Midnight Sun

Ponodno sunce

Stephenie

Meyer

1.PRVI POGLED

Ovo je bilo doba dana kada sam želio da mogu da spavam.

Srednja škola.

Ili je pakao prava riječ? Ako je postojao bilo koji način da se iskupim za svoje grijehe,ovo se trebalo

nekako ubrojiti. Dosada nije bilo nešto na što sam navikao; svaki dan se činio sve više nemogude

monoton od posljednjeg.

Predpostavljam da je ovo moj način spavanja-ako spavanje označava odmaranje između aktivnih

perioda.

Gledao sam u pukotine na zidu u udaljenom dijelu kantine, zamišljajudi scene kojih nije bilo. To je bio

jedan način da utišam glasove koji su žuborili kao liptanje rijeke u mojoj glavi.

Nekoliko stotina glasova sam ignorisao zbog dosade.

Kada je riječ o ljudskom umu, nije bilo ničega što ved nisam čuo. Danas su sve misli bile usredotočene

na novi dodatak malom broju učenika ovdje. Trebalo je tako malo da ih sve digne na noge. Viđao sam

novo lice koje se ponavljalo iz misli u misao iz svakog ugla. Samo obična djevojka. Uzbuđenje oko

njenog dolaska je bilo zamorno predvidivo- kao kad djetetu pokazes sjajnu stvarcicu . Polovica dečki,

poput ovaca, su ved zamišljali sebe kao njenog momka,samo zato što je ona bila nešto novo.Uložio

sam još više truda da ih utišam.

Samo sam četiri glasa zaustavio prije iz pristojnosti nego iz mrskosti: moju porodicu, dva brata I dvije

sestre, koji su imali tako malo privatnosti u mojoj blizini da bi radije izrekli misao naglas. Davao sam

im privatnosti koliko sam mogao. Pokušavao sam ne slušati ako sam mogao utjecati na to.

Pokusavao koliko sam mogao,ali opet…znao sam.

Rosalie je razmišljala,kao I obicno, o sebi. Uhvatila je izgled svog profila u odrazu necijih naocala, i

divila se svojoj ljepoti. Rosalien je um bio plitki bazen sa nekoliko iznenađenja.

Emmet se durio oko borbenog meca u kojem je izgubio od Jaspera tokom noci. Zauzelo bi svo

njegovo ograniceno strpljenje da do kraja dana organizuje revans. Nikada se nisam osjecao krivim

zbog slusanja Emmetovih misli, jer on nikada nije pomislio ni jednu stvar koju nebi izrekao ili odradio.

Mozda sam se jedino osjecao krivim zbog citanja tudjih misli zato sto sam znao da postoje stvari koje

drugi nebi zeljeli da znam. Ako je Rosalien um bio plitki bazen,onda je Emmetov bio jezero bez sjenki,

kristalno cist.

A Jasper je...patio. Suspregnuo sam uzdah.

Edward. Alice je izgovorila moje ime u svojim mislima, I odjednom je imala moju paznju.

To je bilo jednako izgovaranju mog imena naglas. Bilo mi je drago sto je moje ime izaslo iz mode

veoma rano-bilo bi uznemiravajuce; kad bi bilo ko pomislio na bilo kojeg Edwarda, moja glava bi se

automatski okrenula.

Sada mi se glava nije okrenula. Alice i ja smo bili dobri u privatnim razgovorima. Bila je rijetkost da

nas neko uhvati. Zadrzao sam pogled na pukotinama u zidu.

Kako se drzi? Upitala me.

Namrsitio sam se,samo mala promjena u polozaju mojih usana. Nista sto bi upozorilo druge. Mogao

sam se jednostavno mrstiti bez dosade.

Alicein unutrasnji zvuk je sada bio uznemiren,i vidio sam u njenim mislima da je gledala Jaspera u

svojim vizijama buducnosti. Ima li opasnosti? Provjerila je,u neposredoj buducnosti, preletajuci preko

jednolicnih vizija za izvor mog mrstenja.

Pomakao sam glavu lagano na lijevo,kao da gledam u plocice na zidu,uzdahnuo, a potom u desno,

nazad na strop. Samo je Alice znala da njisem glavom.

Opustila se. Javi mi ako postane previse lose.

Pomakao sam samo oci,prema stropu,i natrag dole.

Hvala sto ovo radis.

Bilo mi je drago sto nisam mogao odgovoriti naglas. Sto bih rekao? ‚Drago mi je‘? Bilo bi teze. Nisam

uzivao slusajuci Jasperove unutarnje borbe. Da li je zaista bilo neophodno da eksperimentisemo na

ovaj nacin? Zar nebi bilo sigurnije samo se sloziti sa tim da on nikada nece moci savladati zedj na

nacin na koji mi ostali mozemo, i ne gurati granice? Zasto se poigravati sa katastrofom?

Prosle su dvije sedmice od naseg zadnjeg lova. To nije bio previse tezak vremenski razmak za nas

ostale. Malo neugodno povremeno-ako ljudsko bice prodje isuvise blizu,ako vjetar zapuse u

pogresnom smijeru. Ali ljudi bi rijetko hodali preblizu. Njihovi instikti im govore ono sto njihovi svjesni

umovi nikada nebi shvatili: mi smo bili opasni.

Jasper je bio veoma opasan sada.

U tom trenutku, mala djevojcica se zaustavila na cosku stola najblizem nama, zastajkujuci da poprica

sa prijateljem. Protresla je svoju kratku kosu,provlaceci svoje prste kroz nju. Grijalica je otpuhnula

njen miris u nasem pravcu. Bio sam onakav kakav me taj miris ucinio- suhi zrak u mom grlu, mukla

zudnja u mom stomaku, automatsko zatezanje misica, pretjerano istjecanje otrova u moja usta...

Sve je ovo bilo prilicno normalno, obicno jednostavno zanemarivo. Sada je bilo teze,sa jacim

osjecajima, udvostrucenim, kako sam gledao Jasperovu reakciju. Dupla zedj, prije nego samo moja.

Jasper je otisnuo svoju zelju od sebe. Zamisljao je to- zamisljao je sebe kako ustaje sa svog mjesta

pokraj Alice i odlazi da stane do male djevojcice. Zamisljao je sklonost, kada je otisao da joj sapne na

uho, i pustajuci da mu usne dotaknu luk grla. Zamisljao je kako bi se toplo kretanje njenog pulsa ispod

meke koze odrazilo u njegovim ustima...

Udario sam njegovu stolicu.

Uhvatio je moj pogled na minutu i zatim pogledao dole. Mogao sam cuti sram I pobunu u njegovoj

glavi.

“Izvini”, Jasper je promumljao.

Slegnuo sam ramenima.

“Neces nista uraditi,” Alice mu je rekla,umirujuci njegovo razocarenje. “mogu to vidjeti”.

Napravio sam grimasu koja bi odganala njenu laz. Morali smo se drzati zajedno, Alice I ja. To nije bilo

lako, slusati glasove ili vidjeti buducnost. Oboje cudaci naspram onih koji su vec bili cudaci. Stitili smo

tajne jedni drugih.

“Malo pomaze ako razmisljas o njima kao o ljudima”,Alice je predlozila,njen visoki, muzikalni glas je

bio prebrz za ljudske usi,ako je iko bio dovoljno blizu da cuje. “Ime joj je Whitney. Ima malu sestru

koju obozava. Njena mama je pozvala Esme na zabavu u basti,sjecas li se?”

“Znam ko je ona”,Jasper je rekao odsjecno. Okrenuo se i buljio u male prozore koji su bili smjesteni

ispod streha oko duge prostorije. Njegov ton je zavrsio razgovor.

Trebao bi loviti veceras. Bilo je smijesno ovako riskirati, pokusavajuci testirati njegovu snagu, da se

izgradi njegova izdrzljivost. Jasper bi trebao prihvatiti svoje granice i raditi u skladu sa njima. Njegove

prijasnje navike nisu iste kao nas izabrani nacin zivota; nebi trebao gurati sebe na ovaj nacin.

Alice je lagano uzdahnula i ustala,noseci posluzavnik sa hranom sa sobom i ostavljajuci ga samog.

Ona bi znala kada bi on imao dovoljno njenog ohrabrenja. Pomislila je kako su Rosalie i Emmet ocitiji

sto se tice njihove veze,a Alice i Jasper su poznavali medjusobna osjecanja kao svoja. Kada bi i oni

mogli citati misli- samo jedno drugog.

Edward Cullen.

Refleksna reakcija. Okrenuo sam se na zvuk svog imena, samo sto nije bilo prozvano nego samo

pomisljeno.

Oci su mi se susrele na djelic sekunde sa parom velikih, cokoladno-smedjih ljudskih ociju na

svijetlom,srcolikom licu. Poznavao sam to lice,samo sto ga sam nisam nikada vidio prije ovog

momenta. To je danas bila najcesca misao u svakoj glavi. Nova ucenica, Isabella Swan. Kcerka sefa

gradske policije, dosla je da zivi ovdje zbog neke nove privatne situacije. Bella. Ispravljala je svakoga

ko bi koristio njeno puno ime...

Pogledao sam ustranu. Trebala mi je sekunda da shvatim da to nije bila ona koja je pomislila na moje

ime.Naravno da vec pada na Cullenove, cuo sam kako se predhodna misao nastavlja.

Sada sam prepoznao ‚glas‘. Jessica Stanley-proslo je vremena odkad me prestala zamarati svojim

unutarnjim brbljanjima . Koje je olakšanje bilo kada je prešla preko svoje slijepe zaljubljenosti. Bilo je

gotovo nemogude izbjeci njene stalne, smiješne maštarije. Volio bih,da sam u isto vrijeme, mogao da

joj tačno objasnim sta bi se desilo kada bi moje usne,i zubi ispod njih,dosli bilo gdje blizu nje. To bi

prekinulo sve njene dosadne fantazije. Pomisao na njenu reakciju zamalo me nasmijala.

Nije cak ni lijepa, Jessica je nastavila. Ne znam zasto Eric bulji toliko..ili Mike.

Trgnula se na posljednje ime. Njena nova opsesija, generalno popuralni Mike Newton, je bio potpuno

nezainteresiran prema njoj. Ocito, nije bio toliko nezainteresiran za novu ucenicu. Kao dijete sa

bljestecim predmetom,ponovo. Ovo je postavilo granicu Jessicinim mislima, izvana je bila srdacna

prema novopridosloj kada bi joj objasnjavala povremeno stjeceno znanje o mojoj porodici. Nova

ucenica je morala pitati za nas.

Svi gledaju u mene danas,također, Jessica je pomislila samodopadno. Nije li sreda da Bella ima dva

časa sa mnom...Kladila bih se da bi Mike želio da me pita šta bi ona-

Pokusao sam da zaustavim suluda razmišljanja u mojoj glavi prije nego što me te beynacajne i

trivijalne stvari izlude.

„Jessica Stanley daje novoj Swan djevojci lose informacije o Cullenovima“,promrmljao sam Emmetu

za odvlacenje paznje.

Smijuljio se ispod glasa. Nadam se da ce to dobro uraditi, pomislio je.

“Prije nestvarno. Samo najosnovnije poznate stvari. Nema naznaka horora. Malo sam razocaran.“

A nova djevojka? Da li je i ona tako razocaranja u traceve?

Slusao sam da cujem sta nova djevojka,Bella, misli o Jessicinoj prici. Sta je vidjela kada je pogledala u

neobicnu, blijedu porodicu koja je bila posebno izbjegavana?

Bilo je u mojoj mogucnosti da znam njenu reakciju. Ponasao sam se kao da gledam van, kako bih

potrazio bolju rijec o svojoj obitelji. Da nas zastiti. Ako je iko ikada imao sumnje, dao bih nam ranije

upozorenje i jednostavno povlacenje. To bi se povremeno desavalo- neka bi osoba sa bujnom

mastom vidjela nas u likovima neke knjige ili filma. Obicno bi bili u krivu, ali je bilo je bilo bolje da se

preselimo drugdje nego da rizikujemo pomnija ispitivanja.

Veoma,veoma rijetko, neko bi pomislio tacno. Nismo im davali sansu da ispitaju svoje sumnje.

Jednostavno bi smo nestali, i postali ,nista vise od strasljive uspomene...

Nisam nista cuo,slusajuci blizu, gdje je Jessicin uznemiravajuci unutarnji monolog nastavljao da se

stisava. Bilo je kao da nema nikoga tko sjedi pored nje. Kako neobicno, dali se djevojka udaljila? Nije

se tako cinilo, dok joj je Jessica jos pricala. Podigao sam pogled da provjerim, osjecajuci se izvan

ravnoteze. Provjeravajuci sta mi moj ‘super-sluh’ moze reci-to nije bilo nesto sto bih ikada radio.

Opet,moj pogled se susreo sa istim sirokim,smedjim ocima. Sjedila je na istom mjestu kao I prije, I

gledala u nas, obicna stvar. Predpostavio sam da je Jessica jos uvijek raspravljala sa mjestanima o

Cullenovima.

Razmisljanje o nama bi,takodjer,bilo prorodno.

Ali nisam mogao cuti ni sapat.

Obrazi su joj poprimili crvenu boju I spustila je pogled, dalje od ponizavajuceg cina uhvacanja u

buljenju u stranca. Bilo je dobro to sto je Jasper jos uvijek gledao kroz prozor. Nisam volio razmisljati

sta bi lagano tjecanje krvi ucinilo njegovoj kontroli.

Emocije su bile tako ciste na njenom licu kao da su bile napisanje na njenom celu : iznenadjenje, kako

nije znala prepoznati znakove suptilnih razlika izmedju njene i moje vrste, znatizelja, kako je slusala

Jessicine price, i jos nesto... privlacnost? Nebi bio prvi put. Njima smo bili prelijepi. Zatim,napokon,

postidjenost kada sam je uhvatio da bulji u mene.

Ali i dalje, njene misli su bile tako citljive u njenim neobicnim ocima- neobicnim zbog dubine u njima;

smedje oci se obicno cine kao da tonu u tami- Nisam mogao cuti nista osim tisine sa mjesta gdje je

sjedila. Nista uopste.

Osjetio sam trenutak uznemirenosti.

Ovo je bilo nesto sto nisam osjetio nikad prije. Da li je bilo nesto lose samnom? Osjecao sam se isto

kao i uvijek. Zabrinut,slusao sam bolje.

Svi glasovi,koje sam zaustavljao su zatonuli u mojoj glavi.

…pitam se kakvu muziku voli...mozda bih mogao spomenuti taj novi CD... Mike Newton je razmisljao,

dva stola dalje-fokusiran na Bellu Swan.

Pogledaj ga kako bulji u nju. Zar nije dovoljno to sto pola cura u skoli cekaju na njega... Eric Yorkie je

razmisljao,takodjer zaokupljen oko djevojke.

…tako odvratno. Pomislio bi da je poznata ili nesto.. cak i Edward Cullen,bulji... Lauren Mallory je bila

tako ljubomorna da joj je lice,u najmanju ruku, trebalo postati zeleno. I Jessica, sepuri se oko svoje

nove najbolje drugarice. Koja ludost…

…mogla bih se kladit da su je svi to pitali. Ali bih voljela porpicati sa njom. Smislit cu originalnije

pitanje.. Ashley Dowling je razmisljala.

…mozda ce biti samnom na spanskom.. June Richardson se nadao.

…tone su ostale da uradim veceras! Trigonometrija,i test iz engleskog. Nadam se da ce mama...

Angela Weber,tiha djevojka, cije su misli bile neobicno jedinstvene,je bila jedina cije misli nisu bile

opterecene sa ovom Bellom.

Mogao sam ih sve cuti,svaku beznacajnu sitnicu o kojoj su razmisljaji kako je prolazila kroz njihov um.

Ali nista od nove djevojke sa varljivo komunikativnim ocima.

I ,naravno, mogao sam je cuti kada je govorila Jessici. Nisam trebao citati misli kako bih cuo niski,cisti

glas na udaljenoj strani duge prostorije.

“Ko je momak sa kudravom smedjom kosom?” cuo sam je kako pita, gledajuci me coskom oka, samo

je brzo skrenula pogled kada je vidjela da je jos uvijek gledam.

Kako sam imao vremena da se nadam kako ce mi zvuk njenog glasa pomoci oko odredjivanja tona

njenih misli, izgubljenih negdje gdje ih nisam mogao prici, bio sam trenutno razocaran. Obicno,

ljudske misli dodju do njih u slicnom tonu kao i fizicki glasovi. Ali ovaj tihi, stidljivi glas je bio

nepoznat, ni jedan od stotine misli u sobi,bio sam siguran u to. U potpunosti novi.

Oh,sretno, idiote! Jessica je pomislila prije no sto je odgovorila na Bellino pitanje. “To je Edward.

Prekrasan je,naravno,ali ne gubi vrijeme. Ne izlazi ni sa kim. Ocito, nijedna od cura ovdje nije

dovoljno dobra za njega.“ Smrcnula je.

Okrenuo sam glavu kako bih prekrio osmijeh. Jessica i njeni prijatelji nisu imali pojma kako su bili

sretni sto mi se niko od njih nije posebno svidjao.

Ispod prijelaznog humora, osjecao sam neobican impuls, koji nisam najbolje shvatao. Morao sam

nesto uraditi sa zlim Jessicinim mislima da je nova djevojka nesvjesna o... Osjetio sam neobican

nagon da stanem izmedju njih,da zastitim Bellu od loseg Jessiciog uma. Kakva neobicna stvar za

osjecati. Pokusavajuci da odgonetnem motivaciju iza impulsa, odmjerio sam novu djevojku jos

jedanput.

Mozda je to bio samo jedan dugi instinkt za zastitu- jak za slabe. Djevojka je izgledala jos krhkije od

njenih ostalih prijatelja. Koza joj je bila tako svijetla da je bilo tesko za vjerovati da joj pruza zastitu od

vanjskog svijeta. Mogao sam joj vidjeti ritmicni puls krvi kroz njene vene,ispod ciste,svijetle

membrane... Ali nebi se trebao koncentrisati na to. Bio sam dobar u ovom zivotu koji sam izabrao, ali

bio sam zedan koliko i Jasper i nije bilo poente da izazivam iskusenje.Postojao je mali nabor izmedju

njenih obrva za koji se cinilo da je nesvjena da ga ima.

To je bilo nevjerovatno frustrirajuce! Mogao sam jasno vidjeti da joj je bio pritisak da sjedne tamo, i

da prica sa stranim ljudima, da bude u centru paznje. Mogao sam osjetiti njenu stidljivost iz nacina na

koji je drzala svoja krhka ramena, blago pogrbljena, kao da je ocekivala odbijanje svakog trena. Ali

ipak mogao sam samo osjetiti,smao vidjeti, samo zamisliti. Nije bilo nista vise od tisine od obicne

ljudske djevojke. Nisam mogao nista cuti. Zasto?

“Hocemo li?” rosalie je upitala,ometajuci me u razmisljanju.

Odmakao sam pogled od djevojke sa osjecajem olaksanja. Nisam zelio da dublje tonem u ovo-

nerviralo me. I nisam zelio da povecam interes za njene skrivene misli jednostavno zato sto su bile

skrivene od mene. Nema sumnje, kada prodrem u njene misli- a naci cu nacin da to uradim- one ce

biti samo obicne I dosadne kao I mnoge druge ljudske misli. Nije vrijedno muka koje bih uradio da ih

dokucim.

„Pa,je li nova vec uplasena od nas?“ Emmet je upitao, jos uvijek cekajuci odgovor na njegovo ranije

pitanje.

Slegnuo sam ramenima. Nije bio dovoljno zainteresovan da me zamara oko novih detalja. Ne bih ni ja

trebao biti.

Ustali smo od stola I izasli iz kantine.

Emmet,Rosalie I Jasper su se pretvarali da su maturanti; preskakli su casove. Ja sam se pretvarao da

sam mladji od njih. Preskocio sam cas biologije, pripremajuci se za dosadjivanje. Bilo bi sumnjivo da

gospodin Banner, osoba koja nije nista vise od prosjecno inteligentna, rekao bilo sto u svojim

lekcijama sto bi zanimalo nekoga ko ima dva stupnja medicine.

U ucionici, sjeo sam na svoje mjesto I postavio knjige- dodatak,ponovo; nisu sadrzavale nista sto ja

vec nisam znao- na sto. Bio sam jedini ucenik koji je imao cijeli sto samo za sebe. Ljudi nisu bili

dovoljno pametni da znaju da me se boje, ali njihovi instikti za prezivljavanje su bili da ih drze podalje.

Ucionica se polako punila kako su ucenici ulazili sa rucka. Zavalio sam se natrag u svoju stolicu i cekao

da vrijeme prodje. Opet,zelio sam damogu da spavam.

Zato sto sam razmisljao o njoj, kada je Angela Weber uvela novu djevojku kroz vrata, njeno ime je

privuklo moju paznju.

Bella se cini jednako sramezljiva kao I ja. Mogla bih se kladiti da joj je danas jako nugodno. Voljela bih

kada bih mogla reci nesto...ali to bi vjerovatno zvucalo glupo...

Jes! Mike Newton je pomislio, okrecuci svoju stolicu kako bi gledao djevojku kako ulazi.

I dalje, od mjesta na kojem je Bella stajala, nista. Prazno mjesto gdje bi njene misli trebale da budu

nerviralo me je.

Prisla je blize, prolazeci izmedju stolova pored mene da dodje do profesorovog stola. Jadna djevojka;

jedino slobodno mjesto je bilo pored mene. Automatski, raspremio sam dio stola koji bi trebao da

bude njezin, slazuci svoje knjige jednu na drugu. Pitao sam se hoce li joj biti veoma udobno ovdje.

Mozda, pomislio sam, sjedenje kraj nje mi omoguci da otkrijem njene tajne..nije da sam ikad trebao

blizinu ranije… nije da cu pronaci ista vrijedno slusanja…

Bella Swan usla je u tok zraka koji je puhao u mene iz ventilatora.

Njen miris me je pogodio kao unistavajuca lopta, kao probijajuca sila. Nije postojao izraz koji bi

dostojno opisao sta mi se desilo u tom trenutku.

Tada, nisam bio nista blize ljudskom bicu nego sto sam prije bio; nije bilo ni traga ljudskosti za koji

sam se podsjecao.

Ja sam bio predator. Ona je bila plijen. Nije postojalo nista drugo na svijetu osim te cinjenice.

Nije bilo some bune svjedoka-oni su vec nestali u mojoj glavi. Misterija njenih misli je bila

zaboravljena. Njene misli nisu znacile nista, ona vise nece dugo misliti.

Ja sam bio vampir, a ona je imala najsladju krv koju sam pomirisao u 80 godina.

Nisam mogao ni zamisliti da takav miris uopste i postoji. Da sam znao, posao bih ga traziti vec

odavno. Obisao bi planetu za njom. Mogao sam samo zamisliti ukus..

Zedj je gorila mojim grlom poput vatre. Usta su mi bila isprzena i isusena. Novi val otrova nije ucinio

nista da omete taj osjecaj. Stomak mi se uvrnuo od gladi sto je bio naziv za zedj. Misici su mi se

zategli.

Nije prosla ni cijela sekunda. Ona je i dalje uzimala prvi korak koji bi odmaknuo njen miris od mene.

Kada joj je stopalo dotaknulo tlo,njene su oci skliznule prema meni, pokret za koji je ona zeljela da

bude neopazen. Njen pogled je susreo moj, i vidio sam svoj odraz u sirokom staklu njenih ociju.

Sok lica koji sam tamo vidio,sacuvao je njen zivot za nekoliko teskih trenutaka.

Ona nije nikako olaksavala. Kada je razaznala izraz moga lica, krv je opet pojurila u njene obraze,

cineci boju njene koze najljepsom koju sam ikada vidio. Miris je bila tanka izmaglica u mom mozgu.

Jedva sam mogao razmisljati kroz to. Misli su mi harale, odupiruci se kontroli, nepovezane.

Sada je hodala brze, kao da je shvatila da treba bjezati. Njena zurba ju je ucinila nespretnom- zapela

je i poletjela naprijed, zamalo padajuci na sto djevojke ispred mene. Ranjiva,slaba. I vise nego obicno

za covjeka.

Pokusavao sam se usredotociti na lice koje sam vidio u njenim ocima, lice koje sam prepoznao sa

revulsion. Lice cudovista u meni-lice koje sam porazio desetljecima ranije u napornoj I

nekompromisnoj disciplini. Sada je izaslo na povrsinu tako lako!

Miris se vrtio ponovo oko mene, mijesajuci mi misli i zamalo me izbacujuci iz stolice.

Ne.

Ruka mi se uhvatila za rub stola kada sam pokusavao da se zadrzim na mjestu. Drvo nije bilo dovoljno

jako. Ruka mi se zabila u sto i izasla sa mnogo krhotina, ostavljajuci otisak mojih prstiju udubljenih u

preostalo drvo.

Unisti dokaze. To je bilo prioritetno pravilo. Brzo sam ispravio coskove ostiska svojim prstima,

ostavljajuci nista osim neravne rupe I piljotine na podu koje sam prekrio nogom.

Unisti dokaze. Velika steta…

Znao sta se moralo desiti sada. Djevojka bi dosla da sjedne kraj mene, i ja bih morao da je ubijem.

Nevini posrednici u ovoj ucionici, osamnaestoro djece I jedan muskarac, nebi mogli napustiti sobu,

vidjevsi ono sto bi uskoro i vidjeli.

Mucio sam se oko misli sta sada moram da uradim. Cak I u mom najgorem slucaju, nikada nisam

pocinio ovakvo zvjerstvo. Nikada nisam ubijao neduzne, nikada u preko osam desetljeca. A sada sam

planirao da njih dvadeset odjednom.

Lice cudovista u ogledalu mi se rugalo.

Iako se jedan dio mene klonio tog cudovista,drugi dio je to planirao.

Ako ubijem prvo djevojku,imao bih samo 15 ili 20 sekundi sa njom prije nego sto ostali pocnu da

reaguju. Mozda malo duze,ako na pocetku ne shvate sta radim. Ona nebi imala vremena da vristi ili

osjeti bol; ne bih je grubo ubio. Toliko mogu dati ovom strancu sa njenom nevjerovatno zeljenom

krvi.

Ali onda bi ih morao sprijeciti od bjezanja. Ne bih trebao brinuti oko prozora, previsoko su I preuski

da bi pruzili izlaz bilo kome. Samo vrata- blokirana tako da su bili u zamci.To bi bilo sporije I mnogo

teze, pokusavajuci da ih sve ubijem dok panicare I vriste, hodajuci u haosu. Nije nemoguce,ali tada bi

bilo previse galame. Vrijeme za mnogo vristanja. Netko bi cuo… I bio bih prisiljen da ubijem cak I vise

neduznih u ovom crnom satu.

A njena krv bi se ohladila, dok bih ja ubijao ostale.

Miris me je mucio, zatvarjuci mi grlo suhim bolom...

Znaci, svjedoke prvo.

Isplanirao sam si to u glavi. Bio sam u sredini ucionice, najdalji red pozadi. Prvo bi uzeo svoju desnu

stranu. Mogao bih slomiti cetiri ili pet vratova u sekundi, procijenio sam. To nebi bilo glasno. Desna

strana bi bila sretna strana; nebi me vidjeli da dolazim. Kretanje naprijed I lijevo, to bi mi uzelo ,

najvise, pet sekundi da okoncam svaki zivot u ovoj prostoriji.

Dovoljno dugo za Bellu Swan da vidi, jasno, sta ce I nju sustici. Dovoljno dugo da osjeti strah.

Dovoljno dugo,mozda, ako je sok ne smrzne u mjestu, da vrisne. Jedan blagi vrisak koji nebi nikoga

uznemirio.

Duboko sam uzdahnuo, a miris je bila vatra koja je kolala kroz moje suhe vene, goreci u mojim

plucima I oslobadjajuci me svakog impulsa za koji sam bio sposoban.

Okretala se sada. Za par sekundi, ona ce sjediti samo par centimatara udaljena od mene.

Cudoviste u meni se smijalo u iscekivanju.

Neko me je potapsao po lijevom ramenu. Nisam se okrenuo da vidim koji je od glupih ljudi to bio.ali

kretnja je poslala uobicajenu val, nemirisan zrak preko mog lica.

Za jedan kratki trenutak, bio sam sposoban dobro promisliti. U tom odlucujucem momentu, vidio

sam dva lica u svojoj glavi,jedno pored drugog.

Jedno je bilo moje,ili jeste : crvenooko cudoviste koje je ubilo tako puno ljudi da sam ih prestao

brojati. Razumne , opravdane ubice. Ubica medju ubicama, ubica ostalih, manje mocno cudoviste. To

je bio dobar strah-spoznao sam to.- odlucujuci ko zasluzuje smrtnu presudu. To je bila moja nagodba

sa samim sobom. Hranio sam se sa ljuskom krvlju, ali samo u najgoroj definiciji. Moje zrtve su bile, u

njihovim davnim, mracnim vremenima, jedva vise ljudi nego sto sam to ja bio.

Drugo lice je bilo Carlisle.

Nije bilo slicnosti izmedju ta dva lica. Bila su svijetli dan I tamna noc.

Nije bilo razloga da postoji slicnost. Carlisle i nije moj otac u osnovnom bioloskom smislu. Nismo

dijelili iste buducnosti. Slicnost u nasoj boji je bila posljedica onoga sto smo; svaki vampir je imao istu

svijetlu kozu. Slicnost u nasoj boji ociju je bila druga stvar- odraz licnog izbora.

A ipak,nije ni bilo osnove za slicnost,zamisljao bi da je moje lice pocinjalo da postaje sve slicnije

njegovom, velicinom, u zadnjih sedamdeset-cudnih godina kojima sam prihvatio njegov izbor I pratio

njegove korake. Moja buducnost se nije promijenila,ali mi se cinilo kao da je neka mudrost obiljezila

moj izraz, to malo njegovog sazaljenja se oslikalo u obliku mojih usana,a trunka njegove smirenosti je

vidljiva na mojoj obrvi.

Sva ova mala poboljsanja su se izgubila u licu cudovista. U nekoliko trenutaka, nece vise biti nicega

sto bi pokazivalo godine koje sam proveo sa svojim kreatorom, svojim mentorom, svojim ocem u

svim mogucim oblicima. Moje oci bi postale crvene kao dzavolje; sva ljubav bi bila izgubljena zauvijek.

U mojoj glavi, Carlisleove njezne oci me nisu osudjivale. Znao sam da bi mi on oprostio za ovaj uzasni

cin koji bih ucinio. Zato sto me volio. Zato sto je mislio da sam bolji nego sto sam zapravo. A on bi me

I dalje volio, iako bih mu sada dokazao pogresno.

Bella Swan je sjela u svoju stolicu do mene, njeni pokreti teski i nezgodni- sa strahom ?- I miris njene

krvi zapljusnuli su me u nepropusnom oblaku oko mene.

Dokazao bih svom ocu pogresno. Bijeda ove cinjenice je bolila gotovo isto kao vatra u mom grlu.

Odmakao sam se dalje od nje u odbrani- zgrozen od cudovista koje se borilo da je uzme.

Zasto je morala da dodje ovdje? Zasto je morala da postoji? Zasto je morala da poremeti ono malo

mira koje sam imalo u ovom svom neljudskom zivotu? Zasto se ovo bice ikada rodilo? Upropastila je

mene.

Okrenuo sam svoje lice od nje, kao neocekivani strah, nerazumna mrznja je prosla kroz mene.

Ko je ovo stvorenje? Zasto ja,zasto sada? Zasto sam morao izgubiti sve samo zato sto je ona izabrala

ovaj nesigurni grad da se pojavi?

Zasto je dosla ovamo!

Nisam zelio da budem cudoviste! Nisam zelio da ubijem ovu sobu punu neduzne djece! Nisam zelio

izgubiti sve sto sam postigao u zivotnom vijeku zrtvovanja i poricanja!

Necu. Nije me mogla natjerati.

Miris je bio problem, odvratno privlacan miris njene krvi. Da je postojao ijedan nacin da se

oduprem...da je samo drugi udar svjezeg zraka koji bi mi razbistrio misli.

Bella Swan je protresla svoju dugu, gustu, crvenkastu kosu u mom smjeru.

Da li je poludila? To je bilo kao da je izazivala cudoviste! Podrugivala mu se.

Nije bilo prijateljskog povjetarca. Ali nisam morao disati.

Zaustavio sam protok zraka kroz moja pluca; olaksanje je bilo trenutno, ali nepotpuno. I dalje sam se

sjecao mirisa u svojoj glavi, ukus na kraju jezika. Nebi bio dovoljno jak da izdrzim tako dugo. Ali

mozda mu se mogu oduprijeti jedan sat. Jedan sat. Taman dovoljno vremena da izadjem iz ove sobe

pune zrtava, zrtava koje mozda nisu morale biti zrtve. Kada bih mogao izdrzati samo jedan kratki sat.

To je bio neugodan osjecaj, ne disati. Moje tijelo nije trebalo kisik, ali sam isao protiv svojih potreba.

Usmjerio sam se na miris vise nego moja druga cula u trenucima stresa. To je vodilo u pravcu lova,

sto je bilo prvo upozorenje u slucaju opasnosti. Nisam cesto isao preko necega tako opasnog kao sto

sam bio ja, ali samoocuvanje je bilo jako u mojoj vrsti kao sto je bilo I u prosjecnog covjeka.

Neugodno, ali izdrzljivo. Podnosljivije od mirisanja nje I ne zabijanja mojih zuba kroz tu lijepu, tanku,

providnu kozu do toplog,mokrog,pulsirajuceg-

Sat! Samo jedan sat. Nisam smio razmisljati o mirisu, o ukusu.

Mirna djevojka je nastavila drzala svoju kosu izmedju nas, naslanjajuci se tako da joj je padala preko

fascikle. Nisam joj mogao vidjeti lice, da procitam emocije u njenima cistim,dubokim ocima. Da li je

ovo bio razlog zasto je pustila svoju kosu da se rasprsi izmedju nas? Da sakrije oci od mene? Bez

straha? Stidljivost? Da zadrzi tajne dalje od mene?

Moja prijasnja ljutnja od njenih necujnih misli je bila slaba i gubila se u usporedbi sa potrebom-i

mrznjom- koja me sada opcinila. Zbog ovoga sam mrzio ovu krhku zenu-dijete pored mene, mrzio je

sa svom gorljivosti sa kojom sam se prilijepio na prijasnjeg sebe, moju ljubav moje porodice, moje

snove da budem nesto bolje od onoga sto sam bio... mrziti nju, mrziti ono kakvim me ona cini da se

osjecam- malo je pomoglo. Da, ljutnja koji bih maloprije osjecao prije je bila slaba, ali je, i ona, malo

pomogla. Privio sam se uz svaku emociju koja me omela u zamisljanju kakvog bi okusa bila...

Mrznja i iritacija. Nestrpljenje. Hoce li sat nikada proci?

A kada prodje… onda ce ona izaci iz ove prostorije. I sta bi uradio?

Mogao bih se predstaviti. Cao, moje ime je Edward Cullen. Mogu li te odpratiti do tvog slijedeceg

casa?

Ona bi rekla da. To bi bilo uljudno. Iako me vec strasila, kao I sto sam sumnjao, ona bi pratila

konvenciju I hodala pored mene. To bi bilo dovoljno da je uputi u pogresnom pravcu. Poticaj sume je

dosezao kao prst koji dotice krajniji ugao parkiralista. Mogao bih joj reci da sam zaboravio knjigu u

svom autu…

Bi li iko primijetio da sam ja zadnja osoba sa kojom je bila vidjena? Kisilo je,kao i obicno; dva tamna

kisna oblaka iduci u pogresnom smijeru nebi izazvali mnogo interesa, ili me izdali.To bi bilo sporije I

mnogo teze, pokusavajuci da ih sve ubijem dok panicare I vriste, hodajuci u haosu. Nije nemoguce,ali

tada bi bilo previse galame. Vrijeme za mnogo vristanja. Netko bi cuo… I bio bih prisiljen da ubijem

cak I vise neduznih u ovom crnom satu.

A njena krv bi se ohladila, dok bih ja ubijao ostale.

Miris me je mucio, zatvarjuci mi grlo suhim bolom...

Znaci, svjedoke prvo.

Isplanirao sam si to u glavi. Bio sam u sredini ucionice, najdalji red pozadi. Prvo bi uzeo svoju desnu

stranu. Mogao bih slomiti cetiri ili pet vratova u sekundi, procijenio sam. To nebi bilo glasno. Desna

strana bi bila sretna strana; nebi me vidjeli da dolazim. Kretanje naprijed I lijevo, to bi mi uzelo ,

najvise, pet sekundi da okoncam svaki zivot u ovoj prostoriji.

Dovoljno dugo za Bellu Swan da vidi, jasno, sta ce I nju sustici. Dovoljno dugo da osjeti strah.

Dovoljno dugo,mozda, ako je sok ne smrzne u mjestu, da vrisne. Jedan blagi vrisak koji nebi nikoga

uznemirio.

Duboko sam uzdahnuo, a miris je bila vatra koja je kolala kroz moje suhe vene, goreci u mojim

plucima I oslobadjajuci me svakog impulsa za koji sam bio sposoban.

Okretala se sada. Za par sekundi, ona ce sjediti samo par centimatara udaljena od mene.

Cudoviste u meni se smijalo u iscekivanju.

Neko me je potapsao po lijevom ramenu. Nisam se okrenuo da vidim koji je od glupih ljudi to bio.ali

kretnja je poslala uobicajenu val, nemirisan zrak preko mog lica.

Za jedan kratki trenutak, bio sam sposoban dobro promisliti. U tom odlucujucem momentu, vidio

sam dva lica u svojoj glavi,jedno pored drugog.

Jedno je bilo moje,ili jeste : crvenooko cudoviste koje je ubilo tako puno ljudi da sam ih prestao

brojati. Razumne , opravdane ubice. Ubica medju ubicama, ubica ostalih, manje mocno cudoviste. To

je bio dobar strah-spoznao sam to.- odlucujuci ko zasluzuje smrtnu presudu. To je bila moja nagodba

sa samim sobom. Hranio sam se sa ljuskom krvlju, ali samo u najgoroj definiciji. Moje zrtve su bile, u

njihovim davnim, mracnim vremenima, jedva vise ljudi nego sto sam to ja bio.

Drugo lice je bilo Carlisle.

Nije bilo slicnosti izmedju ta dva lica. Bila su svijetli dan I tamna noc.

Nije bilo razloga da postoji slicnost. Carlisle i nije moj otac u osnovnom bioloskom smislu. Nismo

dijelili iste buducnosti. Slicnost u nasoj boji je bila posljedica onoga sto smo; svaki vampir je imao istu

svijetlu kozu. Slicnost u nasoj boji ociju je bila druga stvar- odraz licnog izbora.

A ipak,nije ni bilo osnove za slicnost,zamisljao bi da je moje lice pocinjalo da postaje sve slicnije

njegovom, velicinom, u zadnjih sedamdeset-cudnih godina kojima sam prihvatio njegov izbor I pratio

njegove korake. Moja buducnost se nije promijenila,ali mi se cinilo kao da je neka mudrost obiljezila

moj izraz, to malo njegovog sazaljenja se oslikalo u obliku mojih usana,a trunka njegove smirenosti je

vidljiva na mojoj obrvi.

Sva ova mala poboljsanja su se izgubila u licu cudovista. U nekoliko trenutaka, nece vise biti nicega

sto bi pokazivalo godine koje sam proveo sa svojim kreatorom, svojim mentorom, svojim ocem u

svim mogucim oblicima. Moje oci bi postale crvene kao dzavolje; sva ljubav bi bila izgubljena zauvijek.

U mojoj glavi, Carlisleove njezne oci me nisu osudjivale. Znao sam da bi mi on oprostio za ovaj uzasni

cin koji bih ucinio. Zato sto me volio. Zato sto je mislio da sam bolji nego sto sam zapravo. A on bi me

I dalje volio, iako bih mu sada dokazao pogresno.

Bella Swan je sjela u svoju stolicu do mene, njeni pokreti teski i nezgodni- sa strahom ?- I miris njene

krvi zapljusnuli su me u nepropusnom oblaku oko mene.

Dokazao bih svom ocu pogresno. Bijeda ove cinjenice je bolila gotovo isto kao vatra u mom grlu.

Odmakao sam se dalje od nje u odbrani- zgrozen od cudovista koje se borilo da je uzme.

Zasto je morala da dodje ovdje? Zasto je morala da postoji? Zasto je morala da poremeti ono malo

mira koje sam imalo u ovom svom neljudskom zivotu? Zasto se ovo bice ikada rodilo? Upropastila je

mene.

Okrenuo sam svoje lice od nje, kao neocekivani strah, nerazumna mrznja je prosla kroz mene.

Ko je ovo stvorenje? Zasto ja,zasto sada? Zasto sam morao izgubiti sve samo zato sto je ona izabrala

ovaj nesigurni grad da se pojavi?

Zasto je dosla ovamo!

Nisam zelio da budem cudoviste! Nisam zelio da ubijem ovu sobu punu neduzne djece! Nisam zelio

izgubiti sve sto sam postigao u zivotnom vijeku zrtvovanja i poricanja!

Necu. Nije me mogla natjerati.

Miris je bio problem, odvratno privlacan miris njene krvi. Da je postojao ijedan nacin da se

oduprem...da je samo drugi udar svjezeg zraka koji bi mi razbistrio misli.

Bella Swan je protresla svoju dugu, gustu, crvenkastu kosu u mom smjeru.

Da li je poludila? To je bilo kao da je izazivala cudoviste! Podrugivala mu se.

Nije bilo prijateljskog povjetarca. Ali nisam morao disati.

Zaustavio sam protok zraka kroz moja pluca; olaksanje je bilo trenutno, ali nepotpuno. I dalje sam se

sjecao mirisa u svojoj glavi, ukus na kraju jezika. Nebi bio dovoljno jak da izdrzim tako dugo. Ali

mozda mu se mogu oduprijeti jedan sat. Jedan sat. Taman dovoljno vremena da izadjem iz ove sobe

pune zrtava, zrtava koje mozda nisu morale biti zrtve. Kada bih mogao izdrzati samo jedan kratki sat.

To je bio neugodan osjecaj, ne disati. Moje tijelo nije trebalo kisik, ali sam isao protiv svojih potreba.

Usmjerio sam se na miris vise nego moja druga cula u trenucima stresa. To je vodilo u pravcu lova,

sto je bilo prvo upozorenje u slucaju opasnosti. Nisam cesto isao preko necega tako opasnog kao sto

sam bio ja, ali samoocuvanje je bilo jako u mojoj vrsti kao sto je bilo I u prosjecnog covjeka.

Neugodno, ali izdrzljivo. Podnosljivije od mirisanja nje I ne zabijanja mojih zuba kroz tu lijepu, tanku,

providnu kozu do toplog,mokrog,pulsirajuceg-

Sat! Samo jedan sat. Nisam smio razmisljati o mirisu, o ukusu.

Mirna djevojka je nastavila drzala svoju kosu izmedju nas, naslanjajuci se tako da joj je padala preko

fascikle. Nisam joj mogao vidjeti lice, da procitam emocije u njenima cistim,dubokim ocima. Da li je

ovo bio razlog zasto je pustila svoju kosu da se rasprsi izmedju nas? Da sakrije oci od mene? Bez

straha? Stidljivost? Da zadrzi tajne dalje od mene?

Moja prijasnja ljutnja od njenih necujnih misli je bila slaba i gubila se u usporedbi sa potrebom-i

mrznjom- koja me sada opcinila. Zbog ovoga sam mrzio ovu krhku zenu-dijete pored mene, mrzio je

sa svom gorljivosti sa kojom sam se prilijepio na prijasnjeg sebe, moju ljubav moje porodice, moje

snove da budem nesto bolje od onoga sto sam bio... mrziti nju, mrziti ono kakvim me ona cini da se

osjecam- malo je pomoglo. Da, ljutnja koji bih maloprije osjecao prije je bila slaba, ali je, i ona, malo

pomogla. Privio sam se uz svaku emociju koja me omela u zamisljanju kakvog bi okusa bila...

Mrznja i iritacija. Nestrpljenje. Hoce li sat nikada proci?

A kada prodje… onda ce ona izaci iz ove prostorije. I sta bi uradio?

Mogao bih se predstaviti. Cao, moje ime je Edward Cullen. Mogu li te odpratiti do tvog slijedeceg

casa?

Ona bi rekla da. To bi bilo uljudno. Iako me vec strasila, kao I sto sam sumnjao, ona bi pratila

konvenciju I hodala pored mene. To bi bilo dovoljno da je uputi u pogresnom pravcu. Poticaj sume je

dosezao kao prst koji dotice krajniji ugao parkiralista. Mogao bih joj reci da sam zaboravio knjigu u

svom autu…

Bi li iko primijetio da sam ja zadnja osoba sa kojom je bila vidjena? Kisilo je,kao i obicno; dva tamna

kisna oblaka iduci u pogresnom smijeru nebi izazvali mnogo interesa, ili me izdali.uzev da ja nisam

jedini ucenik koji je bio svjestan nje danas- misleci da niko nije bio bolesno svjestan nje kao sto sam ja

bio. Mike Newton, u posebnom, je bio svjestan svakog pokreta u njenoj tezini kada bi se vrpoljila u

svojoj stolici-bilo joj je neugodno tako blizu mene, bas kao sto bi bilo i bilo kome drugom, bas kao sto

sam i zamisljao prije nego sto je njen miris unistio svu dobrotvornu brigu. Mike Newton bi primjetio

da je napustila ucionicu samnom.

Kada mogu izdrzati sat, mogu li izdrzati dva?

Trznuo sam se od goruceg osjecaja.

Otisla bi doma u praznu kucu. Policajac Sef Swan je radio puno radno vrijeme. Poznavao sam njegovu

kucu, kao sto sam poznavao I svaku kucu u ovom malom gradicu. Njegova kuca je bila postavljena

desno od rijetkog drveca, bez blizih komsija. Cak I kada bi imala vremena da vristi, kojeg nebi bilo,

nebi bio niko ko bi je mogao cuti.

To bi bio logican nacin da se izadje na kraj sa ovim. Prosao sam sedam desetljeca bez ljudske krvi.

Kada bih zadrzao dah, mogao bih izdrzati dva sata. A kada je budem imao samu, nece biti sanse da

iko drugi nastrada. I bez razloga da zuris kroz iskustvo, cudoviste u mojoj glavi se slozilo.

To je bilo slozeno za misliti cuvanjem ujedno devetnaest ljudi u ovoj sobi sa naporom i strpljenjem,

bio bih manje cudoviste kada ubijem ovu nevinu djevojku.

Mada sam je mrzio, znao sam da je moja mrznja bila nepravedna. Znao sam da je ono sto sam zaista

mrzio bio ja. I mrzio bih nas oboje mnogo vise kada bi ona bila mrtva.

Prosao sam sat na ovaj nacin-zamisljajuci najbolji nacin da je ubijem. Pokusao sam da izbjegnem

zamisljanje pravog cina. To bi mozda bilo previse za mene; mozda bih izgubio ovu bitku i zavrsio

ubijanjem sviju u vidokrugu. Tako da sam planirao strategiju, i nista vise. To me nosilo kroz sat.

Jednom, pred sami kraj, provirila me kroz fleksibilni zid njene kose. Mogao sam osjetiti nepravednu

mrznju koja je gorila iz mene kada sam joj susreo pogled- ugledao odraz toga u njenim preplasenim

ocima. Krv joj je obojila obraze prije nego sto se mogla ponovo sakriti iza kose, I ja sam bio zamalo

nedovrsen.

Ali zvono je zazvonilo. Spasena od zvona-kakav klise. Oboje smo bili spaseni. Ona, spasena od smrti.

Ja, spasen od samo malo vremena kada sam mogao postati bice nocne more kojeg sam se bojao i

koje sam izbjegavao.

Nisam mogao hodati sporo kako bih trebao dok sam napustao prostoriju. Da je iko gledao u mene,

mozda bi posumnjao da postoji nesto cudno u nacinu na koji sam se kretao. Niko nije obracao paznju

na mene. Sve ljudske misli su bile usmjerene oko djevojke koja je bila osudjena na smrt u malo manje

od sat vremena.

Sakrio sam se u svoje auto.

Nisam volio da se skrivam. Kako je kukavicki to zvucalo. Ali to je sada bio neupitan slucaj.

Nije mi ostalo dovoljno discipline da sada budem blizu ljudi. Fokusirajuci se previse na pokusaje na ne

ubijanje jednog od njih nije mi ostavilo nacina da se oduprem ostalima. Kakvo bi tracenje to bilo. Ako

sam se pretvarao u cudoviste, mogao sam jednako napraviti da je vrijedno poraza.

Pustio sam CD muzike koja me obicno smirivala, ali je sada cinila malo za mene. Ne, ono sto bi sada

najbolje pomoglo je hladni, vlazni, cisti zrak koji je ulazio sa blagom kisom kroz moj otvoreni prozor.

Premda sam se mogao sjetiti mirisa Belline krvi bez problema, udisanje cistog zraka je bilo kao pranje

unutar mog tijela od infekcije.

Bio sam ponovo pri sebi, mogao sam opet razmisljati. I mogao sam se ponovo boriti. Boriti protiv

onoga sto nisam zelio da budem.

Nisam morao ici do njene kuce. Nisam je morao ubiti. Ocito, bio sam racionalno, misaono bice, I imao

sam izbor. Uvijek je postojao izbor.

Nisam se tako osjecao u ucionici…ali sada sam bio dalje od nje. Mozda, ako je budem izbjegavao

veoma,veoma pazljivo, nece biti potrebe da se moj zivot promijeni. Imao sam raspored stvari onako

kako sam sada zelio. Zasto bih dopustio nekom napornom I ukusnom nikome da to pokvari?

Nisam morao da razorcaram svog oca. Nisam morao da uzrokujem svojoj majci stres, brigu...bol. Da,

to bi bolilo moju usvojenu majku, takodjer. A Esme je bila tako draga, tako blaga i njezna. Stvarajuci

nekome poput Esme bol je bilo zaista neoprostivo.

Kako je ironicno to sto sam zelio da zastitim ovu ljudsku djevojku od glupih, bezubih prijetnji misli

Jessice Stanley. Ja sam bio zadnja osoba koja bi ikada trebala stati kao zastitnik za Isabellu Swan. Ona

nikada nece trebati zastitu od icega vise, nego sto je treba od mene.

Gdje je Alice, odjednom sam se zapitao? Zar nije vidjela kako ubijam Swan djevojku u milion nacina?

Zasto nije dosla da pomogne- da me zaustavi ili da mi pomogne ocistiti dokaze, kakogod? Da li je bila

preokupljena gledanjem za Jasperovim problemom da je propustila ovoliko uzasnih mogucnosti? Da li

sam bio snazniji nego sto sam mislio? Da li zaista necu nista uraditi djevojci?

Ne. Znao sam da to nije istina. Alice mora da se koncentrise na Jaspera veoma puno.

Potrazio sam u pravcu u kojem sam znao da bi bila, u maloj zgradi koja je sluzila za casove engleskog.

Nije dugo potrajalo da lociram njen poznati ‘glas’. I bio sam u pravu. Svaka njena misao je bila

upucena Jasperu, gledajuci njegove male odluke u minutama pomnog ispitivanja.

Zelio sam da sam je mogao pitati za savjet, ali u isto vrijeme, bilo mi je drago sto nije znala za sta sam

bio sposoban. To sto je bila nesvjesna masakra o kojem sam razmisljao u proteklom satu.

Osjetio sam novo gorenje kroz moje tijelo- gorenje srama. Nisam zelio da iko od njih zna.

Kada bih mogao izbjeci Bellu Swan, kada bih bio sposoban da je ne ubijem- iako sam to pomislio,

cudoviste je krivilo i skripalo zubima u frustraciji- tada niko drugi ne bi trebao da zna. Kada bih mogao

da se klonim njenog mirisa...

Nije postojao razlog zasto ne bih trebao pokusati, barem. Napraviti pravi izbor. Pokusati da budem

ono sto je Carlisle mislio da sam.

Zadnji sat u skoli je bio skoro gotov. Odlucio sam da jednom pokrenem svoj novi plan. Bolje od

sjedenja ovdje na parkiralistu gdje bi ona mogla proci I pokvariti moj pokusaj. Opet, osjetio sam

nepravednju mrznju prema curi. Mrzio sam to sto je imala ovu nesvjesnu snagu na mene. To sto me

je mogla naciniti da budem nesto sto nisam htio.

Hodao sam brzo-malo prebrzo, ali nije bilo svedoka- preko malog kampusa do kancelarije. Nije bilo

razloga da Bella Swan ukrsti puteve samnom.

Kancelarija je bila prazna izuzev sekretarice, koju sam zelio da vidim.

Nije primjetila moj tihi ulaz.

“Gospodjo Cope?”

Zena sa neprirodno crvenom kosom je podigla pogled a njene oci su se rasirile. To ih je uvijek

uhvacalo nespremnim, male oznake koje nisu razumjeli, bez obzira koliko puta su vidjeli nekoga od

nas prije toga.

“Oh,” uzdahnula je, malo smetena. Ispravila je svoju majicu. Smijesno, pomislila je za sebe. Skoro je

dovoljno mlad da mi bude sin. Premlad da ramisljam na taj nacin...

“Zdravo Edwarde. Sta mogu uciniti za tebe?” njene trepavice su treperile iza njenih tankih naocala.

Neugodno. Ali sam znao kako mogu biti sarmantam kada zelim da budem. To je bilo lagano, od kada

sam bio u mogucnosti da odmah znam kako da zauzmem bilo koji ton ili poziciju.

Nagnuo sam se naprijed, susrecuci njen pogled kao da sam buljio duboko u njene bezgranicne, male

smedje oci. Njene misli su vec bile zbrkane. Ovo bi trebalo da bude jednostavno.

„Pitao sam se da li bi ste mi mogli pomoci oko mog rasporeda,“ rekao sam laganim tonom koji sam

rezervisao da ne uplasim ljude.Cuo sam kako joj se udaranje srca ubrzalo.

„Naravno Edwarde. Kako mogu pomoci?” Premlad, premlad, ponavljala je u sebi. Pogresno, naravno.

Bio sam stariji od njenog dede. Ali gledajuci moju vozacku dozvolu, bila je upravu.

“Pitao sam se da li bih se mogao prebaciti sa casa biologije na visi nivo znanosti? Fiziku, mozda?”

“Je li neki problem sa gospodinom Bannerom, Edward?“

„Nikako, samo sam vec ranije ucio ovo gradivo...“

„U toj pospjesnijoj skoli u koju ste svi isli na Aljsci, tacno.“ Njene tanke usne su se napucile dok je

razmisljala o ovome. Oni bi svi trebali biti na koledzu. Cula sam kako se profesori zale. Odlicnih 4

poena, nikada ne oklijevaju u odgovoru, nikada pogresan odgovor na testu- kao da su nasli nacin da

varaju na svakom predmetu. Gospodin Varner bi radije vjerovao da iko vara nego da je neki ucenik

pametniji od njega… Kladila bih se da ih majka uci… “Ustvari, Edwarde, fizika je prilicno popunjena

sada. Godpodin Banner mrzi da ima vise od 25 ucenika na casu-„

„Necu biti nikakav problem.“

Naravno da nece. Ne savrseni Cullen. “Znam to Edwarde. Ali jednostavno nema slobodnih mjesta kao

sto…”

“ Mogu li onda odbaciti cas? Mogao bih iskoristit to vrijeme za samostalno ucenje.”

“Izbaciti biologiju?” Usta su joj se sokirano otvorila. To je ludo. Koliko je tesko sjediti na predmetu koji

vec znas? Mora postojati neki problem sa gospodinom Bannerom. Pitam se da li bih trebala popricati

sa Bobom o tome? “Neces imati dovoljno bodova da prodjes razred.”

“Uhvatit cu slijedecu godinu.”

“Mozda bi trebao popricati sa svojim roditeljima o tome.”

Vrata iza mene su se otvorila, ali ko god da je to bio nije razmisljao o meni, tako da sam zanemario

posjetitelja I koncetrisao se na gospodju Cope. Nagnuo sam se lagano blize, I drzao oci malo sire

otvorene. Ovo ce upaliti bolje ako su zlatne umjesto crne. Crno plasi ljude,kao sto bi I trebalo.

“Molim vas gospodjo Cope?” Napravio sam da mi glas bude ravan i bunovan kao sto bi bio- i mogao

bi biti znatno bunovan. “Zar nema ni jedan drugi odsjek na koji bih se mogao prebaciti? Siguran sam

da mora biti slobodno mjesto negdje? Sesti sat biologije ne moze biti jedina mogucnost..”

Nasmijao sam joj se, oprezno da je ne zabljesnem svojim zubima tako siroko da je preplasim,

pustajuci da mi izraz smeksa lice.

Srce joj je ubrzalo. Premlad, podsjetila se uzurbano. „Pa, mozda bih mogla popricati sa Bobom-

mislim, gospodinom Bannerom. Mogla bih vidjeti ako-“

Sekunda je bila dovoljna da se sve promijeni: atmosfera u sobi, moj zadatak ovdje, razlog zasto sam

se naginjao prema crvenokosoj zeni... ono sto je bilo za jednu molba prije sada je bilo za drugu.

Seknuda je bilo sve sto je trebalo da Samantha Wells otvori vrata i posklizne se pokraj kosare kraj

vrata, i pozuri ponovo van, u zurbi da bude sto dalje od skole. Sekunda je bilo sve sto je trebalo da

iznenadni nalet vjetra prodje kroz vrata i zabije se u mene. Sekunda je bilo sve sto je trebalo da

shvatim zasto me prva osoba koja je prosla kroz vrata nije omela sa svojim mislima.

Okrenuo sam se, iako nisam trebao da se uvjeravam. Okrenuo sam se polako, boreci se da obuzdam

misice koji su se borili protiv mene.

Bella Swan je stajala sa ledjima naslonjenim uza zid kraj vrata, tiskajuci komad papira u svojim

rukama. Njene oci su bile jos sire otvorene dok je prodirala u moj divlji, neljudski, prezirni pogled.

Miris njene krvi je zauzeop svaki dio zraka u maloj, toploj sobi. Grlo mi je gorilo u plamenovima.

Cudoviste je ponovo gledalo u mene iz ogledala u njenim ocima, maska zla.

Ruka mi je oklijevala u zraku iznad pulta. Ne bih trebao da gledam ponovo u raspored da predjem

preko njega i udarim glavu gospodje Cope o njen sto sa dovoljnom snagom da je ubijem. Dva zivota,

bolje nego dvadest. Zamjena.

Cudoviste je cekalo nestrpljivo, gladno, na mene da to uradim.

Ali je uvijek postojao izbor-morao je.

Prekinuo sam rad svojih pluca, I postavio sliku Carlisleovog lica ispred svojih ociju. Ponovno sam se

vratio na lice gospodje Cope, I cuo njeno unutrasnje iznenadjenje na promjenu u mom raspolozenju.

Odmakla se od mene, ali njen strah nije presao u suvisle rijeci.

Koristeci svu kontrolu koju sam sakupljao u svojim desetljecima samoporicanja, napravio sam svoj

glas ravnim I normalnim. U mojim plucima je ostalo taman dovoljno zraka da kazem jos jednom,

zureci kroz rijeci.

„Nema veze onda. Vidim da je to nemoguce. Hvala vam puno za pomoc.“

Naglo sam se okrenuo i izasao iz sobe, pokusavajuci da ne osjetim toplinu njene krvi dok sam prolazio

samo par centimetara kraj nje.

Nisam se zaustavio sve dok nisam bio u svom autu, krecuci se prebrzo cijelim putem. Mnogi ljudi su

vec otisli, tako da nije bilo puno svjedoka. Cuo sam primisao, D.J. Garret, je primjetio a onda samo

ignorirao…

Odakle se Cullen stvorio- bilo je kao da se stvorio iz zraka... evo me, sa zamislima opet. Mama uvijek

govori...

Kada sam usao u svoj Volvo, ostali su vec biti tu. Pokusao sam da kontrolisem svoje disanje, ali sam

dahtao na svjez zrak kao da sam se gusio.

„Edwarde?“ Alice je upitala, uzbuna u njenom glasu.

Samo sam protresao glavom prema njoj.

“Sta ti se, za ime Boga, dogodilo?” Emmet je upitao, rastresen, na trenutak, cinjenicom da Jasper nije

bio raspolozen za revans.

Umjesto odgovaranja, pokrenuo sam auto u rikverc. Morao sam da odem sa ovo mjesta prije no sto

me Bella Swan I ovdje ponovo nadje. Moj privatni demon, me je proganjao… zaokrenuo sam auto I

ubrzao. Dostigao sam cetrdeset I prije nego sto sam dosao do ceste. Na cesti, dostigao sam

sedamdeset prije no sto sam prosao okuku.

Bez gledanja, znao sam da Emmet, Rosalie I Jasper bulje u Alice. Ona je zaskrgutala zubima. Nije

mogla vidjeti sta je proslo, vec samo ono sto dolazi.

Gledala je sada u moju buducnost. Oboje smo znali ono sto je ona vidjela u glavi, i oboje smo bili

iznenadjeni.

„Odlazis?“ prosaputala je.

Ostali su sada gledali u mene.

„Je li?“ siktao sam kroz zube.

Onda ih je vidjela, kao sto je moja odluka posrtala i drugi izbor je popunjavao moju buducnost u

losijem pravcu.

„Oh.“

Bella Swan, mrtva. Moje oci, sjaje grimizno sa svjezom krvi. Potraga koja bi pratila. Pazljivo vrijeme

koje bi smo cekali prije nego sto postane sigurno za nas da krenemo izpocetka...

„Oh“ ponovo je rekla. Slika je bila jos neobicnija. Vidio sam unutrasnost kuce sefa Swana po prvi put,

vidio sam Bellu u maloj kuhinji sa zutim soljicama, njena ledja okrenuta prema meni kada sam je

napadao iz sjene...dopustao da me njen miris privuce blize...

„Prekini!“ zagrmio sam, nedovoljno jak da vise podnesem.

„Izvini,“ prosaputala je, a oci su joj se rasirile.

Cudoviste se veselio.

Vizija u njenoj glavi je ponovo pocela. Prazan autoput u noci, drveca pored prekrivena snijegom,

gubeci se prilikom skoro dvjesto kilometara na sat.

“Nedostajat ces mi,” rekla je. „Bez obzira na koliko malo vremena ces otici.“

Emmet i Rosalie su razmijenili zabrinut pogled.

Bili smo skoro na dugom putu koji je vodio do nase kuce.

„Izbaci nas ovdje,“ Alice je nalozila. „Trebas sam da to kazes Carlisleu.“

Klimnuo sam glavom, a auto zaškripa zbog iznenadnog zaustavljanja. Emmet, Rosalie i Japer izađoše u

tišini; naterade Alice da im objasni kad ne budem tu. Alice mi dotaknu rame.

,,Uradideš pravu stvar,“ promrmljala je. Ne vizija ovaj put – naredba. ,,Ona je jedina porodica Charlia

Swana. I njega bi to ubilo.“

,,Da,“ rekao sam slažudi se samo s poslednjim delom.

Skliznula je da se pridruži ostalima, obrva skupljenih od zabrinutosti. Stopili su se s drvedem, van mog

vidokruga, pre nego što sam mogao da okrenem auto. Ubrzao sam natrag ka gradu i znao sam da ce

vizije iz Alicene glave da se menjaju iz tamne u svetlu poput reflektora. Dok sam ubrzavao ka Forksu,

negde oko devedest milja na čas, nisam bio siguran gde idem. Da kažem zbogom svom ocu? Ili da

prihvatim čudovište u sebi. Ulica je proletela ispod mojih guma.

2.Otvorena knjiga

Naslonio sam se ne mekani snijezni nasip, pustajuci da se suhi puder rasporedi oko moje tezine. Tijelo

mi je previse hladilo zrak oko mene, a mali dijelovi leda su bili poput barsuna ispod moje koze.

Nebo iznad mene je bilo vedro, bljesteci u zvijezdama, sjajeci plavo na nekim mjestima, na nekim

zuto. Zvijezde su pravile velicanstvene, kruzne oblike naspram crnog svemira- nevjerovatan prizor.

Izuzetno lijepo. Ili ipak, trebalo je da bude izuzetno. I bilo bi, da sam ja mogao da ga stvarno vidim.

Nije postajalo nista bolje. Sest dana je proslo, sest dana sam se skrivao ovdje u praznini Denalijevske

divljine, ali nisam bio nista vise blize slobodi nego sto sam bio od prvog momenta kada sam osjetio

njen miris.

Kada sam pogledao gore,u dijamantno nebo, bilo je kao da je postojala zapreka izmedju mojih ociju i

njihove ljepote. Prepreka je bila lice, nezamjenjivo ljudsko lice, ali nisam mogao da ga izbacim iz

svojih misli.

Cuo sam dolazece misli prije nego sto sam cuo korake koji su im se pridruzile. Zvuk kretnji je bio jedini

sum koji se cuo naspram snijega.

Nisam bio iznenadjen sto me Tanya pratila dovdje. Znao sam da je razmisljala o ovom nadolazecem

razgovoru nekoliko dana, ali ga je odlagala sve dok nije bila potpuno sigurna sta zeli reci.

Usla je u vidokrug oko sedamdeset metara dalje, skacuci na vrh crne stijene I balansirajuci tamo na

loptama ,svojim bosim nogama.

Tanyna koza je bila srebrena na zvezdanoj svjetlosti, a njene duge plave lokne sijale, gotovo roza sa

svojim tenom boje jagode. Njene jantarne oci su svjetlucale dok me je posmatrala, polu izgorenog u

snijegu, a njene pune usne su se polako izvile u osmijeh.

Izuzetno. Da sam stvarno mogao da je vidim. Uzdahnuo sam.

Sjela je ispod kamena, njeni prsti su dirali stijenu, tijelo joj se savijalo.

Cannoball,pomislila je.

Skocila je u zrak; oblik joj je postao tamna, uvrtajuca sjena dok se gracioznu vrtila izmedju mene i

zvijezda. Skupila se u loptu bas kao gromada snijega iza mene.

Snjezna mecava se uzdigla oko mane. Zvijezde su postale crne a ja sam bio zatocen duboko u

peprejastim ledenim kristalima.

Ponovno sam uzdahnuo, ali se nisam pokao tako da se oslobodim. Crnilo ispod snijega nije ni

poboljsalo ni pokvarilo pogled. I dalje sam vidio isto lice.

„Edward?“

Snijeg je ponovo poletio kada mi je Tanya brzo prisla. Obrisala je puder sa mog nepomicnog lica, ne

bas susrecuci mi oci.

„Izvini,“ rekla je. „To je bila sala.“

„Znam. Bilo je zanimljivo.”

Usta su joj se iskrivila nadole.

“Irina I Kate kazu da bih te trebala pustiti na miru. Misle da te nerviram.“

„Nimalo,“ uvjerio sam je. „Naprotiv, ja sam onaj koji se ponasa ruzno-veoma ruzno. Jako mi je zao“

Odlazis kuci,zar ne? Pomislila je.

„Nisam...konacno...odlucio.“

Ali ne ostajes ovdje. Misao joj je sada bila ceznutljiva,tuzna.

“Ne. Ne cini se da to… pomaze.”

Napravila je grimasu. “To je moja greska,zar ne?“

„Naravno da nije,“ lagano sam slagao.

Nemoj biti djentlmen.

Nasmijao sam se.

Zbog mene ti je neugodno, optuzila je.

„Ne.“

Podigla je jednu obrvu, njen je izraz bio tako neuvjerljiv da sam se morao nasmijati. Jedan kratki

smijeh, popracen drugim uzdahom.

„Uredu,“ priznao sam. „Pomalo“.

I ona je uzdahnula, I stavila bradu u svoje ruke. Misli su joj bile razocarane.

„Ti si hiljadu puta draza od zvijezda, Tanya. Naravno, vec si daleko odmakla od toga. Ne dopusti da ti

moje musice naruse samopouzdanje.” Sam sam se sebi nasmijao na nevjerovatnost toga.

“Nisam navikla na odbijanje,” progundjala je, njena donja usna je bila napucena u privlacno

mrgodjenje.

“Sigurno ne,” slozio sam se, pokusavajuci sa malo uspjeha da zaustavim njene misli dok je prolazila

kroz sjecanja o hiljadama uspjesnih osvajanja. Tanya je preferirala ljudske muskarce- bili su mnogo

popularniji za jednu stvar, sa dodatnom prednosti sto su meki I topli. I uvijek zeljni, definitivno.

“Sukubus,”zadirkivao sam je,nadajuci se da cu tako prekinuti bljeskanje slika u njenoj glavi.

Nasmijesila se, pokazujuci svoje zube. “Originalno.”

Ne kao Carlisle, Tanya I njene sestre su sporo otkrile njihove posljedice. Na kraju, njeznost prema

ljudskim muskarcima je okrenula sestre protiv pokolja.

„Pomislila si da cu promijeniti misljenje.“

„Da.“ Namrgodila se.

„Osjecam se uzasno igrajuci se tvojim ocekivanjima,Tanya. Nisam zelio- nisam mislio. To je samo ono

u sto sam upao...malo zurim.“

„Ne predpostavljam da si mi rekao zasto...?“

Uspravio sam se i omotao ruke oko svojih nogu, odbarmbeno se savijajuci. “Ne zelim da pricam o

tome.”

Tanya, Irina I Kate su bile veoma doble u ovom zivotu koji su izabrale. U nekim pogledima, bolje cak I

od Carlislea. Usprkos veoma bliskoj mogucnosti da su dozvolile da budu ono sto bi trebao biti-I sto je

jednom bio-njihov plijen, nisu pravile greske. Bilo me je previse sram da priznam svoju slabost Tanyi.

“Problemi sa curama?”predpostavila je,ignorisuci moje oklijevanje.

Nasmijao sam se tupim smijehom. “Ne na nacin na koji mislis.“

Onda je zasutila. Slusao sam njene misli dok je razabirala razne mogucnosti, pokusavajuci da

odgonetne znacenje mojih rijeci.

„Nisi ni blizu,“ rekao sam joj.

„Jedna pomoc?“ upitala je.

„Molim te pusti to ,Tanya.”

Ponovo je bila tih, I dalje nagadjajuci. Ignorisao sam je, neuspojesno pokusavajuci cijeniti zvijezde.

Odustala je nakon mirnog trenutka, i misli su joj se sada usmjerile u drugom pravcu.

Gdje ces otici, Edwarde,ako odes? Nazad Carlisleu?

“Ne bih rekao,” prosaputao sam.

Gdje bih otisao? Nisam mogao zamisliti nijedno mjesto na cijeloj planeti koje bi imalo ikakvog

interesa za mene. Nije postojalo nista sto sam zelio vidjeti ili uraditi. Zbog toga, bez obzira gdje bih

otisao, ne bih isao u-samo bih trcao iz.

Mrzio sam to. Kada sam postao ovakva kukavica?

Tanya je stavila svoju vitku ruku oko mojih ramena. Ukocio sam se, ali se nisam izvukao ispod njenog

dodira. Nije mislila nista vise od prijateljskog komfora. Najcesce.

“Mislim da ces se vratiti,” rekla je, a glas joj je imao blagi prizvuk davno izgubljenog ruskog naglaska.

“Bez obzira sta je to..ili ko je to..proganja te. Suocit ces se sa tim. Takav si tip.“

Misli su joj bile sigurne kao i rijeci. Pokusao sam da prihvatim viziju sebe koju je imala u glavi. Onoga

ko se suocavao sa stvarima. Bilo je lijepo opet tako razmisljati o sebi. Nisam nikad sumnjao u svoju

hrabrost, moju sposobnost da se suocim sa teskim, prije tog uzasnog sata biologije prije tako malo

vremena.

Poljubio sam je u obraz,brzo se izmicuci nazad kada je okrenula lice prema mom, vec naboranih

usana. Zalosno se nasmijala mojoj hitrosti.

„Hvala ti Tanya. Trebao sam to cuti.”

“Nema na cemu,predpostavljam. Nadam se da ces biti malo objektivniji oko nekih stvari,Edwarde.”

“Izvini Tanya. Znas da si predobra za mane. Ja samo..jos nisam nasao ono sto trazim.“

„Pa,ako odes prije nego sto te ponovo vidim...zbogom,Edwarde.“

„Zbogom,Tanya.“ Kada sam rekao te rijeci,mogao sam vidjeti. Mogao sam vidjeti sebe kako odlazim.

Postajuci dovoljno jak da se vratim na jedino mjesto na kojem sam zelio biti. „Hvala ti jos jednom.“

Bila je na nogama u jednom trenutnom pokretu, i onda je potrcala, nestajuci preko snijega tako brzo

da joj stopala nisu imala vremena uroniti u snijeg; nije ostavila tragove iza sebe.

Usta su mi se izvrnula u razocarenje. Nisam volio vrijedjati Tanyu, iako joj osjecanja nisu bila duboka,

tesko cista,i , u svakom slucaju, ne nesto na sta bih se volio vratiti. To me i dalje cinilo manje

dzentlmenom.Spustio sam bradu na koljena i ponovo gledao u zvijezde, iako sam odjednom bio

nestrpljiv da krenem. Znao sam da bi me Alice vidjela da dolazim kuci, i rekla bi to ostalima. Ovo bi ih

ucinilo sretnima- posebno Carlislea i Esme. Ali nastavio sam gledati u zvijezde na joj jedan

momenat,pokusavajuci da vidim proslost lica u mojoj glavi. Izmedju mene I sjajnih svjetala na nebu,

par zapanjenih cokoladnosmedjih ociju su mi uzvracale pogled, izgledajuci kao da pitaju sta bi ova

odluka znacila za nju. Naravno, nisam mogao biti siguran da li je to zaista bila informacija za kojom su

znatizeljne oci tragale. Cak I u mojoj masti, nisam mogao cuti njene misli. Oci Belle Swan su nastavile

da pitaju, a neblokirani pogled na zvijezde je nastavio da me izbjegava. Sa teskim uzdahom, odustao

sam, I digao se na noge. Ako trcim, bio bih natrag kod Carlislovog auta za manje od sat vremena…

U zurbi da vidim svoju obitelj- i zarko zeleci da budem Edward koji se suocava sa stvarima- prohujao

sam preko snjeznog polja obasjanog zvijezdama, ne ostavljajuci tragove.

“Bice dobro,” Alice je odahnula. Oci su joj bile nefokusirane, a Jasper je drzao jednu ruku lagano

ispod njenog lakta, vodeci je naprijed dok smo isli u kafeteriju u bliskoj grupi. Rosalie I Emmet su

predvodili, dok je Emmet izgledao smijesno kao tjelohranitelj u sredini neprijateljske teritorije. Rose

je izgledala oprezno,takodjer, ali mnogo vise iznervirana nego zastitnicki nastrojena.

“Naravno da hoce,” progundjao sam. Njihova ponasanja su bila smijesna. Ako nisam bio siguran da

mogu pretrpjeti ovaj trenutak, ostao bih u kuci.

Nagli preokret sa naseg normalnog,ceto razdraganog jutra- snjezilo je preko noci, i Emmet i Jasper

nisu uzimali prednost od moje odsutnosti da me bomarduju grudvama; kada bi im dosadio moj

manjak obracanja paznje,okrenuli bi se jedan protiv drugog- na ovu prekomjernu budnost bi bila

komicna da nije bila tako iritirajuca.

„Ona nije jos uvijek ovdje,ali ulazi...nece biti naduprot vjetra ako sjednemo na nase uobicajeno

mjesto.“

„Naravno da cemo sjesti na nase uobicajeno mjesto. Prekini, Alice. Ides mi na zivce. Bit cu sasvim

uredu.“

Trepnula je jednom dok joj je Jasper pomagao da sjedne na svoje mjesto,i njene oci su se napokon

fokusirale na moje lice.

„Hmm,“ rekla je,zvuceci iznenadjeno. „Mislim da si u pravu.“

„Naravno da jesam,“promrmljao sam.

Mrzio sam kada bih se nalazio u sredistu njihove paznje. Osjetio sam neocekivanu simpatiju prema

Jasperu, prisjecajuci se svog vremena kada smo se ponasali zastitnicki prema njemu. Kratko je susreo

moj pogled, i nasmijao se.

Dosano,jel de‘?

Napravio sam grimasu.

Da li je samo prosla sedmica ucinila da mi se ova duga, sivosmedja prostorija cini tako ubijajuce

tamna? Da se cinilo skoro kao san,kao koma, biti ovdje?

Danas su mi zivci bili zategnuti-klavirske zice, namjestene da proizvode zvuk na najmanji dodir. Moja

cula su bila prebudna; opazavao sam svaki zvuk,svaki uzdah, svaki pokret u zraku koji mi je dotakao

kozu,svaku misao. Posebno misli. Postojalo je samo jedno culo koje sam iskljucio, ne prihvacajuci ga

za upotrebu. Njuh, naravno. Nisam disao.

Ocekivao sam da cujem vise o Cullenovima u mislima dok sam kruzio. Cijeli dan bih cekao, tragajuci

za bilo kakvim spoznajama u koje je Bella Swan imala povjerenja, pokusavajuci da vidim pravac u

kojem ce noi trac voditi. Ali nije bilo nicega. Niko nije primjetio pet vampira u kefeteriji, bas kao I prije

nego sto je dosla nova djevojka. Nekoliko ljudi ovdje je jos uvijek razmisljalo o toj curi, jos uvijek

misleci iste stvari od prosle sedmice. Umjesto pronalaska ove neizrecive dosade, sada sam bio

fasciniran.

Zar nije rekla nikome nista o meni?

Nema sanse da nije primjetila moj crni,ubilacki pogled. Vidio sam njenu reakciju na to. Naravno,

smijesno bih je uplasio. Bio sam uvjeren da je to nekome spomenula, mozda cak preokrenula pricu da

je napravi boljom. Daju ci mi nekoliko prijetecih linija.

A onda, jos me je cula kada sam pokusao da se izvucem da naseg zajednickog casa biologije. Mora da

se zapitala ,nakon sto je vidjela moju reakciju, iako je ona bila razlog. Normalna djevojka bi se

raspitivala uokolo, uporedjujuci svoje iskustvo sa ostalima, trazeci sigurno tlo koje bi objasnilo moje

ponasanje tako da se ne osjeca odbacenom. Ljudi su se konstantno mucili da se osjeca normalno, da

se uklopi. Potreba je bila posebno jaka za vrijeme nesigurnih adolescentnih godina. Djevojka nebi bila

iznimka tog pravila.

Ali bas niko nije primjetio da sjedimo ovdje,za nasim normalnim stolom. Bella mora da je jako stidna,

ako nebi imala povjerenja ni u koga. Mozda je pricala sa svojim ocem, mozda je to bila najjaca

veza...iako se cinilo nemogucim, uz cinjenicu da je provela tako malo vremena sa njim u svom zivotu.

Bila bi bliza svojoj majci. Ipak, morao bih nekad ubrzo proci pokraj sefa Swana i cuti sta razmislja.

„Ista novo?“ Jasper je upitao.

„Nista. Ona...mora da nije jos nista rekla.“

Svi su podigli obrvu na ove novosti.

„Mozda ti nisi tako strasan kao sto mislis,“ Emmet je rekao,smijuljeci se. „Kladim se da bih je mogao

uplasiti bolje od toga.“

Zakolutao sam ocima prema njemu.

“Pitam se zasto…?” Okupirao se opet mojim otkricem o djevojkinoj jedinstvenoj tisini.

„Vec smo presli preko toga. Ne znam.”

“Ulazi,” Alice je promrmljala. Osjetio sam kako mi se tijelo koci. „Pokusaj da izgledas ljudski.“

„Ljudski,kazes?“ Emmet je upitao.

Podigao je svoju desnu saku, savijajuci prste da otkrije grudvu koju je sacuvao u svom dlanu. Naravno

da se nije tamo istopila. Zgnijecio ju je u kvrgavi blok leda. Rasirio je svoje oci prema Jasperu, ali sam

vidio smjer njegovih misli. Kao i Alice,naravno. Kada je naglo bacio grumen leda na nju, odbacila ju je

dalje sa elegantnim pokretom prstiju. Led se rasprsnuo po duzini kafeterije,prebrzo da bude

primjeceno ljudskim ocima, i razmrsko se uz ostrio napiknuce naspram zida. Zid je napukao ,takodjer.

Glave u tom uglu prostorije su pocele da bulje u komad razbijenog leda na podu, a zatim pocele da

traze krivca. Nisu gledali dalje od par stolova. Niko nije pogledao u nas.

„Veoma ljudski,Emmet,“ Rosalie je ostro dobacila. „Zasto se ne zabijes kroz zid kada si vec na

njemu?“

„To bi izgledalo mnogo impresivnije ako ti to uradis,duso.”

Pokusao sam da obracam paznju na njih, zadrzavajuci osmijeh na mom licu kao da sam dio njihovog

zadirkivanja. Nisam dopustao sebi da pogledam duz linije gdje sam znao da ona stoji. Ali to je bilo sve

sto sam slusao.

Mogao sam cuti Jessicino nestrpljenje sa novom djevojkom, za koju se cinilo da je ometena u

necemu, takodjer, stojeci nepomicno u pokretnoj liniji. Vidio sam, u Jessicinim mislima, da su obrazi

Belle Swan jos jednom bili obojeni svjetlo roze sa krvlju.

Udisao sam u kratkim,plitkim udisajima, spreman da prestanem ako bilo koji dio njenog mirisa

dotakne zrak oko mene.

Mike Newton je bio sa dvije cure. Cuo sam oba njihova glasa, unutrasnji I vanjski, kad aje upitao

Jessicu sta nije uredu sa Swanovom. Nisam volio nacin na koji su se njegove misli motale oko nje,

prizori vec uskladjene fantazije koja je zamagljivala njegov um dok ju je gledao kako krece I skrece

pogled za svojih mastanja kao da je zaboravila da je tamo.Nista,“ cuo sam kako Bella govori

tihim,cistim glasom. Cinilo se kao da zvoni kao zvonce nad bukom u kafeteriji,ali sam znao da je to

bilo samo zato sto sam slusao tako usredotoceno.

“Danas cu uzeti samo kolu,“ nastavila je dok se pomjerala da uhvati red.

Ne bih pomogao bacajuci jedan pogled u njenom pravcu. Gledala je u pod, krv je polako nestajala iz

njenog lica. Brzo sam skrenuo pogled, ka Emmetu, koji se smijao na sada bolni osmijeh na mom licu.

Izgledas bolesno,brate.

Preuredio sam svoje crte lica tako da izraz izgleda opusteniji i lak.

Jessica se naglas pitala o djevojkinom manjku apetita. “Zar nisi gladna?”

“Ustvari,osjecam se malo bolesno.” Glas joj je bio nizi ali I dalje bistar.

Zasto mi je to smetalo,odbrambena briga koje je neocekivano izbijala iz misli Majka Newtona? Sta je

bilo bitno da je tamo bilo granica? Nije bio moj posao ako je Mike Newton osjecao nepotrebnu

tjeskobu za nju. Mozda je ovo bio nacin na koji su joj svi odgovarali. Zar nisam i ja zelio,instiktivo,da je

zastitim?

Ali, da li je djevojka bila bolesna?

Bilo je tesko za prosuditi-izgledala je tako njezno sa svojom svijetlom kozom... Tada sam shvatio da i

ja brinem,bas kao i glupo razuman momak, i prisilio sam sebe da ne razmisljam o njenom zdravlju.

Bezobzirno,nisam volio predstavljanje nje kroz misli Mikea Newtona. Presao sam na

Jessicine,gledajuci pazljivo dok su njih troje birali za koji sto da sjednu. Srecom, sjeli su sa Jessicinim

uobicajenim drustvom, za jedan od prvih stolova u prostoriji. Ne nasuprot vjetru, bas kao sto je Alice

obecala.

Alce me udarila laktom. Uskoro ce pogledati,ponasaj se ljudski.

Stisnuo sam zube iza osmijeha.

„Polako Edwarde,“Emmet je rekao. „Iskreno. Znaci ubio si jednog covjeka. Tesko da ce to dovesti do

propasti svijeta.”

„Ti bi znao,“rekao sam.

Emmet se nasmijao. “Moras nauciti da prelazis preko nekih stvari. Kao sto ja radim. Vjecnost je dug

vremenski period da se gusis u krivnji.“

Upravo tada, Alice je bacila manji komadic leda koji je skrivala u Emmetovo neocekivano lice.

Trepnuo je,iznenadjen, i onda se nasmijao u iscekivanju.

„Sama si trazila,“ rekao je dok se naginjao naprijed preko stola i protresao svoju kosu punu leda u

njenom pravcu. Snijeg, koji se topio u toploj prostoriji, izletio je iz njegove kose u tankom tusu polu

tecno,polu zaledjeno.

„Fuj!“ Rose se pozalila, dok su se ona I Alice odmicale od poplave.

Alice se nasmijala, I svi smo joj se pridruzili. Mogao sam vidjeti u Alicinoj glavi kako je ona vidjela ovaj

divni momenat, I znao sam da djevojka- trebao bih prestati da mislim tako o njoj,kao da je ona jedina

djevojka na svijetu- da nas je Bella gledala kako se smijemo I igramo, izgledajuci jednako sretno I

ljudski I nevjerovatan uzor kao slika Normana Rockwella.

Alice se nastavila smijati, I cuvala svoj tanjir kao stit. Djevojka- Bella mora da je jos uvijek gledala u

nas.

...ponovo gleda u Cullenove, neko je pomislio, hvatajuci moju paznju.

Automatski sam pogledao ka nenamjernom pozivu, shvatajuci kada su mi oci pronasle odrediste da

sam prepoznao glas-slusao sam ga tako puno danas.

Ali oci su mi skliznule desno od Jessice, i fokusirale se na djevojkin prodoran pogled.

Brzo je spustila pogled, ponovo se skrivajuci iza svoje tanke kose.

O cemu je razmisljala? Frustracija se cinila jos ostrijom kako je vrijeme proticalo, prije nego

nezanimljivom. Pokusao sam- nesiguran u ono sto sam radio jer nikada prije nisam ovo pokusao- da

se koncentrisem na tisinu oko nje. Moj super sluh mi je uvijek prirodno dolazio, bez pitanja; nikada

nisam morao da radim na njemu. Ali sada sam se koncentrisao, pokusavajuci da probijem kroz bilo

kakav stit koji ju je opkoljavao.

Nista izuzev tisine.

Sta je to sa njom? Jessica je pomislila, sireci moju vlastitu frustraciju.

“Edward Cullen gleda u tebe,“ sapnula je u uho Swan cure, dodajuci hihot. Nije bilo naznaka

ljubomore u njenom glasu. Cinilo se da je Jessica bila strucna u pretvaranju prijateljstva.

Slusao sam, prezaokupljen, na njen odgovor.

“Ne izgleda ljutito, zar ne?“ upitala je sapatom.

Znaci jeste primjetila moju divlju reakciju prosle sedmice. Naravno da jeste.

Pitanje je zbunilo Jessicu. Vidio sam svoje vlastito lice u njenim mislima dok je odmjeravala moju

rekaciju, ali nisam susreo njen pogled. I dalje sam se koncentrirao na djevojku, pokusavajuci da cujem

nesto. Cini se da moje neprekidno fokusiranje nije nimalo pomagalo.

„Ne,“ Jessica joj je rekla, a znao sam da je zeljela da moze reci da- kako je kipilo u njoj, moje buljenje-

iako nije bilo ni tracka toga u njenom glasu. „Zar bi trebao biti?“

„Mislim da me ne voli,“ djevojka je odgovorila, spustajuci glavu na ruku kao da je odjednom umorna.

Pokusao sam da shvatim reakciju, ali sam mogao samo nagadjati. Mozda je i bila umorna.

„Cullenovi ne vole nikoga,“ Jessica je uvjeravala. „Odnosno, ne primjecuju nikoga dovoljno da bi im se

svidjao.“ Nikada i nisu. Misao joj je bila tutnjava prigovora. „Ali i dalje gleda u tebe.“

„Prestani gledati u njega,“ djevojka je rekla nervozno, podizuci glavu sa svoje ruke kako bi se uvjerila

da je Jessica poslusala naredbu.

Jessica se smijuljila, ali je uradila kako se trazilo.

Djevojka nije gledala dalje od stola ostatak sata. Pomislio sam- iako, naravno, nisam mogoa biti

siguran- da je ovo bilo namjerno. Izgledalo je kao da zeli pogledati u mane. Tjelo bi joj se polako

pocelo pomicati u mom smijeru, brada bi joj se pocela okretati, a onda bi sama sebe uhvatila, doboko

udahnula, i nepomicno gledala u onoga ko je govorio.

Vecinom sam ignorisao ostale misli oko djevojke, jer nisu bile, trenutno, u vezi nje. Mike Newton je

planirao borbu grudvama na parkiralistu poslije skole, cinilo se kao da nije primjetio da je snijeg vec

presao u kisu. Lebdenje snijeznih pahuljica iznad krova je postalo gusce padanje kisnih kapljica. Zar

zaista nije mogao primjetiti razliku? Meni je glasno zvucalo.

Kada je vrijeme za rucak zavrsilo, ostao sam na svom mjestu. Ljudi su izasli, i ja sam uhvato sebe kako

pokusavam razaznati zvuk njenih koraka od ostalih, kao da je postojalo nesto bitno ili drukcije u vezi

sa njima. Kako glupo.

Ni moja porodica se nije pomakla, takodjer. Zeljeli su da vide sta cu uraditi.

Bi li otisao na cas, sjeo pored djevojke gdje sam mogao osjetiti nenormalno pricvlacan miris njene

krvi i osjetiti toplinu njenog pulsa u zraku na mojoj kozi? Jesam li bio dovoljno jak za to? Ili sam imao

dovoljno za jedan dan?

“Ja…mislim da je to uredu,“ Alice je rekla, oklijevajuci. „Um ti je spreman. Mislim da ces proci jedan

cas.“

Ali Alice je znala i koliko brzo se moze um promijeniti.

„Zasto riskirati, Edwarde?“ Jasper je upitao. Iako on nije zelio da se osjeca samodopadnim zato sto

sam ja sada bio onaj ko je slab, mogao sam cuti da jeste, samo malo. „Idi kuci. Uspori.“

„U cemu je problem?“ Emmet se nije slozio. „Svejedno hoce li je ili nece ubiti. Mozda je dobro da

predje preko toga,ako nista.” “Ja jos ne zelim da idem,“ Rosalie se pozalila. „Ne zelim da pocinjem

ispocetka. Skoro smo van srednje skole, Emmete. Napokon.“

Jednako sam bio raspoaran u odluci. Zelio sam, zarko sam zelio, da se suocim sa ovim nego da opet

pobjegnem. Ali nisam zelio ni da se guram tako daleko,takodjer. Bila je greska za Jaspera sto prosle

sedmice tako dugo nije bio u lovu; da li je i ovo bila ista tupa greska?

Nisam zelio da iskorjenim svoju porodicu. Niko od njih mi nebi zahvalio na tome.

Ali sam zelio da odem na svoj cas biologije. Shvatio sam da zelim da joj ponovo vidim lice.

To je bilo ono sto je odlucilo za mene. Ta znatizelja. Bio sam ljut na sebe sto sam to osjecao. Zar

nisam sam sebi obecao da necu dopustiti da me tisina u djevojcinoj glavi ucini pretjerano

zainteresiranim za nju? A ipak, evo me, jos pretjeranije zaineteresovan.

Zelio sam da znam sta je razmisljala. Um joj je bio zatvoren, ali su joj oci bile veoma otvorene. Mozda

bih mogao njih citati umjesto.

„Ne,Rose, mislim da ce stvarno biti uredu,”Alice je rekla. “To se...cini jos sigurnijim. Devedeset tri

posto sam sigurna da se nece nista lose desiti ako ode na cas.” Pogledala je u mane radoznalo,

pitajuci se sta je u mojim mislima ucinilo da joj se vizija buducnosti cini jos sigurnijom.

Hoce li radoznalost biti dovoljna da ocuva Bellu Swan zivom?

Emmet je bio u pravu, iako- zasto se ne suociti sa tim, kako god? Suocio bih se sa iskusenjem u glavu.

“Idi na cas,” naredio sam, odgurujuci se od stola. Okrenuo sam se I odkoracao od njih bez gledanja iza

sebe. Mogao sam cuti Alicinu brigu, Jasperovu kritiku, Emmetovo odobrenje, I Rosalino nerviranje

koje se vuklo zamnom.

Zadnji put sam udahnuo ispred vrata ucionice, a zatim zadrzao dah u plucima dok sam ulazio u mali,

topli prostor.

Nisam zakasnio. Mr.Banner se i dalje spremao za danasnji cas. Djevojka je sjela za moj- nas sto,

ponovo pognute glave, gledajuci u biljeznicu na kojoj je crtala. Proucavao sam karikaturu dok sam

prilazio, zainteresiran cak I u ovu nevaznu kreaciju njenog mozga, ali je bila beznacajna. Samo

nasumicno crckanje spirala sa spiralama. Mozda nije bila skoncentrisana na crtez, ali razmisljala o

necemu drugom?

Povukao sam svoju stolicu nazad sa nepotrebnom grubosti, pustajuci da zagrebe po linoleumu; ljudi

su se uvijek ugodnije osjecali kada ih je buka upucivala na neciji dolazak.

Znao sam da je cula zvuk; nije podigla pogled, ali joj je ruka propustila spiralu u dizajnu koji je crtala,

praveci ga nejednakim.

Zasto nije podigla pogled? Vjerovatno je bila uplasena. Moram biti siguran da cu je ovaj put ostaviti

sa drugacijim utiskom. Naciniti je da misli kako je prije zamisljala stvari.

„Zdravo,“ rekao sam tihim glasom koji sam koristio kada sam zelio da se ljudi osjecaju ugodnije,

praveci mali osmijeh sa usnama kako nebi otkrio zube.

Tada je podigla pogled, njene siroke smedje oci su gledale- gotovo nevjerujuci- I pune tihih pitanja.

To je bio isti izraz koji je okupirao moj vid prosle sedmice.

Dok sam gledao u ove cudno duboke smedje oci, shvatio sam da mrznja- mrznja koju sam zamisljao

da ova djevojka zasluzuje zbog jednostavnog postojanja- je isparila. Nisam disao sada, nisam osjecao

njen miris, bilo je tesko za vjerovati da iko tako ranjiv ikada moze pravedno mrziti.

Obrazi su joj se poceli rumeniti, I nije nista rekla.

Zadrzao sam svoje oci na njenima, fokusirajuci se jedino na njihovu upitnu dubinu, i pokusao

zanemariti primamljivu boju njene koze. Imao sam dovoljno zraka da jos alo pricam bez udisanja.

„Moje ime je Edward Cullen,” rekao sam, iako sam znao da je to vec znala. To je bio primjeran nacin

za pocetak. „Nisam imao priliku da se predstavim prosle sedmice. Ti mora da si Bella Swan.“

Cinilo se da je zbunjena- ponovo je bila mala linija izmedju njenih obrva. Potrajalo je pola sekunde

duze nego sto bi joj trebalo da odgovori.

„Kako znas moje ime?“ upitala je, a glas joj se malo uzdrmao.

Mora da sam je zaista plasio. Ovo je cinilo da se osjecam krivim; bila je tako nezasticena. Lagano sam

se nasmijao- to je bio zvuk za koji sam znao da ljude cini slobodnijima. Opet, bio sam oprezan oko

zvojih zuba.

„Oh, mislim da svi znaju tvoje ime.“ Naravno da je morala shvatiti da je ona postala centar paznje

ovog jednolicnog mjesta. „Cijeli grad je ocekivao tvoj dolazak.“

Namrstila se kao da je ova informacija bila nelagodna. Predpostavio sam, biti stidan kao sto se ona

cinila, pozornost se cinila kao losa stvar za nju. Vecina ljudi je osjecala drugacije. Iako oni nisu htjeli

da se izdvajaju iz skupine, u isto vrijeme su preklinjali na obracanje paznje za njihovu posebnu

jednolicnost.

„Ne,“ rekla je. „Hocu reci, zasto si mi rekao Bella?”

“Vise volis Isabella?” upitao sam, smeten cinjenicom sto nisam znao kuda je ovo pitanje vodilo.

Nisam razumio. Naravno, ona je ucinila svoju prednost cistom mnogo puta prvi dan. Jesu li svi ljudi ili

ovako neshvatljivi bez umnog sklopa kao vodica?

“Ne, svidja mi se Bella,” odgovorila je, naginjuci se lagano na jednu stranu. Njen izraz- ako sam ga

tacno citao- se vagao izmedju srama I zbunjenosti. „Ali sam mislila da me Charile- moj tata- zove

Isabella iza mojih ledja. Tako se cini da me svi ovdje znaju.” Koza joj je potamnila za jednu nijansu

roze.

“Oh,” rekao sam kratko, i brzo skrenuo pogled sa njenog lica.

Odmah sam shvatio sta je njeno pitanje znacilo: poskliznuo sam se- napravio gresku. Da nisam

prisluskivao sve ostale tog prvog dana, onda bih zabiljezio njene inicijale punim imenom, bas kao i svi

ostali. Primjetila je razliku.

Osjetio sam naled nelagode. Bilo je to jako brzo od nje sto se izvukla na moju gresku. Prilicno

pronicljivo, posebno za nekoga ko bi trebao biti uzasnut moje blizine.

Ali sam imao vece probleme o toj bilo kakvoj sumnji vezanoj za mane koju je mozda cuvala zakljucanu

u svojoj glavi.

