ponašanje ili vjeru.

S druge strane Božji cilj je uspostava zajednice na Zemlji i

svoje darove daje za izgradnju te zajednice.

„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gos-

podin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A

svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu

se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po

tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu

dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva,

drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, dru-

gomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.“ 1. Korinća-

nima 12,4-10

Zasigurno najveći dar koji nam je Bog obećao je život vječni,

dar koji Bog daje zabadava.

„Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje

u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.“

Ivan 6,40

„I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak

~ 23 ~

i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zaba-

dava.“ Otkrivenje 21,6

I u samoj zajednici Bog upravlja službama i time potvrđuje

da je glava te iste zajednice.

„I neke postavi Bog u zajednici: prvo za apostole, drugo

za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja;

zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.“ 1. Korinćanima

12,28 (namjerno sam promijenio „Crkvi“ u „zajednici“ zbog

krivih konotacija vezanih uz izraz Crkva).

Rana zajednica imala je obilje Duha i širila se kao požar. Bila

je nezaustavljiva sila koja se suprotstavljala silnicima ovog svi-

jeta, sitnim ljudskim interesima i konačno kraljevstvu Sotone na

ovom svijetu. Mač Duha preko svjedočenja za istinu, preko Kris-

tovog svjedočanstva, osvajao je teritorij i protjerivao demone kud

god je prošao.

„Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi

koje sam vam govorio duh su i život su.“ Ivan 6,63

„Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Bo-

žju.“ Efežanima 6,17

Isto to Bog je prorokovao da će se događati u posljednja vre-

mena, Božja zajednica biti će suprotstavljena sotonskoj. Jedino

Krist stoji suprotstavljen zajednici temeljenoj na oholosti, samo-

uzdizanju, pobuni protiv Stvoritelja, lažnim obećanjima prosperi-

teta i rasta za čovjeka. Ljudi uopće nemaju predodžbu u što su

~ 24 ~

uvučeni i za koga svjesno ili nesvjesno rade.

Jedino Krist može biti mjerilo karaktera savršenog Božjeg

djeteta, iako se neće doslovno preslikati u čovjeka, pa mi nećemo

postati u ovom životu savršena djeca Božja, nećemo imati savr-

šenstvo kakvo je on imao, jer on nije imao zagovornika pred O-

cem, imao je posebnu misiju na ovom svijetu, misiju koju neće

tražiti da itko drugi izvrši, niti to uopće može izvršiti. Zato mi

sami sebi ne možemo biti kriterij svog rasta i razvoja, jer jednos-

tavno ne znamo što trebamo postati i koja nam je uloga namije-

njena u budućem životu. Upravo zato trebamo vjerovati i svojom

vjerom povući njegovu vjeru. On je naš zagovornik pred Ocem i

naša vjera se treba osloniti na njega, njegove ovlasti, zasluge i

karakter. Naša vjera sama po sebi je bezvrijedna, jer nitko od nas

nije dostojan stati pred Oca, tek vjerom u Krista i njegovim od-

nosom s Ocem mi postajemo kvalificirani tražiti išta i uopće ko-

municirati s Ocem. Naša vjera treba biti usmjerena na njega i slu-

žiti da svojom vjerom povučemo njegovu vjeru u Oca. On Oca

najbolje pozna i njegov je najpouzdaniji i najvjerniji Sin i surad-

nik.

Tako dolazimo do smisla vjere kršćana, a to je povlačenje

Božjih darova za svoj duhovni rast i za rast Božje zajednice na

Zemlji Kristovom vjerom u Oca i Kristovim posredstvom za nas

pred Ocem.

Koliko se ovo danas često događa oko nas? Koliko su danas

ljudske organizacije prazne i lišene djelovanja i darova Duha?

Koliko kršćana uopće zna što bi trebalo raditi?

Mnogi ljudi danas oslanjaju se na ili raspaljuju svoje emocije

kao znak velike vjere, nose razne simbole da bi se dokazali dru-

gima kao vjernici. Sjede po „crkvama“, mole, padaju u trans, na-

riču, očekuju da ih Bog „dotakne“. Sve je to samo jedan oblik

~ 25 ~

samouzdizanja, samopromocije i pokušaj da se u svojoj sili izvrše

Kristova obećanja te pokažu efekti istog.

Uvijek Sotona mami ljude obećanjima postizanja efekata Bo-

žje zajednice i uvijek ljudi završe namagarčeni. Za raj nas može

kvalificirati samo usklađenost s Božjim karakterom i nepokoleb-

ljiva vjera u njegove riječi. Ustvari sve ono što Bog traži od nas

nemoguće je postići bez Duha i darova koje Duh nosi. Nemoguće

je imati vjeru u Krista, svjedočiti za istinu, uopće poznavati istinu,

biti dio Božje zajednice, niti raditi u toj zajednici ukoliko nas Bog

direktno ne podržava svojim Duhom, a Krist zagovara pred O-

cem.

Tek u takvom okruženju i s takvim motivima moguće je is-

puniti Božja obećanja. Nadnaravna sila pratit će napore Božjih

suradnika i osigurati rezultat. Da li to za čovjeka koji krene tim

putem znači uspjeh na svakom polju u kojem se okuša raditi? Ap-

solutno ne, upravo suprotno, očekuje ga niz neuspjeha, niz pro-

mašaja na tom putu oblikovanja svog karaktera i čišćenja od zab-

luda koje su mu usađene. Mora biti spreman na otpore sa svih

strana, na odbacivanje od strane svijeta, na ismijavanje i progon.

Jedine prave suradnike imat će u svojoj braći po Kristu i u samom

Bogu. To je način kako Bog razvija karakter svoje djece, uči ih

da se oslanjaju jedino na njega. Krist također svojim djelovanjem

u čovjeku, kako sve više stavlja svoj Duh u nas, tako i sve više

prenosi svoje ovlasti na nas. Da bi jednoga dana u idućem životu

kada budemo savršeno usklađeni s Bogom dobili sve njegove ov-

lasti i punopravno bili Božja kraljevska porodica vladara svemira,

tek tada će Božja obećanja konačno do kraja biti ispunjena. U o-

vom životu smo samo na početku tog puta i obećana nam je sva

pomoć.

Zato bi svaki kršćan trebao moliti da dobije što više Božjih

~ 26 ~

darova za izgradnju svog karaktera, ali i zajednice odabranih. Ovo

nikako ne znači da trebamo pokušavati uzdići sebe u očima dru-

gih, ili postati sablazan ljudima. Svejedno svjetina neće biti zain-

teresirana za te ciljeve, niti njih to previše zanima. Na kršćanima

je da svjedoče za istinu, a mač Duha će voditi bitke i osvajati te-

ritorij za Krista.

~ 27 ~

4. Rast na Božjim darovima

Često čujemo o važnosti ekonomskog rasta države u kojoj

živimo, rasta tvrtke u kojoj radimo ili važnost osobnog rasta. Oko

toga su se razvile cijele znanosti ili pak industrije kao što je re-

cimo „coaching“ industrija s nizom programa i treninga osobnog

i profesionalnog rasta i razvoja.

No što kršćanima predstavlja izvor rasta i razvoja karaktera?

Što je cilj tog procesa?

Uzor nam svakako mora biti Krist. Krist nam garantira dobi-

vanje duhovnih darova svojom posredničkom službom pred O-

cem. On sam je kao čovjek posjedovao sve duhovne darove u

svom karakteru te učio druge kako da ih dobiju.

„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit

će vam se!“ Matej 7,7

„I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći

ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima;

i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ Luka 11,9-

10

„Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te

propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan.“ Ko-

lošanima 4,3

Nije dovoljno samo tražiti, treba ih i unositi u svijet, raditi na

~ 28 ~

tome da se posljedice darova osvjedoče pred svijetom. Treba Bo-

žji dizajn i Božje kategorije unositi u sve ljudske institucije koje

će djelovanjem Duha sve više postati po mjeri čovjeka. Bog je

ljubav, istina, pravednost, vjernost, dobrota, milosrđe, revnost,

itd. i što više tih kategorija unesemo u svaku instituciju, što ih više

oblikujemo i definiramo na taj način, to će one biti sve bolje i

primjerenije čovjeku i njegovim potrebama. To neće zbog djelo-

vanja palih anđela, a i same otpalosti čovjeka biti moguće do kraja

napraviti na ovom svijetu, ali to nam ne daje za pravo da to ne

pokušavamo makar izvan službenog sustava.

„U onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti ne-

vjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji

je slika Božja.“ 2. Korinćanima 4,4

Sotona se žestoko protivi Božjem planu i Kristovoj posred-

ničkoj službi za čovjeka te ga manično pokušava odvući na svoju

stranu. U tom naporu kreirao je svoje sustave obmane kroz dr-

žavne, religijske, obrazovne i sve ostale sustave koji imaju za cilj

da nam podvale falsifikate ili imitacije Božjih darova koje će čo-

vjek tražiti. Tako će se kroz medije i kulturu promovirati da ćemo

upravo služenjem i pokornosti sotonskom sustavu dobiti duhovne

Božje darove.

„Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost,

mir i radost u Duhu Svetome.“ Rimljanima 14,17

„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, u-

služnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih

nema zakona.“ Galaćanima 5,22-23

~ 29 ~

Pokušati će se čovjeka uvjeriti da je materijalna sigurnost iz-

vor duhovnog mira, da su velike i naoružane vojske izvor mira u

svijetu, da status u svijetu donosi radost i sreću kod čovjeka, da je

dobrota i velikodušnost privođenje ili vraćanje ljudi u sustav, bilo

svjetovni, bilo crkveni, da je blagost toleriranje kršenja Božjeg

zakona, itd. Sve ono što je Bog obećao čovjeku, Sotona to sada

izopačuje i simulira, jer zna da će čovjek to tražiti. Naravno sve

je to bezuspješno i čovjek zbog toga trpi. S druge strane unošenje

Božjih kategorija u sve institucije, dizajniranje institucija po tim

pravilima, razvija intelektualne potencijale čovjeka i oblikuje nje-

gov karakter. To je čovjeku samom nemoguće ostvariti i upravo

se kroz to reflektira Božji plan da radi zajedno sa svojom djecom.

To je model Kristove zajednice, njegovog tijela na Zemlji.

„To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo

Kristovo.“ Kološanima 2,17

Upravo rad s Bogom, traženje zajednice s Bogom, pokornost

njegovim pravilima i dizajnu donosi silnu intelektualnu nadmoć

nad dizajnom sustava i pameti ovog svijeta, po predlošcima sa-

mog Sotone. To kasnije postaje izvor progona Božje zajednice,

jer ljudska i demonska oholost ne trpe poraz i ljudsku sreću nego

tiraniju i dominaciju nad drugim ljudima.

Zato kršćani rade na tome da se pokaju i pomire s Ocem kao

izvorom svega dobrog za čovjeka, da ubiju svako neprijateljstvo

s Ocem i rade zajedno s njim.

„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pre-

gradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Za-

~ 30 ~

kon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavlja-

jući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u

jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi nepri-

jateljstvo.“ Efežanima 2,14-16

„Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nago-

vara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bo-

gom!“ 2. Korinćanima 5,20

Kršćani su Kristovo tijelo na Zemlji i kao takvi u procesu su

razvoja svog karaktera kroz način djelovanja koji je Bog postavio

i zamislio.

„Tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci

udovi jedan drugomu.“ Rimljanima 12,5

Dok nas Sotona pokušava odvojiti od toga i zarobiti u oko-

vima svojih laži i obmana.

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte

se ponovno u jaram ropstva!“ Galaćanima 5,1

Bog radi kroz model proširivanja Božje zajednice zajedno sa

svojim Sinom, da bi jednog dana svi spašeni mogli biti kao jedno

s Bogom, kao Krist te postići savršenstvo jedinstvo s Ocem. To

je model rasta Božje zajednice na ovom pobunjenom svijetu koji

će dobiti nastavak i u idućem, vječnom, dok se ne postigne cilj

savršenstva karaktera odabranih. Kroz svoje darove, Bog nam je

osigurao pomoć i milost bez koje ne bi to mogli realizirati.

~ 31 ~

„Da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela

Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje

Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine

Kristove.“ Efežanima 4,12-13

„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gos-

podin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A

svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu

se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po

tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu

dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva,

drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, dru-

gomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.“ 1. Korinća-

nima 12,4-10

Služenjem Bogu kroz unošenje i integriranje kategorija Bož-

jeg karaktera u ljudske organizacije stvara se blagodatna okolina

za čovjeka koja će biti predstavljena svijetu i biti prizor svijetu.

Mnogi ljudi biti će privučeni takvim okruženjem i tako čuti Božju

poruku čovjeku i osvjedočiti se Božjoj ljubavi prema čovjeku.

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću

vas odmoriti.“ Matej 11,28

Svaka škola, svaki vrtić, svaki restoran, svaka bolnica, svaka

tvornica, svaki hotel, svako sveučilište, svaka ustanova ili organi-

zacija treba kroz sebe reflektirati Božju istinu, pravednost, brigu

za čovjeka, milosrđe, revnost, ljubav prema čovjeku, itd. Tako će

kršćani koji rade u tim ustanovama ili tvrtkama i koji ih ustvari

~ 32 ~

oblikuju i sami početi oblikovati svoj karakter prema Božjim na-

čelima odnosa prema Bogu i prema čovjeku i početi svoj duhovni

rast prema savršenstvu kojeg će postići jednog dana u raju. Tome

nam služe Božja milost, Božji darovi i posrednička služba Mesije.

„A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da

u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako

dobro djelo.“ 2. Korinćanima 9,8

Odbijanjem Božjih darova i ignoriranjem poziva Duha na po-

kajanje stavljamo se u situaciju da nas Bog odbaci.

Bog ne može biti iskušavan na zlo, niti čini zlo čovjeku to-

kom njegovog života, čovjek sam bira zlo. Ovdje treba razlikovati

pojam konačne kazne, Božje pravednosti i zla. Bog hoće osigurati

pravednost i kazniti sve prijestupe, ali ne čini zlo čovjeku.

Zašto se onda trebamo bojati Boga? Što je strah Gospodnji?

Ovo se odnosi upravo na znanje i poznavanje Boga, njegovog

karaktera i zajednice s Bogom. Strah Gospodnji je strah od odba-

civanja, jer time gubimo apsolutno sve.

„Početak je mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji

ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!“ Psalam 111,10

„Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su

blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.“ Izaija 33,6

U evanđelju po Luki opisana nam je situacija što se događa s

čovjekom koji pozna Oca i njegov karakter kada se sučeli s nje-

govim odbacivanjem:

~ 33 ~

„A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je

bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao

kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ Luka 22,42-43

Bog nije mogao biti u zajednici sa svojim Sinom u trenutku

kada je sav grijeh čovječanstva bio prebačen na njega. Krist je to

znao i našao se u takvoj muci, potresenosti i stresu da mu je krvav

znoj kapao s lica. To je bio taj silan stres, strah i tenzija koja se

generira uslijed Božjeg odbacivanja. Krist je znao da će se Bog

odmaknuti od njega i svaliti svoj bijes na njega. Ljubav prema

Ocu i strah od njegovog odbacivanja idu ruku pod ruku. To je

početak mudrosti i rezultat spoznaje Boga.

„Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega,

i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“

Marko 12,30

Plan spasenja će završiti kada budemo mogli stajati rame uz

rame kao ravnopravni s Kristom, kada budemo imali savršeno je-

dinstvo s Ocem. Nije sve gotovo s prihvaćanjem Krista, prihva-

ćanjem njegovog života i pouzdanjem u posredničku službu, nije

gotovo ni s uskrsnućem i preobraženjem tijela za život vječni, nije

gotovo ni s ulaskom u nebeski Jeruzalem. Tek kada postignemo

savršeno jedinstvo s Bogom, onakvo kakvo ima Krist, tek tada je

gotovo, tada on postaje prvi od jednakih i otvaraju se novi ciljevi

i vidici. To govori o koliko visokim standardima karaktera se radi,

da mi svojim silama tu ne možemo apsolutno ništa i da je to pos-

ljedica čiste Božje milosti i Božjeg odabira. Primiti sve ovlasti i

položaj u Očevoj hijerarhiji koji ima Krist, jer Bog nam je obećao

to što ni najvišim anđelima nije dano, to može jedino netko koga

~ 34 ~

Bog beskrajno voli i na koga je izlio svoj Duh do najveće punine,

onoliko koliko on ustvari maksimalno može primiti. To sve čeka

kršćane jednog dana. Zato treba cijeniti Kristov karakter jer to je

konačna Božja nagrada koja nam je pripremljena, karakter savr-

šenog Božjeg djeteta i ovlasti koje to nosi sa sobom u Božjem

svemiru.

