Zakon o životnom partnerstvu

Legalizacija istospolnog „braka” u Hrvatskoj

Zbog čega je u Hrvatskoj pokrenut referendum o braku?

U Zagrebu je 24. travnja 2013. predstavljena Građanska inicijativa „U ime obitelji“ koja započinje prikupljati potpise za raspisivanje referenduma o braku kako bi se u Ustav Republike Hrvatske unijela odredba po kojoj je

Brak životna zajednica žene i muškarca.

Važan motiv za pokretanje referenduma:

radne skupine za izradu Zakona o registriranom partnerstvu i promjene Obiteljskog zakona već pripremaju prijedloge promjena zakona.

Ministar Vrdoljak (HNS) u Večernjem listu od 21. srpnja, 2012. (prema tadašnjem rejtingu HNS je uživao podršku 2,9 posto građana) na pitanje novinara „Trebamo li dozvoliti usvajanje djece homoseksualnim parovima?” odgovara:

„Možda ne danas, ali kroz koju godinu sigurno. Na politici je odgovornost da društvo pripremi za taj korak. Nadam se da ćemo uspjeti i da će do kraja mandata homoseksualni parovi moći biti posvojitelji.”

Vlada do kraja mandata želi ozakoniti istospolne zajednice po uzoru na najrazvijenije države

Premijer Milanović, Jutarnji list, 11. svibanj, 2012.:Vlada je "pokrenula inicijativu za pripremu novog

zakonskog okvira o istospolnim zajednicama oko kojeg očekuju dijalog i sa LGBT zajednicom, kao i sa stručnom i općom javnosti".

Jutarnji list 2012.:

„…pogledajmo malo kako funkcioniraju, djeluju i kakve propise donose druge države kao što je to, primjerice, katolička Španjolska, Portugal, da ne govorimo o nordijskim državama” - ističe premijer.

Sve zemlje o kojima priča premijer - Španjolska, Portugal, Švedska, Norveška – legalizirale su istospolni brak!!!

- Znakovito je da je Milanović u svojoj izjavi spomenuo baš te države jer to doista jesu najnaprednije države kad su u pitanju istospolne zajednice: njihova su prava u tim državama regulirana obiteljskim zakonima, brak ima nediskriminirajuću definiciju pa su im u skladu s tim izjednačena sva prava, pa i posvajanje djece. – navodi autor članka u Jutarnjem listu

Jutarnji list 2012.:

- Međutim, kako neslužbeno saznajemo u Vladi, u Hrvatskoj prava gay parova sigurno neće biti definirana Obiteljskim zakonom, čije se izmjene upravo pripremaju, već posebnim Zakonom o registriranom partnerstvu. – navodi Jutarnji list (2012.).

„Ako bismo ih regulirali Obiteljskim zakonom, imali bismo žestoke otpore, kako Katoličke crkve, tako i dijela društva. Povećat ćemo prava, izjednačiti ih s bračnima, ali im dati drugo ime” - kaže naš izvor iz Vlade.

Je li premijer Milanović pokrenuo javnu raspravu o potrebi proširivanja prava istospolnih zajednica? Nikad!

Zakon o istospolnim zajednicama postoji od 2003. i donijela ga je Račanova vlada

Umjesto javne rasprave o tezama koje prethode pisanju zakona, Vlada je Godišnjim planom normativnih aktivnosti za 2013. godinu od 20. prosinca 2012. predvidjela da se, i to bez prethodne rasprave o tezama, donese „Zakon o registriranom (životnom) partnerstvu“. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2012_12_145_3101.html

Osnivanje tajne radne skupine

U tu svrhu, ali skrivajući već u naslovu pravi predmet njezina rada, ministar uprave Arsen Bauk osniva Stručnu radnu skupinu za propise o građanskim stanjima.

Nju je popunjavao 2. travnja, 21. svibnja, 13. srpnja i 25. listopada 2012. http://www.uprava.hr/UserDocsImages/Savjetovanja%20sa%20zainteresiranom

%20javno%C5%A1%C4%87u/2013/2013-RADNA%20SKUPINA%20-%20MATICE.pdf

Osnivanje tajne radne skupine

U sastavu radne skupine nije bio ni jedan etičar ni stručnjak za ustavno pravo, ali su bili predstavnici dviju homoseksualnih udruga.