Nisam imao vise zraka. Ako podjem ponovo da pricam sa njom, morat cu udahnuti.

Bilo bi tesko izbjeci razgovor. Nazalost za nju, dijeljenje ovog stola postavilo ju je kao mog

labarotorijskog partnera, i morat cemo raditi skupa cijeli dan. To bi izgledalo cudno- neshvatljivo

nepristojno- od mene da je ignorisem dok radimo zadatak. To bi je ucinilo jos vise sumnjicavom, vise

uplasenom...

Odmakao sam se daleko od nje koliko sam mogao bez pomicanja moje stolice, okrecuci glavu ka

prolazu medju sjedalima. Pripremio sam se, cuvajuci misice u mjestu, a zatim sam udahnuo punim

plucima, disuci samo kroz usta.

Ahh!

To je bilo iskreno bolno. Cak I bez mirisanja nje, mogao sam je osjetiti na mom jeziku. Glo mi je

odjednom bilo opet u plamenovima, zudnja je uvijek bila malo jaca od onog prvog puta kada sam

uhvati njen miris prosle sedmice.

Skupio sam zube, I pokusao se urazumiti.

“Pocnite,” gospodin Banner je nalozio.

Izgledalo je kao da sam iskoristio svaku trunku samokontrole koju sam sakupio u sedamdeset godina

teskog rada da se okrenem natrag prema djevojci, koja je gledala u sto, i smijala se.

„Dame prve, partnerice?“ ponudio sam.

Pogledala je ka mom izrazu i lice joj je poblijedilo, oci su joj se rasirile. Je li bilo nesto pogresno u

mojoj reakciji? Je li ponovo bila prestrasena? Nije govorila.

“A mogu I ja poceti, ako zelis,” tiho sam rekao.

“Ne,” rekla je, I lice joj je ponovo poprimilo oju. „Ja cu prva.“

Gledao sam u opremu na stolu, izudarani mikroskop, kutiju slicica, radije nego u njenu krv koja je

kolala ispod njene svijetle koze. Uzeo sam jos jedan dugi udah, kroz zube, i trgnuo se kada mi je okus

zapekao grlo.

„Profaza“, rekla je nakon kratkog proucavanja. Pocela je da pomice kutijcu, iako je pomno proucila.

„Smijem pogledati?“ instinktivno-glupo, kao da sam bio neko njene vrste – posegao sam da je

sprijecim da pomakne preparat. Za jednu sekundu, vrucina njene koze je planula u mojoj. Kao

elektricni sok- naravno mnogo toplije od devedeset osam zarez sest stepeni. Toplina se probila kroz

moju saku i vise ka mojoj ruci. Izmakla je svoju ruku ispod moje.

„Izvini,“ rekao sam kroz stisnute zube. Osjecajuci potrebu da negdje pogledam, latio sam se

mikroskopa i poceo pomno proucavati kroz okular. Bila je upravu.

„Profaza,“ slozio sam se.

Jos nisam bio spreman da je pogledam. Disuci brzo koliko sam mogao kroz stisnute zube i

pokusavajuci da ignorisem vatrenu zedj, koncentrisao sam se na jednostavni zadatak, pisuci rijec na

predvidjeno mjesto na zapisniku, a zatim mijenjajuci prvi preparat za drugi.

Sta sada misli? Kakav je to osjecaj bio za nju, kada sam joj dotakao ruku? Koza mora da mi je ledeno

hladna- odbojna. Nije cudo sto je tako tiha.

Pogledao sam u preparat.

„Anafaza,“ rekao sam sebi dok sam pisao na drugu liniju.

„Smijem?“ upitala je.

Podigao sam pogled prema njoj, iznenadjen sto sam vidio da je cekala ocekujuci, jedne ruke polu-

ispruzene prema mikroskopu. Nije izgledala uplaseno. Da li je zaista mislila da sam pogrijesio?

Nisam mogao da se ne nasmijem na njen izraz pun nade dok sam joj dodavao mikroskop.

Gledala je kroz okular sa zudnjom koja je brzo nestala. Kutovi usana su joj se spustili.

„Treci preparat?“ upitala je, ne skrecuci pogled sa mikroskopa, ali je drzala ruku ispruzenu. Dodao

sam joj slijedeci preparat, ne dopustajuci da moja koza dodje iole blizu nje ovaj put. Sjedenje pored

nje je bilo kao sjedenje pored vrele lampe. Mogao sam osjetiti kako se polako zagrijavam ka visoj

temperaturi.

Nije dugo gledala u preparat. “Interfaza,” rekla je nonsalantno- mozda je pokusavala da zvuci cvrsce

na taj nacin- I gurnula mikroskop prema meni. Nije dotakla papir, ali je cekala na mene da napisem

odgovor. Provjerio sam- ponovo je bila u pravu.

Ovako smo zavrsili, govoreci samo po jednu rijec i nikada ne susrecuci pogled. Bili smo jedini koji su

zavrsili- ostali su imali poteskoca sa zadatkom. Mike Newton se cinio kao da ima problema sa

koncentracijom- pokusavao je da gleda Bellu i mene.

Volio bih da je ostao tamo gdje je otisao, Mike je pomislio, ostro me gledajuci. Hmm, zanimljivo.

Nisam primjetio da je momak gajio ikakvu losu volju prema meni. Ovo je bio novi napredak, od kako

se cinilo oko posljednjeg djevojkinog dolaska. Cak jos zanimljivije, pronasao sam- na moje

iznenadjenje- da je to osjecanje bilo uzajamno.

Pogledao sam ponovo prema djevojci, zbunjen sirokim rasponom katastrofe i potresa da, usprkos

njenoj uobicajenosti, neprijetecem izrazu, je ona obavijala moj zivot.

Nije da nisam mogao vidjeti na cemu je bio Mike. Ona je ustvari bila veoma slatka.. na neobican

nacin. Bolje nego biti prelijep, njeno lice je bilo interesantno. Ne bas simetricno- njena uska brada je

bila neuravnotezena sa njenim sirokim jagodicama; posebna u boji- svijetli I tamni kontrast njene

koze I kose; a zatim su tu bile oci, prepune tihih tajni…

Oci koje su odjednom gledale u moje.

Uzvratio sam joj pogled, pokusavajuci otkriti barem jednu od tih tajni.

“Nosis li lece?” upitala je iznenada.Kakvo cudno pitanje. “Ne.” Zamalo sam se nasmijao na ideju

popravljanja mog vida.

„Oh,“ promrmljala je. „Ucinilo mi se da ima nesto drugacije oko tvojih ociju.“

Odjednom mi je postalo hladnije kada sam shvatio da danas ja ocito nisam bio jedini ko je pokusavao

otkriti tajne.

Slegnuo sam lamenima, cvrsto drzeci ramena, I gledao pravo gdje je profesor kruzio.

Naravno da je postojalo nesto drugacije sa mojim ocima od kada je zadnji put gledala u njih. Da se

pripremim za danasnju muku, danasnje iskusenje, proveo sam cijelo vrijeme u lovu, pokusavajuci da

utolim zedj koliko je moguce, prilicno uspjevajuci. Prisiljavao sam se na krv zivotinja, nije da je to

pravilo veliku razliku u licu strasnog okusa koji je lebdio u zraku oko nje. Kada sam je zadnji put

pogledao, moje oci su bile crne od zedji. Sada, moje tijelo je plivalo u krvi, oci su mi bile toplije zlatne.

Svijetli jantar potekao od mog prekomjernog pokusaja suzbijanja zedji.

Jos jedna greska. Kad bi vidio sta je mislila svojim pitanjem, mogao bi joj samo reci da.

Sjeo sam pored ljudi prije dvije godine u ovoj skoli, a ona je bila prva koja me proucila iz dovoljne

blizine da primjeti razliku u boji mojih ociju. Ostali, dok su se divili ljepoti moje porodice,bi obicno

brzo spustili pogled kada smo bi im uzvratili na njihovo zurenje. Sakrivali su se, blokirajuci detalje

naseg izgleda u instinktivnom nastojanju da sacuvaju sebe od razumjevanja. Ignoriranje je bilo radost

ljudskom umu.

Zasto je to morala da bude ova djevojka koja bi previse opazala?

Gospodin Banner je prisao nasem stolu. Zahvalno sam udahnuo nalet svjezeg zraka koji je donio sa

sobom prije nego sto se pomijesao sa njenim mirisom.

„Pa Edwarde,“ rekao je, gledajuci u nase odgovore, „zar ne mislis da je Isabella trebala dobiti priliku s

mikroskopom?“

„Bella,“ refleksno sam ga ispravio. „Zapravo, ona je odredila tri od pet.”

Misli gospodina Bannera su bile skepticne kad se okrenuo prema djevojci. “Jesi li vec radila ovaj

zadatak?”

Gledao sam, zaokupljen, kad se nasmijala, izgledajuci blago smeteno.

“Ne sa korijenom luka.”

“Sa blastulom jezerskog lososa?” gospodin Banner je upitao.

„Aha.“

Ovo ga je iznenadilo. Danasnji labaratorijski zadatak je bilo nesto sto je izvukao sa naprednijeg kursa.

Zaimisljeno je klimnuo ka djevojci. „Jesi li bila na naprednom kursu u Phoenixu?“

„Da.“

Znaci da je bila napredna, inteligentna za covjeka. Ovo me nije iznenadilo.

„Pa,“ gospodin Banner je rekao, puceci usne. „onda je dobro sto ste vas dvoje labarotorijski partneri.“

Okrenuo se i otisao mrmljajuci, „Pa ostala djeca mogu dobiti sansu da nauce nesto za sebe,“ ispod

glasa. Sumnjao sam da je djevojka ovo mogla cuti. Opet je pocela crckati spirale po biljeznici.

Dvije greske dosad u pola sata. Veoma lose prikazivanje samoga sebe. Iako nisam imao pojma sta je

djevojka mislila o meni- koliko se bojala, koliko je sumnjala?- znao sam da se moram vise potruditi da

je ostavim sa novim dojmom o meni. Nesto sto ce bolje prikriti njene uspomene o nasem zadnjem

divljem susretu.

„Steta za snijeg,zar ne?“ rekao sam, ponavljajuci kratki razgovor o kojem sam cuo da nekoliko

ucenika vec raspravlja. Dosadna, obicna tema razgovora. Vrijeme- uvijek sigurno.

Gledala je u mene sa ocitom sumnjom u ocima- nenormalna reakcija na moje itekako normalne rijeci.

„Ne bas,“ rekla je, ponovo me iznenadjujuci.

Pokusavao sam da vratim razgovor na stari put. Ona je bila iz mnogo svjetlijeg, toplijeg mjesta- a koza

joj se cinila kao da to nekako odbija, usprkos njenoj ljepoti.- a hladnoca mora da joj nije prijala. Moj

ledeni dodir mora da je...

„Ne volis hladnocu,“ predpostavio sam.

“Ni vlagu,” slozila se.

“Zacijelo ti je tesko zivjeti u Forksu.“ Mozda nisi trebala doci ovamo, zelio sam dodati. Mozda bi se

trebala vratiti tamo gdje pripadas.

Ipak nisam bio siguran jel to ono sto sam zelio. Uvijek bi se sjecao mirisa njene krvi- da li je postojala

garancija da je necu pratiti? Osim, ako ode, njen um ce zauvijek ostati misterija. Stalna, bolna

slagalica.

„Da samo znas koliko,“ rekla je tiho, mrkoca me je prosla za trenutak.

Njeni odgovori nikada nisu bili ono sto sam ocekivao. Uvijek bi me nagnali da postavim jos pitanja.

„Zasto si onda dosla ovamo?” upitao sam, odmah svacajuci da je moj ton bio previse optuzujuci,

nedovoljno ugodan za razgovor. Pitanje je zvucalo bezobrazno, znatizeljno.

“To je...slozeno.”

Trepnula je svojim sirokim ocima, ostavljajuci ih tako, I skoro sam puknuo od znatizelje- znatizelje

koja je gorjela toplo kao zedj u mom grlu. Zapravo, spoznao sam da mi polako postaje sve lakse da

disem; agonija je postajala podnosljivija preko poznavanja.

“Mislim da bih mogao shvatiti,“ insistirao sam. Mozda ce je cesce zanimanje zadrzati da odgovara na

moja pitanja dokle god ja budem dovoljno bezobziran da ih postavljam.

Gledala je dole u svoje ruke. To me cinilo nestrpljivim;zelio sam da mogu staviti svoju ruku ispod

njene barde I podici joj glavu tako da mogu procitati njene oci. Ali to bi bilo glupo od mene- opasno-

da ponovo dotaknem njenu kozu.

Neocekivano je podigla pogled. Bilo je olaksanje ponovo moci vidjeti emocije u njenim ocima. Pricala

je brzo, zureci kroz rijeci.

„Mama mi se preudala.“

Ah, ovo je bilo dovoljno ljudski, lako za shvatiti. Tuga je presla preko njenih bistrih ociju i donijela

boru medju njima.

„To ne zvuci bas slozeno,” rekao sam. Glas mi je bio njezan bez moje nakane da bude takav. Njena

tuga me je ostavila da se osjecam neobicno bespomocno, zeleci da postoji nesto cime bi to mogao

popraviti. Cudan poriv. „Kada se to desilo?“

„Proslog septembra.“ Tesko je izdahnula- ne tihi uzdah. Zadrzao sam dah kada je njen topli dah

zapljusnuo moje lice.

„A on ti nije drag,” predpostavio sam, izvlaceci nove informacije.

“Ne,Phil je u redu,” rekla je, ispravljajuci moju pretpostavku. Sada se vidio tracak osmijeha oko

rubova njenih punih usana. „Mozda malo premlad, ali sasvim je drag.“

„Zasto onda nisi ostala s njima?“ upitao sam, malo preznatizeljnim glasom. Zvucalo je kao da sam bio

zabadalo. Sto sam I bio, doduse.

“Phil puno putuje. Profesionalni je igrac.” Mali osmijeh se sada prosirio; ovakav izbor karijere ju je

zabavljao.

I ja sam se nasmijao, bez da sam tako zelio. Nisam je pokusavao opustiti. Njen osmijeh me je nagnao

da se nasmijem u odgovor- da budem ukljucen u tajnu.

„Jesam li cuo za njega?“ prosao sam kroz liste profesionalnih igraca u svojoj glavi, pitajuci se koji Phil

je bio njen...

„Vjerovatno nisi. Ne igra dobro.” Jos jedan osmijeh. “Iskljucivo u nizoj ligi. Cesto se seli.”

Liste u mojoj glavi su se odmah promijenile, I razmisljao sam o mnogo mogucnosti u manje od

sekunde. U isto vrijeme, zamisljao sam novi scenario.

“Pa te mama poslala ovamo tako da moze putovati sa njim,“ rekao sam. Davanjem pretpostavki se

cinilo da dobijam vise informacija nego pitanjima. Ponovo je upalilo. Podigla je bradu, a izraz lica joj je

odjednom postao tvrdoglav.„Ne, nije me ona poslala ovamo,” rekla je, a glas joj je dobio novi, teski

prizvuk. Moja pretpostavka je uznemirila, iako nisam mogao vidjeti kako. „Sama sam se poslala.“

Nisam mogao shvatiti njeno znacenje, ili izvor ljutnje. Bio sam potpuno izgubljen.

Tako da sam odustao. Nije bilo pravljenja smisla od djevojke. Nije bila kao ostali ljudi. Mozda tisina

njenih misli i parfem njenog mirisa nisu bili jedina neobicna stvar oko nje.

„Ne razumijem,“ priznao sam, mrzeci sto to moram uraditi.

Uzdahnula je, I gledala u moje oci duze nego sto drugi ljudi mogu izdrzati.

“Isprva je ostajala sa mnom, ali joj je nedostajao,“ polako je objasnila, a ton joj je postajao sve

nesretniji svakom rijeci. “To ju je cinilo nesretnom… tako da sam odlucila da je vrijeme za malo

ugodnog zivljenja sa Charliem.”

Majusna bora izmedju njenih ociju se jos vise udubila.

“Ali sada si ti nesretna,” promrmljeo sam. Cinilo mi se da nisam mogao prestati da naglas govorim

svoje hpoteze, nadajuci se da cu nauciti uz njenih reakcija. Ova, kakogod, se nije cinila kao da je

daleko od istine.

„Pa?“ rekla je, kao da nije ni bila u stanju da shvati.

Nastavio sam da buljim u njene oci, osjecajuci da sam napokon dobio svoj prvi pravi pogled u njenu

dusu. Vidio sam to u jednoj rijeci gdje je podigla sebe iznad njenih vlastitih prioriteta. Ne kao ostali

ljudi, njene vlastite potrebe su bile daleko dole na listi.

Bila je nesebicna.

Kada sam vidio ovo, misterija osobe koja se krila u ovo tihom umu se posela polako razaznavati.

„To ne zvuci fer,” rekao sam, slegnuo sam ramenima, pokusavajuci da zvucim nehajno, pokusavajuci

da sakrijem intenzitet moje radoznalosti.

Nasmijala se, ali nije bilo nicega zabavnog u zvuku. „Zar ti niko nikada nije rekao? Zivot nije fer.“

Zelio sam da se nasmijem na njene rijecu, iako ja, takodjer, nisam osjecao pravu zabavu. Znao sam

nesto malo o nepostenosti zivota. „Cini mi se da sam to doista vec negdje cuo.“

Ponovo je pogledala u mene, cineci se ponovo zbunjeno. Pogled joj je odlutao, a zatim se ponovo

vratio na mene.

“Znaci to je sve,” rekla mi je.

Ali nisam bio spreman da dopustim da ovaj razgovor zavrsi. Malo V izmedju njenih ociju, ostatak

njene tuge, me je mucilo. Zelio sam da ga ispravim svojim prstom. Ali, naravno, nisam je mogao

dotaci. To je bilo nesigurno u mnogo nacina.

„Dobro se drzis.“ Govorio sam polako, I dalje odabiruci slijedecu hipotezu. “Ali bio bih se voljan kladiti

da pais vise nego sto dopustas ikome da vidi.“

Iskreveljila se, skupljajuci oci i kriveci usta u napuceno durenje, I ponovo pogledala prema razredu.

Nije volila kada bih tacno pretpostavio. Nije bila prosjecna zrtva- nije zeljela publiku za svoju bol.

„Zar grijesim?“

Blago se lecnula, ali se inace pravila da me ne cuje.

Na to sam se morao nasmijati. “Nisam ni mislio.”

“Sto se to tebe tice?” upitala je,I dalje gledajuci u daljinu.

“To je veoma dobro pitanje,” priznao sam, vise sebi nego da joj odgovorim.

Njeno opazanje je bilo bolje od moga- ona je vidjela tacno srz stvari dok sam ja kruzio oko ivica,

slijepo istrazivajuci kroz dokaze. Detalji njenog veoma ljudskog zivota mi nebi trebali biti vazni. Bilo je

pogresno od mane da se brinem o onome sto ona misli. Pored sticenja moje porodice od sumnji,

ljudske misli nisu bile znacajne.

Nisam navikao da budem manje intuitivan u bilo kom zdruzivanju. Previse sam se oslanjao na moj

super sluh- ocito nisam dovoljno opazao koliko sam sebi priznavao.

Uzdahnula je I pogledala je naprijed ka ucionici. Nesto oko njene iznerviranog izraza je bilo smijesno.

Cijela situacija, cijeli razgovor je bio smijesan. Niko nikada nije bio u vecoj opasnosti zbog mene od

ove djevojcice- u bilo kojem trenutku bih mogao, ometen mojom smijesnom zadubljenosti u

razgovor, udahnuti kroz nos i napasti je prije nego sto bih se mogao zaustaviti- a ona je bila ljuta jer ja

nisam odgovorio na njeno pitanje.

„Idem ti na zivce?“ upitao sam, smijuci se na absurdnost svega ovoga.

Brzo je pogledala u mane, a onda se ucinilo kao da su joj oci zaustavljene mojim pogledom.

“Ne bas,” rekla mi je. „Vise sama sebi idem na zivce. Moje lice je tako lako procitati- mama me uvijek

zove njenom otvorenom knjigom.“

Namrstila se, nezadovoljna.

Buljio sam u nju cudeci se. Razlog zasto je bila uznemirena je bio sto je mislila da je prelako shvatam.

Kako bizarno. Nikada nisam ulozio toliko truda da shvatim nekoga u cijelom svom zivotu- ili prije

postojanju, ako je zivot bio prava rijec. Nisam zaista imao zivot.

„Naprotiv,“ nisam se slozio, cudno se osjecajuci…oprezno, kao da je tu bilo neke skrivene opasnosti

koju nisam uspio vidjeti. Odjednom sam se uznemirio, predosjecaj me cinio nervoznim. „Meni te je

veoma tesko procitati.“

“Onda si jamacno vrlo dobar citac,” nagadjala je, praveci vlastitu predpostavku koja je, ponovo, bila

sasvim tacna.

„Obicno,“ slozio sam se.

Siroko sam joj se osmjehnuo, povlaceci usne da otkrijem redove sjajnih, razorno ostrih zuba iza njih.

To je bilo glupo, ali sam bio naglo, neocekivano ocajan da probijem neku vrstu upozorenja u djevojku.

Tijelo joj je bilo blize meni nego prije, nesvjesno se okrecuci u pravcu naseg razgovora. Svi mali

znakovi i oznake koji su bili dovoljni da zastrase ostale ljude su se cinili nedovoljnim za nju. Zasto nije

pobjegla do mene u strahu? Naravno da je vidjela dovoljno moje tamne strane da shvati opasnost,

intuitivna kakva se cinila.

Nisam vidio je li moje upozorenje imalo zeljeni efekat. Gospodin Banner je upravo tada zamolio

razred za paznju, a ona se odjednom okrenula od mene. Cinila se opustenom zbog ometanja, pa

mozda je nesvjesno shvatila.

Nadam se da jeste.

Primjetio sam da je ocaranost rasla u meni, cak i posto sam pokusao da je iskorijenim. Nisam mogao

odobriti da se Bella Swan zanima. Ili prije, ona to nije mogla odobriti. Vec, nervozno sam iscekivao

drugu priliku da pricam sa njom. Zelio sam da znam vise o njenoj majci, njenom zivotu prije nego sto

je dosla ovamo, njenom odnosu sa ocem. Sve beznacajne detalje koji bi nastavili otkrivati njen

karakter. Ali svaka sekunda koju sam proveo sa njom je bila greska, rizik koji nije trebala prihvatiti.

Rasejano, bacila je svoju gustu kosu upravo u trenutku kada sam dopustio sebi jos jedan udah.

Posebno koncentrovan val njenog mirisa je udario u moje grlo.

Bilo je kao i prvi dan- kao unistena lopta. Bol goruceg suhila me cinila nesmotrenim. Morao sam

ponovo da stisnem sto kako bih se zadrzao na mjestu. Ovaj put sam imao malo vise kontrole. Barem

nisam nista slomio. Cudoviste u meni je rezalo, ali se nije nasladjivalo mojom boli. Bio je cvrsto

zavezan. Za trenutak.

Potpuno sam prestao disati, i odmakao se od djevojke koliko sam mogao.

Ne, nisam mogao dopustiti da nadjem njeno ocaravanje. Sto je vece interesovanje sto sam je

pronasao, veca je mogucnost da cu je ubiti. Vec sam napravio tri male greske danas. Bi li napravio i

trecu, jednu koja nije mala? Kada se zvono oglasilo, izletio sam iz ucionice- vjerovatno unistavajuci

bilo kakav utisak uljudnosti koji sam upola ostvario u proteklom satu. Ponovo, zadihao sam se na

cisti, vlazni vanjski vazduh kao da je bio lijek. Pozurio sam da napravim sto veci razmak izmedju mene

i djevojke.

Emmet me je cekao izvan vrata naseg casa spanjolskog. U trenutku je ocitao moj divlji izraz.

Kako je proslo? Oprezno je zapitao

„Niko nije umro,“ progundjao sam.

Pa i to je nesto. Kada sam vidio Alice kako tamo propada na kraju, pomislio sam…

Dok smo ulazili u ucionicu, vidio sam njegovu uspomenu od prije samo par trenutaka, vidio kroz

otvorena vrata njegovog zadnjeg casa: Alice je brzo hodala bezizrazajnog lica preko zemlje do zgrade

nauke. Osjetio sam njegovu zapamcenu zurbu da ustane I pridruzi joj se, a zatim njegovu odluku da

ostane. Da je Alice trebala njegovu pomoc, upitala bi…

Zatvorio sam oci u uzasu I gadjenju kada sam se svalio na mjesto. “Nisam shvatio da je bilo tako blizu.

Nisam mislio da cu poci da... Nisam vidio da je bilo tako lose,“ prosaptao sam.

I nije, uvjerio me. Niko nije umro, zar ne?

„Tacno,“ rekao sam kroz zube. „Ne ovaj put.“

Mozda ce postati lakse.

„Naravno.“

Ili, mozda ces je ubiti. Slegnuo je ramenima. Ti nebi bio prvi koji je pogrijesio. Niko te nebi ostro

osudjivao. Ponekad osoa jednostavno predobro mirise. Iznenadjen sam da si izdrzao ovako dugo.

„Ne pomazes, Emmette.“

Bunio sam se na njegovo prihvacanje ideje da bi ubio djevojku, da je to bilo nekako neizbjezno. Je li

to bila njena gresko sto mirise tako dobro?

Znam kada se to meni desilo…, podsjetio se, vracajuci me zajedno sa njim pola stoljeca unatrag, na

zemljanu stazu po mraku, gdje je zena srednjih godina kupila svoje osusene plahte sa zice izmedju

jabukovih stabala. Miris jabuka je tesko visio u zraku- obiranje je bilo gotovo a odbaceno voce je bilo

razbacano po zemlji, modrice na njenoj kozi su izlijevale ugodan miris u tankim oblacima. Svejze

pokozeno polje sijena je bilo pozadina tom mirisu, harmonija. Hodao je stazom, sve samo ne ocit

prema zeni, po Rosalienom nalogu. Nebo je bilo ljubicasto a dodatak, narance pokraj zapadnog

drveca. Nastavio bi dalje vijugavim putem za kolica i nebi bilo nikakvog razloga da se sjeca ove noci,

osim sto je nagli nocni povjetarac otpuhao bijele plahte i rasprsio zenin miris preko Emmettovog lica.

„Ah,“ tiho sam jauknuo. Kao da mi moja vlastita uspomena na zedj nije bila dovoljna.

Znam. Nije trajalo ni pola sekunde. Nisam cak ni razmisljao o odupiranju.

Njegova uspomena je postala daleko jasna za mene da ostanem.

Skocio sam na noge, zuba dovoljno cvrsto stegnutih da prerezu celik.

„Esta bien, Edwarde?“ gospodja Goff je upitala, zatecena mojom naglom kretnjom. Mogao sam

vidjeti svoje lice u njenom umu, i znao sam da izgledam daleko od dobrog.

„Me perdona,“ promrmljao sam, dok sam strijelovito izlazio kroz vrata.

“Emmette- por favor, puedas tu ayuda a tu hermano?” upitala je, pespomocno gledajuci zamnom

dok sam zurio iz ucionice.

“Naravno,” cuo sam ga kako govori. A onda je bio tik do mene.

Pratio me je do udaljene strane zgrade, gdje me je uhvatio I stavio ruku na moje rame.

Gurnuo sam njegovu ruku sa nepotrebnom silom. To bi slomio kosti u ljudskoj saci, I povezane kosti u

ruci.

“Izvini, Edwarde.”

“Znam.” Uvlacio sam duboke udisaje zraka, pokusavajuci da procistim svoju hlavu I pluca.

“Je li bas tako lose?“ upitao je, pokusavajuci ne misliti na miris i ukus njegove uspomene kako sam ga

zamolio, i ne bas uspjevajuci.

„Gore, Emmette, gore.“

Bio je tih na trenutak.

Mozda...

„Ne, nebi bilo bolje ako predjem preko toga. Vrati se na cas, Emmette. Zelim biti sam.“

Okrenuo se bez jos ikoje rijeci ili misli i brzo odsetao nazad. On bi rekao profesorici spanskog da sam

bolestan, ili potonuo, ili vampir opasno izvan kontrole. Da li je njegovo opravdanje zaista bitno?

Mozda se necu vratiti. Mozda moram otici.

Ponovo sam otisao do svog auta, cekajuci da skola zavrsi. Da se sakrijem. Ponovo.

Trebao bi provoditi vrijeme praveci odluke ili pokusavajuci da podupirem svoju odlucnost, ali, kao

ovisnik, pronasao sam sebe kako trazim kroz zubor misli koje potjecu iz skolske zgrade. Poznati

glasovi su se izdvojili, ali nisamcsada bio zainteresiran u slusanje Aliceinih vizija o Rosalienim zalbama.

Lako sam pronasao Jessicu, ali djevojka nije bila sa njom, tako da sam nastavio traziti. Misli Mikea

Newtona su mi privukle paznju, i napokon sam je pronasao, u tjelesnom sa njim. Bio je nesretan, jer

sam pricao sa njom danas na biologiji. Zurio je da dobije njen odgovor kada je probio temu...

Nikada ga zaista nisam vidio da prica sa nekim vise od rijeci tu i tamo. Naravno da bi odlucio da

spozna Belline interese. Ne svidja mi se nacin na koji je gleda. Ali ona se cini previse uzbudjena oko

njega. Sta je rekla? ‘Pitam se sta je bilo sa njim prosli ponedjeljak.‘ Tako nesto. Nije zvucalo kao da se

brine. Ne bi bas moglo puno od razgovora...

Na taj nacin je izrazavao svoj pesimizam, uzivajuci u ideji da Bella nije bila zainteresovana u njenu

razmjenu sa mnom. Ovo me uznemiravalo malo vise nego sto je bilo prihvatljivo, tako da sam ga

prestao slusati.

Ubacio sam CD opustajuce muzike u muzicku liniju, a zatim je pojacao dok nije zaglusila sve ostale

glasove. Morao sam da se veoma dobro koncentrisem na muziku da zadrzim sebe od vracanja na

misli Mikea Newtona, da spijuniram neosumnjicenu djevojku…

Varao sam par puta, dok je cas zavrsio. Nije spijuniranje, pokusavao sam da uvjerim sebe. Samo sam

se pripremao. Zelio sam da znam tacno kada ce napustiti tjelesni, kada bude na parkingu. Nisam zelio

da me iznenadi.

Kada su ucenisi poceli da izlaze, izasao sam iz auta, ne bas siguran zasto. Kisa je lagano padala-

ignorisao sam je dok mi je blago kvasila kosu.

Jesam li zelio da me vidi ovdje? Jesam li se nadao da ce doci da prica sa mnom? Sta sam to radio?

Nisam se pomakao, iako sam pokusavao da uvjerim sebe da se vratim u auto, znajuci da mi je

ponasanje bilo nedopustivo. Drzao sam ruke prekrstene na grudia i plitko disao dok sam gledao kako

mi se polako priblizava, uglova usana spustenih na dolje. Nije pogledala u mene. Nekoliko puta je

pogledala prema oblacima sa grimasom, kao da su je vrijedjali.

Bio sam razocaran kada je dosla do svog auta prije nego sto me prosla. Bi li ona pricala sa mnom? Bi li

ja pricao sa njom?

Usla je u izbljedjeli Chevy kamion, zahrdjalu krntiju koja je bial starija od njenog oca. Gledao sam je

dok je palila kamion- stari motor je zaurlao jace od bilo kojeg drugog vozila na parkingu- a zatim je

zadrzala ruke na ventilima za grijanje. Hladnoca joj je bila neugodna- nije je volila. Prosla je prstima

kroz svoju gustu kosu, provlaceci kovrdje kroz mlazove toplog zraka kao da je pokusavala da ih osusi.

Zamisljao sam kako je kabin tog kamiona mirisala, a zatim se brzo rijesio te misli.

Pogledala je okolo dok se pripremala da izadje, i napokon pogledala u mom pravcu. Uzvratila mi je

pogled na samo pola sekunde, i sve sto sam mogao procitati u njenim ocima je bilo iznenadjenje prije

nego sto je skrenula pogled i pokrenula kamion u rikverc. A zatim je zaskripala da ponovo stane, kraj

kamiona je izbjegao sudar sa autom Erin Teague za nekoliko centimetara.

Pogledala je u retrovizor, usta otvorenih u veliku zalost. Kada je drugi auto prosao pored nje,

provjerila je sve slijepe tacke dva puta a zatim izasla iz parking mjesta tako oprezno da me natjeralo

da se nasmijem. Kao da je mislila da je bila opasna u svom trosnom kamionu.

Misao da je Bella Swan bila opasna za ikoga, bez obzira sta je vozila, nagnala me je da se nasmijem

dok je prolazila pored mene, gledajuci pravo naprijed.

3.Fenomen

Uistinu, nisam bio zedan, ali sam odlucio da ponovo idem u lov tu noc. Mala mjera predostroznosti,

za nedoraslog kakav sam znao da cu biti.

Carlisle je posao sa mnom; nismo bili sami od kada sam se vratio iz Denalija. Dok smo trcali kroz

mracnu sumu, cuo sam ga kako razmislja o uzurbanom pozdravu prosle sedmice.

U njegovom sjecanju, vidio sam na koji nacin su moje crte lica bile isprepletane u divljem ocaju.

Osjetio sam njegovo iznenadjenje i iznenadnu brigu.

„Edwarde?“

„Moram da odem, Carlisle. Moram da sada odem.“

„Sta se desilo?“

„Nista. Jos. Ali hoce, ako ostanem.“

Posegao je za mojom rukom. Osjetio sam kako ga je povrijedilo kada sam se odmakao od njegovog

dlana.

„Ne razumijem.“

„Da li si ikada...da li ti je ikada...“

Gledao sam sebe kako duboko udisem, vidjevsi divlje svjetlo u mojim ocima kroz filter njegove

duboke zabrinutosti.

„Da li ti je ikada jedna osoba mirisala bolje od ostalih? Mnogo bolje?“

„Oh.“

Kada sam shvatio da je razumio, lice mi je oblila sramota. Posegao je da me dotakne, ignorisuci kada

sam se ponovo odmaknuo, I spustio svoju ruku na moje rame.

“Uradi ono sto moras da opstanes, sine. Nedostajat ces mi. evo, uzmi moje auto. Brze je.“

Sada se pitao je li tada uradio pravu stvar, pustajuci me. Zanimajuci se je li me povrijedio sa svojim

manjkom povjerenja.

“Ne,” prosaptao sam dok sam trcao. “To je bilo ono sto sam trebao. Mogao sam tako lako izdati to

povjerenje, da si mi rekao da ostanem.“

„Zao mi je sto patis, Edwarde. Ali bi trebao uraditi koliko mozes da odrzis Swan djevojku na zivotu.

Cak iako to podrazumijeva da nas opet moras napustiti.“

„Znam, znam.“

„Zasto si se vratio? Znas kako sam sretan sto te imam ovdje, ali ako je ovo pretesko...“

„Nije mi se svidjalo da se osjecam kao kukavica,“ priznao sam.

Usporili smo- sada skoro da smo djogirali kroz tamu.

„Bolje nego je stavljati u opasnost. Ona ce otici za godinu ili dvije.”

“Upravu si, znam to.” Suprotno, ipak, njegove misli su me cinile jos vise zeljnijim da ostanem.

Djevojka bi otisla za godinu ili dvije…

Ali neces zuriti, zar ne?

Objesio sam glavu.

Nije li to ponos, Edwarde? Nema srama u-

“Ne, ne drzi me ponos ovdje. Ne sada.”

Nemas gdje otici?

Kratko sam se nasmijao. “Ne. To me nebi zaustavilo, ako bi natjerao sebe da odem.”

“Poci cemo sa tobom, naravno, ako je to ono sto trebas. Samo trebas pitati. Ti si nastavio bez

zrtvovanja ikoga od njih. Nebi ti zamjerali na ovome.”

Podigao sam jednu obrvu.

Nasmijao se. “Da, mozda Rosalie, ali ti duguje. Kakogod, mnogo je bolje za nas da sada odemo, dok

nije nacinjena steta, nego da odemo kasnije, nakon sto zivot bude okoncan.“ Sav humor je nestao na

kraju.

Posustao sam na njegove rijeci.

“Da,” slozio sam se. Glas mi je zvucao promuklo.

Ali neces otici?

Uzdahnuo sam. „Trebao bih.“

„Sta te drzi ovdje, Edwarde? Ne uspjevam vidjeti...“

„Nisam siguran da li mou objasniti.“ Cak i meni, to nije imalo smisla.

Dugo je procjenjivao moj izraz lica.

Ne, ne vidim. Ali postovat cu tvoju privatnost, ako vise volis.

„Hvala. To je velikodusno od tebe, uz to kako ja nikome ne dam privatnosti.“ Sa jednom iznimkom. A

ja sam radio sve sto sam mogao da joj to uskratim, zar ne?

Svi mi imamo svoje tajne. Ponovo se nasmijao. Hocemo li?

Upravo je uhvatio miris malog kovena jelena. Bilo je tesko iskazati entuzijazam na to, cak I pod

najboljim okolnostima, manje od arome na koju ti curi voda na usta. Upavo sada, sada uspomenom

djevojkine svjeze krvi u mojim mislima, miris mi je zapravo okrenuo stomak.

Uzadhnuo sam. „Hajde mo,“ slozio sam se, iako sam znao da ce protok vise krvi kroz moje grlo malo

pomoci.

Obojica smo se nageli u lovacki cucanj I pustili da nas neprivlacan miris tiho povuce.

Bilo je hladnije kada smo se vratili kuci. Istopljeni snijeg se ponovo smrznuo; bilo je kao da su tanke

ledene plohe sve prekrivale- svaku borovu iglicu, svaki list paprati, svaki list trave je bo prekriven

ledom.

Dok je Carlisle otisao da se obuce za ranu smjenu u bolnici, ja sam ostao pokraj rijeke, cekajuci da

sunce izadje. Osjecao sam se gotovo nesvjesticu od kolicine krvi koju sam popio, ali sam znao da ce

manjak zedji malo znaciti kada ponovo sjednem pored djevojke.

Hladan I bezizrazajan kao kamen na koji sam sjeo, gledao sam u tamnu vodu koja je tekla pokraj

ledene gromade, gledajuci kroz nju.

Carlisle je bio u pravu. Trebao bih napustiti Forks. Oni bi mogli prosiriti neku pricu da objasne moje

odsustvo. Skola surfanja u Europi. Posjeta dalekim rodjacima. Tinejdjerski bijeg od kuce. Prica nije

bila bitna. Niko nebi previse zapitkivao.

To su bile samo goading ili dvije, a onda bi djevojka nestala. Nastavila bi sa svojim zivotom- morala bi

nastaviti. Otisla bi negdje na koledz, narasla, zapocela karijeru, mozda se udala za nekoga. Mogao

sam to zamisliti- mogao sam vidjeti djevojku svu obucenu u bijelo kako seta odmjerenim koracima,

njene ruke ispod oceve.

To je bilo cudno, bol koju mi je ta slika nanijela. Nisam je mogao razumijeti. Jesam li bio ljubomoran,

zato sto ona ima buducnost koju na nikada necu imati? To nije imalo smisla. Svaki covjek oko mene je

imao isti potencijal kao I onaj na celu- zivot- a ja sam se rijetko sprijecavao da im zavidim.

Trebao bih je prepustiti njenoj buducnosti. Prestati riskirati njen zivot. To je bila ispravna stvar.

Carlisle uvijek izabere pravi put. Sada bih ga trebao poslusati.

Sunce je islazilo iza oblaka, I slabo svijetlo je obasjalo svo smrznuto staklo.

Jos jedan dan, odlucio sam. Vidjet cu je jos jednom. Mogu to podnijeti. Mozda bi smislio svoje

neizbjezno nestajanje, postavio pricu.

Ovo ce biti tesko; mogao sam to osjetiti u teskom opiranju koje me vec nagnalo da razmisljam o izlici

da ostanem- da produzim krajnjiji rok za dva dana, tri, cetiri… Ali cu sada ispravno postupiti. Znao

sam da mogu vjerovati Carlisleovom savjetu. A isto tako sam znao da sam bio prekonfliktan da sam

ucinim pravu stvar.

Jako prekonfliktan. Koliko je ove nevoljkosti doslo od moje opsesivne znatizelje, a koliko od mog

nezadovoljnog apetita? Usao sam u kucu da se presvucem u cistu odjecu za skolu.

Alice me je cekala, sjedeci na najvisoj stepenici na rubu treceg sprata.

Ponovo ides, optuzila me.

Uzdahnuo sam I klimnuo.

Ne mogu vidjeti gdje ides ovaj put.

“Jos ne znam gdje idem,“ prosaptao sam.

Zelim da ostanes.

Protresao sam glavom.

Mozda Jazz I ja mozemo poci sa tobom?

“Oni ce te vise ovdje trebati, ako ja nisam tu da pazim. I razmisli o Esme. Bi li uzela njenu obitelj u

jednom dahu?“

Bit ce jako tuzna zbog tebe.

“Znam. Zato moras ostati.”

To nije isto kao da si ovdje, i ti to znas.

“Da. Ali moram uraditi ono sto je ispravno.“

Ima mnogo pravih puteva, iako I mnogo krivih, zar ne?

Na kratak trenutak je odlutala u jednu od svojih cudnih vizija; gledao sam sa njom dok su nejasni

prizori bljeskali I vrtili se. Vidio sam sebe pomijesanog u puno neobicnih sijena iz kojih nisam mogao

izaci- maglovitih, nepreciznih oblika. A onda, odjednom, moja koza je svjetlucala na bistrom svjetlu

malog, otvorenog polja. Poznavao sam ovo mjesto. Bila je I neka osoba sa mnom, ali opet, bilo je

nejasno, nedovoljno da se prepozna. Prizori su treperili i nestajali poput milion malih dijelova koji su

ponovo tvorili buducnost.

“Nisam puno toga pohvatao,“ rekao sam joj kada je vizija postala crna.

Ni ja. Tvoja buducnost se tako puno mijenja da ne mogu pratiti nista od toga. Iako, mislim...

Stala je, i prosla kroz ogromnu zbirku ostalih, nedavnih vizija za mene. Sve su bile iste, maglovite i

nejasne.

„Iako, mislim da se nesto mijenja,“ rekla je naglas. „Cini se da je tvoj zivot na raskrsnici.“

Mrgodno sam se nasmijesio. „Shvatas da sada zvucis kao vracara na karnevalu, zar ne?”

Isplazila je jezik prema meni.

„Iako, danas je sve uredu, jel da?“ upitao sam, a glas mi je naglo postao prestrasen.

„Ne vidim da ces danas ikoga ubiti,“ podrzala me.

„Hvala, Alice.“

„Idi se obuci. Necu nista reci- pusti cu tebe da kazes ostalima kada budes spreman.“

Ustala je i spustila se niz stepenice, ramena su joj se blago snuzdila. Nedostajat ces mi. Zaista.

Da, I ona ce meni nedostajati.

To je bila tiha voznja do skole. Jasper je mogao reci da je Alice bila uznemirena zbog necega, ali je

znao da je zeljela da prica o tome to bi vec uradila. Emmett i Rosalie su bili zaboravni, imajuci jos

jedan od svojih momenata, gledajuci jedno drugom u oci sa cudjenjem- to bi bilo odvratno da se

gleda izvana. Svi smo bili prilicno svjesni njihove ocajnicke ljubavi. Ili sam samo ja bio ogorcen zato

sto sam jedini bio sam. Nekim danima je teze nego drugim zivjeti sa tri para savrseno spojenih

ljubavnika. Ovo je bio jedan od njih.

Mozda ce svi biti sretniji bez mene, razdrazljiv i ratoboran kao starac kakav bi trebao biti do sada.

Naravno, prva stvar koju sam uradio kada smo stigli do skole je bila da potrazim djevojku. Samo se

ponovo pripremajuci.

Tacno.

Bilo je smijesno kako su moje misli odjednom postale prazne svega osim nje- moje cijelo postojanje

se koncentrisalo oko djevojke, prije nego oko mene.

Iako, bilo je dovoljno jednostavno za shvatiti,zaista; poslije osamdeset godina monotonosti svaki dan

i svaku noc, svaka promjena je postala tacka upijanja.

Jos nije stigla, ali sam mogao u daljini cuti gromoglasno brundanje njenog motora. Naslonio sam se

na auto da cekam. Alice je ostala sa mnom, dok su ostali otisli pravo na cas. Moja opsjednutost im je

bila dosadna- bilo im je nepojmljivo kako me jedno ljudsko bice moze tako dugo zanimati, bez obzira

kako slasno mirise.

Djevojka je polako usla u vidokrug, ociju fokusiranih na cestu i ruku cvrsto stegnutih oko volana.

Cinila se nervozna zbog necega. Trebala mi je sekunda da shvatim sta je to, da vidim da svaki covjek

danas ima isti izraz. Ah, cesta je bila prekrivena ledom, i svi su pokusavali da pazljivije voze. Mogao

sam vidjeti da je ozbiljno shvatila opasnost.

To je pokazivalo kako sam malo naucio o njoj. Dodao sam to na svoju malu listu; bila je ozbiljna,

odgovorna osoba.

Nije parkirala daleko od mene, ali jos me nije opazila kako stojim ovdje. Pitam se sta ce uraditi kada

shvati? Pocrveniti I otici?

To mi je bila prva pretpostavka. Mozda ce uzvratiti pogled. Mozda ce doci da prica sa mnom.

Duboko sam udahnuo, puneci pluca sa nadanjem, za svaki slucaj.

Pazljivo je izasla je iz kamioneta, provjeravajuci sklisko tlo prije nego sto se spustila na njega. Nije

podigla pogled, I to me frustriralo. Mozda da odem I pricam sa njom…

Ne, to bi bilo pogresno.

Umjesto okretanja prema skoli, pomakla se do straznjeg dijela kamioneta, drzeci se za ivicu kamiona,

ne vjerujuci svojim nogama. To me je nasmijalo, I osjetio sam Alicine oci na mom licu. Nisam slusao

bilo sta na sto ju je ovo podsjetilo- bilo mi je previse zabavno gledati djevojku kako provjerava

snijezne lance. Uistinu je izgledala kao da je bila u opasnosti da padne, nacin na koji su joj se noge

kretale. Niko drugi nije imao problema - je li parkirala na najgorem mogucem mjestu?

Tu je zastala, gledajuci dole sa neobicnim izrazom na licu. Bilo je... nijezno? Da li ju je nesto oko

guma... raznijezilo?

Opet, znatizelja je navrla kao zedj. Kao da sam morao znati sta je mislila- kao da nista drugo nije

bitno.

Otisao bi pricati sa njom. Izgledala je kao da je mogla koristiti ruke, bar dok ne sidje da skliskog

plocnika. Naravno, nebi joj to mogao ponuditi, zar ne? Oklijevao sam, rascijepljen. Kao protivnik

kakav se cinila da je bila snijegu, tesko da bi dobro prihvatila ledeni dodir moje ruke. Trebao sam

nositi rukavice-

“NE!” Alice je glasno kriknula.

U trenu, pregledao sam joj misli, prvo pretpostavljajuci da sam napravio pogresan izbor i ona me

vidjela kako radim nesto neoprostivo. Ali to nije imalo nikakve veze sa mnom.

Tyler Crowly je odlucio da skrene na parkiraliste suludom brzinom. Ova odluka bi ga dovela da

proklizava po ledu...

Vizija je dosla samo pola sekunde prije stvarnosti. Tylerov kombi je skrenuo oko ugla dok sam ja jos

gledao zakljucak koji je izbio uzasavajuci izdah kroz Alicine usne.

Ne, ova vizija nije imala nikakve veza sa mnom, a u isto vrijeme imala je sve sa mnom, zato sto je

Tylerov kombi- gume koje su upravo sada doticale led pod najgorim mogucim uglom- krenuo da se

zavrti na parkiralistu i udari u djevojku koja je postala nepozvana fokusna tacka mog zivota.

Cak i bez Alicinog predvidjanja bilo je jednostavno vidjeti putanju vozila, koje se oduzimalo iz

Tylerove kontrole.

Djevojka, stojeci na sasvim pogresnom mjestu na zadnjem djelu svog kamioneta, je podigla pogled,

zbunjena zvukom skripecih guma. Pogledala je pravo u moje zapanjene oci, a zatim se okrenula da

gleda prilazecu smrt.

Ne nju! Rijeci su odzvanjale u mojoj glavi kao da su pripadale nekome drugom.I dalje zakljucan u

Alicinim mislima, vidio sam kako se vizija odjednom preusmjerila, ali nisam imao vremena da vidim

kakav ce biti ishod.

Presao sam preko parkiralista, bacajuci se izmedju proklizavajuceg kombija i sledjene djevojke. Tako

sam se brzo kretao da je sve bilo zamagljeno izuzev moje fokusne tacke. Nije me vidjela- ljudske oci

ne mogu pratiti moj let- I dalje gledajuci u ogromni oblik koji se spremao da smrvi njeno tijelo uz

metalni okvir kamioneta.

Uhvatio sam je oko struka, pomijerajuci je sa malo previse hitnosti da budem nijezan kakvog me je

ona trebala. U stotinki sekunde izmedju vremena kada sam pomjerio njeno lagano tijelo sa putanje

smrti i kada sam se srusio na tlo sa njom u svojim rukama, cvrsto sam bio svjestan njenog

krhkog,lomljivog tijela.

Kada sam cuo da joj je glava udarila u led, cinilo se kao da sam se i ja sledio.

Ali nisam imao ni punu sekundu da utvrdim njeno stanje. Cuo sam kombi iza nas, ciceci I piskutajuci

dok se okretao oko cvrstog celicnog tijela djevojkinog kamioneta. Mijenjao je pravac, probijajuci se,

dolazeci ponovo po nju- kao da je bila magnet, povlaceci ga prema nama.

Rijec koju nikada prije nisam rekao u prisustvu dame je skliznula izmedju mojih stisnutih zuba.

Vec sam previse uradio. Dok sam skoro letio kroz zrak pomijerajuci je sa puta, bio sam sasvim

svjestan greske koju sam pravio. Spoznaja da je to bila greska nije me zaustavila, ali nisam zaboravio

na rizik koji sam uzimao- uzimao, ne samo sebi, nego svojoj cijelo obitelji.

Izlozenost.

A ovo sigurno nece pomoci, ali nije bilo sanse da cu dopusiti da kombi uspije u svom drugom

pokusaju da oduzme djevojkin zivot.

Spustio sam je I izvukao svoje ruke, hvatajuci kombi prije nego sto je mogao dotaci djevojku. Snaga

toga me je snazno zabacila u auto parkiran pored njenog kamioneta, I mogao sam osjetiti kako okvir

puca iza mojih ramena. Kombi se iskrivio I zadrhtao naspram nepopustljive zapreke mojih ruku, a

zatim se zanjihao, nestabilno balansirajuci na dvije udaljene gume.

Ako pomjerim svoje ruke, zadnja guma kombija ce pasti na njene noge.

Oh, za ljubav svega svetog, zar ova katastrofa nece nikada zavrsiti? Je li bilo jos nesto sto je moglo

poci po zlu? Tesko sam mogao sjediti ovdje, drzeci kombi u zraku, i cekajuci na pomoc. Nisam mogao

baciti kombi- morao sam se brinuti za vozaca koji je bio unutra, njegove misli preplavljene panikom.

Sa unutrasnjim stenjanjem, gurnuo sam kombi tako da se odma zaljuljao od nas. Dok se vracao

prema meni, uhvatio sam ga ispod okvira svojom desnom rukom dok sam lijevom drzao djevojku oko

struka i odmakao je od kombija, cvrsto je pritiskajuci uz svoj bok. Tijelo joj je bilo savitljivo dok sam je

okretao tako da joj noge budu sigurne- je li bila pri svjesti? Koliko sam joj stete napravio u svojoj

improvizaciji spasilackog pokusaja?

Pustio sam da kombi padne, tako da je sada nije mogao povrijediti. Srusio se na plocnik, a svi su se

prozori skladno slomili.

Znao sam da sam bio u sredistu krize. Koliko je toga vidjela? Jesu li me drugi svejdoci gledali kako se

brinem za njenu stranu i zatim zongliram sa kombijem dok pokusavam da je maknem ispod njega?

Ova pitanja bi trebala biti moja najveca briga.

Ali bio sam previse nervozan da brinem o opasnosti izlaganja koliko bih trebao. Previse obuzet

strahom da sam se mozda ozlijedio u pokusaju da je spasim. Previse uplasen sto je imam ovako blizu

sebe, znajuci da bih je pomirisao ako bih sebi dopustio da udahnem. Previse svjestan topline njenog

mekog tijela, stisnutog uz moje- cak i kroz duplu prepreku nasih jakni, mogao sam osjetiti toplinu...

Prvi strah je bio najveci strah. Dok se vristanje svjedoka prolamalo oko nas, nageo sam se da joj

pogledam u lice, da vidim je li pri svijesti- zarko se nadajuci da nigdje ne krvari.

Oci su joj se otvorile, sokirano gledajuci.

“Bella?” upitao sam uplaseno. “Jesi li dobro?”

“Dobro sam,” automatski je odgovorila osamucenim glasom.

Olaksanje, tako da je bilo gotovo bolno, je proslo kroz mene na zvuk njenog glasa. Uvukao sam zrak

kroza zube, a nisam se obazirao na pratecu bol u mom grlu. Gotovo da sam je dobro prihvatio.

Borila se da ustane, ali nisam bio spreman da je pustim. Cinilo se nekako...sigurnije?Bolje, ako nista,

imati je privijenu uz moj bok.

„Budi oprezna,“upozorio sam je. “Mislim da si se prilicno jako udarila u glavu.“

Nije bilo mirisa svjeze krvi- srecom- ali to nije prikrilo unutarnju stetu.

„Au,“ rekla je, komicno sokiranog glasa kada je shvatila da sam bio upravu za njenu glavu.

„To sam i mislio.“ Zbog olaksanja mi je to postalo smijesno, zamalo mi se zavrtilo.

“Ma kako si…” glas joj je zamuknuo, a ocni kapci podrhtavali. “Kako si uspio tako brzo stici ovamo?”

Olaksanje je postalo kiselo, humor je ispario. Jeste previse opazila.

Sada je djevojka bila u pristojnom obliku, a briga za moju porodicu je postala ozbiljna.

„Stajao sam odmah pokraj tebe,Bella.” Znao sam iz iskustva da ako sam bio veoma ozbiljan u lazi, to

je cinilo ispitivaca manje sigurnog u istinu.

Ponovo se borila da ustane, a ovaj put sam joj dopustio. Trebao sam da disem kako bih pravilno

odigrao svoju ulogu. Trebao sam mjesta dalje od njene topline tako da se ne pomijesa sa njenim

mirisom koji bi me preplavio. Odmakao sam se od nje, najdalje sto sam mogao u malom mjestu

izmedju dva razbijena vozila.

Pogledala je u mene, i ja sam uzvratio pogled. Prva greska koju ucini lazljivac je sto odvrati pogled, a

ja nisam bio nesposoban lazljivac. Moj izraz lica je bio gladak, neduzan... cinilo se da ju je to

zbunjivalo. To je bilo tobro.

Mjesto nesrece je sada bilo opkoljeno. Vecina ucenika, djece, je gledala I gurala se kroz gomilu da

vide da li su bila vidljiva ikakva osakacena tijela. Cuo se zubor uzdaha I buka sokiranih misli. Jednom

sam provjerio misli da budem siguran da jos nije bilo nikakvih sumnji, a zatim sam ih ugasio i

koncentrisao se samo na djevojku.

Smetala joj je buka. Pogledala je oko sebe, jos uvijek iznenadjena, i pokusala da se digne na noge.

Polako sam spustio ruku na njeno rame kako bi je zadrzao dole.

„Samo ostani tu gdje jesi.“ Cinila se uredu, ali da li bi zaista trebala micati vrat? Ponovo, trebao sam

Carlislea. Moje godine teoretskog ucenja medicine nisu bile puno za njegova stoljeca prakse.

“Ali hladno mi je,” potuzila se.

Umalo je bila slomljena dva puta u kratkom vremenu i jos jednom zamalo postala invalid, a hladnoca

ju je zabrinjavala. Podsmijeh mi se oteo kroz zube prije nego sto sam se podsjetio da situacija nije bila

smijesna.

Bella je trepnula, a oci su joj se fokusirale na moje lice. “Bio si ondje.”

To me uozbiljilo.

Pogledala je prema jugu, iako tu nije bilo nista za vidjeti osim slupanog kombija. “Bio si pokraj svog

auta.”

“Ne,nisam.”

“Vidjela sam te,” insistirala je; glas joj je bio djetinji kada bi bila tvrdoglava. Izbacila bi bradu.

„Bella, stajao sam sa tobom, I povukao sam te sa puta.”

Gledao sam duboko u njene siroke oci, pokusavajuci je privoljiti na moju verziju- jedinu racionalnu

verziju.

Vilica joj se stisnula. “Ne.”

Pokusao sam ostati miran, ne paniciti. Ako bi je samo mogao usutkati na par trenutaka, da mi da

sansu da unistim dokaze... i minirati njenu pricu okrivljujuci povredu glave.Zar nebi trebalo biti lako

utisati ovu tihu, tajnovitu djevojku? Ako bi mi samo vjerovala, samo na par trenutaka...

„Molim te, Bella,“ rekao sam, preizrazajnim glasom, jer sam odjednom zelio da mi vjeruje. Zarko sam

zelio, i ne samo zahvaljujuci ovoj nesreci. Glupa potreba. Kakvog bi smisla imalo za nju da meni

vjeruje?

„Zasto?“ upitala je, i dalje ljuta.

„Vjeruj mi,“ zamolio sam.

„Obecavas li da ces mi kasnije objasniti?“

Ljutilo me sto joj ponovo moram lagati, kada sam tako zarko zelio da nekako mogu zasluziti njeno

povjerenje. Pa, kada sam joj odgovorio, bilo je ostro.

„U redu.“

„U redu,“ rekla je jednakim tonom.

Dok je pokusaj spasavanja zapocinjao oko nas- odrasli dolazili, pozivi autoriteta, sirene u daljini-

pokusao sam da ignorsem djevojku i da pravilno postavim svoje prioritete. Trazio sam kroz svaki um

na prakingu, i svjedoke i novopridoslice, ali nisam uspio pronaci nista opasno. Mnogi su bili

iznenadjeni sto me vide ovdje pokraj Belle, ali svi su zakljucili- kao da tu nije bilo nikakvog drugog

moguceg zakljucka- da me nisu prijmetili kako stojim pokraj djevojke prije nesrece.

Ona je bila jedina koja nije prihvacala jednostavno objasnjenje, ali ona bi bila smatrana kao najmanje

uvjerljiv svjedok. Bila je uplasena, traumatizirana, nije spominjala zadobivanje udarca u glavu.

Vjerovatno u soku. Bilo bi prihvatljivo za njenu pricu da bude zbunjena, zar ne? Niko nebi davao

mnogo povjerenja pored tako mnogo drugih gledaoca...

Trznuo sam se kada sam uhvatio misli Rosalie, Jaspera i Emmetta, koji su tek dolazili na mjesto

radnje. Oni bi morali tako puno platiti za ovo veceras.

Zlio sam da ispravim razmak svojih ramena koji se napravio naspram tamnog auta, ali djevojka je bila

preblizu. Morao sam cekati dok joj nesto druo privuce paznju.

Bilo je fruzstrirajuce cekati- tako puno ociju na meni- dok su se ljudi borili sa kombijem, pokusavajuci

da ga odkurnu od nas. Mozda bi im pomogao, samo da ubrzam proces, ali vec je bilo dovoljno

problema a djevojka je imala ostre oci. Napokon, uspjeli su ga pomaci dovoljno daleko da bi hitna

mogla doci do nas sa svojim nosilima.

Poznato, sijedo lice me procjenivalo.

“Zdravo, Edwarde,” Brett Warner je rekao. On je bio jos I registrovana sestra, I dobro sam ga

poznavao iz bolnice. To je bio potez srece- jedine srece danas- da je on bio prvi koji se probio do nas.

U njegovi mislima, nije bilo nicega sto sam cekao, uzbudjen I smirem. “Jesi dobro,mali?”

“Odlicno, Brett. Nista me nije ni dotaklo. Ali se bojim je Bella zadobila potres. Dobro je udarila u glavu

kada sam je maknuo sa puta...“

Brett je usmjerio koncentraciju na djevojku, koja mi je uputila bijesan pogled izdaje. Oh, to je bilo

tacno. Bila je tihi mucenik - volila je da pati u tisini.

Ikako nije odmah opovrgnula moju pricu, I to me malo opustilo.

Slijedeci bolnicar je inzistirao da dopustim da me pregledaju, ali ga nije bilo tako tesko odvratiti.

Obecao sam da cu dopustiti svom ocu da me pregleda, I popustio je. Sa vecinom ljudi, pricanje sa

stalozenim obecanjem je bilo sve sto mi je potrebno. Vecinom ljudi, samo ne sa djevojkom, naravno.

Da li se ona uklapala i u jedan normalni primjer?

Dok su joj postavljali ovratnik- a lice joj buknulo crveno u postidjenosti- iskoriostio sam momenat

ometenosti da tiho preoblikujem oblik udubljenja u tamnom autu sa zadnjim dijelom stopala. Samo

je moja porodica primjetila sta sam radio, i cuo sam Emmettovo unutarnje obecanje da ce popraviti

sve sto sam pogrijesio.

Zahvalan na njegovoj pomoci- i jos vise zahvalan sto je bar Emmett vec zaboravio na moj opasni

izbor- bio sam opusteniji dok sam se penjao na prednje sjedalo hitne pored Bretta.

Sef policije je stigao prije nego sto su ubacili Bellu u zadnji dio kola.

Iako su bellinom ocu rijeci predhodile mislima, panika I briga koje su zracile iz covjekovog uma su se

utapale sa svakom drugom misli u blizini. Bezizrazajna nervoza i krivnja, njihovo veliko napuhivanje,

su izasle iz njega dok je gledao svoju jedinu kcerku na nosilu.

Izlazile iz njega i kroz mene rasle i bivale jace. Kada me Alice upozorila da bi ubijanje kcerke Charlia

Swana ubilo I njega, takodjer, nije preuvelicavala.

Glava mi se pognula pod krivnjom dok sam slusao njegov uspaniceni glas.

“Bella!” vrisnuo je.

“Sasvim sam dobro, Char- tata.” Uzdahnula je. „Nije mi nista.“

Njena sigurnost je jedva olaksala njegovu zabrinutost. Okrenuo se ka najblizem doktoru i zatrazio vise

informacija.

Dok ga nisam cuo kako govori, praveci odlicno skladne recenice usprkos panici, nisam shvatio da

njegova nervoza i briga nisu bile bezizrazajne. Ja samo... nisam mogao cuti tacne rijeci. Interesantno.

Nikada nisam provodio puno vremena oko gradskog sefa policije. Uvijek sam ga smatrao kao covjeka

sporih misli- sada sam shvatio da sam ja bio onaj ko je spor. Njegove su misli bile djelomicno

skrivene, ne odsutne. Mogao sam samo izvuci tok, njihov zvuk…

Zelio sam da bolje slusam, da vidim ako bih mogao naci u ovoj novoj, manjoj zagonetki kljuc

djevojkinih tajni. Ali je Bella bila do tada zakljucana u zadnjem dijelu, a bolnicka kola su bila na putu.

Bilo mi je tesko da se odganam od ovog moguceg rijesenja misterije koje me je okupiralo. Ali sam

sada morao razmisljati- da vidim sta se sve dogodilo toga dana iz svakog ugla. Morao sam slusati,da

budem siguran kako nas nisam uvalio u tako veliku opasnost da bi odmah morali da odemo. Morao

sam se koncentrisati.

Nije bilo nista u mislima ljekara sto me zabrinjavalo. Koliko su mogli reci, nije bilo nista ozbiljno sa

djevojkom. A Bella se drzala za pricu koju sam obecao.

Prvi prioritet, kada smo stigli u bolnicu, je bio da vidim Carlislea. Pozurio sam kroz automatska vrata,

ali nisam mogao sasvim zaboraviti da gledam za Bellom; drzao sam oci na njoj kroz misli doktora.

Bilo je lako da pronadjem poznati zvuk misli moga oca. Bio je u malom uredu, sasvim sam- drugi

potez srece ovog nesretnog dana.

„Carlisle.“

Cuo me kako prilazim, I uznemirio se odmah kada je vidio moje lice. Skocio je na noge, lice mu je

postalo bijelo poput kosti. Nageo se preko uredno organizovanog stola od oraha.

Edwarde- nisi-

„Ne, ne, nije to.“

Duboko je udahnuo. Naravno da ne. Izvini, zabavio sam misli. Tvoje oci, naravno, trebao sam znati…

primjetio je moje I dalje zlatne oci sa olaksanjem.

“Iako, ona je povrijedjena, Carlisle, vjerovatno ne ozbiljno, ali-“

“Sta se desilo?”

“Glupa automobilska nesreca. Bila je na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme. Ali ja nisam mogao

samo stajati tamo- pustiti da je udari-„

Pocni ponovo, ne razumijem. Kako si ti bio upleten?

“Kombi je proklizavao po ledu,“ saputao sam. Gledao sam u zid iza njega dok sam govorio. Umjesto

reda uokvirenih diploma, imao je jednu jednostavnu uljanu sliku- njegovu najdrazu, neotkriveni

Hassam. “Ona je bila na putu. Alice je vidjela da dolazi, ali nije bilo vremena da se ista uradi nego

pretrci preko parkiralista i gurne je sa puta. Niko nije primjetio.. osim nje. Morao sam i zaustaviti

kombi, ali opet, niko nije to vidio… pored nje. Ja… zao mi je Carlisle. Nisam zelio da nas postavim u

opasnost.“ Zaobisao je sto i stavio svoju ruku na moje rame.

Uradio si ispravno. I to nije moglo biti lako za tebe. Ponosan sam na tebe Edwarde.

Tada sam ga mogao pogledati u oci. “Ona zna da je nesto... pogresno sa mnom.“

„To nije bitno. Ako moramo otici, otici cemo. Sta je rekla?”

Protresao sam glavu, malo isfrustriran. “Jos nista.“

Jos?

„Slozila se sa mojom verzijom dogadjaja- ali ocekuje objasnjenje.“

Namrstio se, razmatrajuci o ovome.

“Udarila je u glavu- pa, ja sam to uradio,“ brzo sam nastavio. „Gurnuo sam je na tlo previse jako. Cini

se dobro, ali... ne mislim da ce puno trebati da izgube povjerenje u njeno stanje.“

Odjecao sam se kao gad samo izgovarajuci rijeci.

Carlisle je cuo razliku u mojim rijecima. Mozda to nece biti neophodno. Ajmo vidjeti sta ce se desiti,

ocemo li? Zvuci kao da imam pacijenta za pregled.

“Molim te,” rekao sam. “Tako sam zabrinut da sam je povrijedio.“

Carlisleov izraz se popravio. Ispravio je svoju svijetlu kosu- samo par nijansi svjetliju od njegovih

zlatnih ociju- i nasmijao se.

Ovo je bio interesantan dan za tebe, zar ne? U njegovom umu sam mogao vidjeti ironiju, i bila je

smijesna, bar njemu. Skoro zamjena uloga. Negdje tokom te kratke bezmislene sekunde kada sam

pretrcao preko zaledjenog terena, presao sam iz ubice u spasioca.

Nasmijao sam se sa njim, podsjecajuci se koliko sam siguran bio da Bella nikada nece trebati zastitu

vise od icega nego od mene. Bilo je nervoze u mom smijehu zbog, unatoc kombiju, toga sto je to i

dalje bila istina.

Sam sam cekao u Carlislevom uredu- jedan od duzih zati koje sam ikada prozivio- slusajuci bolnicu

punu misli.

Tyler Crowley, vozac kombija, je izgledao ozbiljnije povrijedjen od Belle, i pozornost se premjestila na

njega dok je ona cekala red na rendgen. Carlisle je cekao u pozadini, vjerujuci doktorovoj dijagnozi da

je djevojka bila samo blago povrijedjena. Ovo me uznemirilo, ali sam znao da je u pravu. Jedan pogled

na njegovo lice i ona bi se odmah sjetila mane, cinjenice da nije nesto bilo uredu sa mojom

porodicom, I to ju je mozda nagnalo da prica.

Ocito je imala partnera zeljnog price sa njom. Tyler je bio prepun krivnje zbog cinjenice da je zamalo

ubio, i cinilo se da nikako nije mogao da usuti o tome. Mogao sam vidjeti njen izraz kroz njegove oci, I

bilo je ocito da j zeljela da prestane. Kako nije to primjetio?

Bio je napet trenutak za mene kada ju je Tyler upitao kako se sklonila sa puta?

Cekao sam, ne disuci, dok je ona oklijevala.

„Um...“ cuo je kako govori. Onda je zastala na tako dugo da se Tyler upitao da li ju je njegovo pitanje

zbunilo. Napokon, nastavila je. „Edward me sklonio u stranu.“

Izdahnuo sam. A onda mi se disanje ubrzalo. Nikada je nisam cuo kako izgovara moje ime. Svidjalo mi

se kako je zvucalo- cak i samo ga cujuci kroz Tylerove misli. Zelio sam da sam to cujem...

„Edward Cullen,“ rekla je, kada Tyler nije shvatio na koga je mislila. Pronasao sam se pored vrata,

ruke na dugmetu. Zelja da je vidima je rasla. Morao sam se podsjetiti na potrebu da pazim.

„Stajao je pored mene.“

„Cullen?“ Huh, to je cudno. “Nisam ga vidio.” Mogao bih se zakleti… “Wow, sve je bilo tako brzo,

valjda. Je li on dobro?“

“Mislim da je. Ovdje je negdje, ali ga nisu natjerali da legne na nosila.“

Vidio sam zamisljeni pogled na njenom licu, sumnja je tinjala u njenim ocima, ali ove male promjene

na njenom izrazu Tyler nije primjetio.

Lijepa je, razmisljao je, gotovo iznenadjen. Iako je sve upropasteno. Nije moj uobicajeni tip, ipak...

trebao bih je pozvati van. Dogovoriti za danas...

Tada sam izasao u hol, pola puta do hitne sale, bez razmisljanja na jednu sekundu sta sam radio.

Srecom, sestra je usla u sobu prije mene- bio je Bellin red na rendgen. Naslonio sam se na zid u

mracnom kutu tik iza ugla, i pokusao se sabrati dok se ona odvozila.

Nije bilo bitno sto je Tyler pomislio da je lijepa. Svako bi to primjetio. Nije bio razloga da se osjecam…

kako sam se osjecao? Uznemireno? Ili je ljutnja bila bliza istini? To nije imalo nikakvog smisla.

Ostao sam na mjestu koliko sam mogao, ali je nestrpljenje uzelo najbolje od mene i okrenuo sam se

nazad ka sobi za radiologiju. Vec je bila ponovo premjestena na hitnu, ali sam mogao uhvatiti malo

njenih snimaka dok je sestra bila okrenuta ledjima.

Smirio sam se kada sam ih vidio. Glava joj je bila u redu. Nisam je povrijedio, ne zaista.

Carlisle me ovdje uhvatio.

Izgledas bolje, prokomentarisao je.

Samo sam pogledao pravo naprijed. Nismo bili sami, hol pun pacijenata I posjetitelja.

Ah, da. Zakacio je njene snimke na fluorescentnu plocu, ali mi nije trebala sekunda da pogledam.

Vidim. Sasvim je dobro. Svaka cast, Edwarde.

Zvuk ocevog odobrenja je proizveo pomijesanu reakciju u meni. Trebao sam biti pocascen, osim sto

sam znao da on nebi odobrio ono sto sam krenuo da uradim. Ipak, ne bi odobrio da je znao moje

prave namjere...

„Mislim da cu otici da popricam sa njom- prije nego sto tebe vidi,“ promrmljao sam ispod glasa.

„Ponasaj se normalno, kao da se nista nije dogodilo. Ispravi to.“ Svi prihvatljivi razlozi.

Carlisle je odsutno kimnuo, I dalje gledajuci snimke. “Dobra ideja. Hmm.”

Pogledao sam da vidim sta ga je zanimalo.

Pogledaj sve te izlijecene povrede! Koliko je puta ispala njenoj mami? Carlisle se sam sebi nasmijao

na njegovu salu.

„Pocinjem misliti kako djevojka jednostavno ima zaista losu srecu. Uvijek na pogresnom mjestu u

pogresno vrijeme.“

Forks je sigurno lose mjesto za nju, sa tobom ovdje.

Odustao sam.

Idi. Ispravi stvari. Odmah cu ti se pridruziti.

Brzo sam odsetao, osjecajuci krivnju. Mozda sam bio predobar lazljivac, ako sam mogao nasamariti

Carlislea.

Kada sam stigao do hitne, Tyler je mumljao ispod glasa, I dalje se ispricavajuci.

Djevojka je pokusavala da izbjegne njegovo sazaljenje pretvarajuci se da spava. Oci su joj bile

zatvorene, ali joj disanje nije bilo ujednaceno, I ponekad bi joj se prsti nervozno isprepleli.

Dugo sam gledao u njeno lice. Ovo je bio zadnji put da je vidim. Ta cinjenica je uvukla prodornu bol u

moja pluca. Je li to bilo zato sto sam mrzio sto moram ostaviti neku zagonetku nerijesenu? To se nije

cinilo dovoljno objasnjenje.

Napokon, duboko sam udahnuo I usao u vidokrug.

Kada me Tyler vidio, posao je da govori, ali sam stavio prst na svoje usne.

“Spava li?” upitao sam.

Belline oci su se naglo otvorile I fokusirale na moje lice. Odmah su se rasirile, a onda se suzile u ljutnju

ili sumnju. Podsjetio sam se da imam ulogu koju moram odigrati, tako da sam joj se nasmijao kao da

se nista neobicno nije dogodilo ovo jutro- osim udarca u njenu glavu I malo zamisljenog divljackog

trcanja. “Hej Edwarde,” Tyler je rekao. „Jako mi je zao-“

Podigao sam jednu ruku da zadrzim njegovo izvinjenje. „Nema krvi, nema zlodjela,“ rekao sam

podrugljivo. Bez razmisljanja, siroko sam se osmijehnuo na privatnu salu.

Bilo je zacudjuce lako ignorisati Tylera, lazuci ne dalje od jednog metra, prekrivenog svejzom krvi.

Nikada nisam shvatao kako je Carlisle to mogao da radi- ignorisatii krv njegovih pacijenata da ih skrbi.

Zar ne bi stalno iskusenje bilo tako ometajuce, tako opasno...? Ali sada... mogao sam vidjeti kako, ako

bi se dovoljno jako koncentrisao na nesto drugo, iskusenja uopste ne bi bilo.

Cak svjeza i izlozena, Tylerova krv nije imala nista Bellino.

Ocuvao sam svoju udaljenost od nje, sjedajuci na cosak Tylerovog madraca.

“Pa, kako glasi presuda?” upitao sam je.

Donja usna joj se malo nadurila. “Sa mnom je sve potpuno uredu, ali ne zele me pustiti. Kako to da ti

nisi privezan za bolnicki krevet kao mi ostali?“

Njena nestrpljivost me ponovo nagnala na smijeh.

Sada sam mogao cuti Carlislea u holu.

“Sve je to pitanje koga znas,” blago sam rekao. “Ali ne brini, dosao sam te izbaviti.”

Pazljivo sam gledao njenu reakciju kad je moj otac usao u prostoriju. Oci su joj se rasirile a usta

doslovno zinula u iznenadjenju. Osmjehnuo sam se u sebi. Da, ocito je primjetila slicnost.

„Pa, gospodjice Swan, kako se osjecate?” Carlisle je upitao. Imao je blag glas koji je vecinu pacijenata

u sekundi opustio. Ne bih mogao reci kako je to utjecalo na Bellu.

“U redu,” tiho je rekla.

Carlisle je zakacio njene snimke na fluoroscentnu plocu iznad kreveta. „Tvoje rendgenske snimke

izgledaju dobro. Boli li te glava? Edward je rekao da si je prilicno jako udarila.“

Uzdahnula je, i rekla „U redu je,“ ponovo, ali je u ovom trenutku nestrpljivost presla u njen glas. Onda

je jednom pogledala u mom pravcu.

Carlisle joj je prisao blize i blago joj prosao prstima preko lubanje dok nije nasao cvorugu ispod kose.

Uhvatilo me nespremnog kada se val emocija odbio od mene.

Vidio sam Carlislea kako radi sa ljudima hiljadu puta. Prije dosta godina, cak sam mu I nesluzbeno

pomagao- iako jedino u situacijama gdje nije bilo ukljucene krvi. Tako da mi to nije bilo nista

neobicno, gledati ga kako se dotice sa djevojkom kao da je bio covjek kao I ona. Zavidio sam puno

puta na njegovoj kontroli, ali to nije bilo isto kao osjecaj. Vise sam zavidio njemu nego njegovoj

kontroli. Primjetio sam razliku izmedju Carlislea I mene- on ju je mogao dirati tako nijezno, bez

straha, znajuci da je nikada ne bi povrijedio…

Okrenula se, a ja sam se promeskoljio u mjestu. Morao sam se na trenutak koncentrisati da zadrzim

zvoju opustenu pozu.

„Osjetljivo mjesto?” Carlisle je upitao.

Brada joj se trznula. “Ne narocito,” rekla je.

Jos jedan mali djelic njenog karaktera se uklopio: bila je hrabra. Nije voljela pokazivati slabost.

Vjerovatno najosjetljivije bice koje sam ikada vidio, a ona nije zeljela da se cini slabom. Smijeh mi se

oteo kroz usne.

Ustrijelila je jos jedan pogled prema meni.

„Dakle,“ Carlisle je rekao. „Otac ti je u cekaonici- mozes sada otici kuci s njim. Ali vrati se budes li

imala vrtoglavicu ili bilo kakve probleme sa vidom.“

Otac joj je bio ovdje? Preletio sam kroz misli u pepunoj cekaonici, ali nisam mogao prepoznati njegov

fini unutarnju glas izvan grupe prije nego sto je opet progovorila, nestrpljivog izraza lica.

„Mogu li se vratiti u skolu?“

„Mozda bi se trebala danas odmoriti,“ Carlisle je predlozio.

Oci su joj se vratile na mene. “Smije li on natrag u skolu?“

Ponasaj se normalno, ispravi stvari… ignoriraj osjecaj kada me pogleda u oci...

„Neko mora prosiriti radosnu vijest da smo prezivjeli,“ rekao sam.

„Zapravo,“ Carlisle je ispravio, „cini se da je vecina skole u cekaonici.“

Preduhitrio sam njenu reakciju ovaj put- njenu mrskost prema paznji. Nije razocarala.

“O ne,”jauknula je, I prekrila lice rukama.

Bilo mi je drago sto sam napokon pravilno pretpostavio. Pocinjao sam da je razumijem...

„Bi li radije ostala?“ Carlisle je upitao.

„Ne,Ne!“ brzo je odgovorila, savijajuci noge sa strane duseka i spustajuci se dok joj noge nisu bile na

podu. Zateturala se naprijed, bez ravnoteze, u Carlisleove ruke. Uhvatio je I smirio.

Opet, zavist me prepravila.

“Dobro sam,”rekla je prije nego sto je mogao prokomentarisati, zarumenivsi se u obrazima.

Naravno, to nije smetalo Carlisleu. Uvjerio se da je uhvatila ravnotezu, i spustio ruke.

„Uzmi Tylenol za bol,“ naredio je.

“Ne boli toliko.”

Carlisle se smijao dok je potpisivao njen karton. „Zvuci kao da si imala izuzetno puno srece.“

Lagano je okrenula lice, da gleda u mene svojim tvrdim ocima. „Srecom je Edward stajao pored

mene.“

„Oh, pa, da.“ Carlisle se brzo slozio, cujuci isti przvuk u njenom glasu kao I ja. Nije prepisala svoju

sumnju umisljanju. Ne jos.

Sad je tvoja, Carlisle je pomislio. Nosi se sa tim kako mislis da je najbolje.

„Hvala puno,“ prosaptao sam, brzo I tiho. Nijedan covjek me nije cuo. Carlisleove usne su se malo

podigle na moj sarkazam kada se okrenuo prema Tyleru. “Bojim se da ces ti morati ostati malo duze,”

rekao je dok je pocinjao proucavati posjekotine od stakla.

Pa, napravio sam nered, pa je bilo jedino fer da se suocim sa njim.

Bella je promisljeno koracala prema meni, ne stajuci dok nije bila neugodno blizu. Prisjetio sam se

kako sam se nadao, pri je sve zbrke, da ce mi prici... Ovo je bilo kao ismijavanje te zelje.

“Mogu li malo popricati sa tobom?” ostro je rekla.

Njen topli dah mi je zapljusnuo lice I morao sam ustuknuti za korak. Njena optuzba nije umanjila

jedan ugriz. Svaki put kada bi bila pored mene, sputavao sam sve svoje najgore, najopasnije instinkte.

Otrov mi je oblio usta a tijelo mi je zudilo za napadom- privuci je u svoje ruke i prisloniti njen vrat na

moje zube.

Um mi je bio jaci od tijela, ali samo malo.

„Otac te ceka,“ podsjetio sam je, cvrsto stegnute vilice.

Pogledala je ka Carlisleu i Tyleru. Tyler nije uopste obracao paznju na nas, ali Carlisle je nadgledao

svaki moj uzdah.

Oprezno Edwarde.

„Voljela bih da nasamo popricamo, ako nemas nista protiv,“ insistirala je tihim glasom.

Zelio sam joj reci da imam mnogo toga protiv, ali sam znao da bi ovo morao nekada uraditi. Morao

sam proci kroz ovo.

Bio sam pun tako mnogo zbunjujucih osjecaja dok sam izlazio iz prostorije, slusajuci njene bucne

korake iz mene, pokusavajuci nastaviti.

Sada sam imao nastup. Znao sam ulogu koju bih igrao- imao sam loseg lika: bio sam zlocinac. Lagao

bih i podsmijavao se i bio okrutan.

Krenuo sam naspram svoh svojih boljih impulsa- ljudskih impulsa sa kojima sam se borio sve ove

godine. Nikada nisam vise zelio zadobiti povjerenje nego u ovom trenutku , kada sam morao unistiti

svaku mogucnost za to.

4.Vizije Vratio sam se u školu. Ispravna stvar, najmanje sumnjiv način ponašanja.

Do kraja dana, skoro su se svi ostali učenici vratili na nastavu,također. Samo su Tyler i Bella i par

ostalih- koji su vjerovatno koristili nesredu kao izgovor da pobjegnu sa časova- ostali rasejani.

Nije mi trebalo biti teško uciniti ispravnu stvar. Ali cijelo jutro sam stezao zube, usprkos nagonu da i ja

pobjegnem – u cilju da nađem djevojku.

Kao uhoda. Opsjednuta uhoda. Opsjednuta, vampirska uhoda.

Danas je škola bila- nekako, nemogude- čak I dosadnija nego sto se činila prije samo sedmicu dana.

Kao koma. Kao da su boje izblijedile sa zidova, drveda, neba,lica oko mene… Zurio sam u cigle na zidu.

Postojala je još jedna ispravna stvar koju sam trebao raditi...a nisam. Naravno, to je bilo ujedno i

pogrešno. Sve je ovisilo o perspektivi sa koje gledate.

Sa perspektive Cullenovih- ne samo vampira, ali Cullenovih, neko ko je pripadao porodici, tako rijetka

pojava u našem svijetu- ispravna stvar bi trebala idi ovako nekako:

“Iznenađen sam što te vidim na času Edwarde. Duo sam da si bio upleten u tu užasnu nesredu jutros.“

„Da,jesam, gospodine Banner, ali sam imao srede.“ Prijateljski smiješak. „Nisam uopšte povrijeđen...

volio bih kada bi mogao redi isto za Tylera i Bellu.“

„Kako su oni?“

„Mislim da je Tyler dobro...samo par površinskih ogrebotina od stakla. Iako, nisam siguran za Bellu.“

Zabrinuti uzdah. „Možda ima potres. Duo sam da je bila prilično nejasna neko vrijeme- vidjela je

stvari. Znam da su doktori zabrinuti...“

Tako bi trebalo idi. To sam dugovao svojoj obitelji.

“Iznenađen sam što te vidim na času,Edwarde. Duo sam da si bio upleten u onu užasnu nesredu

jutros.“

„Nisam povrijeđen.“ Nema osmijeha.

Gospodin Banner je nelagodno prebacio težinu s noge na nogu.

“Znaš li možda kako su Tyler Crowley I Bella Swan? Čuo sam da su zadobili neke povrede...“

Jos je gore bilo sto sam znao da ce joj ovo biti zadnja uspomena koju ce imati od mene. Ovo mi je bila

oprostajna scena.

Okrenuo sam se prema njoj.

„Sta zelis?“ hladno sam upitao.

Blago se trznula od mog neprijateljstva. Vidjela se zbunjenost u njenim ocima, izraz koji me je

proganjao…

“Dugujes mi objasnjenje,” tiho je rekla; njeno svijetlo lice je poblijedilo.

Bilo mi je jako tesko zadrzati ostar glas. „Spasio sam ti zivot- ne dugujem ti nista.“

Ustuknula je- bolilo je kao kiselina gledati kako je moje rijeci povrijedjuju.

„Obecao si,“ prosaptala je.

„Bella, povrijedila si glavu, ne znas sta pricas.“

Tada joj se brada podigla. „Sve je uredu sa mojom glavom.“

Sada je bila ljuta, i to mi je olaksalo. Uhvatio sam njen pogled, praveci lice jos neprijateljskim.

“Sta zelis od mene,Bella?“

„Zelim da znam istinu. Zelim da znam zasto lazem za tebe.“

Ono sto je zelila je bilo jedino fer- mrzio sam sto sam joj se morao oduprijeti.

„Sta ti mislis da se desilo?“ skoro sam se dreknuo na nju.

Rijeci su u bujici navrle iz nje. „Samo znam to da mi nisi bio ni blizu- ni Tyler te nije vidio, pa mi nemoj

sad pricati da sam se prejako udarila u glavu. Onaj kombi samo sto nas oboje nije zgnjecio- ali nije, a

tvoje ruke su ostavile udubinu na njegovom boku- a ti si ostavio i udubinu na onom drugom autu, a

da sam nisi nimalo nastradao- a kombi mi je trebao smrskati noge, ali ti si ga podigao...“ odjednom,

stisnula je zube a oci su joj se zacaklile zbog ne prosutih suza.

Zurio sam u nju, podrugljivog izraza na licu, iako je ono sto sam zaista osjecao bio strah; sve je vidjela.

„Mislis da sam podigao kombi sa tebe?“ sarkasticno sam upitao.

Odgovorila je sa jednim tvrdoglavim klimannjem.

Glas mi je postao jos podrugljiviji. „Niko ti nece vjerovati, znas.”

Ulozila je napor da kontrolise svoju ljutnju. Kada mi je odgovorila, govorila je rijec po rijec sa laganim

razmisljanjem. „Nisam ni mislila nikome reci.“

Mislila je to- mogao sam joj vidjeti u ocima. Cak bijesna I izdana, cuvala bi moju tajnu.

Zašto?

Šok od toga je pokvario moj pažljivo sastavljeni izraz lica na pola sekunde, a zatim sam se ponovo

sabrao.

“Zašto je onda uopšte bitno?“ upitao sam, pokušavajudi da održim grub glas.

„Meni je bitno,“ polako je rekla. „Ne volim da lažem- tako da je bolje da postoji dobar razlog zašto to

radim.“

Pitala me da joj vjerujem. Baš kako sam ja želio da ona vjeruje meni. Ali ovo je bila granica koju nisam

mogao predi.

Glas mi je ostao bezosjedajan. „Zar mi ne mozeš samo zahvaliti i predi preko toga?“

„Hvala,“ rekla je, a zatim počela tiho kipiti, čekajudi.

„Nedeš ovo pustiti, zar ne?”

“Ne.”

“U tom slučaju...” nisam joj mogao reči istinu I da sam želio… a nisam. Prije bih volio da ona izmisli

svoju priču da zna šta sam ja bio, jer ništa nije moglo biti gore od istine- bio sam živuda nodna mora,

pravo sa stranica horor priča. “Nadam se da des uživati u razočarenju.”

Mrštili smo se jedno na drugo. Bilo je čudno kako je njena ljutnja bila mila. Kao bijesno mače, niježna

i bezopasna, i tako nesvjesna njene vlastite ranjivosti.

Zarumenila se I ponovo stisnula zube. „Zašto se uopšte trudiš?”

Njeno pitanje nije bilo nešto sto sam očekivao ili se pripremao da odgovorim. Izgubio sam se u ulozi

koju sam igrao. Osjetio sam kako maska sklizava sa moga lica, I rekao sam joj- ovaj put- istinu.

“Ne znam.”

Zapamtio sam joj lice zadnji put- još uvijek je bilo poredano u crte ljutnje, krv jos nije izblijedila iz

njenih obraza- a zatim sam se okrenuo I otišao od nje.Slegnuo sam ramenima. „Nebi znao.“

Gospodin Banner je pročistio grlo. „Ovaj,u redu...“ rekao je, moj hladni pogled je učinio njegov glas

malo težim.

Brzo je odšetao do prednjeg dijela učionice i započeo lekciju.

To je bilo pogrešno. Osim ako ne gledate na to sa manje obazrive tačke gledišta.

Činilo se tako…tako kukavički ogovarati djevojku iza njenih leđa, posebno kada je ona obedavala

mnogo više odanosti nego što sam ikada mogao I sanjati. Nije rekla ništa sto bi me odalo, usprkos

dobrom razlogu da to uradi. Bi li je ja odao kada ona nije uradila ništa do čuvala moju tajnu?

Imao sam gotovo jednak razgovor sa gospođom Goff- samo na španskom a ne na engleskom- a

Emmett mi je uputio dug pogled.

Nadam se da imaš dobro objašnjenje za ono što se danas dogodilo. Rose je na ratnoj zoni.

Zakolutao sam očima bez gledanja u njega.

Ustvari sam smislio odlično objašnjenje. Samo sto se cinilo da nisam uradio ništa da zaustavim kombi

od udara u djevojku... užasavao sam se od te pomisli. Ali da je bila udarena, da se posijekla I krvarila,

crvena tečnost šikljala, rasipala se po crnom vrhu, miris svježe krvi pulsirao u zraku…

Ponovo sam slegnuo ramenima, ali ne samo od užasnosti. Dio mene je sjajio od potrebe. Ne, nisam

bio sposobam gledati je kako krvari bez izlaganja sviju nas na mnogo nepodnošljiviji i šokirajuci način.

Ta je isprika zvučala savršeno...ali je nebi iskoristio. Previše sam se sramio.

I nisam pomislio o njoj sve do mnogo poslije činjenice, bezobzirno.

Vidi Jaspera, Emmett je nastavio, očito na moja sanjarenja. Nije baš ljut... ali je odlučniji.

Vidio sam na šta je mislio, i na trenutak se prostorija zavrtila oko mene. Moj bijes je bio toliko jak da

mi je crvena izmaglica zamutila vid. Pomislio sam da du se ugušiti njime.

SRANJE EDWARDE! SMIRI SE! Emmett je viknuo na mene u svojoj glavi. Ruka mu se spustila na moje

rame, čuvajudi me na mjestu prije nego što bih mogao skočiti na noge. Rijetko je koristio svoju punu

snagu- rijetko je potstojala potreba, jer je on bio mnogo jači od bilo kojeg vampira sa kojim se iko od

nas ikada susreo- ali je sada koristio. Uhvatio mi je ruku, radije nego da me gurne dole. Da me gurao,

stolica ispod mene bi se slomila.

POLAKO! Naredio je.

Pokušao sam da se smirim,ali je bilo teško. Bijes je kipio u mojoj glavi.

Jasper nede uraditi ništa dok svi pričamo. Pomislio sam kako bi smao trebao ynati pravac u kojem je

krenuo.

Koncentrisao sam se na opuštanje, i osjetio sam kako se Emettova ruka izgubila.

Pokušaj da ne praviš više spektakla od sebe. U dovoljnim si problemima.

Duboko sam udahnuo i Emmett me popustio.

Rutinski sam pretražio po prostoriji, ali je naš sukob bio tako kratak i tih da je samo par ljudi koji su

sjedili iza Emmetta uopšte primjetilo. Nijedno od njih nije znalo šta da misle od tome pa su samo

slegnuli ramenima. Cullenovi su bili čudaci- svi su to ved znali.

Baš si problem,mali, Emmett je dodao, sa simpatijom u glasu.

„Ugrizi me,“ promprmljao sam ispod glasa, i čuo njegov tihi podsmijeh.

Emmett nije držao prodike, i vjerovatno sam trebao biti više zahvalan na njegovoj mirnoj prirodi. Ali

mogao sam vidjeti da su Jasperove namjere imale smisla Emmettu, da je on razmišljao koji bi mogao

biti najbolji pravac dešavanja.

Bijes je ključao, gotovo ispod kontrole. Da, Emmett je bio jaci od mene, ali me ipak nije uspio

pobijediti u hrvačkom meču. Tvrdio je da je to zbog toga što sam varao, ali slušanje misli je bio dio

mene isto koliko je i njegova neizmjerna snaga bila dio njega. Bili smo ravnopravni u borbi.

Borba? Da li je u tom pravcu ovo vodilo? Da li sam krenuo da se borim sa svojom obitelji zbog čovjeka

kojeg sam jedva poznavao?

Razmislio sam o tome na trenutak, razmislio o krhkom osjecaju djevojkinog tijela u mojim rukama u

poređenju sa Jasperom,Rose i Emmettom- natprirodno snažnim i brzim, ubijajudim prirodnim

mašinama...

Da, borio bih se zbog nje. Protiv moje porodice. Prodrhtao sam.

Ali nije bilo fer ostaviti je nezaštičenu kada sam ja onaj koji ju je stavio u opasnost.

Nebi mogao sam pobijediti,iako, ne naspram njih troje, i upitao sam se ko bi bili moji saveznici.

Carlisle,sigurno. On se nebi borio ni sa kim, ali bi bio potpuno protiv Roseinog i Jasperovog plana. To

bi možda bilo sve što sam trebao. Vidjet cu...

Esme, sumnjičava. Ni ona se nebi okrenula protiv mene, i mrzila bi da se proturječi Carlisleu, ali bi bila

za svaki plan koji bi ostavio njenu porodicu netaknutu. Njen prioritet nebi bio pravda,nego ja. Ako je

Carlisle bio duša moje obitelji, onda je Esme bila srce. Dala nam je vođu kojeg je vrijedilo pratiti;

učinila je to pračenje činom ljubavi. Svi smo volili jedni druge- cak i ispod bijesa koji sam sada osjecao

prema Jasperu i Rose, cak i planiranjem da se borim sa njima da sačuvam djevojku, znao sam da ih

volim.

Alice...nisam imao pojma. To je vjerovatno zavisilo od toga šta je ona vidjela da dolazi. Pridružila bi se

pobjedniku, pretpostavljam.

Znači, morao bih ovo uraditi bez pomodi. Nisam im sam bio prepreka, ali nisam želio da dopustim da

djevojka bude povrijeđena zbog mene. To bi moglo značiti izbjegavajudi čin...

Bijes mi je malo postao sumoran sa neočekivanim, crnim humorom. Mogao sam zamisliti kako bi

djevojka regovala da je kidnapujem. Naravno, rijetko sam ispravno pogađao njene reakcije- ali kakvu

bi drugu reakciju mogla imati pored straha?

Iako, nisam bio siguran kako bi to zamislio- kidnapovanje. Nebi mogao da stojim blizu nje naročito

dugo. Možda bi je samo dobacio natrag do majke. Čak bi i to bilo prožeto sa opasnosti. Za nju.

Također i za mene, odjednom sam shvatio. Ako bih je ubio slučajno... nisam bio sasvim siguran koliko

bi mi boli to nanijelo, ali sam znao da bi bilo mukotrpno i modno.

Vrijeme je brzo prolazilo dok sam prolazio kroz sve komplikacije oko mene: argument koji me čekao

kod kude, konflikt sa mojom obitelji, duljina na koju du biti poslije prisiljen da odem...

Pa, nisam se mogao požaliti da je život izvan škole i dalje bio dosadan... Djevojka je promijenila tako

mnogo.

Emmett i ja smo tiho hodali do auta poslije zvona. Brinuo se o meni, i brinuo se o Rosalie. Znao je

koju stranu de morati izabratiu borbi, i podržavao sam ga.

Ostali su nas čekali u autu, također tihi. Bili smo veoma mirna grupa. Jedino sam ja mogao čuti

povike.

Idiot! Ludak! Seronja! Sebična, neodgovorna budala! Rosalie je nastavila sa rijekom uvreda, na vrhu

mentalnih sposobnosti. To je činilo težim da čujem ostale, ali sam je ignorisao najbolje sto sam

mogao.

Emmett je imao pravo što se tiče Jaspera. Bio je siguran oko svog pravca.

Alice je bila uznemirena, brinula se o Jasperu, prolazedi kroz slike bududnosti. Bez obzira iz kojeg de

pravca Jasper pridi djevojci, Alice me uvijek vidjela tamo, kako ga zaustavljam. Zanimljivo...ni Rosalie

ni Emmett nisu bili sa njim u tim vizijama. Znaci da je Jasper planirao da sam sve obavi. To bi malo

popravilo stvari.