~ 35 ~

5. Što nas kvalificira za

kraljevstvo nebesko?

Ukratko, sposobnost postizanja savršenog karaktera i prihva-

ćanja Kristovih ovlasti uz puno Božje povjerenje. Završetak i cilj,

a ne početak tog procesa duhovnog rasta i razvoja definiraju oda-

bir dionika kraljevstva nebeskog. Ovo je ključan predmet mani-

pulacije svih „Crkava“, svih sekularnih svjetovnih sustava. Svi

oni obećavaju rad i napredak u Božjoj sili, rezultate postizanja

savršenstva, raja za čovjeka, ukoliko im se odlučimo pridružiti i

sudjelovati u njihovim naporima. Imitacija Božje sile je njihov

vrhunski cilj, jer čovjek je stvoren da služi svom Stvoritelju i u-

živa u okolini koja je stvorena po njegovoj mjeri i koja će savr-

šeno zadovoljiti sve njegove potrebe.

U Djelima apostolskim dana nam je jedna takva situacija:

„Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati

ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili

su: ‘Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.’ To či-

njaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveće-

nika. Zli im duh odvrati: ‘Isusa poznajem i Pavla znam, ali

tko ste vi?’ I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i

nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.“ Djela

apostolska 19,13-16

Sinovi Skeve pokušali su imitirati Božju silu istjerivanja zlo-

~ 36 ~

duha te se tako osvjedočiti pred svijetom kao pronositelji svje-

dočanstva Isusovog. Njihov pokušaj završio je katastrofalno, tako

da su jedva izvukli živu glavu. Upravo zato je nužno poznavati

metode i svrhu rada Sina Božjeg, Božji plan spasenja te način na

koji se on ostvaruje. Iz toga proizlaze svi Božji darovi čovjeku,

kao i sila kojom Bog radi na ostvarenju svog plana.

„Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlo-

dusima i da liječe bolesti.“ Luka 9,1

Istjerivanje zloduha je samo jedna od vlasti i ovlasti Božjih

odabranika u cilju izgradnje zajednice na Zemlji. Postoje mnogi

drugi Božji darovi koji služe kao resurs u razvoju karaktera poje-

dinca i zajednice vjernika koji jednog dana imaju postati savršeni.

Bog je mjerilo savršenstva i što smo više usklađeni s njim, to po-

stajemo savršeniji u svom karakteru. Sve ostalo što nam Bog daje

kao dar i pomoć u postizanju tog cilja je ustvari podređeno tome.

Božji darovi čovjeku nisu cilj nego sredstvo postizanja cilja, sa-

vršenstva.

„Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebe-

ski!“ Matej 5,48

„I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne za-

dobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni

bez nas ne dođu do savršenstva.“ Hebrejima 11,39-40

Kristova žrtva bila je nezamjenjivi dio tog puta prema savr-

šenstvu, jer nas je oslobodila okova naše pale prirode i otvorila

~ 37 ~

nam vrata suživota s Ocem. Postavljanje bilo čega ili koga dru-

goga na to mjesto žrtve Sina Božjeg za palog čovjeka vodi u si-

gurnu propast.

„Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.“

Hebrejima 10,14

Krist je prvi postigao savršenstvo kakvo traži Otac i po tome

postao prvi među budućom braćom. Njegova žrtva postala je

ključan resurs i faktor spasenja čovjeka, ali to nam samo po sebi

ne govori ništa o zadovoljenju kriterija spasenja pojedinog čo-

vjeka, samo o karakteru Krista i savršenstvu koje Bog traži. Nitko

se neće spasiti samo zbog toga što se Krist žrtvovao, iako je to

ključan faktor.

„Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po ko-

jemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po pat-

njama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.“

Hebrejima 2,10

Bog je obećao vrlo uzvišenu poziciju svima koji uđu u kra-

ljevstvo nebesko. Poziciju koja je iznad one koju imaju anđeli, ili

koju je nekada imao Lucifer na nebu. Obećao nam je poziciju Sina

Božjeg po karakteru i ovlastima, s tim da će on uvijek biti prvi,

naša prvina, a svi ostali će slijediti.

„Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te

rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.“

Hebrejima 1,5

~ 38 ~

„Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one

koji imaju baštiniti spasenje?“ Hebrejima 1,14

„Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su

Kristovi, o njegovu Dolasku.“ 1. Korinćanima 15,23

„Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo

prvina neka njegovih stvorova.“ Jakovljeva 1,18

Upravo u ovome krije se velika zamka za sve koji povjeruju

u Krista, jer Lucifer je također želio Kristove ovlasti, ali nije želio

imati njegov savršeni karakter poslušnosti Ocu. Želio je moć koju

nosi Kristova pozicija, ali da tu moć ne koristi kao sluga i služi

drugim stvorenjima nego da tu moć koristi kao tiran. Krist nikada

nije pokazivao takav karakter i svoje sljedbenike nazivao je svo-

jom braćom, sestrama, majkom, smatrao ih svojom obitelji, svo-

jom najužom obitelji koja će jednog dana vladati u raju. To je

jedan od ključnih faktora izbora u Božje kraljevstvo.

„Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se

on i ne stidi zvati ih braćom“ Hebrejima 2,11

„Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“

Marko 3,35

Postoji još jedna analogija između Krista kao svećenika i nje-

govih odabranika kao Božjeg svećenstva. Ovdje se također poka-

zuje što je konačni cilj Božjeg plana spasenja čovjeka i koji su

kriteriji ulaska u Božje kraljevstvo. Krist je začetnik spasenja, jer

njegova žrtva omogućila je ljudima brisanje posljedica grijeha

~ 39 ~

njegovim zagovorom, te tako otvorila vrata njihovog ulaska u za-

jednicu s Ocem koju je Sin imao od početka i koju ima i danas.

Tako se očituje ljubav prema čovjeku, jer Bog je napravio sve da

ga uzdigne od smrtnog i okaljanog stvorenja do savršenstva Sina

Božjeg.

„Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego

ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih.“

Hebrejima 5,5

„I, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju za-

četnik vječnoga spasenja - proglašen od Boga Velikim sveće-

nikom po redu Melkisedekovu.“ Hebrejima 5,9-10

„Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća!

Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i

Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.“ Otkrivenje 20,6

Po tome vidimo da su kriteriji spasenja isti od Adama do da-

nas i nema govora o nekakvim dispenzacijama. Božja objava je

progresivna, ali to što danas postoji generalno puno više znanja o

Božjem planu spasenja nego u nekom drugom vremenskom peri-

odu nema nikakvu ulogu. To što će netko u trenutku uskrsnuća

imati 100 puta više znanja kojeg nam je Bog dao od nekoga dru-

gog tko bude uskrsnut pored njega nema ulogu, bitan je kraj, a to

je da će jednog dana obojica imati savršen karakter.

Postignuto znanje samo po sebi nije kriterij jer svejedno nitko

nema takvu razinu znanja, niti karakter da bi mogao biti savršeni

Sin Ocu. Poslušnost djelima Zakona također nije kriterij. Kriterij

je uvijek karakter, a ne trenutno stanje izvršenja Božjeg plana ili

~ 40 ~

bilo što drugo. Kriterij je to da li će netko jednog dana moći pos-

tati savršeno Božje dijete, jer u ovom životu to nitko osim Mesije

nije postao. Zato je bitna poslušnost Kristu vjerom i što je moguće

veća razina povlačenja Božjih darova koje nam je Bog omogućio

za izgradnju zajednice i za naš rast prema savršenstvu.

Znači li to da smo potpuno nemoćni i da ne bi trebali raditi

ništa nego samo čekati da Bog završi posao?

Hoće li se tako Bog ponašati i u raju?

Hoće li raditi sve raditi sam i bez ikakvih očekivanja za svoje

odabrane?

Jesu li naši napori potpuno bezvrijedni u bilo kojem kontek-

stu?

U kontekstu postizanja našeg spasenja, naši napori su pot-

puno bezvrijedni, jer ne možemo sami sebe dovesti do savršens-

tva niti uzdići s razine smrtnih stvorenja i otpale rase. Nemamo

niti znanje, niti kriterije za svoj duhovni rast, niti sposobnosti da

izbrišemo posljedice grijeha, niti vlast kojom bi to učinili. Zato

nam je potrebna pomoć i zagovor Krista. Međutim, treba razliko-

vati pokušaj spasenja svojim djelima i napor učinjen u promjeni

svog načina razmišljanja i ponašanja. To je uvijek naša odluka.

Bog sve servira na pladnju, ali mi moramo to prihvatiti ili odbiti.

Djela ne služe za usavršavanje karaktera, za to služe Božja

milost i Božji darovi. Djela služe za učvršćivanje karaktera u spo-

znaji koju smo dosegli, za utjelovljenje duha i istine koja nam je

dana, za učvršćivanje vjere u našem biću. Djelima i odlukama mi-

jenjamo svoj karakter, integriramo nove obrasce ponašanja i is-

tine koje su nam dane u svoj karakter, vjera raste u nama. Sve više

se oblikujemo po vjeri i prihvaćamo vjeru u svoj karakter, ali nisu

naša djela uzrok toga nego su naša djela posljedica rada Duha u

nama.

~ 41 ~

„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo,

gle, nasta!“ 2. Korinćanima 5,17

Tako Krist postaje naša stvarnost, ali ne samo naša stvarnost

svojom ulogom Mesije, kao nekoga tko je preuzeo na sebe grijehe

svojih odabranih i otvorio im vrata vječnog života nego i duhovna

stvarnost savršene poslušnosti koju Bog očekuje da svi odabrani

jednog dana postignu. Žrtva Sina Božjeg nije bila sama sebi

svrha, ona je bila sredstvo bez kojeg se to ne bi moglo postići.

Tako smo iz stvarnosti smrti u kojoj živimo dobili nadu u stvar-

nost savršenstva koja se tek ima ispuniti.

Puno o kriterijima odabira govori i to tko će biti izbačen iz

kraljevstva nebeskog.

„Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama,

bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima

udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga

smrt.“ Otkrivenje 21,8

Posebno ću se osvrnuti na prvi kriterij, kukavice. Ukoliko

nam je dovoljno samo u sebi prihvatiti Krista, prihvatiti njegovu

posredničku službu i u svojoj glavi proglasiti se kršćanom, zašto

će Bog odbaciti kukavice? U čemu je njihov kukavičluk?

Kako itko može znati što je naša vjera i napakostiti nam ili

progoniti nas zbog toga ukoliko svoju vjeru držimo u intimi jer

konačno to i je naša osobna stvar?

Biblija nam daje odgovore:

„Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući

sami sebe.“ Jakovljeva 1,22

~ 42 ~

„Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mo-

gao bi tko reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju

vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.“ Ja-

kovljeva 2,17-18

„Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima

se vjera usavršila“ Jakovljeva 2,22

„Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati

spasava.“ Rimljanima 10,10

Bog traži i od svojih sljedbenika da odrade koliko mogu

prema svjetlu koje im je dano. Svjedočenje za istinu, pokušavanje

utjelovljenja Duha kojeg su primili, rad na izgradnji zajednice po

mjeri čovjeka, itd. su sve djela koja svaki kršćan može praktici-

rati. Primanje Duha nije samo sebi svrha nego utjelovljenje Duha

u svom karakteru i svojim djelima je svrha Božjeg plana, da mo-

žemo raditi Očevom silom što god od nas zatraži uz Očevo puno

povjerenje. Tako se manifestira poslušnost Bogu koja će od malih

djela narasti do ljudima nezamislivih razmjera ukoliko čvrsto ho-

damo tom stazom.

„Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U ma-

lome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost

gospodara svoga.’“ Matej 25,23

Također nam je dan i opis zajednice nad kakvom će Bog po-

staviti svoju odabranu djecu. To govori o kriterijima, jer to je ob-

lik zajednice koji Bog stvara iz svog karaktera. Zajednicu sreće,

~ 43 ~

radosti, blagostanja, bogatstva koje će se stalno umnažati i dosti-

zati sve veću razinu.

„I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni

tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.“

Otkrivenje 21,4

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u

srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ 1.

Korinćanima 2,9

Jedino kroz savršenu poslušnost i povezanost s Ocem će to

Očevom silom biti moguće postići u raju. Kao što je Sin Božji

koristio Očevu silu kada je stvarao vidljivi i nevidljivi svijet, tako

će ju koristiti i Božji odabranici da osiguraju zajednicu maksi-

malne sreće, blagostanja i ispunjenosti za sva bića.

Ljudi danas nemaju predodžbu o tome jer je znanje o Božjoj

zajednici i samom Božjem planu za čovjeka napadnuto sa svih

strana, a oni koji pokušavaju raditi u tom smjeru progonjeni su od

svijeta.

„A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko

silom se probija i siloviti ga grabe.“ Matej 11,12

Nasiljem se pokušava ugušiti kraljevstvo nebesko u svima

koji ga pokušavaju utjeloviti koliko je to moguće na ovom svijetu.

Svima onima koji rade zajedno s Ocem i pokušavaju postaviti Bo-

žje kategorije ljubavi, vjernosti, istine, pravednosti, milosrđa, do-

brote, itd. kao kriterij u svim ljudskim poslovima. Tako se svijet

očituje prema Božjem kraljevstvu, ali tako i s druge strane jedan

~ 44 ~

dio ljudi pokazuje da još uvijek cijene Božji karakter i da nisu svi

u otvorenoj pobuni.

Sve to skupa može izazvati nedoumice kod čovjeka i što je

sve potrebno da se čovjek spasi, jer nama je to samima nemoguće.

Čak su i apostoli bili u nedoumici:

„Koji su to čuli, rekoše: ‘Pa tko se onda može spasiti?’ A

on će: ‘Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.’“ Luka

18,26-27

Kristova moć u pogledu spasenja čovjeka pokazana je u jed-

nom drugom prizoru:

„Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti

Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se

ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi

jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako

ne učini.’ Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljev-

stvo svoje.’ A on će mu: ‘Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa

mnom u raju!’“ Luka 23,39-43

Očito je taj zločinac što je bio razapet pored Krista vjerovao

da je on pravednik i da je kralj u svom kraljevstvu. Vjerovao je

da je Mesija koji je poslan Židovima i javno je svjedočio za tu

istinu. Konačno, bojao se Boga jer je znao tko je Bog, a strah Bo-

žji je dokaz mudrosti i spoznaje Boga, cijenio je Kristov karakter,

znao je da je on nevin osuđen i da se nije bunio protiv toga. Krist

je u njegovom karakteru vidio dovoljno potencijala da ga jednog

dana u raju preobrazi u savršenog sina Božjeg. To samo svjedoči

kolika je ljubav Stvoritelja prema svojim stvorenjima.

~ 45 ~

„To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog,

a on meni sin.“ Otkrivenje 21,7

Svi su pozvani, a malo je izabranih. Bog je sve pozvao da

krenu tom stazom, da uđu u odnos s njim i tako kroz njegovu po-

moć i milost uđu u kraljevstvo nebesko. To je put spoznaje Boga,

prihvaćanja njegovog Duha i rast u tom Duhu do savršene punine

jednog dana.

„Neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po

Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist

prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni

mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Vi-

sina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da

se ispunite do sve Punine Božje. Onomu pak koji snagom u

nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi mo-

liti ili zamisliti “ Efežanima 3,16-20

Na nama je odluka, Bog daje milost u izobilju.

„Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Luka

12,34

~ 46 ~

6. Izabranost i slobodna volja

Sigurno ste mnogo puta čuli, možda i sami bili uvjeravani da

je dovoljno biti članom neke „Crkve“ da bi bili odabrani za kra-

ljevstvo nebesko. Članstvo u „Crkvi“ garantira vam ulazak u raj

jer ste dio zajednice izabranih iz svijeta. Vaša odluka i izbor svodi

se samo na pronalazak i odabir prave „Crkve“ koja je nositeljica

i nastavljač Kristovog poslanja na Zemlji.

No je li uistinu tako i što mi uopće možemo odabrati svojom

voljom?

Božji svemir nije nekakva virtualna simulacija stvarnosti

gdje mi možemo odabrati ili stvoriti što želimo, s ishodom kakav

god mi poželimo. Gdje je sve podređeno našim željama, ili našoj

volji, gdje mi proizvoljno biramo smjer u kojem krenuti i što će

se dogoditi na tom putu, gdje mi definiramo izbore i ishode tih

izbora.