Jedini obiteljskopravni stručnjak u toj skupini, Aleksandra Korać Graovac, profesorica na Katedri obiteljskoga prava Pravnoga fakulteta u Zagrebu, istupila je iz radne skupine zbog uvjerenja da predloženi zakon ne štiti interese djeteta.

To je bio dovoljan razlog da je homoseksualni lobi nominira za „homofoba godine“.

Zbog čega se donosi ovaj zakon, i to konspirativno, u najvećoj tajnosti?

Predlagatelj nije opravdao potrebu novoga zakona s obzirom na vrlo mali broj takvih zajednica u Republici Hrvatskoj

Državni zavod za statistiku objavio je 12. srpnja 2013. da je broj osoba koje prema Popisu stanovništva na dan 31. ožujka 2011. žive u istospolnim zajednicama 140, što znači da je na taj dan u Hrvatskoj, prema priznanju članova tih zajednica, njih bilo ukupno 70

Prema podatcima predlagatelja zakona iz prosinca 2013. riječ je o 250 pojedinaca u cijeloj zemlji!!!

Zašto se onda taj zakon uopće donosi kad se Hrvatska nalazi u dubokoj ekonomskoj recesiji?

Ako se reguliranje prava 250 homoseksualaca i lezbijki u zemlji postavlja kao prioritet, što odgovoriti stotinama tisuća nezaposlenih? Da njihova nezaposlenost nije bitna, a ovaj zakon jest?!

Što reći za milijun i 212 tisuća umirovljenika, da je rješavanje njihove egzistencije manje bitno od donošenja toga zakona?

Što reći za gotovo četvrt milijuna poljoprivrednih gospodarstava koji su pred izumiranjem?

Služi li ova vlada interesima građana RH?

Putem zakonodavnih vratolomija i jezičnog inženjeringa želi se u potpunosti promijeniti slika hrvatskoga društva

U Hrvatskoj nakon Kukuriku koalicije brak više nije temelj obitelji, a obitelj kao prirodna i temeljna jedinica društva – majka, otac i njihova djeca - samo su jedna od raznih vrsta obitelji

Brak i obitelj više nisu pod posebnom zaštitom države, suprotno Povelji Ujedinjenih naroda iz 1948.

Dok su volonteri UIO skupljali i predavali potpise za referendum Hrvatskom saboru ….

… U Booksi se 5. lipnja održavala tribina u organizaciji Zagreb pridea s predstavnicima vlasti: pomoćnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Goran Selanec i zastupnik HNS-a u Saboru Igor Kolman razgovarali su s predstavnicima LGBT udruga o planovima kako spriječiti referendum o braku

Igor Kolman, HNS-ov zastupnik u Saboru, koji je potpisnike zahtjeva za referendum o braku „U ime obitelji” nazvao članovima „prljavog pokreta”:

Tribina u Booksi na temu Zakona o životnom partnerstvu

„A ovo sa referendumom, ja se samo nadam da ćemo naći neko rješenje da do tog referenduma ne dođe. Mislim da je to apsolutno zastrašujuće i zastrašujuće bi zapravo bilo živjeti u zemlji u kojoj se na referendumu odlučuje o ljudskim pravima. Pa to je sumanuto, mislim to je suludo, ne? Šta me briga…. Mislim, može ih 100% reći da hoće, ne zanima me! Ideja države, ideja državne vlasti je da neke stvari spriječi i da o nekim stvarima se ne može niti raspravljati.“

(Igor Kolman, HNS, video snimka dostupna na http://zdravstveniodgoj.com/news/gay-parovi-dobili-veca-prava-od-izvanbracnih-zajednica)

Tribina u Booksi na temu Zakona o životnom partnerstvu

Zamjenik pravobraniteljice priznaje da je Zakon o životnom partnerstvu korak do potpune legalizacije istospolnog braka u Hrvatskoj

Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

„A to je ono što je Marko i spomenuo, ova cijela strategija sa Zakonom o životnom partnerstvu je upravo to:

to je jedan kompromis koji se nadamo da bi kroz određeni broj – manji broj godina – jednostavno pokazao većini ljudi „O čemu vi pričate? Čega vas je tu strah? Jel se srušio svijet? Nije. Jel Hrvatska i dalje funkcionira? Funkcionira. Jel se budite ujutro i pijete kavu? Pijete. Jel imate iste ekonomske probleme kao što ste imali? Nažalost imate. U čemu je problem?“

I kroz određeni broj manjih godina promijenite i stvorite većinu koja onda kroz parlament, parlamentarnu raspravu i dizanje ruku u Saboru promijeni (Obiteljski) zakon. Ovim se to spriječava.” (inicijativom „U ime obitelji“).

Za hrvatsku javnost jedna priča, a iza kulisa, u intimnoj atmosferi Bookse s LGBT udrugama ….

Malobrojnu publiku u Booksi zanimalo je kada će se Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova javno izjasniti za „bračnu jednakost“ (istospolni brak)

Selanec je uz konspirativni smiješak odgovorio:

„Neće se izjasniti do dana 1 nakon što bude usvojen Zakon o životnom partnerstvu. Zato jer smo trenutno zauzeli poziciju da ćemo raditi na toj priči, smatramo je realnom, rekli smo da smo svjesni njene pragmatičnosti i da smo svjesni da nas ne dovodi do krajnjeg cilja.

Dan 1: nakon što u Saboru bude usvojen Zakon o životnom partnerstvu onda nas ponovno pitajte što mislimo o istospolnom braku.“

Ekskluzivno: GAY BRAKOVI SKLAPAT ĆE SE KOD MATIČARA Parovi u 'životnom partnerstvu' neće moći posvajati djecu

Prijedlog zakona o životnom partnerstvu opširnije je predstavljen po prvi puta u Jutarnjem listu, inače po nekima „službenom glasilu” Kukuriku koalicije, 2. kolovoza 2013.

Je li predloženi zakon usklađen sa Ustavom RH koji kaže da je brak životna zajednica žene i muškarca?

Ne. Pisci i predlagatelji zakona shvaćaju životno partnerstvo kao čisti pandan braku, kao puko drugo ime za brak; vrstom obitelji, društvu jednako korisnom kao i brak u kojem se rađaju djeca, vrijednom stoga brojnih povlastica:

porezne, socijalne, zdravstvene, mirovinske i statusne naravi (državljanstvo, prebivalište, azil, dozvole boravka i rada).

Kukuriku koalicija nadala se, skupa s LGBT udrugama, da će nekako spriječiti referendum o braku

Prijedlogom zakona o životnom partnerstvu de facto se izjednačavaju dvije sadržajno potpuno drugačije zajednice

jednaka postupovna prava i status u svim sudskim i upravnim postupcima kao i bračni drugovi

pravo na udržavanje životnih partnera regulirano posebnim zakonom koji uređuje obiteljske odnose, a odnosi se na uzdržavanje bračnih drugova

„životni partner [je] u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom“ „Životno partnerstvo ima ista prava i obveze kao i bračna zajednica u pogledu

bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na porezna ili slična fiskalna davanja.“

„Zabranjeno je nepovoljnije postupanje prema životnom partnerstvu u pogledu obveza, prava ili povlastica, koje se odnose na porezna ili slična fiskalna davanja od onog koje je pruženo bračnim zajednicama.“

„Pravo na produženo osiguranje životni partner stječe prema propisima kojima se uređuje mirovinsko osiguranje, pod uvjetima propisanim za bračnog druga osiguranika.“

zabrana nepovoljnijeg postupanja prema životnim partnerstvima u pogledu obveza, prava i usluga koje se odnose na sustav socijalne skrbi, od onog koje je pruženo bračnim zajednicama

Izjednačavanje braka i istospolnog partnerstva

ista prava i obveze kao i bračna zajednica u pogledu bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu

„Prava koja su općim propisom o radu i svim njime propisanim izvorima prava iz radnog odnosa osigurana, bračnim drugovima, zajamčena su i životnim partnerima.“

zabrana nepovoljnijeg postupanja prema životnim partnerima u pogledu obveza, prava ili povlastica koje se odnose na položaj na tržištu rada od onih koje su pružene bračnim drugovima.