Jasper je bio najbolji, sigurno najiskusniji borac među nama. Moja jedina prednost je ležala u tome da

sam mogao čuti njegove pokrete prije nego što bi ih napravio.

Nikada se nisam borio više od zabave sa Emmettom ili Jasperom- samo ganjanje unaokolo. Osjetio

sam se loše samo na pomisao da zaista povrijedim Jaspera...

Ne, ne to. Samo da ga blokiram. To je bilo sve.Koncentrisao sam se na Alice, pamtedi Jasperove

puteve napada.

Kada sam to uradio, vizije su joj se izmijenile, krečudi se sve dalje od Swan kude. Prelazio sam ga

ranije...

Prekini Edwarde! Ne može se dogoditi na ovaj način. Nedu to dopustiti.

Nisam joj odgovorio. Samo sam nastavio gledati.

Počela je gledati dalje naprijed, u nejasno, nesigurno prostranstvo različitih mogudnosti. Sve je bilo

maglovito i mutno.

Cijelim putem kudi, snažna tišina nije popuštala. Parkirao sam u veliku garažu izvan kude; Carlislelov

Mercedes je bio tamo, pored Emmettovog velikog džipa, Rosein M3 i moj Volvo. Bilo mi je drago što

je Carlisle ved bio kod kude- tišina bi se eksplozivno završila, i želio sam da on bude tamo kada se to

desi.

Otišli smo pravo u terpezariju.

Prostorija nikada nije bila, naravno, upotrebljivana za svoju namijenjenu svrhu. Ali je bila namještena

sa velikim ovalnim stolom od mahagonija okruženog stolicama- bili smo savjesni oko držanja svih

potrebnih rekvizita na svom mjestu. Carlisle je volio da je koristi kao konferencijsku dvoranu. U grupi

sa tako jakim i nejedakim osobinama, ponekad je bilo neophodno da raspravljamo o stvarima na

mirni, stari nacin.

Imao sam osjedaj da danas sjedenje nede mnogo pomodi.

Carlisle je sjeo u svoje uobičajeno mjesto na istočnoj strani prostorije. Esme je bila pored njega-

zajedno su držali ruke na vrhu stola.

Esmeine oči su bile na meni, njihove zlatne dubine pune brige.

Ostani. To joj je bila jedina pomisao.

Poželio sam da sam se mogao nasmijati ženi koja mi je uistinu bila majka, ali nisam imao ponovno

opravdanje sada za nju.

Sjeo sam sa Carlislelove druge strane. Esme je posegnula okolo da spusti svoju slobodnu ruku na

moje rame. Nije imala pojma šta je počinjalo; samo se brinula o meni.

Carlisle je imao bolji osjedaj za ono što je slijedilo. Usne su mu bile čvrsto stisnute a čelo mu je bilo

naborano. Izraz je izgledao prestaro za njegovo mlado lice.

Kada su svi sjeli, mogao sam vidjeti linije koje su bile iscrtane.

Rosalie je sjela tačno preko puta Carlislea, na drugom kraju dugog stola. Zurila je u mene, nikad ne

skretajudi pogled.

Emmett je sjeo pored nje, i lice i misli su mu bili krivi.

Jasper je oklijevao, a potom je stao naspram zida iza Rosalie. On je odlučio, bezobziran o ishodu ove

rasprave. Zubi su mi se čvrsto stisnuli.

Alice je zadnja ušla, a oči su joj bile fokusirane na nešto daleko- bududnost, i dalje predaleku da ima

utiska na nas. Izgledajudi kao da nije mislila o tome, sjela je pored Esme. Uhvatila je čelo kao da je

imala glavobolju. Jasper se neugodno promeškoljio razmišljajuči da joj se pridruži, ali se zadržao na

mjestu.

Duboko sam udahnuo. Ja sam ovo započeo- i trebam prvi govoriti.

„Žao mi je, rekao sam,“ pogledajudi prvo u Rosalie, zatim u Jaspera i zatim u Emmetta. „Nisam želio

da stavim ikoga od vas u opasnost. Nisam razmišljao, i prihvačam punu odgovornost za moje hirovite

postupke.“

Rosalie je mračno pogledala u mene. „Kako misliš 'prihvadam punu odgovornost'? Hodeš li to

ispraviti?“

„Ne na način na koji ti misliš,“ rekao sam, pokušavajudi da održim ravan i smiren glas. „ Voljan sam

odmah otidi, ako bi to išta popravilo.“ Ako vjerujem da de djevojka biti sigurna, ako vjerujem da je

niko od vas nede dotadi, dodao sam u svojoj glavi.

„Ne,“ Esme je promrmljala. „Ne,Edwarde.“

Potapšao sam je po ruci. „To je samo par godina.“

„Iako, Esme je u pravu,“ Emmett je rekao. „Ne mozeš sada nigdje otidi. To bi bilo suprotno od

korisnog. Moramo znati šta ljudi misle, sada više nego ikada.“

„Alice de uhvatiti bilo šta presudno,“ odvratio sam.

Carlisle je protresao glavom. „Mislim da je Emmett u pravu, Edwarde. Djevojka de prije pričati ako

odeš. Ili demo svi otidi ili svi ostati.“

„Ona nede nista redi,“ brzo sam insistirao. Rose je bila na ivici da eksplodira, i želio sam prvo iznijeti

ovu činjenicu.

„Ne poznaješ njen um,“ Carlisle me podsjetio.

„Znam ovoliko. Alice, podrži me.“

Alice je umorno pogledala u mene. „Ne mogu vidjeti šta de se dogoditi ako svi ovo samo

zanemarimo.“ Pogledala je ka Rose i Jasperu.

Ne, nije mogla vidjeti tu bududnost- ne kada su Rose i Jasper bili tako odlučni protiv zanemarivanja

nesrede.

Rosaliena šaka je udarila po stolu uz dugi prasak. „Ne možemo dopustiti čovjeku šansu da bilo šta

kaže. Carilsle, moraš to vidjeti. Ako svi odlučimo da nestanemo, nije sigurno da ostavimo priče za

nama. Živimo toliko drugačije od ostatka naše vrste- znaš da postoje oni koji bi voljeli nadi izgovor da

umiješaju prste. Moramo biti oprezniji od ostalih!“

„Ostaviljali smo glasine o nama i ranije,“ podsjetio sam je.

„Samo priče i sumnje, Edwarde. Ne očevice i dokaze!“

„Dokaz!“ podmijehnuo sam se.

Ali Jasper je klimnuo, fokusiranih očiju.

„Rose-“ Carlilse je počeo.

„Dopusti mi da završim ,Carlisle. To ne treba da bude nekakva velika radnja. Djevojka je povrijedila

glavu danas. Pa možda ispadne da je ta ozlijeda ozbiljnija nego što izgleda.“ Rosalie je slegnula

ramenima. „Svaki smrtnik ode spavati sa šansom da se nikada ne probudi. Ostali bi očekivali od nas

da počistimo iza sebe. Tehnički, to bi postao Edwardov posao, ali je to očito iza njega. Znate da se

znam kontrolisati. Nebi ostavila dokaze iza sebe.“

„Da, Rosalie, svi znamo kakav si iskusni ubica,“ režao sam.

Prosiktala je na mene, bijesna.

„Edwarde, molim te.“ Carlisle je rekao. Zatim se okrenuo prema Rosalie. „Rosalie, ja gledam drugačije

na Rochester zato što mislim da si se borila za svoju pravdu. Čovjek kojeg si ubila ti je monstruozno

nanio zlo. Ovo nije ista situacija. Swan djevojka je nevina.“

„Ovo nije lično,Carlisle,“ Rosalie je rekla kroz zube. „To je za dobrobit svih nas.“

Nastupio je kratki trenutak tišine dok je Carilsle razmišljao o odgovoru. Kada je klimnuo, Rosaliene oči

su živnule. Trebala je bolje razmisliti. Čak i da nisam imao mogudnost da mu čitam misli, mogao sam

pretpostaviti njegove slijedede riječi. Carlisle se nikada nije nagađao.

„Znam da misliš pozitivno,Rosalie,ali...jako bih volio da naša obitelj bude vrijedna zaštite.

Povremeni...incident ili lapsus u kontroli je kaoni dio onoga što smo.“ Bilo je tako slično njemu da se

uključi u množinu, iako sam nikada nije imao takav lapsus. „Pogubiti besprijekorno dijete u hladnoj

krvi je potpuno druga stvar. Vjerujem da rizik koji ona predstavlja, bez obzira da li de izredi svoje

sumnje ili ne, nije ništa naspram vedeg rizika. Ako napravimo izuzetak da zaštitimo sebe, rizikujemo

nešto mnogo bitnije. Rizikujemo da izgubimo suštinu onoga ko smo.“

Pažljivo sam kontrolisao svoj izraz. To nebi bilo cerenje. Ili aplauz, kao što sam želio.

Rosalie se namrštila. „To je samo neodgovornost.“

„To je bezosjedajnost,“ Carlisle je blago ispravio. „Svaki život je dragocijen.“Rosalie je teško

uzdahnula i izbacila je donju usnu. Emmett je potapšao po ramenu. „Bide uredu, Rose,“ bodrio je

tihim glasom.

„Pitanje,“ Carlisle je nastavio, „je trebamo li otidi?“

„Ne,“ Rosalie je jauknula. „Tek smo se smjestili. Ne želim da na svojoj drugoj godini počinjem srednju

školu ispočetka!“

„Mogla bi zadržati svoje trenutne godine,naravno,“ Carlisle je rekao.

„I morati se opet preseliti mnogo ranije?“ izračunala je.

Carlisle je slegnuo ramenima.

„Sviđa mi se ovdje! Ima tako malo sunca, skoro da smo postali normalni.“

„Pa,svakako ne moramo odmah odlučiti. Možemo sačekati i vidjeti ako postane neophodno. Edward

se čini siguran u Bellinu tišinu.“

Rosalie je frknula.

Ali nisam više bio zabrinut zbog Rose. Mogao sam vidjeti da de se složiti sa Carlisleovom odlukom, bez

obzira koliko je bijesna bila na mene. Razgovor im je prešao na nevažne detalje.

Jasper se još nije pomjerio.

Razumio sam zašto. Prije no što su se on i Alice upoznali, on je živio u zoni napada, nemilosrdno

pozorište rata. Držao se po strani od ove rasprave- preko nje.

„Jasper,“ rekao sam.

Susreo je moj pogled, bezizražajnog lica.

„Ona nede platiti za moju grešku. Ja to nedu dopustiti.“

„Da li joj to onda koristi? Trebala je umrijeti danas,Edwarde. Jedino mi je to ispravno.“

Ponovio sam svoje riječi, naglašavajudi svaku. „Ja to nedu dopustiti.“

Obrve su mu se podigle. Nije ovo očekivao- nije zamišljao da du mu se suprotstaviti.

Jednom je protresao glavom. „Nedu dopustiti da Alice živi u opsanosti, čak i najmanjoj. Ne osjedaš ni

prema kome ono što ja osjedam prema njoj,Edwarde, i ti nisi proživljavao ono što i ja, bez obzira vidiš

li moja sjedanja ili ne. Ne razumiješ.“

„Ne poričem to,Jaspere. Ali sada ti govorim, nedu ti dopustiti da povrijediš Isabellu Swan.“

Gledali smo jedan u drugog – nismo zurili, samo odmjeravali suprotnosti. Osjetio sam njegovo

raspoloženje oko sebe, testirajudi moju odlučnost.

„Jazz,“ Alice je rekla,ometajudi nas.

Zadržao je moj pogled još jedan trenutak, a potom pogledao u nju. „Nemoj me zamarati pričom da se

možeš brinuti o sebi,Alice. Ved to znam. Još uvjek moram-„

„Nisam to pošla da kažem,“ Alice ga je prekinula. „Krenula sam da te zamolim za uslugu.“

Vidio sam šta joj je bilo u mislima, i usta su mi se otvorila uz čujni uzdah. Buljio sam u nju, šokiran,

samo nejasno svjestni sviju oko sebe Alice i Jasper su me sada oprezno gledali.

„Znam da me voliš. Hvala. Ali bi zaista cijenila ako nebi pokušavao da ubiješ Bellu. Kao prvo, Edward

je ozbiljan i ne želim da se vas dvojica potučete. Drugo, ona je moja prijateljica. Barem, to de postati.“

To je bilo jasno kao staklo u njenoj glavi: Alice, nasmijana, sa svojom ledeno bijelom rukom

omotanom oko djevojkinih toplih, krhkih ramena. I Bella se smijala, također, ruke oko Aliceinog

struka.

Vizija je bila čvrsta kao stijena; bilo je samo pitanje vremena.

„Ali...Alice...“ Jasper je dahnuo. Nisam uspio da okrenem glavu kako bi mu pogledao izraz. Nisam se

mogao otarasiti slike iz Aliceine glave želedi da ga čujem.

„Volit du je jednog dana Jazz. Jako du se naljutiti na tebe ako joj ne dopustiš da živi.“

Jos uvijek sam bio prikliješten u Aliceinim mislima. Vidio sam kako bududnost treperi kada je

Jasperova odlučnost udarila u lice njenog neočekivanog zahtijeva.

„Ah,“ uzdahnula je- njegova neodlučnost razotkrila novu bududnost. „Vidiš? Bella nede ništa redi.

Nema razloga za brigu.“

Način na koji je izgovorila djevojkino ime...kao da su več bile bliske prijateljice...

„Alice,“ gušio sam se. „Šta...ovo..?“

„Rekla sam ti da se sprema promjena. Ne znam Edwarde.“ Ali je stisnula čeljust, i mogao sam vidjeti

da je postojalo još nešto. Pokušavala je ne misliti o tome; odjednom se čvrsto fokusirala na Jaspera,

iako je on bio previše zapanjen da bi napredovao u ostvarenju svog plana.

Ovo je ponekad radila kada je pokušavala da sakrije nešto od mene.

„Šta,Alice? Šta skrivaš?“

Čuo sam Emmettovo gunđanje. Uvijek bi se iznervirao kada bismo Alice i ja vodili ovakvu vrstu

razgovora.

Protresla je glavom, pokušavajudi da me ne pusti unutra.

„Ima li veze sa djevojkom?“ zahtijevao sam. „Je li u vezi Belle?“

Stegnula je zube koncentrišudi se, ali kada sam spomenuo Bellino ime, poskliznula se. Njena greška je

potrajala samo najmanji djelid sekunde, ali i to je bilo dovoljno.

„NE!“ vrisnuo sam. Čuo sam kako mi je stolica udarila u pod, i tek sam tada shvatio da sam bio na

nogama.

„Edwarde!“ I Carlisle je bio na nogama , ruke na mom ramenu. Bio sam jedva svjestan njegovog

prisustva.

„To je sigurno,“ Alice je prošaptala. „Svake sekunde si sve sigurniji. Zaista su joj ostala samo sva puta.

Jedan ili drugi, Edwarde.“

Mogao sam vidjeti šta je vidjela...ali nisam mogao prihvatiti.

„Ne,“ ponovo sam rekao; nije bilo jačine u mom suprotstavljanju. Noge su mi se odsjekle, i morao

sam se osloniti na sto.

„Može li molim vas neko ostalima objasniti misteriju?“ Emmett se požalio.

„Moram idi,“ prošaptao sam Alice, ignorišudi ga.

„Edwarde ved smo to prošli,“ Emmett je glasno rekao. „To je najbolji način da djevojka progovori.

Pored toga, ako odeš, ne bismo mogli biti sigurni da li priča ili ne. Moraš ostati i suočiti se sa ovim.“

„Ne vidim da ideš igdje,Edwarde,“ Alice mi je rekla. „Ne znam možeš li upšte više i otidi.“ Razmisli o

tome, tiho je dodala. Razmisli o odlaženju.

Vidio sam na šta je mislila. Da, ideja da nikada više ne vidim djevojku je bila...bolna. Ali isto tako i

neizbježna. Nisam mogao ni odobriti bududnost na koju sam je očigledno osudio.

Nisam sasvim sigurna za Jaspera,Edwarde, Alice je nastavila. Ako odeš, ako on misli da nam je ona

prijetnja...

„Ne čujem to,“ osporio sam je, i dalje samo napola svjestan naše publike. Jasper se kolebao. On nebi

uradio nešto da povrijedi Alice.

Ne ovoga momenta. Bi li rizikovao njen život,ostavljajudi je nezaštidenu?

„Zašto mi ovo radiš?“ prostenjao sam. Glava mi je pala u ruke.

Nisam bio Bellin zaštitnik. Nisam mogao to biti. Zar nije Aliceina podijeljena pududnost dovoljna da to

dokaže?

I ja je volim. Ili hodu. To nije isto, ali je želim u blizini za to.

„I ti je voliš?“ prošaptao sam, ne vjerujudi.

Uzdahnula je. Tako si slijep,Edwarde. Zar ne možeš vidjeti kuda si krenuo? To je više neminovno nego

da sunce izlazi na istoku. Vidi ono što ja vidim...

Protresao sam glavom, užasnut. „Ne.“ Pokušao sam da isključim vizije koje mi je pokazivala. „Ne

moram pratiti taj put. Otidi du. Promijenit du bududnost.“ „Možeš pokušati,“ rekla je, skeptičnim

glasom.

„Oh, pa dajte!“ Emmett se dreknuo.

„Obrati pažnju,“ Rose je prosiktala ka njemu. „Alice vidi da se on zaljubljuje u čovjeka! Kako tipično za

Edwarda!“ proizvela je besmislen zvuk.

Jedva sam je čuo.

„Šta?“ Emmett je rekao, uznemiren. Zatim je njegov gromoglasni smijeh prostrujao prostorijom. „To

je ono što se događa?“ Ponovo se nasmijao. „Težak prekid,Edwarde.“

Osjetio sam njegovu ruku na svom ramenu, i odsutno sam je otresao. Nisam mogao obračati pažnju

na njega.

„Zaljubiti u čovjeka?“ Esme je iznenađeno ponovila. „U djevojku koju je danas spasio? Zaljubio se u

nju?“

„Šta tačno vidiš, Alice?“ Jasper je pitao.

Okrenula se prema njemu; zaprepašteno sam gledao u njen profil.

„Sve zavisi od toga da li je on dovoljno snažan ili ne. Ili de je sam ubiti“- okrenula se da ponovo uhvati

moj pogled, zuredi-„što bi me zaista nerviralo,Edwarde, da ne spominjem šta bi to tebi uradilo-“

ponovo je pogledala u Jaspera, „ili de ona biti jedna od nas jednoga dana.“

Neko je uzdahnuo; nisam pogledao ko.

„To se nede dogoditi!“ Ponovo sam se derao. „Nijedno od toga!“

Nije se činilo da me Alice čuje. „Sve zavisi,“ ponovila je. „On može biti dovoljno jak da je ne ubije- ali

de biti blizu. To bi iziskivalo ogromnu količinu kontrole,“ razmišljala je. „Čak i više nego što je Carlisle

imao. On de možda biti dovoljno jak... Jedino za šta nije dovoljno snažan je da bude razdvojen od nje.

To je izgubljen slučaj.“

Nisam mogao pronadi svoj glas. Činilo se kao da ni niko drugi nije. Prostorija je bila mirna.

Gledao sam u Alice, a svi ostali su gledali u mene. Mogao sam vidjeti svoje vlastito užasnuto lice iz pet

različitih perspektiva.

Nakon dugog trenutka, Carlisle je uzdahnuo.

„Pa, ovo...komplikuje stvari.“

„Rekao sam,“ Emmett se složio. Glas mu je i dalje bio na rubu smijeha. Moglo se vjerovati da de

Emmett pronadi šalu u uništenju moga života.

„Iako,pretpostavljam da planovi i dalje ostaju isti,“ Carlisle je obazrivo rekao. „Ostat demo i gledati.

Očito, niko nede...povrijediti djevojku.“

Ostao sam tvrdoglav.

„Ne,“ Jasper je tiho rekao. „Mogu se složiti sa tim. Ako Alice vidi samo dva načina-“

„Ne!“ Glas mi nije bio cik ili režanje ili plač iz očaja, ved neka kombinacija to troje. „Ne!“

Morao sam otidi, da budem dalje od buke njihovih misli- Rosaliene samoispravne grozote,

Emmettovog humora, Carlisleovog neprekidnog strpljenja...

Još gore: Aliceinog pouzdanja. Jasperovog pouzdanja u tom pouzdanju...

Najgore od svega: Esmeine...srede.

Išuljao sam se iz sobe. Esme mi je dotakla rame dok sam prolazio, ali nisam joj potvrdio pokret.

Potrčao sam i prije nego što sam izašao iz kude. Preskočio sam rijeku u jednom zamahu, i ušao u

šumu. Kiša se vratila, padajudi tako jako da sam bio mokar u samo par trenutaka. Volio sam guste

mlazove vode- to je pravilo zid između mene i ostatka svijeta. Zatvaralo me, puštalo me da budem

sam.

Potrčao sam ka istoku, preko i kroz planine bez rušenja ravnog pravca, dok nisam mogao vidjeti

svjetla Seattla na drugoj strani zvuka. Stao sam prije nego što sam dotakao granice ljudske civilizacije.

Utišan od kiše, potpuno sam, napokon sam se mogao natjerati da vidim šta sam uradio- način na koji

sam poremetio bududnost.

Prvo, vizija zagrljenih Alice i djevojke – povjerenje i prijateljstvo je bilo tako očito da je frcalo iz slike.

Belline velike, čokoladne oči nisu bile zbunjene u ovoj viziji, ali i dalje pune tajni- u ovom tenutku,

činile su se kao sretne tajne. Nije ustuknula od Aliceine hladne ruke.

Šta je to značilo? Koliko je ona znala? U tom zaleđenom trenutku bududnosti, šta je mislila o meni?

Onda druga slika, toliko slična, samo sada isprepletena užasom. Alice i Bella, ruku i dalje obavijenih

jednoj oko druge u čvrstom prijateljstvu. Ali sada nije bilo razlike između ove dvije ruke- obje su bile

bijele, glatke kao mramor, čvrste kao čelik. Belline velike oči nisu više bile čokoladne boje. Dužice su

bile šokantne, zagasito crvene. Tajne u njima su bile nemjerljive- prihvadenost ili odbačenost? Bilo je

nemogude reči. Lice joj je bilo hladno i besmrtno.

Stresao sam se. Nisam mogao suspregnuti pitanja, slična, ali različita: šta je to značilo- kako je do

ovoga došlo? I šta je sada mislila o meni?

Mogao sam odgovoriti na zadnje. Ako je prisilim u ovaj prazni poluživot kroz moju slabost i sebičnost,

sigurno bi me mrzila.

Ali tu je postojala još jedna užasna slika- gora od bilo koje koju sam ikada držao u svojoj glavi.

Moje vlastite oči, zagasito crvene od ljudske krvi, oči čudovišta. Bellino slomljeno tijelo u mojim

rukama, blijedo, isušeno, beživotno. Bilo je tako konkretno, tako bistro.

Nisam mogao izdržati da to gledam. Nisam mogao podnijeti. Pokušao sam je izbaciti iz glave,

pokušavajudi da vidim nešto drugo, bilo šta. Pokušavao sam da ponovo vidim izraz njenog živudeg lica

koje mi je priječilo pogled na zadnje poglavlje mog života. Sve beskorisno.

Aliceina pusta vizija je ispunila moj um, i unutra sam se previjao od bolova u agoniji koju je

prouzrokovala. Međutim, čudovište u meni se bujalo u radosti, oduševljeno od

mogudnosti njegovog uspjeha. To mi se gadilo.

Ovo nebi smjelo biti dozvoljeno. Morao je postojati način da prevarim bududnost. Nedu dopustiti da

me Aliceine vizije usmjere. Mogu izabrati drugi put. Uvijek je postojala mogudnost izbora.

Morala je postojati.

5.Pozivi Srednja škola. Više ne tamnica, sada je bila čist pakao. Mučenje i vatra… da, imao sam oba.

Sada sam radio sve ispravno. Niko nije mogao da se žali da izbegavam svoje obaveze.

Kako

bih udovoljio Esme i zaštitio ostale, ostao sam u Forksu. Vratio sam se

svojoj staroj rutini. Lovio sam ne više nego ostali. Svakog dana sam

pohađao školu i igrao ljudsko bide. Svakog dana sam pažljivo slušao

bilo šta novo o Kalenovima – nikad nije bilo nečeg novog. Devojka nije

izgovorila ni reč o svojim sumnjama. Samo je ponavljala istu priču

iznova i iznova – stajao sam s njom i pomerio je sa puta – dok njenim

radoznalim slušaocima ne bi dosadilo, pa bi prestali da traže još

detalja. Nije bilo opasnosti. Moja ishitrena reakcija nije nikog

povredila.

Nikog osim mene samog.

Bio sam rešen da promenim

bududnost. Ne najlakši zadatak koji mogu da zadam samom sebi, ali nije

bilo drugog izbora s kojim sam mogao da živim. Alis je rekla da nedu

biti dovoljno snažan da se klonim devojke. Dokazadu da greši.

Mislio sam da de prvi dan biti najteži. Pred kraj tog dana bio sam siguran da je tako. Ipak, pogrešio

sam.

Mučilo

me je što znam da du povrediti devojku. Tešio sam sebe činjenicom da de

njen bol biti ništa više od uboda čiode – samo mala žaoka odbacivanja –

u poređenju sa mojim.

Bela je bila ljudsko bide i znala je da sam ja

bio nešto drugo, nešto pogrešno, nešto zastrašujude. Njoj de verovatno

laknuti pre nego što de se osetiti povređeno kad okrenem svoje lice od

njenog i pretvaram se da ne postoji.

,,Zdravo, Edvarde,”

pozdravila me je, tog prvog dana kad se vratila na biologiju. Glas joj

je bio ljubazan, prijateljski, za sto osamdeset stepeni preokrenut od

poslednjeg puta kad sam razgovarao sa njom.

Zašto? Šta je promena

značila? Da li je zaboravila? Odlučila da je izmislila celu epizodu? Da

li je ikako mogude da mi je oprostila što se nisam držao svog obedanja?

Pitanja su gorela kao zeđ koja me je napadala svaki put kad bih udahnuo.

Samo jedan trenutak da pogledam u njene oči. Samo da vidim mogu li tamo pročitati odgovore…

Ne. Nisam sebi mogao da dozvolim čak ni to. Ne ako nameravam da promenim bududnost.

Okrenuo

sam svoju bradu za inč u njenom pravcu, ne skredudi pogled sa prednje

strane prostorije. Klimnuo sam jednom, a onda okrenuo lice ka napred.

Nije ponovo progovorila sa mnom.

Tog

popodneva, čim se škola završila, uloga bila odigrana, otrčao sam u

Sijetl kao i prethodnog dana. Izgledalo je kao da mogu da podnesem bol

malčice bolje dok letim nad zemljom, pretvarajudi sve oko sebe u zelenu

maglu.

Ovo trčanje je postalo moja dnevna navika.

Da li sam je

voleo? Nisam mislio tako. Ne još. Alisini prikazi te bududnosti su se

ipak zalepili za mene, i mogao sam da jasno vidim kako bi bilo lako

zaljubiti se u Belu. Bilo bi tačno kao padanje: nenaporno. Ali, to što

nisam dopuštao sebi da je zavolim bilo je suprotno od padanja – bilo je

kao da je uspinjem uz strmu ivicu, ruku po ruku, napor koji me

iscrpljuje kao da nemam nimalo više od snage jednog smrtnika.

Prošlo

je više od mesec dana, svakog dana bivalo je teže. To mi nije imalo

smisla – čekao sam da prebolim, da postane lakše. To mora da je bilo

ono na šta je Alis mislila, kada je predvidela da nedu modi da se

klonim devojke. Videla je jačinu bola. Ali mogao sam da podnesem bol.

Nedu

uništiti Belinu bududnost. Ako mi je bilo suđeno da je volim, zar onda

najmanje što sam mogao da učinim nije bilo da je izbegavam?

Ipak,

izbegavanje je bilo na granici onoga što sam ja mogao da podnesem.

Mogao sam da se pretvaram da je ignorišem, da nikad ne pogledam u

njenom pravcu. Mogao sam da se pretvaram da mi uopšte nije zanimljiva.

Ali to je i dalje bila varka, samo pretvaranje, a ne stvarnost.

I dalje sam se kačio za svaki njen dah, za svaku reč koju bi izgovorila.

Grupisao sam svoje muke u četiri kategorije.

Prve

dve su bile poznate. Njen miris i njena tišina. Ili pre – da preuzmem

odgovornost tamo gde treba – moja zeđ i moja radoznalost.

Zeđ je

bila najosnovnija od mojih muka. Sada mi je bila navika da na biologiji

jednostavno ne dišem. Naravno, uvek je bilo izuzetaka – kada bih morao

da odgovorim na pitanje ili nešto tako, i kada bi mi bio potreban dah

da govorim. Svaki put kada bih okusio vazduh oko sebe bilo je isto kao

i prvog dana – vatra i potreba i brutalno nasilje bili bi očajni da se

oslobode. Bilo bi teško držati se, čak i slabo, nekog razloga ili

sprečavanja u takvim trenutcima. I, baš kao tog prvog dana, čudovište u

meni bi urlalo, tako blizu površine…

Radoznalost je bila

najkonstantnija od mojih muka. Pitanje nikad nije bilo van mojih misli:

O čemu razmišlja sada? Kad čujem njen tihi uzdah. Kada odsutno vrti

pramen svoje kose oko prsta. Kada spusti svoje knjige sa više snage

nego uobičajeno. Kada zakasni na čas. Kada nestrpljivo lupka stopalom o

pod. Svaki pokret uhvaden mojom periferijskom verzijom bio je

izluđujuda misterija. Kada bi pričala sa drugim ljudskim učenicima,

analizirao bih svaku reč i ton. Da li je izgovarala svoje misli, ili

ono što je mislila da bi trebalo redi? Često mi je zvučalo kao da se

trudila da kaže ono što njena publika očekuje i to me je podsetilo na

moju porodicu, na našu uobičajenu dnevnu iluziju – bili smo bolji u

tome nego ona. Osim ako nisam grešio u vezi toga, samo umišljao stvari.

Zašto bi ona morala da igra ulogu? Ona je bila jedna od njih – ljudski

tinejdžer.

Majk Njuton je bio najiznenađujuda od mojih muka. Ko

bi ikad sanjao da jedan tako običan, dosadan smrtnik moze da me toliko

ljuti? Iskreno, bio sam nekako zahvalan tom ljudskom dečaku; više nego

ostali, činio je da devojka priča. Naučio sam toliko mnogo o njoj kroz

te razgovore – i dalje sam dopunjavao svoju listu – ali, naprotiv,

Majkova upornost sa ovim projektom me je samo još više razljudivala.

Nisam hteo da Majk bude taj koji de otključati njene tajne. Ja sam

želeo to da uradim.

Pomagalo je to što on nikad nije primedivao

njena otkrovenja, njene male izlete. Nije znao ništa o njoj. On je u

svojoj glavi stvorio Belu koja nije postojala – devojku jednako običnu

kao što je bio on. Nije posmatrao nesebičnost i hrabrost koji je

izdvajaju od drugih ljudi, nije čuo abnormalnu zrelost njenih

izgovorenih misli. Nije primedivao da, kada bi pričala o svojoj majki,

zvučala je kao roditelj koji priča o svom detetu, pre nego obrnuto – s

ljubavlju, s popustljivošdu, pomalo zabavljeno, i snažno zaštitnički.

Nije čuo strpljenje u njenom glasu, kad se pretvarala da je

zainteresovana za njegove nepovezane priče, i nije shvatao ljubaznost

iza tog strpljenja.

Kroz njene razgovore sa Majkom sam mogao da

dodam najvažniji kvalitet na svoju listu, najuočljiviji od svih, tako

jednostavan kao da je bio neobičan. Bela je bila dobra. Sve druge

stvari dopunjavale su tu celinu – ljubazna i nemarljiva za sebe i

nesebična i puna ljubavi i hrabra – kroz sve to bila je dobra.

Ova

pomodna otkrida, svejedno, nisu učinila da privolim dečaka. Posesivni

način na koji je gledao Belu – kao da je bila namenjena njemu –

provocirao me je skoro kao te nezrele fantazije koje je imao o njoj.

Postao je samopouzdaniji u vezi nje, takođe, kako je vreme prolazilo,

izgleda da je preferirala njega od onih koje je on smatrao svojim

rivalima – Tajlerom Kraulijem, Erikom Jorkijem, i cak, sporedno, nada

mnom. On bi po navici seo na njenu stranu našeg stola pre nego što bi

čas počeo, daskao s njom, ohrabren njenim osmesima. Samo ljubaznim

osmesima, rekao sam sebi. A opet, zabavljao sam sebe zamišljajudi kako

ga lansiram preko sobe u daleki zid…. Verovatno ga ne bi fatalno

povredilo…

Majk nije često razmišljao o meni kao o rivalu. Nakon

nezgode, bio je zabrinut da demo se Bela i ja zbližiti nakon

proživljenog iskustva, ali očigledno se ispostavilo suprotno. Još tada

mu je smetalo što se drugačije ponašam prema Beli i tako zadobijam

njenu pažnju. Ali sad sam je ignorisao isto kao i druge i on je bivao

zadovoljan.

O čemu razmišlja sada? Da li joj prija njegova pažnja?

I

konačno, poslednja od mojih muka, najbolnija: Belina ravnodušnost. Kako

sam ja ignorisao nju, tako je ona ignorisala mene. Nikad nije ponovo

pokušala da razgovara sa mnom. Koliko sam ja znao, nikad nije ni

razmišljala o meni.

Ovo bi me možda razljutilo – ili čak slomilo

moju odluku da promenim bududnost – osim što je ponekad zurila u mene

kao pre. To nisam video ja, pošto nisam mogao dopustiti sebi da

pogledam u nju, ali Alis nas je uvek upozoravala kad bi trebalo da

zuri; ostali su još bili oprezni oko devojčinog problematičnog znanja.

Olakšavalo je bol to što je s vremena na vreme zurila u mene iz daljiine. Naravno, mora da se samo

pitala kakav sam ja to čudak.

,,Bela

de zuriti u Edvarda za minut. Ponašajte se normalno,” Alis reče jednog

utorka u martu, i ostali su pažljivo radili na tome da uzvrpolje i

izmene svoju težinu kao ljudska bida; apsolutno mirovanje bilo je

obeležje naše vrste.

Obratio sam pažnju na to koliko bi često

gledala u mom pravcu. Zadovoljavalo me je, iako ne bi trebalo, to što

se ta učestalost nije smanjivala kako je vreme prolazilo. Nisam znao

šta to znači, ali to je učinilo da se osedam bolje.Alis uzdahnu. Želela

bih…

,,Ne mešaj se, Alis,” rekao sam ispod daha. ,,Nede se desiti.”

Nadurila

se. Alis je bila željna da oformi to prijateljstvo iz svojih vizija sa

Belom. Na neki čudan način, nedostajala joj je devojka koju nije

poznavala.

Priznadu, bolji si nego što sam mislila. Sad ti je bududnost sva zamršena i besmislena. Nadam se da si

sredan.

,,Meni ima prilično smisla.”

Iznervirano je frknula.

Pokušao

sam da je isključim, previše nestrpljiv za ovaj razgovor. Nisam bio

veoma dobro raspoložen – napetiji nego što sam im dopuštao da vide.

Jedino je Džasper bio svestan toga koliko sam duboko bio povređen,

osedao je stres koji izbija iz mene, svojom jedinstvenom sposobnošdu da

i oseti i utiče na raspoloženje drugih. Ipak, nije razumeo razloge tih

raspoloženja, i – pošto sam konstanto bio loše raspoložen ovih dana –

ignorisao ih je.

Danas de biti težak dan. Teži nego dan pre, po navici.

Majk Njuton, odbojan dečko za kog nisam mogao da dozvolim da mi bude rival, se spremao da

pozove Belu na izlazak.

Igranka

na kojoj devojke biraju se približavala, a on se veoma nadao da de Bela

pitati njega. To što nije to učinila poljuljalo je njegovo

samopouzdanje. Sada je bio u neprijatnom položaju – uživao sam u

njegovoj nelagodnosti više nego što bi trebalo – jer ga je Džesika

Stenli upravo pozvala na igranku. Nije želeo da kaže “da,” i dalje se

nadajudi da de Bela izabrati njega(i tako mu dokazati pobedu nad

ostalim rivalima), ali nije želeo ni da kaže “ne” i da završi tako što

de propustiti igranku. Džesika, povređena njegovim oklevanjem i

pogađajudi razlog koji se krije iza njega, besno je razmišljala o Beli.

Opet, imao sam instinkt da postavim sebe između Džesikinih besnih misli

i Bele. Sada sam bolje razumeo instinkt, ali samo me je više

frustriralo što ne mogu da odreagujem na njega.

Znači, do ovoga je došlo. Bio sam potpuno privezan za nevažne srednjoškolske drame koje sam

nekada uzimao za totalno nebitne.

Majk

je radio na svojim živcima dok je pratio Belu na biologiju. Slušao sam

njegova naprezanja dok sam čekao da izađu. Dečko je bio slab. Namerno

je čekao na ovu igranku, uplašen da obelodani svoju zaljubljenost pre

nego što ona izrazito pokaže da ga preferira. Nije želeo da ispadne

slab na odbijanje, radije čekajudi da ona napravi taj prvi korak.

Kukavica.

Ponovo

je seo na naš sto, rutina je učinila da se oseda prijatno, a ja sam

zamišljao zvuk koje bi njegovo telo napravilo kad bi udarilo u suprotni

zid dovoljnom snagom da mui slomi skoro sve kosti.

,,Dakle,” rekao je devojci, pogleda usmerenog ka podu. ,,Džesika me je pozvala na prolednu igranku.”

,,To

je super,” Bela odgovori momentalno i sa entuzijazmom. Bilo je teško ne

nasmešiti se dok je njen ton potapao Majkovu svesnost. On se nadao

obeshrabrenosti. ,,Sjajno deš se provesti sa Džesikom.”

Mučio se da

nađe pravi odgovor. ,,Pa…” oklevao je, pa skoro odustao. Onda se

sabrao. ,, Rekao sam joj da moram da razmislim o tome.”

,,Zbog čega?” upitala je. Njen ton je uglavnom bio neodobravajudi, ali tu je takođe bila i mala trunka

olakšanja.

Šta je to značilo? Neočekivani, jak bes učinio je da se moje ruke stisnu u pesnice.

Majk

nije čuo olakšanje. Njegovo lice je bilo crveno od krvi – mahnito, kako

sam se ja iznenada osetio, ovo je izgledalo kao poziv – i ponovo je

pogledao u pod dok je govorio.

,,Pitao sam se da li… pa, da li si ti možda planirala da me pozoveš.”

Bela je oklevala.

U tom trenutku njenog oklevanja video sam bududnost jasnije nego Alis ikada.

Devojka

bi mogla redi da na Majkovo neizgovoreno pitanje, a mogla bi redi i ne,

ali kako god, jednog dana uskoro, nekome de redi da. Ona je bila draga

i intrigantna, a ljudski muškarci nisu zanemarivali tu činjenicu. Bilo

da bude s nekim iz ove dosadne gomile, ili da sačeka dok se ne oslobodi

iz Forksa, dodi de dan kada de redi da.

Video sam njen život kao

i pre – koledž, karijera…. ljubav, brak. Video sam je ponovo sa rukom u

očevoj, obučenu u svileno belo, njeno lice obasjano sredom dok korača

uz zvuke Vagnerovog marša.

Bol je bio vedi od bilo čega što sam pre

osetio. Ljudsko bide bi moralo da bude na ivici smrti kako bi osetilo

ovaj bol – ljudsko bide ga ne bi preživelo.

I ne samo bol, vec i potpun bes.

Bes

je žudela za nekom vrstom fizičkog ispoljavanja. Iako ovaj beznačajan,

bezvredan dečko možda nede biti taj kome de Bela redi da, žudeo sam da

zdrobim njegovu lobanju u svojoj ruci i ostavim ga da stoji kao prikaz

tom nekom drugom, ko god on bio.

Nisam razumeo ovo osedanje –

bilo je tolika zbrka bola i besa i želje i očaja. Nikad pre ga nisam

osetio; nisam mogao da ga imenujem.

,,Majk, mislim da bi trebalo da joj kažeš da,” Bela reče nežnim glasom.

Majkove

nade se raspršiše. Uživao bih u tome pod drugim okolnostima, ali bio

sam izgubljen u poslebolnom šoku – i žaljenju zbog onoga što su mi bol

i bes učinili.

Alis je bila u pravu. Nisam bio dovoljno snažan.

Upravo sada, Alis de gledati kako se bududnost okrede i uvija, ponovo postaje jasna. Hode li je ovo

zadovoljiti?

,,Jesi

li ved pozvala nekog?” Majk upita zlovoljno. Besno je pogledao u mene,

sumnjiv po prvi put u mnogo nedelja. Shvatio sam da sam odao svoju

zainteresovanost; glava mi je bila okrenuta u Belinom pravcu.

Divlja

zavist u njegovim mislima – zavist prema bilo kome kog je devojka

izabrala pre njega – odjednom je nadenula ime mom bezimenom osedanju.

Bio sam ljubomoran.

,,Ne,” devojka reče, sa tračkom humora u svom glasu. ,,Uopšte nedu idi na igranku.”

Kroz svo žaljenje i bes, osetio sam olakšanje u njenim rečima. Odjednom, razmatrao sam svoje rivale.

,,Zašto ne?” Majk je pitao, skoro nepristojnim tonom. Vređalo me je što koristi taj ton sa njom.

Sprečio sam režanje.

,,Idem u Sijetl te subote,” odgovorila je.

Radoznalost

nije bila toliko pogrešna kao što bi bila pre – sad kad sam bio potpuno

odlučan da otkrijem odgovore na sve. Znadu svako “gde” i svako “zašto”

ovih novih otkrida dovoljno uskoro.

Majkov ton je postao neprijatno laskav. ,,Zar ne možeš da odeš nekog drugog vikenda?”

,,Žao mi je, ne.” Bela je sada bila oštra. ,,Tako da ne bi trebalo da teraš Džes da te više čeka – to je

nepristojno.”

Njena

zabrinutost za Džesikina osedanja zapalilo je plamenove moje ljubomore.

Ovaj put u Sijetl je jasno bio izgovor da kaže ne – da li je odbila iz

vernosti prema prijateljici? Bila je više nego dovoljno nesebična za

to. Da li je zapravo želela da je mogla da kaže da? Ili su obe

pretpostavke pogrešne? Da li je zainteresovana za nekog drugog?

,,Aha, u pravu si,” Majk promrmlja, tako obeshrabren da sam skoro osetio sažaljenje prema njemu.

Skoro.

Spustio je pogled sa devojke, isključujudi moj pogled na njeno lice kroz njegove misli.

Nisam nameravao da to tolerišem.

Okrenuo

sam se da sam pročitam njeno lice, prvi put za više od mesec dana. Bilo

je oštro olakšanje ponovo sebi to dozvoliti, kao udah vazduha u ljudska

pluda koja dugo nisu udisala.

Oči su joj bile zatvorene, a ruke

pritisnute na obe strane njenog lica. Povremeno je zavrtela glavom tako

lagano, kao da je pokušavala da otera neku misao iz svojih misli.

Frustrirajude.

Fascinantno.Glas gospodina Banera ju je izvukao iz svog sanjarenja i

oči joj se polako otvoriše. Momentalno me je pogledala, možda osedajudi

da zurim. Zurila je u moje oči sa istim zbunjenim izrazom koji me je

toliko dugo proganjao.

Nisam osetio kajanje ili krivicu ili bes u

toj sekundi. Znao sam da de ponovo dodi, i to uskoro, ali ovog trenutka

bio sam neobično visoko. Kao da sam trijumfovao pre nego izgubio.

Nije

skrenula pogled, iako sam zurio sa neumesnim intenzitetom, uzaludno

pokušavajudi da pročitam njene misli kroz njene tečne braon oči. Bile

su pune pitanja, pre nego odgovora.

Mogao sam da vidim odraz svojih

očiju i mogao sam da vidim da su crne od zeđi. Prošle su skoro dve

nedelje od mog poslednjeg lova; ovo nije bio najbezbedniji dan za moju

volju da se raspe. Ali izgleda da je crnina nije plašila. I dalje nije

skrenula pogled, i nežna, razarajude privlačna pink boja poče da boji

njenu kožu.

O čemu razmišlja sada?

Skoro da sam postavio pitanje naglas, ali u tom trenutku gospodin Baner prozva moje ime.

Izabrao sam tačan odgovor iz njegove glave, dok sam s olakšanjem gledao u njegovom pravcu.

Usisao sam brzi udah. ,,Krebsov ciklus.”

Zeđ

je pržila niz moje grlo – zatežudi moje mišide i ispunjavajudi moja

usta otrovom – i zatvorio sam oči, pokušavajudi da se koncentrišem kroz

želju za njenom krvi koja je besnela u meni.

Čudovište je bilo

jače nego pre. Čudovište se veselilo. Prigrlilo je ovu dvostruku

bududnost koja mu je davala pedeset posto šansi da ima ono za čim je

tako pokvareno žudelo.

Treda, nesigurna bududnost, koju sam pokušao

da ostvarim snagom volje se raspala – uništena zajedničkom ljubomorom,

zbog svega – i bilo je toliko bliže svom cilju.

Kajanje i krivica goreli su kao zeđ, i da sam imao sposobnost da proizvodim suze, one bi ispunile moje

oči.

Sta sam to učinio?

Znajudi

da je bitka ved bila izgubljena, izgleda da nije bilo razloga da se

opirem onome što sam želeo; okrenuo sam se da ponovo zurim u devojku.

Sakrila se u svojoj kosi, ali mogao sam da vidim kroz procepe u uvojcima da joj je obraz sad bio jarko

crven.

Čudovištu se to sviđalo.

Nije

ponovo susrela moj pogled, ali nervozno je uvrtala uvojak svoje tamne

kose između prstiju. Njeni osetljivi prsti, njeni krhki zglobovi – bili

su tako lomljivi, izgledajudi celom svetu kao da bi samo moj dah mogao

da ih zdrobi.

Ne, ne, ne. Nisam mogao da učinim ovo. Bila je

previše lomljiva, previše dobra, previše vredna da zasluži ovu sudbinu.

Nisam mogao da dopustim da se moj život sudari sa njenim, da ga uništi.

Ali takođe nisam mogao da je se klonim. Alis je bila u pravu u vezi toga.

Čudoviste u meni je siktalo sa frustracijom, dok sam se kolebao, prvo se naginjudi ka prvom, onda ka

drugom načinu.

Moj

kratki čas s njom je prošao prebrzo, dok sam se dvoumio između tvrdog i

grubog. Zvono je zazvonilo i počela je da sakuplja svoje stvari ne

gledajudi me. To me je razočaralo, ali teško da sam mogao da očekujem

drugačije. Način na koji sam se ponašao prema njoj posle nezgode bio je

neoprostiv.

,,Bela?” rekao sam, nesposoban da se zaustavim.Moja snaga volje je ved ležala raskomadana.

Oklevala je pre nego što me je pogledala; kada se okrenula izraz joj je bio odbramben, nepoverljiv.

Podsetio sam sebe da je imala svako pravo da mi ne veruje. Da bi i trebalo.

Čekala je da nastavim, ali ja sam samo zurio u nju, čitajudi joj lice.

Udisao sam pune udahe vazduha u redovnim vremenskim intervalima, boredi se protiv svoje zeđi.

,,Šta

je?” konačno je rekla. ,,Da li opet pričaš sa mnom?” Bilo je trunke

ljutnje u njenom tonu koja je bila, poput njenog besa, draga. Učinila

je da poželim da se nasmešim.

Nisam bio siguran kako da odgovorim na njeno pitanje. Da li sam pričao s njom u tom smislu na koji je

mislila?

Ne. Ne ako sam mogao da pomognem. Pokučadu da pomognem.

,,Ne, zapravo ne,” rekao sam joj.

Zatvorila

je svoje oči, sto me je frustriralo. To je isključilo moj najbolji

prilaz njenim osedanjima. Udahnula je dug, lagan udah ne otvarajudi

oči. Vilica joj je bila zaklopljena.

Još uvek zatvorenih očiju, progovorila je. Ovo sigurno nije bio normalan način za ljudsko bide da

razgovara. Zašto je to radila?

,,Pa šta onda hodeš, Edvarde?”

Zvuk mog imena na njenim usnama uradio je čudnu stvar mom telu. Da sam imao otkucaje srca,

ubrzali bi se.

Ali kako da joj odgovorim?

Istinom,

odlučio sam. Bidu što iskreniji mogu s njom, od sada pa na dalje. Nisam

želeo da zaslužim njeno nepoverenje, čak i ako je zasluživanje njenog

poverenja bilo nemogude.

,,Žao mi je,” rekao sam joj. To je bila

istina više nego što de ona ikad saznati. Nažalost, mogao sam da se

bezbedno izvinim samo za beznačajno. ,,Veoma sam neljubazan, znam. Ali

ovako je bolje, zaista.”

Bilo bi bolje za nju kad bih mogao da nastavim tako, da budem neljubazan. Da li sam mogao?

Njene oči se otvoriše, izraza još uvek opreznog.

,,Ne znam na šta misliš.”

Pokušao

sam da pružim što više upozorenja sam mogao kroz nju. ,,Bolje je da

nismo prijatelji.” Sigurno, toliko je mogla da shvati. Bila je bistra

devojka. ,,Veruj mi.”

Oči joj se suziše i setio sam se da sam

joj te reči rekao i pre- malo pre kršenja obedanja. Uzdrhtao sam kad je

sklopila vilicu – jasno je da se i ona setila.

,,Šteta što to nisi ranije shvatio,” rekla je besno. ,,Mogao si da poštediš sebe tog silnog žaljenja.”

Zurio sam u nju u šoku. Šta je ona znala o mom žaljenju?

,,Žaljenja? Žaljenja zbog čega?” upitao sam.

,,Zbog toga što nisi pustio da me onaj glupi karavan jednostavno zgnječi.” oštro odgovori.

Zaledio sam se, ošamuden.

Kako

je mogla to da misli? Spasavanje njenog života je bila jedina

prihvatljiva stvar koju sam uradio od kada sam je upoznao. Jedina stvar

koje se nisam stideo. Jedna i jedina stvar zbog koje mi je uopšte i

drago što postojim. Borio sam se da je ostavim u životu od trenutka

kada sam osetio njen miris. Kako može da misli to o meni? Kako se

usuđuje da stavlja u pitanje moje jedino dobro delo u svom ovom haosu?

,,Misliš da žalim što sam ti spasao život?”

,,Znam da žališ,” uzvratila je.

Njena procena mojih namera ostavila me je da kiptim od besa. ,,Ništa ti ne znaš.”

Kako

su zbunjujude i nerazumljive bile radnje njenog uma! Mora da nije

razmišljala kao druga ljudska bida. To mora biti objašnjenje za njenu

mentalnu tišinu. Bila je potpuno drugačija.

Naglo je skrenula

pogled, ponovo sastavljajudi zube. Obrazi su joj bili rumeni, ovog puta

od besa. Skupila je svoje knjige na gomilu, uzela ih u naručje i

odmarširala ka vratima, ne susredudi moj pogled koji zuri.

Čak i iznerviran kakav sam bio, bilo je nemogude ne smatrati njen bes pomalo zabavnim.

Hodala

je ukočeno, ne gledajudi kuda ide i njeno stopalo se zakačilo za

dovratak. Saplela se i ispustila knjige na zemlju. Umesto da se sagne i

pokupi ih, stajala je rigidno uspravno, čak i ne gledajudi dole, kao da

nije bila sigurna da su knjige vredne spasa.

Borio sam se da se ne nasmejem.

Nije bilo nikog da me gleda; dojurio sam do nje i složio njene knjige pre nego što je uopšte i pogledala

dole.

Napola

se sagnula, videla me, a potom se zaledila. Dodao sam joj knjige,

uveravajudi se da moja ledena koža nijednom ne dotiče njenu.

,,Hvala,” rekla je hladnim, oštrim glasom.

Njen ton je povratio moju iritaciju.

,,Nema na čemu,” rekao sam isto tako hladno.

Uspravila se i otišla na svoj slededi čas.

Gledao

sam sve dok više nisam mogao da vidim njenu besnu figuru.Čas španskog

je prošao u izmaglici. Gospođica Gof nikada nije dovodila u pitanje

moju rasejanost – znala je da je moj španski bio superioran u odnosu na

njen i dala mi je savršenu velikodušnost – ostavljajudi me slobodnim da

razmišljam.

Dakle, nisam mogao da ignorišem devojku. Toliko je

bilo očigledno. Ali da li je to značilo da nisam imao izbora osim da je

uništim? To nije mogla biti jedina dostupna bududnost. Morao je biti

negi drugi izbor, neka delikatna ravnoteža. Pokušao sam da smislim

način…

Nisam obradao mnogo pažnje na Emeta, sve dok času nije

skoro došao kraj. Bio je radoznao – Emet nije bio preterano intuitivan

oko promena u tuđim raspoloženjima, ali mogao je da vidi očiglednu

promenu u meni. Pitao se šta je to što se desilo i premestilo

nepopustljivo mrgođenje s mog lica. Mučio se da definiše promenu i

konačno odlučio da sam izgledao kao da sam bio pun nade.

Pun nade? Da li je spolja tako izgledalo?

Razmišljao sam o ideji nadanja dok sam išao ka volvu, pitajudi se čemu bi tačno trebalo da se nadam.

Ali

nisam mogao da razmišljam dugo. Osetljiv, kakav sam uvek bio, na misli

o devojci, zvuk Belinog imena u glavi mojih… mojih rivala,

pretpostavljam da sam morao da priznam, zahvatilo je moju pažnju. Erik

i Tajler, čuvši – sa velikim zadovoljstvom – za Majkov neuspeh,

odlučiše da nešto preduzmu.

Erik je ved bio na mestu, naslonjen

na njen kamionet, odakle nije mogla da ga izbegne. Tajlerov čas je

kasnio sa završavanjem zbog primanja rezultata ispita i on je bio u

očajničkoj žurbi da je stigne pre nego što pobegne.

Ovo sam morao da vidim.

,,Sačekaj ostale ovde, važi?” promrmljao sam Emetu.

Sumnjivo me je odmerio, a potom slegnuo ramenima i klimnuo glavom.

Dečko je izgubio razum, pomislio je, zabavljen mojim neobičnim zahtevom.

Video

sam Belu kako izlazi iz sale i sačekao sam, tamo gde me nede videti, da

prođe. Kako se približavala Erikovoj zasedi, iskoračio sam,

podešavajudi svoje korake tako da prođem pored u pravom trenutku.

Gledao sam kako joj se telo ukočilo kad je primetila dečka koji je čeka. Ukočila se na tren, a potom

opustila i nastavila pravo.

,,Dao, Erik,” čuo sam kako ga pozdravlja, prijateljskim glasom.

Bio sam iznenadno i neočekivano nestrpljiv. Šta ako joj je ovaj decko nezdrave kože bio nekako drag?

Erik glasno proguta, Adamova jabučica mu se mrdala. ,,Zdravo, Bela.”

Izgledala je nesveno njegove nervoze.

,,Šta ima?” upitala je, otključavajudi svoj kamionet i ne gledajudi u njegov prestravljen izraz lica.

,,Uh, pa samo sam se pitao… hodeš li na prolednu igranku sa mnom?” Glas mu je pukao.

Konačno

je podigla pogled. Da li joj je drago ili ne? Erik nije mogao da

susretne njen izraz lica, tako da ja nisam mogao da ga vidim u njegovim

mislima.

,,Mislila sam da devojke biraju,” rekla je, zvučedi zatečeno.

,,Pa jeste,” bedno se složio.

Ovaj

jadan dečko me nije nervirao koliko i Majk Njuton, ali nisam mogao da

ga smatram simpatičnim, dok mu Bela nije nežno odgovorila.

,,Hvala ti što si me pitao, ali tog dana du biti u Sijetlu.”

Ved je čuo ovo; I dalje, bilo je razočaravajude.

,,Oh,” promrmljao je, jedva se usuđujudi da podigne pogled do njenog nosa. ,,Možda drugi put.”

,,Naravno,” složila se. Onda se ugrizla za donju usnu, kao da je zažalila što ga je ostavila s nadom.

Sviđalo mi se to.

Erik iskorači i ode, kredudi se u pogrešnom pravcu od svojih kola, njegova jedina misao bio je beg.

Prošao

sam pored nje u tom trenutku i čuo njen uzdah olakšanja. Nasmejao sam

se. Okrenula se na zvuk, ali ja sam zurio pravo, pokušavajudi da

sprečim da mi se usne iskrive od zabavljenosti.

Tajler je bio

iza mene, skoro trčedi u žurbi da je stigne pre nego što se odveze. Bio

je preduzimljiviji i samopouzdaniji od ostale dvojice; čekao je da pita

Belu ovoliko dugo jedino jer je poštovao Majkovu prednost.

Želeo

sam da ga vidim kako uspeva da je stigne iz dva razloga. Ako je – kao

što sam počeo da sumnjam – sva ova pažnja nervirala Belu, želeo sam da

uživam gledajudi njenu reakciju. Ali, ako nije bila – ako je Tajlerov

poziv bio onaj kom se nadala – onda sam to takođe želeo da znam.

Meni je izgledao je dosadno prosečno i nebitno, ali šta sam ja znao o Belinom ukusu?

Možda je volela prosečne mladice…

Stresao

sam se na tu misao. Ja nikad ne bih mogao biti prosečan dečko. Koliko

je licemerno od mene bilo što se postavljam za jednog od takmičara za

njenu privrženost. Kako bi ikad moglo da je bude briga za nekog ko je

bio, po bilo kojoj proceni, čudovište?

Bila je previše dobra za čudovište.

Trebalo

je da je pustim da pobegne, ali me je moja neoprostiva radoznalost

sprečila da uradim pravu stvar. Ponovo. Ali šta ako Tajler propusti

svoju šansu sada, i samo je pozove posle, kad necu imati način da

saznam ishod? Isparkirao sam svoj volvo na usku stazicu, blokirajudi

njen izlaz.

Emet i ostali su bili na svom putu, ali on im je

objasnio moje čudno ponašanje, tako da su hodali veoma sporo,

posmatrajudi me, pokušavajudi da otkriju šta sam to radio.

Gledao

sam devojku u svom retrovizoru. Besno je gledala u zadnji deo mojih

kola, ne susredudi moj pogled, izgledajudi kao da je želela da vozi

tenk umesto zarđalog ševroleta. Tajler je požurio u svoja kola i došao

u red iza nje, zahvalan na mom neobjašnjivom ponašanju. Mahao joj je,

pokušavajudi da zadobije njenu pažnju, ali nije ga primetila. Pričekao

je trenutak, a potom napustio svoj auto i dotumarao do njenog

suvozačkog prozora. Pokucao je na staklo.Poskočila je, a potom zbunjeno

zurila u njega. Nakon sekunde, ručno je spustila prozor, izgledalo je

da ima problem s tim.

,,Izvini, Tajlere,” rekla je iznerviranim glasom. ,,Zaglavljena sam iza Kalena.”

Rekla je moje ima grubim glasom – i dalje je bila besna na mene.

,,Oh, znam,” Tajler reče, neodvraden njenim raspoloženjem. ,,Samo sam hteo da te pitam nešto dok

smo zarobljeni ovde.”

Široko se cerio.

Bio sam zahvalan na načinu na koji je prebledela zbog njegovog očiglednog pokušaja.

,,Hodeš li me pozvati na prolednu igranku?” pitao je, sa ni tragom poraza u svom glasu.

,,Nedu biti u gradu, Tajlere,” rekla mu je, dok je iznerviranost i dalje plamtela u njenom glasu.

,,Aha, Majk je to rekao.”

,,Zašto onda – ?” krenula je da pita.

Slegnuo je ramenima. ,,Nadao sam se da si ga samo elegantno odbijala.”

Njene

oči zasijaše, a potom se ohladiše. ,,Žao mi je, Tajlere,” rekla je,

uopšte ne zvučeči kao da joj je žao. ,,Zaista du biti van grada.”

Prihvatio je taj izgovor, ne dotaknutog samopouzdanja. ,,U redu je. I dalje imamo maturu.” Otišao je

natrag do svojih kola.

Bio sam u pravu što sam čekao na ovo.

Zgroženi

izraz njenog lica nije imao cenu. Rekao mi je ono što ne bi tako

očajnicki trebalo da želim da znam – da ona nije gajila osedanja ni za

jednog od ovih ljudskih muškaraca koji su želeli da je osvoje.

Takođe, njen izraz lica je verovatno bio najsmešnija stvar koju sam ikad video.

Moja

porodica je tada stigla, zbunjena činjenicom da sam se, za promenu,

tresao od smeha, umesto da se ubilački mrštim na svakog u vidnom polju.

Šta je toliko smešno? Emet je želeo da zna.

Samo

sam zavrteo glavom dok sam se takođe zatresao od novog smeha dok je

Bela besno pokrenula svoj bučni motor. Izgledala je kao da ponovo

priželjkuje tenk.

,,Idemo!” Rozali nestrpljivo siknu. ,,Prestani da budeš idiot. Ako možeš.”

Njene reči me nisu iznervirale – bio sam previše zabavljen. Ali uradio sam kako je tražila.

Niko mi se nije obratio na putu do kude. Nastavio sam da se kikodem s vremena na vreme,

razmišljajudi o Belinom licu.

Kada sam skrenuo na put – ubrzavajudi sada, kad nije bilo svedoka – Alis je pokvarila moje

raspoloženje.

,,Pa mogu li sada da pričam sa Belom?” iznenada je upitala, ne razmatrajudi prvo reči, tako da mi nije

dala upozorenje.

,,Ne,” prasnuo sam.

,,Nije fer! Šta čekam?”

,,Još uvek ništa nisam odlučio, Alis.”

,,Kako god, Edvarde.”

U njenoj glavi, Beline dve sudbine su ponovo bile jasne.

,,U čemu je poenta da je upoznaš?” promrmljao sam, odjednom mrzovoljan. ,,Ako du je jednostavno

ubiti?”

Alis je oklevala na sekund. ,,Imaš poentu,” priznala je.

Poslednji put sam skrenuo, brzinom od devedeset milja na sat, a onda zaškripeo do zaustavljanja na

inč od zadnjeg zida garaze.

,,Uživaj u svom trčanju,” Rozali reče samozadovoljno, dok sam izlazio iz kola.

Ali nisam išao da trčim danas. Umesto toga, otišao sam u lov.

Ostali

su trebali da love sutra, ali nisam sad sebi mogao da priuštim da budem

zedan. Preterao sam, pijudi više nego što je bilo potrebno, nalivajudi

se ponovo – mala grupa losova i jedan crni medved, na kog sam bio

sredan da naletim u ovako rano doba godine. Bio sam toliko pun da mi je

bilo nelagodno. Zašto to nije moglo biti dovoljno? Zašto je njen miris

morao biti toliko jači od bilo čega drugog?

Lovio sam kako bi se

pripremio za slededi dan, ali, kad više nisam mogao da lovim i kada su

falili sati da sunce izađe, shvatio sam da slededi dan nije dovoljno

uskoro.

Ponovo me je oblio hladan znoj kad sam shvatio da sam pošao da nađem devojku.

Raspravljao

sam se sa samim sobom na putu do Forksa i moja manje plemenita strana

je dobila raspravu, pa sam nastavio sa svojim neopravdanim planom.

Čudovište je bilo neumorno, ali dobro napojeno. Znao sam da du modi da se držim na bezbednoj

distanci od devojke.

Samo sam želeo da znam gde je.

Samo sam želeo da joj vidim lice.

Prošla

je ponod i Belina kuda je bila mirna i tiha. Njen kamionet je bio

parkiran uz ivičnjak, a policijska kola njenog oca su bila uz put.

Nije

bilo svesnih misli nigde u komšiluku. Na trenutak sam posmatrao kudu iz

tame šume koja je ivici na istoku. Ulazna vrata de verovatno biti

zaključana – to nije bio problem, osim toga što nisam hteo da ostavim

polomljena vrata iza sebe kao dokaz. Odlučio sam da prvo probam prozor

na gornjem spratu. Ne bi se mnogi ljudi zamarali instaliranjem katanca

tamo.

Pretrčao sam otvoreno dvoriste i došao do kude za pola

sekunde. Dok sam visio sa nadstrešnice prozora na jednoj ruci, pogledao

sam kroz staklo i dah mi se zaustavio.

Bila je to njena soba. Mogao

sam da je vidim na jednom malom krevetu, njeni pokrivači su bili na

podu, a njeni čarsavi uvijeni oko njenih nogu.

Dok sam gledao,

umorno se okrenula i prebacila jednu ruku preko glave. Nije bučno

spavala, barem ne večeras. Da li je osetila opasnost pored sebe?

Bio sam odbijen samim sobom dok sam je gledao kako se ponovo prevrde.

Kako sam ja bio ikako bolji od nekog bolesnog, špijunirajuceg idiota? Nisam bio nimalo bolji. Bio sam

mnogo, mnogo gori.

Opustio sam svoje prste, dok sam se spremao da se pustim. Ali prvo sam dopustio sebi jedan dug

pogled u njeno lice.

Nije

bilo mirno. Male bore su bile između njenih obrva, uglovi njenih usana

su bili spušteni. Njene usne zadrhtaše, a onda se razdvojiše.

,,U redu, mama,” promrmljala je.

Bela je pričala u snu.

Radoznalost

buknu, nadjačavajudi samo-odvratnost. Iskušenje koje su mi zadavale te

nezastidene, nesvesne, izgovorene misli bilo je neverovatno

frustrirajude.

Pokušao sam da otvorim prozor i nije bio zaključan, iako se zaglavio zbog dugog neotvaranja.

Polako sam ga otvarao, grčedi se sa svakim bledim režanjem metalnog rama. Moradu da nađem neko

ulje za slededi put…

Slededi put? Zavrteo sam glavom, ponovo zgađen.Tiho sam se provukao kroz polu-otvoren prozor.

Soba

joj je bila mala – nesređena, ali ne i nečista. Pored njenog kreveta su

bile knjige na gomili, poleđina okrenutih ka meni, i razbacanih diskova

pored njenog neskupog CD plejera – na vrhu je bila samo jedna kutija za

nakit. Mnoštvo papira je okruživalo kompjuter koji je izgledao kao da

je pripadao muzeju zastarele tehnologije. Cipele su bile na drvenom

podu.

Veoma jako sam želeo da odem i pročitam naslove njenih

knjiga i diskova, ali obedao sam sebi da du se držati podalje; umesto

toga sam otišao da sedim u staroj stolici za ljuljanje u dalekom uglu

sobe.

Da li sam nekada stvarno smatrao da devojka prosečno izgleda?

Pomislio sam na taj prvi dan i na odvratnost prema momcima koji su

momentalno bili zaitrigirani njom. Ali kad se sada setim njenog lica u

njihovim mislima, ne mogu da shvatim zašto je nisam odmah smatrao

lepom. Činilo se kao očigledna stvar.

Upravo sada – sa svojom

tamnom kosom rasutom oko svog bledog lica, nosedi otrcanu majicu punu

rupa i trenerku, crta lica opuštenih u besvesnosti, lagano radvojenih

usana – oduzela mi je dah

Ili bi ga oduzela, pomislio sam krivo, da sam disao.

Nije progovarala. Možda joj se san završio.

Zurio sam u njeno lice i pokušavao da smislim neki način da bududnost učinim podnošljivom.

Nije bilo podnošljivo da je povredim. Da li je moj jedini izbor bio da je ponovo napustim?

Ostali sada nisu mogli da se raspravljaju sa mnom. Nede biti sumnji, ništa što bi vratilo nečije misli

nazad na nezgodu.

Kolebao sam se kao ovog popodneva i ništa se nije činilo mogude.

Nisam

mogao da se nadam da budem suparnik ljudskim momcima, bilo da su joj ti

specifični momci bili dragi ili ne. Ja sam bio čudovište. Kako bi ona

ikada mogla da me vidi kao nešto drugo? Kad bi znala istinu o meni, to

bi je preplašilo i odbilo. Poput žrtve u horor filmu, pobegla bi,

vrištedi u hororu.

Setio sam se njenog prvog dana na biologiji.. i znao da je to tačna reakcija kakvu bi imala.

Bilo

je licemerno od mene da mislim da bi ona, da sam je ja pozvao da ide na

tu glupu igranku, otkazala svoje žurno smišljene planove i pristala da

ide sa mnom.

Nisam ja bio taj kome je bilo suđeno da mu kaže da. To

je bio neko drugi, neko ljudski i topao. I ja čak nisam mogao da

dozvolim sebi – jednog dana, kad to da bude izgovoreno – da ga lovim i

ubijem, jer ga je ona zasluživala, ko god on bio. Zasluživala je sredu

i ljubav sa bilo kim koga izabere.

Dugovao sam joj da sada uradim pravu stvar; nisam više mogao da se pretvaram da sam samo ja u

opasnosti jer volim ovu devojku.

Posle

svega, stvarno ne bi bilo bitno ako bi otišao, jer Bela nikada ne bi

mogla da me vidi na način na koji ja želim. Nikad me nede videti kao

nekog vrednog ljubavi.

Nikad.

Može li se mrtvo, zamrznuto srce slomiti? Osedao sam da bi moje moglo.

,,Edvarde,” Bela reče.

Zaledio sam se, zuredi u njene neotvorene oči.

Da li se probudila, uhvatila me ovde? Izgledala je zaspalo, ali joj je glas bio tako jasan…

Tiho je uzdahnula, a onda se ponovo umorno pomeri, okredudi se na stranu – i dalje spavajudi i

sanjajudi.

,,Edvarde,” nežno je promrmljala.

Sanjala me je.

Moze li mrtvo, zaleđeno srce ponovo da zakuca? Osedao sam da se moje spremalo.

,,Ostani,” uzdahnula je. ,,Ne idi. Molim te… ne idi.”

Sanjala me je, a čak nisam bio ni nodna mora. Želela je da ostanem s njom, tamo u njenom snu.

Mučio

sam se da pronađem prave reči kako bih imenovao osedanja koja su

protekla kroz mene, ali nisam imao dovoljno snažne reči da ih poduprem.

Dug trenutak sam se davio u njima.

Kada sam se pribrao, više nisam bio isti čovek kakav sam bio pre.

Moj

život je bio beskrajna, nepromenjiva ponod. Mora, neosporno, uvek biti

ponod za mene. Pa kako je onda mogude da moje sunce izlazi sada, u sred

moje ponodi?

Za vreme od kada sam pretvoren u vampira, od kada sam

zamenio svoju dušu i svoju smrtnost za besmrtnost u pekudem bolu

transformacije, bio sam zaista zamrznut. Moje telo se pretvorilo u

nešto više nalik na kamen nego na telo, trajno i nepromenjivo. Ja sam,

takođe, bio zaleđen – moj karakter, stvari koje volim i koje ne volim,

moja raspoloženja i želje; svi su bili zamrznuti na mestu.

Isto je bilo i za ostale. Svi smo bili zamrznuti. Živi kamen.

Kada

je za jednog od nas nailazila promena, bila je to retka i trajna stvar.

Video sam kad se desila Karlajlu, a onda jednu deceniju kasnije Rozali.

Ljubav ih je promenila na večan način, način koji nikad nije bledeo.

Više od osamdeset godina je prošlo od kada je Karlajl pronašao Esme, a

i dalje je gledao u nju očima prve ljubavi. Uvek de biti tako za njih.

Tako de uvek biti i za mene, takođe. Uvek du voleti ovu krhku ljudsku devojku, ostatak mog

bezgraničnog postanka.

Posmatrao sam njeno besvesno lice, osedajuci kako se ova ljubav prema njoj smešta u svaki delid mog

kamenog tela.

Sada je spavala mirnije, sa blagim osmehom na usnama.

Uvek du je gledati, počeo sam da shvatam.

Voleo

sam je, tako da cu pokušati da budem dovoljno jak da je napustim. Znao

sam da sada nisam bio toliko jak. Radidu na tome. Ali možda sam bio

dovoljno snažan da preokrenem bududnost.

Alis je videla samo dve mogudnosti za Belu, i sada sam ih obe razumeo.

To što je volim me nede sprečiti da je ubijem ako sebi dopustim greške.

Ali

nisam mogao da osetim čudovište sada, nisam ga mogao nadi nigde u sebi.

Možda ga je ljubav zauvek udutkala. Kad bih je sada ubio, to ne bi bilo

namerno, ved samo užasna nezgoda.

Moradu da budem prekomerno

pažljiv. Nikada, baš nikada, nedu modi da dopustim sebi da ne budem.

Moradu da kontrolišem svaki svoj dah. Uvek cu morati da održavam

opreznu distancu.

Nedu praviti greške.

Konačno sam razumeo drugu

bududnost. Ranije sam bio zbunjen tom vizijom – šta bi se to moglo

dogoditi što bi prouzrokovalo da Bela postane zatocenik ovom besmrtnom

polu-životu?

Sad - razoren žudnjom za devojkom – mogao sam da

razumem kako bi mozda, u neoprostivoj sebičnosti, zamolio svog oca za

tu uslugu. Da ga pitam da oduzme njen život i njenu dušu, kako bih

mogao da je zauvek zadržim.

Zasluživala je bolje.

Ali video sam još jednu bududnost, još jednu tanku žicu kojom bih možda mogao da idem, ako bih

mogao da održavam ravnotežu.

Da li sam to mogao? Da budem sa njom i da je ostavim ljudskim bidem?

Oprezno

sam udahnuo, pa onda još jednom, puštajudi da njen miris kola kroz mene

kao vatra. Soba je bila puna njenog parfema; njen prijatan miris ležao

je na svakoj površini. Moja glava je plivala u njemu, ali borio sam se

protiv vrtoglavice. Moradu da se naviknem na ovo, ako sam nameravao da

započnem bilo kakvu vrstu veze sa njom. Još jednom sam udahnuo, plameni

udah.

Gledao sam je kako spava, sve do izlaska sunca iza istočnih

oblaka, planirao i disao.Stigao sam kudi upravo onda kad su ostali

otišli u školu. Brzo sam se presvukao, izbegavajudi Esmine ispitujude

oči. Videla je grozničav sjaj na mom licu i osetila je i brigu i

olakšanje.

Moja duga potištenost ju je bolela i bilo joj je drago što se izgleda završila.

Otrčao

sam u školu, stižudi par sekundi kasnije od ostalih. Nisu se okrenuli,

iako je barem Alis sigurno znala da sam stajao ovde, u gustom drvedu

koje je graničilo trotoar. Sačekao sam dok niko nije gledao, a onda

neprimetno izašao iz šume na parking pun automobile.

Čuo sam Belin kamionet kako brunda iza ugla i zaustavio sam se iza suburbana, odakle sam mogao da

gledam, a da ne budem viđen.

Dovezla

se na parking, besno zuredi u moj volvo dug trenutak pre nego što se

parkirala na jedno od najudaljenijih mesta, namrgođenog lica.

Bilo je čudno setiti se da je verovatno još uvek bila ljuta na mene, i to sa dobrim razlogom.

Želeo

sam da se nasmejem sam sebi – ili da šutnem samog sebe. Sva moja

planiranja su bila potpuno besmislena, ako i njoj nije bilo stalo do

mene, zar ne? Njen san je mogao biti o nečemu potpuno besmislenom. Bio

sam tolika arogantna budala.

Pa, bilo je mnogo bolje za nju ako

joj nije bilo stalo do mene. To me nede sprečiti da je uhodim, ali dadu

joj upozorenje dok to budem radio. Dugovao sam joj to.

Tiho sam pošao napred, pitajudi se koji je najbolji način da joj se približim.

Ona je to učinila lakim. Ključ od njenog kamioneta joj je isklizeo niz prste dok je izlazila i upao u

duboku baru.

Sagnula se dole, ali ja sam do njega došao prvi, nalazedi ga pre nego što je morala da stavi svoje prste

u hladnu vodu.

Naslonio sam se na njen kamionet dok je zurila, a potom se uspravila.

,,Kako ti to uspeva?” pitala je.

Da, još uvek je bila besna.

Ponudio sam joj kljuc. ,,Šta to?

Ispružila je ruku i ja sam ispustio ključ u njen dlan. Duboko sam udahnuo, udišudi njen miris.

,,Da se pojaviš iz vedra neba,” razjasnila je.

,,Bela,

nisam ja kriv sto ti imas izuzetno slabu mod zapažanja.” Reči su bile

neozbiljne, skoro šala. Da li je bilo ičega što nije videla?

Da li je čula kako se moj glas obavio oko njenog imena kao da ga miluje?

Besno

me je gledala, ne cenedi moj humor. Njeni otkucaji srca se ubrzaše –

zbog besa? Zbog straha? Nakon trenutka, spustila je pogled.

,,Čemu

onaj zastoj sinod?” pitala je, ne susredudi moj pogled. ,,Mislila sam

da bi trebalo da se praviš da ne postojim, a ne da me nerviraš do

smrti.”

I dalje veoma besna. Trebade truda da izgladim stvari s njom. Setio sam se svoje odluke da budem

iskren s njom…

,,To

je bilo radi Tajlera, ne radi mene, Morao sam da mu pružim priliku.” A

onda sam se nasmejao. Nisam to mogao da sprečim kad sam pomislio na

njen jučerašnji izraz lica.

,,Ti ‘ izustila je, a onda stala, izgleda previše besna da bi dovršila.

Tu je bio – isti izraz. Ugušio sam još jedan nalet smeha. Ved je bila dovoljno ljuta.

,,I

ne pravim se da ne postojiš,” dovršio sam. Bilo je dobro održavati

stvari neobaveznim, zadirkujudim. Nede razumeti ako joj dopustim da

vidi kako sam se stvarno osedao. Preplašio bih je. Morao sam da

kontrolišem svoja osedanja, da održavam stvari opuštenim…

,,Znači, pokušavaš da me iznerviraš do smrti? Bududi da Tajlerov karavan nije odradio posao?”

Brzi blesak besa je proleteo kroz mene. Zar je stvarno mogla da veruje u to?

Bilo

je iracionalno od mene da budem tako osuđujudi – ona nije znala za

transformaciju koja se dogodila tokom nodi. Ali svejedno sam bio besan.

,,Bela, pričaš besmislice,” prasnuo sam.

Lice joj se zarumenelo i okrenula mi je leđa. Počela je da odlazi.

Kajanje. Nisam imao pravo da budem besan.

,,Čekaj,” zamolio sam.

Nije se zaustavila, pa sam je pratio.

,,Izvinjavam

se, to je bilo nepristojno. Ne kažem da nije tačno” – bilo je apsurdno

zamišljati da je želim povređenu na bilo koji način - ,,ali svejedno je

bilo nepristojno što sam to rekao.”

,,Zašto me ne ostaviš na miru?”

Veruj mi, želeo sam da kažem. Pokušao sam.

Oh, i takođe, bedno sam zaljubljen u tebe.

Opušteno.

,,Hteo sam da te pitam nešto, ali si me skrenula sa teme.” Tek sad mi je pao na pamet pravac akcije i

nasmejao sam se.

,,Da li ti imas poremedaj podeljene ličnosti?”pitala je.

Mora da je tako izgledalo. Moje raspoloženje je bilo eksplozivno, toliko novih emocija proticalo je

kroz mene.

,,Ponovo to radiš,” utvrdio sam.

Uzdahnula je. ,,Dobro onda. Šta hodeš da pitaš?”

,,Pitao

sam se da li bi možda, one druge subote…” gledao sam kako šok prelede

preko njenog lica i ponovo se nasmejao. ,,Znaš, na dan proledne igranke

– “

Presekla me je, konačno susredudi moj pogled opet. ,,Da li ti to pokušavaš da budeš duhovit?”

Da. ,,Hodeš li mi dopustiti da završim?”

Čekala je u tišini, gornjih zuba zarivenih u donju usnu.

Taj

pogled me je na sekundu odvratio. Čudne, nepoznate reakcije su se

zakomešale duboko u mom zaboravljenom, ljudskom srcu. Pokušao sam da ih

rastresem kako bih mogao da igram svoju ulogu.

,,Čuo sam kako

govoriš da moraš u Sijetl tog dana i pitao sam se da li ti treba

prevoz?” ponudio sam. Shvatio sam da, bolje nego da je samo ispitujem o

njenim planovima, mogao bih da ih podelim.

Belo je zurila u mene. ,,Šta?”

,,Da

li želiš prevoz do Sijetla?” Sam u kolima s njom – moje grlo je gorelo

na pomisao toga. Duboko sam udahnuo. Navikni se na to.

,,Sa kim?” pitala je, očiju ponovo krupnih i zbunjenih.

,,Sa mnom, očigledno,” polako sam rekao.

,,Zašto?“

Da li stvarno bio toliki šok što sam želeo njeno društvo? Mora da je dodala najgore mogude značenje

mom prethodnom ponašanju.

,,Pa,“

rekao sam sto sam ležernije mogao, ,,Planirao sam da idem u Sijetl u

slededih nekoliko nedelja, a, da budem iskren, nisam siguran da tvoj

kamionet može to da podnese.“ Bilo je bezbednije da je zadirkujem nego

da dopustim sebi da budem ozbiljan.

,,Moj kamionet radi sasvim

dobro, hvala ti na brizi,“ rekla je istim, iznenađenim glasom. Ponovo

je počela da odlazi. Održavao sam korak s njom.

Nije zapravo rekla ne, tako da sam igrao na tu prednost.

Hode li redi ne? Šta du uraditi ako kaže?

,,Ali može li tvoj kamionet da stigne tamo s jednim rezervoarom?“

,,Ne vidim zašto se to tebe tiče,“ zarežala je.

To i dalje nije bilo ne. Srce joj je ponovo brže zakucalo, dah joj se ubrzao.

,,Nepotrebno trošenje ograničenih resursa se tiče svakoga.“

,,Iskreno, Edvarde, ne mogu da te pratim. Mislila sam da ne želiš da budeš moj prijatelj.“

Drhtaj je prošao kroz mene kada je izgovorila moje ime.

Kako da održavam stvari opuštenim, a da u isto vreme budem iskren? Pa, bilo je važnije biti iskren.

Posebno kod ove stvari.

,,Rekao sam da bi bilo bolje da nismo prijatelji, a ne da to ne želim.“

Oh, hvala, sad si mi sve razjasnio,“ rekla je sarkastično.

Zaustavila se, ispod ivice krova kafeterije, i ponovo susrela moj pogled. Otkucaji srca joj se ubrzaše.

Da li se plašila?

Pažljivo

sam izabrao reči. Ne, nisam mogao da je ostavim, ali možda de ona biti

dovoljno pametna da ostavi mene, pre nego što bude bilo prekasno.

,,Bilo

bi ti… razboritije da ne budeš moj prijatelj.” Zuredi u istopljenu

čokoladnu dubinu njenih očiju, izgubio sam kontrolu nad opuštenim.

,,Ali umoran sam od nastojanja da se držim podalje od tebe, Bela.” Ove

reči su gorele sa previše žestine.

Disanje joj je zaustavilo, i bio

je potreban sekund da ponovo započne, što me je zabrinulo. Koliko sam

je preplašio? Pa, saznadu.

,,Hodeš li idi u Sijetl sa mnom?” pitao sam, da raščistim stvari.

Klimnula je glavom, a srce joj glasno zalupa.

Da. Meni je rekla da.

A onda me je svesnost porazila. Koliko de je ovo koštati?

,,Stvarno

bi trebalo da se držiš podalje od mene,” upozorio sam je. Da li me je

čula? Da li de pobedi od bududnosti koju sam imao za nju? Zar nisam

mogao ništa da uradim da je spasem od sebe?

Opušteno, viknuo sam na sebe. ,,Vidimo se na času.”

Morao sam da se koncentrišem da ne bih potrčao dok sam lebdeo.

6.Krvna grupa

Pratio sam je celog dana kroz oči drugih ljudi, jedva svestan svog sopstvenog okruženja.

Ne kroz oči Majka Njutona, jer nisam mogao da izdržim još njegovih uvredljivih fantazija, i ne kroz oči

Džesike Stenli, jer me je njena srdžba prema devojci činila besnim na način koji nije bio siguran za

nevažnu devojku. Anđela Veber je bila dobar izbor kada su joj oči bile dostupne; bila je ljubazna –

misli su joj bile mirne. A onda, ponekad, oči nastavnika su bile one koje su pružale najbolji pogled.

Bio sam iznenađen, dok sam je gledao kako se čitav dan saplide – spotiče na pukotine na putu,

zalutale knjige, i, najčešce od svega, svoja sopstvena stopala – što su je ljudi pomodu kojih sam je

držao na oku smatrali smotanom.

Razmotrio sam to. Bilo je tačno da je često imala problema da uspravno stoji. Setio sam se njenog

spoticanja o sto, onog prvog dana, klizanja po ledu pre nezgode, padanja preko dovratka juče… Kako

čudno, bili su u pravu. Ona je bila smotana.

Nisam znao zašto mi je ovo bilo toliko smešno, ali glasno sam se nasmejao kad sam izlazio sa časa

američke istorije i išao ka engleskom, a neki ljudi su me prostrelili čudnim pogledima. Kako da nikad

ranije nisam ovo primetio? Možda zato što je bilo nečeg gracioznog u njenoj nepomičnosti, u načinu

na koji je držala glavu, u luku njenog vrata…

Sada nije bilo ničega gracioznog kod nje. Gospodin Varner je gledao kad je zapela vrhom svoje čizme

na tepih i teatralno upala u svoju stolicu.

Ponovo sam se nasmejao. Vreme je proticalo neverovatno sporo dok sam čekao na šansu da je vidim

svojim sopstvenim očima. Konačno, zvono je zazvonilo. Brzo sam otkoračao do kafeterije da osiguram

svoj položaj. Bio sam jedan od prvih tamo. Izabrao sam sto koji je obično bio slobodan i bilo je sigurno

da de ostati slobodan dok ja sedim za njim.

Kada je moja porodica ušla i videla me kako sedim sam na novom mestu, nisu bili iznenađeni. Mora

da ih je Alis upozorila.

Rozali je prošla pored mene, a da me nije ni pogledala.

Idiot.

Rozali i ja nikad nismo imali jednostavnan odnos – uvredio sam je prvi put kad me je čula da govorim i

od tada je zakomplikovano – ali izgledalo je kao da je još i više neraspoložena nego proteklih par

dana. Uzdahnuo sam. Rozali je činila da se sve vrti oko nje same.

Džasper mi je uputio polu-osmeh dok je prolazio pored.

Sredno, pomislio je sumnjivo.

Emet je prevrnuo očima i zavrteo glavom.

Izgubio je razum, jadno dete.

Alisino lice je bilo ozareno, dok su joj se zubi prejako caklili.

Mogu li sad da pričam sa Belom??

,,Drži se podalje,” rekao sam ispod daha.

Njeno lice se natmuri, a onda opet ozari.

Dobro. Budi tvrdoglav. Samo je pitanje vremena.

Ponovo sam uzdahnuo.

Ne zaboravi na današnju laboratorijsku vežbu, podsetila me je.

Klimnuo sam glavom. Ne, nisam to zaboravio.

Dok sam čekao da Bela dođe, pratio sam je kroz oči jednog učenika, koji je išao iza Džesike do

kafeterije. Džesika je brbljala o nadolazedoj igranki, ali Bela nije rekla ništa u odgovor na to. Ne da joj

je Džesika davala šansu.

U trenutku kad je Bela ušla u kafeteriju, oči joj blesnuše ka mestu gde smo moja porodica i ja sedeli.

Zurila je na trenutak, a onda joj se čelo naboralo a pogled spustio. Nije me primetila ovde.

Izgledala je tako… tužno. Osetio sam modan nagon da ustanem i stanem do nje, da je nekako utešim,

samo što nisam znao šta bi je utešilo. Nisam imao pojma zbog čega je tako izgledala. Džesika je

nastavila da razglaba o igranci. Da li je Bela bila toliko tužna jer de je propustiti? Nije izgledalo kao da

je tako…

Ali to bi moglo biti popravljeno, ako je to želela.

Kupila je pide za ručak i ništa više. Da li je to bilo u redu? Nije li joj trebalo više ishrane od toga? Nikad

ranije nisam obradao mnogo pažnje na ljudsku dijetu.

Ljudi su bili ekstremno krhki. Bilo je million različitih stvari o kojima je trebalo brinuti…

,,Edvard Kalen ponovo zuri u tebe,” čuo sam Džesiku kako kaže. ,Pitam se zašto danas sedi sam?”

Bio sam zahvalan Džesiki – iako je sada bila još ogorčenija – jer se Belina glava podigla i njene oči su

tražile dok nisu susrele moje.

Sada nije bilo trunke tuge na njenom licu. Dopustio sam sebi da se nadam da je bila tužna jer je

mislila da sam napustio školu ranije, i ta nada je učinila da se nasmešim.

Pozvao sam je prstom da mi se pridruži. Izgledalo je da se plaši toga da sam ponovo hteo da je

začikavam.

Tako da sam namignuo, a njena usta se otvoriše.

,,Jel on to misli na tebe?” Džesika nepristojno upita.

,,Možda mu treba pomod oko domadeg iz biologije,” rekla je tihim, nesigurnim glasom. ,,Hm, bolje da

odem da vidim šta hode.”

Ovo je bilo još jedno da.

Dvaput se saplela na putu do mog stola, iako na njenom putu nije bilo ničeg osim savršeno ravnog

linoleuma. Ozbiljno, kako sam to ranije propustio? Obradao sam više pažnje na njene tihe misli,

pretpostavljam. Šta sam još propustio?

Budi iskren, budi opušten, pevušio sam sebi.

Zaustavila se iza stolice preko puta mene, oklevajudi. Duboko sam udahnuo, ovog puta kroz nos pre

nego kroz usta.

Oseti žar, suvo sam pomislio.

,,Zašto danas ne sedneš sa mnom?” pitao sam je.

Izvukla je stolicu i sela, sve vreme zuredi u mene. Izgledala je nervozno, ali njeno fizičko prihvatanje je

bilo još jedno da.

Čekao sam da progovori.

Potrajalo je trenutak, ali konačno, rekla je, ,,Ovo je drugačije.”

,,Pa…” oklevao sam. ,,Odlučio sam da, kad ved idem u pakao, to bar mogu da izvedem valjano.”

Šta me je nateralo da to kažem? Pretpostavljam da je makar bilo iskreno. I možda je čula upozorenje

iza mojih reči. Možda de shvatiti da bi trebalo da ustane i da ode što je brže mogude…Nije ustala.

Zurila je u mene, čekajudi, kao da nisam dovršio rečenicu.

,,Znaš, nemam pojma na šta misliš,” rekla je kad nisam nastavio.

To je bilo olakšanje. Nasmešio sam se.

,,Znam.”

Bilo je teško ignorisati misli koje su vrištale na mene iza njenih leđa – i ionako sam želeo da

promenim temu.

,,Mislim da su tvoji prijatelji besni na mene što sam te ukrao.”

To je nije zabrinulo. ,,Preživede.”

,,Ipak, možda im te ne vratim.” Nisam čak ni znao da li sam sada pokušavao da budem iskren, ili sam

opet samo pokušavao da je začikavam. To što sam bio pored nje je učinilo teškim da napravim smisao

od svojih misli.

Bela glasno proguta.

Nasmejao sam se njenom izrazu lica. ,,Izgledaš zabrinuto.” Stvarno ne bi trebalo da bude smešno. I

trebalo bi da bude zabrinuta.

,,Ne.” Bila je loš lažov; nije pomoglo to sto joj je glas pukao. ,,Iznenađena, zapravo… Šta je izazvalo

sve ovo?”

,,Rekao sam ti,” podsetio sam je. ,,Umorio sam se od nastojanja da se držim podalje od tebe. Tako da

odustajem.” Zadržao sam osmeh na mestu sa mnogo truda. Ovo uopšte nije funkcionisalo – pokušaj

da budem iskren i opušten u isto vreme.

,,Odustaješ?” ponovila je, zamuckujudi.

,,Da – odustajem od pokušaja da budem dobar.” I, izgleda, odustajem od pokušaja da budem

opušten. ,,Sada du jednostavno da radim ono što želim, pa neka bude kako bude.” Ovo je bilo

dovoljno iskreno. Dopuštanje da vidi moju sebičnost. Dopuštanje da vidi moje upozorenje, takođe.

,,Opet te ne shvatam.”

Bio sam dovoljno sebičan da mi bude drago što je bilo tako. ,,Uvek kažem previše kad pričam s tobom

– to je jedan od problema.”

Beznačajan problem, u poređenju sa drugima.

,,Ne brini,” razuverila me je. ,,Ne razumem ništa od toga.”

Dobro je. Onda de ostati. ,,Na to računam.”

,,Dakle, jednostavno rečeno, jesmo li sada prijatelji?”

Razmotrio sam to na sekund. ,,Prijateji…” ponovio sam. Nije mi se sviđalo kako to zvuči. Nije bilo

dovoljno.

,,Ili nismo,” promrmljala je, izgledajudi posramljeno.

Da li je mislila da mi se nije toliko dopadala?

Nasmešio sam se. ,,Pa, možemo da pokušamo, pretpostavljam. Ali upozoravam te da ti ja nisam

prikladan prijatelj.”

Čekao sam na njen odgovor, rastrzan na dve strane – želeo sam da konacno čuje i razume, dok sam

mislio kako bih mogao da umrem ako bude tako. Kako melodramatično. Toliko sam se pretvarao u

ljudsko bice.

Njeno srce brže zakuca. ,,Često to govoriš.”

,,Da, zato što me ne slušaš,” rekao sam, ponovo previše napet. ,,I dalje čekam da mi poveruješ. Ako si

pametna, izbegavadeš me.”

Ah, ali da li bih joj dozvolio da to uradi, ako bi pokušala?

Oči joj se skupiše. ,,Mislim da si takođe jasno izrazio svoje mišljenje o mojoj inteligenciji.”

Nisam bio skroz siguran na šta je mislila, ali uputio sam joj osmeh izvinjenja, pogađajudi da sam je

sigurno slučajno uvredio.

,,Dakle, rekla je polako. ,,Sve dok sam… nepametna, pokušavademo da budemo prijatelji?”

,,To zvuči otprilike tačno.”

Spustila je pogled, pažljivo zuredi u flašu limunade u svojim rukama.

Dobro poznata radoznalost me je mučila.

,,O cemu razmišljas?” pitao sam – bilo je olakšanje konačno naglas izgovoriti reči.

Susrela je moj pogled, i disanje joj se ubrzalo dok su joj se obrazi bojili u pink. Udahnuo sam,

probavajudi to u vazduhu.

,,Pokušavam da dokučim šta si ti.”

Zadržao sam osmeh na licu, ostavljajudi svoje delove tela tako postavljene, dok je panika šipcila kroz

moje telo.

Naravno da se to pitala. Nije bila glupa. Nisam mogao da se nadam da zaboravi na nešto toliko

očigledno.

,,Imaš li ikakvog uspeha u tome?” pitao sam onoliko nehajno koliko sam mogao.

,,Ne previše.”

Zakikotao sam se u iznenadnom olakšanju. ,,Koje su tvoje teorije?”

Nisu mogle biti gore od istine, bez obzira na to šta joj je palo na pamet. Njeni obrazi postaše bledo

crveni i nije rekla ništa. Mogao sam da osetim toplinu njenih rumenih obraza u vazduhu.

Pokušao sam da iskoristim svoj ubedljivi ton na njoj. Dobro je radio na normalnim ljudima.

,,Zar mi nedeš redi?” pitao sam, ohrabrujude.

Odmahnula je glavom. ,,Bilo bi me previše sramota.”

Uf. To što ne znam ništa bilo je mnogo gore od bilo čega drugog. Zašto bi je njene sumnje osramotile?

Nisam mogao da podnesem da ne znam.

,,To je stvarno frustrirajude, znaš?”

Moje žaljenje je zapalilo nešto u njoj. Oči joj se zaplamtiše, a reči su joj nadolazile brže nego inače.

,,Ne, ne mogu da zamislim zašto bi uopšte bilo frustrirajude – samo jer neko odbija da ti kaže šta

misli, čak i ako ti sve vreme zadaje male zagonetne opaske, posebno sročene tako da te nodu drže

budnog jer razbijaš glavu time šta bi one uopšte mogle da znače… sad, zašto bi to bilo frustrirajude?”

Namrštio sam joj se, ljut jer sam znao da je imala pravo. Nisam bio fer.

Nastavila je. ,,Ili još bolje, recimo i to da ta osoba čini najširi mogudi raspon bizarnih stvari – od toga

da ti jednog dana spasi život pod nemogudim okolnostima, do toga da se slededeg dana prema tebi

ponaša kao prema pariji, i nikad ti ne objasni ništa od toga, čak ni pošto je obedala. Ni to takođe ne bi

bilo nimalo frustrirajude. “

Bio je to najduži govor koji sam ikad čuo da je izgovorila, i dao mi je novi kvalitet za moju listu.

,,Temperamentna si, zar ne?”

,,Ne volim dvostruka merila.”

Njena iritacija je, naravno, bila potpuno opravdana.

Zurio sam u Belu, pitajudi se kako bih ikada mogao da uradim nešto što je za nju ispravno, dok mi

tišina koja je vikala iz misli Majka Njutona nije odvratila pažnju.

Bio je toliko iznerviran, da sam morao da se zakikodem.,,Šta?” pitala je.