Zakone koji postoje u svemiru mi ne možemo tek tako redi-

zajnirati svojim mislima kako se nama prohtije, onako kako se to

može u kompjuterskoj igrici ili animiranom filmu u kojem je sve

moguće i ostvarivo. Nama je ponuđen samo izbor unutar unapri-

jed definiranog oblika zajednice, kao što je taj izbor bio ponuđen

i svim drugim inteligentnim bićima. Naravno da je definicija i u-

opće oblik postojanja neke zajednice određen Božjim modelom i

utemeljenjem i samo ono što Bog dopusti može uopće postojati.

To je jako bitno za shvatiti, jer to će nam osvijetliti okolnosti i

posljedice naših izbora.

Zamka za čovjeka postavlja se u vidu neograničene slobodne

~ 47 ~

volje koju ograničava samo ljudska mašta i ono što možemo za-

misliti. Iza takvih vjerovanja stoji sam Sotona koji poziva čovjeka

da stvara zajedno s njim svijet u kojem će sve biti dozvoljeno, sve

biti moguće i u kojem će čovjek biti uistinu „slobodan“. „Stva-

rajte sa mnom“ poziv je upućen otpalom, neposvećenom i zave-

denom čovjeku. S druge strane Bog nam je objavio pravila, načela

i obličje zajednice koju je on stvorio za svoja bića, kao i poziv da

se radi njegovom silom u ostvarenju svih ciljeva. Bog ne očekuje

od ljudi da rade s njim kao ravnopravni nego da rade njegovom

silom kao njegova djeca i baštinici.

Što mi onda ustvari biramo?

Mi biramo samo formu, obličje izvršenja, nikako model, ili

definiciju modela zajednice inteligentnih bića. Bog je postavio

model u kojem postoji stroga hijerarhija koja se zasniva na spo-

sobnosti zadovoljenja potreba bića na nižim razinama. Upravo

zato nas je Stvoritelj informirao o namjerama jednog od svojih

anđela kerubina:

„Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na

svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen

bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u

srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sa-

griješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštit-

niče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote

tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju

te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gle-

daju.“ Ezekiel 28,14-17

„U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh

zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati

~ 48 ~

gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću je-

dnak Višnjemu.’“ Izaija 14,13-14

To je bio izbor koji je Lucifer napravio na nebu, on je odab-

rao sebe postaviti u središte i na vrh zajednice anđela koje je Bog

stvorio. Bog je dopustio aktivnosti koje je Lucifer provodio sa

svrhom postizanja tog cilja, dopušta mu ih i danas s istom namje-

rom kao i nekada, da vidi što će tko odlučiti. Bog želi da mi njega

odaberemo, no ukoliko odaberemo bilo koga ili što drugo da nam

ispuni naše fizičke i duhovne potrebe, Bog se tome ne protivi,

poštuje naš izbor.

Postavljenje bilo koga ili bilo čega drugoga osim Stvoritelja

na vrh hijerarhije bilo koje ljudske zajednice vodi u stagnaciju,

moralno i intelektualno degradiranje čovjeka i konačno sigurnu

propast u grijehu i smrti.

„Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni

slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se

pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, polu-

dješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem

raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.“ Ri-

mljanima 1,21-23

Bogu se uvijek mora iskazivati čast i slava koja mu pripada.

To je jedini način da osiguramo maksimalno blagostanje za sva

stvorena bića, to je jedini ispravan način življenja i postojanja.

Bilo kakva idolatrija bilo prema anđelima, bilo prema čovjeku,

bilo prema životinjama, ili čak prirodnim silama i pripisivanje za-

sluga njima za čovjekovo blagostanje, izraz je krajnjeg odbijanja

Stvoriteljevog karaktera, njegovih namjera, milosti i svih darova

~ 49 ~

koje on nudi čovjeku kao izraz ljubavi Oca prema svojoj djeci.

Ovo je jako važno razmotriti s pozicije odabranosti, jer i neki

od Bogu najvjernijih ljudi ikada bili su iskušani po tom pitanju i

otpali. Primjer toga je Mojsije koji je jedan od duhovnih velikana

koji su hodali ovim svijetom i čovjek koji je zaslužan za obilje

Božjih darova koje je Bog izlio na Izraelce.

„Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: ‘Popni se na goru

Nebo u Abarskom gorju - ono je u moabskoj zemlji nasuprot

Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u po-

sjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspneš i prid-

ruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro

na brdu Horu, bio pridružen svojima. A to zato što ste mi se

iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pu-

stinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. Zato

ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući - u

zemlju koju dajem Izraelcima.’“ Ponovljeni zakon 32,48-52

Mojsije nije mogao ući jer nije podao slavu Bogu kada je Bog

to zaslužio svojim čudom u pustinji. Bogu to nije bilo bitno zbog

njegovog ega ili želje za „frajerisanjem“ pred svijetom nego zbog

toga da Izrael vidi da njihov Bog brine za njih, da upoznaju nje-

gov karakter i da vide da će sve njihove tjelesne potrebe biti za-

dovoljene dok god je on s njima i stoji nad njima.

„On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi nje-

govi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pra-

vičan.“ Ponovljeni zakon 32,4

To ne znači da će Bog ispuniti sve što ljudi zamisle ili što im

~ 50 ~

uopće može pasti na pamet nego da Bog najbolje zna što im treba

i kako im osigurati sreću. Mnogo Izraelaca je izginulo na tom putu

u Kanaan, upravo zato jer nisu poznavali, niti cijenili Božji ka-

rakter, niti mu vjerovali da je pripremio za njih zemlju u kojoj

teče med i mlijeko. Puno puta Izrael će i kasnije ponoviti istu po-

grešku. Božji odabrani narod koji je imao biti primjer svijetu kako

izgleda zajednica vjernih i poslušnih Bogu, koja želi i prihvaća

Božju vladavinu te tako pronosi svijetom obličje Božje zajednice

te privlači iz svijeta sve Božje odabrane, okaljala se gore nego

neznabožački narodi oko njih. Njihova izabranost i prvenstvo nije

im puno pomoglo nakon niza otvorenih izraza volje za odbaciva-

njem Boga.

Još zorniji primjer je sam Sin Božji koji je također bio testi-

ran i mogao je odabrati kome će se pokloniti i služiti.

„Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu

sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: ‘Sve ću ti

to dati ako mi se ničice pokloniš.’ Tada mu reče Isus: ‘Odlazi,

Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i

njemu jedinom služi!’“ Matej 4,8-10

Čemu testiranje Mesije ako nije mogao otpasti od Oca? Koja

je bila svrha ponude Sotone, ako Krist nije mogao svojom voljom

odabrati kome služiti? Što je uopće svrha Mesije, ako ju Sin Božji

nije svojevoljno mogao odabrati i izvršiti?

Informirani smo da Duh provodi pečaćenje za dan uskrsnuća.

Duh nas hoće opečatiti, ali samo ako se kvalificiramo za raj. U-

pravo „Crkve“ će propagirati tumačenja da smo pristupanjem po-

jedinoj „Crkvi“ opečaćeni za uskrsnuće bez obzira na naš karakter

~ 51 ~

ili na naše daljnje izbore. Sve ovo treba gledati u kontekstu po-

sredničke službe Mesije dok ona traje, kada jednom završi, tada

je ionako sve gotovo, pečaćenje je zauvijek završeno za sve ljude.

„U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje

spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Du-

hom obećanim, Svetim“ Efežanima 1,13

„I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste o-

pečaćeni za Dan otkupljenja!“ Efežanima 4,30

Upravo u prije navedenim tumačenjima izabranosti krije se

zamka kojom „Crkve“ pokušavaju regrutirati svoje članove. Te

iste ljudske organizacije nakon što im čovjek pristupi neće objas-

niti zašto su duhovno prazne, zašto ih ne prate duhovni darovi,

zašto u njima ne stoluje istina, zašto čovjek ne doživi duhovni rast

i zašto ne napreduje Božje djelo nego napreduje punjenje blagajni

i povećanje materijalne imovine „Crkve“.

Koncentrirat ćemo se više na Božji odabir nego na ljudsko

odbacivanje istine, jer bilo kakvo odbacivanje Boga svejedno

vodi u sigurnu propast.

„Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji

me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Pro-

rocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči

se, dolazi k meni.“ Ivan 6,44-45

Da li biti Božji učenik znači biti slijepi sljedbenik i apologet

neke „Crkve“ ili ljudske organizacije?

~ 52 ~

Kako će se itko poučiti nego kroz Božji dar spoznaje, mud-

rosti, itd.?

„A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu na-

pose kako hoće.“ 1. Korinćanima 12,11

Nije li to upravo onaj Duh koji vrši pečaćenje?

Sve ovo nam govori da mi ne biramo niti stvaramo nešto

novo i autentično, za to nas Stvoritelj nije ni predvidio. Mi biramo

između života i smrti, između rasta i degeneracije, između

vječnosti i propasti. Na nama je konačna procjena.

„Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će

tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će ti-

jelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi -

tamna, kolika će istom tama biti?“ Matej 6,22-23

To nam govori Krist o ispravnosti naših procjena. S druge

strane žrtvovao je sebe da nam omogući izbor i da možemo na-

praviti vlastitu procjenu te popraviti pogrešan izbor ukoliko ga

shvatimo i uočimo.

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i

sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Prave-

dnika.“ 1. Ivanova 2,1

Svaki čovjek je jako vezan uz Krista zbog njegove vlasti nad

duhom životnim u čovjeku, ljudski život i sudbina direktno ovise

o Kristu i njegovoj milosti. „Crkve“ to znaju i zato pokušavaju

imitirati Kristovu silu i ovlasti koje je dao svojim učenicima da

~ 53 ~

sebe uzdignu pred svijetom.

„Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine!

Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili,

u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad

vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ Ma-

tej 7,22-23

Svaki član bilo koje kršćanske „Crkve“ dobije i više nego do-

voljno informacija da može spoznati istinu želi li to. Ovdje nam-

jerno potenciram „Crkve“ jer ukoliko je netko odlučio biti ateist,

agnostik ili otvoreni sotonist za njega ustvari nema nikakvog

spasa, dok mnogi ljudi ulaze u „Crkve“ tražeći Boga, a „Crkve“

im obećaju da će ga kod njih i naći.

Zašto onda ljudi nisu promijenjeni, zašto im se ništa ne do-

gađa u karakteru?

Vrlo jednostavno, zato jer ne cijene Kristov karakter. To je

početak svega, to je ustvari sam preduvjet pokajanja pred Bogom,

jer zašto bi se netko kajao, ako ne zna protiv koga i čega je sagri-

ješio? A samo netko tko spozna Kristov (ustvari Očev) karakter i

zajednicu koja proizlazi iz tog karaktera može shvatiti protiv koga

i čega je bio u otvorenoj pobuni i pokajati se zbog toga. Tek nakon

toga Krist u suradnji s Ocem može iskoristiti svoje silne ovlasti

da čovjeka promijeni i podigne ga iz blata.

„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji

jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ Otkrivenje 1,8

Krist će ga kao svog budućeg brata podići do svoje razine.

~ 54 ~

„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima

koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer

koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina

njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.

Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda;

koje opravda, te i proslavi.“ Rimljanima 8,28-30

Ljubiti i cijeniti Božji karakter je početak odnosa s Bogom.

Ljubiti, cijeniti i biti odan „Crkvi“ i njenim učenjima kontra o-

noga što nas je Bog poučio o sebi i poučio nas o nama samima je

potpuno promašeno. Uostalom, Bog više nikada neće dopustiti

novu pobunu na nebu, to nam puno govori o tome koga uopće

Bog želi izabrati u svoju zajednicu. To nisu ljudi velike svjetovne

mudrosti ni ugleda nego ljudi koji vole i slijedit će Boga i Krista

ako treba i svojim životom. Nikada im neće pasti na pamet da im

se u ičemu suprotstave i ikako dovedu vlast njih dvojice u pitanje.

„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istin-

skog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.“ Ivan 17,3

To nam govori i prva Božja zapovijed.

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egi-

patske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“

Izlazak 20,3-4

Svaki put kada biramo nešto izvan onoga što je Bog stvorio,

biramo Sotonu, biramo nastavak pobune, biramo stvarati druga-

čije od onoga što nam je pripremljeno te tako biramo propast, po-

~ 55 ~

dižemo pobunu protiv Božjeg stvorenja. Svaka sigurnost u samo-

uzdizanju koju nam daju organizacije ovog svijeta lažna je sigur-

nost. Samouzdizanje i velika djela i podvizi koji se cijene na o-

vom svijetu ne vode do besmrtnosti i vječnosti kako nas uče sus-

tavi ovog svijeta. Jedino Krist nas može podići do te razine, sve

što je stvoreno na ovom svijetu nestat će zajedno sa svijetom kada

Bog bude čistio Zemlju od posljedica pobune. Sva velika djela

koja danas svijet cijeni, nestat će u plamenu i ognju. Svi životi

koje Krist odbaci čeka ista sudbina.

„Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen

u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20,15

Krist nas je upozorio da bdijemo, da budemo budni dok god

se on ne vrati. Čemu ovo upozorenje ako smo već odavno za-

pečaćeni?

„Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Marko 13,33

„Svjedok za sve ovo govori: ‘Da, dolazim ubrzo!’ Amen!

Dođi, Gospodine Isuse!“ Otkrivenje 22,20

~ 56 ~

7. Povezanost s Kristom

Najbitnija stvar u životu svakog čovjeka je njegov odnos s

Kristom. Sam život na ovom svijetu, ali i onaj u budućem mu o-

visi o tome. Ljudi većinom nemaju predodžbu o tome jer rijetko

tko im govori istinu o tome tko je Krist i čemu služi to pomazanje.

„Crkve“ ga prikazuju kao mističnu povijesnu ličnost s neja-

sno definiranim karakterom „bogočovjeka“ (ovo je njima jako bi-

tno zato da uvjere ljude da oni imaju Božji autoritet, zato koriste

te konstrukcije o „bogočovjeku“) koji je u jednom trenutku ponio

grijehe svijeta na sebi i osigurao nam vječni život, sve je ustvari

obavijeno mistikom i velom nejasnoća. Rijetko tko ide dalje od

toga, ulazi u dubinu njegovog karaktera i misije. U njegov život

se upire prstom kao nešto što se dogodilo u prošlosti i čega smo

mi danas baštinici, kao da više nije živ, a njegova „Crkva“ je da-

našnja realnost te da je praktički svoje ovlasti prepustio „Crk-

vama“ da one upravljaju njegovom zajednicom na Zemlji. Stalno

nam se pred očima maše križem i žrtvom, a ne ulazi se dublje u

uvid čemu je služila ta žrtva, osim da opere grijehe onih koje „Cr-

kva“ proglasi spašenima. Krist sve to dopušta, jer davno smo u-

pozoreni:

„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će

i žeti!“ Galaćanima 6,7

Upravo tim usporedbama sa sjemenom Bog nam je pokazao

suštinu svog plana spasenja čovjeka i zašto nam je Krist uopće

bio potreban. Riječ Božja je sjeme koje Bog posadi u čovjeka, a

~ 57 ~

to sjeme će proklijati i rasti u nama na ovom svijetu dok konačno

ne donese plod na idućem.

„On odgovori: ‘Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj

sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je

svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i

ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.’“ Matej 13,37-

40

„A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit

će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.“

2. Korinćanima 9,10

„A on im reče: ‘Vama je dano znati otajstva kraljevstva

Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i

slušajući ne razumiju. A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ

Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi

Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na ka-

menu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali ko-

rijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje ot-

padnu. A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali pone-

seni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne

dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u ple-

menitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u

ustrajnosti.’“ Luka 8,10-15

Ukoliko sjeme padne na plodno tlo u nama i prihvatimo Riječ

Božju kao istinu možemo očekivati da će nam se dogoditi trans-

formacija karaktera u na u grubo 4 faze:

~ 58 ~

1. Ljubav i poštovanje prema Božjem karakteru nakon što

smo bili izloženi i povjerovali Riječi Božjoj. Uzdizanje i veličanje

Božjeg karaktera iznad svega, jer iz njega izvire sve što je dobro

za čovjeka. Ovo je početak odnosa s Bogom.

2. Pokajanje pred Bogom zbog našeg načina razmišljanja i

djelovanja jednom kada shvatimo koliko vrijede naša pamet, pro-

cjene i naša djela u usporedbi s Božjim i kuda nas to vodi. Prih-

vaćanje moralnog Zakona i Kristove posredničke službe. Spoz-

naja da je Božja zajednica savršena i točno po mjeri čovjeka. Os-

tvarenje svih ljudskih potreba dolazi samo od Stvoritelja.

3. Novorođenje, krštenje Duhom, formalno započinjanje

drugačijeg načina življenja i razmišljanja, početak rada u Božjoj

sili. Odbacivanje zabluda svijeta. Sve dublje razumijevanje mo-

ralnog zakona i otkrivanje Božjih tajni. Postajemo radnici za že-

tvu.