„Osiguravajuća društva ne mogu, izravno ili neizravno, dovoditi životna partnerstva u nepovoljniji položaj u pogledu pristupa uslugama osiguranja u odnosu na bračne zajednice.“

životno partnerstvo uživa jednaku mogućnost pristupa pravima i povlasticama koja ulaze u opseg jamstva temeljne slobode kretanja unutar Europskog gospodarskog prostora kao i bračne zajednice sklopljene u Republici Hrvatskoj, bez obzira je li drugi partner državljanin EU ili nije;

Izjednačavanje braka i istospolnog partnerstva

priznaju se registrirana partnerstva i istospolni brak građana koji legalno borave na području Republike Hrvatske, koji su sklopljeni u inozemstvu (unutar i van EU), pod istim uvjetima koji vrijede u tim državama

„životno partnerstvo uživa isti status kao brak“ (čl. 76. st. 1. Konačnoga prijedloga)

„Osoba koja je u životnom partnerstvu s hrvatskim državljaninom može steći hrvatsko državljanstvo pod istim uvjetima kao i osoba koja je u braku s hrvatskim državljaninom.“

„Životni partneri predstavljaju članove obitelji i u jednakom su položaju sa bračnim drugovima u svrhu ostvarivanja prava i obveza propisanih posebnim zakonom kojim se uređuje položaj osoba na izvršenju kazne zatvora.“

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/2014/171%20sjednica%20Vlade/171%20-%204.pdf

U čemu je onda razlika?

Dvije su razlike između braka i životnoga partnerstva koje zakon predviđa. Prva je:

„Bračni drugovi dužni su jedan drugomu biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.“

Životni partneri, pak, nemaju obvezu biti vjerni jedan drugomu, niti održavati skladne partnerske i obiteljske odnose, a obvezani su se međusobno pomagati i pružati njegu i pomoć samo „u slučaju bolesti“.

Zakonom o životnom partnerstvu neosnovano se životnim partnerima dodjeljuje zaštita obiteljskoga života iako se od njih uopće ne traži da zasnuju obiteljski život

Druga razlika je:

„Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću ili stan u kojem će stanovati s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb i koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu.“

Životni partneri, pak, nemaju obvezu odrediti zajedničko mjesto stanovanja, niti imati zajedničko prebivalište, boravište ili dom.

A bez te obveze zajedničkoga obitavanja, istoga obitavališta, zajedničkoga doma i kućanstva, skupnoga života ne može se konstituirati obitelj, niti tražiti štovanje i pravna zaštita obiteljskoga života, dostojanstva i ugleda!

Opasnosti za hrvatsko društvo

Zakon nameće dženderistički svjetonazor

Ne jamči pravo priziva savjesti službenim osobama (matičarima, socijalnim radnicima, sudcima, javnim bilježnicima, odvjetnicima, vlasnicima apartmana, stanova, restorana, glazbenicima, cvjećarima, fotografima, pekarima, slastičarima, organizatorima vjenčanja…)

Onemogućuje se sloboda savjesti i vjeroispovjedi te djelovanja prema vlastitom uvjerenju

Stvara se pravni okvir za progon slobode mišljenja da je nešto u sebi duboko loše, protivno ljudskoj naravi i nastavku ljudske vrste.

Grbin: Matičari nemaju pravo na priziv savjesti

Istospolni teror već počinje – ministar uprave Arsen Bauk objasnio je da priziv savjesti ne postoji u niti jednoj zemlji osim Južnoafričkoj Republici (Večernji list, 1. srpanj, 2014.)

Životno partnerstvo sklapa se na jednak način kao i brak

Sklapanje životnog partnerstva obavlja se na svečan način u službenoj prostoriji (matičnim uredima kao i sklapanje braka) ili na drugom prikladnom mjestu, o čemu na prijedlog stranaka, odluku donosi matičar. (Čl. 19. Konačnog prijedloga ZŽP-a)

Životno partnerstvo sklapa se u prisutnosti osoba koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo, matičara i dvaju svjedoka. (Čl. 20. Konačnog prijedloga ZŽP-a)

Na dan i u vrijeme određeno za sklapanje životnog partnerstva matičar će objaviti da su osobno prisutne obje osobe koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo i svjedoci te da nema zapreka za sklapanje životnog partnerstva.