,,Izgleda da tvoj dečko misli da sam neprijatan prema tebi – raspravlja se oko toga da li da dođe i

prekine našu svađu.” Voleo bih da ga vidim kako pokušava. Ponovo sam se nasmejao.

,,Ne znam o kome pričaš,” rekla je ledenim glasom. ,,Ali sam u svakom slučaju sigurna da grešiš.”

Veoma sam uživao u načinu na koji ga je spustila svojom rečenicom.

,,Ne grešim. Rekao sam ti, vedinu ljudi je lako pročitati.”

,,Osim mene, naravno.”

,,Da. Osim tebe.” Da li je morala biti izuetak za sve?

Zar ne bi bilo pravičnije – razmatrajudi sve s čim sam sada morao da se nosim – da sam mogao da

čujem makar nešto iz njene glave? Jesam li tražio previše?

,,Pitam se zašto je to tako.”

Zurio sam u njene oči, ponovo pokušavajudi…

Skrenula je pogled. Otvorila je svoju limunadu i uzela jedan brz gutljaj, dok je gledala u sto.

,,Zar nisi gladna?” pitao sam.

,,Ne.” Osmotrila je prazan sto između nas. ,,Ti?”

,,Ne, nisam gladan,” rekao sam. To definitivno nisam bio.

Zurila je u sto, stisnutih usana. Čekao sam.

,,Možeš li mi učiniti uslugu?” pitala je, iznenada ponovo susredudi moj pogled.

Šta bi mogla da želi od mene? Da li de pitati za istinu koju nisam smeo da joj kažem – istinu za koju

nikad, nikad nisam želeo da sazna?

,,Zavisi od toga šta želiš.”

,,Ne mnogo,” obedala je.

Čekao sam, ponovo radoznao.

,,Samo se pitam…” rekla je polako, zuredi u bocu limunade, prelazedi malim prstom preko kružnog

otvora boce. ,,Da li bi mogao da me unapred upozoriš kad slededi put odlučiš da me ignorišeš za moje

dobro. Čisto da budem spremna.”

Želela je upozorenje? Onda mora da je bila loša stvar što sam je ignorisao… Nasmešio sam se.

,,Zvuči pošteno,” složio sam se.

,,Hvala,” rekla je, podižudi pogled. Izraz lica joj je odisao tolikim olakšanjem, da sam hteo da se

nasmejem sa svojim sopstvenim olakšanjem.

,,Mogu li ja onda da dobijem jedan odgovor za uzvrat?” pitao sam, nadajudi se.

,,Jedan,” dozvolila je.

,,Reci mi jednu teoriju.”

Zarumenela se. ,,Ne taj.”

,,Nisi postavila uslove, samo si obedala jedan odgovor,” raspravljao sam se.

,,A i ti si kršio obedanja,” suprotstavila mi se.

Tu je bila u pravu.

,,Samo jednu teoriju – nedu se smejati.”

,,Da, hodeš.” Izgledala je veoma sigurna u to, iako ja nisam mogao da zamislim bilo šta smešno u vezi

s tim.

Još jednom sam pokusao da je ubedim. Zurio sam duboko u njene oči – to je bilo lako, s obzirom na

to koliko su joj oči bile duboke – i prošaputao, ,,Molim te?”

Trepnula je, a lice joj je prebledelo.

Pa, to baš i nije bila reakcija koju sam hteo da izazovem.

,,Umm, šta?” pitala je. Izgledala je ošamudeno. Šta nije bilo u redu s njom?

Ali još nisam odustajao.

,,Molim te, reci mi samo jednu teorijicu,” zamolio sam svojim mekim, nezastrašujudim glasom, držedi

svoj pogled na njenom.

Na moje iznenađenje i zadovoljstvo, konačno je upalilo.

,,Umm, pa, ugrizao te je radioaktivni pauk?”

Stripovi? Nije ni čudo sto je mislila da du se smejati.

,,To i nije baš kreativno,” zadirkivao sam je, pokušavajudi da prikrijem svoje novo olakšanje.

,,Žao mi je, to je sve što imam,” rekla je, uvređena.

Ovo me je još više opustilo. Ponovo sam mogao da je zadirkujem.

,,Nisi čak ni blizu.”

,,Nema paukova?”

,,Ne.”

,,Nema ni radioaktivnosti?”

,,Uopšte.”

,,Do đavola,” uzdahnula je.

Ni kriptonit mi ne smeta,” rekao sam brzo, pre nego što je uspela da pita za ugrize – a onda sam

morao da se nasmejem, jer je mislila da sam superheroj.

,,Ne bi trebalo da se smeješ, sedaš se?”

Stisnuo sam usne.

,,Dokučidu ved nekako,” obedala je.

A kad se to desi, pobedi de.

,,Voleo bih da ne pokušavaš,” rekao sam, svo zadirkivanje je nestalo.

,,Zato što…?”

Dugovao sam joj iskrenost. I dalje, pokušavao sam da se nasmešim, kako bi mi reči zvučale manje

pretedi. ,,Šta ako nisam superheroj? Šta ako sam zlikovac?”

Oči joj se raširiše, a usne blago razdvojiše. ,,Oh,” rekla je. A onda, sekund kasnije, ,,Shvatam.”

Konačno me je cula.

,,Shvataš li?” pitao sam, radedi na tome da primirim svoju agoniju.

,,Opasan si?” nagađala je. Disanje joj se ubrza, a srce brže zakuca.

Nisam mogao da joj odgovorim. Da li je ovo bio moj poslednji trenutak sa njom? Da li de sada pobedi?

Da li du smeti da joj kažem da je volim pre nego što ode? Ili bi je to još više preplašilo?

,,Ali nisi loš,” prošaputala je, odmahujudi glavom, nije bilo straha u njenim jasnim očima. ,,Ne, ne

verujem da si loš.”

,,Grešiš,” udahnuo sam.

Naravno da sam bio loš. Nisam li se radovao sada, kada je o meni mislila bolje nego što zaslužujem?

Kada bih bio dobra osoba, klonio bih je se.

Pružio sam svoju ruku preko stola, uzimajudi čep boce od limunade kao izgovor. Nije ustuknula od

moje, iznenada bliže ruke. Zaista me se nije plašila. Ne još.

Zavrteo sam poklopac boce, gledajudi ga umesto da gledam nju. Misli su mi bile izmešane.

Beži, Bela, beži. Nisam mogao da se nateram da naglas izgovorim reči.

Skočila je na noge. ,,Zakasnidemo,” rekla je, upravo onda kad sam počeo da se brinem da je čula moje

tiho upozorenje.

,,Ne idem na čas.”

,,Zašto ne?”

Zato što ne želim da te ubijem. ,,Zdravo je s vremena na vreme pobedi sa časa.”

Da budem precizan, za ljude je bilo zdravije kad su vampire bežali sa časova na kojima de njihova krv

biti prolivena. Gospodin Baner je danas određivao krvne grupe. Alis je ved pobegla sa svog časa

jutros.

,,Pa, ja idem,” rekla je. To me nije iznenadilo. Bila je odgovorna – uvek je radila pravu stvar.

Bila je suprotno od mene.

,,Onda se vidimo kasnije,” rekao sam, ponovo pokušavajudi da budem ležeran, zuredi dole u čep koji

se vrteo. I, uzgred, obožavam te… na zastrašujudi, opasan način.

Oklevala je, i na trenutak sam se ponadao da de posle svega ostati sa mnom. Ali zvono je zazvonilo i

ona je žurno otišla.

Sačekao sam dok nije otisla, a potom stavio čep u svoj džep – suvenir ovog razgovora koji je najviše

upalio – i kroz kišu odšetao do svojih kola.

Uključio sam svoj omiljeni, opuštajudi CD – isti onaj koji sam slušao prvog dana – ali dugo nisam čuo

Debisijeve note. Druge note su jurile kroz moju glavu, sklop tonova koji su me zadovoljavali i

intrigirali u isto vreme. Smanjio sam radio i slušao melodiju u svojoj glavi, koja je polako svirala dok

nije prerasla u harmoniju.

Instinktivno, moji prsti su se pomerali po vazduhu, preko zamišljenih dirki klavira.

Nova kompozicija je stvarno napredovala, kada mi je pažnja odvradena talasom mentalnog mučenja.

Pogledao sam ka nevolji.

Hode li kolabirati? Šta da radim? Majk je paničio.

Na pedesetak metara udaljenosti, Majk Njuton je vukao Belino slabo telo na trotoar. Srušila se na

mokar asfalt, zatvorenih očiju i kože blede kao kod leša.Skoro da sam isčupao vrata iz auta.

,,Bela?” viknuo sam.

Nije bilo promene na njenom beživotnom licu kad sam joj uzviknuo ime.

Celo telo mi je postalo hladnije od leda.

Bio

sam svestan Majkovog ogorčenog iznenađenja, dok sam besno prolazio kroz

njegove misli. On je mislio samo na bes koji je osedao prema meni, tako

da nisam znao šta nije u redu s Belom. Ako je uradio nešto da joj

naudi, uništidu ga.

,,Šta nije u redu – da li je povređena?” pitao

sam, pokušavajudi da se fokusiram na njegove misli. Bilo je

razljudujude što sam morao da hodam brzinom ljudskog bida. Nije trebalo

da privlačim pažnju dok sam dolazio.

Onda sam mogao da čujem

otkucaje njenog srca i njen tihi dah. Dok sam je posmatrao, jače je

zatvorila oči. To je ublažilo deo moje panike.

Video sam blesak

sedanja u Majkovoj glavi, mrlje slika iz učionice biologije. Belina

glava na našem stolu, njena svetla koža postaje zelena. Kapljice

crvenog na belim karticama…

Određivanje krvne grupe.

Zaustavio sam se tamo gde sam bio, zadržavajuci dah. Njen miris je bio jedno, njena krv koja teče

nešto sasvim drugo.

,,Mislim da se onesvestila,” Majk reče, zabrinut i ogorčen u isto vreme. ,,Ne znam šta se dogodilo,

nije čak ni ubola prst.”

Olakšanje

je prostrujalo kroz mene i ponovo sam udahnuo, probavajudi vazduh. Ah,

mogao sam da osetim slab izliv krvi iz ubodenog prsta Majka Njutona.

Nekada, to bi mi možda bilo privlačno.

Kleknuo sam pored nje, dok se Majk kolebao pored mene, razljuden mojom intervencijom.

,,Bela? Čuješ li me?”

,,Ne,” prostenjala je. ,,Odlazi.”

Olakšanje je bilo tako snažno da sam se nasmejao. Bila je dobro.

,,Vodio sam je kod medicinske sestre,” Majk reče. ,,Ali nije htela da ide dalje odavde.”

,,Ja du je odvesti. Ti možeš nazad na čas,” rekao sam odsečno.

Majkovi zubi se sastaviše. ,,Ne. Ja bi trebalo to da uradim.”

Nisam nameravao da stojim tu i raspravljam se sa jadnikom.

Uzdrhtao

i prestravljen, polu-zahvalan i polu-ožalošden teškodom koja je učinila

neophodnim da je dodirnem, nežno sam podigao Belu s trotoara i držao je

u svom naručju, dodirujudi jedino njenu odedu, održavajudi daljinu

između naših tela onoliko koliko je bilo mogude. Zurio sam napred u

istom položaju, žuredi da je obezbedim – da je držim dalje od sebe,

drugim rečima.

Njene oči se otvoriše, začuđene.

,,Spusti

me,” rekla je, slabim glasom – ponovo posramljena, pretpostavljao sam

prema njenom izrazu lica. Nije volela da pokazuje slabost.

Jedva da sam čuo Majkovo protestovanje iza nas.

,,Izgledaš užasno,” rekao sam joj, ceredi se, jer je s njom sve bilo u redu osim slabog stomaka.

,,Spusti me nazad na trotoar,” rekla je. Usne su joj bile bele.

,,Znači padaš u nesvest pri pogledu na krv?” Da li je moglo biti ironičnije?

Zatvorila je oči i stisnula usne.

,,I to čak ne na svoju sopstvenu krv,” dodao sam, šire se ceredi.

Bili smo kod uprave. Vrata su bila jedan inč otvorena, pa sam ih šutnuo.

Gospođa Koup poskoči, zatečena.,,O Bože,” izustila je, dok je posmatrala bledu devojku u mom

naručju.

,,Onesvestila se na biologiji,” objasnio sam, pre nego što joj je mašta previše izmakla kontroli.

Gospođa

Koup požuri da otvori vrata do kancelarije medicinske sestre. Beline

oči su ponovo bile otvorene, posmatrale je. Čuo sam sestrino čuđenje

dok sam pažljivo polagao devojku na pohaban krevet. Čim je Bela bila

van mog naručja, odaljio sam se od nje. Moje telo je bilo previše

uzbuđeno, previše čežnjivo, moji mišidi su bili napeti i otrov je

tekao. Njeno telo je bilo pretoplo i previše je dobro mirisalo.

,,Samo joj je malo pozlilo,” razuverio sam gospođicu Hemond. ,,Određivali su krvne grupe na bilogiji.”

Klimnula je, sada shvatajudi. ,,Uvek neko tako reaguje.”

Suzdržao sam smeh. Bela mora biti ta.

,,Samo prilegni malo, dušo,” gospođica Hemond reče. ,,Prodi de.”

,,Znam,” Bela reče.

,,Da li se ovo često dešava?” sestra upita.

,,Ponekad,” Bela je priznala.

Pokušao sam da prikrijem smeh kašljanjem.

Ovim sam privukao pažnju sestre. ,,Sada možeš da se vratiš na čas,” rekla je.

Pogledao sam je pravo u oči i slagao sa izuzetnim samopouzdanjem. ,,Trebalo bi da ostanem uz nju.”

Hmmm. Pitam se… pa dobro. Gospođica Hemond klimnu glavom.

Upalilo je savršeno dobro na njoj. Zašto je s Belom moralo da bude toliko teško?

,,Donedu

ti malo leda da staviš na čelo, dušo,” sestra reče, malo neprijatno

zbog gledanja u moje oči – onako kako bi ljudskom bidu trebalo da bude

– i napustila sobu.

,,Bio si u pravu,” Bela prostenja, zatvarajudi oči.

Na šta je mislila? Došao sam do najgoreg zaključka: prihvatila je moja upozorenja.

,,Obično

jesam,” rekao sam, pokušavajudi da održim zabavljenost u svom glasu;

sada je zvučao kiselo. ,,Ali u vezi čega tačno ovog puta?”

,,Bežanje sa časova jeste zdravo,” uzdahnula je.

Ah, ponovo olakšanje.

Onda

je bila tiha. Samo je tiho udisala i izdisala. Usne su joj postajale

ružičaste. Usne su joj bile blago neizbalansirane, njena donja usna

malo prepuna da se slaže sa gornjom. Zurenje u njene usne je učinilo da

se čudno osedam. Učinilo je da želim da joj se približim, što nije bila

dobra ideja. ,,Na trenutak si me prepala tamo,” rekao sam, da ponovo

započnem razgovor, kako bi opet mogao da joj čujem glas. ,,Mislio sam

da Njuton vuče tvoje mrtvo telo da ga zakopa u šumi.”

,,Ha ha,” rekla je.

,,Ozbiljno

– video sam leševe zdravije boje.” To je zapravo bila istina. ,,Bio sam

zabrinut da du možda morati da osvetim tvoje ubistvo.” I osvetio bi ga.

,,Jadan Majk,” rekla je. ,,Kladim se da je ljut.”

Bes

je prostrujao kroz mene, ali sam ga brzo primirio. Njena briga je

sigurno bila iz sažaljenja. Bila je ljubazna. To je bilo sve.

,,Ljut je kao ris,” rekao sam joj, razveseljen tom idejom.

,,Ne možeš to da znaš.”

,,Video

sam mu izraz lica – bilo mi je jasno.” Verovatno je bilo istina da bi

mi čitanje njegovog izraza dalo dovoljno informacija da to zaključim.

Sva ova vežba s Belom je poboljšavala moju veštinu čitanja ljudskih

izraza lica.

,,Kako si me video? Mislila sam da si pobegao s časa.”

Lice joj je izgledalo bolje – nijanse zelenog su izbledele sa njene

prozirne kože.

,,Bio sam u svojim kolima i slušao CD.”

Napravila je grimasu, kao da ju je moj normalan odgovor nekako iznenadio.

Ponovo je otvorila oči kada se gospođica Hemond vratila sa pakovanjem leda.

,,Evo, dušo,“ sestra reče nakon što je prebacila led preko Belinog čela. ,,Izgledaš bolje.“

,,Mislim da sam dobro,“ Bela reče, a onda je sela uspravno sklanjajudi paket sa čela. Naravno. Nije

volela da se o njoj brinu.

Ruke

gospođice Hemond pođoše ka devojci, kao da je htela da je ponovo vrati

dole, ali upravo tada je gospođa Koup otvorila vrata kancelarije i

provirila.

S njenom pojavom došao je i miris sveže krvi, samo malo.

Nevidljiv,

u kancelariji iza nje, Majk Njuton je i dalje bio vrlo besan, želedi da

je teški dečko kog je sad dovukao devojka koja je ovde bila sa mnom.

,,Imamo još jedan slučaj,“ gospođa Koup reče.

Bela brzo skoči sa kreveta, željna da bude sklonjena od svetla reflektora.

,,Evo,“ rekla je, vradajudi oblogu gospođici Hemond. ,,Ne treba mi ovo.“

Majk je groknuo kad je napola pokazao Liju Stivensu da izlazi. Krv je i

dalje curela niz ruku koju je Li držao na licu, curedi niz njegov zglob.

-Oh ne. Bio je moj red da odem –a, izgledalo je, i Belin.- Izađi do kancelarije, Bella.

Zurila je u mene zbunjenih očiju .

-Vjeruj mi –idi.

Uskomešala

se i uhvatila vrata prije nego što ih je vjetar zatvorio, zuredi ka

kancelariji. Bio sam nekoliko centimetara iza nje. Njena kosa mi je

prolazila kroz prste.

Okrenula se i pogledala me, i dalje siroko otvorenih očiju.

-Ipak si me poslusala-to je bilo prvo.

Njen mali nos se naborao. –Namirisala sam krv.

Zurio sam u nju iznenađeno. –Ljudi ne mogu namirisati krv.

-Pa, ja mogu- to je ono što me čini bolesnom. Miriše kao rđa... i so.

Lice mi se sledilo, i dalje sam zurio.

Da

li je ona uopšte bila čovjek? Izgledala je tako. Bila je meka kao

čovjek. Mirisala je kao čovjek- pa ustvari, bolje. Ponašala se kao

čovjek... na neki način .Ali nije mislila kao čovjek, ili tako

odgovarala.

Mada, koja je tu još opcija postojala?

-Šta? Pitala je.

-Nije ništa.

Majk Njuton nas je tada prekinuo, sa ozlojeđenim, nasilnim mislima.

-Izgledaš bolje, rekao joj je nepristojno.

Ruka

mi se izobličila, želedi da ga nauči nekim manirima. Trebao bih da se

kontrolšem, ili du završiti ubijajudi ovog odvratnog momka.

-Samo drži ruku u džepu, rekla je. Za neku dugu sekundu sam mislio da se obraca meni.

-Ne krvari vise, odgovorio je sumorno. – Vradas li se na čas?

-Šališ se? Morala bih samo da se okrenem i vratim.

To

je bilo veoma dobro. Mislio sam da du morati da propustim cio sat s

njom, a sad umjesto toga imam višak vremena. Osjedao sam se pohlepno,

mizerija svakog minuta.

-Da, pretpostavljam..., promrmljao je Majk.- Pa, ideš li ovog vikenda. Na plažu?

Ah,

imaju planove. Ljutnja me je sledila u mestu. Mada, bio je to grupni

izlet. Vidio sam ovo u nekim od studentskih misli. Nije bilo samo dvoje

njih. I dalje sam bio besan. Ukočeno sam se oslonio na brojač,

pokušavajudi da se saberem.

-Naravno, rekla sam da hocu, obedala mu je.

Tako

mu je i ona rekla da. Ljubomora je gorela, bolnija od žedji. Ne, to je

samo grupni izlazak, pokušao sam da se ubijedim. Samo de provesti dan s

prijateljima. Ništa više.

-Sretnudemo se u radnji mog oca, u deset."I Calen nije pozvan".

-Bidu tamo, rekla je.

-Onda, vidimo se na fizičkom.

-Vidimo se, odgovorila je.

Otišao

je na čas, sa mislima punim ljutnje. Šta vidi u toj nakazi? Naravno,

bogat je,pretpostavljam. Djevojke misle da je zgodan, ali ja to ne

vidim. Previše... previše... savršen. Mogu se kladiti da njegov otac

eksperimentiše sa plastičnom hirurgijom na svima njima. Zato su svi

bijeli i lijepi. Nije prirodno.

I na neki način je... strašan. Ponekad, kad zuri u mene, zakleo bi se da želi da me ubije... Nakaza...

Majk nije bio totalno unperceptivan.

-Fizičko, ponovila je Bela tiho. Jecaj.

Pogledao

sam u nju, i vidio da je bila opet tužna zbog nečeg. Nisam bio siguran

zašto, ali bilo je očito da nije htjela da ide na slededi čas sa

Majkom, i ja sam totalno bio za taj plan.

Prišao sam joj i približio

se njenom licu, osjedajudi toplotu njene kože na mojim usnama. Nisam se

usudio da dšem.-Mogu to da sredim, promrmljao sam. – Sedi dole i

izgledaj bledo.

Uradila je kako sam rekao, sjednuvši na jednu od

savijenih stolica i pribijajudi glavu uz zid, dok je, iza mene, gdja

Koup izašla iz sobe iza i sjela za svoj sto. Zatvorenih očiju, Bela je

izgledala kao da de se opet onesvestiti. Boja joj se nije jos u

potpunosti vratila.

Okrenuo sam se ka sekretarici. Sredom, Bela je obradala pažnju na ovo, mislio sam. Ovo je kako je

čovjek trebao da odreaguje.

-Gdjo Koup? Upitao sam, opet koristedi moj ubedljivi glas.

Zatreptala je, a otkucaj srca joj se ubrzao. Premlad, suzdrži se.-Da?

To

je bilo zanimljivo. Kad se puls Seli Koup ubrzao, bilo je to zato što

me smatrala privlačnim, nije se uplašila. Bio sam navikao na to kod

žena...jos nisam to razmotrio kao mogudnost za Belino ubrzano kucanje

srca.

Više bih to volio. U suštini, previše. Nasmijao sam se i disanje gdje Koup postalo je glasnije.

-Bela

ima fizičko sljededeg časa, ali mislim da se ne osjedaa dovoljno dobro.

Ustvari, mislim da bih sad trebao da je odvedem kudi.

Da li mislite

da biste mogli da je opravdate? Pogledao sam je duboko, uživajudi u

pustoši koja se iskalila u njenim mislima. Da li je mogude da Bela...?

Gdja Koup je morala glasno da guta, prije nego što je odgovorila. –Da li i tebi treba opravdanje,

Edvarde?

-Ne, sljededi čas mi je kod gdje Gof, njoj nede smetati.

Sada

nisam mnogo obradao pažnju na nju. Istraživao sam ovu novu mogudnost.

Hmmm. Volio bih da me Bela smatra privlačnim kao i ostale, ali kada je

Bela imala iste reakcije kao i ostali ljudi?

Nisam trebao da se nadam previše.

-Ok, sve je sređeno. Bide ti bolje, Bela.

Bela je klimnula slabo- pomalo preteravši.

-Možež

li da hodaš, ili želiš da te opet nosim? Upitao sam, zabavljen njenom

lošom glumom. Znao sam da ce želeti da hoda- ne bi želela da izgleda

slabo.

-Hodadu, rekla je.

Opet sam bio u pravu. Postajao sam sve bolji u ovome.

Ustala

je, oklevajudi momenat kao da proverava ravnotežu. Pridržao sam joj

vrata i izašli smo na kišu. Gledao sam je kako podiže lice ka kiši

zatvorenih očiju, sa blagim osmjehom na usnama. O čemu razmišlja? Nešto

u vezi ovog izgledalo je čudno i brzo sam shvatio zašto mi je ovo

držanje izgledalo nepoznato. Normalne djevojke ne bi podigle lice ka

kiši,normalne djevojke su nosile šminku, dak i u ovom kišovitom mjestu.

Bela

nikad nije nosila šminku, niti bi trebala. Kozmetičke industrije

dobijaju bilione godišnje od žena koje pokušavaju da imaju kožu kao sto

je njena.

Hvala-rekla je smešedi se,vredelo je biti bolestan da izbegnem fizičko.

Gledao sam pravo pitajudi se kako da isplaniram vreme sa

njom-u svako doba-odgovorio sam-i ideš li?Ove nedelje mislim?-zvučala je

nadajudi se.

Njena nada je bila zarazna..Htela je mene a ne Mickea Newtona.i hteo sam da

kažem da.Ali bilo je mnogo stvari na koje sam trebao da mislim..sunce de sijati

u subotu-za početak.-gde idete,tačnije?Trudio sam se da držim nošalantni ton,

kao da mi je svejedno.Mike je rekao plaža,..necu modi da izbegnem sunce.-dole u

La Push-proklestvo..Nemoguce je onda.

Svejedno Emmet de se naljutiti ako mu otkažem.

Pogledao sam je smeškajudi se -mislim da nisam pozvan.

Upravo sam te pozvala.

Hajde da nas dvoje ne nerviramo jadnog Mikea više..puknude-razmislio sam o

pucanju Mikea i uživao sam u mentalnoj slici toga.

Ko njega šiša-rekla je ponovo iznervirano..zakikotao sam se ponovo

i tada je počela da hoda dalje od mene ne razmišljajuci šta radim,povukao sam

je za ruku-jauknuPovukao sam je nazad.

-Gde si mislila da ideš?-Bio sam zamalo ljut što me je ostavila.Nisam imao

dovoljno vremena.

Idem kudi-rekla je...iznervirala me je.

-Zar nisi čula moje obedanje da du te sigurno vratiti kudi?Zar si mislila da du

te pustiti da voziš u tom stanju?-Znao sam da joj se nede to svideti.Implikacija

njene slabosti ponovo..ali trebala mi je vežba za Siattle.moram da vidim da li

du uspeti da budem blizu nje.Ovo je samo krada verzija.

-Kakvo stanje?I šta u vezi mog kamioneta?-zahtevala je

-Redi du alice da ga kasnije pokupi-povukao sam je pažljivo unatraške,znajudi

da je to veoma izazovno za nju.

-Pusti me-rekla je spotičudi se.Ne bi trebao da tražim neki način da je

dotaknem..to je počelo da me kopka o gospođi Coup i način na koji je reagovala

na mene.ali ostavio sam to za kasnije.

Ostavio sam je pored auta a ona se spotakla..sledeci put moram da pazim na njenu

užasnu ravnotežu.

Tako si nasrtljiv!

Otvorena su-samo sam to rekao.

Otišao sam do svoje strane auta i video sam da se nije pomerila.stajala je na

kiši,znao sam da ne voli morko i hladno,kiša joj se cedila na kosi,pravedi je

sve crnjom.

-Savršeno sam sposobna da se sama odvezem kudi.

Znam da jeste-ali nisam mogao da je pustim da ode..

Spustio sam prozor i pogledao sam je-uđi Bela.

Oči su joj bile zamišljene i znao sam da razmišlja kako bi stigla do kamioneta.

Samo bih te dovukao nazad-uživao sam kada sam shvatio da sam joj pokvario

planove.

Podigla je bradu,ulazedi…čizme su joj škripale a kosa joj se cedila niz leđa.

Ovo je potpuno bespotrebno-rekla je.I razumeo sam da je ispod svega bila

posramnjena.

Pustio sam grejanje da bi se što opuštenije osedala i pustio sam muziku u

pozadini.Napučila je blago donju usnu.Pokučao sam da razaznam kako se osedam.

Odjednom je pogledala u liniju i nasmejala se ..

-Debussy?

Fan klasike?

Slušaš Debussy?

Ne baš,moja majka je volela da svira,znam samo omiljene…

i ovo je jedan od mojih omiljenih-rekao sam misledi kako imam nešto slično sa

njom..koliko još slučajnosti imamo?

Gledala je u kišu kao ja,ne gledajudi ništa oko sebe.iskoristio sam taj momenat

i počeo da isprobavam da dišem.

Pažljivo sam prodisao kroz nos.

Izdržljivo.

Zbog kiše je blo lakše..

Sasvim pogrešno sam počeo da razmišljam kakvog je ukusa,….pokušao sam da

progutam knedlu,zbog gorenja u grlu,hteo sam da mislim na nešto drugo.

Kako ti majka izgleda?-pitao sam.

Bela se nasmešila-izgleda kao ja ,samo što je zgodnija.

Sumnjao sam.

Imam previše Charlijevog u sebi-krenula je-ona je više zabavnija i hrabrija od

mene.

Sumnjao sam i u to.

-Dosta je neodgovorna i blago ekscentrična a i vrlo nepredvidiva kuvarica.

Najbolja mi je drugarica…-glas joj je bio mlanholičan...spustila je bradu.

Ponovo je zvučala pre kao roditelj nego kao dete.

Stao sam ispred njene kude,pitajudi se prekasno da li je trebalo da ne znam

gdje živi?

-Koliko ti je godina bela?

Možda izgleda starije nego što fizički izgleda.možda je kasnije kenula u školu…ili

pala-to je bilo malo nemogude.

-17-rekla je

-Ne izgledaš kao da ti je 17.

Nasmejala se

-Šta?

Mama uvek govori da sam rođena kao tridesetopetogodišnja i da iz godine u

godinu postajem sve sredovečnija.nasmejala se ponovo i uzdahnula-mora i neko da

bude odrastao..

To je objasnilo neke stvari..kako je neodgovorna majka pomagala Belli da

sazre…ona je bila odgovorna..zato nije volela kada neko brine o njoj,smatrala

je to svojim poslom!

-Ni ti mi ne izgledaš kao da pohađaš srednju školu-rekla je

Napravio sam grimasu,sve što sam joj rekao,uzvratila je preterano.

-I zašto se tvoja majka udala za Phila?

Oklevala je na trenutak

-Majka mi je..veoma mlada za svoje godine.mislim da se uz Phila oseda još mlađe.U

svakom slučaju luda je za njim.

Da li odobravaš?-pitao sam je.

Da li je važno? Želim da bude sredna a ona želi njega.

Njena nesebičnost bi me šokirala,do sada sam ved razumeo kakav je njen

karakter.

To je velikodušno..samo se pitam..

Šta?

Da li bi ona bila jednako uviđajna prema tebi ,sta misliš?

Bilo je glupo pitanje i nisam mogao da održim ton glasa,

kako je glupo misliti da bi neko želeo mene za nečiju derku? Kako je glpo

misliti da bi Bella mene izbrala?

M-mislim da bi-promucala je gledajudi me u oči..strah…ili…privlačnost?

Ali ona je roditelj ,to je malo drugačije.Nasmejao sam se razigrano-u tom slučaju ne bi trebao da

bude neki zastrašujudi.

Iskezila mi se i rekla

-Šta misliš pod tim zastrašujudi?Sa više pirsinga na licu i tetovažama po celom

telu?

To je jedna moguda definicja,valjda-za mene ne

koja je tvoja?

Uvek pita pogrešno..ili pravo..one koje nisam hteo da odgovorim.

Misliš da bi ja mogao da budem zastrašujudi?-pitao sam ,pokušavajudi da se

nasmešim.

Mislila je pre nego što mi je odgovorila

-Mislim da bi mogao,ako to želiš.

-Da li se bojiš sada?

Ovo je brzo odgovorila bez razmišljanja- Ne.

Sada sam se lakše smešio mislim da nije rekla istinu,ili jeste..barem se nije

plašila toliko da ode..šta bi bilo kada bi joj rekao da sedi sa vampirom?Probao

sam da zamislim njenu reakciju..

Onda..hodeš mi ispričati nešto o svojoj prodici?Mora da je tvoja priča

interesantnija od moje?

Šta želiš da znaš?-rekao sam pažljivo.

Cullenovi su te usvojili?

Da.

Uzdahnula je i oklevala na sekund..

Šta je bilo sa tvojim roditeljima?

Ovo nije bilo teško..nisam čak morao i da lažem

umrli su odavno.

Žao mi je-promrljala je ,plašedi se da me je povredila

ona je brinula zbog mene.

Ne sedam ih se baš-Carlisle i esme su mi bili roditelji svih ovih godina

-uveravao sam je.

I voliš ih-prepostavila je

nasmešio sam se-da,nemogu zamisliti 2 boljih ljudi!

-veoma si sredan.

Znam da jesam-sa pretpostavkama,ne mogu da odbijem-a tvoja brada i sestre?

Pustio sam je da saznaje previše.

Moram da lažem...pogledao sam na sat,moje vreme sa njom je isteklo.

Moji brat i sestra, a i Jasper i Rosalie kad smo ved kod toga bide poprilično

ljuti ako budu morali da čekaju na kiši...

-Oh..žao mi je..izgleda da moraš da ideš..

Nije se pomerila..nije htela da se pomeri.Nije htela da naše vreme istekne..to

mi se baš,baš,baš svidelo.

A ti verovatno želiš da ti tvoj kamionet bude vraden,pre nego što šerif Swon

dodje kudi i da ne moraš da mu govoriš za incident na biologiji-zakikotao sam

se. Prisedajudi se njene sramote.

Sigurna sam da je ved čuo za to,u Forksu nema tajni..rekla je ime grada za

dozom odvratnosti.

Nasmejao sam se njenim rečima,nema tajni..

Lepo se provedi na plaži..pogledao sam u kisu,nadajudi se da de biti

lošije..-“dobro vreme za sunčanje”-bide do subote..

Nedu te videti sutra?

Zabrinutost u njenom tonu me je polaskala.

-Ne Emmet i ja počinjemo rano za vikendom…

bio sam ljut na sebe sto sam napravio planove,mogu da ga odložim

ne..nema važnije stvari od lova u ovom trenutku.

A moja porodica bi bila sve više iznerviranija zbog mog ponašanja.

-Šta dete raditi-rekla je tužnjikavim tonom-dobro je.

-Idemo da planinarimo u divljinu jarčevih stena malo južnije od brda Rejnir

emet hode da idemo zbog sezone medveda.

Oh,pa sredno…pokušala je da zvuči poletno..ali nije uspela..njen entuzijazam me

je ohrabrio.

Kako sam je gledao,počeo sam da se osedam još tužnije što moramo da se oprostimo

bila je tako meka i lomljiva..neznam kako da je ostavim izvan mog vida,šta sve

može da joj se desim.

I još je najgore šta može da se desi kada je pored mene.

-Hodeš nešto da mi učniš ovog vikenda-pitao sam ozbiljno.

Klimnula je glavom,bespomodna pod mojim očima-drži se svetla.

-Bez uvrede, ali izgeda da si jedna od onih koje jednostavno automatski

privlače nezgode.prema tome pokušaj da ne padneš u okean ili pod kola,niti išta

slično,okej?

Nasmešio sam se nadajudi se da ne vidi tugu u mojim očima.

Šta bih želeo da nije u opasnosti pored mene, šta god da joj se desi tamo.

Trči Bella,trči, volim te previše za tvoje dobro.

Uvredilo ju je moje zacikivanje,

-Videdu šta mogu da uradim-rekla je i iskočila iz auta i zalupila vrata..

Kao ljuto mače koje veruje da je tigar.

Zavrteo sam ruku oko ključeva koje sam upravo uzeo iz njene jakne i nasmešio se

dok sam odlazio.Gledao sam pravo pitajudi se kako da isplaniram vreme sa

njom-u svako doba-odgovorio sam-i ideš li?Ove nedelje mislim?-zvučala je

nadajudi se.

Njena nada je bila zarazna..Htela je mene a ne Mickea Newtona.i hteo sam da

kažem da.Ali bilo je mnogo stvari na koje sam trebao da mislim..sunce de sijati

u subotu-za početak.-gde idete,tačnije?Trudio sam se da držim nošalantni ton,

kao da mi je svejedno.Mike je rekao plaža,..necu modi da izbegnem sunce.-dole u

La Push-proklestvo..Nemoguce je onda.

Svejedno Emmet de se naljutiti ako mu otkažem.

Pogledao sam je smeškajudi se -mislim da nisam pozvan.

Upravo sam te pozvala.

Hajde da nas dvoje ne nerviramo jadnog Mikea više..puknude-razmislio sam o

pucanju Mikea i uživao sam u mentalnoj slici toga.

Ko njega šiša-rekla je ponovo iznervirano..zakikotao sam se ponovo

i tada je počela da hoda dalje od mene ne razmišljajuci šta radim,povukao sam

je za ruku-jauknuPovukao sam je nazad.

-Gde si mislila da ideš?-Bio sam zamalo ljut što me je ostavila.Nisam imao

dovoljno vremena.

Idem kudi-rekla je...iznervirala me je.

-Zar nisi čula moje obedanje da du te sigurno vratiti kudi?Zar si mislila da du

te pustiti da voziš u tom stanju?-Znao sam da joj se nede to svideti.Implikacija

njene slabosti ponovo..ali trebala mi je vežba za Siattle.moram da vidim da li

du uspeti da budem blizu nje.Ovo je samo krada verzija.

-Kakvo stanje?I šta u vezi mog kamioneta?-zahtevala je

-Redi du alice da ga kasnije pokupi-povukao sam je pažljivo unatraške,znajudi

da je to veoma izazovno za nju.

-Pusti me-rekla je spotičudi se.Ne bi trebao da tražim neki način da je

dotaknem..to je počelo da me kopka o gospođi Coup i način na koji je reagovala

na mene.ali ostavio sam to za kasnije.

Ostavio sam je pored auta a ona se spotakla..sledeci put moram da pazim na njenu

užasnu ravnotežu.

Tako si nasrtljiv!

Otvorena su-samo sam to rekao.

Otišao sam do svoje strane auta i video sam da se nije pomerila.stajala je na

kiši,znao sam da ne voli morko i hladno,kiša joj se cedila na kosi,pravedi je

sve crnjom.

-Savršeno sam sposobna da se sama odvezem kudi.

Znam da jeste-ali nisam mogao da je pustim da ode..

Spustio sam prozor i pogledao sam je-uđi Bela.

Oči su joj bile zamišljene i znao sam da razmišlja kako bi stigla do kamioneta.

Samo bih te dovukao nazad-uživao sam kada sam shvatio da sam joj pokvario

planove.

Podigla je bradu,ulazedi…čizme su joj škripale a kosa joj se cedila niz leđa.

Ovo je potpuno bespotrebno-rekla je.I razumeo sam da je ispod svega bila

posramnjena.

Pustio sam grejanje da bi se što opuštenije osedala i pustio sam muziku u

pozadini.Napučila je blago donju usnu.Pokučao sam da razaznam kako se osedam.

Odjednom je pogledala u liniju i nasmejala se ..

-Debussy?

Fan klasike?

Slušaš Debussy?

Ne baš,moja majka je volela da svira,znam samo omiljene…

i ovo je jedan od mojih omiljenih-rekao sam misledi kako imam nešto slično sa

njom..koliko još slučajnosti imamo?

Gledala je u kišu kao ja,ne gledajudi ništa oko sebe.iskoristio sam taj momenat

i počeo da isprobavam da dišem.

Pažljivo sam prodisao kroz nos.

Izdržljivo.

Zbog kiše je blo lakše..

Sasvim pogrešno sam počeo da razmišljam kakvog je ukusa,….pokušao sam da

progutam knedlu,zbog gorenja u grlu,hteo sam da mislim na nešto drugo.

Kako ti majka izgleda?-pitao sam.

Bela se nasmešila-izgleda kao ja ,samo što je zgodnija.

Sumnjao sam.

Imam previše Charlijevog u sebi-krenula je-ona je više zabavnija i hrabrija od

mene.

Sumnjao sam i u to.

-Dosta je neodgovorna i blago ekscentrična a i vrlo nepredvidiva kuvarica.

Najbolja mi je drugarica…-glas joj je bio mlanholičan...spustila je bradu.

Ponovo je zvučala pre kao roditelj nego kao dete.

Stao sam ispred njene kude,pitajudi se prekasno da li je trebalo da ne znam

gdje živi?

-Koliko ti je godina bela?

Možda izgleda starije nego što fizički izgleda.možda je kasnije kenula u školu…ili

pala-to je bilo malo nemogude.

-17-rekla je

-Ne izgledaš kao da ti je 17.

Nasmejala se

-Šta?

Mama uvek govori da sam rođena kao tridesetopetogodišnja i da iz godine u

godinu postajem sve sredovečnija.nasmejala se ponovo i uzdahnula-mora i neko da

bude odrastao..

To je objasnilo neke stvari..kako je neodgovorna majka pomagala Belli da

sazre…ona je bila odgovorna..zato nije volela kada neko brine o njoj,smatrala

je to svojim poslom!

-Ni ti mi ne izgledaš kao da pohađaš srednju školu-rekla je

Napravio sam grimasu,sve što sam joj rekao,uzvratila je preterano.

-I zašto se tvoja majka udala za Phila?

Oklevala je na trenutak

-Majka mi je..veoma mlada za svoje godine.mislim da se uz Phila oseda još mlađe.U

svakom slučaju luda je za njim.

Da li odobravaš?-pitao sam je.

Da li je važno? Želim da bude sredna a ona želi njega.

Njena nesebičnost bi me šokirala,do sada sam ved razumeo kakav je njen

karakter.

To je velikodušno..samo se pitam..

Šta?

Da li bi ona bila jednako uviđajna prema tebi ,sta misliš?

Bilo je glupo pitanje i nisam mogao da održim ton glasa,

kako je glupo misliti da bi neko želeo mene za nečiju derku? Kako je glpo

misliti da bi Bella mene izbrala?

M-mislim da bi-promucala je gledajudi me u oči..strah…ili…privlačnost?

Ali ona je roditelj ,to je malo drugačije.Nasmejao sam se razigrano-u tom slučaju ne bi trebao da

bude neki zastrašujudi.

Iskezila mi se i rekla

-Šta misliš pod tim zastrašujudi?Sa više pirsinga na licu i tetovažama po celom

telu?

To je jedna moguda definicja,valjda-za mene ne

koja je tvoja?

Uvek pita pogrešno..ili pravo..one koje nisam hteo da odgovorim.

Misliš da bi ja mogao da budem zastrašujudi?-pitao sam ,pokušavajudi da se

nasmešim.

Mislila je pre nego što mi je odgovorila

-Mislim da bi mogao,ako to želiš.

-Da li se bojiš sada?

Ovo je brzo odgovorila bez razmišljanja- Ne.

Sada sam se lakše smešio mislim da nije rekla istinu,ili jeste..barem se nije

plašila toliko da ode..šta bi bilo kada bi joj rekao da sedi sa vampirom?Probao

sam da zamislim njenu reakciju..

Onda..hodeš mi ispričati nešto o svojoj prodici?Mora da je tvoja priča

interesantnija od moje?

Šta želiš da znaš?-rekao sam pažljivo.

Cullenovi su te usvojili?

Da.

Uzdahnula je i oklevala na sekund..

Šta je bilo sa tvojim roditeljima?

Ovo nije bilo teško..nisam čak morao i da lažem

umrli su odavno.

Žao mi je-promrljala je ,plašedi se da me je povredila

ona je brinula zbog mene.

Ne sedam ih se baš-Carlisle i esme su mi bili roditelji svih ovih godina

-uveravao sam je.

I voliš ih-prepostavila je

nasmešio sam se-da,nemogu zamisliti 2 boljih ljudi!

-veoma si sredan.

Znam da jesam-sa pretpostavkama,ne mogu da odbijem-a tvoja brada i sestre?

Pustio sam je da saznaje previše.

Moram da lažem...pogledao sam na sat,moje vreme sa njom je isteklo.

Moji brat i sestra, a i Jasper i Rosalie kad smo ved kod toga bide poprilično

ljuti ako budu morali da čekaju na kiši...

-Oh..žao mi je..izgleda da moraš da ideš..

Nije se pomerila..nije htela da se pomeri.Nije htela da naše vreme istekne..to

mi se baš,baš,baš svidelo.

A ti verovatno želiš da ti tvoj kamionet bude vraden,pre nego što šerif Swon

dodje kudi i da ne moraš da mu govoriš za incident na biologiji-zakikotao sam

se. Prisedajudi se njene sramote.

Sigurna sam da je ved čuo za to,u Forksu nema tajni..rekla je ime grada za

dozom odvratnosti.

Nasmejao sam se njenim rečima,nema tajni..

Lepo se provedi na plaži..pogledao sam u kisu,nadajudi se da de biti

lošije..-“dobro vreme za sunčanje”-bide do subote..

Nedu te videti sutra?

Zabrinutost u njenom tonu me je polaskala.

-Ne Emmet i ja počinjemo rano za vikendom…

bio sam ljut na sebe sto sam napravio planove,mogu da ga odložim

ne..nema važnije stvari od lova u ovom trenutku.

A moja porodica bi bila sve više iznerviranija zbog mog ponašanja.

-Šta dete raditi-rekla je tužnjikavim tonom-dobro je.

-Idemo da planinarimo u divljinu jarčevih stena malo južnije od brda Rejnir

emet hode da idemo zbog sezone medveda.

Oh,pa sredno…pokušala je da zvuči poletno..ali nije uspela..njen entuzijazam me

je ohrabrio.

Kako sam je gledao,počeo sam da se osedam još tužnije što moramo da se oprostimo

bila je tako meka i lomljiva..neznam kako da je ostavim izvan mog vida,šta sve

može da joj se desim.

I još je najgore šta može da se desi kada je pored mene.

-Hodeš nešto da mi učniš ovog vikenda-pitao sam ozbiljno.

Klimnula je glavom,bespomodna pod mojim očima-drži se svetla.

-Bez uvrede, ali izgeda da si jedna od onih koje jednostavno automatski

privlače nezgode.prema tome pokušaj da ne padneš u okean ili pod kola,niti išta

slično,okej?

Nasmešio sam se nadajudi se da ne vidi tugu u mojim očima.

Šta bih želeo da nije u opasnosti pored mene, šta god da joj se desi tamo.

Trči Bella,trči, volim te previše za tvoje dobro.

Uvredilo ju je moje zacikivanje,

-Videdu šta mogu da uradim-rekla je i iskočila iz auta i zalupila vrata..

Kao ljuto mače koje veruje da je tigar.

Zavrteo sam ruku oko ključeva koje sam upravo uzeo iz njene jakne i nasmešio se

dok sam odlazio.

7.Melodija

Morao sam čekati kada sam

se vratio u školu. Zadnji čas još nije završio. To je bilo dobro, jer sam morao

da razmišljam i trebalo mi je malo slobodnog vremena.

Njen miris jei dalje bio prisutan u autu. Držao sam

zatvorene prozore, dopuštajudi da me opkoli, pokušavajudi se naviknuti na

osjedaj razarajude boli u grlu.

Privlačnost.

To je bila problematična stvar za razmišljanje. Tako

strana, tako puno različitih značenja i nivoa. Nije isto što i ljubav, ali

povezano u nerazmrsivo.

Nisam imao pojma da li mi je Bella bila privlačna.

(Da li de njena mentalna tišina nekako postajati sve više i više frustrirajuda

dok ne poludim? Ili je postojala granica koju du s vremenom dosedi?)

Pokušao sam da uporedim njen fizički odgovor sa

ostalima, kao sekretarica i Jessica Stanley, ali je usporedba bila

neuvjerljiva. Isti znakovi- promjene u otkucajima srca i disanju- su mogli lako značiti i šok i nervozu

ako su se

zanimale. Nije se činilo mogude da bi se Bella mogla zanimati za vrste misli

kakve je Jessica Stanley običavala imati. Poslije svega, Bella je odlično znala

da je bilo nešto pogrešno sa mnom, iako nije znala šta tačno. Dotakla je moju

ledeno hladnu kožu, a zatim trznula nazad ruku od jeze.

A ipak... zapamtio sam te zamisli koje su me odbijale,

ali sam ih pamtio sa Bellom na Jessicinom mjestu...

Brže sam disao, vatra je grebala gore-dole po mom

grlu.

Šta ako je to bila Bella koja me zamišljala sa mojim

rukama oko njenog krhkog struka? Nagnajudi me da je čvršde stisnem uz moja prsa

a zatim joj stavim ruku ispod brade? Sklanjam tešku zavjesu od njene kose sa

njenog rumenog lica? Pratim oblik njenih usana vršcima prstiju? Naginjem svoje

lice bliže njenom, gdje mogu osjetiti toplinu njenog daha u mojim ustima?

Pomičem se bliže sve dok...

Ali sam se tada trgnuo iz sna, znajudi da, kao što

sam znao i kada je Jessica ovo zamišljala, šta bi se desilo ako joj priđem tako

blizu.

Privlačnost je bila nemoguda dilema, jer sam ved bio

previše privučen Bellom na najgori način.

Da li sam želio da mi Bella bude privlačna, kao žena

muškarcu?

To je bilo pogrešno pitanje. Ispravno je bilo da li

sam trebao željeti da mi Bella bude

privlačna na taj način, i odgovor je bio ne. Zato što ja nisam bio ljudski

čovjek, i to nije bilo fer prema njoj.

Svakom delijom svoga bida žudio sam da budem normalan

čovjek, tako da je mogu držati u svojim rukama bez rizikovanja njezina života.

Tako da mogu biti slobodan da stvaram vlastite fantazije, one koje ne

završavaju sa njenom krvi na mojim rukama, njenom krvi koja sjaji u mojim

očima.

Moja težnja prema njoj je bila neobraniva. Kakvu

vrstu veze sam joj mogao pružiti, kada nisam smio rizikovati ni da je dotaknem.

Uhvatio sam se rukama za glavu.

Bilo je sve više zbunjujude jer nikada nisam imao

takva osjedanja prema čovjeku u cijelom svom životu- čak ni kada sam bio čovjek, koliko dugo sam se

sjedao.

Kada sam bio čovjek, moje misli su bile okrenute ka sjaju vojske. Svjetski rat

se vodio kroz večinu moje adolescencije, i bio sam samo devet mjeseci udaljen

od svog osamnaestog rođendana kada je gripa napala... Imao sam samo mutne

doživljaje na te ljudske godine, nejasne uspomene koje su blijedile sa svakim

desetljedem. Najbolje sam se sjedao svoje majke, i osjetio staru bol na pomisao

njenog lica. Nejasno sam se prisjetio koliko je mrzila bududnost koju sam tako

žarko slijedio, moledi se svaku nod kada

je izgovarala zahvalu za večerom da "užasni rat" završi... Nisam imao uspomene

na drugu vrstu čežnje. Pored majčine ljubavi, nije bilo druge ljubavi koja me

zadržavala...

Ovo je bilo potpuno novo za mene. Nisam imao paralele

koje bih mogao nacrtati, usporedbe koje bih mogao napraviti.

Ljubav koju sam osjedao prema Belli je čisto došla,

ali je sada voda bila mutna. Jako sam želio da je mogu dotaknuti. Da li je ona

isto osjedala?

To nije bilo bitno, pokušao sam se uvjeriti.

Zurio sam u svoje bijele ruke, mrzedi njihovu

tvrdodu, njihovu hladnodu, njihovu nadljudsku snagu...

Skočio sam kada su se suprotna vrata otvorila.

Ha. Iznenadio

sam te. Prvi put, Emmett je pomislio dok je sjedao na sjedište. "Kladio bih

se da gospođa Goff misli da se drogiraš, bio si tako usplahiren maloprije. Gdje

si bio danas?"

"Radio sam... dobra djela."

A?

Nasmijao sam se. "Brinuo se o bolesnima, tu vrstu

stvari."

To ga je još više zbunilo, ali potom je udahnuo i

uhvatio miris u autu.

"Oh. Djevojka ponovo?"

Napravio sam grimasu.

Ovo postaje

čudno.

"Pričaj mi o tome,"

promrmljao sam.

Ponovo je udahnuo. "Hmm, doista ima lijep miris, zar

ne?"

Režanje se proteglo kroz moje usne i prije nego što

sam sasvim shvatio njegove riječi, automatska reakcija.

"Polako mali, samo govorim."

Tada su ostali stigli. Rosalie je odma osjetila miris

i pogledala me, još uvijek ne prelazedi preko ljutnje. Pitao sam se šta je bio

njen problem, ali jedino što sam mogao čuti od nje su bile uvrede.

Nisam volio ni Jasperovu reakciju. Kao i Emmett,

osjetio je Bellin miris. Miris nije imao, za bilo koga od njih, ni hiljaditi

dio onoga što je imao meni. Bio sam i dalje uznemiren znajudi da im je njena

krv bila slatka. Jasper je imao slabu kontrolu...

Alice je skočila na moju stranu auta i držala

ispruženu ruku za Bellin ključ od kamioneta.

"Samo sam vidjela ono što jesam," rekla je-besramno,

kao što je i bila njena navika. "Moradeš mi redi zašto."

"Ovo ne znači-"

"Znam,znam. Čekat du. Nede biti dugo-"

Uzdahnuo sam i dao joj ključ-

Pratio sam je do Belline kude. Kiša je padala kao

milion malih čekida, tako glasno da Belline ljudske uši nebi mogle čuti riku

motora njenog kamioneta. Gledao sam joj u prozor, ali nije izašla da pogleda.

Možda nije bila tu. Nije bilo misli koje bih mogao čuti.

Bilo mi je žao što nisam mogao čuti bar dovoljno da

je provjerim- da budem siguran da je sretna, ili sigurna, na kraju krajeva.

Alice se popela odpozadi i krenuli smo kudi. Ceste su

bile prazne, tako da je trajalo samo par minuta. Zajedno smo ušli u kudu, i

zatim krenuli na različite slobodne aktivnosti.

Emmett i Jasper su bili usred razrađene partije šaha,

koristedi osam spojenih tabli- postavljenih izduž zadnjeg staklenog zida- i njihova vlastita

komplikovana pravila. Nebi me pustili da igram; samo je Alice još uvijek

igrala sa mnom.

Alice je otišla za svoj kompjuter iza ugla pokraj njih i mogao sam čuti kako joj se monitori

pale. Alice je radila na modnom dizajnu za Rosaliein ormar, ali joj se Rosalie

nije danas pridružila, da stoji iza nje i govori rez i boju dok je Alice

prelazila preko ekrana na dodir (Carlisle i ja smo morali malo štimati taj

sistem, koji je stvoren da ekrani budu osjetljivi na temperaturu). Osim toga, danas

se Rosalie mrko ispružila na krevetu i počela prelaziti kroz dvadeset kanala u

sekundi na širokom ekranu, nikada ne prestajudi. Mogao sam je čuti kako je

pokušavala da se odluči da li da ode vani i ponovo upali svoj BMW.

Esme je bila na spratu, zujedi preko novog seta

plavih šara.

Nakon trenutka,

Alice je promilila glavu iza zida i počela govoriti Emmettove slijedede

pokrete- Emmett je sjeo na pod, leđima okrenutima ka njoj- Jasperu, koji je

držao veoma ozbiljan izraz lica dok je rušio Emmetovog najdražeg konja.

A ja sam, prvi put nakon tako dugo vremena da sam se

sramio, otišao da sjednem za izvrsni koncertni klavir koji je stajao odmah

pored ulaza.

Brzo sam prelazio rukom preko skala, provjeravajudi

tonove. Još uvijek su bili odlični.

Na spratu, Esme je prestala raditi ono što je radila

i iskrivila glavu u stranu.

Prvo sam počeo linijom tonova koja mi se pojavila

danas u autu, sretan što je zvučala i bolje nego što sam zamišljao.

Edward ponovo

svira, Esme je sretno pomislila, osmijeh joj se pojavio na licu. Ustala je

od stola, i tiho doletila do vrha stepenica.

Dodao sam harmoničnu liniju, puštajudi da glavna

melodija prođe kroz nju.

Esme je uzdahnula sa zadovoljstvom, sjela na najvišu

stepenicu, i naslonila glavu na rukohvat. Nova

pjesma. Prošlo je tako dugo. Kako predivna melodija.

Pustio sam

da melodija krene u novom pravcu, pratedi je sa basom.

Edward ponovo stvara? Rosalie je pomislila, i

zubi su joj se stisnuli u žestokoj ljutnji.

U tom

trenutku, se poskliznula, i mogao sam pročitati svaku njenu sramotu koju je

osjedala ispod toga. Vidio sam zašto je bila u tako lošem odnosu sa mnom. Zašto

ubijanje Isabelle Swan nije nimalo smetalo njenoj savijesti.

Sa Rosalie,

sve je uvijek bilo oko taštine.

Muzika je

došla do naglog završetka, i nasmijao sam se prije nego što sam si mogao

pomodi, oštri dio zabave koji se tako brzo rasprsnuo kada sam stavio ruku preko

usta.

Rosalie se

okrenula da pogleda u mene, očiju koje su sjajile od žestokog bijesa.

Emmett i

Jasper su se okrenuli i zurili, također, i čuo sam Esminu zbunjenost. Esme je

bila na dnu stuba u trenu, zastajudi da pogleda između Rosalie i mene.

"Ne prekidaj

,Edwarde," Esme me bodrila nakon napetog trenutka.

Ponovo sam

počeo svirati, okrečudi leđa Rosalie dok sam žarko pokušavao da kontrolišem

osmijeh koji mi se širio licem. Ustala je i odmarširala iz prostorije, više

ljuta nego osramodena. Ali sigurno blago osramodena.

Ako išta kažeš ganjat du te kao psa.

Ispravio sam

još jedan osmijeh,

"Šta je bilo

Rose?" Emmett je govorio za njom. Rosalie se nije okrenula. Nastavila je, pravo

do garaže a potom se provukla ispod auta kao da se tu mogla sahraniti.

"Zbog čega

je to bilo?" Emmett me upitao.

"Nemam blage

veze," lagao sam.

Emmett je

režao, iznerviran.

"Nastavi

svirati," Esme je zahtijevala. Ruke su mi ponovo stale.

Uradio sam

kao što je rekla, i stala je pored mene, stavljajudi ruke na moja ramena.

Pjesma je

bila neodoljiva ali nezavršena. Igrao sam se sa mostom, ali se činilo da nikako

nije ispravno.

"Šarmantna

je. Ima li ime?" Esme je upitala.

"Ne još."

"Ima li

priča iza nje?" pitala je, sa osmijehom u glasu. Ovo ju je zaista uveseljavalo,

i osječao sam krivnju što sam tako dugo zapostavljao svoju muziku. To je bilo

sebično.

"To

je...uspavanka, pretpostavljam." Tada sam ispravno postavio most. Lagano je

vodio do slijededeg pokreta, sam živedi.

"Uspavanka,"

ponovila je za sebe.

Postojala je priča iza ove melodije, i tada kada

sam to vidio, dijelovi su se jednostavno uklopili. Priča je bila usnula

djevojka u uskom krevetu, tamna kosa gusta i divlja i zapetljana kao morska

trava preko jastuka...

Alice je

prepustila Jaspera njegovim vlastitim uređajima i došla sjesti na klupu do

mene. Svojim uzbuđenim, zvonkim glasom, ocrtala je bezriječnu pjesmu dvije

oktave iznad melodije.

"Sviđa mi

se," promrmljao sam. "Ali šta misliš o ovome?"

Dodao sam

njenu liniju u harmoniju- ruke su mi letile preko tipki sada svirajudi sve

dijelove zajedno- malo je uređujudi, vodedi je u drugom smjeru...

Uhvatila je

ton, i skupa pjevala.

"Da.

Odlično," rekao sam.

Esme me

stisnula za ramena.

Ali sam sada

mogao vidjeti kraj, sa Aliceinim glasom koji se izdizao iznad zvuka i vodedi je

u drugom pravcu. Mogao sam vidjeti kako je pjesma morala završiti, zato što je

usnula djevojka bila savršena upravo onakva kakva je, i bilo koja promjena bi

bila greška, tuga. Pjesma je naginjala ka toj realizaciji, sada niža i sporija.

I Alicein glas se sada spustio, i postao svečan, ton koji je pripadao ispod

odzvanjajudih lukova svijeda katedrale.

Odsvirao sam

posljednju notu i potom sagnuo glavu iznad tipki.

Esme me pogladila po kosi.

Bide sve uredu Edwarde. Ovo de ispasti

najbolje mogude. Zaslužuješ sredu, sine. Sudbina ti to duguje.

"Hvala," prošaptao sam, želedi da mogu vjerovati u

to.

Ljubav ne

dolazi uvijek u odgovarajudim paketima.

Jednom sam se nasmijao bez humora.

Ti, izvan svih

na ovoj planeti, si možda najbolje opremljen da se nosiš sa ovako komplikovanom

dilemom. Ti si najbolji i najrazumniji od svih nas.

Uzdahnuo sam. Svaka majka je mislila isto za svog

sina.

Esme je i dalje bila sva radosna što je moje srce

napokon bilo dirnuto nakon toliko vremena, bez obzira na potencijalnu

tragediju. Mislila je da du zauvijek biti usamljen...

Morade ti

uzvratiti ljubav, odjednom je pomislila, iznenađujudi me pravcom svojih

misli. Ako je pametna djevojka. Nasmijala se.

Ali ne mogu zamisliti da neko može biti tako spor da shvati kakav si ti ulov.

"Prekini mama, zacrvenit du se," procijedio sam.

Njene riječi, iako neprimjerene, su mi zaista godile.

Alice se nasmijala i odabrala gornju ruku "Srca i

duše". Nasmijao sam se i završio jednostavnu melodiju sa njom. Zatim sam joj

ugodio sa izvedbom "Chopsticksa."

Zakikotala se, zatim uzdahnula. "Pa mogla bih te

pitati zbog čega si se smijao Rose," Alice je rekla. "Ali mogu vidjeti da nedeš."

"Jok."

Lako mi je udarila uho svojim prstom.

"Budi fina Alice," Esme je ukorila. "Edward se ponaša

kao đentlmen."

"Ali želim da znam."

Nasmijao sam se na zvuk pobjede koji je proizvela.

Potom sam rekao, "Evo Esme," i počeo svirati njenu omiljenu pjesmu, neimenovano

priznanje za ljubav koju sam gledao između nje i Carlislea prije tako mnogo

godina.

"Hvala ti dušo." Ponovo mi je stisnula ramena.

Nisam se morao koncentrisati da odsviram poznato

djelo. Osim toga, razmišljao sam o Rosalie, koja se i dalje mučila u poniženju

u garaži, i nasmijao se sam sebi.

Upravo otkrivajudi potencijal ljubomore za sebe, imao

sam malu količinu sažaljenja za nju. To je bio uvrnut način razmišljanja.

Naravno, njena ljubomora je bila hiljadu puta sitnija od moje. Kao lisica u

dječijem scenariju.

Pitao sam se kako bi Rosalieni život i osobnost bili

drugačiji da nije uvijek bila najljepša. Bi li bila sretnija osoba da ljepota

nije uvijek bila najjača tačka prodaje? Manje egocentrična? Suosjedajnija? Pa,

pretpostavio sam da je o tome bilo bezvrijedno za razmišljati, zato što je

prošlost prošla, i ona je uvijek bila najljepša. Čak i kao čovjek, nikada nije

živjela u svjetlu svoje vlastite ljupkosti. Ne kako je zamišljala. Suprotno-

volila je laskanje oko gotovo bilo čega drugog. To se nije promijenilo sa

gubitkom njene smrtnosti.

Onda to nije bilo iznenađenje, prihvačajudi ovu

potrebu kao datu, što se uvrijedila kada ja nisam, od početka, obožavajudi

svoju ljepotu na način na koji je očekivala i da je svi muškarci obožavaju.

Nije da je željela mene na bilo koji

način- daleko od toga. Ali joj je smetalo što je nisam želio, pored toga.

Običavala je biti željena.

Bilo je drugačije sa Jasperom i Carlisleom- obojica

su ved bili zaljubljeni. Ja sam bio potpuno netaknut, a i dalje sam bivao

svojeglavo ne pomaknut.

Mislio sam da je stara srdžba bila spaljena. Da je

ved odavno prevaziđena.

A ona je bila...do dana kada kada sam napokon našao

nekoga čija me ljepota dirnula na način na koji

njena nije.

Rosalie se oslanjala na vjerovanje da ja nisam

smatrao njenu ljepotu obožavajudom,

tada sigurno nije bilo ljepote na svijetu koja me mogla dotaknuti. Bila je

bijesna od momenta kada sam spasio Bellin život, predpostavljajudi, svojom lukavom

ženskom intuicijom, zanimanje što sam bio sve samo ne svjestan sebe.

Rosalie je bila smrtno uvrijeđena što sam mislio za

neko beznačajno ljudko bide da je ljepše od nje.

Ponovo sam suspregnuo nalet smijeha.

Iako, malo mi je smetao način na koji je vidjela

Bellu. Rosalie je ustvari mislila da je djevojka bila obična. Kako je to mogla misliti? To mi se činilo

neshvatljivo.

Proizvod ljubomore, ne dvojbe.

"Oh!" Alice je naglo izdahnula. "Jaspere, pogodi

šta?"

Vidio sam ono što je upravo vidjela, i ruke su mi se

smrznule na tipkama.

"Šta Alice?" Jasper je upitao.

"Peter i Charlotte nam dolaze u posjetu slijedede

sedmice! Bide u susjedstvu, zar to nije lijepo?"

"Šta nije uredu Edwarde?" Esme je upitala osječajudi

napetost u mojim ramenima.

"Peter i Charlotte dolaze u Forks?" siktao sam na

Alice.

Prevrnula je očima prema meni. "Smiri se Edwarde. Ovo

im nije prvi posjet."

Zubi su mi se stisnuli. To im jeste bio prvi posjet od kada je Bella stigla, i njena slaka krv se

nije dopadala samo meni.

Alice se namrštila na moj izraz. "Oni nikada ne love

ovdje. Znaš to."

Ali Jasperov brat po vrsti i mali vampir koje je

volio nisu bili poput nas; lovili su uobičajenim putem. Nije im se moglo

vjerovati sa Bellom u blizini.

"Kada?" upitao sam.

Nesretno je napučila usne, ali mi je rekla ono što

sam trebao znati. U ponedjeljak ujutro.

Niko nede nauditi Belli.

"Ne," složio sam se, a

zatim se okrenuo od nje. "Jesi li spreman Emmette?"

"Mislio sam da idemo ujutro?"

"Vradamo se u nedjelju u ponoc. Predpostavljam da je

na tebi kada želiš idi."

"Okej, dobro. Pusti me da se prvo pozdravim sa Rose."

"Naravno." Sa raspoloženjem u kojem je Rosalie sada

bila, to bi trebo biti brzi pozdrav.

Uistinu si ga

izgubio Edwarde, pomislio je dok je išao ka stražnjim vratima.

"Predpostavljam da jesam."

"Odsviraj mi novu pjesmu, još jednom," Esme je

upitala.

"Ako želiš," složio sam se, iako sam malo oklijevao

da pratim melodiju do njenog neizbježnog kraja- kraja koji mi je izazivao bol

na nepoznate načine. Pomislio sam na trenutak, i potom izvadio poklopac od

flaše iz svog džepa i stavio ga na prazan stalak. To je malo pomoglo- moj mali

podsjetnik da njeno da.

Klimnuo sam sebi, i počeo svirati.

Esme i Alice su razmijenile pogled ali nijedna nije

pitala.

"Zar ti niko nikada nije

rekao da se ne igraš sa svojom hranom?" Vikao sam Emmettu.

"Oh, dao Edwarde!" viknuo je nazad, smijudi se i

mahajudi mi. Medvjed je iskoristio prednost njegove ometenosti da zagrabi

svojim teškim šakama preko Emmettovih prsa. Oštre kandže su mu proparale majicu

i zaškripale preko njegove kože.

Medvjed je zarikao na piskutavi zvuk.

Oj pakao, Rose

mi je dala ovu majicu!

Emmetje

uzvratio urlik razjarenoj životinji.

Uzdahnuo sam i sjeo na zgodnu stijenu. Ovo može

potrajati.

Ali Emmett je bio skoro gotov. Dopustio je medvjedu

da mu proba odrubiti glavu sa još jednim zamahom kandži, smijudi se kada se

udarac odbio i uputio medvjedu zapanujudi udarac. Medvjed je zarikao i Emmett

je ponovo zarikao kroz smijeh. Zatim je skočio na životinju, koja je bila za

glavu visočija od njega na svojim kratkim nogama, i zapetljana tijela su im

pala na zemlju, kupedi staro smrekino drvo sa sobom. Medvjedovo urlikanje se

prekinulo sa grgoljenjem.

Par minuta poslije, Emmett je došao do mjesta gdje

sam ga čekao. Majica mu je bila uniptena, iskidana i krvava, ljepljiva od smole

i prekrivena krznom. Njegova tamna kovrđava kosa nije bila u mnogo boljem

stanju. Imao je ogromni osmijeh na svom licu.

"Ovaj je bio jak. Mogao sam skoro osjetiti kako me

ogrebao."

"Pravo si dijete Emmette."

Lijepo me odmjerio od glave do pete. "Zar nisi bio

sposoban pratiti pumu?"

"Naravno da jesam. Samo što ja ne jedem kao divljak."

Emmett se nasmijao svojim glasnim smijehom. "Nadao

sam se da de biti snažniji. Bilo bi zanimljivije."

"Niko nije rekao da se moras boriti sa svojom

hranom."

"Da, ali s kim se drugim mogu boriti? Ti i Alice

varate, Rose nikada ne želi uništiti svoju frizuru, a Esme poludi ako se Jasper

i ja doista uživimo."

"Život je težak, zar ne?"

Emmett mi se nasmijao, premiještajudi težinu tako da

je odjednom bio u poziciji da preuzme vođstvo.

"Hajde Edwarde. Samo to ugasi za minutu i bori se

fer."

"To se ne gasi," podsjetio sam ga.

"Pitam se šta ljudska djevojka radi da te ne pušta

unutra?" Emmett je razmišljao. "Možda mi može dati neke naputke."

Moj dobri humor je ispario. "Kloni je se," zarežao

sam između zuba.

"Opasno,opasno."

Uzdahnuo sam. Emmett je prišao da sjedne pored mene

na stijenu.

"Žao mi je. Znam da prolaziš kroz težak period.

Dosita se trudim da ne budem previše

dosadan idiot, ali, od kada je to vrsta moje prirodne osobnosti..."

Čekao je da se nasmijem na njegovu šalu, a potom

složio facu.

Tako ozbiljan

cijelo vrijeme. Šta te sada muči?

"Razmišljanje o njoj. Pa, briga, zapravo."

"O čemu se imaš brinuti? Ti si ovdje." Glasno se

nasmijao.

Ponovo sam ignorisao njegovu šalu ali sam odgovorio

na pitanje. "Da li si ikada razmislio o tome kako su svi oni tako lomljivi?

Koliko se loših stvari može desiti smrtnicima?"

"Ne baš. Iako, pretpostavaljam da vidim na šta

misliš. Nisam bio previše sličan medvjedu taj prvi put u blizini, zar ne?"

"Medvjedi," promrmljao sam, dodajudi još jedan strah

na gomilu. "To bi bila samo njena sreda, zar nebi? Zalutali medvjed u gradu.

Naravno da bi odma otišao prao na Bellu."

Emmett je nasmijao. "Zvučiš poput luđaka, znaš li

to?"

"Samo zamisli na trenutak da je Rosalie čovjek,

Emmette. I da može naletiti na medvjeda... ili biti udarena autom... ili munjom... ili pasti niz

stepenice...ili

se razboliti- dobiti zarazu!" Riječi

su ludo izlazile iz mene. Bilo je olakšanje pustiti ih van- bile su zatočene u

meni cijeli vikend. "Požari i zemljotresi i tornada! Uh! Kada je bio posljednji

put da si gledao vijesti? Da li si ikada vidio

sve mogude stvari koje im se mogu desiti? Provale i ubistva..." Zubi su mi se

stisnuli, i bio sam naglo tako bijesan pomisli da je drugi čovjek može povrijediti da nisam mogao

disati.

"Hej, hej! Stani tu, mali. Ona živi u Forksu, sječaš

se? Pa može pokisnuti." Slegnuo je ramenima.

"Ja mislim da ona ima neku ozbiljno lošu sredu,

Emmette, zaista mislim. Pogledaj dokaze. Od svih mjesta na svijetu gdje je

mogla otidi, završi u gradidu gdje vampiri

čine značajan dio populacije."

"Da, ali mi smo vegeterijanci. Pa zar to nije dobra

sreda, ne loša?"

"Sa načinom kako miriše? Definitivno loša. A onda,

još loše srede, način na koji meni

miriše." Pogledao sam u svoje ruke, ponovo ih mrzedi.

"Osim što ti imaš više samokontrole od bilo koga osim

Carlislea. Ponovo dobra sreda."

"Kombi?"

"To je bila samo nesreda."

"Trebao si vidjeti kako je dolazio po nju, Em, ponovo

i ponovo. Kunem se, bilo je kao da ima neku vrstu magnetnog privlačenja."

"Ali ti si bio tamo. To je bila dobra sreda."

"Da li je? Zar to nije najgora sreda koju ijedan

čovjek može ikada imati- da se vampir

zaljubi u tebe?"

Emmett je tiho razmislio o tome na trenutak. Zamislio

je djveojku u svojoj glavi, i slika mu nije bila zaniljiva. Iskreno, ne mogu zaista vidjeti crtež.

"Pa, ni ja ne mogu vidjeti Rosalienu primamljivost," nepristojno

sam rekao. "Iskreno, ona se čini kao najzahtjevnija nego što bilo koje lijepo

lice vrijedi."

Emmett se nasmijao. "Ne pretpostavljam da bi mi

rekao..."

"Ne znam u čemu je njen problem, Emmette," Slagao sam

sa neočekivanim, širokim osmijehom.

Vidio sam njegovu namjeru da me podupre. Pokušao je

da me gurne sa stijen, i pojavilo se glasno lomljenje kada se pukotina otvorila

u kamenu između nas.

"Varalico," promrmljao je.

Čekao sam ga da ponovo pokuša, ali su mu misli

krenule u drugom pravcu. Ponovo je zamišljao Bellino lice, ali svijetlije,

zamišljajudi joj oči svijetlo crvenima...

"Ne," rekao sam, a glas mi se gušio.

"To riješava tvoje brige oko smrtnosti, zar ne? A

tada je nebi želio ubiti, također. Zar to nije nejbolji put?"

"Za mene? Ili za nju?"

"Za tebe," lagano je odgovorio. Ton mu je odavao

naravno.

Nasmijao sam se bez humora. "Pogrešan odgovor."

"Ne smeta mi puno," podsjetio me.

"Rosalie smeta."

Uzdahnuo je. Obojica smo znali da bi Rosalie učinila

sve, odrekla se svega, ako bi to značilo da ponovo može biti čovjek. Čak i

emet.

"Da, Rosalie smeta," tiho se složio.

„Ne smem.. ne mogu ... Nedu da uništim Belin život. Zar se i ti ne bi tako osedao da je u pitanju

Rozali?“

Emit je razmislio o tome na trenutak . „Ti je stvarno voliš?“

„Ne mogu ti ni opisati Emite. Odjednom ova devojka je ceo svet za mene. Ne mogu ni da zamislim

život bez nje više. „

Ali ti je nedeš preobratiti? Nede ona živeti večno, Edvarde.

„Znam to“ uzadhnuo sam.

I, kao što si i rekao, ona je nekako krhka.

„Veruj mi – znam i to takodje“

Emit nije bio taktična osoba, i delikatne teme nisu bile njegova jaka tačka. Opirao se sada, želedi da

ne bude uvredljiv mnogo.

Da li možeš da je dodirneš? Mislim, ako je voliš ... ne bi li voleo da je, pa.. dodirneš?

Emit i Rozali su delili intezivnu i telesnu ljubav. Njemu je bilo teško da razume kako neko može da voli

i bez toga.

Uzdahnuo sam. „ Ne mogu ni da mislim o tome, Emite“

Vau.. Koje su onda tvoje opcije?

„Ne znam“ prošaputao sam. „ Pokušavam da smislim način.. da je ostavim. Jednostavno ne mogu da

dokučim sebe da ostanem daleko od nje“

Sa dubokim osedanjem zadovoljstva, odjednom sam shvatio da je dobro za mene da ostanem – za

sada, sa Piterom i Šarlot na putu. Bila je bezbednija ovde sa mnom, privremeno, nego kad bi bila kad

ne bi bio tu. Mogao bi biti njen, verovatno zaštitnik.

Pomisao na to me učinila nervoznim, želeo sam da se vratim da mogu da ispunim tu ulogu što duže

mogude.

Emit je skontao promenu u mom izražavanju. O čemu misliš?

„ Upravo sada, “ Priznao sam malo stidljivo „ Umirem od želje da odem u Forks i vidim je. Ne znam da

li du modi to da uradim do nedelje uveče.“

„Uh..uh! Nedeš idi kudi ranije. Neka se Rozali oladi malo. Molim te! Za moje dobro.“

„ Pokušadu da ostanem“ rekao sam sumnjivo.

Emit je uzeo telefon u mom džepu. „ Alis de nazvati ako bude nekih osnova za tvoj panični napad.

Ona je čudna u vezi te devojke kao i ti.“

Kreveljio sam se na to. „ U redu. Ali ja ne ostajem posle nedelje.“

„ Nema razloga za žurbu nazad – bide sunčano ionako. Alis je rekla da smo oslobodjeni škole do

srede.“

Prodrmao sam glavu strogo.

„Piter i Šarlot znaju kako da se ponašaju.“

„ Stvarno me ne zanima Emite. Sa Belinom sredom, ona de otidi da luta u šumu u pogrešnom trenutku

i – “ izbegao sam. „ Piter ne zna da se kontroliše. Vradam se u nedelju.“

Emit je uzdahnuo. Baš kao neka luda osoba.

Bela je spavala spokojno, kada sam se popeo na njen prozor rano u ponedeljak ujutru.

Zapamtio sam ulje ovaj put, i prozor se sada pomerao tiho po mom načinu.

Mogao sam redi po načinu kako je njena kosa ležala mirno preko jastuka da je imala spokojnu nod od

prošlog puta kad sam bio ovde. Presavila je ruke ispod obraza kao neko malo dete, a njena usta su

bila malo otvorena. Mogao sam da čujem kako se vazduh pomera unutra i izlazi polako iz njenih usta.

Bilo je veliko olakšanje biti ovde ponovo, biti sposoban videti je ponovo. Shvatio sam da nisam zaista

spokojan osim kada je bio slučaj. Ništa nije bilo u redu kada sam bio daleko od nje.

Nije ni bilo sve u redu kada sam bio sa njom, premda. Uzdahnuo sam, puštajudi da se vatra obuzda u

mom grlu. Bio sam daleko dugo. Vreme provedeno bez patnje i iskušenja učinilo je sada to modin više

nego ikada. Bilo je toliko loše da sam se bojao kleknuti pored njenog kreveta, da bih pročitao naslove

njenih knjiga. Želeo sam da znam priče u njenoj glavi, ali sam se bojao osim moje žedji, da du joj pridi i

da du želeti da ostanem tako blizu.

Njene usne su izgledale tako toplo i mekano. Mogao sam da zamislim da ih diram sa vrhovima mojih

prstiju. Samo lagano..

To je bila upravo ta greška koju sam pokušavao da izbegnem.

Moje oči su prelazile preko njenog lica iznova i iznova, gledajudi ima li promena. Smrtnici se menjaju

stalno – bio sam tužan na samu pomisao da sam nešto propustio...

Pomislio sam da izgleda... umorno. Kao da se nije naspavala ovaj vikend. Da li je izašla?

Nasmejao sam se tiho i skontao koliko me je to uznemirilo. Pa šta ako je? Ne posedujem je ja. Nije

bila moja.

Jedna od njenih ruku se pomerila, i onda sam skontao ožiljke na njenim rukama. Bila je povredjena?

Iako to nije bila ozbilja povreda, ipak me je uznemirilo. Uočivši lokaciju, verovatno se saplela. To je

bilo razumno objašnjenje, uzimajudi sve stvari u obzir.

Bilo je olakšavajude da nedu morati misliti i rešavati ove male misterije zauvek. Bili smo prijatelji sada,

- ili smo barem pokušavali da budemo prijatelji. Mogao sam je pitati o njenom vikendu – o plaži, i o

svim kasnim aktivnostima što su je učinile tako umornom.

Mogao sam da pitam šta se desilo sa njenim rukama. I mogao sam se smejati malo kada bi mi

potvrdila moju teoriju o njima.

Smejao sam se blago, razmišljajudi da li je ili nije pala u okean. Pitao sam se da li je provela ugodno

vreme napolju. Pitao sam se da li je mislila o meni uopšte. Da li sam joj nedostajao barem malo od

onoga koliko je ona meni nedostajala.

Pokušao sam da je zamislim na suncu na plaži. Ta slika je bila ne potpuna, jer ja nikada nisam bio na

Prvoj plaži. Samo sam znao kako izgleda na slikama.

Osedao sam malu sumnju zasto nisam nikada bio na toj prelepoj plaži, koja je samo nekoliko minuta

trčanja od moje kude udaljena. Bela je provela dan u La Pushu – mestu gde je meni zabranjeno da

idem, po sporazumu. Mesto gde je par starijih ljudi još pamtilo priče o Kalenovima, pamtili i verovali

u njih.

Mesto gde su naše tajne bile poznate.

Prodrmao sam glavu. Nemam razloga da se brinem oko toga. Quileutes su bili vezani po sporazumu,

takodje. Iako Bela dodje kod tih mudrih staraca oni ne mogu da otkriju ništa.

I zašto bi tema uopšte bila otpočeta? Zašto bi Bela mislila svojim glasovima radoznalosti tamo? Ne –

Quleutesi su bili jedina stvar oko koje nisam morao da se brinem.

Bio sam ljut na sunce kada je počelo da izlazi. To me je podsetilo da ne mogu da zadovoljim svoju

radoznalost o danima koji dolaze. Zašto je odlučilo da sija sada?

Sa uzdahom, skočio sam sa prozora dok jos nije svanulo i dok nikog nije bilo da me vidi. Planirao sam

da ostanem u šumi pored njene kude, i gledam je dok ne ode u školu, ali kada sam otišao kod drveda,

iznenadio sam se kada sam pronašao trag njenog dugotrajnog mirisa tamo.

Pratio sam ga brzo, radoznalo, postajudi više i više zabrinut dok je to vodilo sve dublje i dublje u

tamu. Šta je Bela ovde tražila?

Trag je prestao naglo, u nedodjiji. Ona je skrenula par metara sa staze, u grmlje, gde je dodirnula sa

kamionom srušeno drvo. Možda je sedela tamo...

Seo sam gde i ona, i razgledao okolo. Sve što je mogla da vidi su bili grmlje i šuma. Verovatno je

padala kiša – miris je bio ispran, nije bio urezan u drvede.

Zašto bi Bela došla ovde da sedi sama – i bila je sama, nema sumnje oko toga – u sredini tamne,

mokre šume?

Nije imalo smislja, i , za razliku od ostalih tačaka radoznalosti, jedva sam mogao da ovo iznesem u

opušten razgovor.

Pa, Bela, bio sam pratio tvoj miris kroz šumu posle kada sam napustio tvoju sobu gde sam te gledao

kako spavaš... Da, to bi bilo baš lomljenje leda..

Nikada ne bi znao šta je ovde radila i razmišljala, i to je dovodilo do stezanja mojih zuba u frustraciji.

Još gore, ovo je bilo kao scenario što sam zamišljao za Emita – Bela luta sama u šumi, gde njen miris

može da dozove svakoga ko ima miris da ga prati...

Uzdahnuo sam. Ne samo što nije imala srede, ved se izložila.

Pa, za ovaj trenutak ona ima zaštitnika. Ja bi pazio na nju, čuvao je od nesreda, što duže mogu.

Odjednom sam uhvatio sebe poželedi da Piter i Šarlot ostanu malo duže.

8.Duh

Nisam vidjeo mnogo Džasperove goste za ova dva sunčana dana sto su bili u Forksu. Samo sam otišao

kudi, da se Esme ne bi brinula. Inace, moje postojanje se cinilo kao neka utvara, nego vampir. Plutao

sam, ne vidljivo u senkama, gde sam mogao da pratim predmet moje ljubavi i obsesije – gde sam je

mogao videti i čuti u umovima srednih ljudi koji su pričali kroz sunčanu svetlost pored nje, ponekad

slučajno okrznuvši njenu ruku sa svojom. Ona nikada nije reagovala na takav kontakt, njihove ruke su

bile tople kao i njene.

Prisiljeno odsustvo iz škole, nikad nije bio proba kao ovo sada. Ali sunce je izgleda činilo srednom, nije

me to vredjalo toliko. Sve što je nju zadovoljavalo je bilo u dobroj milosti.

Ponedeljak ujutro, prisluškivao sam razgovor koji je imao potencijala da mi uništi samopouzdanje i

učini vreme provedeno bez nje torturom. Kako se završilo, tako mi je i napravilo dan.

Morao sam da osedam malo poštovanja prema Majku Njutonu, on se nije jednostavno predao i

pobegao da leči svoje rane. Imao je vise hrabrosti nego što mu dajem zasluge za to. On je pokušavao

ponovo.

Bella je došla ranije u školu i na izgled planirala je da uživa u suncu dok traje, sela je na retko

korišdene piknik klupe dok je čekala da zvoni prvo zvono. Njena kosa hvatala je sunce na ne

očekivane načine, davala je crvenkast sjaj, koji nisam voleo.

Majk je pronašao tamo, dotvrčavši ponovo, i bio je uzbudjen na njegovu sredu.

Bilo je očajno se truditi jedino gledati, bespomodno, okovan šumskom senkom od sunčeve svetlosti.

Pozdravila ga je sa puno entuzijazma da ga usredi, a mene suprotno.

Vidiš, njoj se svidjam ja. Ona se ne bi nasmejala tako da joj se ne svidjam. Kladim se da bi išla na ples

samnom. Pitam se šta je tako važno u Sijetlu.

Primetio je promenu na njenoj kosi. „Nikad do sada nisam primetio – tvoja kosa je crvenkasta.“

Slučajno sam iskorenio mlado drvo smreke moja ruka se je borila, kad je on prošao sa rukom kroz

njenu kosu.

„Samo na suncu“ rekla je. Na moje zadovoljstvo, ona se polako udaljila od njega kada je pokusao da

prodje sa rukom pored njenog uveta.

Trebalo je Majko minut da skupi hrabrosti, protradivši neko vreme na priču. Ona ga je podsetila na

esej koji smo svi dužni da predamo do srede. Od slabo samozadovoljnog izraza na njenom licu, njen

je ved bio završen. On bi to sve zaboravio, i da je nekoliko puta smanjivao slobodno vreme.

Glupavi esej.

Napokon prešao je na stvar – moji zubi su bili stisnuti tako jako da su mogle da imaju polirani granit –

čak i tada nije mogao da natera sebe da postavi pitanje kako treba.

„ Hteo sa da te pitam, da li bi htela da izadjemo“

„Oh“ rekla je.

Nastao je trenutak tisine.

Oh šta to znači? Da li de pristati? Čekaj - izgleda nisam ni pitao.

Progutao je jako.

„Pa mogli bismo na večeru ili slično...mogao bi da poradim na tome kasnije“

Glupane – to nije bilo pitanje opet!

„Mike...“

Moja agonija i ljutnja je bila jos veda nego prošle nedelje. Slomio sam još jedno drvo pokušavajudi da

se pridržim. Želeo sam jako da pretrčim preko polja, prebrzo za ljudske oči, da je podignem – da je

ukradem od momka kojeg sam mrzeo jako u ovom trenutku i kojeg sam mogao ubiti u ovom

trenutnu i uživati u tome.

Da li de pristati?

„Mislim da ovo ne bi bila dobra ideja“

Predahnuo sam. Moje kruto telo se opustilo.

Sijetl je bio samo izgovor, naposletku. Nisam trebao pitati. Sta mi je palo na pamet?

Mogu da se kladim da je onaj frik... Kulen...

„Zašto?“ pitao je.

„Ja mislim...“ oklevala je. „ Ako ovo ikada ponoviš što si sada rekao, da du te sredno pretudi na smrt.“

Nasmejao sam se glasno na pomisao reči smrt sa njenih usana.

Čavka je kreštala na mene, kljucnula, i odletela.

„Ali... ja mislim da bi to povredilo Džesikina osedanja“

„Džesika.... sta? ali... oh... okej... Valjda.... pa... huh...“

Njegove misli više nisu bile logične.

„Stvarno, Majk, da li si ti slep?“

Ponovio sam njenu rečenicu. Nije trebala da očekuje da svi imaju mod zapažanja kao ona, ali ovo je

stvarno bilo očito.

Sa mnogo truda što je Majk uložio da pita Belu da izadju, da li je razmisljao da to nije toliko teško kao

što je Džesiki? Mora da je bila sebičnost, kada je zaboravio na sve ostale. A Bela je bila toliko ne

sebična da je sve primedivala.

„Džesika... huh... ohh... vau...“ Usudio se da kaže.

Bela je iskoristila njegovu zbunjenost da učini da ona postoji.

„Vreme je za čas, i ne mogu kasniti ponovo“

Majk je tada uvideo ne povezanu tačku od tada. Pronašao je, i prolazilo mu je kroz glavu ideja o

Džesiki, da mu se svidja pomisao na to da ga Džesika smatra privlačnim. To je bilo na drugom mestu,

ne tako dobro, kao što bi bilo kada bi Bela osedala tako nešto.

Slatka je, uostalom, valjda. Skromno telo.. Ptica na dlanu...

Bio je tada isključen, u novim fantazijama koje su bile vulgarne isto kao i one sa Belom, ali sada su ga

iritirale vise nego ljutile.

Kako je malo zasluzio bilo koju devojku, bile su zamalo zamenljive njemu. Ostao sam pribran, nakon

ovoga.

Kada nije više bila na vidiku, borio sam se protiv hladnog stabla ogromnog madronovog drveta i

plesao sam od misli do misli, ne gubedi je iz vida, uvek sredan kada je Andjela Veber bila slobodna za

gledanje kroz njene misli. Poželeo sam da ima način da se zahvalim Veber devojci zbog njen dobrote.

Učinilo me je da se bolje osedam znajudi da Bela ima jednog prijatelja, vrednog pažnje.

Gledao sam Belino lice iz bilo kojeg ugla sam mogao, i mogao sa da vidim da je opet bila tužna. Ovo

me je iznenadilo - mislio sam da je sunce dovoljno da je nasmejana.

Na ručku, video sam njen pogled ponovo i ponovo ka praznom stolu Kalenovih, i to je me je usredilo.

Dalo mi je nadu. Možda joj nedostajem, takodje.

Imala je plan da izadje sa ostalim devojkama - ja sam automatski planirao svoje preživljavanje – ali

ovaj plan je odložen kada je Majk pozvao Džesiku na dejt koji je planirao za Belu.

Pa sam odma otišao njenoj kudi pravo umesto, uradio sam kratak pogled na šumu da nema nešto

opasno da luta previše blizu.

Znao sam da je Džasper upozorio svog jednokratnog brata da izbegava grad, navodedi moje ludilo kao

oba objašnjenja i upozorenje – ali ja nisam imao nikakve šanse. Piter i Šarlot nisu imali nameru da

izazovu mržnju sa mojom porodicom, ali namere su promenjljive stvari.

Sva prava, prešao sam ih. Znao sam to.

Kao da je znala da je posmatram, kao da je imala sažaljenja na agoniju kroz koju prolazim kad

nemogu da je vidim, Bela je izašla u dvorište nakon nekoliko sati provedenih unutra. Imala je knjigu u

ruci i debe ispod miške.

Tiho, popeo sam se na najvišlju granu najbližeg drveta gledajudi dvorište.

Prostrala je debe na mokru travu, legla je na stomak i počela da lista po izlizanoj knjizi, pokušavajudi

da pronadje svoje mesto. Čitao sam preko njenog ramena.

Ah – jos klasika. Bila je Ostinov fan.

Čitala je brzo, ukrštajudi i razkrštajudi noge u vazduhu.

Gledao sam sunčevu svetlost i vetar kako se igra u njenoj kosi, kada se njeno telo odjednom ukrutilo

a njena ruka zaledila na stranici. Sve što sam video je dohvatila trede poglavlje kada je grubo zgrabila

deblji odeljak stranica i presavila ga.

Uspeo sam da vidim naslov, Mansfild park. Započela je novu priču, knjiga je bila zbirka priča. Pitam se

zašto je promenila priče tako naglo.

Par minuta kasnije zalupila je knjigu ljutito. Sa mrkim pogledom na njenom licu, gurnula je knjigu sa

strane i okrenula se na ledja. Udahnula je duboko, da se smiri, zavrnula je rukave i zatvorila oči.

Sedam se priče, ali nisam mogao da mislim o ničemu uvredljivom da je ne bi naljutio. Još jedna

misterija. Promrmljao sam.

Ležala je mirno, pomerajudi se samo jednom kada je sklanjala kosu sa lica. Preko njene glave je

padala reka kestenova. I onda je ponovo bila spokojna. Njeno disanje je usporilo. Posle nekoliko

minuta njene usne su počele da drhte. Mumlala je sebi u lice.

Nemogude odoleti. Slušao sam dok god sam mogao, hvatajudi glasove iz kuda u blizini.

Dve kafene kašikice brašna... jedna časa mleka...

Idemo!.. Kroz obruč... Aw.. Idemo!

Crveno ili plavo...ili možda treba da obučem nešto više opušteno...

Niko nije bio u blizni. Skočio sam na tlo, tiho dočekujudi se na prste.

Ovo je bilo pogrešno, veoma rizično.

Kako snishodljivo, jednom sam vikao na Emmetta zbog njegovih čudnih načina i Jaspera zbog

njegovog nedostatka discipline – a sada sam ja kršio sva pravila sa divljim odricanjem gde njihovi

propusti izgledaju kao ništa na kraju. Ja sam bio uvek odgovoran onaj.

Promrmljao sam, ali gnušio sam se na sunce, bezobrirno.

Izbegavao sam da se gledam u sunčevim odsjajima. Bilo je dovoljno loše sto mi je koža kamen i i

neljudska u senci. Nisam hteo da gledam Belu i mene rame uz rame na sunčevoj svetlosti.

Razlika izmedju nas je ved bila nepremostljiva, bolan dovoljno bez ove slike u mojoj glavi.

Ali nisam mogao da ignorišem zrake duge koji su se odbijali od njenu kožu kada sam prišao bliže.

Moja njuška se zatvorila po vidjenju. Da li sam mogao jos užasniji da budem? Zamisljao sam njeno

uplašeno lice kada bi otvorila oči.

Počeo sam da se vradam, ali počela je ponovo da mrmlja, to me je zadržalo.

„Mmm....mmm“

Ništa ingeligentno. Pa mogao bih još da sačekam.

Pažljivo sam joj ukrao knjigu, istezajudi moju ruku, zadržavajudi dah, dok sam bio blizu, za svaki slučaj.

Počeo sam ponovo da dišem kada sam bio nekoliko metara dalje od nje, posmatrajudi kako su sunce i

vazduh uticali na njen osedaj. Vrudina je zasladila miris. Moje grlo je gorilo od želje, sveža vatra i

ljutnja ponovo, zato što sam daleko od nje toliko dugo.

Proveo sam trenutak kontrolišudi to, i onda – terajudi sebe da dišem kroz nos – otvorio sam njenu

knjigu u rukama svojim. Ona je počela sa prvom knjigom...

Prošao sam kroz stranice brzo, do tredeg poglavlja, Miris i osedanja,

tražedi nešto uvredljivo u Oustinovoj učtivoj poeziciji.

Kada su

se moje oči zaustavile automatski kod mog imena – lik Edvard Ferars je

bio predstavljan po prvi put – Bela je ponovo progovorila.

„Mmm... Edvard...“ prošaputala je,

Ovaj put se nisam plašio da se probudila. Njen glas je bio tih, šapat. Ne bi vrištala kada bi me videla

sada.

Radost ratovanja sa samo – gnušenjem. Još me je sanjala, barem.

„Edmund...Ahh.. previše blizu...“

Edmund??

Ha!

Nije mene sanjala uopšte, shvatio sam. Samo - gnušenje se vratilo

ponovo. Sanjala je izmišljenog lika. Toliko o mojoj taštini.

Vratio sam joj knjigu i otišao u masku senke – tamo gde i pripadam.

Popodne

je prošlo, i gledao sam, osedajudi se bespomodno ponovo, dok je sunce

polako tonulo u nebo, i senka dok je puzala preko nje polako. Hteo sam

da ih gurnem nazad, ali tama je bila jača, i senka je uzela. Kada je

nestalo svetlosti, njena koža je izgledala bledo – kao u duha. Njena

kosa je bila tamna ponovo, skoro crna na suprot njenog lica.

Bilo

je zastrašujude za gledati – kao prisustvovanje kada se Alisine vizije

ostvaruju. Belin stabilan, jak otkucaj srca je bio jedina sigurnost,

zvuk koji je držao da ovaj trenutak ne izgleda kao nodna mora.

Osedao sam olakšanje kada je njen otac stigao kudi.

Čuo

sam ga kada se vozio ulicom do kude. Nešto maglovito.. iritirajude...

iz njegove prošlosti..nešto sa njegovog posla. Očekivanje se pomešalo

sa gladju – pomislio sam da se nadao večeri. Ali njegove misli su bile

tako tihe i suzdržane da nisam mogao biti siguran da sam u pravu, samo

sam imao njihovu suštinu.

Pitao sam se kako zvuči njena majka – koja kombinacija gena je bila koja ju je činila tako

jedinstvenom.