4. Integracija u Božju zajednicu izabranih na ovom svijetu,

molitva za Božje darove da možemo nastaviti duhovni rast do sa-

vršenstva karaktera koji se ostvaruje Božjom silom i posredova-

njem Krista. Božji darovi u zajednici. Predstavljamo Božju zaje-

dnicu na Zemlji i radimo pod Kristovim vodstvom za konačno

ostvarenje Božjeg plana.

Početak odnosa s Ocem je spoznaja i poštivanje njegovog ka-

raktera. To je temeljni uvjet da da bi uopće mogli uzeti u razmat-

ranje integraciju u Božju zajednicu, jer netko tko odbija iskazati

dužno poštovanje, status, ili uopće ne cijeni Božji karakter iz ko-

jeg proizlazi i definirana je zajednica s Bogom, nema uopće što

tamo tražiti. Preduvjet prihvaćanja Božje riječi je da njoj budemo

izloženi.

„Govorio im je: ‘Žetva je velika, ali radnika malo. Molite

~ 59 ~

dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.’“

Luka 10,2

„I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet,

prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana.“ Otkrivenje 11,3

Bilo usmeno svjedočenje, bilo pisana Riječ Božja (dva svje-

doka iz Otkrivenja koji simboliziraju dva saveza, Stari i Novi) ili

bilo koji drugi način preko kojeg ćemo doći do i spoznati istinu o

Božjem karakteru i planu za čovjeka posijat će sjeme u nama.

„Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.“

Mudre izreke 8,17

„Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje

zapovijedi, i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje

srce razboru; jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;

ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim

blagom - tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje

znanje. Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje

i razboritost.“ Mudre izreke 2,1-6

Posljedica spoznaje Boga je pokajanje pred Bogom. U trenu-

tku kada shvatimo tko je Bog i kakav je njegov odnos prema svo-

jim stvorenjima, što je sve napravio za nas i što nam je pripremio

u budućnosti, te kakva je priroda njegove zajednice i uopće svrha

čovjeka u Božjem svemiru, možemo jedino izraziti beskrajnu za-

hvalnost Ocu i odbaciti svoje dosadašnje namjere i djela. Čovjek

je nesavršen u svakom pogledu, iz svog otpalog karaktera stvara

jedino propast i uništenje. Nikakvim svojim naporima ne može se

~ 60 ~

uzdići niti spasiti od kraljevstva smrti.

„Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad nje-

govih grijeha.“ Mudre izreke 5,22

„Da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka,

koga varave požude vode u propast.“ Efežanima 4,22

Najuža definicija Božje zajednice izražena je kroz Deset Bo-

žjih zapovijedi. Njima je definiran odnos s Ocem kao i odnos iz-

među ljudi. Na ovom svijetu, u ovom grješnom tijelu čovjek ih ne

može postojano držati i zato mu treba zagovor Krista pred Ocem.

Kada uđemo u vječni život i dobijemo novo tijelo koje neće biti

podložno grijehu, tada će ih svi Božji odabrani moći držati bez

posrtanja. Prihvaćanje Božjih zapovijedi i moralnog zakona pos-

ljedica je razumijevanja prirode Božje zajednice u koju nam je

obećano ući.

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ Ivan 14,15

Sve to dovest će čovjeka do stanja „novorođenja“ Duhom,

držanja moralnog zakona vjerom u Krista koja na kraju opravdava

pred Ocem. Rad u sili Božjeg Duha, oslanjanje na Krista, njegove

ovlasti i položaj u svemiru, općenito izvor i kriterij aktivnosti ni-

smo više mi i naša otpala priroda, strasti, požude, tjelesna mudrost

nego Otac i Sin. U ovoj fazi dobivamo dublje uvide u odnos Oca

i Sina te kako taj odnos definira sve ostale odnose u svemiru, kako

je to kriterij za sve zajednice inteligentnih bića, kako njih dvojica

rade da stvore okolinu savršenog ostvarenja svih potreba svojih

stvorenja.

~ 61 ~

„Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečis-

toće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas

sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista“ 1. Petrova 3,21

„Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego ne-

raspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.“ 1. Petrova 1,23

„On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi uči-

nismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i ob-

navljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu

Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću

budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.“ Titu 3,5-7

„A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca

Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od

krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od

Boga.“ Ivan 1,12-13

„Tko god vjeruje: ‘Isus je Krist’, od Boga je rođen. I tko

god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.“ 1. Ivanova 5,1

I konačno tako postajemo dio Božjeg izabranog naroda na

Zemlji.

„Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo

Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.“ Filipljanima 3,20

„Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i

izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!“ 2. Petrova

~ 62 ~

1,10

Kriteriji Božje zajednice odabranih postavljeni su odavno

prije nego je sam čovjek stvoren. Ispunjavanje i zadovoljavanje

kriterija donosi mjesto na nebu, kriterije je postavio Otac, a Sin

Božji pomaže čovjeku da ih ispuni pred Ocem. Bog se ne mijenja,

kao što se ne mijenja niti Krist, mi smo ti koji se trebaju promije-

niti da bi ušli u taj unaprijed definiran odnos njih dvojice i tako u

zajednicu s njima.

„Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi

od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.“

Jakovljeva 1,17

„Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijek.“ Hebrejima 13,8

To znači da su svi naši osobni napori prema usavršavanju bilo

svog karaktera, bilo zajednice u kojoj živimo, bilo zajednice oda-

branih bez Božje pomoći uzaludni. Sve to postaje ogroman teret

ukoliko se Božje djelo ne unosi u razmišljanje i djelovanje u svi-

jetu. Čak i ako podignemo efikasnost u materijalnoj domeni, još

uvijek nam ostaje ogromna duhovna praznina i duhovne potrebe

koje je nemoguće zadovoljiti materijalnim stvarima.

U Bibliji dana nam je jedna takva transformacija karaktera

jednog od velikana među Božjim apostolima.

„Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio

muževe i žene i predavao ih u tamnicu.“ Djela apostolska 8,3

Savao je bio školovani farizej, vrlo revan u svom poslu, u

~ 63 ~

držanju djela Zakona i u namjeri da se obračuna s kršćanima, se-

ktom heretika kako su ih tada smatrale židovske vođe. Nije ni su-

mnjao da su ga trovali lažima da zadrže svoju poziciju u narodu.

„Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem

prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,

zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje

nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeru-

zalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja

svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govo-

raše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ On upita: ‘Tko si,

Gospodine?’ A on će: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego

ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.’“ Djela apostol-

ska 9,1-6

Tek izravnom Kristovom intervencijom Savao je spoznao i-

stinu. Kao farizej bio je od malih nogu treniran poznavati Pismo

i znao je cijeli Tanakh (Stari Zavjet) na pamet, doslovno riječ po

riječ. To ogromno znanje i zamemorirane informacije same po

sebi nisu mu otvorile um da spozna istinu i prepozna Krista, niti

će to napraviti ikome drugome. Tek nakon što mu se Krist direk-

tno objavio, tek nakon što je slijep ušao u Damask, tek nakon što

se u tami svojih misli osvjedočio koliko je bio zaslijepljen lažnim

učenjima i pokajao se pred Bogom što je uopće u to vjerovao, tek

tada, nakon spoznaje istine i pokajanja, Bog mu je dao Duh da

progleda i izliječi se sljepila. Ljuske su mu pale s očiju. Savao je

bio uvjeren da služi Bogu, cijenio ga je, bio spreman napraviti sve

što se od njega traži jer je mislio da Bog to od njega traži, ali bio

je obmanut od ljudskog sustava inspiriranog Sotonom koji uzdiže

~ 64 ~

čovjeka tako što Božje ovlasti i karakter pripisuje sebi putem ne-

kog „nasljeđa“ i „izabranosti“. Slično rade i današnje „Crkve“.

„Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: ‘Savle,

brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao,

posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.’ I odmah

mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti

se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učeni-

cima u Damasku.“ Djela apostolska 9,17-19

Nakon toga Savao je primio Duh Božji i bio integriran u Bo-

žju zajednicu odabranih. To nam u malom prikazuje ustvari bit

većeg Božjeg plana za čovjeka i kako Bog radi da napuni mjeru

spasenih. Prvo primamo istinu, pa kada ju iskreno i istinski spoz-

namo, pokajemo se za svoj dosadašnji život i djela jer su opačine

prema Božjim standardima. Nakon pokajanja primamo Duh i bi-

vamo integrirani u Božju zajednicu. Savao je bio iskren i imao

iskrene namjere i već ogromno znanje u trenutku kada mu se Krist

objavio pa je u njegovom slučaju to brzo išlo, ali kao što vidimo,

znanje samo po sebi ne garantira da možemo spoznati istinu, da

se možemo pokajati jer znanje koje proizvodi ovaj svijet čak i

kada se radi o tumačenju Božje objave je usmjereno protiv Stvo-

ritelja pa ne vidimo u čemu griješimo. Znanje koje sami učenjem

i pamćenjem stječemo ne osigurava nam da možemo uopće vje-

rovati u Mesiju, primiti Božje darove ili biti Božji suradnici bez

Božje intervencije u našem biću. Ovo je jako bitno za shvatiti, jer

osim usvajanja znanja jako je bitno imati i direktnu povezanost s

Kristom koji će nam dati ispravna znanja.

Savao je misleći da služi Bogu ustvari služio Sotoni. To nas

dovodi do ključne stvari koja nam priječi da spoznamo istinu,

~ 65 ~

kako nam je i sam Otac objavio preko Sina. Đavao je taj koji do-

lazi i odnosi Riječ iz srca. Đavao je naš praiskonski neprijatelj i

čovjekoubojica od početka.

„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca

svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u is-

tini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori

jer je lažac i otac laži.“ Ivan 8,44

Svojim vještim i suptilnim metodama obmane i manipulacije

stvorio je masu svojih prvo anđeoskih, a zatim i ljudskih surad-

nika i sljedbenika.

„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vr-

hovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga

svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ Efežanima 6,12

„Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, preru-

šuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona

prerušuje u anđela svjetla.“ 2. Korinćanima 11,13-14

S druge strane Bog je zametnuo neprijateljstvo između roda

zmije i roda žene (žena je u Bibliji simbol ljudske Bogu vjerne

zajednice na Zemlji).

„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između

roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu

vrebati petu.“ Postanak 3,15

Očito je da je Bog neprijatelj Sotoni, da se Sotona pobunio

~ 66 ~

protiv njegove vladavine što je rezultiralo njegovim izbacivanjem

s neba.

„Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si

oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?“ Izaija 14,12

To neprijateljstvo nastavilo se i na Zemlji. Sam Krist nas je

upozorio da je došao donijeti mač, sukob i borbu. Krist je zapo-

vjednik svoje vojske i zajednice, kao što je Sotona zapovjednik

svoje. Ta borba je definirala sudbinu naše planete od početka.

„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, ni-

sam došao donijeti mir, nego mač.“ Matej 10,34

Da li Bog ustvari voli Sotonu, njegove anđele i ljudske sljed-

benike?

Zašto nas je uputio da volimo svoje neprijatelje?

„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi ne-

prijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one

koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebe-

sima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima

i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite

one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i

carinici?“ Matej 5,43-46

U ono vrijeme kada je Krist davao ovu uputu većina svijeta

još nije čula radosnu vijest o spasenju. Nisu spoznali niti ikada

čuli istinu o Kristu koji je došao svojom žrtvom ponijeti njihove

~ 67 ~

grijehe ukoliko to žele. Trebalo je tu vijest raširiti po svijetu, ob-

javiti ju narodima. Veliki progoni uslijedili su nakon što se evan-

đelje počelo propovijedati svijetom.

Stav kršćanina nije stav neprijatelja nego prijatelja koji želi

pomoći svima. To je suština ove Kristove pouke.

Bilo što osim generalno blagonaklonog stava prema tim za-

vedenim ljudima koji su bili u potpunoj tami bilo bi kontrapro-

duktivno. Mnogi su se obratili nakon što su vidjeli ljubav apostola

za čovjeka, jer čovjek traži zajednicu temeljenu na ljubavi, ali

nigdje u svijetu pod Sotoninom vladavinom ju ne nalazi. Vrlo je

važno da imamo bratsku ljubav, prvo prema braći u Kristu koja

će trajati vječno, jer tu zajednicu čeka vječnost, a zatim i prema

drugim ljudima, ali ne bezuvjetno. Niti Krist ne voli bezuvjetno

sva svoja stvorenja za sva vremena, samo ona koja se podlažu

Ocu, samo svoju braću po Duhu, ostale čeka peć ognjena. Ne po-

stoji raj za sve, samo za one koji prihvate uvjete raja i pravila koja

će tamo vladati.

„Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti

zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i

škrgut zubi.“ Matej 13,49-50

Onima koji odbijaju Božji dar nemoguće je uistinu pomoći,

jer ne postoji alternativa.

„Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz

kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista,

kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na

Dan sudnji negoli gradu tomu.“ Matej 10,14-15

~ 68 ~

Što tko sije, to će i žeti. Danas je u svijetu drugačija situacija

i gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za Isusa Krista iz Nazareta.

Mnogo je i danas onih koji radosnu vijest odbijaju, ali sada ne

postoji apsolutno nikakvo opravdanje za takvo ponašanje, osim

sitnih svjetovnih ili oportunističkih interesa.

„Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog

sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze

- na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe

tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“ Izlazak 20,5

Bog blagoslivlja one koji ga ljube, a kažnjava one koji ga

mrze. Bog je izvor svega dobrog za one koji ga slijede, a satire

one u otvorenoj pobuni.

„Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baš-

tinit će zemlju“ Psalam 37,9

„Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Mi-

lost Gospodina Isusa s vama!“ Rimljanima 16,20

~ 69 ~

8. Samouzdizanje

Zasigurno najveća prepreka prihvaćanju istine na ovom svi-

jetu, poznavanju Boga i priznavanju statusa Bogu i Kristu je ljud-

sko samouzdizanje. Ono što je Lucifera motiviralo da potakne po-

bunu na nebu (samouzdizanje), to je on preslikao i stavio kao gla-

vni kriterij i u svom kraljevstvu na Zemlji. Drugačije niti nije mo-

glo biti, jer njegovo kraljevstvo oblikovano je prema njegovom

karakteru, on je na vrhu hijerarhije i samim time definira obličje

zajednice, točnije definira sadržaj ključnih kategorija (koje je Bog

postavio i koje izviru iz Božjeg karaktera) u svojoj zajednici. To

je posljedica Božjeg modela hijerarhije u zajednici koji se presli-

kava i na sve druge zajednice pored Božje jer konačno u svemiru

može postojati samo nešto što je Bog utemeljio i dopustio. U Bo-

žjoj zajednici će tako temeljna svrha biti zadovoljavanje svih po-

treba bića koja su niže u hijerarhiji, a u Sotoninoj hijerarhiji te-

meljna svrha biti će poticanje pobune protiv Stvoritelja te tako

odbacivanje svega što nam Bog nudi. Sotona je zahvaljujući svom

lukavstvu i prijevari naših praroditelja zavladao cijelim svijetom.

„I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva

kraljevstva zemlje i reče mu: ‘Tebi ću dati svu ovu vlast i

slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se

dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.’“ Luka 4,5-7

Da bi uspio i dalje održavati svoju vlast na ovom svijetu So-

tona mora imati izgrađen sustav obmane koji će ljude uvjeravati

da konstantno svojom voljom biraju pobunu protiv Stvoritelja.

~ 70 ~

Paralelno s tim morat će uvjeriti ljude da će upravo poticanje po-

bune protiv Boga proizvesti efekte Božje zajednice, napredak čo-

vjeka i zadovoljenje svih potreba čovjeka. Duh Božji je taj koji

daje život čovjeku, tako da čovjek intuitivno traži Stvoritelja i za-

jednicu s njim, budući da je stvoren po njegovom obličju.

„Onda Jahve reče: ‘Neće moj duh u čovjeku ostati dovi-

jeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvade-

set godina.’“ Postanak 6,3

„Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem

licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja

njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije

daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i

jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Njegov smo

čak i rod!’“ Djela apostolska 17,26-28

Upravo zato su stvarani sustavi duhovnog Babilona kroz sto-

ljeća, da odvuku čovjeka od njegovog Stvoritelja. Svi su ti sustavi

padali jedan za drugim, pa bili ponovo ustoličeni u drugačijem

obličju, ali suština im je svima ista, uvjeriti da je moguće postići

raj za čovjeka okretanjem leđa Bogu. Tako se čovjeka uvjerava

da je moguće radom u svojoj sili i odbijanjem svih darova koje

nam daje Stvoritelj stvoriti okolinu i zajednicu po mjeri čovjeka

u kojoj će čovjek ostvariti sreću i blagostanje.