Matičar će prigodnim govorom upoznati osobe koje namjeravaju sklopiti životno partnerstvo s odredbama ovoga Zakona, o njihovim pravima i dužnostima te istaknuti značenje sklapanja životnog partnerstva. (Čl. 21. Konačnog prijedloga ZŽP-a)

Životni partneri daju pristanak, matičar ih pita da li žele uzeti zajedničko prezime te objavljuje da je između njih sklopljeno životno partnerstvo te se potpisuju izjave;

Sve je brak i brak nije ništa

Izjednačavanjem istospolne zajednice s brakom putem Zakona o životnom partnerstvu te izjednačavanje bračnih i vanbračnih zajednica novim Obiteljskim zakonom država i društvo odustaju od poticanja braka kao društveno vrijedne institucije koju treba štititi i poticati.

Brak, bračna vjernost i bračna ljubav se relativizira, ulazak u brak gubi na vrijednosti, a obitelj kao prirodna i temeljna društvena jedinica koju su država i društvo obvezni štititi se dalje razgrađuje.

Društveno poticanje pederastije

Predloženi zakon homoseksualcima omogućuje da sklapanjem životnoga partnerstva ili čak bez ikakve registracije, naknadnim dokazivanjem da su bili u neformalnom životnom partnerstvu:

steknu imovinu, vlasništvo, autorska i slična prava, naslijede svojega

partnera kao zakonski nasljednik prvoga nasljednoga reda i bez plaćanja poreza;

da imaju olakšice pri plaćanju poreza na dohodak i promet nekretnina, uživanju životnoga, mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja;

da njihovi partneri dobiju azil, dozvolu boravka i radnu dozvolu, socijalnu skrb, prebivalište i hrvatsko državljanstvo.

homoseksualni predator može doći u prihvatilište za azilante, odabrati mladu žrtvu i izjaviti kako je to njegov istospolni partner te mu u zamjenu za homoseksualne usluge osigurati ekspresnu naturalizaciju.

Društveno poticanje pederastije

Predloženi zakon širom otvara vrata nezakonitim migracijama, trgovanju ljudima, seksualnom roblju i pedofiliji, preciznije pederastriji.

To je očito iz predlagateljeva odbijanja da kao uvjet za priznavanje civilnih unija sklopljenih u inozemstvu odredi minimalne uvjete prema hrvatskom pravu kao što je punoljetnost!!!

Prema predloženom zakonu pojedinci željni svježega mesa mogu vabiti dječake i djevojčice iz Azije, Afrike i Južne Amerike da dođu živjeti s njima u Hrvatsku, a ovdje će njihova u inozemstvu sklopljena unija morati biti priznata kao zakonita bez obzira što je riječ o maloljetnicima. Takve pederastrične unije mogu biti plod ucjene, stanja nužde i trgovine ljudima jer predloženi zakon jamči dobivanje azila u Hrvatskoj i olakšano stjecanje hrvatskoga državljanstva životnim partnerima.

Najliberalniji zakon o homoseksualnim unijama u svijetu!

Zakonodavac je kao pandan izvanbračnoj zajednici (nevjenčanom paru, divljem braku, kohabitaciji) izmislio „neformalno životno partnerstvo“ - neevidentiranu istospolnu zajednicu, homoseksualnu kohabitaciju

Pravni presedan u svijetu:

Učinci neregistriranoga istospolnoga partnerstva u potpunosti se izjednačuju s brakom!

Predloženi zakon ugrožava pravnu sigurnost i građanska stanja jer uvodi institut „neformalnoga životnog partnerstva“ kojeg nema ni jedna druga država

Zašto predloženi zakon ugrožava djecu?