Bela se počela buditi, izdizajudi se u sededu poziciju kada su gume

njenog tate udarile od bankinu na prilazu. Pogledala je oko sebe,

izgledajudi zbunjeno zbog neočekivane tame. Na jedan sekund, njene oči

su dotakle senku gde sam se sakrivao, ali su skrenule pogled brzo.

„Čarli?“ pitala je sa tihim glasom, i dalje gledajudi u drvede koje je okuživalo malo dvorište.

Vrata

njegovog auta su se zalupila, i ona je pogledala. Skočila je na noge

brzo, sakupila svoje stvari i bacila još jedan pogled ka šumi.

Pomerio sam se kod drveta, blizu male kuhinje, i slušao sam njih.

Bilo je zanimljivo uporedjivati Čarlijeve reči sa njegovim maglovitim mislima.

Njegova ljubav i briga prema jedinoj derki bila je skoro nadmodna i još njegove reči sažete i opuštene.

Vedinu vremena sedeli su u prijatnoj tišini.

Čuo sam njeno diskutovanje o njenim planovima za veče u Port Andjelesu i ja sam razradio svoje

planove dok sam slušao.

Džasper

nije upozorio Pitera i Šarlot da se drže podalje od Port Andjelesa.

Mada sam znao da su se nahranili skorije i nisu imali namere da love

blizu naše kude, pazidu na nju, za svaki slučaj. Na kraju, bilo je još

njih tamo od moje vrste. I onda, sve te ljudske opasnosti koje nisam

uzimao u obzir do sada.

Čuo sam njenu brigu da ostavio oca

samoga da priprema večeru, i nasmejao sam se na moju dokazanu teoriju –

da, bila je brižljiva.

I onda sam otišao, znajudi da du se vratiti kad zaspi.

Ja ne bi nezakonito stupio na njen posed, kao neki lopov. Ja sam ovde da je zaštitim, a ne da joj se

cerim kao što to radi Majk Njutn, da li je on sposoban da se krede kao ja kroz krošnje. Ja se ne bi

ponašao tako prema njoj.

Moja kuda je bila prazna kada sam se vratio, što je bilo super za mene. Nisu mi nedostajale zbunjene

podcenjivačke misli, ispitivajudi moj zdrav razum.

Emit je ostavio poruku zaglavljenu u novijoj pošti.

Fudbal na Rainer terenu – ajde... Molim te?

Našao sam olovku i preškrabano izvini ispod njegove molbe. Timovi su bili bez mene, u svakom

slučaju.

Otišao sam na najkradi lovački put, koji je sadržao mene sa malim, nežnim stvorenjima, koja nisu

imala tako dobar ukus kao lovci, i onda sam se presvukao u čistu odedu i otišao za Forks.

Bela nije spavala dobro večeras. Prevrdala se u postelji, lice joj je nekad bilo zabrinuto, nekad tužno.

Pitao sam je koja nodna mora je lovila... i onda sam shvatio da ustvari ne želim da znam.

Kada je progovorila, vedinom je govorila pogrdne stvari o Forksu mrzovoljnim glasom.

Samo jednom kada je izgovorila reči „Vrati se“ i njene ruke su se otvorile – molba bez reči – da li sam

imao šanse da sanja možda o meni.

Slededi dan škole, zadnji dan de me sunce još držati kao zatvorenika, je bio isti kao i dan pre. Bela se

činila sumornijeg raspoloženja nego juče, pa sam se pitao da li de odustati od svojih planova – pošto

mi se nije činila da je raspoložena.

Ali, biti Bela, verovatno de staviti uživanje prijatelja iznad svoga.

Nosila je danas bluzu, duboke plave boje, i boja je odgovarala njenoj koži savršeno, izgledajudi kao

sveža krema.

Škola se završila i Džesika se složila da pokupi ostale devojke – Andjela je išla takodje, zbog čega sam

bio zahvalan.

Otišao sam kudi po auto. Kada sam saznao da su Piter i Šarlot tu, odlučio sam da priuštim devojkama

sat vremena za početak. Nikad se ne bi usudio da iza njih, vozedi sa limitiom za brzinu, odvratna

pomisao.

Ušao sam kroz kuhinju, klimajudi glavom nejasno na Emitove i Esmine pozdrave, dok sam prolazio

pored svih u dnevnoj sobi i otišao sam pravac do klavira.

Ugh.. vratio se. Rozali, naravno.

Ah, Edvard. Ne volim da ga vidim kako pati. Esmina radost se počela kvariti brigom.

I treba da bude zabrinuta. Ova ljubavna priča koju je predvidela meni, zanosila me je ka tragediji više

čudnoj svakog trenutka.

Zabavi se u Port Andjelesu večeras, Alis pomisli veselo. Obavesti me kada budem mogla da pričam sa

Belom.

Patetičan si. Ne mogu da verujem da si propustio utakmicu sinod, samo da bi gledao nekoga kako

spava. Emit je progundjao.

Džasper nije obradao pažnju na mene, čak ni kada je pesma koju sam svirao ispala malo burnije nego

što sam planirao. Bila je to stara pesma, sa poznatom temom : nestrpljenje. Džasper se pozdravljao

sa prijateljima, koji su me gledali radoznalo.

Kakvo čudno stvorenje, Alisine visine, belo – plava Šarlot pomisli.

A bio je tako normalan i ljubazan, prošli put, kada smo se upoznali.

Piterove misli su bile povezane sa njenima, kao i svaki put.

Mora da su životinje. Nedostatak ljudske krvi ih dovodi do ludila, zaključio je.

Njegova kosa je bila lepa kao i njena, i skoro iste dužine. Bili su veoma slični – osim visine, dok je on

bio visok kao i Džasper – u oba pogleda i misljenja. Veoma dobro spojen par. Uvek bi pomislio.

Svi osim Esme su prestali da misle o meni na trenutak, i svirao sam ublaženim tonovima da ne bi

privlačio pažnju.

Nisam obradao pažnju na njih jedno vreme, puštajudi da mi muzika odvuče pažnju, od mojih potreba.

Bilo je teško imati devojku van vidika i uma. Jedino sam obratio pažnju na njihov razgovor kada su

pozdravljanja došla do samog kraja.

„Ako vidite Mariju ponovo“ Džasper je govorio, malko oprezno, „ recite joj da joj želim sve najbolje.“

Marija je bila vampir koja je stvorila obojicu Pitera i Džaspera – Džaspera pred kraj druge polovine

devetnestog veka, Pitera malo ranije, u četrdesetima devetnestog veka. Posetila je Džaspera jednom

kad smo bili i Kalagariju. Bila je to poseta puna dogadjaja – morali smo da se preselimo odmah.

Džasper je uljudno rekao da drži distancu od nas u budude.

„ Ne mislim da de se to desiti uskoro,“ Piter je odgovorio sa smehom – Marija je nepredvidivo opasna

i nije ostalo mnogo ljubavi izmedju nje i Pitera. Piter je ,pre svega, bio instrumentalan u Džasperovom

otpadanju. Džasper je uvek bio omiljeni kod Marije; ona je to uzimala u obzir kao manji detalj kada je

jednom planirala da ga ubije. „ Ali kad se dogodi, sigurno hodu.“

Onda su se rukovali, spremajudi se za polazak. Doveo sam pesmu koju sam svirao do ne uživajudeg

kraja, i onda sam se polako ustao na noge.

„Šarlot, Piter“ rekao sam klimajudi glavom.

„ Bilo je lepo videti te opet Edvarde“ rekla je Šarlot sumnjivo. Piter je samo klimnuo glavom za uzvrat.

Lud čovek. Emet je uzvratio posle mene.

Idiot. Rozali je pomislila u isto vreme.

Jadan dečko. Esme.

I Alis, u opuštenom tonu. Idu pravo na istok, u Sijetl. Nigde blizu Port Andjelesa. Pokazala mi je dokaz

u svojim vizijama.

Pravio sam se da nisam čuo to. Moj izgovor je bio klimavo dovoljan.

Još jednom u kolima sam se osedao opušteno, snažan zvuk motora, Rozali me podsticala - prošle

godine, kada je bila u boljem raspoloženju. – bio je umirujudi. Bilo je olakšanje biti u pokretu, znati da

sam sve bliži Beli, sa svakom miljom koja je prošla ispod mojih guma.

9.Port Angeles

Bilo je presvijetlo da vozim ravno u grad kad sam došao u Port Angeles;

sunce je i dalje bilo previsoko, i , iako su moji prozori bili

zatamnjeni, nije bilo razloga za nepotrebne rizike. Još nepotrebnije

rizike, trebao sam redi.

Bio sam siguran da du modi pronadi iz

daljine Jessicine misli – Jessicine misli su bile glasnije od

Angelinih, ali jednom kad nađem prve, sposoban sam slušati i druge.

Onda, kada su se sjene produžile, mogao sam se približiti. Za sada,

parkirao sam na cesti, na zaraslom prilazu, odmah izvan grada, koji je

izgledao kao da nije često korišten.

Znao sam glavni pravac kojim

trebam tražiti – postojalo je samo jedno mjesto u Port Angelesu u kojem

su se mogle kupiti haljine. Nije mi trebalo dugo da pronađem Jessicu,

kako se okrede ispred trostrukog zrcala, i mogao sam vidjeti Bellu u

njenoj krajnjoj viziji kako ocjenjuje dugu crnu haljinu koju je nosila.

Bella

i dalje izgleda nanervirano. Haha. Angela je bila upravu – Tyler joj je

bio dosta. Iako, ne mogu vjerovati da je toliko uzrujana oko toga. Bar

zna da ima pričuvnog pratioca za maturalnu. Što ako Mikeu ne bude

zabavno na plesu i onda me ne pozove ponovno van? Što ako pita Bellu za

maturalnu? Bi li ona pitala Mikea za ples da ja nisam ništa rekla?

Misli li on da je ona zgodnija od mene? Misli li ona da je zgodnija od

mene?

''Mislim da mi se plava više sviđa. Stvarno ti ističe oči.''

Jessica se s lažnom toplinom nasmijala Jessici i sumnjičavo je gledala.

Misli li ona to zapravo? Ili želi da u subotu izgledam kao krava?

Bio

sam ved umoran od slušanja Jessice. Tražio sam u blizini Angelu – ah,

ali Angela je taman preoblačila haljine, brzo sam iskočio iz njene

glave dajudi joj privatnosti.

Pa, u prodavaonici robe, Bella baš i

nije mogla upasti u neku nevolju. Pustit du ih da kupuju i onda ih

kasnije sustidi kada završe. Nije mnogo vremena prošlo i smračilo se –

oblaci su se počeli vradati, plovedi sa zapada. Mogao sam spaziti samo

njihove bljeskove kroz debeli pokrov drveda, ali vidio sam kako se žure

prema sumraku. Poželio sam im dobrodošlicu, čeznuo sam za njima više

nego što sam ikad prije čeznuo za sjenkama. Sutra du ponovno modi

sjedati u školi pored Belle, držati pravo na njenu pažnju za ručkom.

Mogao bih je pitati sva ona pitanja koja sam čuvao…

Znači, bila je

bijesna zbog Tylerove drskosti. Vidio sam to u njegovoj glavi – da je

mislio doslovno kad je govorio o maturalnoj, zbilja je to mislio.

Zamislio sam si njen izraz lica od tog popodneva – grubo uvrijeđena

sumnja – i nasmijao sam se. Pitao sam se što bi mu na to odgovorila.

Nisam htio propustiti njenu reakciju.

Vrijeme je sporo prolazilo dok

sam čekao da se sjene produže. Periodično sam provjeravao Jessicu; njen

mentalni glas je bilo najlakše pronadi, ali nisam se želio zadržavati.

Vidio sam mjesto gdje su planirale jesti. Bit de mračno u vrijeme

večere… možda bih i sam mogao slučajno odabrati taj restoran. Dodirnuo

sam mobitel u džepu, mislio sam pozvati Alice na večeru… Svidjelo bi

joj se to, ali željela bi i pričati s Bellom. Nisam bio siguran želim

li Bellu još više umiješati u svoj svijet. Nije li jedan vampir

dovoljna nevolja?

Rutinski sam prigledao Jessicu. Razmišljala je o svom nakitu, pitala je Angelu za mišljenje.

''Možda

bih trebala vratiti ogrlicu. Imam kod kude jednu koja bi isto

vjerojatno pasala, a i potrošila sam više nego sam trebala…'' Mama de

mi pošiziti. Što sam mislila?

''Možemo se vratiti što se mene tiče. Misliš da de nas Bella tražiti?''

Što

je ovo? Bella nije bila s njima? Prvo sam gledao kroz Jessicine oči, a

onda se prebacio na Angeline. Bile su na pločniku ispred kojeg su se

nizali dudani, okretala je leđa drugoj strani. Bella nije bila nigdje u

videokrugu.

Oh, koga briga za Bellu? Jessica je nestrpljivo

pomislila, prije nego je odgovorila Angeli na pitanje. ''Dobro je ona.

Stidi demo na vrijeme u restoran, ako se vratimo. U svakom slučaju,

mislim da je htjela biti sama.'' Dobio sam jasni bljesak knjižare u

koju je Jessica mislila da je Bella otišla.

''Požurimo se, onda,''

rekla je Angela. Nadam se da Bella nede misliti da smo joj zbrisale.

Bila je tako ljubazna prema meni u autu… Ona je zbilja draga osoba. Ali

kao da je cijeli dan tužna. Pitam se je li to zbog Edwarda Cullena?

Kladim se da je zato pitala o njegovoj obitelji…

Trebao sam više

obradati pažnju. Što sam sve sad propustio? Bella je otišla, hodala je

sama, a prije toga se raspitivala o men? Angela je sada obradala pažnju

na Jessicu – Jessica je brbljala o idiotu Mikeu – i nisam mogao dobiti

ništa više od nje.

Osuđivao sam sjene. Sunce de ubrzo zadi iza

oblaka. Ako ostanem na zapadnoj strani ceste, gdje de zgrade zasjeniti

ulicu od nestajudeg svjetla…

Počeo sam osjedati uzbuđenost dok sam

vozio kroz prorijeđen promet u centar grada. Ovo nisam razmotrio –

Bella odlazi sama – i nisam imao pojma kako da je nađem. Trebao sam to

uzeti u obzir.

Dobro sam poznavao Port Angeles; odvezao sam ravno do

trgovine u Jessicinoj glavi, nadao sam se da de mi potraga biti kratka,

ali sumnjao sam da de biti laka. Kada je Bella ikad išta olakšavala?

Komadid

tla je bio u sjeni i tamo sam parkirao… Činio je dugačak put ravno do

nadstrešnice trgovine. Zbilja ne bih trebao. Hodati okolo u satima

sunčeve svjetlosti nije sigurno. Što ako auto u prolazu reflektira

sunčevu svjetlost u sjenu baš u pogrešnom trenutku?

Ali nisam znao kako da drugačije pronađem Bellu!

Parkirao

sam i izašao van, držao sam se najvede tmine sjene. Krupno sam

zakoračio ravno u knjižaru, primijetio sam trag Bellina mirisa u zraku.

Bila je ovdje, na pločniku, ali nije bilo traga njenom mirisu unutar

trgovine.

''Dobrodošli! Mogu li vam pomodi – '' prodavač je krenuo govoriti, ali sam ved izašao kroz vrata.

Pratio sam Bellin miris sve dok mi je to sjena dopuštala, stao sam kad sam došao na rub sunčeva

svjetla.

To

me činilo tako bespomodnim – bio sam zatočen između tame i svjetla koje

se protezalo ispred mene na pločniku. Tako ograničavajude.

Mogao sam

pretpostaviti da je nastavila preko ulice, idudi na jug. Nije bilo

mnogo toga u tom pravcu. Je li se izgubila? Pa, ta mogudnost zasigurno

nije zvučala daleko od njene osobnosti.

Vratio sam se u auto i

polako vozio kroz ulice tražedi je. Iskoračio sam na par dijelova u

sjeni, ali samo sam još jednom uhvatio njen miris, a pravac mirisa me

zbunio. Kamo je pokušavala dodi?

Par puta sam se vozio natrag između

knjižare i restorana, nadao sam se da du je vidjeti na tome putu.

Jessica i Angela su ved bile tamo, pokušavale su odlučiti hode li

naručiti ili čekati Bellu. Jessica je navaljivala na naručivanje.

Počeo sam prelaziti kroz misli stranaca, gledao sam kroz njihove oči. Sigurno, netko ju je negdje

morao vidjeti.

Postajao

sam sve nemirniji što je dulje nisam mogao pronadi. Nisam prije

razmatrao koliko bi je teško bilo nadi jednom, kad mi nestane iz vida i

ode s uobičajenih staza. Nije mi se to sviđalo.

Oblaci su se

gomilali na horizontu, i, za par minuta, bit du je slobodan pratiti

pješice. Onda mi nede trebati dugo. Sada me je jedino sunce činilo

bespomodnim. Samo još par minuta, i onda du ponovno imati prednost, a

ljudski de svijet biti bespomodan.

Još jedan um, i još jedan. Toliko trivijalnih misli.

…mislim da beba ima još jednu infekciju uha…

Je li to bilo šest-četiri-oh ili šest-oh-četiri…?

Ponovno kasni. Morat du mu redi…

Evo je, dolazi! Aha!

Onda, konačno, to je bilo njeno lice. Konačno, netko ju je primijetio!

Olakšanje

je trajalo samo djelid sekunde i onda sam pročitao misli malo

potpunije, misli čovjeka koji je u sjenama zurio u njeno lice.

Njegov mi je um bio nepoznat, a opet, ne posve nepoznat. Nekad sam lovio točno takve umove.

''Ne!'' zarežao sam i mnogo gunđanja mi je izašlo iz grla. Stopalo mi je pritisnulo papučicu gasa do

kraja, ali kamo da idem?

Znao

sam opdenitu lokaciju njegovih misli, ali znanje mi nije bilo dosta

specifično. Nešto, mora biti nešto – ulični znak, natpis trgovine,

nešto u njegovom pogledu što de mi odati njegovu lokaciju. Ali Bella je

bila duboko u sjeni i oči su mu bile usmjerene samo na njen uplašeni

izraz lica – uživao je u njenom strahu.

Njeno lice mu je u umu bilo zamagljeno sjedanjima na druga lica. Bella mu nije bila prva žrtva.

Zvuk mog režanja je protresao okvir auta, ali nije me omeo.

Nije

bilo prozora na zidu iza nje. Bili smo na industrijskom području, dalje

od popularnog pravca za shopping. Auto mi je zaškripao na uglu, skrenuo

oko drugog vozila, požurio sam na mjesto za koje sam mislio da je ono

pravo. u trenu kad je vozilo zatrubilo, ved je bilo daleko iza mene.

Gle kako se trese! Čovjek se smješkao u očekivanju. Strah mu je bio izvor – dio u kojem je uživao.

''Makni se od mene.'' Glas joj je bio tih i miran, ne vrisak.

''Ne budi takva, šederu.''

Gledao

ju je kako je ustuknula od grubog smijeha koji je dolazio iz drugog

smjera. Iznervirala ga je buka – Začepi, Jeff! Pomislio je – ali uživao

je u njenoj izbezumljenosti. Uzbuđivala ga je. Počeo je zamišljati kako

moli, kako bi preklinjala…

Nisam shvatio da su i ostali s njim sve

dok nisam čuo glasan smijeh. Tražio sam ga, očajnički sam tražio nešto

da ga iskoristim. Krenuo je prema njoj, savijao je ruke.

Misli oko

njega nisu bile jama kakva je on bio. Svi su bili pomalo pijani, nije

nitko od njih shvadao koliko daleko tip kojeg su zvali Lonnie planira

idi. Slijepo su pratili Lonnija. Obedao im je malo zabave…

Jedan od

njih je nervozno pogledao niz ulicu – nije želio da ga ulove dok

maltretira djevojku – i dao mi što sam trebao. Prepoznao sam raskršde u

koje je gledao.

Proletio sam kroz crveno svjetlo, proklizio sam

taman između dva auta koja su se kretala prometnom trakom. Čuo sam

trube iza sebe.

Mobitel mi je vibrirao u džepu. Ignorirao sam ga.

Lonnie

se približio polako djevojci, bilo je neizvjesno – obuzeo ga je

trenutak užasa. Čekao je na vrisak, pripremao se da ga okusi.

Ali

Bella je stisnula usta i zagrlila se. Bio je iznenađen – očekivao je da

de pobjedi. Iznenađen i pomalo razočaran. Volio je loviti plijen,

adrenalin lova.

Ova je hrabra. Možda i bolje, valjda…de biti borbenija.

Bio

sam blok udaljen. Čudovište je sad moglo čuti naprezanje mog motora,

ali nije obradao pažnju, previše je bio usredotočen na žrtvu.

Vidjet du kako de uživati u lovu kad de on biti plijen. Vidjet du što misli o mom stilu lova.

U

drugom odjeljku moje glave, ved sam listao kroz sva moguda mučenja

kojima sam bio svjedok u svojim nasilnim danima, tražio sam one

najbolnije. Patit de zbog ovoga. Mučit de se od agonije. Ostali de samo

umrijeti zbog svog doprinosa, ali čudovište imenom Lonnie de moliti za

smrt prije nego du mu dati taj dar.

Bio je na putu, prilazio joj je.

Oštro

sam skrenuo iza ugla, prednja svjetla su rasvijetlila scenu i ostali su

se zamrznuli na mjestu. Mogao sam otrčati ravno na vođu, koji je

ustuknuo s puta, ali to bi mu bila prelagana smrt.

Pustio sam auto

da se okrene, da se okrede prema putu odakle sam došao i da suvozačko

sjedalo bude najbliže Belli. Otvorio sam vrata, i ona je ved utrčavala

u auto.

''Ulazi,'' zarežao sam.

Koji bog?

Znao sam da je ovo loša ideja! Nije sama.

Bih li trebao pobjedi?

Mislim da du povratiti…

Bella je uskočila kroz otvorena vrata bez oklijevanja, ostavila je vrata da se zalupe iza nje.

I

onda me pogledala s izrazom lica, toliko punim povjerenja, kakvo nikad

nisam vidio na ljudskom licu, i svi moji nasilni planovi su se smrvili.

Trajalo je mnogo, mnogo manje od sekunde da shvatim da je ne mogu

ostaviti u autu dok se suočavam s četvoricom na cesti. Što bih joj

rekao, da ne gleda? Ha! Kad je ona napravila išta što sam je molio? Kad

je ona uopde radila sigurne stvari?

Da ih odvučem, van njena

pogleda, i da je ostavim tamo samu? Bila bi slučajnost da neko drugo

opasno ljudsko stvorenje večeras vreba na ulicama Port Angelesa, ali i

ovo je bila velika slučajnost! Kao magnet, privlačila je prema sebi sve

opasne stvari. Nisam je smio ispustiti iz vida.

Izgledalo je kao da

sam u jednom pokretu ubrzao, odvodedi je od progonitelja tako broz da

su zurili za mojim autom sa zbunjenim izrazima lica. Ona bi trebala

primijetiti moje oklijevanje. Pretpostavit de da je plan od početka bio

samo pobjedi.

Nisam ga čak mogao ni udariti autom. To bi je uplašilo.

Tako

sam surovo želio njegovu smrt da mi je potreba za tim zvonila u ušima i

zamagljivala mi vid, a na jeziku sam osjedao njenu aromu. Mišidi su mi

od brzine bili ukočeni, grčili su se u nuždi. Morao sam ga ubiti. Gulit

du ga u komadima, komad po komad, kožu od mišida, mišide od kosti…

Osim

što se djevojka – jedina djevojka na svijetu – primila za svoje sjedalo

s obadvije ruke, gledala me, a oči su joj bile širom otvorene i potpuno

pune povjerenja. Osveta de morati pričekati.

''Zaveži se pojasom,''

naredio sam. Glas mi je bio grub od mržnje i pohlepe za krvi. Ne obične

pohlepe za krvi. Nedu se okaljati unošenjem ijednog dijela tog čovjeka

u sebe.

Zakopčala je pojas, lagano poskočivši na zvuk koji je

napravio. Skočila je na taj mali zvuk, a opet, nije pobjegla dok sam ja

jurio kroz grad ignorirajudi sva prometna pravila. Mogao sam osjetiti

na sebi njene oči. Činila se čudno opušteno. Nije mi to imalo smisla –

ne s tim kroz što je sad prošla.

''Jesi li uredu?'' pitala je, glas joj je bio grub od stresa i straha.

Željela je znati jesam li ja uredu?

Na djelid sekunde sam razmislio o njenom pitanju. Ne dovoljno da ona opazi oklijevanje. Jesam li

uredu?

''Ne,'' shvatio sam i ton mi je kipio od bijesa.

Odveo

sam je na isti nekorišteni prilaz na kojem sam proveo poslijepodne

zauzet najjadnijem nadziranjem koje je ikad provedeno. Sada je pod

stablima bilo crno.

Bio sam tako bijesan da mi se tijelo smrznulo na

mjestu, posve nepokretno. Moje, slične ledu, ruke žudjele su za napadom

na napadača, da ga samelju u komade, toliko sasječene da mu tijelo

nikad ne bi bilo identificirano…

Ali to bi značilo da je moram ostaviti ovdje samu, nezaštidenu u mračnoj nodi.

''Bella?'' pitao sam kroz zube.

''Da?'' hrapavo je odgovorila. Pročistila je grlo.

''Jesi

li uredu?'' To je, ipak, bila najvažnija stvar, prvi prioritet. Kazna

je bila drugi. Znao sam to, ali tijelo mi je bilo toliko ispunjeno

bijesom da sam teško razmišljao.

''Da.'' Glas joj je i dalje bio težak – od straha, bez sumnje.

I tako je nisam mogao ostaviti.

Čak

da ona i nije pod stalnim rizikom iz nekog bijesnog razloga – neka šala

koju je univerzum isprobavao na meni – čak i kada bih bio siguran da de

biti savršeno sigurna u mojom odsutnosti, nisam je mogao ostaviti samu

u mraku.

Mora biti jako uplašena.

Iako, nisam bio u poziciji da

je utješim – čak i da sam točno znao kako da to učinim, a nisam.

Zasigurno bi osjetila brutalno zračenje iz mene, sigurno, toliko je

bilo očito. Još bih je više uplašio kad ne bih uspio smiriti žudnju za

ubijanjem koja je vrela u meni.

Morao sam misliti o nečemu drugom.

''Ometi me, molim te,'' zamolio sam je.

''Oprosti, što?''

Jedva sam imao toliko kontrole da joj pokušam objasniti što trebam.

''Samo

brbljaj o nečem nevažnom dok se ne smirim,'' uputio sam je, usta su mi

i dalje bila stisnuta. Jedino me činjenica, da me ona treba, držala u

autu.

Mogao sam čuti njegove misli, njegovu razočaravajudu ljutnju…

Znao sam gdje bih ga našao…zatvorio sam oči, želio sam da ga ne mogu

vidjeti…

''Hm…'' Oklijevala je – pokušavala je pronadi smisao u mom

zahtjevu, zamišljao sam. ''Pregazit du Tylera Crowleya sutra prije

škole?'' Rekla je to u obliku pitanja.

Da – to sam trebao. Naravno

da de Bella redi nešto neočekivano. Kao što je bilo i prije, prijetnja

nasiljem koje je izlazila iz njenih usta je bila nesnosno smiješna –

bilo je tako komično. Da nisam gorio od želje da ubijem, nasmijao bih

se.

''Zašto?'' izrekao sam, prisiljavajudi je da ponovno progovori.

''Govori

svima da me vodi na maturalnu,'' rekla je, glas joj je bio ispunjen

bijesom tigra-mačida. ''Ili je lud, ili se još pokušava iskupiti što me

skoro ubio prošli… pa sjedaš se,'' suho je ubacila, ''a on misli da je

maturalna način da to ispravi. Pa sam shvatila, ako mu ugrozim život,

onda smo jednaki, a on ne može nastaviti raditi naknade. Ne trebam

neprijatelje i možda de me Lauren prestati gnjaviti, ako me on ostavi

na miru. Možda du morati uništiti njegovu Sentru, ipak,'' nastavila je,

sada pažljivo. ''Ako nema auto, ne može voditi nikoga na maturalnu…''

Bilo

je ohrabrujude vidjeti da i ona nekad shvati pogrešno stvari. Tylerovo

progonjenje nije imalo nikakve veze s nesredom. Činilo se da ona nije

razumjela naklonost koju je imala kod dečki u srednjoj školi. Zar nije

vidjela ni moju naklonost prema njoj, također?

Ah, djelovalo je.

Procesi brbljanja njena uma su me obuzeli. Počeo sam stjecati, ponovno,

kontrolu nad sobom, počeo sam vidjeti nešto iznad osvete i mučenja…

''Čuo sam za to,'' rekao sam joj. Prestala je pričati i trebao sam da nastavi.

''Jesi?''

rekla je s nevjerovanjem u glasu. A onda joj je glas postao još ljudi

nego prije. ''Ako je paraliziran od vrata na dolje, također, ne može

idi na maturalnu.''

Želio sam da postoji neki način da nastavi s

prijetnjama smrdu i fizičkim ozljedama bez da zvučim ludo. Nije mogla

pronadi bolji način da me smiri. I njene riječi – sarkazam u njenom

slučaju, hiperbole – bili su podsjetnik koji sam jako trebao u ovom

trenutku.

Uzdahnuo sam i otvorio oči.

''Bolje?'' plašljivo je pitala.

''Ne baš.''

Ne,

bio sam mirniji, ali nisam bio bolje. Jer sam shvatio da ne mogu ubiti

čudovište zvano Lonnie, a i dalje sam to htio više od bilo čega drugoga

na svijetu. Skoro.

Jedina stvar koju sam sad želio više od toga da

počinim debelo opravdano ubojstvo, bila je djevojka. I, iako je nisam

mogao imati, samo sanjanje o tome da je imam činilo je nemogudim da

ubijem večerašnje veselje – bez obzira kako to bilo.

Bella zaslužuje bolje od ubojice.

Sedam

stoljeda sam pokušavao raditi nešto drugo osim toga – sve drugo osim

ubijanja. Te godine truda me nikad nede modi učiniti vrijednim djevojke

koja sjedi pored mene. A opet, osjedao sam, ako se vratim tome životu –

životu ubojice – na samo jednu nod, zasigurno du je zauvijek odmaknuti

od sebe. Čak i ako nisam pio njihovu krv – čak i da nisam imao taj

dokaz koji bi mi crveno plamtio u očima – ne bi li osjetila razliku?

Pokušavao sam biti dovoljno dobar za nju. Bio je to nemogud cilj. Nastavit du pokušavati.

''Što nije uredu?'' prošaptala je.

Njen

dah mi je ispunio nos, i sjetio sam se zašto je ne zaslužujem. Nakon

svega ovoga, čak i s tim koliko sam je volio… i dalje mi se činila

ukusnom.

Pokušat du biti najiskreniji što mogu. Dugovao sam joj to.

''Ponekad

imam problema s naravi, Bella.'' Zurio sam u crnu nod, želio sam da

čuje oboje, i prisutnost strave u mojim riječima, ali i, da ne čuje.

Vedinom da ne čuje. Trči, Bella, trči. Ostani, Bella, ostani. ''Ali

nede biti od pomodi ako se okrenem i ulovim one…'' Samo razmišljanje o

njima me skoro izvuklo iz auta. Duboko sam udahnuo, puštajudi da mi

njen miris raspara grlo. ''Bar nešto, pokušavam se uvjeriti.''

''Oh.''

Nije

rekla više ništa. Koliko je čula u mojim riječima? Potajno sam bacio

pogled na nju, ali lice joj je bilo nečitko. Blijedo s šokom, možda.

Pa, nije vrištala. Još ne.

Bio je to tih trenutak. Borio sam se sa sobom, pokušavao biti ono što trebam. Što nisam mogao biti.

''Jessica

i Angela de biti zabrinute,'' rekla je tiho. Glas joj je bio veoma

miran, i nisam bio siguran kako je to mogude. Je li bila u šoku? Možda

joj večerašnji doživljaji još nisu sjeli. ''Trebala sam se nadi s

njima.''

Želi li se maknuti od mene? Ili je samo zabrinuta za brigu prijateljica?

Nisam

joj odgovorio, ali uključio sam auto i vratio je. Svakim metrom bliže

gradu, teže mi se bilo držati plana. Jednostavno sam mu bio preblizu…

Ne. Nedu odustati. Ne još. Želio sam je previše da bih se predao.

Bili

smo pred restoranom gdje se trebala nadi s prijateljicama prije nego

sam uopde shvatio misli. Jessica i Angela su završile s jelom i obje su

se sad istinski brinule za Bellu. Bile su na putu da je potraže,

krenule su kroz mračnu ulicu.

Nije bila dobra nod za hodanje –

''Kako

si znao kamo…?'' Bellino nezavršeno pitanje me prekinulo i shvatio sam

da sam napravio još jednu pogrešku. Bio sam previše smeten da je pitam,

gdje se trebala nadi s prijateljicama.

Ali, umjesto toga da nastavi ispitivanjem izredi poantu, Bella je samo protresla glavom i na pola se

nasmijala.

Što je to značilo?

Pa, nisam imao vremena odgonetati njeno čudno prihvadanje mog neobičnog znanja. Otvorio sam

svoja vrata.

''Što to radiš?'', pitala je, zvučala je preneraženo.

Ne puštam te iz vida. Ne dopuštam si da večeras budem sam. Tim redom. ''Vodim te na večeru.''

E,

pa ovo je zanimljivo. Izgledalo je kao posve druga večer od one kad sam

razmišljao da pozovem Alice na večeru pretvarajudi se da smo slučajno

izabrali isti restoran kao i Bella i njene prijateljice. A sada, bio

sam tu, praktički na spoju s djevojkom. Samo što se to nije brojalo,

jer joj nisam ni dao šansu da mi kaže ne.

Ved je na pola otvorila

vrata kad sam zaobišao auto – obično nije bilo toliko frustrirajude

micati se nesumnjivom brzinom – umjesto da joj ih ja otvorim za nju. Je

li ovo bilo zato jer nije navikla da je se tretira kao damu, ili zato

što me nije smatrala kavalirom?

Čekao sam je da mi se pridruži, postajao sam sve nemirniji dok su joj se prijateljice nastavile

približavati mračnom uglu.

''Idi

zaustaviti Jessicu i Angelu prije nego što du i njih morati, isto,

tražiti,'' brzo sam rekao. ''Mislim da se nedu modi suzdržati ako opet

naletim na tvoje prijatelje.'' Ne, ne bih bio za to dovoljno snažan.

Zadrhtala

je, i onda se brzo smirila. Zakoračila je pola korala za njima vičudi,

''Jess! Angela!'' glasnim glasom. Okrenule su se i mahnula im je rukom

iznad glave da im uhvati pažnju.

Bella! Oh, na sigurnom je! Angela je pomislila s olakšanjem.

Malo

kasni? Mrmljala si je Jessica, ali je i ona, bila zahvalna što Bella

nije izgubljena ili ozlijeđena. Zbog toga sam je volio malo više nego

prije.

Požurile su se natrag, i onda stale, šokirane, kad su me vidjele pored nje.

Uh-uh! Pomislila je Jessica, zabezeknuto. Nema mogude šanse!

Edward

Cullen? Je li otišla sama da bi se našla s njim? Ali zašto bi

ispitivala jesu li izvan grada ako je znala da je ovdje… dobio sam

bljesak Bellinog obamrlog lica kad je pitala Angelu je li moja obitelj

često odsutna iz škole. Ne, nije mogla znati, odlučila je Angela.

Jessicine misli su prošle fazu iznenađenja i sad prešle na sumnju. Bella mi je obedavala.

''Gdje si bila?'' zahtijevala je, zuredi u Bellu, ali viredi kutom oka prema meni.

Izgubila

sam se. I onda sam naišla na Edwarda,'' rekla je Bella, pokazujudi

rukom na mene. Glas joj je bio neobično normalan. Kao da je to zbilja

sve što se dogodilo.

Sigurno je u šoku. To je jedino objašnjenje za smirenost.

''Hode li biti uredu ako vam se pridružim?'' pitao sam – da budem pristojan; znao sam da su ved jele.

Nek' sve ide k vragu, al' je zgodan! Pomislila je Jessica, glava joj je odjednom izgledala nejasno.

Angela nije bila mnogo staloženija. Da bar nismo jele. Vau. Samo. Vau.

Zašto to ne bih napravila Belli?

''Eh…naravno,'' složila se Jessica.

Angela se namrštila. ''Hm, zapravo, Bella, ved smo jele dok smo te čekale,'' priznala je. ''Sorry.''

Što? Začepi! Jessica je odmah požalila.

Bella je opušteno slegnula ramenima. Toliko lako. Definitivno u šoku. ''To je uredu – nisam gladna.''

''Mislim

da bi trebala nešto pojesti,'' nisam se složio s njom. Trebala je šeder

u krvi – iako je i ovako dosta slatko mirisala, pomislio sam. Strava de

je u kratkom vremenu skršiti, a prazan želudac nede pomodi. Lako se

onesvještavala, znao sam iz iskustva.

Djevojke nede biti u nikakvoj opasnosti ako odu ravno kudi. Njih opasnosti nije stalno uhodila.

A i radije bih bio sam s Bellom – sve dok ona bude željela biti nasamo sa mnom.

''Ako

vam ne smeta da ja odvezem Bellu kudi večeras?'' rekao sam Jessici

prije nego je Bella stigla odgovoriti. ''Tako nedete morati čekati dok

ona lčlkčdlkd.''

''Uh, nema problema, valjda…'' Jessica je stalno gledala u Bellu, tražedi neki znak da je ovo ono što je

ona željela.

Želim ostati… ali ona ga vjerojatno želi za sebe. Tko ne bi? Pomislila je Jess. U isto vrijeme je gledala

Bellu kako namiguje.

Bella je namignula?

''Ok,''

rekla je brzo Angela, žurila se da se makne Belli s puta, ako je to

bilo ono što je Bella željela. A izgledalo je da to i želi. ''Vidimo se

sutra, Bella…Edward.'' Borila se da mi kaže ime opuštenim tonom. Onda

je zgrabila Jessicinu ruku i počela je vudi od nas.

Morat du nadi način da se zahvalim Angeli za ovo.

Jessicin

auto je bio u blizini o osvijetljen svijetlim krugom svjetla ulične

svjetiljke. Bella ih je pažljivo gledala, imala je malen tračak brige

između očiju, sve dok nisu ušle u auto, znači da je bila posve svjesna

opasnosti u kojoj je bila. Jessica joj je mahnula dok je vozila pored

nje i Bella joj je mahnula natrag. Tek kad je auto nestao, duboko je

udahnula i okrenula se da me pogleda''Iskreno, nisam gladna'', rekla je.

Zašto

je čekala da one odu prije nego je progovorila? Je li doista željela

biti nasamo sa mnom – čak i sad, nakon što je svjedočila mom ubilačkom

bijesu?

Bilo da je to bio slučaj ili ne, nešto de ved pojesti.

''Ugodi mi,'' rekao sam.

Držao sam vrata restorana otvorena za nju i čekao.

Uzdahnula je i ušla unutra.

Hodao

sam uz nju prema podiju gdje je čekala konobarica. Bella je i dalje

izgledala posve prisebno. Želio sam joj dotaknuti ruku, čelo, da

provjerim ima li temperaturu. Ali moja hladna ruke bi je odbila, kao i

prije.

Ajme meni, konobaričin prilično glasan mentalni glas nametnuo mi se u svijest. Ajme, ajme meni.

Izgleda

da je bila nod u kojoj se glave okredu. Ili sam to samo primjedivao

više jer sam toliko želio da me Bella vidi na taj način? Oduvijek smo

bili privlačni našem plijenu. Nikad prije nisam toliko razmišljao o

tome. Obično – osim s ljudima kao Shelly Cope i Jessicom Stanley,

postojalo je stalno ponavljanje da bi se zasjenila strava – strah bi se

usadio sasvim brzo nakon početne privlačnosti…

''Stol za dvoje?'' potaknuo sam konobaricu jer nije ništa rekla.

''Oh,

hm, da. Dobro došli u La Bella Italia.'' Mmm! Kakav glas! ''Molim vas,

slijedite me.'' Misli su joj bile previše zaokupljene – proračunavanjem.

Možda mu je ona sestrična. Ne može mu biti sestra, nimalo si nisu slični. Ali dio obitelji, definitivno.

On ne može biti s njom.

Ljudske

su oči bile zamagljene; ništa nisu vidjeli jasno. Kako ova plitkoumna

žena smatra moje fizičke draži – klopke za plijen – tako privlačnima, a

opet, nije u mogudnosti vidjeti meko savršenstvo djevojke pored mene?

Pa,

nema potrebe da joj pomažem, za svaki slučaj, pomislila je konobarica,

vodedi nas za obiteljski stol u dio restorana u kojem je bila najveda

gužva. Mogu li mu dati svoj broj dok je ona tu…? Razmišljala je.

Izvukao sam novčanicu iz stražnjeg džepa. Ljudi su bili za stalnu suradnju kad je novac u pitanju.

Bella

je ved sjedala bez prigovora na mjesto koje je konobarica predodredila.

Protresao sam glavom prema njoj, i oklijevala je, nagnula je glavu na

stranu sa znatiželjom. Da, večeras de biti vrlo radoznala. Gužva nije

idealno mjesto za ovaj razgovor.

''Možda nešto privatnije?''

zatražio sam konobaricu dajudi joj novac. Oči su joj se raširile u

iznenađenju i onda suzile dok je okretala napojnicu prstima.

''Naravno.''

Virila je na novčanicu dok nas je vodila oko razdjelnog zida.

Pedeset

dolara za bolji stol? Bogat, također. To ima smisla – kladim se da mu

jakna košta više od moje prošle plade. Dovraga. Zašto želi privatnost s

njom?

Ponudila nam je mjesto u tihom kutku restorana gdje nas nitko

nede modi vidjeti – vidjeti Belline reakcije na što god du joj redi.

Nisam imao pojma što de željeti večeras od mene. Ili što du joj dati.

Koliko je nagađala? Kako si je objasnila večerašnja događanja?

''Što kažete na ovo?'' pitala je konobarica.

''Savršeno,''

rekao sam joj i , osjedajudi se pomalo iznervirano zbog njenog odbojnog

stava prema Belli, široko joj se nasmiješio, iskesio sam zube. Neka me

jasno vidi.

Vau. ''Hm…vaš poslužitelj de odmah dodi.'' On ne može

biti stvaran. Sigurno spavam. Možda ona nestane… možda du mu napisati

svoj broj na poslužavnik s ketchupom…Odšetala je, naginjala se lagano

na jednu stranu.

Čudno. I dalje nije bila uplašena. Odjednom sam se

sjetio kako me Emmett, prije toliko tjedana, zezao u kafeteriji. Kladim

se da bih je ja mogao uplašiti bolje nego ti.

Jesam li gubio žestinu?

''Stvarno ne bi smio to raditi ljudima,'' Bella mi je prekinula misli neodobravajudim tonom. ''Stvarno je

nepošteno.''

Zurio sam u nju kritičnim izrazom. Što je mislila s tim? Nisam uopde uplašio konobaricu, unatoč

namjerama. ''Raditi što?''

''Zaslijepiti ih tako – sad sigurno hiperventilira u kuhinji.''

Hmm.

Bella je bila vrlo blizu toga. Konobarica je sad bila samo

polu-svjesna, opisivala je svoja netočna vrednovanja mene svojoj

prijateljici u prostoriji za osoblje.

''Oh, daj,'' korila me Bella kad joj nisam odmah odgovorio. ''Moraš znati kako utječeš na ljude.''

''Ja zasljepljujem ljude?'' To je bio zanimljiv način za fraziranje toga. Dosta precizno za večeras. Pitao

sam se otkud razlika…

''Nisi to primijetio?'' pitala je, i dalje s kritikom. ''Misliš da svatko drugi tako lako dobije što želi?''

''Zasljepljujem li tebe?'' naglo sam pitao ono o čemu sam mislio, i onda su riječi izašle, i bilo je

prekasno da ih povučem.

Ali

prije nego sam imao vremena da duboko zažalim što sam ih naglas

izgovorio, odgovorila je, ''Često.'' A obrazi su joj poprimili

ružičasti sjaj.

Zasljepljujem je.

Moje tiho srce se nadimalo od nade više nego ikad koliko se mogu sjedati.

''Zdravo,''

rekao je netko, poslužiteljica, predstavila se. Misli su joj bile

glasne i još eksplicitnije nego konobaričine, ali sam je isključio.

Gledao sam u Bellino lice umjesto da sam slušao, gledao sam kako joj se

krv širi pod kožom, kako ističe kremastu boju njene kože…

Poslužiteljica

je trebala nešto od mene. Ah, pitala je za narudžbu pida. Nastavio sam

gledati u Bellu i poslužiteljica je zavidno gledala u nju, također.

''Ja du colu?'' rekla je Bella, kao da traži odobrenje.

''Dvije

cole,'' dopunio sam. Žeđ – normalna, ljuska žeđ – bila je znak šoka.

Pobrinut du se da dobije dodatni šeder iz soka u tijelo.

Iako, izgledala je zdravo. Više nego zdravo. Izgledala je sjajno.

''Što?'' zahtijevala je – pitala se zašto zurim u nju, pogađao sam. Bio sam nejasno svjestan da je

poslužiteljica otišla.

''Kako se osjedaš?'' pitao sam.

Iznenađeno je trepnula na pitanje. ''Dobro sam.''

''Ne vrti ti se, nije ti mučno ili hladno?''

Sad je bila još više zbunjena. ''Jel' bi mi trebalo biti?''

''Pa, zapravo, čekam da padneš u šok.'' Napola sam se nasmijao, očekujudi odbijanje. Nije voljela kad

se brinu o njoj.

Trebala

joj je minuta da mi odgovori. Oči su joj bile malo nefokusirane.

Izgledala je katkad tako, kad bih joj se nasmijao. Je li

bila…zaslijepljena?

Volio bih vjerovati u to.

''Mislim da se to nede dogoditi. Oduvijek sam bila jako dobra u potiskivanju neugodnih stvari,''

odgovorila je, bez daha.

Je li imala onda mnogo doticaja s neugodnim stvarima? Je li joj život bio toliko opasan?

''Svejedno, isto,'' rekao sam joj. ''Osjedat du se bolje ako uneseš nešto šedera i hrane u sebe.''

Poslužiteljica

se vratila s colama i košaricom kruha. Stavila ih je ispred mene, i

tražila moju narudžbu, pritom pokušavajudi uhvatiti moj pogled.

Indicirao sam joj da posluži Bellu i onda je nastavio isključivati.

Imala je vulgaran um.

''Hm…'' Bella je brzo pogledala na meni. ''Uzet du raviole s gljivama.''

Poslužiteljica se požudno okrenula meni. ''A vi?''

''Meni ništa.''

Bella

je napravila čudan izraz lica. Hmm. Sigurno je primijetila da nikad ne

jedem hranu. Sve je primjedivala. A ja sam uvijek zaboravljao biti

oprezan uz nju.

Čekao sam dok ponovno nismo ostali sami.

''Pij,'' inzistirao sam.

Bio

sam iznenađen kad me poslušala odmah, bez prigovora. Pila je sve dok

čaša nije postala posve prazna, pa sam gurnuo i drugu colu prema njoj,

malo se mrštedi. Žeđ ili šok?

Još je malo otpila i onda se jednom stresla.

''Je li ti hladno?''

''To je samo od cole,'' rekla je, ali još je jednom zadrhtala, usnice su joj se lagano pomicale kao kad

zubi cvokodu.

Zgodna

košulja koju je nosila izgledala je pretanko da je dovoljno zaštiti;

prilijepila se uz nju kao druga koža, skoro krhka kao i prva. Bila je

tako slaba, tako smrtna. ''Nemaš li jaknu?''

''Imam.'' Pogledala je oko sebe, malo zapanjeno. ''Oh – ostavila sam je u Jessicinom autu.''

Skinuo

sam jaknu, želio sam da nije obilježena mojom temperaturom tijela. Bilo

bi lijepo kad bih joj mogao ponuditi toplu jaknu. Gledala je u mene i

lice joj se ponovno zacrvenilo. Što je sad mislila?

Dodao sam joj preko stola jaknu, obukla ju je i onda opet zadrhtala.

Da, bilo bi vrlo lijepo biti topao.

''Hvala,'' rekla je. Duboko je udahnula i onda podvinula dva preduga rukava da si oslobodi ruke. Još je

jednom duboko uzdahnula.

Prisjeda

li joj konačno večer? Boja joj je i dalje bila dobra; koža joj je bila

poput kreme i ruža naspram tamno plavoj boji košulje.

''Ta nijansa plave ti izgleda lijepo uz kožu,'' dao sam joj kompliment. Samo sam bio iskren.

Zacrvenila se, poboljšavajudi efekt.

Izgledala je dobro, ali nije bilo razloga za riskiranje. Gurnuo sam košaricu kruha prema njoj.

''Stvarno,'' prigovorila je, nagađao sam njene motive. ''Nedu pasti u šok.''

''Trebala

bi – normalna osoba bi. Čak ne izgledaš ni potreseno.'' Gledao sam u

nju, neodobravajudi, pitajudi se zašto ne može biti normalna i onda se

pitajudi želim li uopde da bude takva.

''Osjedam se vrlo sigurno uz tebe,'' rekla je, oči su joj se ponovno ispunile povjerenjem. Povjerenjem

koje nisam zaslužio.

Svi

njeni instinkti su bili pogrešni – suprotni. To mora da je problem.

Nije prepoznavala opasnost onako kako bi ljudsko bide trebalo. Imala je

suprotne reakcije. Umjesto trčanja, ona je oklijevala, išla prema onome

što bi je trebalo plašiti…

Kako da je zaštitim od sebe, kad nijedno od nas dvoje to nede?

''Ovo je kompliciranije nego što sam planirao,'' promrmljao sam.

Vidio

sam kako prevrde po mojim riječima u glavi, i pitao sam se što je

napravila od njih. Uzela je komad kruha i počela ga jesti kao da nije

niti svjesna onoga što radi. Trenutak je žvakala i onda pažljivo

nagnula glavu na stranu.

''Obično si boljeg raspoloženja kad su ti oči ovako svijetle,'' rekla je opuštenim tonom.

Njeno primjedivanje, nepobitne činjenice, ostavilo me bez riječi. ''Što?''

''Uvijek si mrzovoljniji kad su ti oči crne – onda to očekujem. Imam teoriju o tome,'' tiho je dodala.

Znači, našla je vlastito objašnjenje. Naravno da je. Osjedao sam velik strah pitajudi se koliko je blizu

istini.

''Još teorija?''

''Mm-hm.'' Žvakala je drugi komadid, posve nonšalantno. Kao da nije govorila o obilježjima čudovišta

s čudovištem osobno.

''Nadam

se da si bila kreativnija ovaj put…'' lagao sam kad nije nastavila.

Stvarno sam se nadao da je u krivu – miljama daleko od cilja. ''Ili i

dalje kradeš iz stripova?''

''Pa, ne, nisam ovo uzela iz stripova,'' rekla je, malo posramljeno. ''Ali nisam ni sama došla na to,

također.''

''I?'' Pitao sam kroz zube.

Sigurno ne bi pričala ovako tiho da se radi o nečemu za vrištanje.

Oklijevala

je, grizla si usnicu, a poslužiteljica se pojavila s Bellinom hranom.

Dao sam poslužiteljici malo pažnje dok je postavljala tanjur ispred

Belle i pitala me želim li što.

Odbio sam, ali sam tražio još colu. Nije primijetila prazne čaše. Uzela ih je i otišla.

''Govorila si'' ponukao sam je uzbuđeno čim smo ostali sami.

''Redi

du ti o tome u autu,'' rekla je tihim glasom. Ah, ovo je loše. Nije

željela govoriti o svojim nagađanjima među drugima. ''Ako…'' dodala je

odjednom.

''Postoje uvjeti?'' Bio sam tako napet da sam zamalo režao te riječi.

''Imam par pitanja, naravno.''

''Naravno,'' složio sam se teškim glasom.

Njena

pitanja bi trebala biti dovoljna da vidim kamo joj naginju misli. Ali

kako da odgovorim na njih? S odgovornim lažima? Ili da je udaljim

istinom? Ili da ne kažem ništa u nemogudnosti da odlučim?

Sjedili smo u tišini dok je poslužiteljica nadopunjavala narudžbu soka.

''Pa, samo daj,'' rekao sam stisnute čeljusti kad je otišla.

''Zašto si u Port Angelesu?''

Ovo

je pitanje bilo prelagano – za nju. Nije ništa odavalo, dok de moj

odgovor, bude li iskren, otkrivati mnogo više. Neka nešto ona prva

otkrije.

''Idude,'' rekao sam.

''Ali ovo je najlakše!''

''Idude,'' rekao sam ponovno.

Ljutilo

ju je moje odbijanje. Odmaknula je pogled nazad na hranu. Polako,

razmišljajudi, uzela je komadid i žvakala ga s razmišljanjem. Zalila ga

je s colom i onda me konačno pogledala. Oči su joj bile stisnute od

sumnje.

''Ok, onda,'' rekla je. ''Recimo, hipotetski, naravno, da…

netko…može znati što ljudi misle, čitati misli, znaš – sa samo par

iznimki.''

Moglo je biti gore.

To je objasnilo onaj polu-osmijeh

u autu. Bila je brza – nitko drugi to nikad nije pogodio. Osim

Carlislea, a to je u početku bilo više nego očito, jer sam odgovarao

svim njegovim mislima kao da mi ih je govorio. Shvatio je prije mene…

Ovo

pitanje nije bilo previše loše. Bilo je jasno da je znala da nešto sa

mnom nije uredu, nije bilo ozbiljno kao što je moglo biti. Čitanje

misli je, ipak, nije isključivo vampirska osobina. Pridružio sam se

njenim pretpostavkama.

''Samo jednom iznimkom,'' ispravio sam je. ''Teoretski.''

Suzbijala

je osmijeh – moja nejasna iskrenost ju je zadovoljavala. ''Uredu, onda

s jednom iznimkom. Kako to ide? Koje su granice? Kako bi… taj

netko…našao nekog drugog u baš pravo vrijeme? Kako bi znao da je ona u

nevolji?''

''Teoretski?''

''Naravno.'' Usne su joj se stisnule, a vodene smeđe oči su joj bile nestrpljive.

''Pa,'' oklijevao sam. ''Ako…taj netko…''

''Nazovimo ga Joe,'' predložila je.

Morao

sam se nasmijati njenom entuzijazmu. Je li ona zbilja mislila da de

istina biti dobra? Da su moje tajne ugodne, zašto bih ih tajio od nje?

''Joe,

onda,'' složio sam se. ''Ako je Joe obradao pažnju, vrijeme ne bi bilo

tako pretjerano točno.'' Protresao sam glavu i potisnuo drhtaj koji me

prošao na pomisao koliko sam bio blizu da danas zakasnim. ''Samo bi ti

mogla upasti u nevolju u ovako malom gradu. Uništila bi mu statistiku

zločina za desetljede, znaš?''

Usne su joj se objesile na rubovima i stisnule. ''Pričali smo o hipotetskom slučaju.''

Nasmijao sam se njenoj ljutnji.

''Njene

usne, njena koža… izgledali su tako meko. Želio sam ih dotaknuti. Želio

sam pritisnuti vrh prsta na njenu boru od mrštenja i izravnati je.

Nemogude. Moja koža bi joj bila odbojna.

''Da, jesmo,'' rekao sam vradajudi se na razgovor prije nego sam se mogao posve deprimirati.

''Hodemo li te zvati Jane?''

Naslonila se preko stola prema meni, sav humor i ljutnja su joj nestali iz širom otvorenih očiju.

''Kako si znao?'' pitala je tiho i oštro.

Bih li joj trebao redi istinu? I, ako da, u kojoj količini?

Želio sam joj redi. Želio sam zaslužiti povjerenje koje sam joj još vidio na licu.

''Možeš

mi vjerovati, znaš,'' šapnula je, i posegnula rukom naprijed kao da de

dotaknuti moje ruke koje su se odmarale na praznom stolu ispred mene.

Povukao sam ih – mrzio sam pomisao na njenu reakciju na moju hladnu, kamenu kožu – i ona je

spustila ruke.

Znao

sam da joj mogu vjerovati da de mi čuvati tajnu; bila je posve od

povjerenja, dobra do srži. Ali nisam mogao vjerovati da je nede

prestraviti. Trebala bi biti prestravljena. Istina jest bila stravična.

''Ne

znam imam li više izbora,'' mrmljao sam. Sjetio sam se da sam je jednom

zezao da 'osobito ništa ne primjeduje'. Uvrijedio sam je čitajudi joj

izraz lica. Pa, mogu barem ispraviti tu nepravdu. ''Pogriješio sam –

mnogo više primjeduješ nego sam ti to priznao.'' I, iako to možda nije

shvatila, ved sam joj dao mnoga priznanja. Ništa joj nije promicalo.

''Mislila sam da si ti uvijek upravu,'' rekla je, smijala se i zezala me.

''Bio sam.'' Prije sam znao što radim. Uvijek sam bio posve siguran u svoj smjer. A sad je sve bilo u

kaosu i neredu.

Ipak, ne bih to mijenjao. Nisam želio život koji je imao smisla. Ne ako bi kaos značio da bih mogao biti

s Bellom.

''Pogriješio

sam u vezi tebe i još jedne stvari, također,'' nastavio sam, stavljao

sam ploču na drugu stranu. ''Ti nisi magnet za nesrede – to nije

dovoljno opširna klasifikacija. Ti si magnet za nevolje. Ako postoji

išta opasno u krugu od deset milja, neupitno de te pronadi.'' Zašto

nju? Što je ona učinila da je zaslužila išta od ovoga?

Bellino lice se ponovno uozbiljilo. ''A ti stavljaš sebe u tu kategoriju?''

Iskrenost je bila mnogo važnija s obzirom na ovo pitanje, više od ičega drugoga. ''Definitivno.''

Oči

su joj se lagano suzile – sada ne sa sumnjom, ali čudno zabrinute.

Polako je posegnula rukom preko stola, polako i promišljeno. Odmaknuo

sam ruke par centimetara od nje, ali ignorirala je to, odlučna da me

dotakne. Zadržao sam zrak – sada ne zbog mirisa, ved zbog nenadane

napetosti koja me preplavila. Strah. Moja koža de je odbiti. Pobjedi

de.

Prešla je vrhovima prstiju preko gornjeg dijela moje ruke.

Toplina njenog nježnog, dobrovoljnog dodira je bila nešto što nikad

prije nisam osjetio. Skoro pa je bio čisti užitak. Bio bi, da nije bilo

straha. Gledao sam joj lice dok je osjedala hladan kamen moje kože, i

dalje u nemogudnosti da dišem.

Polu-osmijeh joj je podigao kutove usana.

''Hvala ti,'' rekla je, susredudi moj pogled sada sa svojim, intenzivnim. ''To je sad drugi put.''

Njeni meki prsti su se zadržali na mojoj ruci kao da im je tamo bilo ugodno.

Odgovorio sam joj što sam opuštenije mogao. ''A da onda ne probavamo tredu put, slažeš se?''

Napravila je na to grimasu, ali kimnula.

Izvukao

sam ruke ispod njenih. Iako je osjedaj bio sjajan, nisam želio da ta

čarobnost i tolerancija prođu, da se pretvore u odbijanje. Sakrio sam

ruke pod stol.

Pročitao sam joj oči; iako joj je um bio tih, mogao

sam nazrijeti i povjerenje i čuđenje. Na trenutak sam shvatio da joj

želim odgovoriti na pitanja. Ne zato što sam joj to dugovao. Ne zato

jer sam želio da mi vjeruje.

Želio sam da ona zna.

''Pratio sam

te u Port Angeles,'' rekao sam joj, riječi su izašle prebrzo, nisam ih

stigao urediti. Znao sam opasnost istine, rizik koji sam preuzimao. U

svakom trenutku de se njena neprirodna mirnoda pretvoriti u histeriju.

Suprotno, znajudi to, samo sam brže govorio. ''Nisam nikad nastojao

održati neku osobu živom i to je mnogo kompliciranije nego što sam

vjerovao. Ali to je najvjerojatnije tako jer se radi o tebi. Obični

ljudi kao da uspiju izdržati dan bez toliko katastrofa.''

Gledao sam je, čekao.

Nasmijala se. Usne su joj se naborale na rubovima, a čokoladne oči zagrijale.

Upravo sam joj priznao da je uhodim, a ona se smiješila.

''Jesi li ikad pomislio da je na mene došao red onaj prvi put, s kombijem, a da se ti sukobljavaš sa

sudbinom?'' pitala je.

''To

nije bio prvi put,'' rekao sam, gledajudi dolje u tamni stolnjak,

ramena su mi se zgrbila od srama. Prepreke su mi srušene, istina se i

dalje nepromišljeno izlijeva. ''Došla si na red prvi put kad sam te

sreo.''

To je bila istina i to me naljutilo. Ugrožavao sam joj život

kao britva na giljotini. Izgledalo je kao da je označena smrdu nekom

okrutnom, nepravednom sudbinom, i – kako sam utvrdio oružje – ista

sudbina ju je nastavila pokušavati pogubiti. Personificirao sam njenu

sudbinu – grozna, ljubomorna vještica, osvetoljubiva harpija.

Želio

sam nešto, nekog, tko de biti odgovoran za ovo – tako da imam nešto

konkretno protiv čega se mogu boriti. Nešto, bilo što da uništim, tako

da Bella bude sigurna.

Bella je bila vrlo tiha; disanje joj se ubrzalo.

Pogledao

sam je, znao sam da du konačno vidjeti strah na koji sam čekao. Nisam

li upravo priznao da sam je zamalo ubio? Bilo je bliže od kombija koji

je bio par uskih centimetara od toga da je smrvi. A opet, lice joj je i

dalje bilo mirno, oči i dalje sužene, ali od brige.

''Sjedaš se?'' morala se toga sjedati.

''Da,'' rekla je, glas joj je bio ravan i ozbiljan. Duboke oči su joj bile posve svjesne.

Znala je. Znala je da sam je želio ubiti.

Gdje je vrištanje?

''A opet, sjediš ovdje,'' rekao sam, istaknuo sam prisutnost proturječja.

''Da,

sjedim ovdje….zbog tebe.'' Lice joj se promijenilo, pretvorilo u

znatiželjno, dok je nesuptilno promijenila temu. ''Jer si nekako danas

znao kako me nadi…?''

Bez nade, još jednom sam gurnuo prepreku koja

joj je štitila misli, u očaju što ne razumijem. Nije mi to imalo

logičkog smisla. Kako je uopde mogla misliti na ostalo s jakom istinom

na stolu?

Čekala je, samo znatiželjna. Koža joj je bila blijeda, što

je za nju bilo prirodno, ali i dalje me brinulo. Večera joj je stajala

skoro netaknuta ispred nje. Ako joj nastavim govoriti previše, trebat

de joj energija kada prođe šok.

Rekao sam svoje uvjete. ''Ti jedi, ja du govoriti.''

Mislila

je o tome pola sekunde i onda ubacila zalogaj u usta brzinom koja je

pobijala mirnodu. Žudila je za mojom odgovorima više nego su joj oči

otkrivale.

''Teže je nego bi trebalo biti – držati tvoj trag,''

rekao sam joj. ''Obično mogu nekoga nadi vrlo lako, jednom kad mu prije

čujem um.''

Dok sam to govorio, pažljivo sam joj gledao lice. Pogađanje je bilo jedno, imati nešto potvrđeno je

sasvim drugo.

Nije se micala, oči su joj bile široke. Osjetio sam kako mi se zubi stišdu dok sam čekao njenu paniku.

Ali samo je jednom trepnula, glasno progutala i onda brzo stavila još jedan zalogaj u usta. Čekala je

da nastavim.

''Držao

sam uho na Jessici,'' nastavio sa, gledao sam svaku riječ koju sam

govorio. ''Ne pažljivo – kao što sam rekao, jedino bi ti mogla nadi

nevolju u Port Angelesu – '' Nisam mogao odoljeti da to ne dodam. Je li

ona shvadala da životi ostalih ljudi nisu toliko puni smrtnih

iskustava, ili je ona mislila da je normalna? Bila je najudaljenija

stvar od normalnog koju sam ikad naišao. ''I isprva nisam primijetio

kad si otišla sama. Onda, kad sam shvatio da nisi više s njom, krenuo

sam te tražiti u knjižaru koju sam joj vidio u glavi. Mogao sam redi da

nisi ušla u nju, ved da si otišla na jug… i znao sam da deš se ubrzo

morati vratiti. Pa sam te samo čekao, nasumično gledao kroz misli ljudi

na ulici – da vidim je li te itko primijetio tako da znam gdje si.

Nisam imao razloga za brigu…ali bio sam čudno nemiran…'' Disanje mi se

ubrzalo kad sam se sjetio osjedaja panike. Njen mi je miris gorio u

grlu i bilo mi je drago. Ta je bol značila da je ona živa. Dok god sam

gorio, ona je bila sigurna.

''Počeo sam voziti u krugovima, i

dalje…slušajudi.'' Nadao sam se da joj riječi imaju smisla. Ovo mora da

je zbunjujude. ''Sunce je konačno zašlo i spremao sam se izadi i

pratiti te pješice. Ali onda – ''

Sjedanje me obuzelo – savršeno

jasno i onako žestoko kakav sam i bio u onom trenutku – osjetio sam

isti ubilački bijes koji mi je prao tijelo, zaključavao ga u ledu.

Želio

sam da bude mrtav. Trebao sam ga mrtvog. Vilica mi se čvrsto stisnula

dok sam se zadržavao za stolom. Bella me i dalje trebala. To je bilo

važno.

''Onda što?'' prošaptala je, tamne oči su joj se otvorile.

''Čuo

sam što su mislili,'' rekao sam kroz zube, nisam uspio suzbiti režanje

u kojem su izlazile. ''Vidio sam mu tvoje lice u umu.''

Jedva sam se

suzdržavao bijesu da ne ubijem. I dalje sam točno znao gdje du ga nadi.

Njegove crne misli parale su nodno nebo, privlačile me k sebi….

Pokrio

sam lice, znao sam da mi je izraz lica kao u čudovišta, lovca, ubojice.

Zamislio sam njenu sliku iza zatvorenih očiju da se primirim,

usredotočim samo na njeno lice. Osjetljiv okvir njenih kosti, omotač

njene tanke blijede kože – kao svila presvučena preko stakla,

nevjerojatno meka i lomljiva. Bila je previše ranjiva za ovaj svijet.

Trebala je zaštitnika. I uz neko čudno upletanje sudbine, ja sam bio

najbliža slobodna stvar.

Pokušao sam objasniti svoju nasilnu reakciju tako da je razumije.

''Bilo

je vrlo…teško – ne možeš zamisliti koliko teško – za mene da te

jednostavno odvedem i ostavim ih…žive,'' šapnuo sam. ''Mogao sam te

pustiti da odeš s Jessicom i Angelom, ali sam se bojao ako ostanem sam,

da du ih otidi potražiti.''

Po drugi put večeras, priznao sam da sam namjeravao ubojstvo. Bar je ovo bilo neopravdano.

Bila

je tiha dok sam se ja borio s kontrolom. Slušao sam njene otkucaje

srca. Ritam je bio nepravilan, ali usporavao se kako je prolazilo

vrijeme sve dok ponovno nije bio miran. Disanje joj je isto bilo mirno

i jednako.

Bio sam preblizu rubu. Morao sam je odvesti kudi prije…

Hodu li ga onda ubiti? Hodu li postati ubojica, sad ponovno kad mi je vjerovala? Je li postojao ijedan

način da se zaustavim?

Obedala

mi je redi svoju zadnju teoriju kad budemo sami. Jesam li je želio

čuti? Bio sam željan da je čujem, ali hode li nagrada za moju

znatiželju biti gora od neznanja.

U bilo kom slučaju, sigurno joj je bilo dosta istine za večeras.

Ponovno sam je pogledao, i lice joj je bilo bljeđe nego prije, ali staloženo.

''Jesi li spremna da idemo kudi?'' pitao sam.

''Spremna

sam za polazak,'' rekla je, pažljivo je birala riječi, kao da

jednostavno ''da'' ne bi posve izrazilo ono što je htjela redi.

Frustrirajude.

Poslužiteljica

se vratila. Čula je Bellinu posljednju izjavu dok je oklijevala na

drugoj strani odjeljka, pitajudi se što bi mi još mogla ponuditi. Želio

sam preokrenuti očima na neke ponude koje je imala u mislima.

''Kako ste?'' pitala me.

''Možemo dobiti račun, hvala vam,'' rekao sam joj s očima na Belli.

Poslužiteljičino disanje je nabadalo dok je bila momentalno – da iskoristim Bellinu frazu – bila

zaslijepljena mojim glasom.

U

tom trenu shvadanja, čuo sam svoj glas kako je zvučao u nelogičnoj

ljudskoj glavi, shvatio sam zašto je večeras privlačio toliko divljenja

– nije sadržavao uobičajen strah.

To je bilo zbog Belle. Toliko sam

se trudio biti siguran za nju, da budem manje zastrašujudi, biti

ljudski, da sam stvarno izgubio žestinu. Ostali ljudi su sada vidjeli

samo ljepotu, s mojom prirodnom stravičnošdu pažljivo pod kontrolom.

Pogledao sam poslužiteljicu, čekao sam da se oporavi. Bilo je na neki način smiješno, sada kad sam

razumio razlog.

''Naravno,'' mrmljala je. ''Evo, izvolite.''

Dodala mi je mapu s računom, misledi na karticu koju je stavila računa. Karticu s njenim imenom i

telefonskim brojem.

Da, zbilja jest bilo smiješno.

Ponovno sam imao više novca spremno. Vratio sam joj odmah mapu, tako da ne troši vrijeme na

poziv koji nikad nede dodi.

''Bez vradanja,'' rekao sam joj, nadajudi se da de veličina napojnice ublažiti njeno razočaranje.

Stao

sam i Bella se brzo ustala. Želio sam joj ponuditi svoju ruku, ali

mislio sam da bi to bilo malo previše izazivanja srede za večeras.

Zahvalio sam poslužiteljici, oči mi uopde nisu napuštale Bellino lice.

Bella kao da je pronalazila isto nešto zabavno.

Izašli smo van;

hodao sam najbliže njoj koliko sam se usuđivao. Dovoljno blizu da

toplina koja je dolazila od njena tijela bude kao fizički dodir mojoj

lijevoj strani tijela. Kako sam joj pridržao vrata, tiho je uzdahnula,

i upitao sam se što ju je rastužilo. Gledao sam joj u oči, želio sam je

pitati, kada je konačno pogledala u zemlju, izgledala je posramljeno.

To me učinilo još radoznalijim, iako mi je bilo mrsko pitati je. Tišina

među nama se nastavila dok sam joj otvarao vrata i ulazio u auto.

Uključio

sam grijanje – toplom vremenu je došao kraj; hladan auto joj je sigurno

bio neudoban. Skvrčila se u mojoj jakni s malim osmijehom na licu.

Čekao sam, odgađao sam razgovor dok svjetla s pločnika nisu nestala. Onda mi se činilo da smo još

više nasamo.

Je

li to bila ispravna stvar? Sada kada sam bio fokusiran samo na nju,

auto se činio vrlo malen. Miris joj se kovitlao autom zajedno s mlazom

zraka, razvijajudi se i pojačavajudi. Rastao je svojom snagom, kao

drugi svijet u autu. Prisutnost koja je tražila priznanje.

I je;

gorio sam. Gorenje je bilo prihvatljivo. Činilo mi se vrlo prikladno.

Toliko sam joj dao večeras – više nego sam očekivao. A bila je ovdje, i

dalje dobrovoljno na mojoj strani. Dugovao sam joj nešto za to. Žrtvu.

Spaljeno žrtvovanje.

Sada kad bih samo mogao ostati na ovome; samo

gorjeti i ništa drugo. Ali otrov mi je punio usta, a mišidi su mi se

napinjali u očekivanju, kao da sam u lovu…

Morao sam maknuti te misli iz uma. A znao sam što de me omesti.

''Sada,'' rekao sam joj, strah od odgovora je preuzimao ulogu gorenja. ''Ti si na redu.''

10.Teorija

Mogu li pitati samo još jedno?'' prekinula je umjesto da odgovori na

moj zahtjev. Bio sam na rubu, uznemiren najgorim. No ipak, kako je

primamljivo bilo produljiti ovaj trenutak. Imati Bellu uz sebe, voljno,

bar nekoliko sekunda duže. Uzdahnuo sam na dilemu, i rekao.

''Jedno.''

''Pa…,''oklijevala je na trenutak, kao da odlučuje koje pitanje postaviti.

''Rekao si da si znao da nisam otišla u knjižaru i da sam otišla na jug. Samo sam se pitala kako to

znaš.''

Zurio sam u vjetrobransko staklo. Evo još jednog pitanja koje nije otkrivalo ništa s njene strane, a

previše s moje.

''Mislila sam da smo prošli sva izbjegavanja,'' rekla je, tona kritičkog i razočaranog.

Kako ironično. Ona je uporno izbjegavala, bez da se i trudila.

Pa, željela je da budem izravan. I ovaj razgovor nije tekao k ničem dobrom, bez obzira.

''Dobro, onda,'' rekao sam. ''Slijedio sam tvoj miris.''

Želio

sam joj gledati lice, ali bojao sam se onog što bi vidio. Umjesto,

slušao sam kako joj dah ubrzava i potom se stabilizira. Nakon trenutka

opet je progovorila i glas joj je bio mirniji no što sam očekivao.

''I onda nisi odgovorio na jedno moje pitanje…'' rekla je.

Spustio sam pogled na nju, odugovlačila je, također.

''Koje?''

''Kako

to funkcionira – to čitanje misli?'' pitala je, ponavljajudi svoje

pitanje iz restorana. ''Možeš li čitati bilo čije misli, bilogdje? Kako

to radiš? Može li ostatak tvoje obitelji…?'' Povukla se, zarumenjevši

se.

''To je više od jednog,'' rekao sam.

Samo me pogledala, čekajudi odgovore.

Zašto joj ne redi? Ved je vedinu ovog pogodila, i bila je to lakša tema od one koja je dolazila.

''Ne,

to mogu samo ja. I ne mogu čuti svakoga, bilo gdje. Moram biti

približno blizu. Što mi je poznatiji nečiji… glas, dalje ga mogu čuti.

Ali ipak ne više od nekoliko kilometara.'' Pokušao sam nadi način na

koji to opisati tako da ona razumje.

Usporedba s kojom se ona može

poistovjetiti. ''To je pomalo kao da si u velikoj dvorani punoj ljudi,

svi pričaju na glas. To je samo brujanje – zujanje glasova u pozadini.

Dok se ne usredotočim na jedan glas, i tada je ono o čemu pričaju

čisto. Vedinu vremena isključim sve – može biti jako zbunjujude. I onda

je lakše pretvarati se normalnim.''

- Napravio sam grimasu – ''kada slučajno ne odgovaram na nečije misli prije no riječi.''

''Što misliš zašto mene ne možeš čuti?'' pitala je.

Dao sam joj još jednu istinu i usporedbu.

''Ne

znam,'' priznao sam. ''Jedinu pretpostavku koju imam jest da tvoj um ne

radi na način kao i ostali. Kao da su tvoje misli na AM frekvenciji a

ja samo primam FM.''

Shvatio sam da joj se ova usporedba nede svidjeti.

Predosjedanje njene reakcije me nasmijalo. Nije razočarala.

''Moj um ne radi?'' pitala je, povisujudi glas s žalošdu. ''Ja sam čudakinja?''

Ah, opet ironija.

''Ja čujem glasove u glavi, a ti si zabrinuta da si ti čudovište.'' Nasmijao sam se.

Sve male stvari je razumjela no velike pak je sve naopako shvatila.

Uvijek krivi instinkti…

Bella je grizla usnu, i pregib između njenih očiju se urezao duboko.

''Ne brini,'' uvjerio sam je. ''To je samo teorija…''

I

bila je tu još važnija teorija o kojoj je trebalo raspraviti. Bio sam

nestrpljiv da svršimo s tim. Svaka sekunda koja je prolazila činila se

kao posuđeno vrijeme.

''Što nas dovodi opet do tebe,'' podijeljen na dva dijela, i nestrpljiv i nevoljan.

Uzdahnula je, još grickajudi usnu – zabrinuo sam se da de se ozlijediti. Zurila mi je u oči, lica koje je

nešto mučilo.

'' Zar sada nismo prošli sva izbjegavanja? '' tiho sam upitao.

pustila je pogled, mučedi se s nekakvom unutarnjom dilemom.

Odjednom se ukočila i oči su joj se širom otvorile.

''Za Boga!''izdahnula je.

Uspaničio sam se. Što je vidjela? Kako sam ju uplašio?

Tada je viknula, ''Uspori!''

''Što nije uredu?'' Nisam razumio otkud njen strah dolazi.

''Voziš

sto milja na sat!'' viknula je na mene. Bacila je pogled kroz prozor, i

ustuknula od tamnih drveda koja su jurila pored nas.

Zbog ove male stvari, tek malo brzine je vrištala u strahu?

Prevrnuo sam očima. ''Opusti se, Bella.''

''Zar nas pokušavaš ubiti?'' zahtijevala je visokog i stisnutog glasa.

''Nedemo se sudariti.'' obedao sam joj.

Oštro je udahnula, i progovorila tiše. ''Zašto ti se tako žuri?''

''Uvijek vozim ovako''

Sreo sam njen pogled zabavljen šokiranim izrazom.

''Drži oči na cesti!'' viknula je.

''Nikada nisam doživio nesredu, Bella. Nikada nisam dobio ni kaznu.''

Osmjehnuo

sam se i dodirnuo čelo. To je bilo još komičnije – apsurdnost toga što

se mogu s njom šaliti oko nečeg toliko tajnog i stranog. ''Ugrađen

detektor radara.''

''Jako smiješno.'' Rekla je sarkastično, više uplašenog no ljutog glasa.

''Charlie

je policajac, sjedaš se? Odgojena sam da poštujem prometne zakone. Osim

toga ako nas zabiješ Volvom u deblo drveta, ti bi vjerojatno

jednostavno odšetao.''

''Vjerojatno,'' ponovio sam, i nasmijao se

bez humora. Da, prošli bi prilično drukčije u automobilskoj nesredi.

Imala je pravo što se boji, bez obzira na moje vozačke sposobnosti….

''Ali ne možeš.''

S uzdahom, pustio sam auto da krene u puzanje. ''Sretna?''

Pogledala je brzinomjer. ''Gotovo.''

Zar je ovo još bilo brzo za nju? ''Mrzim voziti sporo.'' Promrmljao sam i pustio iglicu da se spusti još

jednu crticu niže.

''Ovo je sporo?'' upitala je.

''Dosta

komentiranja moje vožnje.'' Rekao sam nestrpljivo. Koliko je puta

izbjegla moje pitanje? Tri puta? Četiri? Zar su njena nagađanja bila

tako grozna?

Morao sam znati – odmah. ''Još uvijek čekam tvoju posljednju teoriju.''

Opet je počela grickati usnu, a izraz joj je postao uznemiren, gotovo pun boli.

Suzdržao sam nestrpljenje i smekšao glas. Nisam želio da bude uznemirena.

''Nedu se smijati.'' Obedao sam, želedi da je samo zbog neugodnosti nevoljna odgovoriti.

''Više se bojim da deš biti ljut na mene.'' Šapnula je.

Prisilio sam glas da ostane jednak. ''Je li tako loše?''

''Prilično, da.''

Spustila je pogled, odbijajudi sresti moje oči. Sekunde su prolazile.

''Reci.'' Ohrabrio sam je.

Glas joj je bio tih. ''Ne znam kako početi.''

''Zašto ne počneš od početka?'' Sjetio sam se njenih riječi prije večere.

''Rekla si da to nisi sama smislila.''

''Nisam.'' Složila se, i ponovno zašutjela.

Pomislio sam na stvari koje su ju mogle inspirirati. ''Kako si počela – knjigom? Filmom?''

Trebao

sam pregledati njenu kolekciju dok nije bila doma. Nisam imao pojma je

li Barm Stoker ili Anne Rice na hrpi istrošenih knjiga…

''Ne,'' rekla je ponovno. ''Bila je to subota, na plaži.''

Nisam

to očekivao. Lokalni tračevi o nama nikada nisu otišli u nešto

bizarnije – ili pretočno. Zar je tu bila nova glasina koja mi je

promaknula? Bella je provirila put mene s svojih ruku i vidjela

iznenađenje na mom licu.

''Naišla sam na starog obiteljskog

prijatelja – Jackoba Blacka,'' nastavila je. ''Njegov otac i Charlie su

prijatelji otkako sam ja bila beba.''

Jackob Black – ime mi nije

bilo poznato, ali ipak podsjedalo me na nešto… nekada, davno… Počeo sam

gledati van vjetrobranskog stakla, prebacujudi kroz sjedanja kako bi

pronašao vezu.

''Njegov tata je jedan od Quileute starješina,'' rekla je.

Jackob Black. Ephraim Black. Potomak, nema sumnje.

Bilo je loše koliko god može biti.

Znala je istinu.

Misli

su mi letjele kroz granje dok je auto letjelo po tamnim krivinama

ceste, moje tijelo ukočeno od muke – bez pokreta osim malih,

automatskih radnji koje sam vršio kako bih upravljao autom.

Znala je istinu.

Ali…, ako je saznala istinu u subotu… onda je to znala cijelu večer… a ipak…

''Otišli

smo prošetati,'' nastavila je. ''I pričao mi je o nekim starim

legendama – pokušavajudi me preplašiti, mislim. Ispričao mi je jednu…''

Kratko

je zastala, ali nije bilo potrebe za sumnjom sada; znao sam što de

redi. Jedina misterija koja je ostala je ta što je ona još uvijek ovdje

sa mnom.

''Nastavi,'' rekao sam.

''O vampirima,'' disala je riječi tiše no šapat.

Nekako

to je bilo još gore nego znati da ona zna, čuti je kako govori tu riječ

naglas. Trznuo sam se na zvuk toga, i ponovno se kontrolirao.

''I ti si se odmah sjetila mene?'' pitao sam.

''Ne. On… je spomenuo tvoju obitelj.''

Kako

je ironično to da je baš Ephraimov potomak bio taj koji de prekršiti

sporazum koji se on zavjetovao poštovati. Unuk, praunuk možda.

Koliko je godina prošlo? Sedamdeset?

Trebao

sam znati da starac koji je vjerovao u legende nije bio taj koji de

biti opasnost. Naravno, mlađa generacija – oni koji su bili upozoreni,

koji su stara praznovjerja smatrali smiješnima – dakako tu leži

opasnost razotkrivanja. Pretpostavio sam da to sad znači da smo bili

slobodni poklati to malo bespomodno pleme na obali, bar sam tako

mislio. Ephraim i nekolicina njegovih zaštitnika su odavno bili mrtvi…

''Mislio

je da je to blesavo praznovjerje.'' Rekla je Bella iznenada, glasa

punog nemira. ''Nije očekivao da du misliti išta o tome.''

Krajičkom oka vidio sam kako teško okrede ruke.

''Ja sam kriva,'' rekla je nakon kratke stanke, i potom objesila ruku kao da se srami. ''Natjerala sam ga

da mi kaže.''

''Zašto?''

Nije bilo tako teško držati glas mirnim sada. Najgore je ved prošlo.

Dok god smo razgovarali o detaljima otkrida, nismo morali prijedi na

posljedice istog.

''Lauren je rekla nešto o tebi – pokušavala me

isprovocirati.'' Napravila je malu grimasu na sjedanje o tome. Bio sam

pomalo ometen, pitajudi se bili Bella bila isprovocirana od nekoga tko

priča o meni… ''I stariji dečko iz plemena je rekao kako tvoja obitelj

ne dolazi u rezervat, samo to je zvučalo kao da znači nešto drugo. Tako

da sam odvela Jacoba nasamo i na prevaru to izmamila od njega.''

Glava joj se spustila još niže dok je to priznavala, a njen izraz je izgledao… kriv.

Pogledao sam od nje i nasmijao se naglas. Ona se osjedala krivom? Što je to ona napravila da bi

osjedala bilo kakvo kajanje?

''Kako si ga namamila?'' pitao sam.

''Pokušala

sam flertovati – upalilo je bolje no što sam mislila,'' objasnila je, a

glas joj je postao pokajnički na sjedanje o tom uspjehu.

Mogao sam

zamisliti – uzimajudi u obzir privlačnost koju je sve muško osjedalo

prema njoj, totalno nesvjesno s njene strane – kako predivna bi bila

kada bi se trudila biti privlačna. Najednom mi je bilo žao dečka koji

ništa nije posumnjao na koga je otpustila tako jaki adut.

''Volio

bi da sam to vidio,'' rekao sam i ponovno se nasmijao crnim humorom.

Volio bih da sam čuo dječakovu reakciju, da sam vidio pustošenje.

''I mene si optužila da zasljepljujem ljude – jadan Jacob Black.''

Nisam

bio ljut na izvor mog razotkrivanja kao što sam mislio da du biti. Nije

znao bolje. I kako sam mogao očekivati da bi bilo tko odbio ovoj

djevojci ono što želi?

Ne, samo sam osjedao suosjedanje za štetu koju je nanijela njegovom duševnom miru.

Osjetio

sam da je njeno rumenjenje zagrijalo zrak između nas. Pogledao sam ju,

a ona je gledala kroz prozor. Nije ponovno govorila.

''Što si onda napravila?'' potaknuo sam je. Vrijeme je da se vratimo na priče strave.

''Malo sam istraživala po internetu.''

Određenije. ''Je li te to uvjerilo?''

''Ne,''

rekla je. ''Ništa se nije slagalo vedina je bila čak i budalasta. A

onda – '' Opet je stala, čuo sam zube kako se zaključavaju zajedno.

''Što?'' zahtijevao sam. Što je našla? Što je dalo smisla nodnoj mori za nju?

Bila je kratka stanka a onda je šapnula. ''Odlučila sam kako nije bitno.''

Šok

mi je zaledio misli na pola sekunde, i tada se sve poklopilo. Zašto je

poslala prijatelje da odu radije no da pobjegne s njima. Zašto je ušla

u moj auto radije no da pobjegne, vičudi policiji…

Njene su reakcije uvijek bile pogrešne – uvijek potpuno pogrešne. Privlačila je opasnost sebi, Pozivala

ju je.

''Nije

važno?'' Rekao sam kroz zube, ljutnja me punila. Kako bih trebao

štititi nekog tako… tako… tako odlučnog da bude nezaštiden?

''Ne,'' rekla je glasom neočekivano nježnim. ''Meni nije bitno što si.''

Bila je nemoguda.

''Nije ti važno ako sam čudovište? Ako nisam čovjek?''

''Ne.''

Počeo sam se pitati je li potpuno stabilna.

Mislim

da bih mogao srediti da primi najbolju mogudu skrb…. Carlise bi imao

veze da joj nađe najobučenije doktore, najtalentiranije terapeute.

Možda bi se moglo nešto napraviti da se sredi što god nije uredu s

njom, što god je to što ju je činilo zadovoljnim da sjedi pored vampira

dok joj srce mirno i ravnomjerno kuca.

Ja bih čuvao ustanovu naravno, i posjedivao je često koliko god bi mi dopuštali…

''Ljut si,'' uzdahnula je. ''Nisam trebala ništa redi.''

Kao da bi skrivanje njenog otkrida ikome pomoglo.

''Ne. Radije bi znao o čemu misliš – iako je to što misliš suludo.''

''Zar sam opet u krivu?'' upitala je malo ratoborno sada.

''To nije baš ono na što sam mislio!'' Zubi su mi se ponovno spojili.

''Nije bitno!'' ponovio sam oštrim tonom.

Uzdahnula je. ''Jesam li u pravu?''

''Je li bitno?'' izbrojao sam.

Duboko je uzdahnula. Ljutit sam čekao odgovor.

''Zapravo ne,'' rekla je, opet mirnog glasa. ''Ali sam znatiželjna.''

Ne

zapravo. Nije bilo bitno. Nije marila. Znala je da nisam čovjek, da sam

čudovište i to njoj nije bilo bitnoOsim brige za njen zdrav razum,

počeo sam osjedati tračak nade. Pokušao sam je ugušiti.

''Oko čega si znatiželjna?'' pitao sam je. Nije ostalo više tajni samo manjih detalja.

''Koliko ti je godina?'' pitala je.

Odgovor mi je bio automatski i ukorijenjen. ''Sedamnaest.''

''I koliko ti je dugo ved sedamnaest?''

Pokušao sam se ne nasmijati prijekornom tonu. ''Neko vrijeme,'' priznao sam.

''O.K,''

rekla je naglo puna entuzijazma. Nasmijala mi se. Kada sam pogledao

natrag, opet zabrinut za njeno mentalno zdravlje, osmjehnula se šire.

Napravio sam grimasu.

''Nemoj se smijati,'' upozorila je. ''Ali kako

možeš izidi van danju?'' Nasmijao sam se bez obzira na njen zahtjev.

Njeno istraživanje nije dalo ništa neobično. ''Mit.'' Rekao sam joj.

''Ispeklo bi te sunce?''

''Mit.''

''Spavanje u ljesovima?''

''Mit.''

San ved dugo nije dio mog života – do ovih nekoliko zadnjih nodi, dok sam gledao Bellu kako spava.

''Ne mogu spavati,'' promumljao sam, točnije odgovorivši na njeno pitanje.

Utihnula je na trenutak.

''Uopde?'' pitala je.

''Nikada,'' izdahnuo sam.

Zurio sam u njene oči, široke pod gustim okvirom trepavica i čeznuo za snom.

Ne zbog zaborava kao prije, ne da bi pobjegao dosadi, ved zato što sam želio sanjati.

Možda

kada bih mogao biti nesvjestan, kada bih mogao sanjati, mogao bih

nekoliko sati živjeti u svijetu gdje bi ona i ja mogli biti zajedno.

Ona je sanjala mene. Ja sam želio sanjati nju. Gledala je ponovno u

mene, izraza punog čuđenja. Morao sam odmaknuti pogled. Nisam je smio

sanjati. Ona mene ne treba sanjati.

''Još nisi pitala najvažnije pitanje,'' grudi su mi hladnije i čvršde nego prije.

Morala

je razumjeti. Jednom de morati shvatiti što sada radi. Morat de

shvatiti da je sve ovo bitno – bez obzira na druge činjenice. Činjenice

kao te da sam ju volio.

''Koje je to?'' pitala je, iznenađena i nesvjesna.

Ovo mi je samo učinilo glas još oštrijim. ''Nisi zabrinuta zbog moje dijete?''

''Oh. To.'' Govorila je tihim tonom koji nisam mogao protumačiti.

''Da, to. Zar ne želiš znati pijem li krv?''

Zadrhtala je od mog pitanja. Napokon. Počela je shvadati.

''Što je Jacob rekao?''

''Rekao je da ne… lovite ljude. Rekao je da tvoja obitelj ne bi trebala biti opasna jer lovite samo

životinje.''

''Rekao je da nismo opasni?'' cinično sam ponovio.

''Zapravo

ne,'' pojasnila je. ''Rekao je da ne bi trebali biti opasni. Ali

Quileutei vas i dalje ne žele na svojoj zemlji, za svaki slučaj.''

Zurio sam u cestu, misli su mi bile u beznadnom režanju, grlo mi je bilo u bolovima od poznate

vatrene žeđi.

''Pa, je li on u pravu?'' pitala je mirno kao da potvrđuje vremensku prognozu. ''O tome da ne lovite

ljude?''

''Quileutei imaju dugo sjedanje.''

Kimnula je sebi, čvrsto razmišljajudi.

''Nemoj radi toga biti spokojna, ipak,'' brzo sam rekao. ''Upravu su što se drže podalje od nas. I dalje

smo opasni.''

''Ne razumijem.''

Nije razumjela. Kako da je natjeram da vidi?

''Trudimo

se,'' rekao sam joj. ''Obično smo jako dobri u tome što radimo. Ponekad

griješimo. Kao ja, na primjer, kad sam si dopustio da ostanem nasamo s

tobom.''

Njen je miris još bio snažan u autu. Navikavao sam se na

njega, mogao sam ga gotovo ignorirati, ali nije bilo poricanja toga da

je moje tijelo još žudjelo za njom iz pogrešnog razloga. Usta su mi

plivala u otrovu.

''Ovo je pogreška?'' pitala je, a glas joj je prepukao.

Taj me zvuk razoružao. Željela je biti sa mnom – unatoč svemu, željela je biti sa mnom.

Nada me opet preplavila, udario sam je natrag.

''Vrlo opasna,'' rekao sam joj istinu, želedi da istina završi stvar.

Na trenutak nije odgovorila. Čuo sam kako joj se disanje mijenja – nastavilo je na čudan način koji se

nije činio kao strah.

''Reci mi još,'' rekla je iznenada, glasa iskrivljena mukom.

Pažljivo sam je pregledao.

Boljelo ju je. Kako sam mogao ovo dopustiti?

''Što

još želiš znati?'' pitao sam pokušavajudi nadi način da je ne

povrijedim. Ne bi trebala biti povrijeđena. Nisam smio dopustiti da

bude povrijeđena.

''Reci mi zašto lovite životinje umjesto ljudi?'' rekla je još s mukom.

Zar to nije očito? Ili joj ni to nije bilo bitno.

''Ne želim biti čudovište,'' promumljao sam.

''Ali životinje nisu dovoljne?''

Tražio

sam drugu usporedbu, način da ona može razumjeti. ''Ne mogu biti

siguran naravno, ali usporedit du to s životom na tofuu i sojinom

mlijeku; nazivamo se vegetarijancima, naša mala privatna šala. Ne

zadovoljava glad potpuno – ili radije žeđ. Ali nas čini dovoljno jakim

da se opiremo. Vedinu vremena.'' Moj glas je postao tiši; sramio sam se

opasnosti u kojoj sam dozvolio da se nađe. Opasnosti koju sam i dalje

dozvoljavao…

''Ponekad je teže nego inače.“

''Je li ti sada jako teško?''

Uzdahnuo sam. Naravno da de postaviti pitanje na koje nisam želio odgovoriti. ''Da.'' Priznao sam.

Očekivao

sam da de njen fizički odgovor biti ispravniji ovaj put: njeno disanje

je ostalo mirno, njeno srce je kucalo jednakim uzorkom. Očekivao sam

to, ali nisam razumio. Kako se nije bojala?

''Ali sada nisi gladan,'' izjavila je, sasvim sigurna u sebe.

''Zašto to misliš?''

''Tvoje

oči,'' rekla je, neusiljenog tona. ''Rekla sam ti da imam teoriju.

Primijetila sam da ljudi – točnije muškarci – postaju čangrizaviji kada

su gladni.''

Trznuo sam se na opis; čangrizav. To je bilo blago

rečeno. Ali bila je u pravu, kao i obično. ''Zbilja primjeduješ, zar

ne?'' ponovno sam se nasmijao.

Nasmijala se malo, bora joj se vratila između očiju kao da se koncentrira na nešto.

''Jesi

li bio u lovu ovaj vikend s Emmettom?'' pitala je poslije mog smijeha.

Uobičajen način na koji je govorila je bio fascinantan kao što je bio i

frustrirajudi. Može li stvarno u hodu toliko prihvatiti? Bio sam bliže

šoku no što mi se činilo.

''Da,'' rekao sam joj i spremao sam se

ostati na tome. Osjetio sam istu potrebu koju sam osjetio u restoranu:

želio sam da me upozna. ''Nisam želio otidi,'' nastavio sam polako,

''ali bilo je potrebno. Lakše je biti u tvojoj blizini kada nisam

žedan.''

''Zašto nisi želio otidi?''

Duboko sam udahnuo i okrenuo se kako bih sreo njen pogled. Ovakva vrsta iskrenosti bila je teška na

mnogo različitih načina.

''Čini

me…nemirnim,'' mislio sam kako de ta riječ biti dovoljna, premda nije

dovoljno jaka, ''biti daleko od tebe. Nisam se šalio kada sam te

zamolio da pokušaš ne pasti u ocean, ili biti pregažena u četvrtak. Bio

sam smeten cijeli vikend, brinudi se za tebe. I poslije ovoga što se

desilo večeras, iznenađen sam što si uspjela preživjeti cijeli vikend

neozlijeđena.'' Tada sam se sjetio ogrebotina na njenim dlanovima.

''Pa, ne u potpunosti neozlijeđena,'' dopunio sam.

''Što?''

''Tvoje ruke,'' podsjetio sam je.

Uzdahnula je i napravila grimasu. ''Pala sam.''

Dobro

sam pogodio. ''To sam i mislio.'' Rekao sam, nisam uspio suzdržati

smiješak. ''Pretpostavljam, pošto se radi o tebi da je moglo prodi

mnogo gore – i ta me mogudnost mučila cijelo vrijeme dok sam bio

odsutan. Bila su to duga tri dana. Stvarno sam išao Emmettu na živce.''

Iskreno to nije spadalo u prošlo vrijeme, vjerojatno sam još iritirao

Emmetta i ostatak moje obitelji, također. Osim Alice…

''Tri dana?'' pitala je iznenada oštrog glasa. ''Zar se nisi tek sada vratio?''

Nisam razumio oštrinu u njenom glasu. ''Ne, vratili smo se u nedjelju.''