Tom načinu rada suprotstavljena je Božja zajednica na zemlji

koja ima propovijedati istinu i obraćenje Bogu. Tako Bog preko

svoje zajednice vjernih ljudi radi na spašavanju života na ovoj

planeti. Mudrost ovog svijeta je bezvrijedna u Božjim očima.

~ 71 ~

„I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjer-

ljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da

se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi

Božjoj. Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne

mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propa-

daju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakri-

venu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu“

1. Korinćanima 2,4-7

Upravo promoviranjem ovih istina zatvaraju nam se sva vrata

na ovom svijetu. Sustavi ovog svijeta zatiru istinu. Paralelno tome

otvaraju vrata slugama Sotone koji odvode ljude u propast na-

mećući im se kao autoriteti i vođe. Ovo je posebno izraženo u

akademskim sustavima koji sadrže i promiču modele rada koji

proizlaze od samog Sotone. Akademska zajednica sebe predstav-

lja svijetu kao zajednica ljudi koji traže i poznaju istinu, znaju

kako izgraditi sustave po mjeri čovjeka, kako podići čovjeka na

višu razinu te kako mu osigurati sreću i blagostanje. Simuliraju

da rade u Božjoj sili (da rade ono što će Bog napraviti za čovjeka),

da uvjere čovjeka da prihvati to znanje i da ga i sam pokuša pri-

mijeniti i materijalizirati. Odbacivanje zaključaka ljudske znano-

sti smatra se odbacivanjem istine, nevoljnost bavljenjem znan-

stvenim istraživanjima smatra se nedostatkom inteligencije ili in-

telektualnih sposobnosti za napredak čovječanstva. Bog nas upo-

zorava:

„Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih, i odbacit

ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje

je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

“ 1. Korinćanima 1,19-20

~ 72 ~

Ljude s akademskim titulama smatra se najučenijim ljudima

u društvu, najsposobnijim za ostvarivanje bilo čega dobrog za čo-

vjeka. To je hijerarhija sposobnosti na ovom svijetu, no Bog još

uvijek postoji, živi i radi.

„Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je

od ljudi.“ 1. Korinćanima 1,25

Svatko tko pozna istinu znat će da je Sin Božji ostavio svoju

poziciju na nebu, rodio se kao čovjek, živio savršen život, umro

ponijevši grijehe svojih odabranih na sebi, uskrsnuo treći dan od

mrtvih i sada i dalje radi zajedno s Ocem na spasenju i podizanju

ove otpale rase na svoju razinu, razinu Sina Božjeg, savršenog

Božjeg djeteta.

„Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.“ Ga-

laćanima 3,26

To su jedine sposobnosti koje se cijene u Božjem svemiru.

Reflektiranje Božjeg karaktera, mjera punine Duha koju smo os-

tvarili te mogućnost rada u Božjoj sili. Svaki čovjek biti će pro-

suđen prema ovim sposobnostima, a ne prema tome koliko je u

stanju prihvatiti i reflektirati duh Sotone, koliko je u stanju raditi

na utjelovljenju njegove zajednice na Zemlji, koliko je u stanju

ljudi zavesti lažima Sotone i koliko je uspješno zatirao istinu. Bog

svojim darovima čovjeku osigurava sve što mu je potrebno i što

će čovjek tražiti.

„Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru -

~ 73 ~

kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!“ 1. Petrova

4,10

Zato je bilo jako bitno formirati falsifikate Božjih darova. To

je ustvari ono čime se svijet bavi, od religijskih do akademskih

ustanova.

„Htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore

ni što tvrde.“ 1. Timoteju 1,7

„Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem

odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi.“ Matej 7,15

„Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među

vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogu-

bna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući

na se brzu propast.“ 2. Petrova 2,1

Jedan od Božjih darova na koji ću se posebno osvrnuti je dar

upravljanja u zajednici. Taj dar se danas široko pokušava imitirati

jer i sami možemo svjedočiti da je svijet preplavljen kojekakvim

studijima, tečajevima, edukacijama, radionicama, specijalizaci-

jama, itd. iz područja menadžmenta, ustvari znanja koja falsifici-

raju Božje darove upravljanja, mudrosti, proroštva, itd. Vjeroja-

tno najveći broj studijskih programa, a i samih studija postoji iz

područja menadžmenta. Biblija je tu jasna:

„I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za

proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja;

zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.“ 1. Korinćanima

~ 74 ~

12,28

Dar upravljanja je dar namijenjen Božjoj zajednici vjernih da

usavrše svoj karakter te da se pripreme za budući život u zajednici

neopisivog bogatstva i sreće. Da počnu učiti kako stvarati bogat-

stvo na bogatstvo do nezamislivih razmjera, mudrost nam treba

da bi razumjeli kako stvari funkcioniraju, proroštvo da možemo

imati sigurnost u pogledu budućih zbivanja, itd. Zar nije upravo

to ono što obećavaju studiji menadžmenta? Da ćemo naučiti kako

stvarati nove vrijednosti i osigurati dugoročan rast i razvoj zajed-

nicama u kojim živimo i organizacijama u kojim radimo? Da

ćemo tako stvoriti bolju budućnost? Da ćemo povećanjem „kon-

kurentnosti“, ustvari poticanjem suparništva i konkurencije (kon-

kurencija je od početka Sotonin model, u Božjem svemiru je vla-

dala savršena harmonija, sklad i sinergija dok Sotona nije počeo

s pobunom) ostvariti blagostanje?

„Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska,

ljudska, đavolska.“ Jakovljeva 3,15

Ovo je samo jedan od perfidnih načina kako se simuliraju

Božji darovi i rad u Božjoj sili, jer okretanje leđa Stvoritelju, o-

slanjanje na ljudska znanja stečena uz navođenje Sotone, ljudsku

pamet i zaključke vodi nas jedino u propast, a ne u razvoj. Bog

daje znanja i osigurava potrebnu pomoć čovjeku koji želi usavršiti

svoj karakter do razine savršenog Božjeg djeteta u idućem životu

i svijetu.

„Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa

Krista, koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz

~ 75 ~

sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca na-

šega“ Galaćanima 1,3-4

Tako dobivamo situaciju da ljudi koji imaju karakter koji je

najsličniji i najviše uobličen po karakteru Sotone, uče druge kako

da se razvijaju i što je uopće razvoj. Umjesto da tražimo Krista da

prenosi svoje sposobnosti na nas jer kako dobivamo sve više

Duha Božjeg, tako ćemo biti sve sličniji Kristu po karakteru, dok

se ne napunimo do punine mjere Duha u nama, mi smo učeni od

zadnjeg ološa kako da uobličujemo svoj karakter po karakteru So-

tone te da će nam to donijeti velik uspjeh i blagostanje. Tako da-

našnji studiji menadžmenta rade ono što je radio Šimun čarob-

njak, s tim da se u slučaju studija radi o kupovini diploma, a ne

direktno moći polaganja ruku i spuštanja Duha Svetoga za novac.

Znači kupujemo diplomu koja predstavlja znanje kako simulirati

Božje darove, uz obećanje da će to funkcionirati i donijeti rezul-

tate kao da stvarno imamo Božji dar upravljanja, mudrosti, razu-

mijevanja istine, itd.

„Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Sve-

toga. Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih

daje Duh, ponudi apostolima novaca govoreći: ‘Dajte i meni

tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.’

Petar mu odvrati: ‘Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si

mislio dar Božji novcima steći!’“ Djela apostolska 8,17-20

U tu svrhu koriste se kojekakve metode dugoročnog planira-

nja i predviđanja (makar ne znamo što će sutra biti, a nemamo

Duh proroštva. U tom slučaju to postaje nakarada u razini s pred-

viđanjem horoskopa i slično), tehnike analize okruženja i analize

~ 76 ~

same organizacije (a ne razumijemo samog čovjeka niti okolinu

kakvu čovjek traži i želi, ne posjedujemo nikakvu mudrost niti

spoznaju u tom pogledu), metode mjerenja uspješnosti organiza-

cije, tehnike i metode organiziranja marketinga, financija, kad-

rovske službe, modeli kontroliranja, vođenja, itd. (a nemamo dar

upravljanja).

„De sada, vi što govorite: ‘Danas ili sutra otići ćemo u taj

i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi’, a ne

znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se

načas pojavi i zatim nestane!“ Jakovljeva 4,13-14

Sve je pokriveno osim onog najbitnijeg, kako stvoriti usluge

ili proizvode, ali i samu organizaciju po mjeri čovjeka, tako da

čovjeku bude ugodno živjeti i raditi u takvoj okolini. To sotonski

korporativni sustav uopće ne zanima. Na vrh tog sustava biti će

postavljeni ljudi koji su prošli filter akademske zajednice, ostva-

rili odlične rezultate u njoj i dokazali se kao ljudi koji imaju spo-

sobnosti reproducirati zajednicu po karakteru Sotone.

Druga opasna stvar je izobličenje Božjeg karaktera od strane

nekih grupacija koje sebe promoviraju kao zaštitnike nekih Bož-

jih karakternih osobina. Najviše su na udaru istina, ljubav i pra-

vednost. Ljubav je glavna odlika Stvoritelja, Bog je ljubav, ali

ljubav je odnos. Ljubav malo koristi ako imamo samo jedno biće,

koga će ono voljeti?

Ljubav se ogleda kroz zajednicu bića, kao što se ogledaju i

ostale Božje karakterne osobine. Upravo je zato degutantno gle-

dati kako se pojedine zajednice, recimo LGBTIQ zajednica bori

za i promovira „ljubav“, jer Bog je ljubav (što redovito ističu na

transparentima na svojim paradama ponosa).

~ 77 ~

U tome se vidi opće nerazumijevanje i odbacivanje Kristove

službe, ali se vješto manipulira temeljnom kategorijom koju će

čovjek tražiti. Ljubav se opisuje kao neka bezlična eterična sila

koja djeluje u svemiru, u potpunosti nezavisna od Stvoritelja.

Tako se način ostvarivanja zajednice temeljene na ljubavi odmiče

od ulaska u zajednicu sa Stvoriteljem posredstvom Krista i preba-

cuje čisto na odabire otpalog i izopačenog čovjeka. Ako izabe-

remo ljubav, imat ćemo ju, samo to je dovoljno, nikakav Bog nam

ne treba.

Ovakve manipulacije vrše se u svim područjima ljudske ak-

tivnosti, ali uvijek će to znanje koje nam daju biti primarno ve-

zano uz Božje kategorije koje izviru iz samog duha životnog u

nama, jer smo stvoreni prema Božjem obličju pa ćemo tražiti lju-

bav, istinu, pravednost, milosrđe, vjernost, revnost, postojanost,

itd. u svim našim organizacijama, jer takva je priroda duha živo-

tnog koji je u nama i koji nam daje život. Znanje koje nam nudi

ovaj svijet neće napadati nešto nebitno čovjeku nego ono najbit-

nije, jer tu se vodi bitka. Takvo znanje posljedica je duha koji je

prisutan u svijetu i to je jedini duh koji se može dobiti od svijeta.

„Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom

neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude pri-

jatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.“ Jakovljeva

4,4

Samo Božja milost nas još drži na životu, znanje kako se uo-

pće održati bez direktne Božje pomoći mi ne posjedujemo, niti

možemo posjedovati jer ono ne postoji, a ne posjedujemo niti

vlast nad samim duhom životnim da možemo išta određivati u

~ 78 ~

pogledu naravi života. Znanost će nas naravno uvjeravati u supro-

tno i da ćemo jednog dana postići takvo znanje da ćemo moći

produžiti svoj život do u vječnost. Ljudsko samouzdizanje i oho-

lost priječi bilo kakvo svjetlo i Duh koji dolazi od Boga.

„A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od

Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo,

ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha

izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je

od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po

Duhu valja prosuđivati.“ 1. Korinćanima 2,12-14

Znanje i mudrost ovog svijeta opisano je kao duhovno slje-

pilo.

„Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac sli-

jepca vodi, obojica će u jamu pasti.“ Matej 15,14

To će imati jako teške posljedice po sudbinu čovjeka koji se

pokušava uzdići svojom ljudskom pameti i sposobnostima i koji

odbacuje Božje darove čovjeku.

„Prepustit ću ljude nevoljama i vrludat će kao slijepci (jer

su protiv Jahve sagriješili), krv će se njihova prosuti kao pra-

šina, njihova trupla bit će bačena kao smeće.“ Sefanija 1,17

Za kraj mogu dati jedan citat gurua menadžmenta Petera

Druckera koji pokazuje svo bezumlje današnjeg čovjeka odvoje-

nog od Boga:

~ 79 ~

„Najbolji način da predvidite budućnost je da je stvorite.“

Pogotovo je to „najbolji“ način ako pod vodstvom Sotone

stvaramo svijet koji će trajno biti u otvorenoj pobuni protiv Boga

i tako samo nastavljati pakao u kojem živimo. Jedini izlaz iz toga

nam je Krist.

„Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne

dolazi Ocu osim po meni.’“ Ivan 14,6

~ 80 ~

9. Sin Božji

„Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu

i na zemlji!’“ Matej 28,18

Što to nama znači?

Sve, jer Sin Božji bio je Stvoritelj vidljivog i nevidljivog sve-

mira. Stvarao je svemir kao sliku Očevog karaktera i one jedine

zajednice koju je poznavao i koja postoji od vječnosti, a to je ona

između njega i Oca. Zato Očev karakter je i treba biti jedino mje-

rilo u svim aktivnostima u svemiru. Ne možemo stvarat zajednicu

po svom karakteru ili bilo kojem drugom karakteru (Sotoninom),

gdje je naš karakter mjerilo stvari i očekivati išta dobro, jer to bi

brzo postao pakao u kojem danas živimo. Trebamo razvijati takav

karakter da Bog može raditi kroz nas, da možemo raditi Božjom

silom jer to je jedini tip zajednice koja će trajati vječno. Raditi

onako kako je to radio Sin Božji kada je stvarao vidljivi i nevid-

ljivi svemir. Sin Božji bio je dostojan primiti slavu, čast i moć,

Otac ju ima oduvijek i on je taj koji ju daje Sinu.

„Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.“ Psa-

lam 33,9

„Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i

moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvo-

reno!“ Otkrivenje 4,11

Sin Božji stvorio je Adama Očevom silom jer Otac je jedini

~ 81 ~

koji ima besmrtnost i vlast nad životom, nad duhom životnim te

prebiva u nedostupnom svjetlu. On je jedini izvor života i samo

netko kome Otac da tu vlast može stvarati život. Tako je Sin Božji

ustvari otac Adamu i našem rodu, jer Sin je bio taj koji je koristio

Očevu silu da udahne duh životni nad kojim je dobio vlast od Oca

u Adama. Naravno, Otac i Sin uvijek rade zajedno, jedno su i nije

zahvalno raditi podjelu među njima. Sin Božji ima i status Boga

prema čovjeku, jer ima Božje ovlasti i vlast privesti ljudsku rasu

Ocu. S druge strane on je i Sin svom Ocu od koga je dobio karak-

ter i ovlasti Boga. On je nama postao Bog, dobio je sve ovlasti

Boga da nas može podići, izvući i spasiti iz ovog svijeta.

„Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini

Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima

besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi

ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna!

Amen.“ 1. Timoteju 6,15-16

„I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična,

da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci

- svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju

sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i

žensko stvori ih.“ Postanak 1,26-27

„Zatim će Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke!

Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vje-

ran.’ Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’“ Ivan

20,27-28

„Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga

~ 82 ~

opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe

polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu

zapovijed primih od Oca svoga.“ Ivan 10,17-18

Nazivao je apostole i ostale ljude svojom djecom. Njegov je

zadatak da svoju ljudsku djecu, kao svoju braću po Ocu podigne

na svoju razinu, za to su mu i bile potrebne ovlasti Boga. Dobio

ih je da zajedno s Ocem proširi zajednicu njih dvojice i osigura

opstojnost te zajednice za vječnost. Ovo je veoma bitno za nas,

jer on će te ovlasti koristiti da nama pomogne i osigura nam što

nam je potrebno da bi mogli postati djeca Božja i raditi u Božjoj

sili.

„Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato

im Isus ponovi: ‘Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!’“

Marko 10,24

„Kaže im Isus: ‘Dječice, imate li što za prismok?’ Odgo-

voriše mu: ‘Nemamo.’ A on im reče: ‘Bacite mrežu na desnu

stranu lađe i naći ćete.’ Baciše oni i više je ne mogoše izvući

od mnoštva ribe.“ Ivan 21,5-6

Nitko drugi nije mogao raditi direktno s Bogom, zato nam je

trebao posrednik s Božjim ovlastima koji će pod Očevim nadzo-

rom preuzeti brigu za spasenje otpale rase.

„Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve,

Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih dru-

gova.“ Psalam 45,8

„Kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i

~ 83 ~

snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom

čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“

Djela apostolska 10,38

Apostoli su radili s Kristom, ne direktno s Ocem, Bog

utvrđuje u Kristu, našem Bogu koji će nas uvesti u raj.

„A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Kri-

sta; on nas i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog

- Duha.“ 2. Korinćanima 1,21-22

Ta borba za ulazak u raj vodi se vjerom i ustrajnošću, strplje-

njem i pokornošću Kristu. Nikako ne mačem ili nasiljem. Bog je

taj koji će suditi svijet zajedno sa svojim odabranicima. Tko vrši

nasilje, nasilno će i skončati.

„Kaže mu tada Isus: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi

koji se mača laćaju od mača i ginu.’“ Matej 26,52

„Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela,

dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozde-

nom, kao posuđe glineno satirati ih - kao što i ja to primih od

Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu.“ Otkrivenje 2,26-28

Sin Božji dao je cijelo svoje biće za taj cilj našeg spasenja.

Odnos Oca i Sina predložak je tog odnosa s Ocem u koji svaki sin

Božji mora ući i postići. Tko god ne cijeni Božji karakter nema

šanse to postići, a rad izvan Očevog karaktera donosi propast jer

takva zajednica se ne može održati, niti itko osim Oca i onih ko-

jima Otac da, ima vlast nad duhom životnim da sam sebi može

~ 84 ~

održavati život uslijed pobune protiv Oca. Kad se okrenemo od

izvora života, čeka nas jedino smrt. Jedini način da se proširi Bo-

žja zajednica koja je strogo unaprijed definirana od vječnosti i u

kojoj svi moraju dobiti ispunjenje svih svojih potreba je da se po-

dredimo Ocu i njegovom dizajnu i nikako drugačije ne može biti.

Sve mora biti savršeno, sve mora prožimati Duh Božji.

„Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti

jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam

ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“ Ivan 14,19-20

Savršenstvo nije individualni atribut nekog stvorenja koji

ono ima ili može sačuvati neovisno od odnosa s Ocem, nego je

savršenstvo definirano odnosom s Ocem, taj odnos govori koliko

je netko savršen. Sve je ustvari tome podređeno. Sva vlast Božjeg

prijestolja služi tome.

„Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s

njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spo-

znanje po slici svoga Stvoritelja!“ Kološanima 3,9-10

Božje prijestolje nije cilj nego posljedica karaktera, ovlasti i

namjera onog koji sjedi na njemu. Božje ovlasti nisu cilj nego po-

sljedica karaktera, tako ih dobivamo, raj nije cilj sam po sebi nego

posljedica Božjeg karaktera i namjera da stvori najbolju životnu

okolinu za svoju djecu, jer drugačije Bog ni ne radi. Savršenstvo

je jedini oblik. Cijeniti, voljeti Božji karakter je cilj za čovjeka

koji rezultira posljedicom života s Bogom, voljeti i priznavati Kri-

sta je cilj, a spasenje i ulazak u raj je posljedica Božje ljubavi

prema čovjeku i njegove želje da živi zajedno sa svojom djecom.

~ 85 ~

Očekuje nas novi život zajedno s Bogom u novom raju, ukoliko

to želimo.

„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ‘Evo, sve činim

novo!’ I doda: ‘Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.’“ Otkri-

venje 21,5

„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo,

gle, nasta!“ 2. Korinćanima 5,17

„Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Bo-

žja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subašti-

nici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zaje-

dno s njime i proslavimo.“ Rimljanima 8,16-17

Krist je postojao od vječnosti kao jedinorođeni Sin Božji, je-

dini takve vrste. Sam se odlučio poniziti i uzeti ljudsko obličje.

Odlučio je biti dijete Božje na ovom svijetu, ostaviti svoj život

koji je imao od vječnosti i roditi se kao Sin Čovječji da bi mogao

izvršiti misiju Krista.

„Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da

služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Matej 20,28

„Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu

je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni,

Knez mironosni.“ Izaija 9,5

Krist je u trenutku svog ljudskog začeća dobio karakter s po-

~ 86 ~

tencijalom postizanja savršenog Božjeg djeteta, kao što ga dobi-

vaju i svi drugi, ali je jedini koji je taj potencijal do kraja iskoristio

u ovom životu i imao savršen karakter. Zato Bog poziva na poka-

janje, da svi nemamo taj potencijal, pokajanje ne bi ni imalo smi-

sla, Kristova služba ne bi imala smisla jer bi svi Božji odabrani

imali postojan i nepromjenjiv karakter od rođenja do smrti. Nitko

tko nije unaprijed odabran ne bio mogao u raj, niti bi itko unapri-

jed odabran mogao izgubiti mjesto u raju. Time Kristova služba

postaje besmislena, a mi ustvari ne bi imali mogućnost odabira.

Bog ne poznaje ograničenu milost i ograničeno spasenje. Puno

puta i u Starom Zavjetu davao je raznim narodima vrijeme da se

pokaju i čekao da se navrši mjera njihovih opačina. Milosrđe je

bilo iznad kazne. Na to nas je i Krist upozorio.

„Nek’ Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno

je u njega otkupljenje.“ Psalam 130,7

„Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi o-

pačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego o-

pačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.“

Brojevi 14,18

„Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete

desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u

Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti,

a ono ne propuštati.“ Matej 23,23

Krist je bio začet Duhom po Ocu, a mi ćemo biti začeti Du-

hom po Kristu, Sinu (u trenutku našeg novorođenja), zbog naše

otpale prirode i kao posljedica slobode odabira koju nam je Bog

~ 87 ~

dao. Sin Božji odabrao je službu Mesije i da bude dijete Božje u

svom ljudskom životu Sina Čovječjeg, čovjeka, još na nebu u

svom prijašnjem životu vrhovnog anđela. Životu koji je prestao

postojati kada je začet kao čovjek, ljudsko biće, Očevim Duhom.

Tako je njegov život mogao biti začet Duhom od početka, a mi

ćemo napraviti taj odabir u ovom životu (jer nemamo prijašnji

život koji je on imao, ali ostavio zbog nas) i također biti rođeni

Duhom, ali tijekom ovog života svojim odabirom, ukoliko to že-

limo. Nećemo biti začeti Duhom od početka našeg života, u sa-

mom trenutku začeća kao što je to bio Krist nego u trenutku no-

vorođenja Duhom. To je taj odabir koji nam je Bog osigurao, svi

mogu biti novorođeni kao djeca Božja dok god su živi. Otac i Sin

imaju isti karakter, isti je Duh kojim započinju začeće ili novoro-

đenje, tako da i nema neke suštinske razlike između začeća Du-

hom po Ocu na samom početku života ili kasnije u životu, začeća

Duhom po Kristu (novorođenja), da bi postali Božja djeca.

Treba razlikovati to da svi koji su živi dobivaju duh životni,

ali ne dobivaju svi Duh novorođenja da bi postali djeca Božja, to

dobivaju samo oni koji to odaberu i koje Krist opravda i zagovara

pred Ocem. Svi imaju potencijal biti djeca Božja, nema predefi-

niranog odabira kao takvog, predefinirana je zajednica koju nam

Bog nudi i to se ne mijenja. To je ono što je fiksno, vječno i savr-

šeno, a promjena se mora dogoditi u nama ako želimo u tu zajed-

nicu, to je taj odabir. Naravno, Bog nudi svu pomoć, uostalom

zato se Krist i žrtvovao za nas. Zato nas Bog poziva na pokajanje,

jer pokajanje i obraćenje su nužan preduvjet. To nam samo govori

kakva je ovaj svijet opačina pred Bogom i kakva je silna Božja

milost.

„A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom

~ 88 ~

koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam

ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti

ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od

tebe sve što si mi dao.“ Ivan 17,5-7

„Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza

u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Ma-

riju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Sve-

toga.’“ Matej 1,20

„Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim

mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doista

okusili kako je dobar Gospodin.“ 1. Petrova 2,2-3

Kraljevstvo nebesko je blago koje nam je Bog pripremio.

„Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na

njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve

što ima i kupi tu njivu.“ Matej 13,44

Uskrsnuće je najveća pobjeda u svemiru, uskrsnućem je po-

bijeđeno kraljevstvo smrti ovog svijeta.

„A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo

smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napi-

sana: Pobjeda iskapi smrt.“ 1. Korinćanima 15,54

Sve je usmjereno podizanju čovjeka, zato Bog traži zahval-

nost vjerom, a ne materijalnim stvarima, da može proširiti kanal i

izliti što više darova na čovjeka, tako se ustvari poštuje Kristova

~ 89 ~

pozicija u svemiru. Vjera je poveznica između fizičke i duhovne

dimenzije, vjera je dokaz da vjerujemo Ocu i obećanjima koja

nam je dao iako ih još ne vidimo svojim očima.

„To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da

znate da imate život vječni. I ovo je pouzdanje koje imamo u

njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.“ 1. Iva-

nova 5,13-14

„A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvje-

renost u zbiljnosti kojih ne vidimo.“ Hebrejima 11,1

Krist je naš branitelj i brani nas i istinu na ovom svijetu, osi-

gurava nam pristup istini koja je preduvjet spoznaji Boga i poka-

janju pred Bogom te osigurava opstojnost svoje zajednice na ze-

mlji. To znači da tko god traži istinu, istinu će i pronaći, nitko

neće biti zaveden ukoliko to ne želi. Krist je dobio Božje ovlast

da nam to osigura. Nikakvih opravdanja za prihvaćanje i pokor-

nost lažnim sustavima iskazivanja časti i poštivanja Boga neće

biti.

„Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj

tvoga naroda: ‘Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar

gnjeva svojega: nećeš ga više piti.’“ Izaija 51,22

„A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh

Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.“ Ivan 15,26

„On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i na-

vješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam re-

koh: od mojega uzima i - navješćivat će vama.“ Ivan 16,13-14

~ 90 ~

„Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime,

poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam

ja rekoh.“ Ivan 14,26

Krist je mogao otpasti od Oca u svojoj misiji jer je imao slo-

bodnu volju. Baš zato je bilo nužno da ne otpadne, da ne učini niti

jedan grijeh, niti jednu pogrešku, da bi mi mogli imati slobodnu

volju i slobodu odabira. To je jedna od zasluga Kristovog života,

da svoje zasluge prenese na nas. Ništa on materijalno nije imao

osim odjeće na sebi, zato da bi mi mogli imati i dobiti ono mate-

rijalno što nam treba. On je radio da bi mi imali na ovom i na

onom svijetu.

„Kaže mu Isus: 'Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gni-

jezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.'“ Matej

8,20

„Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte

se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam

je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će

vam se nadodati!“ Luka 12,29-31

„Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom

svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. Sjeti se Jahve, Boga

svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako is-

puni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim

ocima.“ Ponovljeni zakon 8,17-18

~ 91 ~

Nakon novorođenja čovjeka počinje život kušnji za kraljev-

stvo nebesko, zato vremenski ne ovisi koliko si dugo vjernik, niti

koliko znanja imaš nego kako si prošao testove. Zato je robijaš na

križu pokraj Krista mogao biti spašen. Krist je bio od rođenja ku-

šan, a mi od novorođenja, jer dotadašnji život je ionako bezvrije-

dan. Kušnjama i neuspjesima se izgrađuje karakter i zato ih je nu-

žno prihvatiti kao odgojnu metodu, Krist je dobio Božje ovlasti

da nam pomogne u tim kušnjama i tako izgradi naš karakter. To

korelira s krštenjem uranjanjem u vodu, čistimo se hipoteke pri-

jašnjih djela i života te ulazimo u poseban Božji nadzor nad našim

životom. S Kristom neuspjeh vodi uspjehu ako prihvatimo ući u

odnos s njim i njegovu pomoć i vodstvo.

„Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja

i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. I drži zapovijedi

Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se

njega!“ Ponovljeni zakon 8,5-6

„A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa

svijetom osuđeni.“ 1. Korinćanima 11,32

„Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba

sina koga voli.“ Hebrejima 12,6

Krist će zasluge svog života prenijeti na nas, počet će crte

svog karaktera i ovlasti prenositi na nas, osigurati nam Božje da-

rove, raditi za nas u Božjoj sili i osigurati nama da i mi radimo u

toj istoj sili i Duhu. Jedino bezuman čovjek može odbiti takvu

Božju milost, osloniti se na sebe te prihvatiti poglede Sotone da

su svi koji su u zajednici s Bogom bezumni robovi i slijepe sluge

~ 92 ~

Ocu jer ne žele stvarati svijet po svom karakteru kao jedinom mje-

rilu. Svatko tko proba stvoriti bilo kakvu organizaciju ili zajed-

nicu po svom karakteru kao jedinom mjerilu naći će da je njegov

„veličanstveni“ karakter put u pakao.

„I od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od

mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas

ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas

učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu

slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!“ Otkrivenje 1,5-6

Naš jedini vođa i mjerilo svega može biti Krist, naš Bog i

Stvoritelj, naš posrednik i zagovornik pred Ocem, a Božja zajed-

nica uzor i mjerilo svih svjetovnih organizacija.

„I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa -

Krist.“ Matej 23,10

~ 93 ~

10. Rad u Božjoj sili

Najbolji primjer rada u Božjoj sili je Kristov život, njegove

metode rada i ciljevi koje je postavio pred svoju zajednicu na Ze-

mlji.

Iako je bio začet Duhom i Duh je prebivao u njemu tokom

cijelog života i rada na Zemlji, Krist se prije početka formalne

službe ipak krstio na Jordanu da se ispuni proročanstvo o dolasku

Sina Božjeg kao otkupitelja ljudske rase.

„Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom

da se on očituje Izraelu. I posvjedoči Ivan: ‘Promatrao sam

Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja

nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi:

Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji

krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin

Božji.’“ Ivan 1,31-34

Ovo je jedna od temeljnih funkcija pomazanja Mesije ljud-

skog roda, svjedočenje dolaska Mesije (Krista) i objavljivanje

svijetu te divne vijesti. Ivan je bio taj koji ga je imao najaviti Iz-

raelskom narodu. Kasnije će to njegovi učenici proširiti cijelim

svijetom.

„Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji

za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu

nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“ Matej 3,11

~ 94 ~

Ivan je krstio uranjanjem u vodu kao simbolom očišćenja od

prljavštine dotadašnjeg života, a Krist će krstiti Duhom Svetim te

tako započeti novorođenje u čovjeku. Krist je bio začet po Ocu, a

kršćani će biti začeti po Kristu istim tim Duhom Svetim, točnije

Duhom Očevim.

„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio,

rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, po-

put goluba, a glas se s neba zaori: ‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U

tebi mi sva milina!’“ Luka 3,21-22

Uskoro je utemeljio prvu zajednicu svojih učenika koji će po-

stati jezgra budućeg propovijedanja vijesti o Kristu diljem svijeta.

„A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun,

zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i

Ivan brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik;

Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji

ga izda.“ Matej 10,2-4

Bitno je zapaziti da su to bili uglavnom priprosti i neškolo-

vani ljudi po tadašnjim standardima, ali to su bili jedini ljudi s

kojima je mogao raditi, jedini koji su bili otvoreni za njegova uče-

nja i misiju. Ista situacija događat će se i u budućim vjekovima.

Mnoga čuda i znamenja pratila su njegov rad na Zemlji, je-

dino što je netko morao imati da bi mogao primiti ono što treba je

vjera.

„I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi

nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj

~ 95 ~

nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.“ Marko 6,5-6

„A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom

popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se

napisale.“ Ivan 21,25

Ono što je bitno za svakog novorođenog čovjeka je rad s Kri-

stom i rad u Kristu (Duhu koji nam Krist šalje i kojim je prisutan).

Apostoli su cijeli život ostali povezani i radili s Kristom, bez ob-

zira na silne darove koje je izlio na njih te znanje i vlast koju su

posjedovali. Promjena karaktera je najteži posao koji se postavlja

pred čovjeka. Krist je dobio Božje ovlasti da nam pomogne u

tome.

„Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bo-

gom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađiva-

nje.“ 2. Korinćanima 12,19

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Kri-

sta, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u

nebesima, u Kristu.“ Efežanima 1,3

„Koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim

djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u

Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih.“ 2. Timoteju 1,9

Sin Božji dan nam je od vječnosti da nam osigura svojim bi-

ćem i kasnije poslanjem na Zemlji spasenje od kraljevstva smrti i

život zajedno s Ocem u raju.