Iako su predsjednik i članovi Vlade u više navrata tvrdili da životni partneri ne će imati pravo posvajati djecu, zakon omogućava činjenično (de facto) posvojenje, samo se ono tako ne zove već:

povjeravanje „roditeljske skrbi“ i „partnerske skrbi“ životnom partneru, čime se osobi koja nije djetetov roditelj daju sva prava roditelja, odnosno posvojitelja, maćehe i očuha kod partnerske skrbi životni partner se upisuje u djetetovu maticu rođenih.

Kršenje UN-ove konvencije o pravima djeteta

Time država neodredivom broju djece unaprijed uskraćuje pravo iz članka 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta da svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, i, ako je to moguće, uživati njihovu skrb

Djeci se onemogućuje da odrastaju uz majku i oca u ime naknadnih istospolnih preferencija jednoga roditelja

Dijete kao automobil

Predloženim zakonom jedan roditelj svojem homoseksualnom partneru može „privremeno“ povjeriti roditeljsku skrb sve do djetetove punoljetnosti.

Nije potrebna odluka ni suda ni socijalne skrbi nego samo privatna isprava i ovjera potpisa toga roditelja u javnoga bilježnika!

Sve odredbe predloženog zakona u pogledu djece su neustavne

Članak 63. stavak 5. Ustava određuje: „Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji“!

Predloženim zakonom država ne posvećuje nikakvu skrb djeci o kojoj se ne skrbe roditelji nego izlazi u susret željama homoseksualnoga lobija da im se kao oblik „normalizacije“ dopusti odgajati djecu.

Ozakonjenje istospolnog roditeljstva

Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac, vanjska članica Odbora za obitelj, mlade i sport, istupila je iz radne skupine za izradu Zakona o životnom partnerstvu kada je postalo očito da se tim zakonom želi ozakoniti istospolno roditeljstvo u Hrvatskoj

Ona naglašava da se pomoću instituta „ostvarivanja roditeljske skrbi životnog partnera“ uvodi institut trećeg roditelja, koji je životni partner jednog biološkog roditelja:

„Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu ne propisuje nikakve pretpostavke kad će sud odrediti da više osoba skrbi o djetetu, iako time ograničava pravo na roditeljsku skrb roditelja koji ne živi s djetetom, ne pruža nikakva pravila o načinu odlučivanja kad više osoba skrbi o djetetu, te o pretpostavkama za prestanak situacije da više osoba ostvaruje roditeljsku skrb, što sve otvara veliko područje pravne nesigurnosti.“

Oduzimanje roditeljske skrbi biološkom ocu ili majci u korist novog homoseksualnog partnera/ice zbog optužbi za zlostavljanje djeteta

1. srpnja 2014., prilikom usvajanja Konačnog prijedloga Zakona o životnom partnerstvu na saborskom Odboru za zakonodavstvo obznanjeno je da je omogućeno i zasnivanje partnerske skrbi i za života životnog partnera roditelja djeteta, ne samo ako drugi roditelj nije poznat,već i ako mu je oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta. (Večernji list, 1. srpnja, 2014. „Grbin: Matičari nemaju pravo na priziv savjesti”

MPO i surogat majčinstvo za istospolne partnere

Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac: što u praksi znači uvođenje instituta „partnerske skrbi“ za životnog partnera u istospolnom partnerstvu?

To je oblik trajnog posvojenja „s posebnosti da partnersku skrb može pružiti samo životni partner nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta, a iznimno i za života životnog partnera roditelja djeteta, ako drugi roditelj nije poznat ili ako mu je oduzeta roditeljska skrb zbog zlostavljanja djeteta .“

Kod MPO-a za lezbijke drugi roditelj – donator sperme - nije poznat!

Zakonom o životnom partnerstvu naknadno se legalizira zaobilaženje domicilnih zakona koji štite najbolji interes djeteta

Hrvatski pravni okvir pruža mogućnost medicinski pomognute oplodnje samo ako postoji zdravstvena prepreka začeću.

Istospolni parovi odlaze na oplodnju u države članice Europske unije gdje je pristup medicinskoj usluzi pomognute oplodnje liberalniji.