''Zašto

onda nisi bio u školi?'' zahtijevala je. Njena ljutnja me zbunila. Nije

shvatila da je ovo pitanje bilo ponovno povezano s mitologijom.

''Pa,

pitala si me da li me sunce smeta, ne,'' rekao sam. ''Ali ne mogu izidi

na svjetlost sunca, bar ne tamo gdje me netko može vidjeti.''

Ovo je omelo njenu misterioznu ljutnju. ''Zašto?'' pitala je, naginjudi glavu na jednu stranu.

Sumnjao

sam da mogu nadi primjerenu usporedbu da ovo objasnim. Pa sam joj samo

rekao. ''Pokazat du ti jednom.'' Onda sam se zapitao je li ovo obedanje

koje du prekršiti. Hodu li je ponovno vidjeti, poslije večeras? Jesam

li je volio dovoljno da bih mogao podnijeti da je ostavim?

''Mogao si me nazvati.''Rekla je.

Koji čudan zaključak. ''Ali znao sam da si sigurna.''

''Ali ja nisam znala gdje si ti. Ja –'' naglo je zastala, i pogledala u svoje ruke.

''Što?''

''Ne

sviđa mi se,'' rekla je sramežljivo, koža povrh njenih jagodica se

zagrijavala. ''Ne vidjeti te. I mene to čini nemirnom, također.''

Jesi

li sada sretan? Zahtijevao sam od sebe. Pa, evo moje nagrade što se

nadam. Bio sam zbunjen, ushiden, prestravljen – vedinom prestravljen –

kada sam shvatio da moja najluđa mašta nije tako daleko od točnog. Ovo

je bilo to zbog čega joj nije bilo važno što sam čudovište. Bio je to

upravo isti razlog zbog čega mi pravila nisu bila važna. Zašto ono što

je dobro i loše nije više bilo to što je utjecalo na odluke? Zašto su

svi moji prioriteti pali jednu razinu niže kako bi napravili mjesta za

ovu djevojku na vrhu.

I ja sam bio bitan Belli, također.

Znao sam

da to ne može biti ništa u usporedbi s tim koliko sam je volio. Ali

bilo je dovoljno da riskira svoj život kako bi sjedila ovdje sa mnom.

Kako bi to rado učinila.

Dovoljno da joj nanese bol kada bi napravio

pravu stvar i ostavio je. Zar je postojalo nešto što bih mogao

napraviti da je ne povrijedim? Bilo što? Trebao sam se držati podalje.

Nikada se nisam trebao vratiti u Forks. Mogao sam joj jedino nanijeti

bol. Hode li me to spriječiti da ostanem sada? Od toga da sve pogoršam?

Način na koji sam se sada osjedao, osjedajudi njenu toplinu na mojoj

koži…

Ne. Ništa me nede spriječiti.

''Ah,'' zajecao sam sebi. ''Ovo je krivo.''

''Što sam rekla?'' upitala je, brzo preuzevši krivnju na sebe.

''Zar

ne vidiš Bella? Jedna je stvar da sebe učinim jadnim, a potpuno druga

stvar da tebe uplidem u to. Ne želim čuti da se tako osjedaš.''

To

nije bila istina, to je bila laž. Najsebičniji dio mene je letio sa

znanjem da me željela kao što sam i ja želio nju. ''Pogrešno je. Nije

sigurno. Opasan sam, Bella – molim te, shvati to.''

''Ne.'' Usne su joj se napudile.

''Ozbiljan

sam.'' Jako sam se borio sa sobom – polu očajan kako bi ona prihvatila,

polu očajan kako bi zadržao upozorenja da ne pobjegnu – tako da su

riječi izišle iz mojih usta kao režanje.

''Pa i ja sam.'' Inzistirala je. ''Rekla sam ti, nije bitno što si. Prekasno je.''

Prekasno?

Svijet je bio hladan, crno bijel jednu beskonačnu sekundu dok sam

gledao sjene kako pužu preko sunčane livade prema Belli koja spava u

mom sjedanju. Neizbježno, nezaustavljivo. Ukrale su boju s njene kože i

potopile je u tamu.

Prekasno? Alicina vizija mi je bježala po glavi.

Belline krvavo crvene oči su zurile u mene ravnodušno. Bez izraza – ali

nije bilo načina da me ne mrzi zbog takve bududnosti. Da me mrzi zato

što sam joj sve ukrao. Ukrao joj život i dušu.

Nije moglo biti prekasno.

''Nikada to nemoj redi.'' Prosiktao sam.

Zurila

je kroz prozor i zubi su joj ponovno zagrizli usnu. Ruke su joj bile

skupljene u čvrste šake u njenom krilu. Disanje joj se trznulo i puklo.

''O

čemu misliš?'' Morao sam znati. Protresla je glavom bez da me je

pogledala. Vidio sam nešto kako je zasjajilo, kao kristal, na njenom

obrazu.

Agonija. ''Zar plačeš?'' Rasplakao sam je. Toliko sam ju povrijedio.

Obrisala je suze stražnjom stranom ruke.

''Ne,'' lagala je, glas joj je pukao.

Neki

davno pokopani instinkt natjerao me da se pružim prema njoj – u toj

jednoj sekundi osjetio sam se više kao čovjek no ikada. I onda sam se

sjetio… da nisam. I spustio sam ruku.

''Žao mi je,'' rekao sam,

čeljust mi se zaključala. Kako bih joj ikada mogao redi koliko mi je

žao? Žao zbog glupih pogrešaka koje sam napravio. Žao zbog beskonačne

sebičnosti, žao što je bila tako nesretna da inspirira ovu moju prvu

tragičnu ljubav. Žao također za stvari van moje kontrole – što sam bio

čudovište odabrano sudbinom da joj završi život.

Duboko sam udahnuo – ignorirajudi bijednu reakciju na miris u autu – i pokušao se sabrati.

Htio

sam promijeniti temu, misliti na nešto drugo. Sredom po mene moja

znatiželja s ovom djevojkom je bila nezasitna. Uvijek sam imao pitanje.

''Reci mi nešto.'' Rekao sam.

''Da.'' Rekla je hrapavo, glasa još u suzama.

''O

čemu si mislila večeras, baš kada sam došao iza ugla? Nisam mogao

shvatiti tvoj izraz – nisi izgledala preplašeno, izgledala si kao da se

jako koncentriraš na nešto.'' Sjetio sam se njenog lica – tjerajudi se

da zaboravim kroz čije sam oči gledao – pogled odlučnosti.

''Pokušavala

sam se sjetiti kako onesposobiti napadača,'' rekla je, glasa

skladnijeg. ''Znaš, samoobrana. Namjeravala sam mu zabiti nos u mozak.''

Njena

pribranost nije trajala do kraja objašnjenja. Ton joj se mijenjao dok

se punio mržnjom. Ovo nije bila usporedba, njen mačji bijes nije bio

smiješan sada.

Mogao sam vidjeti njenu lomljivu figuru – svilu

preko stakla – u sjeni zlih jakih ljudskih čudovišta koja bi je

ozlijedili. Bijes je kuhao u mojoj glavi.

''Borila bi se s njima?'' Htio sam zajecati. Njeni su instinkti bili smrtonosni – za nju. ''Jesi li pomislila da

pobjegneš?''

''Puno padam kada trčim.'' Rekla je smeteno.

''Što je s vikanjem upomod?''

''Taman sam dolazila do tog dijela.''

Prodrmao sam glavu u nevjerici. Kako je uspijevala ostati živa prije no što je došla u Forks?

''Upravu si.'' Rekao sam joj, s bolnim krajem u glasu. ''Sigurno se borim sa sudbinom pokušavajudi te

održati na životu.''

Uzdahnula je i pogledala kroz prozor. Tada je pogledala natrag u mene.

''Hodu li te vidjeti sutra?'' zahtijevala je iznenada.

Kad sam ved bio na putu za pakao – mogao bih usput i uživati u putovanju.

''Da

– imam rad predati sutra, također.'' Nasmijao sam joj se, osjedalo se

dobro napraviti ovo. ''Sačuvat du ti mjesto za ručkom.''

Srce joj je iznenada zatreperilo; moje mrtvo srce odjednom se osjedalo toplije.

Zaustavio sam auto ispred kude njenog oca. Nije napravila nikakav pokret kako bi me napustila.

''Obedaješ li da deš biti tamo sutra?'' inzistirala je.

''Obedajem.''

Kako mi činjenje krive stvari može donijeti ovoliko srede? Sigurno je nešto krivo bilo u tome.

Kimnula je sebi, zadovoljna, i počela micati moju jaknu.

''Možeš

ju zadržati.'' Brzo sam je uvjerio. Radije du je ostaviti s nečim

mojim. Znakom, kao čepom boce koji je bio u mom džepu…. ''Nemaš jaknu

za sutra.''

Dodala mi ju je natrag, tužno se osmjehnuvši. ''Ne bih željela da trebam Charliju objašnjavati,'' rekla

mi je.

I mislio sam tako. Nasmijao sam joj se. ''Oh, da.''

Stavila je ruku na kvaku od vrata i onda se zaustavila. Nije htjela otidi baš kao što ja nisam htio da

ode.

Da je nezaštidena, pa makar na koji trenutak….

Peter

i Charlotte su bili daleko do sada, odavno prošli Seattle, bez sumnje.

Ali uvijek su tu bili ostali. Svijet nije bio sigurno mjesto za bilo

kojeg čovjeka, a za nju je izgledao opasnije nego za ostale.

''Bella?'' Pitao sam je iznenađen zadovoljstvom izgovaranja njenog imena.

''Da?''

''Hodeš mi obedati nešto?''

''Da.'' Lako se složila, i onda su joj se oči suzile kao da je mislila na razlog da se usprotivi.

''Nemoj idi u šume sama.'' Upozorio sam je pitajudi se hode li ovaj zahtjev povudi okidač negodovanja

u njenim očima.

Trepnula je, uplašena. ''Zašto?''

Pogledao

sam prijeko u nesigurnu tamu. Nedostatak svjetla nije bio problem za

moje oči, ali isto tako to ne bi mučilo drugog lovca. Slijepilo je samo

ljude.

''Nisam ja uvijek najopasnija stvar vani.'' Rekao sam joj. ''Ostavimo to na tome.''

Zadrhtala

je no brzo se oporavila i čak mi se nasmijala. Njen dah je dotaknuo

moje lice, tako sladak i mirisan. Mogao bih ostati ovdje cijelu nod

ovako, ali ona je trebala san. Dvije su se želje činile ravnomjerno

jakima dok su stalno upozoravale u meni: želio sam njeno odbijanje,

želio sam je sigurnu.

Uzdahnuo sam na mogudnosti. ''Vidimo se

sutra,'' rekao sam znajudi kako du je vidjeti mnogo ranije od toga. Ona

mene nede vidjeti do sutra pak.

''Sutra, onda,'' složila se i otvorila svoja vrata. Opet agonija, dok je gledam kako odlazi.

Nagnuo sam se za njom želedi je zadržati ovdje. „Bella?“

Okrenula se i ukočila, iznenađena što su se naša lica našla tako blizu.

Bio

sam preplavljen blizinom. Vrudina se odbila od nje u valovima, milujudi

mi lice. Mogao sam sve osim osjedati mekodu njene kože…Otkucaji srce su

joj zadrhtali, usne se otvorile.

''Lijepo spavaj,'' prošaptao sam i

nagnuo se od nje prije nego mi se u tijelu javila nužda – ili poznata

žeđ ili nova i strana glad koju sam iznenada osjetio – koja bi me

natjerala da učinim nešto što bi je ozlijedilo.

Sjedila je ondje nepokretna na trenutak, očiju širom otvorenih i zaprepaštenih. Zaslijepljena,

pretpostavio sam.

Oporavila

se – premda joj je lice još uvijek bilo smeteno – i napola ispala iz

auta spotaknuvši se preko stopala tako da je morala uhvatiti okvir

vrata kako bi se ispravila.

Nasmijao sam se, nadajudi se da je pretiho da čuje.

Gledao

sam je kako odlazi do dijela svjetla koje je okruživalo ulazna vrata.

Sigurna na trenutak. A ja du se vratiti uskoro da se uvjerim.

Mogao

sam osjetiti njene oči kako su me pratile dok sam odlazio tamnom

ulicom. Tako drugačiji osjedaj od onog na koji sam navikao. Obično,

mogao sam se jednostavno gledati kroz oči nekog tko je pratio kuda

odlazim. Ovo je bilo neobično uzbudljivo – ovaj neopipljiv osjedaj

očiju koje prate. Znao sam da je to samo zato što su to njene oči.

Milijun misli jurile su mi jedna drugoj kroz glavu dok sam vozio

besciljno u nod.

Dugo sam vremena kružio kroz ulice, ne idudi

nigdje, misledi na Bellu i nevjerojatno olakšanje što se istina znala.

Više se nisam morao bojati da de saznati što sam. Znala je. Nije joj

bilo bitno. Premda je ovo bila očito loša stvar za nju, bila je

nevjerojatno oslobađajuda za mene. Mislio sam na Bellu i ljubav. Nije

me mogla voljeti onako kako sam ja volio nju – tako prejaka,

sveobuhvatna i uništavajuda ljubav vjerojatno bi slomila njeno krhko

tijelo. Ali ona se isto tako osjedala. Dovoljno da obuzda instinktivni

strah. Dovoljno da želi biti sa mnom. A to što sam s njom bila je

najveda sreda koju sam ikada znao.

Na neko vrijeme – dok sam bio sam

i nikoga drugog nisam ozljeđivao za promjenu – dopustio sam sebi da

osjetim sredu bez da brinem o tragediji. Samo da budem sretan što je

njoj stalo do mene. Samo da slavim u trijumfu što sam zadobio njenu

pažnju.

Samo da zamislim dan nakon sjedenja blizu nje, nakon slušanja njenog glasa, i osvajanja njenih

osmjeha.

Ponovio

sam osmjeh u glavi, gledao kako se njene pune usne razvlače u kutu,

traga ulegnuda koji bi dotaknuo njenu bradu, način na koji bi se njene

oči grijale i topile…

Njeni su prsti bili tako topli i meki na mojoj

ruci večeras. Zamišljao sam kako bi to bilo taknuti njenu nježnu kožu

koja se pružala preko njenih jagodičnih kostiju – svilenkastu, toplu …

tako lomljivu.

Svila preko stakla… krhko lomljiva.

Nisam vidio

kuda mi misli idu dok nije bilo prekasno. Dok sam brinuo o razarajudoj

ranjivosti, nove slike njenog lica upale su u moje maštarije.

Izgubljenog

u sjenama, blijedog od straha – čeljusti stisnute i odlučne, njene oči

vatrene, koncentrirane, njeno tijelo u obrani kako bi blokiralo čvrste

forme okupljene oko nje, nodne more u tami…

''Ah,'' zarežao sam kako

je ključajuda mržnja koju sam sve samo ne zaboravio u ljubavi prema

njoj, ponovo prsnula u pakao bijesa.

Bio sam sam. Bella je bila,

vjerovao sam, sigurna u svom domu; na trenutak bilo mi je veoma drago

što je Charlie Swan – šef lokalnih snaga reda i mira, treniran i

naoružan – bio njen otac. To je trebalo nešto značiti, pružiti joj

nekakvo utočište.

Ne. Zaslužila je bolje. Nisam joj mogao dozvoliti da voli ubojicu.

Ali… što je s drugima?

Bela je bila sigurna, da. Angela i Jesisca, su bile također, vjerojatno sigurne u svojim krevetima.

Pak

čudovište je bilo slobodno po ulicama Port Angelesa. Ljudsko čudovište

– je li ga to činilo ljudskim problemom? Počiniti ubojstvo koje sam

želio počiniti nije bilo uredu. Znao sam to. Ali ostaviti ga na slobodi

da opet napadne nije također mogla biti prava stvar.

Plava

konobarica iz restorana. Poslužiteljica koju nikad nisam zapravo ni

pogledao. Oboje su me iritirali na nevažan način, ali to nije značilo

da zaslužuju biti u opasnosti.

Bilo tko od njih dvoje može biti nečija Bella.

To me otkride odlučilo.

Okrenuo

sam auto na sjever, ubrzavajudi sada kada sam znao kuda idem. Kad god

sam imao problem koji je bio iznad mene – nešto određeno kao ovo – znao

sam kamo mogu otidi po pomod.

Alice je sjedila na trijemu, čekajudi me. Zaustavio sam se kako bih stao ispred kude radije no da idem

u garažu.

''Carlse je u radnoj sobi,'' Alice je rekla prije no što sam pitao.

''Hvala ti,'' rekao sam dodirujudi joj kosu kako sam prošao pored nje.

Hvala ti što si mi uzvratio poziv, pomislila je sarkastično.

''Oh.''

Zastao sam kod vrata, izvukao telefoni otvorio ga. ''Žao mi je, nisam

čak ni pogledao da provjerim tko je. Bio sam… zauzet.''

''Da, znam. I meni je žao. Dok sam vidjela što de se dogoditi, ti si ved bio na putu.''

''Bilo je blizu,'' promumljao sam.

Žao mi je, ponovila je zasramivši se sebe.

Bilo

je lako biti velikodušan, kad sam znao da je Bella dobro. ''Nemoj da ti

bude. Znam da ne možeš uhvatiti sve. Nitko ne očekuje da budeš

sveznajuda, Alice.''

''Hvala.''

''Gotovo sam te pozvao na večeru večeras – jesi uhvatila to prije no sam se predomislio?''

Nasmijala se. ''Ne, to sam propustila, također. Voljela bi da sam znala. Došla bih.''

''Na što si se toliko koncentrirala da ti je toliko pobjeglo?''

Jasper je razmišljao o našoj godišnjici. Nasmijala se. Pokušava se ne odlučiti o mom daru, ali mislim

da prilično dobro znam…

''Besramna si.''

''Da.''

Napudila je usne i pogledala u mene, s djelidem optužbe u izrazu. Bolje sam pazila poslije. Hodeš li im

redi da ona zna?

Uzdahnuo sam. ''Da, poslije.''

Nedu ništa redi. Učini mi uslugu i nemoj redi Rosalie kad sam ja u blizini. ''Svakako.''

Bella je to dobro podnijela.

''Predobro.''

Alice je zarežala na mene. Ne podcjenjuj Bellu.

Pokušavao

sam blokirati sliku koju nisam želio vidjeti – Bella i Alice, najbolje

prijateljice. Nestrpljiv sad, teško sam uzdahnuo. Želio sam prodi i

sljededi dio večeri; želio sam da završi. Ali bio sam malo zabrinut da

bih napustio Forks…

''Alice…'' počeo sam. Vidjela je što sam namjeravao pitati.

Biti de dobro večeras. Bolje du paziti na nju. Nekako treba dvadeset-četiri satnu zaštitu, zar ne?

''Barem.''

''Svakako bit deš brzo s njom.''

Duboko sam uzdahnuo. Te su riječi bile prekrasne za mene.

''Idi – završi to, tako da prije možeš biti tamo gdje želiš biti.'' Rekla mi je.

Kimnuo sam i požurio u Carlisevu sobu.

Čekao me, očiju na vratima radije no na debeloj knjizi na njegovom stolu.

''Čuo sam kako ti je Alice rekla gdje da me nađeš.'' Rekao je i nasmijao se.

Bilo je olakšanje biti s njim, vidjeti suosjedanje i duboku inteligenciju u njegovim očima.

Carlise de znati što učiniti.

''Trebam pomod.''

''Bilo što, Edward,'' obedao je.

''Je li ti Alice rekla što se dogodilo Belli večeras?''

Gotovo dogodilo, ispravio me.

''Da,

gotovo. Imam dilemu, Carlise. Vidiš, želim… toliko… ubiti ga.'' Riječi

su počele tedi brzo i strastveno. ''Toliko, ali znam da bi to bilo

krivo, jer bi to bila osveta, ne pravda. Sve bijes, ne objektivnost.

Ipak, ne može biti uredu ostaviti serijskog silovatelja i ubojicu da

luta Port Angelesom. Ne znam ljude tamo, ali ne mogu dopustiti da netko

drugi zauzme Bellino mjesto kao žrtva. Te druge žene – možda netko

osjeda za njih ono što ja osjedam za Bellu. Mogao bi patiti onako kako

sam ja mogao patiti da je bila ozlijeđena. Nije uredu –''

Njegov široki, neočekivani osmjeh zaustavio je navalu mojih riječi hladno.

Jako je dobra za tebe, zar nije? Toliko suosjedanja, toliko kontrole. Impresioniran sam.

''Ne tražim komplimente, Carlise.''

''Naravno

da ne, ali ne mogu pomodi svojim mislima zar ne?'' Opet se nasmijao.

''Srediti du to. Možeš biti miran. Nitko drugi nede biti ozlijeđen

umjesto Belle.''

Vidio sam plan u njegovoj glavi. Nije to bilo baš

ono što sam htio, nije zadovoljavalo moju žudnju za brutalnošdu, ali

mogao sam vidjeti da je to prava stvar.

''Pokazati du ti gdje ga možeš nadi.'' Rekao sam.

''Idemo.''

Ponio

je svoju crnu torbu putem. Volio bih mnogo agresivniji način

zadovoljavanja – kao slomljenu lubanju – ali pustit du Carlisa da to

napravi na svoj način.

Uzeli smo moj auto. Alice je još bila na

stubama. Nasmijala se i mahnula dok smo se odvozili. Vidio sam da je i

za mene pogledala u bududnost; nedemo imati poteškoda. Put je bio

kratak kroz kratku tamnu cestu. Ugasio sam svjetla kako ne bi

privlačili pozornost. Nasmijalo me kada sam se sjetio kako bi Bella

reagirala na to. Ved sam vozio sporije od uobičajenog – kako bi

produžio moje vrijeme s njom – kada bi se bunila.

Carlise je također mislio o Belli.

Nisam mislio da de ona biti tako dobra za njega. To je neočekivano. Možda je ovo nešto što je

suđeno. Samo…

Zamislio je Bellu sa snježno hladnom kožom i krvavo crvenim očima, i onda se trznuo od slike.

Da. Samo. Zaista. Može li ikako biti imalo dobrog u tome da uništiš nešto tako čisto i ljupko?

Zurio sam u nod, sva radost večeri uništena njegovim mislima.

Edward zaslužuje sredu. Duguju mu to. Vatrenost Carliseovih misli iznenadila me. Mora postojati

način.

Želio

sam vjerovati u to – svakako. Ali nije bilo više svrhe u tome što se

događalo Belli. Samo pokvarena, ružna,ogorčena sudbina koja ne može

podnijeti da Bella ima život koji zaslužuje.

Nisam oklijevao u

Port Angelesu. Odveo sam Carlisea tamo gdje je stvorenje Lonnie utapao

razočaranje sa svojim prijateljima – dvojicom koji su se ved

onesvijestili.

Carlise je mogao vidjeti kako mi je bilo teško

stajati tako blizu – čuti misli tog čudovišta i vidjeti njegova

sjedanja, sjedanja na Bellu pomiješana s manje sretnim djevojkama koje

nitko nije mogao spasiti sada.

Dah mi se ubrzao. Stisnuo sam volan.

Idi Edward, rekao mi je nježno. Pobrinut du se da ostali budu sigurni. Idi Belli.

To je bila prava riječ. Njeno je ime bila jedina pomutnja koja je mogla što značiti meni sada.

Ostavio

sam ga u autu i otrčao natrag u Forks u ravnoj liniji kroz uspavanu

šumu. Trajalo je krade no prvi put u autu. Tek koju minutu poslije

popeo sam se uz njenu kudu i maknuo prozor ispred sebe. Uzdahnuo sam

tiho od olakšanja. Sve je bilo kako je trebalo biti. Bella je bila

sigurna u krevetu, sanjajudi, kose prosute kao morska trava po jastuku.

Ali,

ne kao i ostalih večeri, bila je zgrčena s prekrivačem čvrsto

zategnutim oko njenih ramena. Hladno joj je, pretpostavio sam. Prije no

što sam se stigao smjestiti u svoje uobičajeno sjedalo, zadrhtala je u

snu, a usne su joj također zadrhtale.

Zamislio sam se na trenutak i onda izišao u hodnik kako bi prvi put istražio neki drugi dio kude.

Charijevo

hrkanje je bilo glasno i ujednačeno. Mogao sam gotovo uloviti djelid

njegova sna. Nešto s naletom vode i strpljivim očekivanjem …. Pecanje,

možda?

Tu, na vrhu stuba, bio je obedavajudi ormarid. Otvorio sam

ga nadajudi se, i našao što sam tražio. Odabrao sam najdeblji prekrivač

od posteljine i odnio ga natrag u njenu sobu. Vratiti du ga prije no

što se probudi i nitko nede biti pametniji.

Zadržavajudi dah, oprezno sam raširio prekrivač preko nje; nije reagirala na dodatnu težinu. Vratio

sam se u ljuljajudi stolac.

Dok

sam nemirno čekao da se ona utopli, mislio sam na Carlisea, pitajudi se

gdje je sada. Znao sam da de njegov plan prodi glatko – Alice je to

vidjela.

Razmišljanje o mom ocu natjeralo me da uzdahnem – Carlise

mi je previše vjerovao. Želio sam da sam osoba koja je on mislio da

jesam. Ta osoba, ona koja zaslužuje sredu, mogao bih se nadati da je

vrijedna ove spavajude djevojke. Kako bi stvari mogle biti drugačije

kada bi mogao biti taj Edward.

Dok sam razmišljao o tome, neobična, neprizvana slika preplavila mi je misli.

Na

trenutak, staro lice sudbine koju sam zamišljao, one koja je tražila

Bellinu uništenje bila je zamijenjena s najbudalastijim i nemarnijim od

svih anđela. Anđeo čuvar – nešto što je bila Carliseova verzija mene. S

bezbrižnim osmjehom na usnama, njene nebesko plave oči pune nestašluka

anđeo je formirao Bellu tako da je nisam mogao promašiti. Smiješno

modan miris da traži moju pažnju, tihi um da zapali moju znatiželju,

nesebičnu dušu da zavrijedi moje strahopoštovanje. Izostavila je

prirodan osjet za samo očuvanjem – tako da Bella može biti blizu mene –

i na kraju široku crtu privlačenja loše srede.

S bezbrižnim

osmjehom, neodgovorni anđel je došao do mene, lomljiva točno na mom

putu, slijepo vjerujudi u moj krivi moral kako de održati Bellu živom.

U ovoj viziji, to nije bila Bellina osuda: ona je bila moja nagrada.

Otresao

sam glavu na maštanje o anđelu koji ne razmišlja. Nije bila mnogo bolja

od harpije. Nisam mogao dobro misliti o višoj sili koja bi se ponašala

tako opasno i glupo. Mogao sam se boriti bar protiv ružne sudbine.

I

nisam imao anđela. Bili su rezervirani za dobre – one poput Belle. Pa

gdje je bio njen anđeo kroz sve ovo vrijeme? Tko je pazio na nju?

Lagano sam se nasmijao, prestrašen kad sam shvatio da ja ispunjavam tu ulogu.

Vampirski anđel – eto nešto novo.

Nakon

otprilike pola sata; Bella se opustila iz grča. Disanje joj je postalo

dublje i počela je mumljati. Nasmijao sam se, zadovoljan. Bila je to

mala stvar, ali barem je udobnije spavala večeras zato što sam ja bio

tu.

„Edward,“ uzdahnula je, i ona se nasmijala.

Gurnuo sam tragediju sa strane na trenutak i dopustio si da ponovno budem sretan.

11.Ispitivanje

CNN je prvi pokazao vijest.

Bilo mi je drago što je dospjelo na vijesti prije nego sam krenuo u školu, željan da čujem kako de ljudi

prenijeti izvještaj, i količinu pažnje koju de on plijeniti.

Sredom, bio je dan teških vijesti. Bio je potres u Južnoj Americi i politička otmica na Srednjem Istoku.

Tako da je naposljetku zavrijedilo samo nekoliko sekundi, nekoliko rečenica i mutnu sliku.

„Alonzo Calderas Wallace, kojeg se sumnjiči kao serijskog silovatelja, ubojica kojeg traže Texas i

Oklahoma, uhiden je sinod u Portlandu, Oregonu, zahvaljujudi anonimnoj dojavi. Wallace je nađen u

nesvijesti jutros rano u uličici, tek nekoliko metara od policijske postaje. Vlasti nam ovaj put ne mogu

redi hode li biti izručen u Houston ili Oklahoma City kako bi mu se sudilo.“

Slike nije bila jasna, mutan snimak, i imao je gustu bradu kada ga je slikalo. Čak i kada bi ga Bella

Swan vidjela, vjerojatno ga ne bi prepoznala. Nadao sam se da ne bi; nepotrebno bi ju prestrašilo.

„Pokrivanje vijesti ovdje u gradu de biti slabo. Predaleko je da bi to smatrali bitnim.“ Alice mi je rekla.

„Bila je to dobra odluka da ga Carlise odvede van države.“

Potvrdio sam. Bezobzira, Bella ionako nije gledala mnogo televiziju, i nikada nisam vidio njenog oca

da gleda bilo što osim sportskih kanala.

Učinio sam što sam mogao. Ovo čudovište nije više lovilo i ja nisam bio ubojica.

Ne u zadnje vrijeme, ionako. Napravio sam ono što treba kad sam vjerovao Carliseu bez obzira što

sam još uvijek želio da se čudovište nije tako lako izvuklo. Uhvatio sam se koko se nadam da de ga

izručiti u Texas, gdje je smrtna kazna bila tako popularna…

Ne. Nije bilo bitno. Ostaviti du ovo za sobom, i koncentrirati se na ono što je bilo najvažnije.

Ostavio sam Bellu u sobi prije manje od sata. Ved sam žudio za tim da ju vidim.

„Alice, bili ti smetalo - “

Prekinula me. „Rosalie de voziti. Glumiti de da je ljuta,ali znaš da de jedva dočekati priliku da se pravi

važna u novom autu.“ Alice je pobjegao osmjeh.

Nasmijao sam joj se. „Vidimo se u školi.“

Alice je uzdahnula, a moj osmjeh je postao grimasa.

Znam, znam, pomislila je. Ne još. Čekati du dok budeš spreman da me Bella upozna. Samo da znaš, da

ovo nisam samo ja ona koja je sebična. Belli du se i ja svidjeti.

Nisam joj odgovorio, pobjegao sam kroz vrata. Ova se situacija mogla gledati na više načina. Želi li

Bella znati Alice? Imati vampira za prijateljicu?

Znajudi Bellu… ta joj ideja vjerojatno ne bi ni najmanje smetala.

Dobacio sam sebi. Ono što je Bella željela i što je bilo dobro za nju bile su dvije različite stvari.

Počeo sam se osjedati teško kada sam parkirao auto na Bellin prilaz. Ljudski dio mene mi je govorio

kako stvari izgledaju drukčije ujutro – da se stvari mijenjaju kada ih prespavaš. Hodu li Belli izgledati

drukčije na slabom svijetlu maglom obavijena dana? Više opako ili manje opako nego što sam joj se

činio u tamni nodi? Jeli istina napokon došla do nje nakon što se naspavala? Hode li se napokon

bojati?

Snovi su joj bili mirni sinod. Kada je izgovorila moje ime ponovno i ponovno, nasmijala se. Više nego

jednom mumljala je moledi me da ostanem.

Zar to nede značiti ništa danas?

Čekao sam nervozno, slušajudi zvukove u njenoj kudi – brze korake po stubama, i brzo kidanje folije,

sadržaj frižidera kako lupa jedno u drugo kada je zalupila vratima. Činilo se kao da se žuri. Željna je da

dođe u školu? Pomisao me nasmijala, pun nade ponovno. Pogledao sam u sat.

Pretpostavio sam - uzimajudi u obzir brzinu na koju ju ograničava njen stari kamionet – malo je

kasnila.

Bella je pojurila iz kude, torba s knjigama joj je klizila s ramena, kosa skupljena u neuredan zamotuljak

ved se raspuštala na potiljak vrata. Debeli zeleni džemper koji je nosila nije bilo dovoljan kako se

njena tanka ramena ne bi pogrbila od hladne magle.

Dugi joj je džemper bio prevelik, nije joj odgovarao. Zamaskirao joj je figuru, pretvarajudi sve njene

predivne obline i meke linije u bezobličnu masu. Volio sam ovo jednako kao što bi volio da je obukla

nešto poput meke plave bluze koju je nosila sinod.

… tkanina joj se privila uz kožu na tako privlačan način, urezala se dovoljno nisko da otkrije

hipnotizirajudi način na koji su se njene vratne kosti izvijale od udubljenja pod njenim grlom. Plavo ju

je pratilo kao voda suptilni oblik njenog tijela…

Bilo je bolje – zapravo – što sam držao svoje misli daleko, daleko od tog oblika, pa sam bio zahvalan

neprikladnom džemperu koji je nosila. Nisam si mogao priuštiti da pogriješim, i bila bi to povijesna

pogrešaka misliti se o stranoj gladi koja je mislila o njenim usnama… njenoj koži … njenom tijelu …

drhtanje se oslobodilo unutar mene.

Gladi koje su me napadale stotinu godina.

Ali nisam si mogao dopustiti da mislim o tome da ju dodirnem, jer je to bilo nemogude.

Slomio bih je.

Bella se okrenula od vrata, u takvoj žurbi da je gotovo protrčala pored moga auta, a da ga ni ne

primijeti.

Poskočila ja da stane, koljena su joj bila kao u preplašenog ždrijeba. Torba joj je kliznula dalje niz

ruku, oči su joj poletjele širom otvorene i fokusirale se na auto.

Izišao sam, ne brinudi se o tom da hodam ljudskom brzinom i otvorio joj suvozačeva vrata. Više ju

nedu pokušavati prevariti – kada smo sami, makar du tada biti ja.

Pogledala je opet u mene, preplašena, činilo se kao da je van magle.

A onda se iznenađenje u njenim očima promijenilo u nešto drugo, i nisam se više bojao – pun nade –

da su se njeni osjedaji promijenili u toku nodi. Topla, čudna, zadivljujuda nada sva se topila u njenim

čokoladnim očima.

„Želiš li se voziti sa mnom danas?“ pitao sam ju. Nede biti kao sinod za večerom, pustiti du je da

odabere. Od sada, uvijek mora biti njen izbor.

„Da, hvala ti,“ promumljala je, ulazedi u moje auto bez oklijevanja.

Hode li me ikada prestati oduševljavati, da sam ja onaj kojem govori da? Sumnjao sam u to.

Proletio sam oko auta, jedva čekajudi da joj se pridružim. Nije pokazivala znakove da je šokirana

mojim iznenadnim pojavljivanjem.

Sreda koju sam osjetio kada je sjela kraj mene nije bila kao ništa slično. Bez obzira koliko sam uživao u

ljubavi i društvu svoje obitelji, bez obzira na razne zabave i interese koje je svijet mogao ponuditi,

nikada nisam bio ovako sretan. Čak i znajudi da je to krivo, da ne može dobro završiti, nije moglo

dugo držati osmjeh podalje od moga lica.

Moja jakna je bila složena preko naslonjača za glavu na sjedalu. Vidio sam kako ju je pogledala.

„Jaknu sam ponio za tebe.“ Rekao sam joj. To je bila isprika, trebao sam joj dati ispriku što sam se

pojavio rano ujutro, nepozvan. Bilo je hladno. Nije imala jaknu. Zasigurno prihvatljiv oblik lijepog

ponašanja. „Ne bih htio da se razboliš ili nešto slično.“

„Nisam baš tako osjetljiva.“ Rekla je zuredi u moja prsa radije nego lice, kao da je oklijevala vidjeti

moje oči.“ Ali je obukla kaput prije pa sam morao pribjedi naređivanju.

„Zar nisi?“ promumljao sam si.

Zurila je van u cestu kako sam ubrzavao put škole. Mogao sam podnijeti tišinu samo nekoliko

sekundi. Znao sam kakve su njene misli bile jutros. Toliko se promijenilo između nas od kada je zadnji

put sunce bilo van.

„Što je, nema dvadeset pitanja danas?“ upitao sam nastojedi održati razgovor laganim.

Nasmijala se, činilo joj se drago što sam ja načeo temu. „Zar ti moja pitanja smetaju?“

„Ne kao tvoje reakcije.“ Rekao sam joj iskreno, osmjehnuvši se kao na odgovor na njen osmijeh.

Usta su joj se spustila. „Zar loše reagiram?“

„Ne, to i jest problem. Sve to pre lako shvadaš – to nije prirodno.“ Ni jedan vrisak do sada. Kako to

može biti?

„Zbog toga se pitam što zapravo misliš?“

Naravno, sve što bi ili ne bi napravila tjeralo me da se pitam to.

„Uvijek ti kažem što zaista mislim.“

„Prepraviš ih.“

Zubi su joj pritisnuli u usnu ponovno. Čini se da nije primjedivala kada bi to radila – bio bi to

nesvjestan odgovor na tenzije. „Ne mnogo,“

Samo te riječi su bile dovoljne da moja znatiželja zaigra. Što je namjerno krila od mene?

„Dovoljno da me izludiš,“ rekao sam.

Oklijevala je i onda je šapnula, „Ne želiš to čuti.“

Morao sam zastati na trenutak, kako bih ponovio naš cijeli razgovor sinod, riječ po riječ, prije nego

sam povezao. Možda je trebalo toliko koncentracije jer sam mogao zamisliti sve što nisam želio da mi

kaže. I onda – zbog toga jer je ton njenog glasa bio isti kao sinod; tu je odjednom opet bilo boli –

sjetio sam se. Jednom, kada sam je upitao da ne izgovara svoje misli. Nikada to ne kaži, sve du osim

režati na nju. Rasplakao sam je…

Jeli to bilo ono što skriva od mene? Dubinu svojih osjedaja prema meni? To da joj nije smetalo što

sam ja čudovište, i da je smatrala da je prekasno da promjeni mišljenje?

Nisam mogao govoriti, jer su radost i bol bile prejake za riječi, sukob između njih dvije divljao je ne

želedi da dopusti smislen odgovor. Bilo je tiho u autu osim mirnog ritma njenog srca i pluda.

„Gdje je ostatak tvoje obitelji?“ iznenada je upitala.

Duboko sam udahnuo – registrirajudi miris u autu pravom boli prvi put; navikavao sam se na ovo,

shvatio sam sa zadovoljstvom - i prisilio se da budem opušten, opet.

„Uzeli su Rosalino auto.“ Parkirao sam na slobodno mjesto do auta u pitanju. Sakrio sam osmjeh dok

sam gledao kako joj se oči šire. „Razmetljivo, zar ne?“

„Ah. Ah. Ako ima to, zašto se vozi s tobom?“

Rosalie bi s svidjela Bellina reakcija… kada bi bila objektivna prema Belli što se vjerojatno ne bi

dogodilo.

„Kao što sam rekao, razmetljivo, pokušavamo se uklopiti.“

„Ne uspijevate.“ Rekla mi je, i nasmijala se bezbrižnim osmjehom.

Zvuk pun života, bez briga i njen smijeh zagrijali su moja prazna prsa čak i dok je punila moju glavu

sumnjom.

„Pa zašto je Rosalie vozila danas ako je upadljivije?“ pitala se.

„Zar nisi primijetila? Kršim sva pravila danas.“

Moj bi je odgovor trebao bar malo preplašiti – pa se naravno, Bella nasmijala na njega.

Nije čekala da joj otvorim vrata, baš kao sinod. Morao sam se pretvarati normalnim ovdje u školi – pa

se nisam mogao kretati dovoljni brzo da to spriječim – ali morat de se naviknuti da ju se tretira s više

pristojnosti, i brzo se naviknuti na to.

Hodao sam blizu njoj koliko sam se usudio, čekajudi pažljivo bilo koji znak koji bi ju mogao i malo

uznemiriti. Dvaput je njena ruka krenula k mojoj a onda bi ju ona povukla natrag. Izgledalo je kao da

me želi dodirnuti… Dah mi se ubrzao.

„Zašto vozite takva auta? Ako želite privatnost?“ pitala je kako smo hodali.

„Užitak.“priznao sam. „Svi volimo brzu vožnju.“

„Čini se.“ Promumljala je kisela glasa.

Nije pogledala gore kako bi vidjela moj odgovarajudi smiješak.

No –uh! Ne vjerujem! Kako je ovo Belli uspjelo? Ne kužim! Zašto?

Jessicino mentalno mrmljanje prekinulo je moje misli. Čekala je Bellu uzimajudi zaklon od kiše ispod

ruba krova kavane, s Bellinom zimskom jaknom preko ruke. Oči su joj bile širom otvorene od

nevjerice.

Bella je i nju primijetila, u ovom trenutku. Nježno rumenilo dotaklo je njene obraze kada je vidjela

Jessicin izraz. Misli u Jessicnoj glavi bile su prilično jasne na njenom licu.

„Hi Jessica, hvala ti što si se sjetila.“ Pozdravila ju je Bella. Krenula je po jaknu a Jessica joj ju je pružila

bez riječi.

Trebao bih biti ljubazan prema Bellinim prijateljima, bez obzira jesu li to bili dobri prijatelji ili ne.

„Dobro jutro, Jessica.“

uh.

Jessicine su se oči otvorile još šire. Ako Emmet sazna za ovo smijati de se cijelo stoljede.

„Eh..bok,“ promumljala je Jessica, i oči su joj bljesnule na Bellino lice prepuno značenja. „Vidimo se

na trigonometriji.“

Redi deš sve. Ne prihvadam ne kao odgovor. Detalje. Moram znati detalje. Edward CULLEN!!! Život

tako nije pošten.

Bellin su se usta pomakla. „Da, vidimo se tada.“

Jessicine su misli divljale dok je jurila na prvi sat, pogledavajudi na nas tu i tamo.

Cijelu priču. Ništa manje ne očekujem. Jesu li se planirali sresti sinod? Hodaju li? Koliko dugo? Kako je

to mogla skrivati? Zašto? Ne može to biti tek tako – mora da je ozbiljno zagrijana u njega. Postoji li

koja druga opcija? Saznati du. Ne mogu podnijeti da ne znam. Pitam se jeli se mazila s njim?

Oh… Jessicine misli su naglo bile razočarane, i pustila je da joj bez fantazije prolaze kroz glavu. Trznuo

sam se na promjenu, i ne samo zato što je zamjenila Bellu sobom u mentalnim slikama.

Nije moglo biti tako. A pak … želio sam….

Oklijevao sam priznati, makar i sebi. Na koliko sam krivih načina želio Bellu?

Koji de završiti tako da ju ubijem?

Protresao sam glavu i pokušao se razvedriti.

„Što deš joj redi?“ pitao sam Bellu.

„Hej,“ šapnula je vatreno. „Mislila sam kako ne možeš čitati moje misli!“

„Ne mogu.“ Zurio sam u nju, iznenađen, pokušavajudi nadi smisla u njenim riječima.

Ah – oboje smo mislili na istu stvar u isto vrijeme. Hm… Sviđalo mi se to.

„Kako god,“ mogu čitati njene – čekati de da te zaskoči u razredu.“

Bella je uzdahnula, i pustila jaknu da joj sklizne s ramena. Nisam odmah shvatio kako je vrača – ne bih

je pitao; radije bi da ju zadrži… kao znak – pa sam bio prespor kako bih joj ponudio pomod. Dodala mi

je jaknu i stavila ruke kroz svoju, bez da je pogledala gore kako bi vidjela da su mi ruke ispružene kako

bih joj pomogao. Zarežao sam na to i kontrolirao izraz prije no što je primijetila.

„Pa, što deš joj redi?“ pritisnuo sam ju.

„Malo pomodi? Što želi znati?“

Nasmijao sam se i protresao glavu. Želio sam znati o čemu razmišlja odmah. „To nije pošteno.“

Oči su joj se suzile. „Ne, to što ne dijeliš to što znaš – to nije pošteno.“

Da –voljela je dupla mjerila.

Došli smo do vrata razreda – gdje sam ju morao ostaviti; pitao sam se hode li gđa. Cope biti uslužnija

o promjeni u rasporedu mog sata Engleskog…. Fokusirao sam se. Mogao sam biti pošten.

„Želi znati dali potajno hodamo.“ Rekao sam polako, „I želi znati što osjedaš prema meni.“

Oči su joj bile širom otvorene – ne preplašene, ali okretne sad. Bile su otvorene za mene. Mogao sam

ih čitati. Pravila se naivna.

„Da.“ Promumljala je. „Što bi joj trebala redi?“

„Hmm.“ Uvijek se trudila da ja odam više no ona. Razmislio sam da odgovorim.

Tvrdoglavi uvojak njene kose, pomalo vlažan od magle, pao je preko njena ramena i zavio se gdje je

njena vratna kost bila sakrivena smiješnim džemperom.

To je povuklo moje oči… povuklo ih preko drugih sakrivenih linija…

Posegnuo sam pažljivije, ne dirajudi joj kožu – jutro je bilo dovoljno hladno i bez mog dodira – i vratio

ga na mjesto u neuredni zamotuljak tako da mi više ne odvlači pozornost. Sjetio sam se kada joj je

Mike Newton taknuo kosu i moja se čeljust zatvorila na to sjedanje. Tada se pomaknula od njega.

Njena reakcija sada nije bila slična; umjesto, oči su joj se malo raširile, krv je naletjela pod njenom

kožom, a srce, naglo nejednako zakucalo.

Pokušao sam sakriti osmjeh dok sam odgovarao na pitanje.

„Pretpostavljam da bi mogla redi da, na prvo.. ako ti ne smeta -“ njen izbor, uvijek njen izbor, „ –

lakše je no i jedno drugo objašnjenje.“

„Ne smeta mi,“ šapnula je. Srce joj još nije pronašlo normalan ritam.

„A što se tiče drugog pitanja…“ nisam mogao sakriti osmijeh sada. „Pa, i ja du slušati da čujem što je

što je odgovor na drugo također.“

Pusti Bellu da to uzme u obzir. Zadržao sam osmijeh dok joj je šok prošao licem. Brzo sam se okrenuo

prije no što je mogla pitati još odgovora. Teško mi je bilo ne dati joj nešto što je tražila. I želio sam

čuti njene misli ne moje.

„Vidjet du te za ručkom,“ dobacio sam joj preko ramena, to mi je bila isprika da provjerim da li još

gleda u mene, očiju širom otvorenih. Usta su joj opet bila spuštena. Opet sam se okrenuo, i nasmijao.

Koračao sam, nejasno svjestan šokiranih misli koje su se vrtjele oko mene – očiju koje su skakutale

naprijed i natrag s Bellinog lica na moje. Nisam obradao pažnju. Nisam se mogao skoncentrirati. Bilo

je dovoljno teško paziti da mi se noge kredu prihvatljivom brzinom dok sam prelazio gnjecavu travu

do mog slijededeg sata. Htio sam trčati –stvarno trčati, tako brzo da bih nestao, tako brzo da bih imao

osjedaj kao da letim. Dio mene je ved letjelo. Obukao sam jaknu i otišao na sat, puštajudi da njen miris

gusto pliva oko mene.

Gorjeti du sada – pustiti du miris da me napadne – i tako de ga poslije biti lakše ignorirati, kad opet

budem s njom za ručkom…

Bila je to dobra stvar što se moji učitelji više nisu trudili zvati me. Danas bi mogao biti dan kada bi me

uhvatili van, nespremnog i bez odgovora.

Moj um je bio na toliko mjesta jutros; samo je moje tijelo bilo u učionici. Naravno gledao sam Bellu.

To mi je postajalo prirodno – automatsko kao disanje. Čuo sam njen razgovor s snuždenim Mike

Newtonom. Brzo je usmjerila razgovor na Jessicu, i nasmijao sam se tako široko da je Rob Sawyer,

koji je sjedio za stolom do mene desno , vidljivo poskočio i kliznuo dublje u sjedalo, dalje od mene.

Uh, jezivo.

Pa, nisam potpuno ispao iz štosa.

Također sam pomalo pratio Jessicu, gledajudi je kako utvrđuje svoja pitanja za Bellu.

Jedva sam čekao četvrti dio, deset pute željniji i nestrpljiviji kao znatiželjna djevojčica koja je htjela

novi trač.

Također sam slušao Angelu Weber.

Nisam zaboravio zahvalnost koju sam osjedao prema njoj – što je mislila samo lijepe stvari za Bellu

kao jedno i što je pomogla sinod kao drugo. Tako sam čekao kroz jutro tražedi nešto što je ona željela.

Pretpostavljao sam da de biti lako; kao za bilo kojeg čovjeka, mora postojati neka sitnica ili igračka

koju je željela, Nekoliko, vjerojatno. Dostaviti du nešto anonimno i bit demo jednaki. Ali Angela se

pokazala gotovo teška što se tiče misli kao i Bella. Bila je čudno zadovoljna za adolescenta. Sretna.

Možda je to bio razlog njenoj neobičnoj ljubaznosti – bila je jedna od onih rijetkih ljudi koji su imali

što su željeli i željeli što su imali. Kada nije pazila na učitelje i bilješke razmišljala je o svoja dva mala

brata blizanca koje je vodila na plažu za vikend – predviđajudi njihovo uzbuđenje gotovo majčinskim

zadovoljstvom. Često je brinula za njih, ali nije bila ogorčena zbog te činjenice… To je bilo jako lijepo.

Ali nije mi baš pomagalo.

Moralo je postojati nešto što je željela. Morati du samo nastaviti tražiti. Ali poslije. Vrijeme je za Bellin

sat trigonometrije s Jessicom.

Nisam gledao kuda idem dok sam išao na Engleski. Jessica je ved bila na svom mjestu, objema

nogama tapkajudi nestrpljivo o pod dok je čekala Bellu da stigne.

Obrnuto kada sam se smjestio u meni dodijeljeno mjesto u učionici, postao sam jako miran.

Morao sam se posjetiti da se tu i tamo vrpoljim. Kako bi nastavio predstavu. Bilo je teško, moje su

misli bile fokusirane na Jessicine. Nadao sam se kako de ona paziti, stvarno pokušati pročitati Bellino

lice za mene.

Jessicino tapkanje se pojačalo kako je Bella ušla u prostoriju.

Izgleda … mrko. Zašto? Možda se ništa ne događa s Edwardom Cullenom. To bi bilo razočarenje.

Pak… onda bi on bio slobodan … ako je odjednom zainteresiran za hodanje, ne smeta mi da mu

pomognem…

Bellino lice nije izgledalo mrko, izgledalo je kao je kao da se opire. Bila je zabrinuta – znala je da du

čuti sve to. Nasmijao sam si se.

„Reci mi sve!“ Jess je zahtijevala dok je Bella vješala jaknu o naslonjač sjedala . Kretala se polako,

oklijevajudi.

Uh, kako je spora. Prijeđimo na sočne stvari!

„Što želiš znati?“ odugovlačila je Bella dok je sjedala na sjedalo.

„Što se dogodilo sinod?“

„Častio me večerom i odvezao kudi.“

I onda? Hajde, mora biti više od toga! Ionako laže, znam to. Pozvat du je na to.

„Kako ste tako brzo stigli doma?“

Gledao sam Bellu kako vrti očima na sumnjičavu Jessicu.

„Vozi kao manijak bilo je prestrašno.“

Slabašno se nasmiješila, a ja sam se nasmijao na glas, prekidajudi gsp. Masonovu objavu. Pokušao

sam pretvoriti smijeh u kašalj, ali nikoga nije prevarilo. Gsp. Mason me strijeljao iritantnim pogledom,

ali nisam se ni potrudio poslušati misao iza toga. Slušao sam Jessicu.

Huh. Zvuči kao da govori istinu. Zašto me tjera da to izvlačim iz nje riječ po riječ? Ja bi se hvalila iz

cijelih pluda da sam to ja.

„Je li to bio kao spoj – jesi li mu rekla da se nađete ondje?“

Jessica je gledala kako iznenađenje prolazi Bellinim licem, i bila je razočarana kako iskreno izgleda.

„Ne – iznenadila sam se kada sam ga vidjela ondje.“ Bella joj je rekla.

Što se događa??? „Ali pokupio te za školu danas?“ Mora biti još nešto u priči.

„Da – i to je bilo iznenađenje, također. Primijetio je kako nisam imala jaknu sinod.“

To nije baš zabavno, pomislila je Jessica, ponovno razočarana.

Umorio me način ispitivanja –želio sam čuti nešto što ved nisam znao. Nadao sam se da nije toliko

nezadovoljna da de preskočiti pitanja koja sam čekao.

„Pa hodete li se opet vidjeti?“ zahtijevala je Jessica.

„Ponudio se da me odveze u Seattle u subotu jer misli kako moj kamionet nije dorastao tome – da li

se to računa?“

Hmm. On svakako ide…pa, brine se za nju, na neki način. Mora tu biti nešto s njegove strane, ako ne s

njene. Kako to može biti? Bella je luda.

„Da.“ Jessica je odgovorila na Bellino pitanje.

„Pa onda,“ Bella je zaključila. „Da.“

„Woe… Edward Cullen.“ Bez obzira sviđa li joj se on ili ne, ovo je veliko.

„Znam.“ Uzdahnula je Bella.

Ton njenog glasa ohrabrio je Jessicu. Napokon – zvuči kao da shvada!

Mora shvatiti…

„Čekaj!“ Jessica je rekla, odjednom se sjetivši najbitnijeg pitanja. „Jeli te poljubio?“ Molim te reci da. I

onda opiši svaku sekundu!

„Ne,“ promumljala je Bella, pogledavši dolje na svoje ruke, lica koje je padalo.

„Nije tako.“

K vragu. Željela sam…Ha. Čini mi se i ona.

Nasijao sam se. Bella je izgledala uznemirena oko nečega razočarenje koje je Jessica pretpostavlja.

Ona to nije mogla željeti. Ne kada je znala ono što je znala. Nije mogla željeti biti tako blizu mojih

zubi. Zbog svega što je znala. Imao sam otrovne zube.

Zadrhtao sam.

„Misliš li u subotu…?“ oštro je nastavila Jessica.

Bella je izgledala još frustriranije kad je rekla. „Stvarno sumnjam u to.“

Da doista želi. To nije dobro za nju.

Jeli mi se zato što sam gledao kroz Jessicine misli, Jessica činila u pravu?

Pola sekunde bio sam ometen idejom, nemogudnošdu, kako bi je bilo poljubiti. Moje usne na njenim

usnama, kameno hladno na toplom, popustljivoj svili…

I onda ona umire.

Protresao sam glavom, vrpoljedi se i prisilio se da pazim.

„O čemu ste pričali?“ Jesi li pričala s njim ili si ga natjerala da izvlači svaku informaciju ovako?

Teško sam se nasmijao. Jessica nije bila daleko.

„Ne znam, Jess, o mnogo stvari. Malo smo pričali o eseju iz Engleskog.“

Jako malo. Nasmijao sam se šire.

Daj. „Molim te. Bella. Daj mi koje detalje.“

Bella je razmišljala na trenutak.

„Pa, O.K. imam jedan. Trebala si vidjeti kako je konobarica očijukala s njim – previše. Ali on nije uopde

obradao pažnju na nju.“

Koji čudan detalj za podijeliti. Bio sam iznenađen što je Bella uopde to spomenula. Činilo se kao jako

nebitna stvar.

Zanimljivo… „To je dobar znak. Jeli bila lijepa?“

Hmmm. Jessica je mislila više o tome nego ja. Mora biti da je to ženska stvar.

„Jako,“ rekla je Bella. „I vjerojatno imala devetnaest ili dvadeset.“

Jessica je trenutno bila ometena sjedanjem na Mikea na svom spoju u ponedjeljak navečer – Mike je

bio malo previše prijateljski raspoložen prema konobarici koju Jessica nije smatrala lijepom uopde.

Odgurnula je sjedanje i vratila se, gušedi svoju iritiranost, potragom za detaljima.

„Još bolje. Mora da mu se sviđaš.“

„Mislim,“ Bella je rekla polako, a ja sam bio na rubu sjedala, tijela veoma mirnog.

„Ali to je teško redi. Uvijek je tako tajnovit.“

Mora da nisam bio tako transparentno očit i izvan kontrole kako sam mislio,

Pak… kako je ona dobro promatrala… Kako nije shvatila da sam zaljubljen u nju?

Pregledao sam naš razgovor, gotovo iznenađen kako to nisam rekao na glas. Osjedalo se kao da je to

znanje bilo podtekst svake riječi između nas. Ah. Kako sjediš preko puta muškog manekena i vodiš

razgovor?

„Ne znam kako si bila dovoljno hrabra da ostaneš nasamo s njim,“ rekla je Jessica. Šok je proletio

Bellinim licem. „Zašto?“

Čudne reakcije. Što misli da sam mislila? „On je tako…“ Koja je prava riječ? „Zastrašujudi. Ne bih znala

što mu redi.“ Nisam mogla ni pričati engleski s njim danas, a sve što je rekao je bilo dobro jutro. Mora

da sam zvučala kao totalni idiot.

Bella se nasmijala. „Imam nekih problema i ja kada sam u njegovoj blizini.“

Mora da pokušava da se Jessica osjeda bolje. Bila je neprirodno pribrana kada smo bili zajedno.

„Oh da.“ Jessica je uzdahnula. „Nevjerojatno je zgodan.“

Bellino je lice naglo bilo hladnije. Oči su joj zasjela na isti način kada bi ustala protiv nepravde. Jessica

nije primijetila promjenu u njenom izrazu.

„Imao u njemu mnogo više od toga.“ Opalila je Bella.

Ohhh. Sada stižemo negdje. „Zaista? Kao što?“

Bella je zagrizla usnu na trenutak. „Ne znam to objasniti kako treba,“ konačno je rekla.

„Ali on je još više nevjerojatan iza tog lica.“ Pogledala je od Jessice, oči blago ne fokusirane kao da je

zurila u nešto daleko. Osjedaj koji sam osjedao je bio blago sličan onome kada bi me Carlise i Esme

hvalili više no što bi zaslužio. Sličan, ali jači, preplavljujudi.

Prodaju gluposti nekom drugom – nema ništa bolje od tog lica! Osim njegovog tijela. „Jeli to

mogude?“ Jessica se zahihotala.

Bella se nije okrenula. Nastavila je zuriti u daljinu, ignorirajudi Jessicu. Normalna bi osoba likovala.

Možda kada bi nastavila s jednostavnim pitanjima. Ha, ha.

Kao da pričam s djetetom u vrtidu. „Znači sviđa ti se,onda?“

Opet sam se ukočio.

Bella nije gledala Jessicu. „Da.“

„Mislim, da li ti se uistinu sviđa?“

„Da.“

Pogledaj kako se zarumenila.

I ja sam.

„Koliko ti se sviđa?“ Jessica je zahtijevala.

Razred Engleskog se mogao zapaliti a ja ne bi primijetio. Bellino je lice bilo blago crveno sada –

gotovo sam mogao osjedati toplinu iz mentalne slike.

„Previše,“ šapnula je. „Više nego što se ja sviđam njemu. Ali ne znam kako mogu tome pomodi.“

K vragu! Što je gsp. Varner pitao sada? „Um – koji broj gsp. Varner?“

Bilo je dobro što Jessica ne može više ispitivati Bellu. Trebala mi je minuta. O čemu je zaboga ta

djevojka sada razmišljala? Više nego se ja sviđam njemu? Kako je to smislila? Ali ne vidim kako tomu

pomodi? Što je to trebalo značiti? Nisam mogao nadi nikakvo racionalno objašnjenje za ta riječi. Bile

su besmislene.

Čini se kako ništa ne mogu uzeti za gotovo. Očite stvari, stvari koje su imale perfektnog smisla,

nekako su se okrenule naopako u njenom bizarnom mozgu?

Više nego se ja sviđam njemu? Možda još ne bi trebao isključiti instituciju. Bacio sam pogled na sat

škripedi zubima. Kako se tek minute mogu činiti nevjerojatno dugima besmrtniku? Gdje je moj

pogled?

Čeljust mi je bila čvrsto zaključana, kroz cijeli sat trigonometrije gsp. Varnera. Čuo sam više od tog

predavanja u mom razredu. Bella i Jessica nisu opet progovorile ali je Jessica pogledala Bellu nekoliko

puta , i jednom opet je njeno lice bilo briljantno crno bez očitog razloga.

Ručak nije mogao stidi dovoljno brzo.

Nisam bio siguran hode li Jessica dobiti nešto od odgovora koje sam ja čekao kada završi sat, ali Bella

je bila brža od nje.

Čim se zvono oglasilo Bella se okrenula Jessici.

„Na Engleskom Mike me pitao jesi li što rekla o ponedjeljku navečer,“ Bella je rekla, osmijeh joj se

rastezao na rubovima usana. Razumio sam ovo kao što uistinu i je – obrana je najbolji napad.

Mike je pitao o meni? Radost je odjednom ostavila Jessicin um mekšim, nezaštidenim, bez obične

oštrine. „Šališ se! Što je rekao?“

„Rekla sam mu da si se odlično zabavila – izgledao je zadovoljan.“

„Reci mi točno što je rekao i tvoj točan odgovor.“

To je sve što du dobiti od Jessice danas očito. Bella se smijala kao da je mislila na istu stvar. Kao da je

dobila rundu.

Pa, ručak de biti druga priča. Biti du uspješniji u dobivanju odgovora iz nje od Jessice, pobrinuti du se

za to.

Jedva sam mogao podnijeti da povremeno čujem Jessicu kroz četvrti sat.

Nisam imao strpljenja za posesivne misli o Mikeu Newtonu. Bilo mi je dosta njega zadnja dva tjedna.

Bio je sretan što je živ.

Bezvoljno sam se kretao kroz sat tjelesnog s Alice, onako kako smo se uvijek kretali kada se radilo o

fizičkim aktivnostima s ljudima. Ona je bila moja partnerica, naravno. Bio je prvi dan badmintona.

Uzdahnuo sam od dosade njišudi reket u sporim pokretima kako bi odbacio lopticu natrag na drugu

stranu. Lauren Mallory je bila u drugom timu; promašila je.

Alice je vrtjela reket kao palicu zuredi u strop.

Svi smo mrzili tjelesni, posebno Emmett. Igre u kojima se nešto baca, bile su uvrede njegovoj osobnoj

filozofiji. Na tjelesnom je bilo ore no obično – osjedao sam se iznervirano kao Emmett uvijek.

Prije no što mi je glava gotovo eksplodirala od nestrpljenja, trener Clapp završio je igru i poslao nas

ranije van. Bio sam smiješno zahvalan što je preskočio doručak – novi pokušaj dijete – i stalna glad

koja ga je natjerala da požuri napustiti školu i nađe negdje masni ručak. Obedao se je kako de početi

ponovno sutra…

Ovo mi je dalo dovoljno vremena da dođem do zgrade za matematiku prije no Bellin sat završi.

Uživaj, pomislila je Alice dok je odlazila nadi se s Jasperom. Još samo nekoliko dana da budem

strpljiva. Pretpostavljam da nedeš pozdraviti Bellu za mene, zar ne?

Bijesno sam protresao glavu. Jeli Bella u svemu fizičkom bila tako nesnalažljiva?

Biti de sunčano ovaj vikend. Možda bi želio promijeniti planove.

Uzdahnuo sam i nastavio u suprotnom smjeru.

Naslonio sam se na zid do vrata, čekajudi. Bio sam dovoljno blizu da sam mogao čuti Jessicine riječi

kroz cigle kao i njene misli.

„Nedeš sjediti s nama danas, zar ne?“

„Mislim da ne,“ odgovorila je Bella čudno nesigurno.

Zar nisam obedao da du provesti ručak s njom? O čemu razmišlja?

Izišle su iz razreda zajedno i obje cure u bile iznenađene kada su me vidjele. Ali mogao sam čuti samo

Jessicu.

Lijepo. Ah. Oh, da ovdje se događa više no što mi govori. Možda je nazovem večeras… Ili je možda ne

bi trebala ohrabrivati. Huh. Nadam se kako de ju brzo zaboraviti. Mike je sladak ali… wow.

„Vidimo se poslije, Bella.“

Bella je hodala prema meni te je stala korak od mene, još uvijek nesigurna. Koža joj je bila ružičasta

preko jagodičnih kostiju.

Znao sam ju sada dovoljno kako bih bio siguran da nema straha iza njenog oklijevanja. Očito, ovdje se

radilo o nekom bezdanu koji je zamislila između svojih i mojih osjedaja. Više no što se ja njemu

sviđam. Apsurdno!

„Zdravo,“ rekao sam, odsječenog glasa.

Lice joj je postalo veselije. „Bok.“

Nije mislila redi ništa drugo, pa sam poveo put do kavane a ona je polako hodala pored mene.

Jakna je upalila – njen miris nije bio udarac kao obično. Bilo je to samo pojačanje boli koji sam ved

osjedao. Mogao sam ga ignorirati više no što sam ikada smatrao da je mogude.

Bella je bila nemirna u redu za čekanje, igrajudi se rastreseno s patentom svoje jakne i nervozno se

prebacujudi s noge na nogu. Često bi bacila pogled na mene, ali kada bi srela moj pogled, pogledala bi

dolje, zasramila bi se. Jeli to bilo zato što je toliko ljudi zurilo u nas? Možda je mogla čuti glasne

šapate – tračevi su bili u riječima jednako koliko i u mislima.

Ili je možda shvatila iz moga izraza, da je bila u nevolji.

Nije ništa rekla dok sam uzimao njen ručak. Nisam znao što voli – ne još – pa sam uzeo pomalo od

svega.

„Što radiš?“ prosiktala je niskim glasom. „Ne uzimaš valjda sve to za mene.“

Protresao sam glavom i pokazao pladanj na blagajni. „Pola je za mene, naravno.“

Podigla je sumnjivo jednu obrvu, ali nije ništa više rekla dok sam pladao hranu i otpratio ju do stola

gdje smo sjedili tjedan prije njenog katastrofalnog iskustva s krvnom grupom. Činilo se kao mnogo

više no nekoliko dana. Sada je sve bilo drugačije.

Ponovno je sjela preko puta mene. Gurnuo sam pladanj prema njoj.

„Uzmi što god želiš.“ Ohrabrio sam je.

Uzela je jabuku i okrenula ju u rukama, znatiželjnog izgleda lica.

„Znatiželjna sam.“

Koje iznenađenje.

„Što bi napravio kada bi te tko izazvao da pojedeš hranu?“ nastavila je niskim glasom koji ljudske uši

ne bi mogle čuti. Uši besmrtnika bile su druga stvar, kada su obredale pažnju. Trebao sam im nešto

prije spomenuti….

„Uvijek si znatiželjna.“ Požalio sam se. Pa dobro. Nije kao da to prije nisam morao jesti. To je bio dio

pretvaranja. Neugodni dio.

Posegnuo sam za najbližu stvar, i zadržao njene oči dok sam odgrizao najmanji dio onoga što li je ved

to bilo. Bez gledanja, nisam mogao znati. Bila je to sluzasta i debela, odvratna ljudska hrana.

Prožvakao sam brzo i progutao, nastojedi ne napraviti grimasu. Hrana se polako i neugodno kretala

kroz moje grlo.

Uzdahnuo sam na pomisao na to kako du ju morati izbaciti natrag poslije. Gadljivo.

Bellin je izraz bio šokiran. Impresioniran.

Htio sam preokrenuti očima. Naravno da smo usavršili takve obmane.

„Kada bi te netko izazvao da pojedeš zemlju, mogla bi, jeli tako?“

Nos joj se namreškao i nasmijala se. „Jesam jednom… na izazov. Nije bilo tako loše.“

Nasmijao sam se. „Zašto nisam iznenađen.“

Izgledaju kao da im je udobno, zar ne? Dobar govor tijela. Dati du Belli moj dio poslije. Naginje se

prema njoj na baš onako kako bi trebao, da je zainteresiran. Izgleda zainteresirano.

Izgleda… savršeno. Uzdahnula je Jessica. Jam.

Sreo sam Jessicine znatiželjne oči, i pogledala je sa strane nervozno, brbljajudi djevojci do sebe.

Hmmm. Vjerojatno bolje da ostanem na Mikeu. Stvarnost, ne maštarija…

„Jessica analizira sve što radim,“ informirao sam Bellu. „Sve de ti priopditi poslije. “

Ponovno sam odgurnuo pladanj njoj – pica, shvatio sam – pitajudi se kako je najbolje početi.

Moje bivše frustracije bljesnule su kako su se riječi ponavljale u mojoj glavi: Više nego što se ja njemu

sviđam. Ali ne znam kako da tomu pomognem.

Uzela je griz istog komada pice. Zapanjilo me kako je puna povjerenja.

Naravno, nije znala da sam otrovan – ali to što dijelimo hranu je nede ozlijediti.

Očekivao sam da de me drugačije tretirati. Kao što drugo. Nikada nije – bar ne u negativnom smislu…

Početi du nježno.

„Pa konobarica je bila lijepa, je li?“

Ponovno je podignula obrvu. „Zaista nisi opazio?“

Kao da ijedna žena može uhvatiti moju pažnju osim Belle. Apsurdno, ponovno.

„Ne, nisam obradao pažnju. Imao sam mnogo toga na umu.“ Ni najmanje od svega je bili dodir meke

bluze….

Dobro je što je obukla taj ružni džemper danas.

„Jadna djevojka,“ rekla je Bella smijudi se.

Sviđalo joj se što mi konobarica ni na koji način nije bila interesantna. Mogao sam to razumjeti. Koliko

sam puta razmišljao o tome da Mikea Newtona učinim invalidom na biologiji?

Nije zbilja mogla vjerovati da njeni ljudski osjedaji, ostvarenje sedamnaest kratkih smrtnih godina,

mogu biti jači nego besmrtna strast koja se nakupljala u meni stoljedima.

„Nešto što si rekla Jessici…“ Nisam mogao zadržati glas uobičajenim. „Pa, to me muči.“

Bila je odmah na obrani. „Ne čudim se da si čuo nešto što ti se na sviđa. Znaš što se kaže za one koji

prisluškuju.“

Oni koji prisluškuju nikada ne čuju dobro o sebi.

„Upozorio sam te da du slušati,“ podsjetio sam je.

„A ja sam tebe upozorila kako ne želiš znati sve što ja mislim.“

Ah, mislila je o onome kada sam ju rasplakao. Žaljenje mi je glas učinilo tanjim.

„Jesi. Ali nisi baš u pravu, pak. Želim znati što misliš – sve. Samo bi želio… da ne misliš neke stvari.“

Više polulaži. Znao sam da ne bi trebao željeti da ona mari za mene. Ali jesam. Naravno da jesam.

„To je baš različito.“ Promumljala je, namrštivši se.

„Ali nije u tome stvar sada.“

„Onda što je?“

Nagnula se prema meni, ruke lagano ovijene oko grla. To je privuklo moje oko – smelo me. Kako

mora da je meka ta koža…

Usredotoči se, naredio sam si…

„Zar ti uistinu misliš da se ja više sviđam tebi nego ti meni?“ pitao sam ju. Pitanje mi je zvučalo

smiješno, kao da su riječi poremedene.

Oči su joj se raširile, disanje stalo. Tada je maknula pogled, brzo treptajudi. Njen se dah pretvorio u

tih šapat.

„Opet to radiš,“ promumljala je.

„Što?“

„Zasljepljuješ me,“ priznala je, i srela moje oči.

„Oh.“ Hmm. Nisam bio sam baš siguran što da napravim u svezi s tim. Niti sam bio siguran da ju želim

zasljepljivati. Još sam bio oduševljen da mogu. Ali to nije pomagalo tijeku razgovora.

„Nisi ti kriv.“ Uzdahnula je. „Ne možeš si pomodi.“

„Hodeš li mi odgovoriti na pitanje?“ Zahtijevao sam.

Zurila je u stol. „Da.“

To je bilo sve što je rekla.

„Da odgovoriti deš mi na pitanje, ili da, to stvarno misliš?“ nestrpljivo sam pitao.

„Da, zaista to mislim,“ rekla je bez da je pogledala gore. Bio je tu ne razgovijetan pod ton tuge u

njenom glasu. Ponovno se zacrvenjela, i njeni su se zubi nesvjesno micali kako bi zabrinuli njenu

usnu.

Iznenada sam shvatio da je to njoj bilo jako teško priznati, jer zaista vjerovala u to.

A ja nisam bio ništa bolji od one kukavice Mikea, tjerajudi ju da potvrdi svoje osjedaje prije nego ja

potvrdim svoje. Nije bilo bitno što se činilo kako je moja strana jako jasna. Nisam dopri do nje, stoga

nisam imao ispriku. „Nisi u pravu.“ Obedao sam. Mora čuti nježnost u mom glasu.

Bella me pogledala,oči joj nisu odavale ništa. „Ne možeš to znati,“ šapnula je.

Mislila je da podcjenjujem njene osjedaje jer ne mogu čuti njene misli. Ali, istina, ona je podcjenjivala

moje.

„Zbog čega tako misliš?“ pitao sam se.

Zurila je natrag u mene, s naborom između obrva, grizudi usne. Po milijunti put, očajnički sam želio

samo da ju mogu čuti.

Gotovo da du je početi preklinjati da mi kaže s čime se muči, ali podigla je prst kako bi me spriječila da

progovorim.

„Pusti me da razmislim,“ zahtijevala je.

Dok god je samo organizirala svoje misli, mogao sam biti strpljiv.

Ili sam se mogao pretvarati da sam.

Pritisnula je ruke zajedno, prevrdudi i okredudi svoje mršave prste. Gledala je svoje ruke kao da

pripadaju nekom drugom dok je govorila.

„Pa, osim očitog,“ promumljala je. „Ponekad… ne mogu biti sigurna – ja ne znam čitati misli – ali

ponekad se čini kao da mi pokušavaš redi zbogom, dok govoriš nešto drugo.“ Nije pogledala gore.

Uhvatila je to,nije li? Jeli shvatila kako me je samo slabost i sebičnost držala ovdje? Jeli mislila lošije o

meni zbog toga?

„Dobro zapažaš.“ Izdahnuo sam i onda gledao u užasu kako bol prolazi kroz njen izraz. Požurio sam da

proturječim njenoj pretpostavci. „Baš zato si u krivu, pak -“ počeo sam i onda zastao, sjedajudi se

riječi njenog objašnjenja.

Mučile su me, premda nisam bio siguran dali sam dobro shvatio. „Kako to misliš, očito?“

„Pa, pogledaj me,“ rekla je.

Gledao sam. To je sve što sam stalno radio. Što je time mislila?

„Sasvim sam obična,“ objasnila je. „Pa, osim loših stvari, kao bliskih susreta s smrdu i što sam toliko

nespretna da sam gotovo invalid. I pogledaj sebe. “ Zagrijala je zrak put mene, kao da je govorila o

nečem tako očitom toliko da nije bilo potrebe to uopde govoriti.

Mislila je da je obična? Mislila je da sam nekako bolji od nje? Po čijoj procijeni?

Budalastih, ograničenog uma, slijepih ljudi kao što su Jessica ili Gđa. Coppe? Kako nije mogla shvatiti

da je ona bila najljepše…. Najdivnije….

Riječi ionako nisu bile dovoljne.

I nije imala pojma.

„Ne vidiš sebe baš jasno, znaš?“ rekao sam joj. „Priznati du da si u pravu oko loših stvari…“ nasmijao

sam se bez humora. Nisam misli kako je zla sudbina koja ju je progonila komična. Nespretnost, je pak

bila pomalo smiješna. Mila. Bili mi vjerovala kada bi joj rekao kako je lijepa unutra i van? Možda bi je

usporedba malo više uvjerila. „Ali ti nisi čula što je svaki ljudski muškarac mislio tvog prvog dana.“

Ah, nada, uzbuđenje, nestrpljivost tih misli. Brzina kojom bi se pretvorile u nemogude maštarije.

Nemogude, jer nije željela ni jednog od njih. Ja sam bio onaj kome je rekla da.

Moj osmijeh mora da je bio samodopadan.

Njeno je lice bilo prazno od iznenađenja. „Ne vjerujem u to,“ promumljala je.

„Vjeruj mi bar samo jednom, ti si suprotno od običnog.“

Samo njeno postojanja bilo je dovoljno da opravda stvaranje cijelog svijeta.

Nije bila naviknuta na komplimente. Mogao sam to vidjeti. Još jedna stvar na koju de se morati

naviknuti. Zarumenjela se, mijenjajudi temu.

„Ali ja na govorim zbogom.“

„Zar ne vidiš? To dokazuje da sam u pravu. Ja marim više, jer ako to mogu učiniti…“ Hodu li ikada bit

dovoljno nesebičan da uradim pravu stvar? Protresao sam glavu u očaju. Morati du nadi snage.

Zaslužila je život. Ne ono što je Alice vidjela za nju. „Ako je odlazak prava stvar za napraviti…“ I morala

je to biti prava stvar, zar nije? Nije bilo nikakvog nemarnog anđela. Bella nije pripadala meni. „Onda

du povrijediti sebe, kako bi se spriječio da povrijedim tebe, da ti budeš sigurna.“

Kako sam rekao te riječi želio sam da budu istinite.

Zurila je u mene. Moje su je riječi nekako uspjele razljutiti. „I ti misliš da ja nedu napraviti isto?“

zahtijevala je bijesno.

Tako bijesna – tako meka i lomljiva. Kako bi ona ikada mogla koga povrijediti?

„Nikada nedeš morati birati,“ rekao sam joj, utučen ponovno velikom razlikom između nas.

Zurila je u mene, briga joj je zamijenila ljutnju u njenim očima ističudi mali nabor između njih.

Nešto je uistinu krivo s poretkom svemira ako netko tako dobar i lomljiv nije zavrijedio anđela čuvara

da je čuva van nevolja.

Pa, pomislio sam crnim humorom, bar ima vampira čuvara.

Nasmijao sam se. Kako sam volio svoju ispriku da ostanem. „Dakako, to što te pokušavam održati

sigurnom, počinje se činiti kao cjelodnevni posao koji zahtjeva moju stalnu prisutnost.“

Ona se nasmijala, također. „Nitko me nije pokušao srediti danas.“ Rekla je lagano, i onda je njeno lice

počelo nagađati na pola sekunde i oči su joj opet postale nečitke.

„Da.“ Suho sam dodao.

„Još.“ Složila se na moje iznenađenje. Očekivao sam da de poredi ikakvu potrebu za zaštitom.

Kako može? Sebični kreten? Kako nam ovo može raditi? Rosaliein probadajudi mentalni vrisak razbio

je moju koncentraciju.

„polako, Rose,“ čuo sam Emmettov šapat preko cijele kavane. Ruke su mu bile oko njenih ramena,

držedi ju čvrsto na njegovoj strani – obuzdavajudi je.

Oprosti, Edward, pomislila je Alice tiho. Shvatila je kako Bella zna previše iz vašeg razgovora… i, pa,

bilo bi gore da joj nisam rekla istinu odmah. Vjeruj mi za to.

Bacio sam pogled na mentalnu sliku koja je slijedila i što bi se dogodilo da sam rekao Rosalie da Bella

zna da sam ja vampir kod kude, gdje se Rosalie nije morala pretvarati. Morati du sakriti mog Aston

Martina negdje van države ako se na smiri dok škola ne završi.

Prizor mog najdražeg auta, u komadidima i zapaljenog me uzrujao – premda sam znao da sam

zaslužio kaznu.

Ni Jasper nije bio sretniji, poslije du se zabaviti ostalima. Imao sam tako malo vremena dodijeljenog s

Bellom, i nisam ga mislio potratiti. Čuo sam Alice kako me podsjeda da imam nekog posla.

„Imam još jedno pitanje za tebe.“ Rekao sam isključujudi Rosaline mentalne histerije.

„Pucaj.“ Rekla je Bella smiješedi se.

„Da li stvarno moraš idi u Seattle ovu subotu, ili je to samo isprika da izbjegneš odbiti sve svoje

udvarače?“

Napravila je grimasu. „Znaš, još ti nisam zaboravila za Tylera. Ti si kriv što je on uvjeren da ide na ples

sa mnom.“

„Oh, našao bi on priliku pitati te i bez mene – ja sam samo zapravo želio vidjeti tvoje lice.““

Nasmijao sam se sad sjetivši se njenog užasnog izraza. Ništa što sam joj ikada rekao o svojoj tamnoj

priči nikada nije učinilo da izgleda tako užasnuto. Istina je nije plašila. Željela je biti sa mnom. To me

zbunjivalo.

„Da sam te ja pitao, bili me odbila?“

„Vjerojatno ne.“ Rekla je. „ali bi ti otkazala poslije – odglumila bolest ili zavrnuti gležanj.“

Kako čudno. „Zašto bi to napravila?“

Protresla je glavom kao da je razočarana što nisam odmah shvatio.

„Nikada me nisi vidio na tjelesnom, pretpostavlja, ali mislila sam kako deš shvatiti.“

Ah. „Misliš li ti na to što ne možeš hodati preko ravne, stabilne površine bez da nađeš nešto o što deš

zapeti?“

„Očito.“

„To ne bi bio problem. Sve je u vođenju.“

Na djelid sekunde, bio sam preplavljen idejom mene kako je držim u svojim rukama na plesu – gdje bi

sigurno nosili nešto lijepo i profinjeno radije nego ovaj grozan džemper.

Savršeno jasno, sjetio sam se kako se njeno tijelo osjedalo pod mojim nakon što sam ju odbacio s

putanje dolazedeg kamioneta. Jače od panike i očaja ili razočaranja mogao sam se sjetiti tog osjedaja.

Bila je tako topla i meka, savršeno pristajudi u moj kameni oblik…

Trgnuo sam se natrag iz tog sjedanja.

„Ali nikada mi nisi rekla -“ brzo sam rekao sprečavajudi ju da se prepire sa mnom oko njene

nespretnosti, kao što je očito namjeravala . „Jesi li odlučna po pitanju odlaska u Seattle, ili bi ti

smetalo da radimo nešto drugo?“

Neiskren – dajudi joj izbor bez da sam joj dao opciju da provede dan bez mene. Ne baš pošteno od

mene. Ali obedao sam joj nešto sinod… i sviđala mi se ideja da ga ispunim – jednako koliko me ta ideja

užasavala.

Sunce de sjati u subotu. Mogao sam joj pokazati pravog sebe, ako sam bio dovoljno hrabar izdržati

užas i gađenje. Znao sam baš dobro mjesto gdje bih napravio taj rizik…

„Otvorena sam za opcije,“ Bella je rekla. „Ali morala bih te pitati uslugu.“

Potvrdio sam. Što bi ona to željela od mene?

„Što?“

„Mogu li ja voziti?“

Jeli ova ideja humor? „Zašto?“

„Pa, vedinom zato što sam rekla Charliu da idem u Seattle, baš je pitao jeli idem sama, a u to vrijeme

uistinu jesam. Kada bi pitao opet vjerojatno ne bi lagala, a ne mislim da de opet pitati, a ako ostavim

kamionet kudi, to de samo nepotrebno povudi temu. Također, i zato što me tvoja vožnja plaši.“

Preokrenuo sam očima prema njoj. „Od svih stvari koje bi te mogle plašiti, ti se brineš oko moje

vožnje.“ Zbilja, njen je mozak radio naopako. Protresao sam glavom, užasnut.

Edwad, pozvala je Alice hitno.

Iznenada sam zurio natrag u svijetli krug sunčeva svjetla, susreo se s Alicinim vizijama.

To je bilo mjesto koje sam dobro poznavao, mjesto kamo sam planirao odvesti Bellu – mala livada

gdje nitko osim mene nije išao. Tiho, lijepo mjesto gdje sam mogao računati na to d du biti sam –

daleko od bilo kakvog traga ljudi tako da je čak i moj um mogao imati malo mira i tišine.

Alice ga je također prepoznala, jer me vidjela tamo ne baš tako davno u drugoj viziji – jednoj od onih

bliještedih, neodređenih vizija koje mi je Alice pokazala ono jutro kad sam spasio Bellu od kamioneta.

U toj bljeskajudoj viziji, nisam bio sam. A sada je bilo jasno – Bella je bila sa mnom tamo. Pa sam bio

dovoljno hrabar. Zurila je u mene, duge joj plesale preko lica, očiju bez dubine.

To je isto mjesto, pomislila je Alice, njen um pun užasa koji nije odgovarao viziji. Napetost, možda, ali

užas? Što je mislila, isto mjesto?

I tada sam to vidio.

Edward! Alice je brzo protestirala. Volim ju, Edward!

Opako sam ju isključio.

Nije voljela Bellu kao ja. Njena je vizija bila nemoguda. Pogrešna. Nekako je bila zaslijepljena, vidjela

nemogude.

Nije prošlo ni pola sekunde. Bella je gledala znatiželjno u moje lice, čekajudi da odobrim njen zahtjev.

Jeli vidjela bljesak straha ili je to bilo prebrzo za nju?

Fokusirao sam se na nju, na naš nezavršen razgovor, gurajudi Alice i njene slabe pogrešne vizije iz

mojih misli. Nisu zasluživale moju pažnju.

Nisam uspio zadržati miran ton našeg razgovora, pak.

„Zar nedeš željeti redi svom ocu da provodiš dan sa mnom?“

Pitao sam, tama mi je izlazila iz glasa,

Odgurnuo sam vizije opet, pokušavajudi ih odgurati dalje, spriječiti ih da bljeskaju u mojoj glavi.

„S Charliem, manje je uvijek više.“ Bella je rekla sigurna u tu činjenicu. „Gdje idemo, ionako?“

Alice je bila u krivu. Smrtno u krivu. Nije bilo šanse za to. I to je samo bila stara vizija, nije vrijedila

sada. Stvari su se promijenile.

„Vrijeme de biti lijepo,“ rekao sam joj polako, polako boredi se protiv panike i neodlučnosti. Alice je

bila u krivu. Nastaviti du kao da nisam ništa vidio ni čuo.

„Pa kloniti du se od očiju javnosti… i, ti možeš ostati sa mnom, volio bih to.“

Bela je shvatila odmah; oči su joj bile svijetle i željne. „I pokazati deš mi što si mislio o suncu?“

Možda, kao toliko puta prije njena reakcija bude suprotna od očekivane. Nasmijao sam se na tu

mogudnost, boredi se da se vratim na veseliji trenutak. „Da, ali…“ Nije rekla da. „Ako ne želiš biti…

sama sa mnom, radija bih ipak da ne ideš u Seattle sama. Drhtim na pomisao nevolje koju bi mogla

nadi u tako velikom gradu.“

Usne su joj se stisnule, uvrijedila se.

„Pheonix je tri puta vedi od Seattlea – samo u populaciji. U veličini - “

„Ali čini se da nije došao red na tebe u Pheonixu.“ Rekao sam joj prekidajudi joj opravdanja. „Pa bi

radije da ostaneš sa mnom.“

Mogla je ostati zauvijek a ni to ne bi bilo dovoljno.

Ne smijem tako misliti. Nismo imali zauvijek. Sekunde koje su prolazile brojale su se više o ikada prije;

svaka ju je sekunda mijenjala dok sam ja ostajao netaknut.

„Pa eto nede mi smetati da ostanem sama s tobom.“ Rekla je.

Nede – jer su njeni instinkti ostali naopako.

„Znam,“ uzdahnuo sam. „Ali ipak bi trebala redi Carlieu“

„Zašto bi za ime svijeta trebala to napraviti?“ pitala je zvučedi užasnuto.

Zurio sam u nju., vizije, nisam uspio odgurati vrludajudu odvratnost iz glave.

„Da mi daš mali poticaj da te vratim.“ Prosiktao sam. Mogla mi je dati toliko – jednog svjedoka koji bi

me prisilo da budem oprezan.

Zašto mi je Alice baš sada tjerala svoje znanje?

Bella je glasno progutala i zurila u mene na dug trenutak. Što je vidjela?

„Mislim kako du riskirati.“ Rekla je.

Uh! Jeli je uzbuđivalo to što riskira život? Neki nalet adrenalina za kojim je žudjela?

Namrštio sam se Alice, koja je srela moj pogled s prijetnjom u njemu. Pokraj nje Rosalie je bijesno

režala, ali me nije mogla manje biti briga. Neka uništi auto. Bila je to samo igračka.

„Pričajmo o nečem drugom,“ predložila je Bella iznenada.

Pogledao sam natrag u nju pitajudi se kako može biti tako ravnodušna prema onom što je bilo

bitno.Zašto me nije vidjela kao čudovište koje sam i bio?

„O čemu želiš razgovarati?“

Oči su joj poletjele lijevo pa desno kao da je provjeravala da nitko ne prisluškuje.

Mora da planira predstaviti još jednu temu vezanu uz mit. Oči su joj se smrzle na trenutak i tijelo

ukočilo, onda me pogledala.

„Zašto si otišao na Kozije Stijene prošli vikend… loviti? Charlie je rekao kako to nije dobro mjesto za

kampiranje, zbog medvjeda.“

Tako nevažno. Zurio sam u nju, podižudi jednu obrvu.

„Medvjedi?“ izdahnula je.

Nasmijao sam se, gledajudi kako joj to sjeda. Hode li je ovo natjerati da me shvada ozbiljnije?

Hode li išta?

Sabrala je izraz. „Znaš,nije sezona medvjeda,“ rekla je ozbiljno, sužavajudi oči.

„Ako pažljivije čitaš, zakoni se odnose samo na one koji love oružjem.“

Izgubila je kontrolu nad licem ponovno na trenutak. Usne su joj se otvorile.

„Medvjedi?“ rekla je opet, pokusno pitanje ovaj put radije nego izdisaj šoka.

„Grizli je Emmettu najdraži.“

Gledao sam njene oči, vidjevši kako joj ovo sjeda.

„Hmm.“ Promumljala je. Zagrizla je picu, gledajudi dolje. Prožvakala je potpuno, i onda uzela pide.

„Pa,“ rekla je, konačno gledajudi gore. „Što je tebi najdraže?“

Pretpostavio sam da sam trebao očekivati nešto ovako, ali nisam. Bella je uvijek bila zanimljiva, u

najmanju ruku.

„Puma.“ Grubo sam odgovorio.

„Ah,“rekla je prirodnim tonom. Otkucaji srca su joj nastavili mirno i ujednačeno, kao da raspravljamo

o najdražem restoranu.

Dobro, onda. Ako se željela ponašati da je ovo nište neuobičajeno…

„Naravno, moramo paziti da ne utječemo na okoliš nemarnim izlovom,“ rekao sam joj glasa

odvojenog, bolničkog. „Pokušavamo se usredotočiti na područja prenaseljena grabežljivcima – idudi

koliko god daleko treba. Ima uvijek dovoljno jelena ovdje, i oni de biti dovoljni, ali gdje je zabava u

tome?“

Slušala je s pristojno zainteresiranim izrazom, kao da sam ja učitelj koji drži predavanje. Morao sam

se nasmijati.

„Da zaista,“ mirno je promumljala, uzimajudi još jedan griz pice.

„Rano proljede je Emmettu najdraže jer je sezona medvjeda.“ Rekao sam nastavljajudi s

predavanjem. „Tek se bude iz zimskog sna, pa su malo razdražljivi.“

Sedamdeset godina poslije, i on još nije prešao preko toga što je izgubio prvi meč.

„Nema ništa zabavnije od razdražljivog grizli medvjeda.“ Složila se Bella svečano kimajudi.

Nisam mogao zadržati drhtaj dok sam tresao glavom na njenu nelogičnu mirnodu. Morala me

razuvjeriti.

„Reci mi što zaista misliš, molim te.“

„okušavam to zamisliti – ali ne mogu,“ rekla je,pregib se pojavio između njenih očiju. „Kako lovite

medvjeda bez oružja?“

„Oh, imamo mi svoje oružje,“ rekao sam joj i onda joj bljesnuo široki osmjeh. Očekivao sam da de se

povudi, ali bila je veoma mirna gledajudi me. „Ali ne ono koje bi uzeli u obzir kad su pisali lovačke

zakone. Ako si ikada vidjela napad medvjeda na televiziji, trebala ni modi zamisliti Emmeta kako lovi.“

Bacila je pogled na stol gdje su drugi sjedili i zadrhtala.

Napokon. A onda sam se nasmijao sebi, jer sam znao kako je dio mene želio da ostane ravnodušna.

Njene tamne oči su bile raširene i duboke i zurile su u mene sada. „Jesi li i ti kao medvjed, također?“

pitala je gotovo u šapatu.

„Više kao puma, ili mi bar tako kažu,“ rekao sam joj pokušavajudi zvučati odsječeno ponovno. „Možda

naše performanse upuduju na nešto.“

Usne su joj se malko povukle u kutu. „Možda,“ ponovila je. A onda joj se glava nagnula u stranu i

znatiželja je iznenada bila u njenim očima.

„Jeli ro nešto što du modi vidjeti?“

Nije mi trebala Alice ilustrirati ovaj užas – moja je mašta bila dovoljna.

„Ne nikako,“ zarežao sam na nju.

Odmaknula se od mene očiju zbunjenih i uplašenih.

Ja sam se odmaknuo također, želedi ostaviti mjesta između nas. Nikada nede vidjeti, Zar ne? Nede

učiniti ništa da mi pomogne da je održim na životu.

„Pre strašno za mene?“ pitala je, jednakog glasa. Njeno srce, je ipak, brže kucalo.

„Da je zbog toga, poveo bi te večeras,“ izgovorio sam kroz zube. „Treba ti zdrava doza straha. Ništa

ne bi bilo bolje za tebe.“

„Onda zašto?“ zahtijevala je .

Mračno sam zurio u nju, čekajudi da se prepadne. Ja sam s bojao. Mogao sam jasno zamisliti Bellu uz

mene dok lovim…

Njene su oči ostale znatiželjne, nestrpljive, ništa više. Čekala je odgovor ne predajudi se.

Ali naš je sat istekao.

„Poslije.“ Opalio sam i ustao na noge. „Zakasnit demo.“

Pogledala je oko sebe, dezorijentirana, kao da je zaboravila da smo za ručkom.

Kao da je zaboravila da smo u školi – iznenađena što nismo sami na nekom privatnom mjestu.

Točno sam razumio taj osjedaj. Bilo mi je teško sjetiti se ostatka svijeta kad sam sa njom.

Ustala je brzo, posrčudi, i prebacila torbu preko ramena.

„Poslije, onda“ rekla je, i mogao sam vidjeti odlučnost po tome kako je namjestila usta, držati de me

za to

12.Komplikacije

Bella i ja smo tiho hodali na biologiju. Pokušavao sam se fokusirati na trenutak na djevojku do mene,

na ono što je bilo stvarno i tu, na nešto de držati Alicine užasne beznačajne vizije van moje glave.

Prošli smo Angleu Weber, kako se zadržava na pločnik, diskutirajudi o zadatku s dječakom s njenog

sata trigonometrije. Skenirao sam njene misli iz predostrožnosti, očekujudi još razočaranja, da bi bio

iznenađen njihovim zamišljenim pravcem.

Ah, eto nešto što je Angela željela, na nesredu to nije bilo nešto što se može lako

Zamotati.

Osjedao sam se neobično ugodno na trenutak, dok sam slušao Angeline čežnje. Osjedaj sličnosti koji

Angela nikada nede znati prošao je kroz mene, i bio sam u toj sekundi, kao sjedinjen s tom ljudskom

djevojkom.

Bio sam prilično stručan da znam da ja nisam bio jedini s tragičnom ljubavnom pričom. Slomljenih

srca je bilo posvuda.

U jednoj sekundi, bio sam naglo i potpuno uzrujan. Jer Angelina priča nije trebala biti tragična. Ona je

bila čovjek i on je bio čovjek i razlika koja se činila tako nepremostivom u njenoj glavi je smiješna,

potpuno smiješna u usporedbi s mojom situacijom. Nije bilo smisla u njenom slomljenom srcu. Koja

rasipna tuga, kad nije bilo ikakvog razloga kako ona ne bi bila s onim kojeg je željela. Zašto ona ne bi

imala ono što je željela? Zašto ova priča ne bi imala sretan kraj?

Htio sam joj dati dar…

Pa, dati du joj ono što je željela. Znajudi svijest dječaka do nje, objekta njenih obožavanja, a nije se

činilo kao da on nije voljan, samo su ga mučile iste poteškode kao i nju. Beznadna i pomirena kakva je

bila.

Samo bi trebao usaditi sugestiju…

Plan se formirao polagano, scenarij se pisao sam bez truda s moje strane. Trebati de mi Emmettova

pomod – natjerati ga da se složi s ovim bila je jedina prava poteškoda.

Ljudska priroda je bila toliko lakša za manipulirati od vampirske.

Bio sam zadovoljan s svojim rješenjem, mojim darom za Angelu.

Bilo je to lijepo odvlačenje pažnje od mojih problema. Kad bi se moj bar tako lako mogao popraviti.

Raspoloženje mi se malo popravilo kako smo Bella i ja sjeli. Možda bih trebao biti više pozitivan.

Možda ima neko rješenje tamo za nas koje mi bježi, na isti način na koje je Angeli očito rješenje za nju

bilo nevidljivo… Ne vjerujem… Ali zašto da trošim svoje vrijeme ne nadajudi se? Nisam imao vremena

za tratiti kada se radilo o Belli. Svaka je sekunda bila važna.

Gsp. Banner je ušao vukudi prastari Tv i video. Preskakao je kroz dijelove za koje nije bio pretjerano

zainteresiran – genetske poremedaje – tako da de sljededa tri dana prikazivati fil. Lorenzo` Oil nije bio

baš veseo komad, ali to nije spriječilo uzbuđenje u sobi.

Nema bilježaka, materijala za testiranje. Tri dana. Ljudi su se veselili.

To meni nije bilo važno, na bilo koji način. Nisam planirao obradati pozornost na ništa osim Belle.