~ 96 ~

„Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas

uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno

s Kristom - milošću ste spašeni! te nas zajedno s njim uskrisi

i posadi na nebesima u Kristu Isusu.“ Efežanima 2,4-6

Njegovom misijom koju je kasnije prenio na svoju zajednicu

na Zemlji, ostvarena je konačna pobjeda nad ovim svijetom i kra-

ljevstvom Sotone.

„To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate

muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!“ Ivan 16,33

Svojim svetim životom, svojom žrtvom i kasnije svojim za-

govorom pred Ocem zadužio nas je toliko da mu nikada nećemo

moći vratiti niti zahvaliti kako doliči. Krist se uvijek oslanjao na

Oca, jer je imao samo Oca iznad sebe, a mi imamo i Oca i Sina

da brinu za nas, to nas stavlja u bolji položaj, jer mi možemo gri-

ješiti i ući u život vječni, Sin nije imao tu privilegiju.

„Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: ‘Oče,

hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš;

no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti

poslao.’“ Ivan 11,41-42

„‘Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati

grijehe!’ Tada reče uzetomu: ‘Ustani, uzmi nosiljku i pođi

kući!’“ Matej 9,6

„Pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga

podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.“ Jakovljeva 5,15

~ 97 ~

„U kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpušte-

nje prijestupa po bogatstvu njegove milosti.“ Efežanima 1,7

Sve to nas obvezuje unositi Božje djelo u ovaj svijet koliko

je to moguće. Ostvarivati zadatke koje je naš Bog postavio pred

nas i tako sudjelovati u realizaciji plana spasenja ljudske rase.

Tako ćemo i sami narasti, biti izgrađeni u tom procesu, jer ćemo

dobiti znanja i karakter da možemo što više unijeti Božju zajed-

nicu u ovaj svijet te se tako pripremiti da sudjelujemo u njoj u

idućem.

Svo vrijeme koje koristimo za proučavanje i promoviranje

budalaština ovog svijeta, možemo potrošiti na razmišljanje kako

unijeti Božju zajednicu u ovaj svijet te na molitvu za Božje darove

i znanje kako to napraviti. Za to nam je potrebna Božja pomoć, a

ostvarivanje tih ciljeva donijeti će nam značajno blagostanje zbog

same prirode takve zajednice, ali i bogatstvo, jer ljudi će biti za-

interesirani za takvu životnu okolinu i što ona proizvodi u smislu

znanja kako ju ostvariti, utjeloviti, ali i samih proizvoda i usluga

koji se formiraju i nastaju u takvoj okolini (ovo otvara širok pro-

stor za konzultantske firme i savjetovanje u pogledu upravljanja i

dizajniranja takve okoline, privatna sveučilišta na kojima bi se su-

stavno proučavalo i širilo znanja o takvom dizajnu, klinike za

liječenje svih bolesti, proizvodnju bilo čega što je dobro za čo-

vjeka i koristi čovjeku, a proizlazi iz takve okoline i Božjih da-

rova, ugostiteljske usluge i turizam vezan uz zdravu prehranu,

zdrav okoliš, itd.). Zato moramo od Boga tražiti ispravne stvari,

da s tim što dobijemo napravimo nešto dobro za čovjeka. Sve nam

je dopušteno, ali ne donosi sve rezultat kakav želimo.

~ 98 ~

„Sve je slobodno! Ali - sve ne koristi. Sve je dopušteno!

Ali - sve ne saziđuje. Nitko neka ne traži svoje, nego dobro

drugoga.“ 1. Korinćanima 10,23-24

„Sve mi je dopušteno! Ali - sve ne koristi. Sve mi je dopu-

šteno! Ali - neću da mnome išta vlada.“ 1. Korinćanima 6,12

Ovo se posebno odnosi na čovjeka odvojenog od Boga koji

ulaže ogromne resurse da stvori okolinu koja je štetna za njega,

bez da ikako razumije što se događa i uvjeren je da će to donijeti

napredak.

Mnogo je danas takvih neposvećenih ljudi koji uvjeravaju čo-

vjeka u napredak, bilo svjetovni, bilo duhovni, koje sustav na-

meće kao autoritete, a ustvari su foliranti koji nemaju pojma što

rade i kakve efekte će to proizvesti. To je prisutno od svjetovnih

do religijskih organizacija. Velik trud i sredstva uložena su u to

da se zavede čovjeka.

Božji modeli se namjerno izopačuju, koristi ih se na pogrešan

način, pa ne daju rezultate kakvi su obećani čovjeku. Tako se mo-

del hijerarhije u Božjem svemiru koristi da se najgori postave na

vrh, model jedno tijelo koristi se za ujedinjavanje u svrsi i namjeri

pobune protiv Boga, položaj Božjeg zakona izopačuje se da se

uvedu krajnje nemoralni zakoni koji ne reflektiraju one koje je

Bog postavio. Izopačuje se položaj Božjeg prijestolja u svemiru,

da se na njega ustoliči čovjeka, izopačuje se način slavljenja Boga

pjesmom da se proizvedu abominacije koje slave Sotonu, itd.

Mnogi zavodnici obilaze svijetom, drže predavanja, uvjera-

vaju nas u ispravnost svojih pogleda, veliko znanje i količinu in-

formacija prikupili su i stvorili iz raznih izvora. Biblija se prika-

zuje kao hrpa bajki i alegorija čak i od ljudi koji se deklariraju kao

~ 99 ~

kršćani, a znanja s poslovnih škola sveučilišta Harvard ili Stan-

ford kao vrhunski dosezi u ljudskom planiranju i dizajniranju su-

stava. O prirodi Božjeg svemira informirat će nas NASA, ESA,

ROSCOSMOS, CNSA, CERN i niz raznih drugih instituta i agen-

cija širom svijeta.

„Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu - kao

zavodnici i zavedeni.“ 2. Timoteju 3,13

Bjesomučnom sustavu koji gazi i proždire čovjeka, Bog se

jedini suprotstavlja.

„Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljuba-

zna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva

srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav

njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo

ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte vi-

šima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono

što se tiče drugih!“ Filipljanima 2,1-4

Tako dolazimo do ciljeva Božje zajednice na Zemlji koje ću

ja na u grubo podijeliti na tri cilja:

1. Rad u Božjoj sili. Zajednica novorođenih temeljna je pret-

postavka za to. Prizna se i cijeni Boga za ono što on jest, odbijanje

sustava ovog svijeta i unošenje, preslikavanje Božje organizacije,

kraljevstva nebeskog u ovaj svijet koliko god je to moguće.

2. Rast temeljen na duhovnim darovima. Rast pojedinaca i

paralelno rast cijele zajednice. To osigurava spasenje svim člano-

~ 100 ~

vima zajednice, rast prema savršenstvu karaktera temeljen na Bo-

žjim darovima nakon novorođenja u Kristu, Kristovim Duhom.

To je jedini ispravan ulazak u život vječni.

3. Privlačenje ljudi iz svijeta. Propovijedanje, svjedočenje

pred svijetom za Krista životom i djelima. Takva zajednica pos-

taje ogledni primjerak svijetu kako izgleda organizacija po mjeri

čovjeka dizajnirana od Boga, puna Duha i Božjih darova. Mnogi

ljudi biti će njome privučeni i sami će htjeti živjeti u takvoj oko-

lini.

Rad u Božjoj sili oduvijek je pratio Bogu vjerne na ovom svi-

jetu, zato „crkve“ pokušavaju prisvojiti sebi ta njihova minula

djela te uvjeriti ljude da su narasle na njima, da nose taj isti duh u

sebi i nastavljaju isto djelo. Božje duhovne darove je čovjeku, pa

i demonima nemoguće dostojno simulirati, zato biraju drugačiji

put uvjeravanja čovjeka da ti darovi ili ne postoje na način opisan

u Bibliji, ili ih pokušavaju redefinirati u onom obličju u kojem su

ih u mogućnosti simulirati. Isto vrijedi i za rezultate Božje zajed-

nice, duhovno se pretpostavlja materijalnom te se svjetovnom ra-

skoši mami čovjeka, utječe se na njegova fizička osjetila. To što

je blještavilo samo površinsko, a ti ljudi koji to pronose samo lu-

tke na koncu u rukama anđela Sotone, o tome se ne govori.

Zato se većina ljudi danas bori za goli opstanak, svi znaju da

je nešto pogrešno, ali ne mogu točno identificirati što. Oslanjaju

se na svjetovne sustave, očekuju od otpalog čovjeka da im po-

pravi status i životne uvjete, a ne razumiju da se udruživanjem u

zajednice izgrađene po Božjim načelima to vrlo lako, ne samo na

razini simuliranja nego i stvarno može ispuniti.

U tome nas ne sprječava nedostatak znanja, jer znanja imamo

na pretek nego novorođenje, kada ljudi nisu spremni odbaciti sve

~ 101 ~

od ovog svijeta i prihvatiti od onog boljeg, za kojeg smo i stvo-

reni. Tako ne samo vjerom nego i životnim odlukama odbacuju

buduću stvarnost koju je ipak donekle moguće uspostaviti i na

ovom svijetu.

Krist je suvišan samodovoljnom čovjeku, a s druge strane

Krist je sve razumnom čovjeku koji pozna istinu. Oko Krista vrti

se cijela ljudska povijest i tako će biti do samog kraja.

„Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat

ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.“ Matej

10,32

„Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i

da budete moji učenici.“ Ivan 15,8

~ 102 ~

11. Zamke neprijatelja

Sotona se nikako ne miri s porazom koji je doživio Kris-

tovom smrću i uskrsnućem nego i dalje provodi aktivnosti da

zavede ljudski rod i navede palog čovjeka da se pobuni protiv

Boga. Kristovom pobjedom nad smrću njegovo kraljevstvo na

ovom svijetu je osuđeno na propast, a on sam na smrt. Svega toga

Sotona je svjestan i zato kao ričući lav obilazi svijetom i gleda

koga će proždrijeti, točnije odvesti zajedno sa sobom u propast.

„Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući

lav obilazi tražeći koga da proždre.“ 1. Petrova 5,8

Svoju poziciju kneza ovog svijeta on nije spreman tek tako

ostaviti, kao što se nije spreman niti pomiriti sa svojom sudbinom.

Najveću brutalnost pokazao je prema Kristu za njegovog života

na Zemlji, ali i kasnije prema njegovim učenicima i pronositel-

jima svjedočanstva za Krista.

„a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen.“ Ivan 16,11

„Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti

izbačen.“ Ivan 12,31

„Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.“ 1.

Ivanova 5,19

Koristio je svaku priliku da napakosti Kristu ne prežući koris-

titi ni njegove najbliže suradnike da ga odvede u propast. Mislio

je da će njegovom smrću osigurati svoju dominaciju na ovom svi-

jetu, zaslijepljen svojom mržnjom prema Sinu Božjem nije

razumio da će upravo njegovom smrću sam sebi potpisati smrtnu

presudu.

~ 103 ~

„A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz

broja dvanaestorice.“ Luka 22,3

„Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškari-

otskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče:

"Što činiš, učini brzo!“ Ivan 13,27

„A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti

Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je

Božje, nego što je ljudsko!“ Marko 8,33

Niti apostoli nisu razumjeli misiju Mesije ljudskog roda do

samog kraja, tek nakon uskrsnuća postalo im je jasno što je Sin

Božji imao napraviti na ovom svijetu i kakve to ima implikacije

za budućnost pobune i samog ljudskog roda

.

„Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam

još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Za-

konu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano. Tada im ot-

vori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano:

`Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se

ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim

narodima počevši od Jeruzalema.`“ Luka 24,44-47

Zato je Sotoni bilo bitno da silu Božju prikaže kao strani i

neprijateljski element u ovom svijetu. Da odbije ljude od Božjeg

djelovanja na ovom svijetu. Tako ljudi okreću leđa Bogu i samim

tim postaju lak plijen Sotoni, obmanjivaču i ubojici ljudskog roda.

Vjerske vođe su Krista optuživale da demonskom silom radi ve-

lika čuda i znamenja koja su ga pratila te potvrđivala njegovu mis-

iju. Tako su diskreditirali njegov položaj i misiju, da zadrže svoj

položaj, status i ugled koji im nikako nije pripadao po djelima

koja su činili narodu.

~ 104 ~

„Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će

dakle opstati kraljevstvo njegovo? I ako ja po Beelzebulu

izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni

biti suci. Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je

došlo k vama kraljevstvo Božje. "Ili kako bi tko mogao ući u

kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže

jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.“ Matej 12,26-29

„Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Sa-

marijanac i da imaš zloduha? Odgovori Isus: "Ja nemam

zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.“ Ivan

8,48-49

„Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo:

"Izvan sebe je! I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema go-

vorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni

đavle.“ Marko 3,21-22

Poglavari židovskog naroda bili su inspirirani Sotonom u

svom djelovanju protiv Krista, izvršavali su ciljeve Sotone bez da

su toga uopće bili svjesni. Htjeli su zatrti svu istinu i tako

onemogućiti onima koji istinu traže i žele čuti da ju i pronađu.

Pretpostavka da postanemo oruđa u rukama anđela sotone je da

im se podredimo svojom voljom, da naša volja postane rob

njihovoj. Najbolji način za to je svjesno prihvaćanje i biranje živ-

ota u grijehu.

„Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu

pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću opli-

jeniti!“ Marko 3,27

Postoji jedna usporedba našeg bića s kućom u kojoj mogu

prebivati anđeli Sotone. Kada uporno odbijamo Kristovu milost i

~ 105 ~

zaštitu, događa nam se to da sve više i više propadamo u svojim

zabludama. Sve više postajemo podređeni volji i utjecaju demona

te tako gubimo svaku nadu za oslobođenje od tog ropstva.

„A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjes-

tima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: `Vratit ću se

u kuću odakle iziđoh.` I došavši, nađe je praznu, pometenu i

uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova,

gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim

čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim

naraštajem.“ Matej 12,43-45

To na kraju dovodi do teškog duhovnog stanja u čovjeku.

Takvo stanje apsolutnog odbijanja svake istine koja dolazi od

Boga naziva se hula na Duha Svetog. U takvoj situaciji nam više

ni sam Bog ne može pomoći i samo je pitanje kada će nas snaći

konačna propast. Duh Božji nosi svjedočanstvo istine, Duh

svjedoči za istinu onako kako je to Krist radio kada je živio s nama

na Zemlji. Odbijanje Duha je ravno odbijanju svjedočanstva Kris-

tovog, a u toj situaciji čovjeku nema nikakve pomoći.

„Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljud-

skima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule No pohuli li

tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je

grijeha vječnoga. Jer govorahu: "Duha nečistoga ima.“

Marko 3,28-30

„Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo opros-

titi ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se

oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit

će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se

oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.“ Matej 12,31-32

„Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na

~ 106 ~

smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što

nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da

moli.“ 1. Ivanova 5,16

Zato je Sin Božji svom silom istjerivao nečiste duhove gdje

god je došao. Tu vlast dao je i svojim učenicima kao dokaz da su

njegovi i da rade u istoj toj sili. Izgonjenje zloduha jedno je od

znamenja koje pokazuje da je prisutno kraljevstvo nebesko iz ko-

jeg su pobunjeni anđeli odavno bili protjerani. To je istina koju

oni žarko žele sakriti, kao i to da Bog radi za dobro čovjeka i ra-

zotkriva njihove namjere porobljavanja ljudskog roda.

„A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla.

On povika u sav glas: "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Naza-

rećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac

Božji Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao

čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. I

nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu:

"Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim du-

sima te izlaze!“ Luka 4,33-36

„A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će

moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzi-

mati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na

nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.“ Marko 16,17-

18

Upravo zato je bilo bitno Sotoni da čovjek ne upozna Boga.

Na sve načine Sotona će pokušati zaustaviti širenje Božje poruke

čovjeku ili će tu poruku falsificirati, ali svaki put će na kraju

doživjeti neuspjeh. Bog svojom silom osigurava opstojnost istine

na ovom svijetu i nikakva sila istinu ne može izbrisati. Zato je

bilo bitno diskreditirati i ismijati one koji ju šire i koji rade za to

da se istina osvjedoči pred svijetom. Govoriti istinu postat će

~ 107 ~

sramota i opasno, neprihvatljivo ponašanje koje nas može koštati

i samog života.

„Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će

svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne

upoznaše ni Oca ni mene.“ Ivan 16,2-3

S druge strane, Božja sila je nezaustavljiva te se s ogromnom

revnošću širi i djeluje u svijetu. Tako je bilo i nakon smrti Mesije,

mnogi od utjecajnih ljudi u židovskom narodu su povjerovali u

Krista. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da rana

zajednica nije bila progonjena i da su ih pustili na miru da žive i

rade u Božjoj sili. Kakav prikaz Božje sile koja radi za čovjeka bi

to bio.

„Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog

farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.“

Ivan 12,42

„I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u

Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.“

Djela apostolska 6,7

Jedina zaštita protiv Sotone, njegovih anđela i ljudskih

robova je Krist. U sukobu s Kristom Sotona uvijek izlazi kao

gubitnik, Kristovoj Božanskoj moći i ovlastima on ne može ništa,

kao što ne mogu ni njegovi anđeli. Zato se moramo pouzdati u

Krista, njegovu pomoć i zaštitu koju nam nudi. Đavli dršću pred

silnom moći koju Bog posjeduje.

„Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta.

Protiv mene ne može on ništa.“ Ivan 14,30

„Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i

~ 108 ~

dršću.“ Jakovljeva 2,19

Bog nam je osigurao mnoge resurse za borbu protiv Sotone i

njegovih napada. Najbitnija je vjera, ali i pouzdanje u Božja

obećanja, u njegovu milost i karakter ljubavi za čovjeka.

„Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uz-

mognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.

Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop praved-

nosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu

imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene stri-

jele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ

Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi

u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i

molitvom za sve svete“ Efežanima 6,13-18

Čovjek nakon novorođenja mora biti spreman i na najveću

žrtvu, a to je dati svoj život za istinu. Krist je svoj život dao za

nas, dao je sebe, a to očekuje i od nas samih. To je posljedica

odbacivanja svega na ovom svijetu što se može dogoditi samo u

novorođenom čovjeku. Svjetovnom čovjeku to će biti ludost, jer

ne donosi materijalnu korist niti status u svijetu nego upravo su-

protno, život na ovom svijetu obezvrjeđuje. Svjedočenje za istinu

biti će u svijetu prikazano kao svjedočenje za laž, kao fanatizam,

kao ludilo mahnitog, opsjednutog čovjeka. Isto onako kako su na-

padali Krista da je opsjednut i htjeli ga pogubiti, to će se dogoditi

i njegovim učenicima. Mnogi su kroz povijest dijelili njegovu

sudbinu i bili nasilno ubijeni, uključujući i apostole.

„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi

život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Luka 9,24

„Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život

na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ Ivan 12,25

~ 109 ~

„No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti

vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred

kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to

radi svjedočenja.“ Luka 21,12-13

„Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od

svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti;

ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.“ Ivan 15,20

Kršćan se ne treba bojati smrti, smrt je ionako samo stanje

kao san za čovjeka, a oni koji su usnuli (umrli) kao i oni koji će

živi (koji bdiju) dočekati Krista, zajedno će uskrsnuti. Smrt je

stanje kao kada čovjek spava jer nije svjestan što se događa oko

njega i protoka vremena dok je u snu. To stanje može trajati

stoljećima, ali čovjek to neće osjetiti. Takvo je stanje umrlih. Duh

životni koji je bio u njima za života, vraća se Ocu i čeka da ga

Bog ponovo stavi u čovjeka. Mnogi primjeri kada je Bog vratio

duh životni u čovjeka nakon njegove smrti što čovjek doživljava

kao buđenje iz sna, dani su u Bibliji. Jedan od njih je i primjer

Lazara:

„To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš,

spava, no idem probuditi ga. Rekoše mu nato učenici: "Gos-

podine, ako spava, ozdravit će. No Isus to reče o njegovoj

smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im

Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.“ Ivan 11,11-14

„Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj! A Marta mu od-

govori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.

Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje,

ako i umre, živjet će.“ Ivan 11,23-25

„Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi! I mrtvac

~ 110 ~

iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano

ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!“

Ivan 11,43-44

Tako će i umrli jednostavno uskrsnuti (ustati) iz smrti kao da

su se probudili iz sna u koji su usnuli i biti preobraženi u novo

anđeosko tijelo za vječni život u zajednici s Bogom.

„Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spa-

senje po Gospodinu našem Isusu Kristu, koji je za nas umro

da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo.“ 1. Solunjan-

ima 5,10

„Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi,

preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su

usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđe-

lov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti

mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s

njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak.

I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.“ 1. Solunjanima 4,15-

17

Sve ovo će biti prikazano kao bajka od strane ljudske

znanosti, a ljudi koji vjeruju u uskrsnuće biti će okarakterizirani

kao neracionalni ljudi koji ne znaju da život čovjeka završava

smrću i da je jedini način na koji možemo produžiti svoje post-

ojanje u svemiru da probamo umjetnim metodama održati i

produžiti ovaj život. Iza ovog života ne dolazi ništa. Na žalost po

mnoge, to nije tako, a svima će biti nepristrano suđeno i primit će

pravednu nagradu ili kaznu za svoja djela u ovom životu.

„znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu.

Gospodinu Kristu služite. Doista, nepravedniku će se uzv-

~ 111 ~

ratiti što je nepravedno učinio. Ne, nema pristranosti!“ Ko-

lošanima 3,24-25

„umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a ne-

pravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati,“ 2. Petrova 2,9

~ 112 ~

12. Most između svjetova

Ovo je svijet pokajanja za čovjeka, ne uzdignuća, uzdignuće

će doći na idućem. Ono što radimo u sili Duha na ovom svijetu je

samo sjena onoga što dolazi. Na ovom svijetu uspostavljamo vezu

s Ocem, a u idućem ćemo tu vezu iskoristiti do kraja. Prepreka

uspostavi kraljevstva nebeskog na ovom svijetu je grijeh. Grijeh

koji su u svijet unijeli naši praroditelji na prijevaru Sotone. Zbog

toga Bog s nama može raditi samo preko posrednika, njegovo

sveto biće ne podnosi grijeh, niti grijeh može opstati u njegovoj

prisutnosti. Zato je Sin Božji morao raditi s Ocem da nas privede

k Ocu te napravi most između svjetova da možemo s našim

zahtjevima pristupiti nebeskom prijestolju i hramu. On je postao

naš svećenik koji briše naše grijehe, zagovara nas pred Ocem i

tako osigurava da dobijemo sve što trebamo.

„Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet,

nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od ne-

besa “ Hebrejima 7,26

„A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne,

ne mili se on duši mojoj.“ Hebrejima 10,38

Njemu je namijenjeno Božje prijestolje zbog njegovog

karaktera i misije koju je imao odraditi u svemiru. Otac nam je

pokazao na koji način se uzdiže u njegovom kraljevstvu te tko

ima pravo i privilegiju sjediti na Božjem prijestolju. Ovo je ve-

oma bitno jer su naše molitve i naša vjera upućene Božjem hramu

i Božjem prijestolju. Tamo se odlučuje o sudbini svakog od nas,

tamo nas se procjenjuje. To su mjesta najveće svetosti u svemiru

~ 113 ~

otkuda proizlazi Božja vlast i gdje prebivaju Otac i Sin.

Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i

iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet!

Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji

jest i koji dolazi! I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu

Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova“

Otkrivenje 4,8-9

„Čvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vječnosti! Ri-

jeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu

svoj bučni huk. Jači od glasova voda golemih, silniji od bi-

jesnoga mora: silan je Jahve u visinama. Tvoja su obećanja

vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve

dane!“ Psalam 93,2-5

Ključan faktor našem pristupu Ocu i Sinu je vjera. Prvo vjera

da postoje, vjera u njihovu riječ, a zatim i vjera u njihove namjere,

karakter i zajednicu koju su stvorili za svoja bića. Jedino vjera nas

može spojiti s Ocem, vjera u Sina kao našeg posrednika.

„Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i

ljudi, čovjek - Krist Isus“ 1. Timoteju 2,5

O snazi vjere mnogo je puta Sin Božji govorio svojim

učenicima. Uz vjeru u Boga ništa nije nemoguće postići. Sam im

je također svojim djelima pokazao što je sve moguće postići

nepokolebljivom i potpunom vjerom u Oca. Mnoga čuda izveo je

pred njihovim očima te su se tako i sami mogli osvjedočiti u silnu

snagu Duha Božjeg kojim je radio.

„Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno

gorušičino, rekli biste ovom dudu: `Iščupaj se s korijenom i

presadi se u more!` I on bi vas poslušao.“ Luka 17,6

~ 114 ~

„Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam,

ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj

gori: `Premjesti se odavde onamo!`, premjestit će se i ništa

vam neće biti nemoguće.“ Matej 17,20

Uostalom obećanje spasenja ljudima dano je preko Abra-

hama po njegovoj vjeri koju je imao u Boga. Abraham je otac

obećanja svim ljudima koji se imaju spasiti zbog vjere u Krista.

Jedino vjera ovdje igra ulogu, jer nikakvim djelima čovjek ne

može zaslužiti takav dar od Boga.

„Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje

zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu,

nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas kao što je pi-

sano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim

komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da

bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abra-

ham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno:

Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Rimljanima 4,16-18

„Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna

mu se u pravednost.“ Rimljanima 4,3

Vjerom nam je Bog po obećanju Abrahamu osigurao direktan

pristup svetom gradu Jeruzalemu u idućem životu i Božjem pri-

jestolju koje se nalazi u njemu. Po Abrahamu obećana nam je

vječna zajednica s Bogom u novom Jeruzalemu koji će biti

spušten na Zemlju nakon konačnog suda svim pobunjenima.

Zbog Božje prisutnosti u svetom Jeruzalemu ova planeta dobit će

poseban položaj u svemiru kao mjesto Božjeg prebivališta. Božja

djeca živjet će vječno zajedno s Ocem u neopisivoj sreći i

blagostanju. Božja vlast proteže se cijelim svemirom i tu vlast

Bog će dati i svojoj djeci da živi i vlada zajedno s njima. Jedino

~ 115 ~

vjera u ova obećanja nas može privući Ocu, jer ništa od toga još

ne postoji na ovom svijetu, niti se može vidjeti ljudskim očima.

Abraham se zaputio u obećanu zemlju slijepom vjerom, ne

znajući kamo ide, ali siguran u Božje namjere prema čovjeku i u

silu i milost kojom Bog može spasiti čovjeka. Mnogo stanova pri-

premio je Sin Božji u novom Jeruzalemu za svoj kroz sve vjekove

vjeran narod na Zemlji. Plodovi sa stabla života i besmrtnost

čekaju one koji uđu u novi Jeruzalem, onog istog stabla kojem je

bio zabranjen pristup Adamu i Evi nakon pada u grijeh.

„Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši:

"Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do

Velike rijeke, rijeke Eufrata“ Postanak 15,18

„Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji

je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vje-

rom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini,

prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima

istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je

graditelj i tvorac Bog.“ Hebrejima 11,8-10

„Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se

Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je

Grad.“ Hebrejima 11,16

„U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar

bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`?“ Ivan 14,2

„Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na

stablo života i na vrata će smjeti u grad!“ Otkrivenje 22,14

„I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od

Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.“ Ot-

krivenje 21,2

~ 116 ~

„A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat

će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo

kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se

njemu.“ Daniel 7,27

Postoji i posebna Božja milost zvana dar vjere koji

omogućuje činiti već prije navedena čuda koja je Mesija spomin-

jao svojim učenicima. Dar vjere mnogo je puta upotrebljen tokom

ljudske povijesti da Bog pokaže ljudima svoju slavu, moć i

veličinu. Jošua ga je koristio kada je progonio Amorejce:

„Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Iz-

raelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima:

"Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!

I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio

neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I

stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio

dan.“ Jošua 10,12-13

Mojsije kada je vodio narod preko Crvenog mora:

„Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je

Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i

more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u

more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nad-

esno i nalijevo.“ Izlazak 14,21-22

„On Crveno more razdvoji: vječna je ljubav njegova!

Provede Izraela posred voda: vječna je ljubav njegova!“ Psa-

lam 136,13-14

Ilija kada je razdvojio rijeku Jordan:

~ 117 ~

„Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po

vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po

suhu.“ 2. Kraljevima 2,8

Elizej kada je razdvojio rijeku Jordan:

„I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i

zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po

vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po

vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.“ 2.

Kraljevima 2,13-14

I na još puno drugih mjesta u Bibliji koja neću spomenuti,

navode se velika čuda i djela koja su posljedica dara vjere. Bog

preko čovjeka može činiti čovjeku nezamislive stvari ako čovjek

ima vjeru u Boga. Zbog toga nužno je pouzdati se u Boga, ne u

čovjeka. Pouzdanje u čovjeka vodi u propast.

„Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja;

pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne ot-

voriš.“ Mihej 7,5

„Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u

čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od

Jahve odvraća“ Jeremija 17,5

Pouzdanje u samog sebe ili još gore samouzdizanje vodi

također u sigurnu propast. Jedino ispravno što nam omogućuje

pristup Božjim darovima i Božjoj sili je pouzdanje i vjera u Boga.

„Reknem li ja pravedniku: `Živjet ćeš!` a on se pouzda u

svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu nje-

govu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je

počini!“ Ezekiel 33,13

~ 118 ~

„Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem za-

konu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.“ Rimljan-

ima 3,27

„Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas

velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego ci-

jenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru

vjere.“ Rimljanima 12,3

Pouzdanje u Boga, njegov savršeni Zakon koji definira nje-

govu savršenu zajednicu, njegov karakter požrtvovnosti za

čovjeka, njegova pomoć koju nudi čovjeku na putu spasenja i nje-

govog duhovnog razvoja do savršenstva karaktera da može

postati punopravni sin Božji, nezamjenjiva je čovjeku i nigdje

drugdje ju čovjek ne može naći.

„Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je

Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;“ Psalam 19,8

„Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga

živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpače vjernika.“ 1.

Timoteju 4,10

„Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik,

ja ne strahujem: što mi tko može?“ Hebrejima 13,6

Zato je veoma bitno da imamo ispravnu vjeru i da smo ot-

voreni prema Bogu i istini, a ne prema predrasudama ovog svijeta.

Bog daje onome tko želi primiti i tko od Boga traži. Uvjeti spa-

senja u pogledu našeg karaktera unaprijed su definirani i Bog

pomaže svakome tko ih želi ispuniti. Nije pojedini čovjek unapri-

jed odabran za spasenje nego su uvjeti ulaska u raj istovjetno post-

~ 119 ~

avljeni pred svakog čovjeka, a čovjek sam bira svojom slobod-

nom voljom želi li ući u raj ili ne. Ono što je postavljeno unaprijed

pred čovjeka i što je nepromjenjivo je Božji karakter i odnosi u

njegovoj zajednici koji proizlaze iz tog karaktera, to se neće ni-

kada promijeniti, mi smo ti koji se trebaju tome prilagoditi i

promijeniti želimo li ući u zajednicu s Bogom. Odbacivanje Božje

objave uslijed predrasuda u svijetu uzrokuje teško duhovno sli-

jepilo i odbacivanje očite istine. Čovjek koji se pouzda u bilo što

drugo osim Božje istine postaje teško bolestan i nemoguće ga je

ozdraviti. Nitko sebi ne može samoinicijativno uzeti mjesto na

nebu svojom voljom, Krist mu ga mora osigurati svojom službom

i zagovorom pred Ocem, nakon što ga Otac svojim Duhom koji

svjedoči za istinu privuče Kristu. Mi smo ti koji biramo Boga, a

onda Bog kada vidi da mu netko povjeruje i da želi u zajednicu s

njim, koristi svoje ovlasti da nas učini dostojnima te zajednice.

„Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne

povjerovaše u njega, da se ispuni riječ koju kaza prorok

Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se

otkri ruka Gospodnja? Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija

dalje kaže: Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide,

srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.“ Ivan

12,39-40

„Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu

nije dano s neba.“ Ivan 3,27

S druge strane Bog želi sve spasiti i sve poziva na pokajanje.

Bog se žrtvovao za sve ljude i nikoga neće odbaciti ukoliko on

sam to ne odabere. Ograničena milost i ograničeno spasenje su

nepoznati pojmovi za našeg Stvoritelja, a njegova moć je toliko

velika da i od najnedostojnijeg karaktera može učiniti sina

Božjeg.

~ 120 ~

„Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gos-

poda. Obratite se, dakle, i živite!“ Ezekiel 18,32

Na nama ostaje pitanje, za koju zajednicu izgrađujemo karak-

ter? U kojoj smo zajednici kvalificirani raditi i reproducirati ju?

Na koga se oslanjamo? Prema kome ćemo usmjeriti svoju vjeru i

pouzdanje?

„Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad

Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ Luka 18,8

„Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još

ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i pro-

slavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.“ 1.

Petrova 1,8-9