Zbog Zakona o životnom partnerstvu bit će nužno usklađivanje niza drugih hrvatskih zakona i propisa

„Životno partnerstvo ima ista prava i obveze kao i bračna zajednica u pogledu bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu.“ (čl. 68. st. 1. Konačnoga prijedloga)

„Zabranjeno je nepovoljnije postupanje prema životnom partnerstvu u pogledu obveza, prava ili povlastica, koje se odnose na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu od onog koje je pruženo bračnim zajednicama.“ (čl. 68. st. 2. Konačnoga prijedloga) – to im jamči pravo na umjetnu oplodnju!

Kupoprodaja djeteta $$$$$$$

Hrvatski zakoni prije dolaska Kukuriku koalicije na vlast nisu dopuštali surogatno majčinstvo štiteći najbolji interes djeteta: prema Obiteljskom zakonu iz 2003. nije dopušteno odreći se roditeljske skrbi.

MPO i surogat majčinstvo za istospolne partnere

Muški istospolni par sada može otići u državu u kojoj je dopušteno surogatno majčinstvo, naručiti da žena za njih rodi, da im bez utvrđenog identiteta preda dijete, te da se potom vrate i zahvaljujući Zakonu o životnom partnerstvu dobiju pravne učinke takvog odnosa

„U slučaju surogatnog majčinstva kojeg bi koristio muškarac (odnosno istospolni par, gdje je to dozvoljeno) radi se o plaćanju usluge žene koja će roditi i predati dijete, dakle to je na granici kupoprodaje, a često i kupoprodaja djeteta (kojeg se majka za novčanu protuuslugu odriče).” (prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac)

Posvajanje djece bez roditeljske skrbi

Hrvatski zakoni, osim bračnim parovima, u iznimnim slučajevima dopuštaju posvajanje djece samcima

Zakon o životnom partnerstvu dopušta da se preko instituta „partnerske skrbi” i „ostvarivanja roditeljske skrbi” većina roditeljskih prava putem izjave ovjerene kod javnog bilježnika prenosi na istospolnog partnera, a do trajnog posvojenja dolazi u slučaju kada je drugi roditelj nepoznat!

Posvajanje djece bez roditeljske skrbi prema novom Obiteljskom zakonu

Pod ucjenama koalicijskih partnera iz HNS-a, Vlada je prihvatila amandmane na prijedlog Obiteljskog zakona i u zadnji tren u potpunosti izjednačila izvanbračne i bračne zajednice.

Izjednačavanje prava znači i pravo vanbračnim partnerima na posvajanje djece bez roditeljske skrbi

Zakon je 7. lipnja usvojen u Hrvatskom saboru i stupa na snagu 1. rujna 2014.

Što to znači za istospolne parove?

HNS-ov politički cilj je da istospolni parovi posredno, pozivajući se na diskriminaciju i upirući prstom na vanbračne zajednice, dobiju pravo na posvajanje djece bez roditeljske skrbi.

Prema načelnom stavu Europskog suda za ljudska prava, čije su odluke za Hrvatsku obvezujuće, istospolne zajednice ne moraju nužno biti izjednačene s bračnima, ali moraju u pravima biti jednake s izvanbračnim zajednicama.

Propis po kojem nevjenčani parovi mogu posvojiti dijete - a upravo je takav novi Obiteljski zakon - logikom se stvari mora preliti i na istospolne zajednice.

Ukoliko se ne stane na kraj ovim zakonima, najkasnije za nekoliko godina gay parovi u Hrvatskoj moći će posvajati djecu jednako kao što to danas čine bračni parovi.

Zakonom o životnom partnerstvu i novim Obiteljskim zakonom u Hrvatskoj je u potpunosti legaliziran „gay brak”!

http://queer.hr/39729/novi-amandman-obiteljskog-zakona-omogucit-ce-gej-parovima-posvajanje-djece/

Autor: zdravstveniodgoj.com

U prezentaciji su korišteni dijelovi tekstova:

„Što ne znate, a trebate znati o Zakonu o životnom partnerstvu osoba istoga spola?” Petra Radelja

Pisani prilog na Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu prof. dr. sc. Aleksandre Korać Graovac, vanjske članice Odbora za obitelj, mlade i sport