Nisam odvukao svoju stolicu od nje danas, kako bi si dao prostora da dišem.

Umjesto, sjeo sam blizu nje kako bi sjeo i bio koji normalni čovjek. Bliže no što smo sjedili u mom

autu, blizu toliko da je lijeva strana mog tijela bila potopljena vrudinom njene kože.

Bilo je to čudno iskustvo, i žitak i izluđivanje, ali bilo mi je draže ovo nego da sjedim preko puta

njenog stola. Bilo je to više nego na što sam se navikao, a brzo sam shvatio da to nije bilo dovoljno.

Nisam bio zadovoljan. To što sam bio tako blizu njoj samo je činilo da sam želio biti još bliže.

Povlačenje je bilo jače, što bih bliže došao.

Optužio sam je da je magnet za katastrofe. Sada se to činilo kao doslovna istina. Ja sam bio opasnost,

i sa svakim centimetrom koji sam si dopustio biti bliže njoj, njeno privlačenje je dobivalo na snazi.

I onda je Gsp. Banner ugasio svjetla.

Bilo je čudno koliko je razlike ovo donijelo, uzimajudi u obzir da je manjak svjetla toliko malo značio

mojim očima. I dalje sam mogao vidjeti jednako savršeno kao i prije. Svaki detalj prostorije je bio

jasan.

Pa zašto iznenadni šok struje u zraku, u ovom mraku nije bio taman za mene?

Jeli to bilo zato što sam znao da sam ja jedini koji je mogao jasno vidjeti? Da smo oboje, i Bella i ja

nevidljivi drugima?

Kao da smo bili sami, samo nas dvoje, skriveni u tamnoj sobi, sjedimo tako blizu jedno drugome…

Moja se ruka kretala k njenoj bez moje dozvole. Samo da taknem njenu ruku, da ju držim u tami.

Hode li to biti tako strašna pogreška? Ako bi ju moja koža smetala, samo bi je trebala povudi natrag…

Povukao sam ruku natrag, složio ruke čvrsto preko prsiju i stisnuo ih. Bez pogrešaka. Obedao sam si

kako nedu činiti greške, bez obzira kako se minimalne činile.

Ako bi joj držao ruku, samo bi želio više – još neki nebitni dodir, još jedan pokret bliže njoj. Mogao

sam to osjetiti. Nova vrsta želje je rasla u meni, radedi na tome da prevlada moju kontrolu.

Bez pogrešaka.

Bella je složila svoje ruke sigurno preko svojih prsiju, i ruke su joj se skupile u šake, baš kao i moje.

O čemu razmišljaš? Umirao sam od želje da joj šapnem te riječi, ali je soba bila pre tiha da bi se

mogao provudi čak i šapčudi razgovor.

Film je počeo, samo malo osvjetljavajudi tamu. Bela je bacila pogled na mene. Primijetila je krut način

na koji sam držao tijelo – baš kao i njeno – i nasmijala se. Usne su joj se lagano odvojile, a oči su joj se

činile pune pozivanja.

Ili sam pak vidio što sam želi vidjeti.

Nasmijao sam se natrag; uhvatio njeno disanje s tihim uzdahom i okrenula se natrag.

Ovo je to još pogoršalo. Nisam znao njene misli, ali iznenada sam bio pozitivan, da sam bio u pravu

prije, i da je ona željela da je dodirnem. Osjetila je ovu opasnu želju baš kao i ja.

Između njenog tijela i mojeg, struja je prolazila.

Nije se pomaknula cijeli sat, držedi svoju ukočenu, kontroliranu pozu baš kao što sam ja držao svoju.

Ponekad bi pogledala put mene, i struja bi pržila kroz mene iznenadnim šokom.

Sati je prolazio – polako, ali pak ne dovoljno polako. Ovo je bilo tako novo, mogao bih ovako sjediti s

njom danima, samo kako bi potpuno iskusio osjedaj.

Imao sam na desetke različiti prepirki s sobom dok su minute prolazile, racionalno se boredi s željom

dok sam pokušavao opravdati želju da je dodirnem.

Napokon, Mr. Banner je upalio svjetla.

Pod jakim florescentnim svjetlom, atmosfera u sobi se vratila u normalu.

Bella je uzdahnula i rastegnula se, savijajudi prste pred sobom. Mora da joj je bilo neugodno držati taj

položaj dugo.

Bilo je lakše za mene – mirnoda mi je bila prirodna.

Nasmijao sam se opuštenim izrazom njenog lica. „Pa, to je bilo interesantno.“

„Umm,“ promrmljala je, jasno shvačaujudi na što sam mislio, ali ne komentirajudi.

Što bih dao da čujem o čemu razmišlja sada.

Uzdahnuo sam. Ne kao da de žaljenje pomodi tu što.

„Hodemo li?“ pitao sam, i ustao.

Napravila je izraz licem, i nestabilno ustala na noge, ruku pruženih naprijed kao da se boji da de pasti.

Mogao bih joj ponuditi ruku. Ili bi mogao smjestiti svoju ruku pod njen lakat – lagano – umiriti je.

Sigurno to ne bi bio tako strašan prekršaj…

Bez pogrešaka.

Bila je jako tiha dok smo hodali prema dvorani. Pregib je bio dokaz, između njenih očiju, znak da je

bila duboko u mislima. I ja sam, također duboko razmišljao.

Jedan dodir njene kože nede ju ozlijediti, zaključila je moja sebična strana.

Mogao bih lagano namjestiti pritisak svoje ruke. Nije to bilo baš teško, dok sam se približno

kontrolirao. Moja dodirna osjetila bila su bolje razvijena od ljudskih; mogao bi žonglirati s desetak

kristalnih pehara bez da i ijednog razbijem; mogao bi pomilovati mjehurid od pjene bez da ga

puknem. Dok god sam pod kontrolom…

Bella je bila kao mjehurid te pjene – krhka i kratkotrajna. Privremeno.

Koliko du dogo modi opravdati moju prisutnost u njenom životu?

Koliko sam imao? Hodu li imati drugu priliku kao ovu,kao ovaj trenutak, kao ovu sekundu?

Nede uvijek biti u dohvatu mojih ruku…

Bella se okrenula da se sretne sa mnom na ulazu u dvoranu, i oči su joj se proširile na izraz mog lica.

Nije govorila.

Vidio sam se u odrazu njenih očiju i sukobe kako se prikazuju na mom. Gledao sam kako se moje lice

mijenja kako je dobra strana izgubila prepirku.

Moja se ruka podigla bez svjesne naredbe da to uradi.

Jednako nježno kao da je napravljena od najtanjeg stakla, kao sa je krhka kao mjehurid, moji prsti su

pomilovali njenu nježnu kožu koja joj je prekrivala jagodičnu kost. Zagrijala se pod mojim dodirom, i

mogao sam osjetiti pulsiranje njene krvi kako ubrzava ispod njene prozirne kože.

Dosta, naredio sam si, premda je moja ruka žudjela da se oblikuje prema obliku njenog lica. Dosta.

Bilo je teško povudi ruku natrag, da se zaustavim od toga da joj se približim bliže no što jesam sad.

Tisudu različitih mogudnosti proletjelo mi je kroz glavu sekundi – tisudu različitih načina da ju

dodirnem. Vrhovima mojih prstiju pratio sam liniju njenih usana. Dlan mi se smještao pod njenom

bradom. Povlačedi kvačicu iz njene kose i puštajudi da se prospe preko moje ruke. Moje su se ruke

ovile oko njenog struka držedi ju uz dužinu moga tijela.

Dosta.

Prisilio sam se da se okrenem, da se maknem od nje. Tijelo mi se micalo ukočeno – nevoljko.

Pustio sam svoj um da odluta iza nje kako bi ju gledao dok sam brzo odlazio, u iskušenju da gotovo

potrčim. Mogao sam uhvatiti Mike Newtonove misli – bile su najglasnije – dok je gledao Bellu kako

prolazi pored njega u nekom zaboravu, ne fokusiranih očiju i crvenih obraza.

Zurio je i odjednom je moje ime bilo spojeno s psovkama u njegovoj glavi; nisam si mogao pomodi a

da ne zarežim lagano u odgovor.

Ruka me peckala. Ispružio sam ju i potom savio u šaku, ali je nastavila pedi bez boli.

Ne nisam je ozlijedio - ali to što sam je dodirnuo je još uvijek bila pogreška.

Osjedala se kao vatra – kao da se plamteda žeđ s mog grla proširila na cijelo tijelo. Sljededi put kada

du biti blizu nje, hodu li se modi zaustaviti a da je ponovno ne taknem?

A ako bi taknuo njeno lice, bili se mogao zaustaviti na tome?

Nema više pogrešaka. To je bilo to.

Sačuvaj si to sjedanje, Edward, rekao sam si mrsko, i drži ruke k sebi. To, ili du se morati prisiliti da

odem… nekako. Nisam si smio dopustiti biti blizu nje ako du inzistirati na pogreškama.

Duboko sam uzdahnuo kako bi smirio misli.

Emmett me sustigao ispred zgrade engleskog.

„Hej, Edward,“ on izgleda bolje. Čudno, ali bolje. Sretno.

„Hej Em.“ Jesam li izgledao sretno? Pretpostavio sam, unatoč kaosu u mojoj glavi, osjedao sam se

tako.

Nađi način da držiš jezik za zubima, momak. Rosalie ti želi isčupati jezik.

Uzdahnuo sam. „Žao mi je što sam te ostavio da se boriš s tim. Jesi li ljut na mene?“

„Ne. Rose de priječi preko toga. Ionako bi se dogodilo.“ Ono što Allice vidi da dolazi….

Alicine vizije nisu ono o čemu sam htio sada razmišljati. Htio sam razmišljati o ovome sada. Krenuo

sam naprijed, zubi su mi se zaklopili.

Uhvatio sam prizor Bena Cheney kako ulazi u sobu Španjolskog ispred nas. Ah – eto moje prilike da

dam Angeli Webber njen dar.

Stao sam hodati i uhvatio Emmettovu ruku. „Stani sekundu.“

Što je?

„Znam da to nisam zaslužio, ali bili mi ipak napravio uslugu?“

„Što je?“ pitao je znatiželjno.

Ispod mog daha – i brzinom koja bi ove riječi učinila neshvatljiva čovjeku bez obzira kako bi ih glasno

izgovorio – objasnio sam mu što želim.

Zurio je u mene prazno kada sam bio gotov, misli praznih kao i lica.

„Pa?“ nastavio sam. „Hodeš li mi pomodi da to napravim?“

Trebala mu je minuta da odgovori. „Ali, zašto?“

„Hajd` Emmett, zašto ne?“

Tko si ti i što si učinio s mojim bratom?

„Zar ti nisi onaj koji se žali kako je u školi uvijek isto?

Ovo je nešto malo drugačije, zar ne? Gledaj na to kao na eksperiment – eksperiment o ljudskoj

naravi.“

Zurio je u mene još na trenutak i popustio. „Pa da drugačije je,priznat du ti to…. Okej, dobro.“ Frknuo

je i onda se smirio. „Pomodi du ti.“

Nasmijao sam mu se, osjedajudi se entuzijastično oko mog plana sada kada je on pristao. Rosalie je

bila davež, ali du joj uvijek dugovati što je odabrala Emmetta, nitko nije imao boljeg brata od mene.

Emmettu nije trebala praksa. Šaptao sam mu njegove rečenice ispod daha kako smo hodali u

učionicu.

Ben je ved bio na svom sjedalu iza moga, prikupljajudi svoj rad kako bi ga predao.

Emmett i ja smo oboje sjeli i napravili istu stvar. Učionica nije bila tiha još: žamor razgovora nastavio

se dok bi Gđa. Goff pozvala na pažnju.

Nije joj se žurilo, ocjenjivala je testove prošlog razreda.

„Pa,“ rekao je Emmett glasa jačeg no što je bilo potrebno – ako se stvarno obradao samo meni. „Jesi li

ve pozvao Angelu Webber van?“

Zvuk papira koji šupka iza mene iznenada se prekinuo kako se Ben ukočio, pažnje iznenada

usmjerene na naš razgovor.

Angela? Razgovaraju o Angeli?

Dobro. Imao sam njegovo zanimanje.

„Ne,“ rekao sam mičudi glavom polako kako ni izgledao kao da žalim.

„Zašto ne?“ improvizirao je Emmett, „Da nisi kukavica?“

Napravio sam mu grimasu. „Ne. Čuo sam da je zainteresirana za nekog drugoga.“

Edward Cullen de pozvati Angelu van? Ali… Ne. Ne sviđa mi se to. Ne želim njega blizu nje. On nije…

dobar za nju. Nije… siguran.

Nisam predvidio njegovo kavalirstvo, zaštitnički instinkt. Računao sam na ljubomoru. Ali što god je

palilo.

„Pustiti deš da te to zaustavi?“ pitao je Emmet podcjenjivački, ponovno improvizirajudi.

„Nije ti do natjecanja?“

Zurio sam u njega, ali sam iskoristio ono što mi je dao. „Gledaj, čini mi se kako joj se stvarno taj Ben

sviđa. Nedu je pokušati uvjeriti u drukčije. Ima i drugih djevojaka.“

Reakcija u stolici iza mene bile je električna.

„Tko?“ pitao je Emmett, vračajudi se na scenarij.

„Moj partner iz laboratorija spomenuo je nekog Cheney. Nisam siguran dali znam tko je.“

Zagrizao sam svoj osmjeh. Samo je bahatim Cullenima moglo prodi to da ne znaju svakog učenika u

ovoj maloj školi.

Benova glava je bila preplavljena šokom. Mene? Preko Edwarda Cullena? Ali zašto bi joj se ja sviđao?

„Edward,“ Emmett je promumljao nižim tonom, okrečudi očima put dečka.

„On je odmah iza tebe,“ izgovorio je, tako očito da bi čovjek mogao lagano čitati riječi.

„Oh,“ promumljao sam natrag.

Okrenuo sam se u svom sjedalu i bacio pogled na dečka iza mene. Na sekundu, njegove crne oči iza

naočala su bile preplašene, i onda se ukočio i uskladio svoja uska remena, uvrijeđen mojom jasno

ponižavajudom procjenom. Brada mu se izbacila i ljutnja potamnila njegovu zlatno smeđu kožu.

„Huh,“ rekao sam arogantno dok sam se okretao Emmettu.

Misli kako je bolji od mene. Ali Angela nije. Pokazati du ja njemu…

Savršeno.

„Nisi li rekao da ona vodi Yorkie na ples, pak?“ Emmett je pitao, dahtajudi kako je rekao ime dječaka

kojeg su mnogi ismijavali zbog njegove neuglednosti.

„To je valjda bila grupna odluka.“ Htio sam biti siguran da je Benu jasno ovo. „Angela je sramežljiva.

Ako B – pa, ako momak nema hrabrosti da ju pozove van, ona njega nede nikada pozvati.“

„Sviđaju ti se sramežljive djevojke,“ rekao je Emmett opet improvizirajudi. Tihe djevojke. Djevojke

kao… hmm, ne znam. Možda Bella Swan?

Namrštio sam se na njega. „Baš tako.“ Onda sam se vratio predstavi. „Možda se Angela umori od

čekanja. Možda je ja pozovem na maturalnu.“

Ne, nedeš, pomislio je Ben, i uspravio se u stolici. Pa što što je toliko viša od mene? Ako njoj nije

bitno, nije ni meni. Ona je najljubaznija, najpametnija, i najljepša djevojka u školi… i ona želi mene.

Sviđao mi se ovaj Ben. Činio se veseo i dobronamjeran. Možda ček i vrijedan djevojke kao što je

Angela.

Pokazao sam Emmettu palac gore ispod stola kako je gđa. Cope ustala i pozdravila razred..

U redu, priznati du, to je bilo nekako zabavno, pomislio je Emmett.

Nasmijao sam se sebi, zadovoljan što sam uspio oblikovati sretan kraj jedne ljubavne priče. Bio sam

siguran da de Ben napraviti to, i da de Angela primiti moj anonimni dar. Moj dug je vraden.

Kako su ljudi bili budalasti, da dopuste da im razlika od šest centimetara spriječi u sredi.

Moj uspjeh me oraspoložio. Opet sam se nasmijao kako sam sjeo u svoju stolicu i pripremao se na

zabavu. Napokon, kako je Bella istaknula nakon ručka, nikada ju nisam vidio u akciji na tjelesnom

prije.

Mikove su misli bile najlakše za odrediti u žamoru glasova koji su se rojili kroz dvoranu. Njegov mi je

um postao prepoznat kroz ovih nekoliko zadnjih tjedana. S uzdahom, pomirio sam se da slušam kroz

njega. Bar sam mogao biti siguran da de obradati pažnju na Bellu.

Bio sam točno na vrijeme da ga čujem kako se nudi da joj bude partner u badmintonu; dok je davao

prijedlog druga partnerstva su mu prolazila kroz glavu. Zubi su mi se spojili i morao sam se podsjetiti

da ubijanje Mikea Newtona nije bila dopuštena mogudnost.

„Hvala Mike – ne moraš ovo raditi, znaš.“

„Ne brini, skloniti du ti se s puta.“

Namrštili su se jedno drugom, i bljeskovi bezbrojnih nezgoda – uvijek na neki način povezane s

Bellom – bljesnule su kroz Mikeovu glavu.

Mike je isprava igra sam, dok je Bella oklijevala na stražnjem dijelu igrališta, držedi svoj reket oprezno

kao da je kakvo oružje. Onda se trener Clapp umiješao i naredio Mikeu da pusti Bellu da igra.

Uh,oh. Pomislio je Mike dok se Bella kretala naprijed s uzdahom, držedi svoj reket pod nespretnim

kutom.

Jennifer Ford, servirala je lopticu ravno prema Belli sa samodopadnim obratom u mislima. Mike je

vidio Bellu kako posrde prema njemu, mašudi svojim reketom široko od mete i potrčao je da spasi

volej.

Gledao sam putanju Bellinog reketa s uzbunom. Dovoljno sigurno, udarilo je u zategnutu mrežu i

odbilo se u nju, udarajudi je u čelo prije no što se zavrtjelo i udarilo Mikea u ruku s glasnim udarcem.

Ow, ow, to de ostaviti modricu.

Bella je masirala čelo. Bilo je teško ostati u svom sjedalu gdje sam pripadao znajudi da je ona

povrijeđena.

Ali što bih mogao napraviti da sam tamo? I nije se činilo ozbiljno… Oklijevao sam gledajudi. Ako je

namjeravala nastaviti igrati, namjeravao sam izmisliti ispriku da je izvučem s nastave.

Trener se nasmijao. „Oprosti, Newton.“ Ta je cura donosila nesredu i ne bi ju trebao nametati

drugima…

Namjerno je okrenuo leđa kako bi gledao drugu igru tako da se Bella može vratiti u svoju ulogu

promatrača.

Ow, ponovno je pomislio Mike masirajudi ruku. Okrenuo se Belli. „Jesi li ti u redu?“

„Da, jesi li ti?“ pitala je smeteno, crvenedi se.

„Mislima kako du preživjeti,“ Ne bih želio zvučati kao plačko. Ali, čovječe, boli!

Mike je zavrtio ruku u krug, trznuo se.

„Ja du ostati iza,“ Bella je rekla, s neugodom i žaljenjem na licu prije no boli. Možda je Mike prošao

najgore. Baš sam se nadao da je to slučaj.

Bar nede više igrati. Držala je svoj reket pažljivo iza leđa. Oči široke od kajanja… Morao sam opravdati

svoj smijeh kašljanjem.

Što je tako smiješno? Emmett je želio znati.

„Kažem ti poslije,“ promumljao sam.

Bella se nije više vračala u igru. Trener ju je ignorirao i pustio Mikea da igra sam.

Proletio sam kroz test na kraju sata, i gđa. Goff me pustila ranije. Pažljivo sam slušao Mikea dok sam

hodao kroz školu. Odlučio je direktno pitati Bellu o meni.

Jessica se kune da oni hodaju. Zašto? Zašto je morao odabrati nju?

Nije shvatio pravi fenomen – da je ona izabrala mene.

„Pa'“

„Pa što?“ zapitala se.

„Ti i Cullen, huh?“ Ti i čudak. Pretpostavljam, ako je bogati momak tako važan tebi…

Zaškljocao sam zubima na ovu ponižavajudu pretpostavku.

„To te se ne tiče, Mike.“

Obrambena. Pa istina. Sranje. „Ne sviđa mi se to.“

„Ni ne treba ti se sviđati,“ opalila je.

Zašto ne vidiš koja je to cirkuska nakaza? Kakvi su oni svi. Način na koji zuri u nju. Ježim se kada

gledam. „Gleda te kao… kao da si nešto za pojesti.“

Smirio sam se, čekajudi odgovor.

Lice joj je pocrvenjelo, a usne joj se stisnule zajedno kao da zadržava dah. I onda je odjednom hihot

izletio kroz njene usne.

Sada mi se smije. Odlično.

Mike se okrenuo, misli tužnih, i otišao se presvudi.

Naslonio sam se na zid dvorane i pokušao se sabrati.

Kako se mogla nasmijati na Mikeovu optužbu – tako blizu istini da sam se počeo brinuti da je Forks

pre svjestan… Zašto bi se smijala na pretpostavku da bi ju mogao ubiti, kada je znala da je to u

potpunosti istina? Gdje je tu bio humor?

Što nije bilo uredu s njom?

Jeli imala morbidni smisao za humor? To se nije uklopilo u ono što sam znao o njenom karakteru, ali

kako sam mogao biti siguran? Ili je možda moje sanjarenje o buntovnom anđelu bilo istinito u

jednom dijelu, tom da nije imala osjedaj straha uopde. Hrabra – to je bila jedna riječ za to. Druge bi

mogle redi glupa, ali znao sam kako je bila pametna. Bez obzira koji je razlog bio pak, ovaj nedostatak

straha i uvrnuti osjedaj za humor nije bio dobar za nju. Jeli ju taj čudni nedostatak stalno dovodio u

opasnost? Možda me uvijek bude trebala ovdje…

Samo tako, moje se raspoloženje povedavalo.

Kada bih se samo mogao disciplinirati, učiniti se sigurnim, onda bi možda bilo uredu da ostanem s

njom.

Kada je prolazila kroz vrata dvorane, ramena su joj bila ukočena, i donja joj je usna opet bila ispod

zubi – znak nemirnosti. Ali čim su njene oči srele moje, njena su se kruta ramena opustila i široki joj

se osmjeh opustio licem, Bio je to čudno miran izraz. Bez oklijevanja je koračala do mene, stala je

samo kada je bila dovoljno blizu da se vrudina njenog tijela razbila kao plimni val o moje tijelo.

„Bok,“ šapnula je.

Sreda koju sam osjetio taj trenutak bila je bez presedana.

„Zdravo,“ rekao sam, i tada – zato što je moje raspoloženje iznenada bilo vedrije nisam mogao

odoljeti ne zadirkivati je – dodao sam, „Kako je bilo na tjelesnom?“

Osmjeh joj je lepršao. „Dobro.“

Bila je loš lažljivac.

„Stvarno?“, pitao sam, navaljujudi na tu temu – još sam bio zabrinut za njenu glavu; jeli ju boljelo? –

ali tada su misli Mikea Newtona bile tako glasne da su mi razbile koncentraciju.

Mrzim ga. Želio bi da umre. Nadam se kako de se svojim sjajnim autom odvesti ravno s litice. Zašto ju

ne može ostaviti samu? Neka se drži sebi ravnih – nakaza.

„Što?“ Bella je zahtijevala.

Moje su se oči ponovno fokusirala na njeno lice. Pogledala je Mikea povlačedi se natrag, i onda

ponovno u mene.

„Newton mi ide na živce,“ priznao sam.

Usta su joj se otvorila, i osmjeh joj je nestao. Mora da je zaboravila da ja mogu gledati nju kako razara

protekli sat, ili se nadala da to nisam koristio.

„Opet si slušao?“

„Kako ti je glava?“

„Nevjerojatan si!“ rekla je kroz zube, i onda se okrenula od mene i bijesno krenula na parkiralište.

Koža joj se zarumenila – bilo joj je neugodno.

Držao sam korak s njom, nadajudi se da de njena ljutnja brzo prodi. Inače mi je brzo opraštala.

„Ti si bila ona koja je spomenula kako te nikada nisam vidio na tjelesnom.“ Objasnio sam.

„To me učinilo znatiželjnim.“

Nije odgovorila, obrve su joj se skupile.

Naglo je zastala na parkiralištu kada je shvatila da je put do mog auta zatvoren hrpom muških

učenika.

Pitam se kako su brzo išli u ovoj stvari…

Pogledaj SMG pedale za upravljanje. Nisam ih nikada vidio nigdje osim u časopisu…

Lijepi bočni žmigavci. Baš bi želi da imam šezdeset tisuda dolara…

Baš zbog ovog je bilo bolje za Rosalie da koristi svoje auto van grada.

Progurao sam se kroz mnoštvo požudnih dječaka do mog auta; nakon sekunde oklijevanja Bella je

prikladno slijedila.

„Razmetljivo,“ promumljao sam kako sam se popeo.

„Kakvo je to auto?“ pitala se.

„M3.“

Namrštila se. „Ne govorim jezikom Auto i Vozač.“

„To je BMW.“ Preokrenuo sam očima i fokusirao se da se vratim unatrag a da nikoga ne pogazim.

Morao sam pogledati neke dečke koji se nisu činili voljni skloniti se s puta. Da na pola sekunde sretnu

moj pogled činilo se dovoljno da ih uvjeri.

„Jesi li još ljuta?“ pitao sam ju. Njeno se mrštenje opustilo.

„Svakako,“ odgovorila je odsječeno.

Uzdahnuo sam. Možda to nisam trebao spomenuti. Dobro. Pokušati du se iskupiti, pretpostavio sam.

„Hodeš li mi oprostiti ako se ispričam?“

Promislila je o tome na trenutak. „možda… ako tako misliš,“ odlučila je.

„I ako obedaš da to nedeš više raditi.“

Nisam joj htio lagati, ali nema šanse da pristanem na to. Možda da ponudim drugačiju razmjenu.

„A ako to stvarno mislim, i složim se s tim da voziš u subotu?“ protrnuo sam na tu pomisao.

Brazda je iskočila između njenih očiju dok je razmišljala o novoj pogodbi. „Dogovoreno,“ rekla je

nakon trenutka premišljanja.

A sada moja isprika… Nikada se prije nisam trudio zaslijepiti Bellu namjerno, ali sada je činilo kao

pravo vrijeme za to. Zurio sam duboko u njene oči dok sam se odvozio od škole, pitajudi se radim li to

dobro. Iskoristio sam svoj najuvjerljiviji ton.

„Onda mi je jako žao što sam te uzrujao.“

Srce joj je tutnjalo glasnije no prije, i onda je ritam naglo stao. Njene oči su se raširile izgledajudi

pomalo zapanjeno.

Na pola sam se nasmijao. Činilo se kao da sam dobro sve napravio. Naravno, imao sam malo

poteškoda pokušavajudi maknuti pogled s njenih očiju, također. Jednako zaslijepljen. Bilo je dobro što

sam znao ovu cestu napamet.

„I biti du na tvom pragu rano u subotu ujutro.“ Dodao sam, dovršavajudi dogovor.

Brzo je trepnula, tresudi glavom kao da to hode shvatiti. „Um,“ rekla je, „to mi ne pomaže s Charliem,

ako netko ostavi neobjašnjeni Volvo na prilazu.“

Ah, kako me je malo znala. „Nisam namjeravao dodi autom.“

„Kako -“ počela je pitati.

Prekinuo sam je. Ovaj bi odgovor bilo teško objasniti bez demonstracije, a sada nije baš bilo vrijeme

za to. „Ne brini za to, biti du tamo, bez auta.“

Stavila je glavu na jednu stranu, i pogledala sekundu kao da de tražiti više, ali se onda izgleda

predomislila.

„Jeli ved sada poslije?“ pitala me, podsjetivši me na naš nedovršen razgovor u kavani danas, pustila je

jedno teško pitanje kako bi se vratila onom koje je još neprivlačnije.

„Pa valjda je poslije,“ nevoljko sam se složio.

Parkirao sam ispred njene kude, kako sam pokušao smisliti kako objasniti… bez da joj se moja

čudovišna narav ne učini previše evidentna, bez da ju ponovno uplašim. Ili je to bilo loše' Umanjivati

moju tamu?

Čekala je s istom pristojnom maskom koju je nosila za ručkom. Da sam bio više strpljiv, njena

namještena mirnoda bi me nasmijala.

„I još želiš znati zašto me ne možeš vidjeti kako lovim?“ pitao sam.

„Pa, vedinom sam se pitala o tvojoj reakciji,“ rekla je.

„Jesam li te preplašio?“ pitao sam siguran da de poredi.

„Ne.“

Pokušao sam se ne nasmijati, i nisam uspio. „Ispričavam se što sam te preplašio.“

I onda je moj smiješak otišao s trenutnim humorom. „To je samo sama pomisao na tebe kako si

tamo… dok lovimo.“

„To bi bilo loše?“

Ta je mentalna slika bila previše – Bella tako ranjiva u praznoj tami; ja, van kontrole… Pokušao sam ju

istjerati iz glave. „Veoma.“

„Zato jer…?“

Duboko sam uzdahnuo, koncentrirajudi s na trenutak na gorudu žeđ. Osjedajudi ju, kontrolirajudi ju,

dokazujudi svoju dominaciju nad njom. Zurio sam u dobrodošle oblake bez da sam ih vidio, želedi da

mogu vjerovati da moja odlučnost može učiniti razliku kada bi lovili i ja naišao na njen miris.

„Kada lovimo.. prepuštamo se instinktima,“ rekao sam joj, promišljajudi svaku riječ prije nego ju

izgovorim. „Vođeni manje umom. Posebno našim osjetilom mirisa. Kada bi bila bilo gdje blizu mene

kada bi tako izgubio kontrolu…“

Protresao sam glavu u agoniji na pomisao na to što bi se sigurno – ne što bi se moglo – ved sigurno

dogodilo.

Slušao sam lupanje u njenim otkucajima srca, i onda se okrenuo, uznemiren, kako bi joj pročitao oči.

Lice joj je bilo sabrano, oči tvrde. Usta su joj bila tek malo namreškana što sam nagađao da je briga.

Ali briga za što? Njenu sigurnost? Ili moju muku?

Nastavio sam zuriti u nju nastojedi prevesti njen neodređen izraz u sigurnu činjenicu.

Bacila je pogled natrag. Oči su joj postale još šire nakon trenutka, zjenice su joj se proširile, premda se

svjetlo nije promijenilo.

Moje je disanje ubrzalo, i odjednom je tišina u autu zujala, kao i u tamnoj sobi na biologiji danas

popodne. Pulsirajuda struja jurila je ponovno između nas, i moja želja da je dirnem je na kratak tren,

postala jača čak i od zahtjeva moje žeđi.

Problematična struja napravila je da se osjedam kao da ponovno imam bilo. Tijelo mi se stopilo s

njom. Kao da sam čovjek. Više no išta na svijetu, želio sam osjedati vrudinu njenih usana na mojim. Na

jednu sekundu, očajno sam se borio da nađem snage, kontrole, kako bi mogao svoja usta staviti tako

blizu njene kože…

Uvukla je hrapav dah, i tak tada sam shvatio da sam počeo disati brže, ona je uopde prestala disati.

Zatvorio sam oči, pokušavajudi razbiti vezu između nas.

Nema više pogrešaka.

Bellino je postojanje bilo povezano s tisudu delikatno izbalansiranih procesa, svih tako lako za

poremetiti. Ritmičko proširenje njenih pluda, tok kisika, bio je život ili smrt za nju. Lepršajudi takt

njenog krhkog srca mogao je biti zaustavljen s toliko glupih nesreda ili bolesti… ili sa mnom.

Nisam vjerovao da bi ijedan član moje obitelji oklijevao ako bi mu se ponudila šansa za povratak –

ako bi on ili ona mogla mijenjati besmrtnost za smrtnost ponovno.

Bilo tko od nas bi stao u vatru za to. Gorio mnogo dana ili stoljeda ako je potrebno. Vedina naše vrste

cijenila je besmrtnost više no išta drugo. Bilo je i ljud ikoji su čeznuli za ovim, koji su tražili u

najtamnijim mjestima onog tko bi im mogao dati najcrnji od svih darova…

Ne mi. Ne moja obitelj. Mi bi mijenjali bilo što da bi bili ljudi.

Ali nijedan od nas nikada nije bio tako očajan za povratak kao ja sada.

Zurio sam u mikroskopske rupice i napukline u vjetrobranskom staklu, kao da je nekakvo rješenje

skriveno u staklu. Struja još nije izblijedjela i morao sam se koncentrirati kako bi mi ruke ostale na

upravljaču.

Moja je desna ruka ponovno počela pedi bez boli, od kada sam ju taknuo prije.

„Bella, mislim da bi trebala udi unutra sada.“

Odmah je poslušala, bez komentara, izlazedi iz auta i zatvarajudi vrata iza sebe.

Jeli osjedala potencijal za katastrofu jasno kao i ja?

Jeli je zaboljelo to što je otišla, kao što je zaboljelo mene? Jedina utjeha je bila što du je brzo vidjeti.

Brže no što de ona vidjeti mene. Nasmijao sam se na to, i potom spustio prozor i nagnuo se kako bi joj

se obratio još jednom – sada je bilo sigurnije s toplinom njenog tijela van auta.

Okrenula se da vidi što želim, znatiželjna.

Još znatiželjna, premda me je pitala toliko pitanja danas. Moja je znatiželja bila potpuno

nezadovoljena; to što sam odgovarao na njena pitanja danas otkrilo je samo moje tajne – dobio sam

malo o njoj osim mojih osobnih pretpostavki. To nije bilo pošteno.

„Oh, Bella?“

„Da?“

„Sutra je moj red.“

Čelo joj se namrštilo. „Tvoj red za što?“

„Postavljati pitanja.“ Sutra, kada budemo na sigurnijem mjestu, okruženi svjedocima, ja du dobiti

svoje odgovore. Namrštio sam se na tu pomisao, i onda se okrenuo jer ona nije napravila nikakav

pokret da ode. Čak i s njom van auta, jeka struje je zujala u zraku. Želio sam izidi, također, otpratiti je

do vrata kao ispriku da ostanem pored nje…

Nema više pogrešaka. Nagazio sam gas i uzdahnuo kako je ona nestajala iza mene. Činilo se kao sa ja

uvijek trčim prema Belli ili trčim od nje, nikada ne ostanem na mjestu. Morati du nadi način kako

ostati na mjestu ako ikada želim imati malo mira.

13.Ravnoteža

Još sam osjećao Bellinu toplinu u autu, premda sam već ostavio milje izmeĎu nas. Brzo sam

se odvezao doma kako bi se predvečer pojavio, znajući da ću uskoro brzo otići, naći utjehu u

Bellinim snovima. Premda se dio mene još osjećao kao voajer, tiha ugoda koju sam našao

gledajući ju kako spava, slušajući ju kako šapće moje ime, nije bilo nešto čega sam se lako

mogao odreći.

Čim sam ušao u kuću čuo sam brbljanje u dnevnoj sobi. Moja se obitelj prepirala, i ponovno

sam se našao u središtu njihove paţnje. Naravno svi su znali za moje planove da provedem

dan s Bellom u subotu i bili su trenutno u glasnoj raspravi o tom dali bi nešto takvo trebalo

dopustiti ili ne.

Dopustiti. Kao da sam dijete i trebam njihovo dopuštenje. Okrenuo sam očima kada se

razgovor prekinuo kada sam ušao u sobu.

„Ne, molim vas, nastavite.“ Rekao sam sarkastično. „Čini se da tek postaje zanimljivo.“

„Edward, tek komentiramo situaciju, i što ona potencijalno moţe značiti za obitelj.“ Carlise

mi je rekao mirno. „Tvoje odluke utječu na sve nas sada, i samo ţelimo biti sigurni da

poduzimaš sve potrebne mjere opreza. Nitko te ne optuţuje ni za što.“

„Već sam im rekla kako se nemaju za što brinuti,“ Alice je dodala, široki osmjeh joj se raširio

preko lica. „Voliš ju, nećeš ju ozlijediti.“

„Da“ promumljao sam. „Hvala.“

Ţelio sam da zvučim samouvjerenije, da malo Alicine vjere se odbije u mene, ali s sjećanjem

na Bellin miris koji mi je još palio grlo i maglio mi razum, bilo je teško vidjeti stvari jasno

kao ona.

„Vidite, on ni ne vjeruje sebi.“ Rose je rekla oštro. „Zašto bi mi ostali?“

„Rosalie,“ Esme ju je opomenula, zvučeći tako majčinski da sam uzdahnuo.

„Dobro, samo mi javite kada se trebam početi pakirati,“ ispalila je Rose dok je odletjela iz

sobe. Zareţao sam za njom, zaustavivši se kada sam vidio Jasperov bljesak.

„Smiri se,“ upozorio je. „Samo je uzrujana. Nema potrebe pogoršavaš. Kad smo već kod toga

jesi li siguran da je ovaj mali spoj s Bellom dobra ideja? Zašto se stavljaš u taj poloţaj?

Mislim, dali se stvarno isplati tjerati se da prolaziš kroz sve to?“

Kimnuo sam, i pogledao značajno put Alice, koja se nasmijala i pustila um da odluta kroz

desetke Bellinih i mojih zajedničkih slika. Sami. Sigurni. Zadrţao sam se za svaku najčvršće

što sam mogao, pokušavajući se uvjriti da sam dovoljno jak da ih pretvorim u stvarnost.

Štogod. Pomisilio je Emmett lagano negodujući dok je izlazio iz sobe. Nemoj reči da te nisam

upozorio.

„Ne brini, Edward,“ Alice je ljubazno rekla, primječujući zabrinut izgled na mom licu dok mi

se primicala. „Sve će biti savršeno.“

„Samo bi ţelio da ja mogu biti siguran.“

„Pa, ja sam sigurna.“ Zadirkivala je. „Zar to nebi trebalo biti dovoljno?“

Trebao sam preusmjeriti svoje lutajuće misli, odlučio sam provesti ostatak večeri za klavirom,

na Esmino zadovoljstvo. Svirao sam sve njene najdraţe, i komad koji je Bella inspirirala.

Pustio sam da me glazba okruţi, omota me, sve dok moja posljednja briga nije izblijedjela.

Čim je bilo dovoljno kasno, otišao sam u noć s obnovljenim osjećajem samopouzdanja. Pitao

sam se kako je to moguće da svaki noć kada bih pobjegao od svoje obitelji i svega što mi je

bilo poznato, vsaki korak bliţe Belli sve se više činio kao dom. Poţurio sam do njenog

prozora, popeo se bez buke, i gledao u strašnoj tišini u ljepotu sna moje Belle.Bilo je nešto

drukčije s njom večeras,pak, ponovno sam ţelio da pogu poviriti u njene misli. Lice joj je

ostalo mirno, ni jedna zabrinuta lijija nije oduzimala mir njenom licu, pak bila je očito

nemirna. Bacala se i okretala i nekoliko se puta preplašila prenuvši se, premda joj oči nisu

ostale otvorene dovoljno dugo kako bi opazile što oko sebe.

U savršenoj mirnoći, drţao sam oprezni razmakdok nije utonula u dublji,san u kojem spava.

Nije govorila često kao obično, premda sam bio uzbuĎen čuvši da je moje ime pobjeglo s

njenih usana više no jednom.

„Edward, ostani,“ promumljala je, okrečući se s leĎa na bok tako da je gledala u mene.

„Još…“

Njena nesvjesna ţelja je bila dovoljna da razbije i moj zadnji otpor. Kao budala bez imalo

samokontrole, ispruţio sam ruku i njeţno pomakao pramen njene kose s lica, paţljivo da joj

ne dodirnem koţu. Njena se glava nagnula na moju glavu kao da je znala da sam sam tu i

ţeljela da budem bliţe. Djelić osmjeha zaigrao je na vrhu njenih usana.

„Mmmm…“ uzdahnula je, toplina njenog daha nahrupila mi je na lice, koje je sada bilo tek

nekoliko centimetara daleko. Osjetio sam poznatu intezivnu ţeĎ. Ali čudesno, bio sam

preplavljen intezivnom kemijom koja je opet tekla izmeĎu mene i Belle. Očajan od

zbunjenosti, dopustio sam da jedan prst lagano prijeĎe preko njene jagodične kosti, drhtajući

od osjećaja njene tople koţe na mojoj.

Bojao sam se da će se trznuti na moj hladan dodir, zadrţao sam dah i slušao otkucaje njenog

srca, pokušavajući naći znak da se prepala. Mirno kao i njeno disanje, njeno srce je nastavilo

u perfektnom ritmu, i ispustio sam uzdah olakšanja. Kad se opustila dalje u moj dodir počeo

sam njeţnije pjevuštiti, nadajući se da će snovi koji su joj punili glavu ostati ugodni. Noć je

prošla brzo i tako prebrzo mogao sam vidjeti sunce kako počinje viriti kroz prozor. Kada sam

čuo Charlie komešanje znao sam da je vrijeme da ju napustim, premda sam hvala Bogu znao

da će proći još manje vremena no obično prije nego ju ponovno vidim. Biti u zatvorenom

prostoru auta s Bellom nije bila baš najugodnija opcija mene, ali nisam se htio odreći

dragocjenog vremena s njom samo zato što mi je to uzrokovalo fizičku bol. Pogotovo zato jer

je danas moj dan za pitanja.

Otrčao sam brzo doma i ušao u svoje auto, vozio sam natrag Belli bez da sam stao kod kuće.

Nisam baš bio raspoloţen da slušam Rosaline kritike, i definitvno nisam

imao vremena da se smirujem muzikom ponovno ako sam mislio stići do Belle na vrijeme.

Stigao sam baš kada je Charlie odlazio s ulaznih vrata i čekao sam dok nestane s vida

parkirajući gdje je on bio.

Vidio sam Bellu kada je provirila kroz prozor, i nasmijao se na to kako je iznenaĎena bila

kada me vidjela kako već sjedim dolje. Zar nije shvatila da se ne mogu kloniti nje imalo?

Pomislio sam da joj pokucam na vrata kako bih je mogao na pravi način ispratiti do auta, ali

ju takoĎer nisam ţelio poţurivati ako još nije bila spremna. Napokon, bila je u krevetu do

maloprije.

Prije no što sam imao vremena pitati se koji bi pravi način postupanja bio za ovu, situaciju

Bella je zatvarala vrata i prilazila k autu. Uzeo sam još jedan dah prije nego što je otvorila

vrata auta i ponovno me napala svojim mirisom. Bio sam odlučan ne dopustiti da se išta vidi

na mom licu. Ako se misli otvoriti meni danas, trebala se osjećati sasvim ugodno u mom

društvu.

„Dobro jutro,“ njeţno sam rekao, smijući se njenom izrazu dok je sjedala. Zurila je u mene s

očima punima čuda, kao da je još čekala da nestanem.

Tada, sam primijetio kako je izgledala mrvicu bljeĎe nego inače, oči su joj bile crvene i

vodenaste.

„Kako si danas?“ dodao sam.

„Dobro, hvala ti.“ Odgovorila je uobičajeno, premda sam mogao vidjeti kako se nešto pjeni

ispod površine. Izraz joj je još bi veseo ali je koţa pod njenim očima izgledala mračno.

Znao sam da se vrtjela dio noći, ali sam se nadao da je dobila dovoljno spokojnog sna kako bi

to nadoknadila.

„Izgledaš umorno,“ rekao sam, postajući zabrinut. Brzo sam počeo brojiti broj sati otkada se

smirila. Vrijeme koje bih proveo s njom uvijek bi proletjelo u takvoj magli, bilo je teško

odrediti. Dva sata, tri moţda? Nedovoljno da bi se osjećala budno i svjeţe.

„Nisam mogla spavati,“ priznala je.

„Nisam ni ja,“ rekao sam, nisam mogao odoljeti. Čudno baš kao što se ja nisam mogao

naviknuti na ideju da Belli ne smetaju stvarnosti u mom ţivotu, uistinu, bilo je lijepo moći biti

tako iskren s njom.

„Pretpostavljam kako je to točno,“ nasmijala se. „Pretpostavljam kako sam spavala samo

malo više od tebe.“

„Kladim se da jesi.“

„Pa, što si radio sinoć?“ pitala je. Osjetio sam mali drhtaj krivnje, i dio je mene ţelio da joj

mogu priznati da provodim noći gledajući ju, oboţavajući ju. Pak, nisam ţelio da bude

svjesna, i nekako se činilo pre rano da joj otkrijem sve svoje tajne. Već je znala mnogo više

od onoga to sam joj namjeravao reći, i danas je bio moj red.

„Nema šanse,“ rekao sam joj s tihim smijehom. „Moj je dan da postavljam pitanja.“

„Oh, da, tako je.“ Rekla je tonom zbog kojeg sam pomislio kako je ţeljela da sam zaboravio.

„Što ţeliš znati?“

Što sam ţeli znati? Toliko toga oko nje bila je misterija meni, i još se nisam potpuno navikao

da slušam i saznam sam.

Učio sam više o njoj gledajući kako bi se njen predivan izraz mijenjao iz trenutka u trenutak,

ali bilo je stvari iz njenog ţivota koje nisam mogao naučiti gledajući.

Ţelio sam znati o njenoj prošlosti jednako kao i sadašnjosti, ali znao sam kako će joj trebati

neko vrijeme da se osjeti ugodno dok odgovara na moja pitanja, pa sam odlučio početi nečim

laganim.

„Koja je tvoja najdraţa boja?“ pitao sam uistinu zainteresiran premda je okrenula očima na

ispitivanje.

„Mijenja se iz dana u dan.“

„Koja ti je danas najdraţa boja?“

„Vjerojatno smeĎa,“ odgovorila je, spustajući pogled na njen dţemper. Pomislio sam na

trenutak o ţivim bojama koje je većina ljudi imala naviku nositi, najvjerojatnije se

pokušavajući istaknuti. Imalo je smisla što se Bella radije htjela uklopiti, birajući prirodnije

boje za svoju garderobu, ali jednako me čudno zamislilo to što je rekla kako je to njena

najdraţa boja.

„SmeĎa?“ pitao sam, ne vjerujući, pitajući se jeli samo rekla prvu riječ koja joj je pala na um.

„Sigurno. SmeĎa je topla. Nedostaje mi smeĎa. Sve što bi trebalo biti smeĎe – debla drveta,

stijene, zemlja – sve je prekriveno s gnjecavo zelenom tvari ovdje.“ Njeno se lice sabralo u

gotovo mrk izraz, i morao sam se nasmijati. Stalno sam zaboravljao kako Forks nije bio baš

njeno idealno okruţenje, da je ovdje ţivjela samo zbog nesebične ţelje da dozvoli svojoj

majci da ţivi svoj ţivot.

Gledao sam joj oči izbliza, dok su se smekšale, i primijetio kako ih je njen smeĎi dţemper

učinio dubljima no inače. Svršeno su odgovarali boji njene kose, kroz koju sam iznenada

imao ţelju još jednom provući prste. Nasmijala mi se, bio sam pogoĎen tim kako je sve o njoj

bilo toplo i milo, i u tom trenutku sam shvatio njen odgovor.

„Imaš pravo. SmeĎa je topla,“ rekao sam, pomičući joj kosu natrag iza ramena. Osjećala se

kao svila u mojim rukama.

Prilazili smo školi i odmah sam ţelio da sam vozio sporije. Nisam ju bio spreman pustiti.

„Koji je glazba u tvom CD-u sada?“ pitao sam, zaključujući kako se njena najdraţa boja

mijenja dnevno, da vjerojatno nema smisla pitati ju koja joj je najdraţa pjesma. Moţda bi

otkrio kako Bella nikada nije ista osoba, od dana do dana. Kako ţivim tako nepromjenjivo

postojanje, sviĎalo mi se što ću morati paziti svaki trenutak koji sam s njom, kako bi shvatio

točno u kojem je raspoloţenju i što bi voljela u svakom trenutku.

„Linkin Park,“ rekla je, smješući se na takav način da sam znao kako mora biti priča iza toga.

Zauzvrat joj se namrštio, posegnuo sam kako bih izvukao moju kopiju da joj pokaţem. Bilo je

uvijek lijepo kada bi saznao da imamo još nešto zajedničko.

„Ovo naspram Debussya?“ pitao sam skeptično, nadajući se kako će objasniti što je pogled

značio. Umjesto, samo sam zurio u CD i pustio da se slegne.

Osjećajući kako još nije bila potpuno opuštena da priča o sebi sa mnom, izašao sam iz auta i

okruţio kako bi joj otvorio vrata. Pomislio sam kako bi joj bilo lakše kada bi bili u školi, u

blizini drugih ljudi, gdje je znala kako neću pitati ništa previše pre osobno. Savinula se put

mene kada sam joj uzeo ruku i pomogao joj da iziĎe van, i to je zapalilo još jednu znatiţelju.

„Nisi naviknula da te se tretira kao damu?“ pitao sam, pokušavajući odrţati svoj glas veselim.

Morao sam pak priznati, pitao sam se da li je ili nije bila u kakvoj vezi u Pheonixu. Nisam

htio da joj bude neugodno ako pitam izravno, pa sam kruţio oko teme nadajući se kako će mi

reći nešto.

„Samo zato što ti pratiš pravila drugačije generacije za biti kavalir…“ zadirkivala je. Tada, se

njen izraz ponovno promijenio i pogledala je značajno u mene.

„Nikada mi nisi rekao koliko ti je godina.“

„Ne, danas je moj dan.“ Rekao sam, zadivljen da se još trudila okrenuti razgovor natrag na

mene.

Nikada neću dobiti odgovor na nijedno svoje pitanje na ovaj način. „Dobiti ćeš još jedan put,

ali ne sada, ţelim naučiti o tebi.“

Zacrvenila se i lagano stisnula moju ruku dok smo se okretali da krenemo put škole.

„O.K., pa danas ti se sviĎa smeĎa, a slušaš ili Debussy-a ili Linkin Park. Kada bih te, recimo,

odveo na film, kakav bi film ţeljela gledati?“

„Iskreno, nisam baš zagrijana za filmove, ali gledala bi prilično sve što se prikazuje. Pa kada

bi trebala birati, bile bi to komedije. Akcijski su mi filmovi O.K., ali ne ništa od onih

smiješnih horora, čudovišta ili gluposti o zombijima.“

„O, ne, ništa od toga. Draţe ti je druţiti se s pravim čudovištima.“

Namrštila mi se, pa sam brzo nastavio prije nego mi je mogla početi drţati predavanja o

načinu na koji sam gledao sebe.

„Ono što mislim, je, vampir će zabiljeţiti da vas ne vodi na nikakav film o zombijima.“ Njeno

se lice opustilo kako sam se ja nasmijao, i nastavili smo namjerno laganim hodom do njenog

razreda.

„Ako ne mariš veoma za filmove, što bi rekla koji je tvoj najdraţi način za provesti vrijeme?“

Spustila je pogled i njeni su se obrazi zarumenjeli. „Nastavi,“ poţurio sam je.

„Uh, osim provoĎenja vremena s tobom,“ promumljala je gotovo sama sebi, „volim čitati.“

Njena napomena natjerala je moju unutrašnjost da se osjeća kao da će eksplodirati, ali sam se

prisilio da nastavim kao da to nije rekla.

Jasno bilo joj je neugodno, premda da je imalo znala koliko ja volim provoditi vrijeme s

njom, znala bi da nema razloga za sramiti se.

„Koju vrstu knjiga čitaš?“

„Klasike, većinom. Dosadan odgovor, zar ne?“

„Daleko od toga,“ uvjerio sam je. „Činjenica da cijeniš velika literarna djela prošlih vremena,

samo pokazuje kako imaš profinjen ukus.“

Pričali smo o njenim najdraţim knjigama dok nismo stigli do engleskog razreda, i u veoma

sebičnom trenutku gotovo sam razmišljao o tome da je pitam da markira kako bi mogli

provesti dan pričajući.

Njena prva dva sata su bila odmah vrata do vrata tako da će proći dva sata prije nego ju

ponovno vidim.

„Vidimo se ubrzo,“ prisilio sam se da ostanem kako se ona namrštila i otišla u razred. Barem

se činila uzbuĎena što sam ja bio toliko ţeljan što je više dana moguće s njom.

Bellini su satovi bili jednolični i većim djelom njeni su prijatelji drţali misli za sebe. Premda

je Mikeov um vrvio pitanjima o tome kako je ozbiljno izmeĎu nje i mene, zadrţao je razgovor

na pristojnim komentarima o njihovim predavanjima i vremenu. Napustio sam svoj razred čim

je drugo zvono zazvonilo i kretao se malo brţe no što je prihvatljiv ljudski korak tako da sam

čekao na vratima kada je Bella izišla s španjolskog.

„Kakva je bila nastava?“ pitao sam, zagušljivim cerekanjem vidjevši njen zbunjen izraz kada

me vidjela kako čekam.

„Jesi li sošao s drugog kraja zgrade?“

„Nitko nije gledao,“ uvjerio sam je. Uzdahnula je gledajući me s neodobravanjem kada smo

počeli šetati.

„Kada bi mogla ţivjeti bilo gdje na svijetu, gdje bi to bilo?“ pitao sam, ne ţeleći čekati da ne

potratim ni jedan trenutak koji sam mogao provesti upoznavajući ju bolje. Nisam bio siguran

koliko će često biti voljna pustiti mene da govorim.

„Iskreno, natrag u Pheonixu. Stvarno mi se sviĎa ondje. Moţda je to samo zato jer mi je

poznato, ali mi je teško zamisliti da ţelim ţivjeti bilo gdje drugo. Nije baš da sam vidjela jako

puno mjesta.“

„Nisi putovala mnogo?“

„Malo, dok sam bila mlaĎa, ali moja majka nikada nije voljela ići predaleko od doma. Mislim,

kad mi se Forks činio kao da sam otišla negdje, to ti mora nešto reći.“ Nasmijala se.

„Bili ţeljela putovati?“

„Naravno. Jednom.“

„Na neko mjesto odreĎeno?“ nisam si mogao pomoći a da ne mislim o svim različitim

mjestima na kojima smo ja i moja obitelj ţivjeli. To što smo se selili svako nekoliko godina

postalo je jednolično, ali nam je dozvoljavalo da iskusimo beskonačan broj novih stvari. Na

nesreću, bili smo pomalo limitirani destinacijama, ako smo ţeljeli provesti imalo vremena van

kuće danju. Sjeverozapad nam je dobro sluţio na neko vrijeme, i odjednom sam se uhvatio

kako ţelim da je Bella sretnija ovdje.

„Što se tiče US, voljela bi vidjeti neke gradove na istočnoj obali. Uistinu sam bila samo na

ovoj strani zemlje.“

„A što se tiče inozemstva?“

„Mogu li samo reći bilogdje?“ pitala je s smijehom.

„O.K. bilo gdje,“ namrštio sam se. Nikada nisam znao da je Bellu toliko zanimalo putovanje, i

moj je um odmah odletio na mjesta gdje bih je mogao voditi. To vjerojatno nije bio

najlogičniji put za moje misli. „Kamo bi išla prvo?“

„Europe, definitivno.“

„Carlise je proveo mnogo vremena u Europi. Trebali bi stvarno jednom popričati. Ima

nevjerojatnu količinu znanja o naizgled beskonačnom broju tema.“

„To zvuči odlično. Mora da si nauči toliko od njega tijekom godina.“

„Da, bio je predivan prema meni. Na mnogo načina otac, često učitelj, uvijek prijatelj.“

S tom smo misli stigli do njenog slijedećeg sata i nevoljno sam ju pustio da ode još jednom.

„Odbrojavati ću minute do ručka.“

„Kada to dolazi od nekoga tko ne jede, shvatiti ću to kao kompliment.“ Rekla je s širokim

osmjehom kako se okretala da uĎe unutra.

Minute su se vukle, i kad je ručak konačno stigao, pozdravila me još jednim širokim

osmjehom.

Sjeli smo za isti stol kao i dan prije, i opet, oči su cijele škole bile na nama.

Što on vidi u njoj? Pomislila je Jessica nepristojno zureći u nas.

Morala je to biti Bella. Baš je to morala biti ona zbog koje je frajer opet poţelio izlaziti, Mike

je pomislio ljuto.

I ponvno, Angelina mi je ljubaznost pomogla da blokiram razjarenu nemogućnost ostalih da

gledaju svoja posla.

Izgledaju sretno. Lijepo je što je on napokon našao nekoga, pomislila je, smijući se i mašući

Belli kako je prolazila.

„Angela nas odobrava,“ rekao sam Belli kada je bila van dometa uha.

„A ostali?“ pitala je nervozno gledajući oko sebe.

„Angela odobrava,“ ponovio sam, Bellino je lice postajalo crvenije sa svakom sekundom.

„Ali, nemoj se brinuti oko njih, O.K.? ako dozvoliš da te pogodi to što drugi misle, nikada

nećeš imati nimalo mira. Vjeruj mi, imam mnogo iskustva. “

„Ah, pretpostavljam kako imaš,“ rekla je vračajući svoj pogled na moj. Oči su joj izgledale

tuţno i koncentrirano, i zadnja stvar koju sam ţelio je da se ona brine o čudnostima moga

ţivota na koje sam se toliko naviknuo. Jednina stvar za koju sam mario bila je da me Bella

prihvaćala potpuno, i bio sam ţeljan vratiti se ranijem veselijem raspoloţenju.

„Pa Bella, koja ţeli proputovati svijet, i čitati klasike, hoćemo li nastaviti?“

„Ako stvarno ţeliš, ali ja još ne znam zašto sam ti tako zanimljiva.“

„Ti si meni misterija, Bella. Tajna koja postaje sve ljepša sa svakim djelićem slagalice koji

otključam.“

Zarumenila se najviše što sam vidio cijeli dan, oči su joj se zaletjele na ruke koje je počela

vrpoljiti na stolu.

„Ako ti tako kaţeš,“ šapnula je, i iako je još zvučalo kako sumnja u mene, zajedno s svojim

rumenjenjem sada se smijala od uha do uha.

„O.K., nagaĎam kako te pretjerano ne zanimaju sportovi.“

„Što ti je to odalo?“ rekla je sarkastično, i srela ponovno moje oči.

„Oh, tek predosjećaj. Kladim se da time lomiš srce Charlieu malo.“

„Gledam bejzbol s njim ponekad. A ragbi mi je stvarno dosadan, premda sam odustala

pokušavati razumjeti pravila ima nekoliko godina.“

„Za koje si aktivnosti bila zainteresirana kada si bila mlaĎa?“

"Plesala sam balet neko vrijeme, ali nikada nisam bila nimalo dobra u njemu. Mislim da se

mama trudila naći nešto što bi pomoglo mojoj koordinaciji, ali te godine kada sam uganula

gleţanj na velikoj priredbi, zaključila je kako je to vjerojatno izgubljen slučaj.“

„Još išta?“

„Pokušala sam klizati na ledu jednom.“

„I kako je to prošlo?“

"Razmišljala je o tome da me vrati na balet.„

Glasno sam se nasmijao, i bio sam sretan što se ona smijala sa mnom. Sa svakim pitanjem

koje bi postavila, ona je postajala sve zainteresiranija. S vremena na vrijeme činila se

zbunjena nekim stvarima koje sam ţelio znati, ali na kraju mislima kako joj je zapravo to

laskalo, što me samo ohrabrilo da pitam više. Vračajući se na njenu listu najdraţih stvari,

postavi sam nekoliko brzih pitanja o kojima sam razmišljao.

„Koje je tvoje najdraţe doba?“

„U Pheonixu jesen. U Forksu, ljeto.“

„Najdraţa vrsta hrane?“

„Talijanska.“

„Najdraţe piće?“

„Limunada.“

„Sladoled?“

„Kolačići i krema.“

„Ţivotinja?“

„Psi.“

„Dragi kamen?“

„Topaz.“

Taman sam krenuo pitati koji joj je najdraţi cvijet kada se opet zarumenila i okrenula pogled.

„Jeli ti zbog toga neugodno?“ pitao sam, zbunjen.

„Ne,“ rekla je posramljeno, još ne srećući moje oči.

„Što nije uredu?“

„Ništa. Zar me nećeš pitati koji mi je najdraţi autor ili TV show?“

„Ne. Ţelim znati zašto se rumeniš.“

„Bez razloga. To me samo natjeralo da se sjetim nečega. Zaboravi, nije neka stvar.“

„Molim te,“ pitao sam pokušavajući ju natjerati da me pogleda ponovno.

„Moj najdraţi autor je Jane Austin.“

„Ali ja ţelim znati zašto je tvoj najdraţi dragi kamen topaz, i zašto te je to uzrujalo.“

„Nisam uzrujana,“ rekla je glumeći nonšalantnost i tvrdoglavo odbijajući pogledati gore.

„Reci mi,“ molio sam, ţeleći da znam koristiti to „zasljepljivanje“ na kojem je inzistirala da

zbog njega dobijem sve što ţelim.

Nakon nekoliko tihih trenutaka, uzdahnula je i šapnula, „To je boja tvojih očiju danas.“ Da je

bilo moguće da se i ja zarumenim zauzvrat, bio bih crven kao i ona. Umjesto, sjedio sam

ondje, smiješeći se i zureći u nju, sretniji no što sam bio cijeli dan. Bila je to blesava stvar da

oko nje budem uzbuĎen, ali nešto u iskrenosti u njenom glasu me činilo pozitivno uzbuĎenim.

Još nije pogledala gore, i kada sam čuo njene otkucaje srca kako ponovno ubrzaju i njeno

disanje kako je zatreperilo, shvatio sam kako ima više.

„Pretpostavljam ako me pitaš za dva tjedna kako ću reći oniks.“ Gotovo sam se nasmijao kada

sam se sjetio kako me dobro poznavala, čak i do dijela mojih očiju koje se mijenjaju. Bez

obzira koliko sam uţivao u ovom trenutku, natjerao sam se da nastavim, u nadi kako će me

opet pogledati. Već mi je nedostajao osjećaj zurenja u njene prekrasne smeĎe oči.

„Koje ti je cvijeće najdraţe?“ pitao sam, sretan kada je odmah podignula glavu.

„Kaktus,“ rekla je, djelić njenog ranijeg uzbuĎenja se vračao.

„Zašto nisam iznenaĎen?“ zadirkivao sam, okrećući očima.

Bio sam zahvalan što imamo sljedeći sat zajedno, s obzirom da nisam bio ni blizu spreman da

ju pustim. Nastavio sam je pitati o vremenu u Pheonixu dok smo hodali na biologiju, i nisam

stao dok Gsp. Banner nije stigao. Kada sam shvatio kako će danas biti još jedan filmski dan,

instinktivno sam pomaknuo svoju stolicu nekoliko centimetara od Belline, ne što sam mislio

kako će pomoći mnogo.

Baš onako kako sam znao da hoće, čim su se svjetla ugasila, električna struja koja je kao

plovila izmeĎu nas bila je osvijetljena, intenzivirana tamom. Sjetio sam se kako je predivno

bilo okrznuti vršcima prstiju o njen obra sinoć sok je spavala, prisjetio se svilene teksture

njene kose na mojoj ruci. Ţelio sam ju dodirnuti, drţati joj ruku u tamnoj sobi. Kada se

nagnula naprijed i stavila bradu na svoje ruke i ja sam se nagnuo da napravim isto. Bilo bi

tako lako poloţiti svoje ruke do njenih, dopuštajući da nam se koţa dodirne i popuštajući

struji. Lako, ali ne pametno.

Ostao sam čvrsto smješten u svom sjedalu, gledao je kako je zurila ravno ispred i barem se

pretvarala kako gleda što je na TV-u.

Kada su se svijetla upalila, pogledala je u mene, nadao sam se kako se unutarnja bitka nije

jako vidjela na mom licu.

Nisam se mogao prisiliti da ju počnem ispitivati na putu do tjelesnog, još sam bio izgubljen u

ţelji da je dodirnem. Baš prije nego što se okrenula da ode, popustio sam tek malo, okrznuo

straţnji dio ruke o njeno njeţno lice. Bilo je sigurno, bez obzira koliko sam puta osjetio njenu

savršenu koţu na svojoj mramornoj ruci, nikada se neću umoriti od osjećaja mira koji mi je to

donosilo. Gledao sam kroz oči njenih kolega, kako je ostajala, hvala Bogu, van s puta, kroz

cijeli tjelesni.

Mike je gledao posebno kiseo, ali dok god je čuvao Bellu od toga da se nehotice ozlijedi,

zaključio sam kako ga ne mogu kriviti toliko.

Kada je sat bio gotov, otišao sam natrag do tjelesnog, oduševljen što ću vidjeti njen briljantni

osmjeh čim se naše oči sretnu.

Kada bi svaki dan mogao biti ovako predivan, beskonačno ponavljati srednju školu moţda ne

bi bilo tako dosadno kako je jednom bilo.

Tijekom voţnje doma, primijetio sam kako su Belline oči postale melankolične dok je gledala

u oblačno nebo.

Sjećajući se njenog uzbuĎenja dok je govorila o svom ţivotu u Pheonixu, pitao sam je što joj

je najviše nedostajalo oko njega. Slušao sam zanesenom paţnjom dok je opisivala stvari koje

sam ja jedva mogao zamisliti. Očito, nisam proveo toliko vremena nigdje gdje je sunce po

danu, i koliko sam se god trudio, nisam se mogao sjetiti kako se osjećalo na mojoj ljudskoj

koţi.

Bio sam ispunjen čudom dok sam slušao nju kako priča o ljepoti sunca kako kaskadno poda

po brdima i dolinama mjesta kojeg je tako jako voljela. Sa svakim trenutkom koji je prolazio,

oči su joj je sve više i više svijetlile, i čak i kada je kiša počela liti oko nas, ništa joj nije

moglo ugušiti duh.

Bila je to ta iskra, ta strast, koja mi je ulijevala povjerenje koje sam tako očajnički traţio dok

sam govorio svojoj obitelji o tome kako ću je odvesti na svoje posebno skrovište u subotu.

Nije bilo toliko velike količine boli koja bi me spriječila da vidim njeno lice osvijetljeno

suncem. Slušajući ju počeo sam shvaćati kako je jedno od stvari o kojim sam se osjećao

najkrivlji, je bila činjenica da to što ona ţeli biti sa mnom, je bilo, u biti, oduzimanje sunca od

nje. Ipak sam se još bojao da će joj se gaditi moj pravi izgled, dala mi je jasno do znanja kako

ţeli provesti vrijeme sa mnom, a ja sam tek počinjao razumjeti koliko joj fale radosti suncem

okupanog dana. Stavio sam svoje strahove sa strane.

Bio sam odlučan dati joj bar jedan dan gdje moţe imati oboje.

Kada je završila opisivati u savršenim detaljima Arizonin pejzaţ, pitao sam je o kući u kojoj

je odrasla.

Nasmijala se, priznajući kako je pomalo kao mali miš, što mi se učinilo čudno, jer je ovdje

jedva uredila sobu. Tada sam shvatio vjerojatni razlog što. Ovo nije uistinu bio njen dom.

Ţelio sam je pitati još o odlukama koje su je dovele ovdje, ali sunce koje je zalazilo posjetilo

me kako nam večer odlazi. Premda mi ne bi smetalo da me formalno predstavi, nisam bio

siguran da sam spreman objasniti moje prisustvo Charlieu još.

„Jesi li završio?“ pitala je, kada ju nisam odmah bombardirao s drugom serijom pitanja.

„Nema šanse – ali će se tvoj otac brzo vratiti.“

„Charlie!“ udahnula je i pogledala uokolo zbunjena, kao da je zaboravila sva drugo osim nas.

Znao sam potpuno kako se osjeća.

„Kako je jasno?“ pitala je, a ja sam mrzio priznati kako se naš dan bliţi kraju.

„Sumrak je,“ promumljao sam, shvaćajući kako je ovo nekada bio moj najdraţi dio dana. To

je značilo kako sunce više nije ometalo mene i moju obitelj, i dok se ostatak svijeta spremao

na san, mi smo se nekako osjećali slobodnije. Ali sad, s Bellom kraj mene, otkrio sam kako

sam ţelio da dan traje. Uistinu je mijenjala sve o načinu na koji sam gledao svijet. Kada sam

se okrenuo i ugledao njenu znatiţelju, njenu najozbiljniju ţelju da zna najtamnije dijelove

moga svijeta, osjećao sam se kao da će se sva ljubav koju osjećam prema njoj sada početi

izlijevati.

„To je najsigurnije doba dana za nas. Najlakše vrijeme. Ali isto tako najtuţnije, na neki

način… kraj jednog dana, povratak noći. Tama je tako predvidljiva, zar ne misliš?“

„Volim noć. Bez tame, nikada ne bismo vidjeli zvijezde. Nije da ih ovdje vidiš previše,“

dodala je, i ja sam se nasmijao djetinjastom načinu na koji se gotovo nadurila. Nikada joj neću

priznati, ne bi ţelio da misli kako joj štitim ili podcjenjujem, ali nisam si mogao pomoći što

sam njenu ljutnju gledao kao na nešto milo. Čudne su je stvari iritirale.

„Charlie će biti ovdje za nekoliko minuta. Pa, osim ako mu ne ţeliš reći kako ćeš u subotu biti

sa mnom…. “ predloţio sam, dio mene je još ţelio da mu kaţe istinu.

„Hvala, ali ne hvala,“ rekla je tvrdoglavo i zgrabila svoje knjige.

„Pa, onda je moj red sutra, onda?“

„Nikako ne!“ rekao sam glumeći šok. „Rekao sam ti kako nisam gotov, zar nisam?“

„Što još ima tu?“ pitala je, djelić njene ranije uznemirenosti se vračao.

„Saznati ćeš sutra,“ zadirkivao sam,poseţući da otvorim vrata za nju. Tek sam počeo uţivati u

zvuku njenog srca koje je tuklo u mojoj neposrednoj blizini, kada ga je nešto potpuno

nedobrodošlo prekinulo.

Ovo je totalno van reda, tamni glas je pomislio. Bio je to onaj koji sam ţelio da ne mogu lako

prepoznati. Nema pravo biti ovdje.

„Nije dobro,“ rekao sam ispod daha, dvojeći na trenutak trebam li odnijeti Bellu negdje kako

se ne bi morala nositi s onim što je sigurno slijedilo.

Dakako, znao sam kako će to jedino pogoršati tvari.

„Što je?“ pitala je Bella zabrinuto.

Pogledao sam naprijed i natjerao se da ostanem miran.

„Još jedna komplikacija,“ rekao sam, nastojeći odrţati glas.

Brzo sam otvorio vrata Belli i sjeo natrag čvrsto u svoje sjedalo, odlučan da drţim svoje

mjesto mirno s Charliem tako blizu i Billyevim sinom do njega. Ovo nije bilo ni vrijeme ni

mjesto za sukob.

„Charlie je iza ugla,“ rekao sam Belli, premda sam iskreno, većinom podsjećao sebe.

Bella je iskočila iz auta, a ja sam mrzio što sam ju morao ostaviti tu. Brzo će razumjeti

potrebu toga, ali to nije učinilo nimalo lakšim odvesti se. Teškim pritiskom na papučicu gasa,

ostavio sam koliko sam god mogao udaljenosti izmeĎu Billya i mene, onoliko brzo koliko mi

je auto dozvoljavalo. Dio mene je ţelio ostati iza, kako bi se pobrinuo da Billy ne uradi ili

kaţe da ju uzruja, ali znao sam kako ništa dobro ne moţe izići iz toga da ostanem i

prisluškujem.

Vjerovao sam da će mi Bella reći kada bi rekao nešto više van reda.

Ubrzao sam kući nadajući se kako će Alice biti ondje da me malo uvjeri oko Billya. Bio sam

dvije stube kroz vrata prije no što je došla skačući prema meni.

„Ne brini oko toga, Edward,“ pjevušila je, pre vesela po mom mišljenju, s obzirom o čemu se

radilo.

„Billy je uzrujan, ali ne moţe reći Belli ništa što već ne zna.“

„Pretpostavljam,“ rekao sam osjećajući se malo bolje.

„Ţeli sa ona bude paţljiva, i osjeća obvezu da pazi na nju jer je Charileva kćer. Koliko ja

vidim, nema više ništa u tome.“

„Da, za sada,“ promumljao sam ne potpuno uvjeren.

„Edward,“ nagrdila me kao i uvijek kada bi sumnjao u njene sposobnosti, „mislim kako imaš

vaţnijih stvari o kojima bi trebao misliti sada.“

„Kao?“

„Na to da se pripremaš za subotu.“

„Kako to točno misliš, pripremam?“ pitao sam uzrujano. „Mislio sam kako si rekla da se

nemam za što brinuti.“

„Nemaš, ali to ne znači kako ne trebaš napraviti sve da si olakšaš.“

„Već sam rekao kako ću ići u lov s tobom sutra popodne.“

„Znam. Ali to nije jednina stvar koju moţeš napraviti, pak.“

„Što točno predlaţeš?“

„Znam kako provodiš veliki dio svojih večeri s Bellom, ali takoĎer vidim kako oklijevaš kada

si blizu nje. Mislim kako je najbolja stvar za tebe da napraviš, jest da se okreneš i provedeš

svaku sekundu koju moţeš s njom. Billy će tamo biti samo nekoliko sati, onda će Bella

odmah zaspati. Već sam vidjela kako će spavati veoma čvrsto večeras. Iscrpljena je jer nije

dovoljno spavala sinoć. Biti će dovoljno sigurno da budeš blizu nje, a pustiš da te njen miris

napadne kako bi mogao početi učiti kako da ga blokiraš.“

„Alice to je apsurdno. Nije kao da se mogu učiniti imunim.“

„Ne potpuno, ali ja te vidim kako postaješ otporniji što više vremena provodiš s njom, a sada

se vrijeme čini dobro kao bilo koje sa počmeš. Više od toga, pak, mislim kako je vaţno da ti

počneš vidjeti kako moţeš biti blizu nje, da se uistinu moţeš nositi s tim. Vjeruj mi, zahvaliti

ćeš mi za ovo poslije.“

I onda, kao oteţavajuću stvar, počela je recitirati drţave i njihove glavne gradove u svojoj

glavi tako da nisam imao ideju za što ću joj točno zahvaljivati.

Bez obzira koliko mi je um govorio da se prepirem s njom, nisam mogao poreći kako je dio

mene bio pre voljan poslušati ju. Vidjela je kako će Bella spavati čvrsto, i čak kada je bila

nemirna, uspio sam je dotaknuti bez da je probudim. Moţda je Alice bila u pravu. Moţda sam

se uistinu trebao uvjeriti u sposobnost da budem blizu nje.

Čekao sam, dok mi Alice nije rekla kako je pravo vrijeme da krenem natrag. U sekundama,

trčao sam najvećom brzinom prema njenoj kući. Stigao sam baš na vrijeme kako bi vidio

Billyevo auto kako se odvozi.

Slušao sam van prozora dok su Bella i Charlie prolazili kroz njihovo uobičajeno večernje

čavrljanje, i laknulo što nisam čuo ništa osim uobičajenog. Ili je Billy odabrao ne dati bilo

kakvu vrstu upozorenja večeras, ili pak nije rekao ništa s Charliem u blizini.

Hoću li ikada naučiti da ne sumnjam u Alice? Kada je Charlie komentirao o pozivanju Mikea

Newtona na ples, osjetio sam neku smiješnu ljubomoru koju bi uvijek osjetio kada bi se bilo

koja druga muška osoba spomenula. Moja napetost je opala kako je Bellina očita frustracija

izletjela, i podsjetio sam sebe kako sam to bio ja s kim je odabrala provoditi vrijeme.

Poslije večere, odletjela je uz stube do svoje sobe. Otvorila je knjigu, ali sam mogao vidjeti

umorno brbljanje nakon samo nekoliko stranica. S dubokim uzdahom, ugaslila je svjetlo i

sklupčala se ispod prekrivača. Bilo je to poslije manje od deset minuta kada joj se disanje

smirilo i znao sam kako je bila u dubokom snu.

Čekao sam da njeno pričanje u snu doĎe, ali bila je neobično tiha. Znatiţeljan i čeznutljiv da

probam Alicinu teoriju, popeo sam se kroz prozor i sjeo na pod do njenog kreveta. Misleći na

to što je Alice rekla, uzeo sam namjerno dubok dah kako je Bella izdahnula, puštajući da njen

miris ispuni ispuni moj svaki osjet. Bilo je to opijajuće – uzbuĎenje, pak uţasavajuće. Kroz

bol sam pak, mogao vidjeti da je Alice na putu nečega. Svaki dah koji bi uzeo u neposrednoj

blizini nje, osjetio se lakšim od prošlog. Pitajući se koliko se daleko mogu otjerati, nagnuo

sam se dok nisam mogao čuti njen dah na mom licu. Ispruţio sam van ruku u iskušenju i

pomaknuo kosu s njenog lica, otkrivajući još jednom tu svilenu teksturu. Tada sam joj njeţno

taknuo obraz, kako sam bio uzbuĎen što sam otkrio da nije pobjegla od mog dodira.

Pomaknuo sam ruku dolje dok se nije odmarala na njenom vratu, odmah povrh njenog bila.

Osjećajući kako kuca o mene bilo je gotovo previše, ali u istom trenutku kada sam se počeo

micati, ona je uzdahnula moje ime.

Bilo je različito od toga kako ga je rekla prije, kad sam znao da spava. Ovaj put, bez drugih

znakova kako je njena podsvijest radila, činilo se kao da zna da sam ovdje.

Potpuno zanesen, ostao sam tamo satima dok je Bella spavala tiho ispod mog dodira. Bio mi

je nekako šok kada sam vidio početak danje svijetlosti kako se probija kroz prozor.

S trijumfalnim osmjehom, tiho sam izašao. Cijelim putem kući, divio sam se tome kako sam

bio blizu nje više nego što sam mislilo kako je moguće, i dok su sati prolazili bol je postala

gotovo neprimjetna. To me natjeralo da mislim kako bi naš dan zajedno uistinu mogao biti

moguć.

Vidiš, rekla sam ti, čuo sam Alice kako likuje iznutra dok sam ulazio u Volvo. Preokrenuo

sam očima, ali moj osmjeh nije izblijedio.

Čekao sam iza ugla dok nisam vidio Charlia kako se odvozi, i onda brzo stao na njegovo

parkirno mjesto. Prošlo je manje od minute prije nego je Bella trčala niz stube put mene.

Nasmijao sam se činjenici kako se ona čini ţeljna kao i ja da provedemo dan zajedno.

„Kako si spavala?“ pitao sam, nisam mogao odoljeti a da ne čujem odgovor.

„Dobro. Kako je prošla tvoja noć?“

„Ugodno,“ rekao sam nonšalantno, nasmijao se unatoč sebi. Pitao sam se bili joj ikada mogao

priznati kako su sve moje noći postale ugodne otkako sam pronašao novi najdraţi način kako

sa ih provedem.

„Mogu li pitati što si radio?“ rekla je znatiţeljno.

„ne, danas je još moj.“

Uzdahnula je ali nije protestirala, i nisam gubio vrijeme te sam se odmah vratio gdje smo

stali. Bio sam neograničeno fasciniran time kako je bila uzbuĎena dok je pričala o svom

ţivotu u Pheonixu.

Rekla mi je više o svojoj majci i svojim prijateljima, što joj je najviše nedostajalo o njima. Do

ručka nije više pokazivala nikakve znakove neugode dok sam je pritiskao za još detalja, i

osjetio sam iznenadni udar samopouzdanja, napokon pitajući zadnje pitanje za koje sam bio

najviše zainteresiran.

„Što je s bivšim dečkima?“ pitao sam uobičajeno onoliko koliko sam mogao. „Jesi li ostavila

kakva slomljena srca iza sebe kada si otišla?“

Lice joj se zacrvenjelo i pitao sam se hoće li mi to ona moţda reći nešto što nisam ţelio čuti.

Napokon, tek sam se navikavao na osjećaj ljubomore. Pokušao sam zadrţeti svoj izraz

opuštenim dok sam čekao odgovor.

„Ne baš,“ konačno je rekla, premda se još crvenjela. „Mislim, nitko mi nije predavao previše

paţnje, što je bilo pribliţno ono što sam ţeljela. Mislim kako sam se jednom ili dvaput

zaljubila dok sam odrastala, ali se to nikada nije osjećalo potpuno da bi napravila nešto u vezi

s tim.“

Premda nisam očekivao intenzivnu povijest hodanja, bio sam zapanjen mišlju kako sam ja bio

prva osoba za koju je ikada bila uistinu zainteresirana. Dok mi je to laskalo, bilo je takoĎer ne

umirujuće.

Jeli to bilo zbog toga što sam? Jesam li joj bio fascinacija, još jedan magnet opasnosti koji ju

vuče?

„Zar stvarno nisi srela nikoga koga bi htjela?“ pitao sam je, gledajući joj dobro lice.

„Ne u Pheonixu.“ Čvrsti je odgovorila, oči su joj zurile ne treptajući u moje. Uhvaćen izmeĎu

onoga što sam ţelio i što sam stalno govorio sebi da bi trebao ţeljeti, zadrţao sam njen pogled

i pustio unutarnjoj bitci da divlja. Bila je savršena – tako lomljiva, tako nevina, i koliko god

sam je ţelio, nisam znao kako to mogu dopustiti. Ništa ju na meni nije zasluţivalo, ipak nisam

se mogao natjerati da odem.

Ţelio sam ju čuvati sigurnom, ali još nisam mogao biti siguran da će to što sam ja s njom to

dopustiti. Očajno sam ţelio dati joj bilo što i sve što ţeli, ali pak jednina stvar koju je izgleda

ona ţeljela je bilo provesti vrijeme sa mnom. Bio je to najironičniji paradoks svijeta.

Nemoj zaboraviti na njen kamionet. I molim te prestani se brinuti. Nisam čitač uma, ali čak i

ja mogu vidjeti da si uništen.

Alicin ne tako suptilan komentar, zajedno s brzim smješkom u mom smjeru, prekinuo je moje

misli s druge strane sobe.

„Trebao sam te pustiti da se sama voziš danas,“ rekao sa, zaboravljajući na trenutak kako

Bella nije čula Alice kao i ja.

„Zašto?“ pitala je, iznenaĎena.

„Odlazim s Alice nakon ručka.“

„Oh,“ rekla je mršteći se. Njeno razočaranje moglo je biti zabavnije da moj um nije bio na

tako tamnom mjestu.

„To je O.K., nije predaleko za šetnju.“

„Neću te natjerati da pješačiš kući,“ uzdahnuo sam. „Mi ćemo ti dovesti kamionet i ostaviti ga

ovdje za tebe.“

„Nemam ključ sa sobom,“ rekla je i ja sam se gotovo nasmijao. „Uistinu mi ne smeta hodati,“

„Tvoj će kamionet biti ovdje, i ključ će biti u bravi za paljenje – osim ako se ne bojiš kako bi

ti ga netko mogao ukrasti,“ zadirkivao sam ju.

„U redu,“ izdahnula je, djelić prkosa u njenom glasu. Gotovo sam je mogao čuti kako

pokušava otkriti što smjeram.

„Pa gdje ideš?“ pitala je kako sam odbio otkriti svoju tajnu.

„U lov. Ako mislim biti s tobom sutra, poduzeti ću sve mjere opreza koje mogu.“

Istina je kako sam dobio malo samopouzdanja od toga što sam preveo nekoliko noći u njenoj

neposrednoj blizini, ali bilo je drukčije kada sam bio u njenoj kući s njom.

Osjećao sam se više odgovoran. Bio sam jako svjestan Charlieve prisutnosti u sobi niz

hodnik. Premda sam se još osjećao veoma zaštitnički prema Belli – i svakako sam se nadao

kako će moja zaštitnička strana uvijek ostati najjača sila – nešto u misli da sam miljama

daleko od bilo kojeg čovjeka uzbuĎivalo je čudovište u meni.

Znanje toga kako nas nitko neće vidjeti ni čuti, učinilo je tim još teţe kontrolirati ovu Ďavolju

vatru koja se nikada neće potpuno ugasiti.

„Uvijek moţeš otkazati, znaš,“ osjećao sam se obveznim dodati, dio mene još se nadao kako

će se opametiti.

Kada bi pokazala i mali djelić oklijevanja, ne bih si dopustio da provedem plan.

„Ne,“ rekla je tiho. „Ne mogu.“

„Moţda si u pravu.“ Zaista smo oboje preduboko. I nisam se mogao natjerati da ţalim zbog

toga.

„Kada ću te vidjeti sutra?“ rekla je tuţno, još je jednom njena očita da bude sa mnom odmah

razvedrila moje raspoloţenje.

„To ovisi.. subota je, zar ne ţeliš spavati duţe?“

„Ne,“ brzo je odgovorila, oči su joj se proširile u isto vrijeme kada se njeno rumenilo vratilo u

obraze.

Još joj je bilo neugodno zbog jedne stvari koju sam ja oboţavao najviše.

„U isto vrijeme kao i obično, onda. Hoće li Charlie biti ondje?“

„Ne, sutra je u pecanju,“ rekla je očito uzbuĎena zbog te činjenice. Osjetio sam kako se moje

šake skupljaju na spoznaju kako nisam niti sebi mogao reći kako je on doma i kako ju čeka.

„I ako ne doĎeš kući, što će on misliti?“ pritisnuo sam. Molim te, daj mi nešto…

„Nemam pojma,“ rekla je uobičajeno. „Zna kako sam htjela prati rublje. Moţda će misliti

kako sam upala u perilicu.“

Nije mi mislila učiniti lakšim ono oko čega sam se najviše bojao, i iznenada sam bio bijesan.

Ne na nju. Nikada na nju. Znao sam kako se ona samo trudi ponašati se ne zabrinuto jer nije

htjela da se ja brinem. Ali kako bi si ikada mogao oprostiti to što sam dopustio ovom fatalnom

izletu da se dogodi, kada mi nije pokazala ništa osim beskonačne povjerenja?

„Što loviš večeras?“ pitala je mirno nakon nekoliko trenutaka, očito u ţurbi da me posjeti

kako je nalazila sasvim normalnim moje okrutno postojanje. Mogao sam misliti kako glumi

zbog mene, ali su njeno srce i disanje ostali sasvim mirni. Bilo je to kao da me jednostavno

pitala što imam za ručak.

„Bilo što što naĎemo u parku. Nećemo ići daleko.“

„Zašto ideš s Alice?“

Zato što je ona jednina koja ne misli kako sam totalno sišao s uma.

„Alice najviše … podrţava.“ Nisam baš bio u raspoloţenju da raspravljam o ostatku moje

obitelji, nadao sam se kako neće inzistirati na toj temi. Ali tada to nebi bila Bella.

„A ostali? Što oni?“

Pokušao sam smisliti najpristojniji način da to kaţem.

„Ne vjeruju, većinom,“ uzdahnuo sam i vidio kako nervozno pogledava prema mojoj obitelji.

„Ne vole me,“ rekla je revno, i pitao sam se odjednom zašto bi ju mučilo da misli kako obitelj

vampira ne mati za nju.

„To nije to,“ rekao sam, premda to nije bila potpuno istina. Rosalie je izrazila svoje mišljenje

veoma jasno, a ostalima je bilo, u najmanju ruku, dosadno što moraju misliti o njoj.

„Ne razumiju zašto te ne mogu ostaviti ma miru.“ Dodao sam. Emmettove ismijavajuće misli

sipale su u straţnji dio mog uma.

„Ni ja, po toj stvari,“ promumljala je, najčudniji mrki izraz preuzimao joj je prekrasno lice.

Otresao sam glavu u nevjerici.

„Rekao sam ti – ti sebe uopće ne vidiš jasno. Nisi kao nitko koga sam ja ikada poznavao.

Fasciniraš me.“

Zurila je u mene, jasno sumnjajući u moje riječi, pa sam joj pokušao objasniti bolje.

„To što imam prednosti koje imam, imam bolje no prosječan pogled u ljudsku narav. Ljudi su

predvidljivi. Ali ti… ti nikada ne uradiš ono što ja očekujem. Uvijek me iznenadiš.“

Njen je pogled napustio moj, njen izraz tuţan, i nadao sam se kako ju nisam natjerao sa se

osjeća loše. Bilo je predivno što je bila drugačija od ostalih, tih patetičnih ljudi, svi se

pokušavaju ponašati onako kako misle da bi trebali, dok njihove misli izdaju kako toliko nisu

iskreni sami prema sebi. Bella me iznenadila od samog početka, ali bio je to samo zato što

sam ja bolje pazio, razlog zbog kojeg sam mogao shvatiti koliko je ona bila jedinstvena i

prava.

Što je moţda počelo kao čista fascinacija brzo je preraslo u divljenje i privrţenost, i prije no

što sam shvatio što se dogaĎa, nepovratno sam se zaljubio u nju.

„Taj je dio lagan za objasniti,“ nastavio sam kada me još nije pogledala. Morao sam je

natjerati da vidi koliko je izuzetna. „Ali ima još… i nije to lako staviti u riječi -“

To je to, ja sam gotova. Jednostavno nemam to u sebi da sjedim ovdje i slušam njegova

smiješna ljubavna priznanja za vrijeme ručka….

Rosaline oštre misli razbile su moj već nespojen govor, i okrenuo sam se i vidio nju kako zuri

ravno u Bellu, očiju bešćutnih.

Nisi vrijedna toga, mala djevojko. Neću ti dopustiti da uništiš ono što je ova obitelj sagradila

ovdje.

Prosiktao sam njeţno u njenom smjeru, i to je bilo dovoljno. Bez da je bacila pogled na mene

okrenula se Emmettu i pokretom mu kazala da krenu. Kada sam pogledao natrag u Belli, oči

su joj bile širom otvorene. Mogao sam samo zamisliti koliko bi gore bilo da je čula ono što

sam ja bio prisiljen čuti.

„Ţao mi je zbog toga. Ona je samo zabrinuta. Vidiš… nije opasno samo za mene, nakon što

sam proveo toliko vremena s tobom u javnosti…“ Okrenuo sam se, posramljen, ne ţeleći

završiti misao.

„Ako?“

„Ako se ovo završi… loše.“ Nisam je mogao podnijeti gledati u oči duţe, krivnja i strah koji

sam osjećao bili su trenutno previše za podnijeti. Trebao sam otići, trebao sam joj dopustiti da

me mrzi od početka. Barem bi bila sigurna. Premda mi je glava bila u rukama, vidio sam kako

je pomakla svoju ruku prema meni i čeznuo da osjetim njen smirujući dodir u mom jadnom

trenutku. Nisam ju mogao kriviti, pak, što se povukla u zadnjoj sekundi. Zašto bi ţeljela biti

blizu mene kada sam upravo priznao kako se moja obitelj boji da ću ju ubiti? Bio sam

zapanjen što ne bjeţi kroz vrata.

„I moraš sada otići?“ pitala je, glas joj se nekako tresao. Moţda sam u pravu, i zapravo se

spremala pobjeći – napokon se boji na način na koji sam očekivao od početka.

„Da,“ šapnuo sam, slučajno pogledajući njeno lice. Jeli ovo bio zadnji put kada ću dobiti

priliku pogledati ju?

Očekivao sam kako ću vidjeti strah, ali umjesto toga sreo sam se s njenim normalnim izrazom

tuge kada bi se trebali rastati uvijek. Gledala me, razočarana, i njen ritam srca počeo je

ubrzavati kako sam ju gledao. Osjetio sam mali drhtaj nade.

„Vjerojatno je tako najbolje,“ dodao sam, odlučujući kako je ona priznala efekt koji sam imao

na nju, kako bi ju mogao takoĎer ostaviti s jednim svojim priznanjem.

„Još imamo petnaest minuta toga jadnog filma za izdrţati na biologiji – mislim kako ne bih

mogao podnijeti još.“

Podigao sam obrvu, gotovo smijući se na glas izrazu koji je slijedio. Tada u blijesku, Alice je

bila ovdje, rušeći svu moju zabavu.

Nemoj da dobije srčani, Edward. Mislim kako nije normalo da se puls čovjeka mijenja tako

brzo.

Smetalo me što se ona od jedanput samo napola šali.

„Alice“ rekao sam ravno.

„Edward,“ rekla je ona. Znao sam kako mi govori bez da sam i bacio pogled na nju.

Ovdje sam. Bilo bi nepristojno ne upoznati nas.

„Alice, Bella – Bella, Alice,“ rekao sam ravno.

Eto. Jeli bilo tako teško?

„Zdravo, Bella. Lijepo je konačno te upoznati,“ rekla je, naglašavajući riječ konačno.

Pogledao sam ju na djelić sekunde.

„Bok Alice,“ Bella je rekla nervozno.

„Jesi li spreman?“ Alice je pitala.

„Gotovo. Sresti ćemo se kod auta.“

Alice je odlepršala, jedva uspijevajući zadrţati svoje uzbuĎenje, dok su slike nje i Belle kako

se zabavljaju i smiješe jedna drugoj punile njenu svaku misao.

„Trebam li reći zabavi se ili je to kriva riječ?“ Bella je pitala znatiţeljno me gledajući.

„Ne, zabavi se radi dobro kao i sve ostalo.“

„Onda se zabavi,“ rekla je još na uspijevajući sakriti svoje očito razočaranje.

„Pokušati ću. I ti pokušaj ostati sigurna, molim te.“ Dodao sam. Mrzio sam priznati kako sam

zabrinut bio što je ostavljam samu na večer. Bilo bi baš slično njoj da se naĎe u nekoj

slučajnoj katastrofi dok Alice i ja nismo tu.

„Sigurna u Forksu – koji izazov,“ promumljala je sarkastično.

„Za tebe je to izazov. Obećaj.“

„Obećajem kako ću pokušati biti sigurna,“ rekla je, umirujući me.

„Oprati ću rublje večeras – to bi trebalo biti nakrcano opasnosti. “

„Nemoj upasti u perilicu,“ zadirkivao sam ju.

„Potruditi ću se.“

Bilo mi je jasno kako samo odugovlačimo, pa sam protiv volje ustao. Čim prije završim s

lovom, prije ću joj se moći vratiti.

„Vidimo se sutra,“ rekla je nesretno, i isti pogled koji je imala kada sam joj prvi put rekao da

odlazim bio je natrag na njenom licu.

„Tebi se to čini kao jako mnogo vremena, zar ne?“ pitao sam, još u nevjerici što je bila tako

ţeljna biti sa mnom. Nasmijao sam se kada je kimnula misleći na sate i dane koje su prije

prolazili u magli, ali sada, čak i minute koje bi proveo bez Belle činile su se kao vječnost.

„Biti ću tamo ujutro,“ rekao sam,dodirujući joj obraz prije nego sam pošao. Ţelio sam kako bi

toplina njenog dodira mogla ostati sa mnom dok sam bio odsutan. Osjećao sam se tako prazno

bez nje.

Daleko od pogleda bučnih učenika, preletio sam preko parkirališta kako bi sreo Alice. Već je

sjedila na mjestu vozača, slušajući jedan od mojih CD-ova.

„Naći ćemo se kod kuće nakon što odeš i dovedeš Bellin kamionet. To je ako ćemo

pretpostaviti kako će kamionet preţivjeti tvoju voţnju.“

„Hvala na glasu povjerenja.“

Poţurio sam do Belline kuće i, premda sam znao gdje drţi rezervni ključ, popeo sam se kroz

prozor iz navike. Nešto njene odjeće je leţalo razbacano po podu, i nasmijao sam se malo

kada sam shvatio kako se nije šalila oko rublja. Gotovo sam se osjećao krivo što sam joj

toliko odvraćao pozornost. Gotovo.

Kada nisam uspio naći ključ u njenoj sobi, otišao samu kupaonu i naposljetku ih našao u paru

traperica na dnu hrpa. Kamionet se upalio nakon samo malog protesta, i koncentrirao sam se

da ga vozim pri pristojnoj brzini.

Parkirao sam na prazno mjesto koje je moj Volvo ostavio, i s ključem u bravi, počeo izlaziti.

Tada sam se namrštio i iskopao komad papira iz mog dţepa. Napisao sam, „Ostani sigurna,“

preko njega i pitao se dok sam njeţno presavijao moj podsjetnik, hoće li Bella misliti kako

sam pre pesimističan. Nije se činilo moguće da će joj se išta dogoditi u tih nekoliko sati

koliko me neće biti, ali nadao sam se da će ako zna da mislim na nju biti posebno opreznija.

Alice me je čekala na trijemu kada sam stigao doma, i otrčali smo uobičajenom rutom u park.

Znaš, ne bi mi smetalo da si ţelio ići dalje zbog bolje raznolikosti, pomislila je ona dok su se

stabla smanjivala.

„Znam, ali sam ţelio ostati blizu doma.“

Ona je u redu, obećajem. Vidjela bi da će se išta dogoditi. Prilično dobto ju drţim na oko,

znaš.

„Znam. Cijenim to, uistinu.“

I?

„Hej. Mislio sam kako samo ja čitam misli.“

Prilično si transparentan, Edward. Barem meni jesi.

„Dobro. Nadao sam se da ćeš moći najviše paziti na nju sutra. Znam kako si rekla kako se

nemam oko čega brinuti, ali bi se osjećao bolje znajući da se ti brineš za to da ne uradim nešto

što bih mogao zaţaliti.“

Zastala je i okrenula lice meni. Govorila je na glas, očito ţeleći da steknem puni dojam njenih

riječi.

„Naravno da ću ti pomoći na bilo koji način mogu, ali… slušaj. Znam kako ovo ne ţeliš čuti,

ali moraš se sjetiti kako ja mogu vidjeti jedino dok vas dvoje imate odluke koje ste donijeli.

Upravo sada, vjeruje ti veoma, a ti si se prilično odlučio za to da joj budeš zaštitnik. Nemaš

svjesnu ţelju da ju ozlijediš, i ako bi se nešto dogodilo, bio bi to rezultat iznenadne, odluke u

djeliću sekunde.“

Zurio sam u nju, preplašen, ali znajući kako je ona u pravu. Toplo mi se nasmijala, dodirnula

moje rame sestrinskom njeţnošću koju sam upoznao kroz naša zajednička desetljeća.

„Još uvijek ne mislim kako ćeš uraditi išta da ju ozlijediš, ali htjela sam da znaš kako je ovo

uistinu u tvojim rukama. Morat ćeš si vjerovati. Vjerovati si onoliko koliko mnogo ti Bella

vjeruje.“

„Hvala, Alice,“ rekao sam, pokušavajući vjerovati u sebe onako kako je ona ţeljela da

vjerujem.

Sada, tu je krdo sjevernih jelena tek milju od nas. Utrkivati ću se s tobom. Posljednji dobiva

najmršavije.

I s tim, nestala je u magli. Brojao sam do deset kako bi joj dao poštenu prednost. Nakon što

sam se preţderavao daleko više no što je potrebno, otišli smo doma. Bili smo tihi dok smo

trčali, ali nisam si mogao pomoći a da je ne čujem ma koliko sam se trudio blokirati je. Ne

kao ostatak moje obitelji koji su bili zauzeti brigom o implikacijama ako sutra ne proĎe kao

što sam planirao, Alice je bila fokusirana na potpuno drugačiju budućnost.

Vidjela je kako je sutra prekretnica u Bellinom i mome odnosu. Vidjela je Bellu sretnu i

bezbriţnu, i nakon toga vidjela je čak dobrodošlu u našu obitelj. Točni detalji nisu bili jasni,

ali bila je sigurna kako će taj dan doći uskoro kada će Bella biti dio naših ţivota.

Borila se kako bi ostala fokusirana na vizije Belle i mene koje bi ja smatrao prihvatljivim.,

bilo kako bilo kolebala se. Namrštio sam se svaki put kada sam bio prisiljen vidjeti Bellu

blijedu i hladnu, dijelom naše obitelji na način na koji sam se ja zakleo kako nikada neće biti.

Ideja kako bi Bella htjela tako nešto je bila smiješna, i pomisao kako ju mijenjam protiv njene

volje je bila neoprostiva. Namrštio sam se Alice i ona je brzo pre fokusirala misli, njena tiha

isprika bila je prava.

Kada smo stigli doma, poţurio sam se otići očistiti i presvući. Bio sam ugodno iznenaĎen što

vidim sunce kako izlazi dok sam trčao prema Bellinoj kući, premda je tu bio još tanak sloj

oblaka koji bi trebali otići. Kako je rekla kako će Charlie biti u ribolovu danas, shvatio sam

kako će on već davno otići dok ja stignem. Ne ţeleći joj prekidati jutarnju rutinu , naslonio

sam se na jednu stranu kuće, tek van vidika. Nasmijao sam se kada je Bella pogledala kroz

prozor ne jednom, već dvaput, svaki put s rastućim uzbuĎenjem. Pre nestrpljiv, našao sam se

kako kucam na vratima malo prije normalnog vremena kada smo se trebali sresti, ali kako

sam znao kako je budna nisam se mogao natjerati da čekam imalo duţe.

Dok sam ju slušao kako petlja po bravi, ozbiljnost dana srušila se na mene. Milijunti put

zabrinut kako činimo pogrešku, fokusirao sam misli natrag na Alicine vizije i uvjerenja. Kada

je Bella napokon otvorila vrata još je jednom zurila oboţavajući me, i moje su brige sve

nestale. Izgledala je ljupko u svom zagasitom dţemperu i plavim trapericama, uobičajeno,

ugodno, i predivno toplo.

Duboki kontrast onome kako mora da sam ja izgledao u beţ boji, prirodne boje naglašavale su

ruţičasto u njenim obrazima.

„Dobro jutro,“ nasmijao sam se, nisam se mogao zaustaviti da ju još jednom ne pogledam od

glave do pete.

„Što nije u redu?“

„Slaţemo se,“ rekao sam lagano. Pa, barem se naša odjeća slagala.

Hodali smo prema kamionetu, i s trijumfalnim osmjehom, Bella je otišla ravno na vozačevu

stranu, podsjećajući me na naš dogovor.

„Imali smo dogovor,“ rekla je ne oklijevajući ni na trenutak pije nego se popela. Uzdahnuo

sam nevoljko uzimajući svoje mjesto kako je zatraţila, „Gdje?“

„Veţi pojas – već sam nervozan.“

Zurila je u mene, ali je zavezala pojas i ledeno ponovila, „gdje?“

„Idi sto jedinicom na sjever,“ rekao sam, ne ţeleći prerano otkriti našu destinaciju. Nije da bi

imala ideju kako moje malo osobno svetište uopće postoji. Nisam bio siguran jeli to bilo zbog

toga kako sam bio obazriv jer je dan, ili se jednostavno nisam navikao putovati normalnom,

ljuskom brzinom, a Bella je čini se vozila sporije no što je potrebno.

„Jesi li planirala stići u Forks prije nego što padne noć?“ pitao sam, ne ţeleći potratiti ni

trenutak našeg dragocjenog dana.

„Ovaj je kamionet dovoljno star kako bi ti bio djed – imaj malo poštovanja.“

Iako sam bio u iskušenju da nastavim s pitanjima, nisam ţelio da joj zbog ičega bude

neugodno, a ona se činila savršeno zadovoljna tim da se zajedno vozimo u tišini. Mislio sam

kako je to čudno isprve – većina ljudi je bila ţeljna da prekine tišinu – ali nakon nekoliko

minuta, odlučio sam kako ću je prihvatiti s olakšanjem. Kako sam konstantno morao slušati

svačije unutarnje brbljanje uţivao sam u tišini, i ako je Bella bila sretna i ja sam bio sretan.

Čekao sam do zadnjeg mogućeg trenutka kako bi prekinuo našu smirujuću tišinu, onda joj

rekao,

„Skreni desno na desetu.“ Skrenula je i ja sam se smjestio natrag u sjedalo. Ovo je bio moj

najdraţi dio putovanja. „Sada vozimo dok cesta ne završava.“

„A što je tu, na kraju ceste?“

„Staza,“ rekao sam nonšalantno.

„Planinariti ćemo?“ pitala je, s daškom straha u glasu. Znao sam kako to ne bi bio njen prvi

izbor aktivnosti za subotu popodne, ali bio sam sasvim siguran da ljepota onoga gdje ćemo

završiti će biti vrijedno toga za nju.

„Jeli to problem?“

„Ne.“ Pokušala se nasmijati, ali ja sam mogao čuti kako joj je srce ubrzalo.

„Ne brini, to je samo pet milja ili tako nešto, a nama se nikuda ne ţuri.“

Vratili smo se u svoju zajedničku tišinu, ali sada sam mogao osjetiti njenu uznemirenost, nije

bilo tako ugodno kako je bilo prije.

„O čemu razmišljaš?“ napokon sam pitao, ne uspijevajući se zaustaviti. Osjećao sam se kao sa

sam to pitao toliko puta prije, i nikada nisam znao da li mi govori cijelu istinu ili prepravlja

zbog moje dobrobiti….

„Samo se pitam kamo idemo,“ rekla je vedro.

„To je mjesto kamo ja volim idi kada je vrijeme lijepo,“ rekao sam bacajudi pogled na oblake za koje je

Alice obedala kako de nestati kasnije ovo jutro.

„Charlie je rekao kako de biti toplo danas,“ Bella je rekla i vidio sam kako i ona također gleda oblake.

Znao sam kako je znatiželjna o tajni mog izgleda na suncu, i mogao sam vidjeti kako postaje nemirnija

kako se trenutak istine približavao.

„I jesi li rekla Chaliu što smjeraš?“ rekao sam nadajudi se.

„Ne,“ tako sam i sumnjao.

„Ali Jessica misli kako mi idemo u Seattle zajedno?“ potvrdio sam. Ma koliko sam mrzio misliti o

Jessici tijekom našeg zajedničkog dana, podsjedati se kako du bez sumnje ja biti odgovoran ako Bella

nestane činila se kao najmudrija stvar.

„Ne, rekla sam joj kako si mi otkazao – što je i istina.“

Premda smo bili u autu, bez da me gorenje mog grla pretjerano mučilo, u tom sam trenutku

pobjesnio i moja su me osjetila preuzela.

„Nitko ne zna kako si ovdje sa mnom?“ pitalo je čudovište tamno.

„To ovisi… pretpostavljam kako si rekao Alice?“

„To de jako pomodi, Bella.“

Moj je glas bio preoštar i mrzio sam se što sam se istresao na nju, ali nisam mogao zadržati sve stvari

koje su simultano tekle kroz mene.

Strah.

Sumnja.

Žeđ.

„Jesi li tako deprimirana Forksom da te učinio suicidalnom?“ pitao sam, pre zlobno ponovno.

Morao sam se dovesti pod kontrolu.

„Rekao si kako ti to može prouzročiti nevolje… to što smo mi tako javni,“ rekla je mirno, kao da je to o

čemu raspravlja najnormalnija stvar na svijetu.

„Pa ti si zabrinuta za nevolju koju to meni može prouzrokovati – ako ti ne dođeš kudi?“ pitao sam

gotovo režedi na nju, premda mi je neki preostali zdravi djelid moga mozga govorio kako se ponaša s

najboljim namjerama.

Činjenica da su te namjere beskonačno apsurdne, kako bilo, to je bilo teško za zanemariti.

Nije ponovno progovorila, kimnula je u odgovor na moju optužbu. Tražedi bilo koji izlaz kako bi

usmjerio svoju frustraciju, počeo sam mumljati, nepovezano, ispod daha.

Od svih suludih stvari… ona brine za mene, ni ne brine za sebe uopde… kako bi ju ja trebao čuvati

sigurnom kada ona nema nikakav osjedaj za samo očuvanjem… nije ni čudo što uvijek upada u

nevolje…

Mogao sam osjetiti nemirnost kako zrači iz nje, i bio sam odlučan kako du sačuvati probranost do

vremena dok ne stignemo do kraja ceste. Parkirala je i izašla iz auta bez da me je pogledala, i bacio

sam pogled preko ramena kako bi vidio kako skida džemper. Vrudina nije mnogo smetala meni, ali

sviđalo mi se kako smo si pristajali ranije – bilo što što bi me podsjedalo kako nismo različiti na svaki

mogudi način – odlučio sam napraviti isto.

„Ovuda,“ rekao sam, pokretom pokazujudi u suprotnom smjeru od onog u kojem je krenula.

„Staza?“ pitala je, i osjetio sam djelid krivnje što sam je prevario. Čuo sam njene mahnite korake kako

je okružila oko kamioneta i gotovo pala na moju stranu.

„Rekao sam kako postoji staza na kraju puta, no ne kako demo mi idi njom.“

„Nema staze?“ pitala je, u grču. Nadao sam se nečemu što de povudi čudovište natrag u kavez, i

dovoljno sigurno, njena panika je dila dovoljna da me podsjeti na moju ulogu zaštitnika.

„Nedu dopustiti da se izgubiš,“ obedao sam, smiješedi se kako sam se okrenuo da ju pogledam.

Očekivao sam kako de se opustiti na moje uvjerenje, ili barem ponuditi osmijeh kao i uvijek kada mi je

željela pokazati kako mi vjeruje. Možda sam napravio više štete no što sam shvadao kada sam govorio

tako ljuto prije.

„Želiš li idi kudi?“ pitao sam, dio mene se nadao kako de mi biti omogudeno povlačenje, ali je vedi dio

mene bio željan pokazati joj mjesto koje mi je bilo tako posebno. Došli smo ovako daleko, i činilo se

štetom potratiti dan i sunce koje je sigurno ved na putu.

„Ne,“ rekla je približavajudi mi se. Izgledala je kao na rubu suza.

„Što nije u redu?“ pitao sam nježno, proklinjudi se što sam je uzrujao.

„Nisam dobar planinar. Morati deš biti veoma strpljiv,“ rekla je, i čak i bez da sam mogao čitati njene

misli, znao sam kako mi govori istinu. Pak, nisam je htio siliti da govori o ičemu što joj nije bilo

ugodno.

„Mogu biti strpljiv,“ rekao sam, surađujudi. „Ako se veoma potrudim.“

Pokušao sam napraviti glas laganim i zadirkujudim, nadajudi se kako du izvudi osmijeh od nje. Premda

se kut njenih usana podigao, još je izgledala loše. Odlično. Uništio sam cijeli dan sa svojim strahovima

i nesigurnostima. Pa što ako nitko nije znao kako smo zajedno. Ja sam znao kako smo zajedno, i ja

sam bio osobno odgovoran da ju čuvam sigurnom.

To de biti dovoljno. Morati de biti.

Kada još nije progovorila, duboko sam uzdahnuo.

„Odvesti du te kudi,“ ponudio sam se, dajudi joj još jesnu priliku kako bi se povukla ako ovo nije bilo

ono što je uistinu željela. Osjetio sam kako sam natrag na svom starom sebi, vrijednom povjerenja, ali

ako sam ju preplašio tako jako da ne možemo nastaviti, poštovati du njene želje.

„Ako želiš da ja prepješadim pet milja kroz šumu prije zalaska sunca, bolje ti je da počneš voditi put.“

Gotovo je prosula riječi na mene, i bio sam zbunjen što se njeno raspoloženje mijenja često kao i

moje danas.

Obično je bila mnogo više smirenije glave.

Stala je, zuredi u mene, i iznenada sam shvatio kako čeka mene da se odlučim. Iako u tom trenutku,

nijedno od nas nije se činilo dovoljno emocionalno stabilno kako bi proveli naše planove, počeo sam

hodati jer sam znao kako ju ne mogu razočarati.

Bio sam siguran kako de jednom kada njena ljutnja rasprši, ona sjetiti o čemu je bio ovaj dan.

Bio je o povjerenju; odgovaranju pitanja, i dijeljenju tajni. Bio je o nama, i onome što bi možda mogli

biti jedno drugom ako stavimo svoje strahove sa strane. Bili smo tu Bella i ja, daleko od svijeta i

znatiželjnih očiju, bez srama i iskreni.

Bilo je to o meni kako bi naučio koliko daleko se čudovište u meni može otjerati, koliko de jak

zaštitnik morati biti kako bi utišao žeđ. Bilo je to o Belli kako bi shvatila koliko duboko si može

dozvoliti da bude bačena u moj svijet, dok bi još ostala iskrena svom.

Bila je to zadnja točka balansiranja.

Vukli smo se, Bella se držala bolje nego što smo i ona i ja očekivali. Pomogao sam joj preko nekoliko

teških područja, struja između nas bi se nevjerojatno pojačala svaki kada bi joj dotaknuo kožu.

Ponekad, primijetio bi kako gleda u mom smjeru, premda joj je izraz bio nečitak.

Nadajudi se kako du ju trznuti iz lošeg raspoloženja, počeo sam je ponovno ispitivati o djetinjstvu.

Pitao sam o svemu i svačemu kako bi je pokušao nasmijati. Napokon, počela se ponovno opuštati, i

primijetio sam kako joj je zbog toga korak pomalo ubrzao. Što je više pričala o svom životu, brže smo

se penjali preko stabala i stijenja. Čak je i dosta manje posrtala.

Kako su sati prolazili, oblaci su počeli nestajati. Sunce je sjalo, ali su drveda stvorila tako gust pokrivač

iznad nas, i znao sam kako de moja tajna biti sigurna bar malo duže.

„Jesmo li još?“ pitala je, glumedi mrk izraz.

„Gotovo,“ obedao sam, osjedajudi kako moje iščekivanje raste. „Vidiš li svjetlost ispred?“

„A, bili trebala?“ pitala je, škiljedi.

„Možda je pre rano za tvoje oči,“ zadirkivao sam.

„Vrijeme je da posjetim optičara.“ Promumljala je preokredudi očima.

Usporio sam malo kako je sunce osvijetlilo livadu u pogledu. Bilo je to mjesto kamo sam se povlačio

toliko puta, i bio sam oduševljen što ga napokon dijelim s njom. Bilo je to mjesto samode, ali sam

sada bio siguran kako de njegova prava ljepota biti još naglašenija, jer više nedu morati biti ovdje sam.

Bella je žurila prema rijeci svjetla, tražedi kao istraživač koji de otključati skriveno blago. Hodao sam

nekoliko koraka iza nje, grijao se od uzbuđenja, i našao se kako zadržavam dah dok je ona iskoraknula

na sunce. Njena se koža kupala u toplom svijetlu i kosa joj je sjala kao niti zlata, nikada nije izgledala

ljepše. Pod drvedem, gledao sam u strahu dok je upijala okolinu. Lice joj je bilo ispunjeno čistom

radošdu, i zakleo sam se u tom trenutku kako du učiniti bilo što za nju, odvesti je bilo gdje, ako je to

značilo kako de uvijek izgledati tako sretno. Na trenutak, samo sam disao, puštajudi da se mirisi šume

pomiješaju s Bellinim savršenim mirisom. Prigrlio sam način na koji me privlačio i mučio, jer je to

značilo kako smo zajedno, i moje su potrebe bile pod kontrolom. Uzimajudi drugi dah, pustio sam da

njena sreda postane moja. Njen mir moj mir. Nije bilo ničega u tom trenutku osim nas, i znanja kako

moje utočište više nije pripadalo samo meni.

14.Priznanja

Čekao sam na rubu livade, još se krijudi pod sjenom drveda. Bella je

hodala polako kroz travu, očiju osvijetljenih čudom, i nisam si mogao

pomodi nego nasmijati odmah s njom. Pitao sam se koliko de trebati da

ona primijeti kako ju više ne slijedim. Obično se činila pre svjesna

moje prisutnosti. Gledao sam ju, oduševljen što gledam mjesto koje mi

je donijelo toliko radosti kako i nju čini sretnom. Očajno sam joj se

želio pridružiti, ali pak nisam se mogao prisiliti da stanem na sunčevu

svijetlost.

Želio sam da uistinu upije svu ljepotu mog osobnog svetišta prije nego ga zauvijek promijenim tako

da mu dodam svoju sliku.

Naravno

da de se bojati, ne sumnjam u to ni na trenutak. Tajno sam se uvijek

pitao mnogo puta jeli jedini razlog zašto se Bella ne boji mene taj jer

sam se uvijek pravio ljudskim oko nje. Osim svakakvih fantazija koje je

njena mašta stvorila, koje zapravo iskreno nisu bile ni blizu istini,

nikada me zapravo nije vidjela kako izgledam kao vampir. Danas du joj

pokazati nešto zbog čega du joj se činiti daleko od čovjeka, i bojati

de se. Dio mene koji ju je želio zaštiti rekao mi je kako je to dobra

stvar, ali strana koja je ved postala pre vezana za naše vrijeme

zajedno, bila je užasnuta. Kao da je osjetila kamo su me moje misli

odvele, okrenula se da me potraži. Bio sam iznenađen što je njen izraz

bio zabrinut, i uplašio se na trenutak da sam otišao predaleko na sunce

i nepovratno pustio istinu prije no što sam bio spreman.

Tada su

njene oči pronašle moje i njeno se lice odmah smekšalo. Napravila je

nekoliko koraka prema meni i pružila ruku kao da želi da ju uhvatim i

pridružim joj se. Ma koliko sam želio držati njenu ruku u svojoj,

čeznuo da osjetim tu iskru koju bi njen dodir uvijek palio, odbio sam

osjetiti odbijanje koje bi sigurno slijedilo kada bi vidjela moju kožu

na suncu. Ne bih mogao podnijeti osjetiti njenu ruku kako se kida od

moje kada bi gađenje sjelo, pa sam ju podigao gore, tiho je tjerajudi

da sačeka još malo.

Uzdahnuo sam i uzeo dubok udah zraka koji nisam

trebao i pripremio se za trenutak koji smo oboje očekivali i kojeg smo

se bojali. Dok sam izlazio na svjetlost držao sam oči potpuno na

njenim, odlučan da vidim njenu prvu reakciju, i također ne želedi

vidjeti odraz moje kože. Pak nisam mogao izbjedi vidjeti kako se

reflektira od njenog mekog, savršenog lica, i zatvorio sam oči

frustriran. Uzeo sam još jedan nepotreban dah, pripremio sam se za

najgore.

Kada otvorim oči, hode li stajati sa mnom ili de se

okrenuti i pobjedi, moledi se da ju ne pratim? Prisjedajudi se kako je

sio mene želio pobjedi, prisilio sam oči da se otvore. I još je stajala

ispred mene, bliže čak no što je bila prije premda nisam mogao

razumjeti kako. Nemogudi nadi smisao u njenom izrazu i uvijek želedi da

joj mogu čitati misli, molio sam ju očima.

Molim te reci mi što

misliš, zahtijevale su, i kao da je ona odjednom shvatila kako mi

čitati misli, posegnula je naprijed i uzela moju ruku i povela me dalje

na livadu. Nježno me povlačedi dolje sa sobom, prekrižila je noge i

sjela na travu. Oči su joj bile tople i pune obožavanja i potpuno

nezaslužene i nijednom nisu napustile moje.

Što god je bilo to što

je sprječavalo nju da se boji mene na način na koji bi svaki drugi

čovjek činilo se još netaknutim, unatoč mom nepobitnom neljudskom

pojavljivanju.

Premda je sve što sam želi bilo uživati u suncu s

njom i otkriti strah njenog prihvadanja mene, podsjetio sam se zašto

sam ju doveo ovdje. Zakleo sam se kako du biti popuno iskren, i ako bi

to značilo kako de dan završiti s njom da ne želi ništa sa mnom. Ako je

odlučila pokušati biti sa mnom, trebala je znati sve, potpunu istinu,

da ne skrivam ništa.

Bilo je toliko mnogo toga za redi. Koliko je

teško to bilo meni za prihvatiti, Bella se i dalje činila potpuno

opuštena sa mnom. Zapravo činila se fasciniranom, gledala me kao da

želi taknuti moju smiješnu kožu. Odlučio sam kako je najbolji način da

nastavim sa ovim danom istine je da budem je, legao sam na travu

gledajudi u nebo i zatvorio oči.

Pokušao sam vjerovati kako sam se

sposoban ponašati, kako bi se normalno ponašao da je još jedan sunčan

dan u mom skrovištu. Mogao sam se pretvarati kako ona nije tu i ne zuri

u mene. Mogao sam se uvjeriti da ne primjedujem način na koji je

povjetarac miješao njen miris s divljim cvijedem činedi moje svetište

gotovo nepodnošljivim.

Iznenada sam otvorio oči, prestrašen da sam

ved dopustio da me misli odvedu na najtamnije od svih mjesta, i

fokusirao se ponovno na nju i na način na koji me gledala. To nije bilo

straha, premda ja nisam mogao razumjeti kako. Bilo je tu samo topline i

privrženosti. Dozvolio sam da mi se oči još jednom zatvore i počeo

pjevušiti nježno ispod daha, na način na koji bi uvijek kada sam trebao

nadi mir. Nije mogla vidjeti moje usne kako se miču, premda sam bio

siguran kako me može čuti, ali je nakon nekog vremena pitala što radim.

Rekao sam joj kako pjevam, ali iznutra pitao sam se bili ikada znala

premda je moj glas bio pre mekan za ljudske uši, kako moje srce pjeva

njoj.

Nisam očekivao kako de zatvoriti oči i ledi kraj mene. Čak i s

njenim očitim manjkom straha, ne bi se sigurno željela dovesti u tako

ranjiv položaj. Svako malo, ja bih povirio na nju kroz jedva otvorene

oči, samo da vidim da li se išta u njenom izrazu promijenilo. Još me

gledala znatiželjnim očima, i s malim djelidem osmjeha koji joj je

igrao u kutu usta.

Baš kada sam htio baciti još jedan pogled na nju, osjetio sam njen prst kako se okrznuo o stražnju

stranu moje ruke.

Moje

su se oči otvorile i širom zurile u nju. Nesvjesno, osjetio sam kako se

mrštim, zbunjen tim zašto me željela dodirnuti ali potpuno uživajudi u

osjedaju njene tople kože o moju.

Premda nisam bio potpuno siguran

kako sam spreman čuti njen odgovor. Nisam se mogao suzdržati a da ne

pitam pitanje koje sam zadržavao otkada sam izašao na sunčevu

svijetlost.

„Ne plašiš me se?“ pitao sam, još vedar, ali boredi se s boli za koju sam znao kako de dođi ako

odgovor bude da.

„Ne više nego obično,“ odgovorila je uobičajeno, i ja sam se raširio šire kako sam shvatio da mi govori

istinu.

Uvijek mi je govorila istinu, ma kako to apsurdno može biti.

Moj

osmijeh ju je ohrabrio, jer se primakla djelid milimetra bliže meni i

pustila da ostatak njenih vrhova prstiju dodiruje moju podlakticu. Ruka

joj se tresla i ja sam ponovno zatvorio oči, nadajudi se kako strah

kojeg sam se bojao konačno ne sjeda.

„Smeta li ti?“ pitala je

plašljivo, i morao sam prigušiti osmjeh. Smeta li mi? Njen je dodir bio

najjači osjedaj koji sam osjetio kroz cijelo moje postojanje.

„Ne,“ odgovorio sam, razmišljajudi o tome koliko bi trebao redi.

Tada sam se sjetio moje zakletve o iskrenosti. Dodao sam. „Ne možeš zamisliti kakav je to osjedaj.“

S

uzdahom, pustio sam da moje tijelo potone dublje u travu i njena je

ruka i dalje istraživala moju ruku. Mogao sam osjetiti kako se kreče

prema unutrašnjosti moga lakta pa kada je posegnula za mojom rukom,

preokrenuo sam ju, dlana prema gore.

Mora da sam se pomaknuo prebrzo jer su se njeni prsti ukočili na mjestu. Otvorio sam oči, očajnički

sam želio čitati njen izraz.

Zadrhtala je, ali još nije bilo traga straha i dopustio sam očima da se zatvore još jednom.

„Žao

mi je,“ promumljao sam, želedi da može razumjeti kako je ovo sve bilo

čudno za mene. Nikada si nisam dozvolio išta osim da budem čovjek oko

nje prije, ali ovo se ved osjedalo u redu i prirodno.

„Tako mi je lako biti ja s tobom.“

Nastavila

je pregledavati moju ruku, i onda sam od niotkud osjetio njen dah na

mojoj koži. Pogledao sam gore i otkrio kako je moja ruka ni milimetar

od njenog lica. Bio sam tako blizu njoj i u tom trenutku najjače želje

kojeg sam se toliko trudio kontrolirati bilo je to gotovo previše.

Nešto me trebalo omesti. Vrlo brzo.

„Reci mi o čemu misliš,“ rekao sam nježno, ne želedi ju uplašiti ozbiljnošdu svoga glasa.

„Toliko mi je čudno, ne znati.“

„Znaš,

mi ostali se osjedamo tako cijelo vrijeme,“ rekla je sarkastično.

Iznutra sam je hvalio što uvijek može osvijetliti trenutak koji je bio

ključan za njeno preživljavanje.

Premda sam se trudio ne fokusirati

se na to, realizacija opasnosti koja je tek prošla udarila me. Pokušao

sam zadržati glas opuštenim, premda znajudi Bellu, odmah de me

pročitati.

„To je težak život,“ rekao sam, želedi svim u meni da

imam neku prividnost normalnog života da joj dam. Nije zasluživala ovaj

način života koji sam joj mogao ponuditi, pak to je bilo sve što sam

mogao dati. I bez sumnje mogao sam joj dati sve što sam imao. Pravi

razlog moga pitanja je sve samo ne nestao, ali mi još nije rekla o čemu

razmišlja i sada sam bio znatiželjan.

„Ali nisi mi rekla,“ posjetio sam je nježno, nadajudi se kako me nije pokušavala omesti jer nije željela

odgovoriti.

Morao sam znati.

„Željela

sam da mogu znati o čemu ti razmišljaš…“ glas joj je zastao kao da čeka

da joj kažem. Možda je to bilo sebično, ali ja sam ved njoj otkrio

toliko o sebi, i sada je bio moj red. Pitao sam prvi i trebao sam čuti

istinu prije no što se bilo što drugo kaže.

„I?“ rekao sam jednostavno, nevoljan popustiti samo ovaj put.

„Željela sam da mogu vjerovati kako si ti stvaran. I željela sam da se ne bojim.“

I

eto ga. Osjetio sad kako mi se dah skuplja dok sam upijao riječi.

Bojala me se. Naravno da se bojala. Bila je samo jako, jako dobra u

skrivanju toga od mene.

„Ne želim da se bojiš,“ rekao sam pun nade. Budalasto.

„Pa, nije to baš strah na kojeg sam mislila, premda je uistinu nešto za razmisliti o tom.“

Brzo

i bez razmišljanja sjeo sam napola gore i nagnuo se na svoju ruku, moja

druga ruka još u njenoj ruci. Zašto još nije pustila?

Sad mi je rekla kako se boji, pak još me gledala s tim nježnim očima, milim i bez straha uopde.

Dok sam sakupljao njen izraz u riječi, one su pronašle novo značenje i pjevale kroz moj um kao

prelijepa simfonija.

Ne baš strah na kojeg sam mislila.

Ako se nije bojala za svoju sigurnost, čega se još tu moglo bojati?

Moj je um jurio kroz svaku mogudnost dok se nisam sjetio razgovora s Jessicom, onog kojeg je znala

kako slušam.

Bila

je uzrujana, sigurna u to kako ona mari više za mene nego ja za nju i

tada mi je rekla kako joj smeta što se činilo kako joj ponekad govorim

zbogom.

Jeli bilo mogude kako se jednostavno boji kako du otidi?

Premda

sam znao kako de to smo ohrabriti žeđ koja mi je ved bolno kidala grlo,

pustio sam lice da se pomakne bliže njenom upijajudi sav njen predivan

i savršen miris. Ako je moje nagađanje bilo točno, trebao sam znati

koliko me blizu ona želi držati. Morao sam čuti nju kako to kaže.

„Čega se bojiš, onda?“ šapnuo sam, polako ispuštajudi cijeli dah koji sam uzeo.

Radije nego da mi odgovori riječima žudio sam za tim da ju čujem, pomaknula je lice bliže mome.

Moje

je grlo gorjelo i boljelo, otrov je plivao pod mojim jezikom, i osjetio

sam svoju šaku kako se skuplja u njenim krhkim malim rukama. Bez ijedne

druge misli učinio sam suprotno od onog što me čudovište u meni

preklinjalo,

Pobjegao sam.

Pobjegao sam neizmjerno brzo natrag u

sjenu i zurio u nju, pitajudi se koliko de još puta njen život biti u

opasnosti danas. Dok sam gledao u bol na njenom licu, znao sam kako su

moje ranije pretpostavke bile točne. Bojala se kako du je ostaviti, i u

trenutku slabosti ja sam joj potvrdio taj strah.

„Žao mi je… Edward,“ čuo sam kako šapde. Njen glas je bio tako mekan, ali je znala kako du čuti.

Ved me znala tako dobro.

Agonija koja je pržila kroz mene dok sam gledao kako ona umiruje žeđ koja je prije samo nekoliko

trenutaka bila prevladavajuda.

„Daj

mi trenutak,“ rekao sam, više se nisam bojao kako du je ozlijediti ali

sam zaključio kako oboje trebamo vremena da se saberemo. Znajudi kako

de me to smiriti kao i uvijek, slušao sam zvuk kucanja njenog srca.

Kada

se jednom ponovno usporilo u svoj normalan ritam hodao sam namjerno

sporo prema njoj, želedi da se ne boji, mene ili toga kako du je opet

napustiti. Sjeo sam ispred nje, prekrižio noge i zrcalio njen položaj.

Nasmiješio sam joj se i pokušao prevesti koliko sam želio da mogu

ostati kraj nje zauvijek.

„Tako mi je veoma žao.“ Želio sam da

shvati kako je moje brzo povlačenje bilo samo zbog njene sigurnosti,

ali sada više no ikada ju nisam želio preplašiti sa stvarnošdu moje

jadne želje.

„Bili razumjela što bi to značilo kada bi rekao kako sam ja samo čovjek?“

Kimnula

je, prema se prvi put cijeli dan nije pokušala nasmiješiti. Počela je

razumijevati. Mogao sam osjetiti njen puls kako ponovno ubrzava, miris

adrenalina, naravno kroz njene vene.

Premda nisam mislio kako je to

mogude, to je učinilo da miriše još poželjnije. Sarkastično sam se

nasmijao na to ironiju. Napokon me se bojala i to je samo učinilo da ju

želim još više.

„Ja sam najbolji predator svijeta, zar nisam?“ rekao sam s usiljenošdu.

„Sve te na meni poziva – moj glas, moje lice, moj miris. Kao da mi bilo što od toga treba!“

Kada

je iznenadni nalet uzbuđena došao zbog znanja kako nema razloga da

krijem bilo što od nje više, skočio sam na noge i potrčao svom svojom

snagom oko livade i još jednom stao u sjenu.

„Kao da mi možeš

pobjedi,“ smijao sam se, osjedajudi nekakav bolesni užitak u tome što

sam konačno mogao osjetiti kako je njen strah od toga da me izgubi vedi

od bilo kojeg straha kojeg sam mogao poticati u njoj.

Bez da sam

mislio o grananju, isčupao sam debelu granu iz drveta koje me

zaklanjalo i bacio ju o drugo drvo. Slušao sam njen poražavajudi zvuk

kako se rasula, i onda sam odjurio na njenu stranu, osjedajudi nešto

srodno adrenalinu u mojim bez životnim venama.

„Kao da bi se mogla

boriti sa mnom,“ zadirkivao sam. Tek onda mi se stvarnost počela

vračati i počeo sam upijati njen izraz. Sve je stalo. Uzbuđenje je

izblijedjelo i moja vlastita trenutna radost rastopila se kako sam

pogledao u Belline oči i po prvi put, vidio stvarni strah.

Bella je bila prestravljena. Mene. I to je bila moja krivnja.

Moj

se trijumf pretvorio u poraz, dok je užas ovoga što sam tek uradio

sjedao. Uvijek sam joj mislio pokazati za što sam sposoban, ali na što

sam mislio, na dajudi joj nikakvo upozorenje uopde? Pustio sam da me

uzbuđenje i zamagli moje prosuđivanje. I sada je Bella nepomična,

paralizirana strahom, čeka moj novi pokret.

„Nemoj se bojati,“ promumljao sam patetično, želedi da nema ničeg čega bi se bojala.

„Obedajem…“

moj se glas vukao sok sam pokušao nadi kako bi ju mogao uvjeriti da

nema opasnosti. Bio sam više pod kontrolom u tom trenutku no što sam

bio cijeli dan, gledajudi je i osjedajudi njenu bol. Njen je strah

učinio njenu krv snažnijom no što je ikada bila, prisilio sam se da

uzmem dubok dah, da napunim čitavo svoje bide s njenim mirisom. Dok je

žeđ rušila moju volju i tjerala me da napadnem, zurio sam u Bellino

nevino i prestravljeno lice i utišao ju, odlučan kako nedu dopustiti da

vlada sa mnom više.

„Kunem se kako te nedu ozlijediti,“ završio sam,

dajudi zakletvu Belli i sebi istodobno. S uvjerenjem mojih riječi koje

su me punile nadom, uzeo sam također polako korak prema njoj.

„Ne

boj se,“ ponovio sam, ovaj put s znanjem sa, ako mi dopusti, provesti

du čitavo svoje postojanje brinudi se kako više nikada ne bi imala

razlog da se boji.

Vidio sam kako joj se oči pomalo mekšaju, sjeo sam opet ispred nje, tako blizu da su se naša koljena

gotovo dodirivala.

Htio sam posegnuti prema njoj, ali nisam bio siguran da li je prerano.

„Molim

te oprosti mi,“ rekao sam iskreno. Činila se zbunjena mojim formalnim

tonom, pa sam odlučio malo razvedriti stvari ponovno, u čemu je ona

bila tako dobra.

„Mogu se kontrolirati,“ nasmijao sam se.

„Uhvatila si me nespremnog. Ali sada sam pri svom najboljem ponašanju.“

Očekivao sam odgovor, ali kada ona nije niti trepnula postajao sam zabrinut.

Napokon

je njen zaleđeni izraz pukao i ispustio zvuk smijeha, iako je tu još

bilo nešto loše u tome. Nisam još bio siguran da li me je još spremna

dodirnuti ponovno, ali nisam si mogao pomodi. Bio sam tako zabrinut za

nju i sve što sam želio je udovoljiti joj, uvjeriti je.

„Jesi u

redu?“ pitao sam je nježno. Tada sam ispružio ruku naprijed, pažljivo

kako ne bi uzeo njenu u svoju, radije je ju spustio da se odmara na

travi. Morala je ona biti ta koja ima kontrolu sada. Dugovao sam joj

toliko.

Uzela je nekoliko tihih, plitkih udaha dok su se njen oči kretale između naših ruku i mojih očiju.

Napokon

je počela ponovno istraživati moju ruku vršcima svojih prstiju i ja sam

uzdahnuo, u olakšanju što je najgore izgleda prošlo. Nasmijao sam joj

se toplo, pokušavajudi vratiti osjedaj koji smo imali prije mog

iracionalnog ponašanja.

„Pa gdje smo stali, prije nego sam se ponio tako grubo?“ pitao sa, želedi kako bi joj stvari mogle biti

lakše.

„Uistinu se ne mogu sjetiti,“ sramežljivo je odgovorila, i krivnja me još jednom preplavila.

„Mislim kako smo pričali o tome zašto se ti bojiš, osim očitog razloga.“

Naravno sada sam joj dao svaki razlog da me se boji.

Nakon svega što se dogodilo između nas, nisam zaslužio ništa više od straha. Pak, morao sam čuti

njen odgovor.

„Oh, uredu.“

„Pa?“ bio sam smiješan što se nadam, ali želio sam vjerovati kako još postoji dio nje koji želi da

ostanem.

Dok

su sekunde tiho kucale, činilo se sve manje i manje vjerojatno kako de

njen odgovor biti u moju korist. Bolna kao što sam znao da de njena

slijededa rečenica biti, uznemirenost zbog toga što ne znam dobivala je

najbolje od mene.

„Kako se lako frustriram,“ uzdahnuo sam,

pokušavajudi ju ne uznemiriti. Morao sam se sjetiti kako puštam stvari

pod njenu kontrolu sada.

Mogla je uzeti koliko god joj treba za

odgovor, i ja du jednostavno morati usmjeriti svaki djelid strpljenja u

meni dok ju budem čekao.

„Bojala sam se… zbog, pa, očitih razloga,

ne mogu ostati s tobom. A bojim se kako bi htjela ostati s tobom, više

no što bi trebala.“

Da je moje srce još moglo kucati, počelo bi

juriti. Nije se činilo mogude da bi me još mogla željeti, ali ja nisam

bio sposoban da sanjam, tako da je ovo moralo biti stvarnost. Zurila je

naprijed u svoje ruke ali ja sam želio da pogleda gore…

„Mora da si mislila kako sam opsjednuti,“ rekao sam, konačno se tjerajudi da vidim taj užasan dan

kroz njene oči.

„Nisam mogla razumjeti zašto. Kako si me mogao mrziti tako brzo…“

„Meni,

je bilo kao da si ti bila neka vrsta demona, skupljen ravno iz mog

osobnog pakla kako bi me uništio. Miris koji je dolazio iz tvoje kože…

Mislio sam kako de me poremetiti taj prvi dan. U tom satu smislio sam

sto drukčijih načina kako da te namamim iz prostorije, da te dobijem

nasamo. I borio sam se sa svakim, misledi na moju obitelj, što im mogu

učiniti. Morao sam pobjedi, pobjedi prije no što bi izgovorio riječi

koje bi te natjerale da me slijediš…“

Izgledala je zbunjeno, premda

je bilo sigurno kako ona barem počinje shvadati kako sam blizu stvarno

bio. Nije rekla ništa tako dugo i želio sam izmjeriti njenu reakciju,

pa sam dodao nešto što sam vjerojatno trebao sačuvati za sebe.

„Ti bi došla.“

Njen je glas bio miran, dok je potvrđivala ono što sam ja ved znao.

„Bez sumnje.“

Premda

sam se borio s njom, bio sam bombardiran slikom time što sam joj mogao

uraditi u svojoj sebičnoj, rušilačkoj želji. Vidio sam blijesak njene

hladne blijede kože, i nisam joj više moga pogledati u oči.

Bile su tako ugodne, tako pune povjerenja, i ja nisam zaslužio ništa od toga.

„I tada,“ nastavio sam tužno, zuredi dolje u njene savršene, tople ruke kako još drže moju čvrsto,

„Kako

sam pokušao prerasporediti satove u besmislenom pokušaju da te

izbjegnem, ti si bila tu – u toj bliskoj, toploj maloj sobi, miris je

bio izluđivajudi. Tako sam te jako gotovo uzeo tada. Bio je tamo samo

jedan krhki čovjek – tako lako za riješiti. “

Vidio sam kako drhti

pa sam odmah stao, uzeo još jedan dubok udah kako bi opekao grlo.

Činila se to kako kazna koja pristaje. Priznavao sam najgori trenutak

moje užasne slabosti i otkrio joj taj dan, pokazujudi joj koliko su i

ona i ostali bili blizu smrti.

To de ju sigurno proganjati do kraja života. Nije bilo pošteno da pati sama.

Lagano sam odvojio usne i udahnuo ponovno, pustio da žeđ prži mojim grlom prije no što sam

nastavio.

„Ali

sam odolio, ne znam kako. Prisilo sam se da te ne čekam, da te ne

slijedim iz škole. Bilo je lakše van, kada te više nisam mogao

mirisati, misliti jasno, donijeti pravu odluku. Ostavio sam ostale

blizu kude – i bilo me je previše sram redi im kako sam slab bio, oni

su samo znali kako nešto nije uredu – i onda sam otišao ravno Carliseu,

u bolnicu, kako bi mu rekao da odlazim.“

Od svih stvari koje sam joj rekao kroz cijeli dan,nisam razumio kako je ovaj dio informacija bio onaj

koji ju je šokirao.

Ali

ondje je sjedila, očiju širokih i jasno iznenađenih. Jeli ona uopde

shvatila kako sam otišao? Ja sam mislio na nju svaku sekundu kako sam

bio daleko. Želio sam ju pitati što je radila tijekom tih dana.

Prigovarao sam si, pitajudi se što sam propustio tijekom tog patetičnog

pokušaja bijega. Ali su me njene oči tjerale da nastavim, i ovaj dan je

bio njen. Trebala je da završim moju priču bez obzira koliko me bilo

sram toga što sam učinio.

„Mijenjao sam se za auto s njim – imao je

pun spremnik goriva a ja nisam želio stajati. Nisam se usudio podi

kudi, suočiti s Esme. Ne bi me pustila da iziđem van bez scene.

Pokušala bi me uvjeriti kako to nije potrebno… “

Gotovo sam stao da

pojasnim, naposljetku nisam želio da Bella stekne krivi utisak o Esme.

Bez obzira kako se ostatak moje obitelji osjedao, Esme me nikada ne bi

ohrabrivala da reagiram po pitanju žeđi samo kako bi ostao. Nije da

kažem kako ne bi učinila sve ostalo uključivalo je ali ne i bilo

ograničeno kudnim zatvorom kako bi me spriječila da odem. Pak, Bella se

nije činila uzrujana onim što sam rekao, pa sam nastavio nestrpljiv da

svršim s tim i krenem dalje. Sljededi dio moje priče je bio naj

ponižavajudi.

„Do sljededeg sam jutra bio u Aljaski. Proveo sam sva dana ondje, sa starim znancima… ali čeznuo

sam za domom.“

I

Tanya je bila neumorna kao i uvijek i to me izluđivalo, pomislio sam

odlučujudi kako du prepraviti taj dio. Nije bilo potrebe da je

opteredujem sa dosadom od „Očajne Vampirice Koja Traži Partnera.“

„Mrzio

sam što sam znao kako sam uzrujao Esme, i sve ostale, moju usvojenu

obitelj. Na čistom zraku planina bilo je teško vjerovati da si tako

neodoljiva. Uvjerio sam se kako je to kukavički pobjedi. Nosio sam se s

iskušenjem prije, ne ovog opsega, ni približno, ali jakog.“

Barem

sam prije mislio kako sam jak. Suspregnuo sam osmijeh koji je rastao

unutar mene kako su određena shvadanja počela sjedati. I kada je bilo

lakše za mene i moj patetični manjak kontrole, nisam bio sretan što sam

daleko od nje. Ona je bila sve. Ona je bila razlog za to sve.

„Tko

si bila ti, nevažna mala djevojka…“ i napokon nisam više mogao sakriti

osmjeh, jer je izraz na njenom licu bio neprocjenjiv.

„… da me otjeraš s mjesta gdje sam želio biti? Pa sam se vratio…“

Još

me gledala ne vjerujudi i nadao sam se kako ju nisam uvrijedio. Još to

nije znala, nije mogla razumjeti, ali sam u svom priznanju pronašao

odgovor koji sam tražio. Ona je bila razlog zbog kojeg sam se vratio.

Ova djevojka, lomljiva ljudska djevojka.

Nisam to želio priznati,

ali sam znao kako me je kontrolirala tada isto kao što me kontrolira

sada. Ja sam bio njen, davno prije nego sam to svjesno znao.

Da,

nedostajala mi je moja obitelj. Nedostajao mi je blesavi, budalasti,

kišan, oblačan grad i činjenica kako sam mogao voditi normalan život

ovdje. Naravno mrzio sam priznati kako me je čovjek istjerao iz mog

doma. Ali ništa od toga nije bio pravi razlog mog povratka. Vratio sam

se jer nisam mogao izbaciti njen miris iz glave, nisam joj mogao

prestati gledati lice svaki put kada bi zatvorio oči.

Bio sam opijen

svim o njoj. Nedostajala mi je Bella. I nikakva količina žeđi ili boli

nije me mogla držati postrani. Isto kao nikakva bol koji bi mogao

osjetiti nije mogla nikada biti vrijedna toga da ju ozlijedim na bilo

koji način.

Želio sam joj redi, objasniti sve što sam osjedao, ali osjetio sam obvezu da završim što sam započeo.

15.Um,caruje

Moj se um još vrtio od događaja dana dok sam gledao Bellu kako nervozno veže pojas. Zapravo,

upravo sam protrčao s njom punom brzinom kroz šumu bez da sam i okrznuo o grančicu. Što je

mislila da du učiniti, odvesti nas s litice u ocean?

Gledala me široko otvorenih očiju, i ja sam samo preokrenu svojima dok sam palio motor i počeo

našu vožnju. Želedi da joj napraviti da joj bude ugodno kao dok je sjedila sa mnom na našoj livadi,

posegnuo sam preko i uzeo njenu ruku u svoju.

Opustila se malo i nasmijala lagano na moj uobičajeni dodir. Veliki osmjeh raširio se mojim licem kako

sam shvatio kako barijera više nema. Toliko sam se dugo bojao dodirnuti ju, zabrinut da de joj

hladnoda mojih prstiju smetati.

Sada sam znao kako ju uzbuđujem. Zadivljujude kako je i bilo razmišljati o mogudnosti, kako bi ovo

mogla biti naša nova normalnost. Mogao bi držati Bellinu ruku, grliti je, miješati joj kosu.

Poljubiti je…

Taj dio popodneva je još bio nekako mutan. Da nije palede žeđi mog grla koja se upalila nakon što

sam kušao nju na mojim usnama, gotovo ne bi vjerovao kako se to uistinu dogodilo. Naravno bio je tu

još jedan divan podsjetnik. Bella je još imala najslađi blesavi smiješak na svom licu, nježno rumenilo

još je punilo njene obraze.

Morao sam se posjetiti da ne ubrzam u starom kamionetu. Mogao sam čuti kako motor vrišti na

mene dok sam ga pokušao natjerati na bar šezdeset, pa sam opustio stopalo i pokušao se

koncentrirati na druge stvari. Zalazak sunca preko horizonta. Stabla sa strane ceste koja kao da su

stajala mirno. Bellini su s prsti zaključali o moje između nas. Njene prekrasne oči kada je pogledala

ispod trepavica.

Pitao sam se da li zna koliko sam volio kada me tako gledala. Bilo je to tako sramežljivo kao da nije

željela da znam kako zuri, što je bilo smiješno, jer to što me gledala, još potpuno neuplašena bio je

najuzbudljiviji osjedaj. Još sam se pokušavao uvjeriti kako je sve to stvarnost kada sam uhvatio njen

pogled i vidio kako je krv ponovno pojurila u njene obraze. To mi je dalo zraku nade da je ona možda

uistinu marila za mene kao što sam ja očajnički volio nju. Naravno znao sam kako to nede biti baš isto

za nju. Ona nije čekala gotovo stoljede kako bi pronašla razlog za njeno postojanje. Zapravo, dobio

sam osjedaj kako joj baš nije bila draga ta ideja o hodanju. Svi su pokazali interes, pak ona je odbila

svakoga od njih. I tu sam sjedio s najdivnijim ljudskim bidem koje mi je držalo ruku i gledalo me kao

da sam ja nagrada, a ne nepogrješivi pobjednik.

Premda sam bio potpuno zadovoljan s tim da sjedim u tišini i divim se tome koliko smo daleko došli

za tako malo vremena, mislio sam kako joj tišina možda smeta. Posegnuo sam kako bi upalio radio,

okredudi dugme dok nisam našao jednu od svojih najdražih stanica.

Činila se iznenađenom kada sam počeo pjevušiti uz jednu od pjesama.

“Voliš glazbu iz pedesetih?”, pitala je, viredi ponovno u mene, izluđujudi me. Na najbolji način.

“Glazba je bila dobra u pedesetima.“ Rekao sam, i zastao shvadajudi kako joj nikada nisam rekao

koliko sam zapravo star. Nisam bio siguran da li je bila spremna za taj djelid informacije još, pa sam

izvalio brzu šalu, pokušavajudi je omesti.

"Mnogo bolja

nego u šezdesetima, ili u sedamdesetima, uh! Osamdesete su bile podnošljive.”

*1

Toplo sam joj se nasmijao ali kao uvijek njena je znatiželja ved dražila.

“Hodeš li mi ikad redi koliko ti je godina?”, pitala je sredudi moje oči s tako moledivim pogledom.

“Zar je to tako bitno?” rekao sam, još pokušavajudi zadržati atmosferu vedrom.

“Ne, ali ipak me zanima…” Izgledala je čudo obeshrabljena kao da ju je to što nije znala uistinu

mučilo.

“Nikad

ne mogu zaspati zbog neriješenih tajni.”

Jeli ona uistinu gubila san pitajudi se o mojoj prošlosti? Činio se to tako nevažan detalj da ju toliko

muči, ali tko sam bio ja da sumnjam u ljudske brige.

“Pitam se hode li te to pogoditi”, rekao sam nježno.

Vrijeme je izgubilo sve svoje značenje meni i mojoj obitelji. Dok su godine prolazile i mi ostajali ne

promijenjeni, naposljetku smo jednostavno prestali brojiti. Da to nije važan dio predstave, držati

korak s događajima u svijetu i trendovima, iskreno mislim kako ne bi niti znali koja je godina. Pak, to

je bilo nešto što je Bella željela znati, i ako sam što danas naučio bilo je to da du učiniti sve što je u

mojoj modi kako bi ju usredio.

Nakon što je još jedna pjesma završila, napokon je progovorila i glas joj je bio miran, ali samo s

djelidem frustracije.

“Provjeri”, rekla je, i dopustio sam si da joj još jednom sretnem pogled. Njene su oči jednostavno bile

pune obožavanja, kao kada je gledala kako sunce poskakuje od moje kože, ili slušala moja najgora

priznanja.

Ona me tjerala, pokušavajudi mi redi kako bilo koji odgovor da bude, to nede promijeniti ništa.

S uzdahom sam popustio i dao joj ono što je željela znati.

“Rođen sam u Chicagu 1901. godine.” Rekao sam polako, pažljivo joj gledajudi reakciju. Možda je

očekivala gore, ili možda je samo bila jako dobra u skrivanju šoka. Bilo kako bilo, ništa se u njenom

izrazu nije promijenilo pa sam se nasmijao i nastavio.

“Carlisle me našao u bolnici u ljeto 1918.

Bilo mi je sedamnaest godina i umirao sam od španjolske

gripe.”

To je bilo to. Znanje o mojim zadnjim mračnim ljudskim momentima natjeralo ju je da zadrhti. Kada

sam pogledao u nju, u njenim očima je bila agonija koju nisam potpuno razumio. Čini se kako je patila

zbog moje stare boli, premda je to bilo samo daleko sjedanje za mene. Njeno suosjedanje me nikada

nede prestati iznenađivati.

“Ne sjedam se toga dobro,“ uvjerio sam ju, odlučan da pomognem da se nježni mir vrati u njene oči.

„Bilo je to vrlo davno, a

ljudske uspomene blijede.”

Brzo sam proletio kroz nekoliko zamagljenih ljudskih sjedanja koje sam uspio zadržati. Još sam mogao

vidjeti lice moje majke, premda sam uspio blokirati kako je bolesna i blijeda postala na kraju. Nisam

se sjedao mnogo mog djetinjstva ali bilo je tu dijelova i komadida koji su ostali sa mnom.

Često se više osjedalo kao da gledam film nečijeg tuđeg života radije nego da se podsjedam na svoja,

ali bar su bila tu.

Bilo je nekih, kao Alice, koja nije imala nikakvih sjedanja na to kada je bila čovjek. Premda nikada ne bi

mijenjao tih nekoliko sjedanja koja sam imao, ponekad sam se pitao da li ne sjedati se čini život

lakšim. Ako se ne bi sjedao radosti kada sam bio čovjek, bili mi nedostajale manje?

Zvuk Bellinog mirnog disanja prizvao me natrag i podsjetio me kako sam bio u sred tog da joj kažem

nešto što je željela čuti ved jako dugo. Brzo sam nastavio gdje sam stao, dijeledi dio informacije koje

se uvijek bilo bolno prisjedati.

*2

“Sjedam se, zapravo, kakav je

osjedaj bio kad me Carlisle spasio. Nije to nešto jednostavno,

nešto što bi se moglo zaboraviti.” Zabrinuo sam se kako de pitati o mojoj transformaciji, i laknulo mi

je što se činilo kako to pušta. Bar na trenutak.

„Tvoji roditelji?“ pitala je vjerojatno se pitajudi zašto nas Carlise nije spasio sve. Naravno da nije

mogla razumjeti koliko je teška bila odluka za njega da spasi i mene.

“Ved su bili mrtvi od zaraze. Bio sam posve sam. Zato

me i izabrao. U cijelome onom kaosu epidemije nije bilo

vjerojatnosti da iko uopde primijeti da me nema.”

“Kako te on to… spasio?” pitala je, i tu je bio bljesak nečega višeg od obične znatiželje u njenim

riječima. Nisam znao što je to bilo, ali me učinilo nervoznim isto. Trebao sam prestati dok sam bio u

prednosti. Ovo uistinu nije bilo nešto o čemu sam bio spreman raspravljati s njom. Pogledao sam

ponovno u nju dok me lagano molila da nastavim. To je uistinu bilo pod njenom potpunom

kontrolom.

“Nije bilo lako. Ne raspolažu mnogi od nas suzdržanošdu

koja je za to nužna. Ali Carlisle je oduvijek bio

najhumaniji, najsuosjedajniji među nama… Mislim da

mu u cjelokupnom trajanju povijesti nema ravna.”

Trebao sam uzeti trenutak od svojih slijededih riječi. Još nisam bio siguran zašto, ali sam osjetio kako

trebam istaknuti jedan poseban dio.

“Za mene je to tek bilo vrlo, vrlo bolno.” Osjetio sam kako mi se čeljust stiska dok sam govorio. Nisam

ju želio uzrujati, ali mi je nešto govorilo kako je ved počela veličati do nekog dijela naš način života.

Trebao sam da razumje kako to nije bilo nešto što bi bilo tko od nas izabrao. Preobrazba kao takva je

bila dovoljna da natjera bilo koga da moli za smrt. Ali ironija toga kada smrt ne dođe, probudiš se

kako bi živio ondje gdje smrt više nikada nede biti opcija. Barem ako ne poduzimaš veoma ekstremne

mjere. Premda sam želio da se tema u potpunosti zatvori, bila je tu još jedna stvar koju sam želio da

razumje.

Trebao sam da zna kako je naša obitelj stvorena manje-više zbog društva. Carlise se držao za dovoljno

svoje ljudskosti da je priznao kako nije želio biti sam. Vedina vampira je bila savršeno zadovoljna

sama sa sobom, ili samo sa svojim partnerom kada bi ga našli. Nekako, svi smo mi trebali jedni druge.

Trebali smo pripadati, ne samo sebi ili drugome, ved grupi. Trebali smo obitelj. To je bilo najbliže što

smo mogli dodi tome da se osjedamo ljudski ponovno.

“Postupio je

tako iz usamljenosti.“ Pojasnio sam. „Obično to bude razlog za takav izbor.

Bio sam prvi član Carlisleove obitelji, iako je ubrzo

potom našao Esme. Pala je s litice.“ Rekao sam prerađujudi nekoliko detalja njene priče iz poštovanja.

„Dopremili su je ravno

u bolničku mrtvačnicu, premda joj je srce nekako još

kucalo.”

Bilo je teško za mene razmišljati o tome koliko je blizu bila Esme tome da ne preživi promjenu. Otrov

vampira može raditi čuda, ali ona je bila toliko blizu smrti da je gotovo bila nepopravljiva.

Nisam volio misliti o tome kako bi bilo bez nje tu, i bilo je nemogude pomisliti o tome što bi bio

Carlise bez nje. Bilo je to kao da je bila savršeno dizajnirana za njega.

Njihova urođena uskladivost je bila dovoljna da se ja zapitam da nije neka viša sila odvela Carlisa u

ovaj život zbog same svrha kako bi ju našao. Stoljedima udaljeni, besmrtnost je bila jedini način da oni

budu zajedno. Izgubljen u sanjarenju Bellino idude pitanje me uhvatilo na prepad.

“Onda znači da moraš biti na samrti da bi postao…” glas joj se vukao. Znao sam kako joj nije bilo

ugodno koristiti riječ vampir. Čuo sam kako ju je izgovorila samo jednom, prvi dan kada mi je priznala

da zna što sam. Čak i tada je to bilo jedva više od šapata. Pitao sam se kako de se osjedati ako ju

počnem koristiti uobičajeno u našem razgovoru.

“Ne, tako je samo kod Carlislea. On to nikad ne bi

učinio nekome ko ima izbora.” Carlise je imao više poštovanja prema ljudskom životu od vedine ljudi.

Njegova savršena odlučnost da zaštiti radije no da ozlijedi je bilo nešto što je nama davalo nadu.

Zvijer se može obuzdati, čovjek može pobijediti nad zvijeri. Bio je to Carlise, onaj koji me uvjeravao

kako du biti dovoljno jak kako bi prošao kroz dan s Bellom, i bio sam zahvalan iznad svake mjere što

sam dokazao da je bio upravu.

“Samo,

kaže da je lakše ako je krv slaba.” Napokon sam završio, pokušavajudi još jednom staviti kraj na ovu

temu. Uzbuđen kao što sam i bio što napokon dijelim tajne s njom, još je bilo stvari za koje još nisam

bio spreman da zna, da o njima razmišlja.

“A Emmett i Rosalie?” pitala je, željna da nauči više.

“Carlisle je zatim doveo Rosalie u našu obitelj.“ Zastao sam na djelid sekunde, pitajudi se da li bi

trebao otkriti sljededi djelid informacije. Premda sam to smatrao potpuno nevažnim i nebitnim, imao

sam čudan osjedaj da de smetati Belli. Njene pre smiješne nesigurnosti uvijek su dobivale najbolje od

nje.

„Tek

sam mnogo kasnije shvatio da se nadao kako de ona

meni biti ono što je Esme njemu – uz mene je pazio

kako razmišlja.” Rekao sam brzo, preokredudi očima i nastojedi to učiniti vedrim.

To je zbilja bilo apsurdno, kao spajanje vampira. Imao je dobre namjere i nikada ga nisam krivio zbog

toga. Bellin izraz nije upudivao kako je uzrujana, ali sam čuo kako joj se disanje mijenja pa sam brzo

nastavio.

“Ali nikad mi nije

bila više od sestre. Ved dvije godine iza toga ona je našla

Emmetta. Bila je u lovu – u to vrijeme bili smo u Apalačkom

gorju – i zatekla medvjeda koji samo što ga nije

bio dokrajčio. Odnijela ga je natrag Carlisleu, prešavši

pritom više od sto pedeset kilometara, jer se bojala

da sama nede modi izvesti postupak. Tek sad počinjem

pretpostavljati kako joj je to putovanje moralo biti teško.”

Bacio sam oko na Bellu kako bi se uvjerio kako je bila uredu, i da je shvadala dubinu ovog što sam joj

govorio. Svaki dan s njom je bio borba, premda mi je bilo drago što sam otkrio kako postaje lakše s

vremenom.

Ali nikakva količina fizičke boli koju sam osjedao nije bila ništa u usporedbi s potpunim oduševljenjem

što sam našao nekog tako nevjerojatnog.

Premda priznajem kako to nije bilo baš najlogičnije spajanje, napokon sam se osjedao kako sam našao

ono što je ostatak moje obitelji imao – nekoga tko bi napravio naše beskrajno postojanje vrijednim

življenja. Kako nisam mogao odoljeti potrebi da joj ponovno vidim zarumenjeli obraz, podignuo sam

naše ruke gore zajedno i pustio da stražnji dio moje ruke nježno okrzne o njenu kožu. Nježna toplina

bila je slatki posjetnik kako demo pronadi način da ovo uspije.

Moje su oči pak bile još u agoniji, zato što me pogledala puna uvjerenja i šapnula.

“Ali uspjela je”.

Nisam mogao razumjeti zašto, ali pogledala je od mene s tugom koju sam želio da mogu otjerati.

„Da,“ promumljao sam. Pitajudi se da li je razgovor postao preozbiljan za nju. Nisam želio pustiti da se

Bella brine o nevoljama iz moje prošlosti, prisilio sam ton da se smekša.

“Vidjela mu je nešto u licu što

joj je dalo potrebnu snagu. I sve otad su skupa. Katkad

žive zasebno, kao bračni par.“

I stvari su tako mnogo mirnije, tada. Pomislio sam krivo.

„Ali što se mlađi gradimo da

smo, to duže možemo ostati u nekom dotičnom mjestu.

Forks nam je izgledao savršeno, pa smo se svi upisali u

srednju školu. Valjda demo za koju godinu

opet morati na njihovo vjenčanje.” Nasmijao sam se. I svaki put, Alice bi inzistirala na tome da ju

obuče u novu haljinu. Koliko to točno vjenčanica jedna djevojka treba?

“Alice i Jasper?” nastavila je, očito odlučna da nauči povijest moje cijele obitelji.

Ako ovako nastavi, možda se jednom osjeti dovoljno hrabra da ih upozna službeno.

Sa smiješkom, pitao sam se koliko bi taj trenutak čudan bio.

Bella, dopusti da te upoznam sa svojom obitelji. Oh, ne brini, zaprijetio sam kako du rastrgati bilo

koga tko ne ostane bar deset metara od tebe.

“Alice i Jasper su dva vrlo rijetka stvorenja. Oboje

su stekli savjest, kako mi to nazivamo, bez uputa izvana.

Jasper je pripadao drugoj… obitelji, vrlo drugačijoj

obitelji.“

Rekao sa, pokušavajudi što bolje naglasiti bit dok ju obeshrabrim od želje da pita detalje. To je bila

jedna tema za koju sam odlučio da ju nedu uznemiravati s njom.

„Pao je u depresiju i samostalno odlutao od njih.

Alice ga je našla. Kao i ja, ona se odlikuje nekim sposobnostima

što nadilaze uobičajene mogudnosti naše vrste.”

“Zbilja?” rekla je opčinjeno.

“Ali rekao

si da ti jedini čuješ tuđe misli.”

“To je tačno. Ona zna druge stvari. Ona vidi stvari –

ono što bi se moglo dogoditi, ono što se sprema. Ali to je vrlo subjektivno. Bududnost nije uklesana u

kamenu.

Stvari se mijenjaju.”

Osjetio sam kako mi se glas ukočio i brzo sam pogledao u Bellu, još jednom se nadajudi kako to može

pustiti.

Ma koliko sam se pokušavao boriti protiv toga, Alicine su dvije različite ali jednako uznemiravajude

slike preuzele moj um. Bilo je to gore od toga što sam samo čuo nju kako govori o tome, vidio sam ih,

u više navrata.

Nekako im je to dalo značenje, učinilo ih konkretnijima.

Ved sam dokazao kako sam dovoljno jak da ne dopustim da me žeđ prevlada. Bella je sjedila ugodno

smještena do mene, to što je držala moju ruku bio je dokaz tome.

Ali slika Belle, blijede i hladne, dio moga svijeta na taj način na koji nikada nedu dozvoliti da bude,

činila se tako nesigurna. Pitao sam se kako bi ikada moglo dodi do toga. Proveo sam veliki dio

vremena razmišljajudi o tome, više no što sam želio, ali na kraju sam odlučio kako postoje samo dva

moguda objašnjenja. Prvo, ako sam ja bio toliko sebičan da tražim to od nje da ublažim svoju patnju.

To bi najvjerojatnije nastavila biti stalna bitka, što mi je bliže željela dodi. Pak, nisam mogao zamisliti

kako bi ikada mogao pasti na to, pa sam razmislio o drugoj mogudnosti.

Da je bila na rubu smrti i to da ju promijenim je bio jedini način da ju zadržim uz mene. Ta se

očajnička opcija činila više vjerojatnom. Moja ljubav prema njoj ved je bila tako jaka sila, ma koliko

sam mrzio sebe što sam pomislio na to, znao sam kako bi djelovao na bilo kakav način na koji bi

trebao da ju ne izgubim.

Tako da du se morati veoma truditi kako bi ju očuvao sigurnom, da nikada ne dopustim da joj se što

loše dogodi. Nasmijao sam se na pomisao da nastavljam biti njen osobni anđeo čuvar – pa, ne baš

anđeo, pa de vampir čuvar jednostavno morati biti dovoljno.

Bella me vratila u sadašnjost s još jednim pitanjem. Frustriran u svojoj borbi da zadržim damo

nekoliko stvari od nje, poželio sam da se vozimo mojim autom kako bi se mogli vratiti brže. Nisam

znao koliko još i jedno od nas može podnijeti.

“Kakve to stvari ona vidi?”

“Vidjela je Jaspera i znala da je on traži prije nego što

je to sâm shvatio. Vidjela je Carlislea i našu obitelj, pa su

nas zajedno došli potražiti. Najosjetljivija je na neljudska

bida. Uvijek vidi, primjerice, kad nam se primiče druga

skupina naše vrste. I opasnost koju može predstavljati.”

I za to sam joj bio vječno zahvalan. Bez Alicinog dara, vjerojatno nikada ne bi mogao pustiti Bellu iz

vida.

“Ima li mnogo drugih… vaše vrste?” pitala je, očito iznenađena. Pitao sam se što je njena definicija od

„mnogo“. Nije se činilo da nas ima toliko, ali čovjeku, jedan je nevaljali vampir bio vjerojatno

„mnogo.“

“Ne, nema ih mnogo.“ Rekao sam, pitao sam se nadajudi se da nije previše uplašena idejom što ima

nas hodamo među njenom vrstom neprimijedeni.

„Ali vedina se ne želi skrasiti na

jednom mjestu. Samo oni poput nas, koji su odustali od

lova na vas ljude,” zadirkivao sam,

“mogu živjeti u ljudskome okružju iole dulje vrijeme.

Pronašli smo samo još jednu obitelj poput naše, u jednom

malom selu na Aljasci. Neko smo vrijeme živjeli skupa, ali

bilo nas je toliko da smo postali odviše upadljivi. Oni od

nas koji žive… drugačije, obično se drže na okupu.”

drugačije, obično se drže na okupu.”

“A ostali?” pitala je. Pokušavala je to prekriti, ali znao sam kako ju plaši razmišljati o tome. Bio sam

zahvalan što napokon dolazimo na prilaz, nadajudi se da demo kada jednom uđemo modi pričati o

ugodnijim stvarima.

Kao o našem danu zajedno. I nadam se našim beskrajnim danima koji dolaze.

“Mahom su nomadi. Svi tako živimo, s vremena na

vrijeme. Postane naporno, kao i sve ostalo.“

To sam blago rekao. Bilo je dovoljno da te izludi, to što nikada nemaš doma, nikada se ne osijedaš

skrašteno.

„Ali tu i tamo

naiđemo na ostale, jer je vedini najdraže živjeti na sjeveru.”

“Zbog čega?”

“Zar nisi ništa vidjela danas popodne?”, nasmijao sam joj se.

“Misliš da bih mogao hodati ulicom na dnevnom

svjetlu a da ne prouzročim prometne nesrede? Ima

razloga zašto smo se odlučili za Olimpijski poluotok,

jedno od najmanje sunčanih mjesta na svijetu. Lijepo

je modi izadi na otvoreno po danu. Ne bi vjerovala kako

nod može postati zamorna u osamdesetak godina.”

Bilo je lijepo napokon biti iskren o tome koliko dugo lutam ovim jadnim postojanjem. Možda joj to

pomogne da shvati koliko je uistinu bila posebna, zašto je tako drastično promijenila sve.

“Znači, odatle potječu legende?”

“Vjerojatno.” Da, zbog toga i dosadnih Hollywoodskih pisaca koji su bili pladeni previše kako bi

smišljali gluposti o nadnaravnom. I kada bi znali istinu o nama, to ih vjerojatno ne bi spriječilo u tome

da izmisle još mitova i legendi kojima bi pokušali zabaviti ljude.

“A Alice je došla iz neke druge obitelji, kao i Jasper?”

“Ne, a to je doista zagonetno. Alice se uopde ne sjeda

svog ljudskog života.“ Uzdahnu sam i pitao se zašto je Alicino nepostojede sjedanje više mučilo nas

ostale od nje same.

Možda je to zato što smo se mi hvatali za bilo koji dio naše ljudskosti kojeg smo se mogli sjetiti, i

nismo mogli shvatiti kako je ona tako zadovoljna, samo znajudi ovaj način života.

„A ne zna ni ko ju je stvorio,“ nastavio sam.

„Probudila

se sama. Ko god da ju je stvorio, otišao je, a niko od

nas ne zna ni zašto ni kako je to mogao. Da nije imala to

drugo čulo, da nije vidjela Jaspera i Carlislea i spoznala

da de nam se jednoga dana pridružiti, vjerojatno bi se

bila pretvorila u potpunu divljakinju.”

Hvala Bogu, Bellin se trbuh na to glasno javio. Morao sam se nasmijati, tu smo bili i pričali o

vampirima i našoj povijesti, a Bellino se tijelo trudilo posjetiti ju kako je čovjek.

“Oprosti, zadržao sam te, pa ne možeš na večeru.” Uzdahnuo sam, nevoljan da ju pustim. Posjetio

sam se, kako što prije ju pustim da ide na večeru i u krevet, prije du modi biti s njom ponovno. Pitao

sam se što de sanjati nakon ovakvog dana. Nadao sam se da je ljepota zasjenila grozne stvari koje je

morala saznati.

Želio sam joj samo mirne snove, uvijek.

„Uredu sam, stvarno,“ rekla je. Činila se nevoljnom otidi kao što sam i ja bio. Dio je mene želio da zna

kako nikada nisam daleko.

“Nikad nisam proveo toliko vremena uz bilo koga ko

jede hranu. Smetnem to s uma.”

“Hodu ostati uz tebe.” Rekla je čvrsto, šokirajudi me što je bila tako izravna.

Obično sam morao pogađati njene osjedaje prema meni. Bilo je predivno čuti ju kako priča tako

iskreno.

“Mogu li udi s tobom?”, pitao sam, odjednom uzbuđen idejom što du konačno biti pozvan unutra.

To što sam se šuljao učinilo je da se osjedam nekako krivim. Ne tolio krivim da bi stao, naravno, ali

pak…

“Bi li htio?”

Bi li htio? Kakvo je pitanje to? Premda, ona je pokušavala ostati mirna, pa du i ja pokušati isto.

“Bih, ako je to u redu.” Rekla je uobičajeno, i u istoj sekundi ja sam ved bio van auta otvarajudi joj

vrata. Da. Mirno.

Vrlo ljudska gesta”, rekla je sam smiješkom.

“Nedvojbeno mi se vradaju.” Zajedno s rastudim valom emocija koje nikada nisam imao zadovoljstvo

iskusiti čak ni u svom ljudskom životu. Volio sam što je neprestano pogledavala u mene dok smo

hodali zajedno. Ne samo da je to bilo predivno, ved me natjeralo da osjetim neku čudnu vrstu topline

duboko iz mene, gotovo kao kada sam je dirao. Zbog toga sam joj poželio redi sve, sve pute koje sam

ju gledao, kako je zadivljujuda bila čak i kada je spavala. To vjerojatno nije bila najbolja ideja, ali nisam

si mogao pomodi.

Uzeo sam nekoliko brzih koraka, pretekao je do vrata i otvorio ih za nju. Uzeo sam dubok dah, jer de

naravno shvatiti.

“Vrata nisu bila zaključana?” pitala je skeptično.

“Ne, otključao sam ih ključem ispod zabata.”

Prošla je kroz vrata i upalila svjetlo, gledajudi me oprezno. Ovo je možda bila pogreška.

“Bio sam znatiželjan oko svega što se tebe tiče.” Rekao sam pokušavajudi da zvuči kao da i nije neka

stvar.

“Uhodio si me?” pitala je, pokušavajudi zvučati bijesno. Pak mogao sam vidjeti mali trzaj osmjeha

kako igra na njenim usnama, i to me ohrabrilo da nastavim s mojim priznanjem.

“A što drugo da radim nodu?”

Prvi put cijeli dan, nije navaljivala za još informacija. Umjesto toga, okrenula se i krenula prema

kuhinji. Još ojačan znanjem da mogu uistinu biti ja oko nje, proletio sam pored nje i sjeo prije nego je

ona bila na pola hodnika. Gledao sam je znatiželjno dok je podgrijavala pladanj ostataka. Miris je bio

odvratan, toliko da sam se prvi put voljno tjerao da se usredotočim na njenu slatku aromu,

pokušavajudi zanemariti žeđ i zbilja sve upiti. Bio sam sretan što sam otkrio kako me nije boljelo ni

približno toliko kao prije nekoliko sati.

Možda sam se navikavao. To je bilo ohrabrenje.

Toliko ohrabravajude da ju gotovo nisam čuo kada je progovorila ponovno.

“Kako često?”, pitala je nježno. Ah. Naravno da to nede pustiti. Samo je tražila nešto što bi ju zabavilo

kako bi se opet mogla ponašati potpuno nezainteresirano.

„Hmmmm?“ promumljao sam, kupujudi nekoliko sekundi kako bi najbolje uobličio odgovor.

“Kako si često ovamo

dolazio?” pitala je kao da se radilo o prošlom vremenu. Gotovo sam se osjetio loše što sam ju

ispravio. Gotovo.

“Skoro svake nodi dođem ovamo.” Jedina je iznimka bila kada sam lovio, a čak sam i te izlete

skradivao u posljednje vrijeme.

Okrenula se i pogledala me u nevjerici.

“Zašto?” pitala je, glas joj je još bio oktavu viši.

Pokušao sam ne osmjehnuti se široko.

“Zanimljiva si dok spavaš. Pričaš u snu.” Uzdahnuo sam. O meni.

„Ne!“ viknula je i odmah sam poželio da to nisam spomenuo. Lice joj je bilo najtamnije sjene

crvenoga koju sam ikada vidio i bila je očito prestravljena. Nisam mogao shvatiti zbog čega joj je bilo

toliko neugodno. I dok spava i budna, bila je predivna.

“Jesi li vrlo

bijesna na mene?” pitao sam, nadajudi se da de mi oprostiti za ovo lagano kao što bi mi oprostila ono

što sam smatrao mnogo gorim grijesima.

“Ovisi!” izdahnula je, njen glas još nigdje blizu normalnog.

„O čemu?“

“O tome što si čuo!”,

Razumijevajudi na što misli, pojurio sam na njenu stranu. Nakon što sam besramno priznao koliko

sam je duboko volio, nisam mogao pojmiti zašto je ona bila tako ponižena mišlju na to da sam ja čuo

nekoliko njenih nesvjesnih misli o meni. I uz to, tu nikada nije bilo priznanja ljubavi, ma koliko sam

želi da sam tako sretan, samo povremeni spomen mog imena. Molila bi me da ne odem.

“Ne ljuti se!”, moledivo sam rekao, spuštajudi moje lice tako da je mogu pogledati u oči. Više nego

obično, izgledala je veoma maleno dok me sramno gledala.

“Nedostaje ti majka”, rekao sam joj nježno.

“Brineš se za nju.

A kad pada kiša, taj zvuk te onespokoji. Prije si stalno

pričala o kudi, ali sad je to sve rjeđe.“ Želio sam joj redi koliko me to činilo sretnim, to što smo bliži

ona i ja postajali, tim je manje spominjala Pheonix.

„Jedanput si rekla:

‘Previše je zeleno.’” Sjetio sam se s malim smiješkom.

“Još nešto?”, pitala je. Natjerati de me da to kažem.

“Da, izgovorila si moje ime”, odgovorio sam mirno, premda sam se iznutra osjedao kao sa du prsnuti

na to sjedanje.

„Mnogo?“ uzdahnula je.

“Koliko često misliš kad kažeš ‘puno puta’, precizno

govoredi?” pitao sam ,pokušavajudi izbjedi pitanje. Ne toliko zbog nje ved što mi je iznenada bila malo

neugodna činjenica što sam znao točan broj.

„Oh ne!“ jauknula je, spuštajudi pogled u pod.

Osjedao sam se grozno što sam je toliko uzrujao, pa sam ju povukao do sebe i nježno je zagrlio.

Pustio sam ruke da mi se zamrse u njenoj kosi dok sam udisao njen izvrstan miris.

Dok sam se držao svoje teorije navikavanja, primijetio sam kako gotovo nema boli. Bio sam uhvaden

u tom koliko je bio cvjetan, ugodan i topao, baš kao sve drugo na njoj. Pomaknuo sam njenu kosu s

lica i spustio svoje usne do njenog uha, puštajudi ih da ju jedva dotaknu dok sam šaptao.

“Nemoj se sramiti. Kad bih ja

uopde mogao sanjati, sanjao bih o tebi. A ja se toga ne

stidim.”

Osjetio sam kako se opustila u mom zagrljaju, napokon stavljajudi ruke oko mene i stišdudi me.

Čuo sam Charlieve misli nekoliko sekundi prije nego što ga je ona čula kako dolazi na prilaz, i stisnula

svoj zagrljaj oko mene.

“Smije li tvoj otac saznati da sam ovdje?”, pitao sam, ved siguran u njen odgovor.

“Nisam sigurna…” rekla je neodlučno. Nasmijao sam se na pomisao kako me još nije bila spremna

pustiti.

“Onda, nekom drugom prilikom…” rekao sam, nestajudi uz stube da ju pričekam.

“Edwarde!” glasno je šapnula, i ja sam se samo nasmijao. Kada de naučiti? Nikada nisam bio daleko.

Stajao sam u hodniku pred njenom sobom, čudno nevoljan da uđem bez njenog dopuštenja premda

sam to činio tjednima. Ovo je bilo drugačije sada, sada je znala. Osjetio sam tračak brige da de me

možda pitati da prestanem dolaziti. Ma koliko sam mrzio pomisao da nemam to vrijeme s njom, ako

bi joj bilo jako stalo do toga, poštovao bi njene želje.

Slušao sam nju i Charlia kako su pričali idilično o danu, pitajudi se kako je mogude da nije primijetio

očito uzbuđenje u njenom glasu dok je govorila. Napokon sam ga čuo kako govori.

“Izgledaš mi malo napeto”, nasmijao sam se ispod daha dok sam zamišljao crvenilo koje mora da je

nahrupilo u njene obraze. Nekoliko trenutaka kasnije počeo je pitati o dečkima. Ponovno sam se

nasmijao kako sam čuo njeno inzistiranje da joj nijedan dečko ovdje nije zapeo za oko.

Charlie je bio malo pre sličan svojoj kderi u tome što nije mogao jednostavno pustiti stvari. Inzistirao

je na pitanjima o užasnom Mikeu Newtonu i ja sam osjetio poznati drhtaj ljubomore.

Logično, znao sam kako nema razloga za to, naposljetku, Bella je provela dan sa mnom. Držedi mi

ruku. Zuredi u moje oči. Učedi sve što je bilo za znati o meni.

Pak taj je osjedaj još gmizao, ma kako iracionalan bio. Bio je to jedan dio ljudskoga ponovno, u kojem

nisam baš uživao. Naposljetku su si rekli laku nod, i nisam ju želio preplašiti kada stigne na vrh stuba,

odlučio sam kako je najbolje sresti ju u njenoj sobi. To je bilo pogrešno, znao sam to, ali kada sam

vidio njen krevet nisam mogao odoljeti a da ne legnem na njega.

Ispružio sam se tako da su mi noge visjele s ruba dok sam čekao Bellu. Zatvorila je vrata glasnije no

što sam smatrao da je potrebno i otišla ravno do prozora i ne primjedujudi me na svom krevetu.

Pozvala je moje ime mahnito u tami a ja sam joj se tiho nasmijao. Jeli mislila da visim s drveda? Nije

da ni to nisam radio prije.

„Da?“ rekao sam lukavo, dok se okretala preplašena.

„Oh!“ jauknula je, spuštajudi se na pod. Nije obično bila ovako razdražljiva. Možda je stres dana

napokon počeo sjedati.

“Oprosti.” Pokušao sam zvučati iskreno, ali izgledala je tako slatko dok je sjedila ondje, gotovo

hiperventilirajudi na podu.

“Samo mi daj trenutak da mi srce opet proradi.”

Bila je tako prelijepa i ja nisam mogao ni malo više čekati. Želio sam sjesti pored nje ponovno, pa sam

se uspravio i posegnuo preko da joj pomognem ustati. Osjedala se tako krhkom kako sam je podizao

na krevet do mene.

“Zašto ne sjedneš sa mnom?”, rekao sam, uzimajudi joj ruku. “Kako ti je srce?”

“Ti to meni reci – sigurna sam da ga čuješ bolje nego

ja.”

Nasmijao sam se jer je bila upravu. Znao sam zvuk njenog srca bolje no ijedan drugi zvuk na svijetu.

Pratio bi ga svugdje.

“Smijem li dobiti minutu da se uljudim?”, pitala je kada joj se srce vratilo u normalu.

“Svakako.” Rekao sam, sretan što se nije činila kao da joj je uopde neugodno što sam ja u njenoj sobi.

Na njenom krevetu. S njenim ocem dolje.

„Ostani,“ naredila je, i pogledala me svojim nepopustljivim očima. Osjetio sam kako smijeh prijeti da

de pobjedi, a nisam želio da joj opet bude neugodno.

“Na zapovijed, gospodična.” Odgovorio sam, i ukočio se gdje sam sjedio.

Odjurila je u kupaonu i dopustio sam svom umu još jednom da proleti kroz sve što se dogodilo danas.

Tako sam se brinuo da de stvari krenuti loše, da se nije činilo mogude kako je to sve uistinu iza nas,

kako je najteži test prošao.

Nije bilo toliko zbog toga što sam uistinu vjerovao kako du je ozlijediti. Volio bi misliti kako nikada

nisam pomislio da je nešto tako mogude, premda su mi neke prigovarajude misli govorile drugačije.

Ali tu je najsigurnije bila mogudnost da du pobjedi ako se ne bih mogao nositi s tim. Ona mi vjerojatno

nikada ne bi oprostila da sam ju ostavio bespomodnu ondje pa poslao Carlisa da ode po nju. Premda

koliko sam znao Bellu, čak i to možda ne bi bilo van njene sposobnosti da oprosti.

Bio sam nestrpljiv da se vratim pa sam se našao kako razmišljam o tome koliko večernja rutina ljudi

može trajati.

Naposljetku sam čuo kako se tuš pali, i trudio se veoma jako da ne mislim o toploj vodi kako se slijeva

niz njenu meku kožu.

Umjesto pokušao sam se fokusirati na Carlieve prigušene misli. Premda nisu bile jasne, bile su očito o

Belli. Naravno, brinuo se za nju. Prolazio je naprijed i natrag između nejasne brige o tome što nije

izgledala zainteresirana za hodanje, i pitajudi se da li je zapravo zainteresirana ali to skriva od njega.

Nakon nekoliko mutnih minuta što sam gledao kroz njegov um, čuo sam kako je izašao van, što je

popratio upečatljiv zvuk kablova baterije kako se isključuju. Nasmijao sam se i preokrenuo očima.

Napokon sam čuo vodu kako se ugasila, i nekoliko minuta poslije Bella je poželjela Charliu laku nod

ponovno, vjerojatno pokušavajudi naglasiti činjenicu da ide u krevet. Pojurila je uz stube i uletjela

natrag u sobu, gledajudi u mene očekujudi kao da je mislila da du se predomisliti i pobjedi.

Želio sam da može razumjeti da me ništa osim da me ona izbaci sama ne bi moglo natjerati da odem.

Bio sam beznadno ovisan o njoj.

Kada je uspjela proviriti kroz tamu i vidjela da se nisam pomakao, oči su joj se osvijetlile i bljesnula je

mojim najdražim obožavajudim pogledom prema meni. Toplo sam vratio izraz, dok sam počeo upijati

njenu pojavu. Ne znam što sam očekivao, ali njenu stara majica i iznošene traperice sigurno nisam.

„Lijepo,“ rekao sam s smiješkom.

Namrštila se, pa sam brzo dodao, “Ne, dobro ti stoji.”

„Hvala,“ rekla je tiho, prebacujudi se kako bi sjela pored mene ponovno. Zapravo mi je bilo drago što

se nije mučila pokušavajudi me impresionirati. Volio sam svaki djelid nje, baš onakve kakva je bila.

Nije bilo potrebe da mijenja išta u svom normalnom uzorku samo zato što je meni sada bilo

dozvoljeno da budem u njemu.

Bio sam znatiželjan premda, kada se činila tako nestrpljiva da provede više vremena sa mnom, zašto

se gnjavila s tako dugim procesom.

“Što ti je sve to trebalo?”

“Charlie misli da se želim iskrasti iz kude.” Rekla je svjesno.

„Oh,“ rekao sam, razmišljajudi o njenom trenutno pokvarenom kamionetu.

„Zašto?“

“Očito mu izgledam malo previše uzbuđeno.”

Preokrenula je očima, ali ju je njeno rumenjenje uvijek odavalo. Pre uzbuđena je bilo točno ono što je

bila.

***

Volio sam što je naš zajednički dan imao efekta na nju, ali sam se nadao kako de se modi opustiti

dovoljno da se dobro naspava. Bio sam željan da vidim kamo de je njeni snovi odvesti večeras.

Postavio sam svoju ruku pod njenu bradu i podigao joj oči kako bi se srele s mojima.

“Zapravo, doista izgledaš kao da ti je vrude.” Uzdahnuo sam, naginjudi se kako bi dotakao njen obraz

svojim.

Sada kada sam znao kako se lijepo osjedalo, nedostajala mi je njena toplina pod mojom kožom kada

nije bila tu. Nesvjesno ispustio sam lagano

„Mmmmm…“ da mi pobjegne dok sam ju udisao. Dok je sjedila mirno puštajudi da joj milujem lice i

upijam njen božanski miris, želio sam više no ikada da mogu znati o čemu razmišlja. Jeli još mislila

kako trebam da bude mirna?

Hode li ona ikada modi posegnuti gore i dirnuti moje lice zauzvrat, povudi me bliže sebi kako bi učinila

trenutak još savršenijim?

“Izgleda da ti je… mnogo lakše, sada, biti blizu

mene.” Šapnula je, još se ne pomičudi ni centimetra.

“To ti tako izgleda?” pitao sam, smijudi se dok sam klizio nosom do njene čeljusti. Pomakao sam joj

kosu natrag i lagano ju poljubio ispod uha. Bio je to najmekši mali djelid kože i poželio sam na

trenutak da ga mogu okusiti na mom jeziku.

“Mnogo, mnogo lakše”, uzdahnula je, puštajudi da joj oči lepršaju zatvorene.

„Hmmm.“ Postajalo je lakše svake sekunde što smo zajedno, ili zato što sam se ja navikavao na nju, ili

je to što se svaki trenutak što sam ju volio više činio mnogo da ojača moji odlučnost. Pustio sam da mi

prsti prate niz stranu njenog vrata preko vratne kosti.

“Tako da se pitam…”,

„Da?“ pitao sam, zadovoljan što ju potpuno ometam. Zbilja nisam imao ideju što radim. Samo sam

radio ono što se osjedalo dobro, i taj trenutak dok sam dirao svaki centimetar njene kože se činio

uredu.

“Zbog čega je to tako što ti misliš? ”

Nasmijao sam se, jer je to meni bilo toliko iznenađenje da zbilja nisam mislio da to mogu objasniti

kako treba. Sve je bilo toliko mnogo jednostavnije kada se radilo samo o Belli i meni.

Između snage moje prve reakcije na nju, i neprekidnog zadirkivanja moje brače, mislio sam da du se

uvjeriti da je nemogude za nas da budemo zajedno.

Barem ne bez stalne ne popuštajude boli koja me napada. Činjenica da se ja nisam mogao opustiti

oko Belle, kako bi uživao u tome što sam blizu nje, osjedati zadovoljstvo radije no agoniju od njene

blizine, bio je dar koji nisam mislio kako mogu zaslužiti.

Napokon sam joj odgovorio najjednostavnijim od svih objašnjenja.

„Um caruje,“ rekao sam s malim osmjehom, moje usne su jedva dodirivale njene. Pustio sam da joj

moj škaklja njen vrat dok je drhtala.

Bez upozorenja povukla se od mene i mog daha i uhvatio sam se kako se bojim da sam napravio

nešto što ju je uzrujalo premda se nisam mogao sjetiti što.

Dok se povlačila njena je mokra kosa pala dolje oko njenog lica i puls joj je počeo juriti. Protiv moje

volje, osjetio sam kako mi se čeljust skuplja dok je adrenalin učinio još jednom da njena krv postane

pre ukusna. Pak, još nisam mogao osjetiti nikakav pad kontrole. Samo povratak palede boli od ranije.

To je bila mala cijena za platiti što sam blizu nje.

„Jesam li učinio što krivo?“ napokon sam pitao.

„Ne – baš suprotno. Izluđuješ me.“ Rekla je, glas joj je gotovo dahtao.

****

Spojio sam njene riječi s reakcijom njenog tijela i odjednom se osjetio jako zadovoljan samim sobom.

“Zbilja?” nasmijao sam se pitajudi se kako sam uspio pohvatati ovaj dio s blizinom tako brzo.

“Želiš li da te nagradim pljeskom?”, rekla je, sarkazam joj se cijedio iz glasa.

Zbog toga mi se osmijeh samo još više raširio.

“Samo sam ugodno iznenađen”, objasnio sam,

“U proteklih

stotinjak godina ništa

poput ovoga nije mi ni palo na pamet. Nisam vjerovao

da bih ikada mogao nadi nekoga s kim bih htio biti…

na drugačiji način nego što sam s bradom i sestrama. A

onda otkrijem da sam, premda mi je sve to novo, dobar

u tome… u tome da sam s tobom…”

Moj glas i moj um odlutali su u isto vrijeme dok sam razmišljao o još načina kako bi je pokušao

izluditi.

“Dobar si u svemu”, rekla je, još izgledajudi lagano iritirano, pak zabavljanje je definitivno počelo

pobjeđivati. Ja sam samo slegnuo ramenima a ona se nasmijala. Osjedalo se tako dobro smijati s

njom, osjedati se tako… normalno bar jednom.

“Ali kako ti to može sada biti tako lako? Danas popodne…”

“Nije mi lako”, rekao sam, sjedajudi se kako se brzo i neočekivano vatra vratila. Znao sam bolje od

toga da ne smijem spustiti gard i sigurno nisam želio da ona zaboravi ni na jednu sekundu kako sjedi

centimetar udaljena od vampira. Morala je održati neku razinu kontrole nad sobom. Naučio sam kako

je to potrebno zbog njenog odgovora na moj poljubac i gotovo nezamislive žeđi koju je to upalilo.

Odlučio sam kako je najbolji način da shvati, taj da budem iskren s njom. Bilo je teško priznati koliko

su se stvari promijenile, koliko sam se drugačije osjedao jutros u usporedbi s ovim kako se osjedam

sada. Pak, imala je pravo čuti istinu.

“Ali danas popodne još

sam se… nedkao. Žao mi je zbog toga, neoprostivo je što

sam se tako ponio.”

Bella, u svoj svojoj suosjedajnosti, nije dozvolila da patim ni na sekundu zbog svog priznanja.

“Nije neoprostivo”, rekla je, gledajudi duboko u moje oči kako bi me uvjerila. Nisam učinio ništa čime

bi zaslužio ovakvu pažnju.

„Hvala ti,“ nasmijao sam se, premda sam se osjedao nedovoljnim.

“Znaš, nisam bio siguran da sam dovoljno

jak za to…” rekao sam jadno. Moji su se prsti grčili i znao sam kako ju moram ponovno osjetiti kako bi

prošao kroz ovo što sam upravo mislio izgovoriti. Donio sam njenu ruku do moga lica, uživajudi u

njenom osmijehu i njenom nježnom dodiru.

“A sve dok je još postojala mogudnost da bi

me to moglo… nadvladati” udahnuo sam, uzimajudi značajan dah slatkog mirisa koji je dolazio iz

njenog zgloba.

“Bio sam… podložan. Sve dok nisam čvrsto

odlučio da jesam dovoljno jak za to, da ne postoji baš

nikakva mogudnost da du… da bih ikad mogao…”

Više nisam mogao ni pomisliti na tu riječ. Dok je sjedila ondje u svoj svojoj ljepoti i nevinosti, bilo je

psihički bolno misliti na to kako bi joj se bilo kakvo zlo ikada moglo dogoditi. Želio sam ju zagrliti u

svoje ruke i redi joj koliko mi je trebala… njeno meko, toplo, savršeno tijelo i njene predivne oči. Bilo

je to iznad bilo kakva potrebe koju sam ikada osjetio. Bilo je zbunjujude i užasavajude i prekrasno.

“Znači, sad nema nikakve mogudnosti?” pitala je podižudi jednu obrvu.

“Um caruje”, uvjerio sam ju, pokušavajudi prenijeti sve što sam osjedao kroz moj osmijeh.

“Opa, to je bilo baš lako”, zadirkivala je i glasam osmijeh je pobjegao s mojih usta.

“Lako za tebe!”, rekao sam, dodirivajudi joj nos kako bi naglasio riječ. Nasmijala se na gestu a ja sam

preokrenuo očima.

Nepozvane, Alicine vizije Belline bududnosti vratile su se u moj um. Brzo sam prošao kroz dvije

mogudnosti opet. U biti du odlučiti nikada da ne napustim Bellinu stranu dovoljno dugo da ju što ne

ozlijedi, i znao sam kako nikakva količina patnje s moje strane nije bila vrijedna toga da se Bella

odrekne svog života, svoje duše.

Bez obzira koliko sam se samouvjereno osjedao zbog današnjeg uspjeha nisam se mogao pretvarati

kako nisam zabrinut da bi možda jednom mogao biti prevladan u trenutku slabosti.

Činilo se besmisleno zamišljati kako bi ikada mogao tako izgubiti kontrolu, ali sam se sjetio jačine

svoje potrebe dok me stezala uz sebe, dok sam ju još mogao okusiti na svojim usnama.

“Trudim se”, rekao sam, moj glas i lice iznenada su postali melankolični.

“Postane

li… preteško, prilično sam siguran da du biti u stanju

otidi.”

Zurila je u mene. Trebao sam znati bolje, ne pričati o odlasku s njom.

“A sutra de mi biti teže”,rekao sam, razmišljajudi o svojoj teoriji zašto je sada bilo lakše nego

popodne.

“Cijeli dan u

glavi nosim tvoj miris i zapanjujude sam oguglao na njega.

Kad bih otišao od tebe na iole dulje vrijeme, morao

bih opet početi iz početka. Samo, ne baš od samoga početka,

čini mi se. “

Nadao sam se. Premda nisam imao u planu izbivati dovoljno dugo da bi saznao.

“Ne odlazi, onda”, molila je, zvučedi pomalo djetinjasto ali također neodoljivo slatko. Želio sam da me

ona želi, da me treba kao ja nju.

“To mi odgovara”, nasmijao sam se. “Donesi ti samo okove – tvoj sam zarobljenik.”

I nisam mogao odoljeti. Posegnuo sam preko i zaključao svoje prste oko njenih zglobova, nježno ali

čvrsto. Nisam to želio redi na glas od straha da ne bi pobjegla vrištedi, ali želio sam da mi pripada

potpuno kao što sam se ja dao njoj.

Nasmijali smo se tiho zajedno, atmosfera puna nade ponovno se vračala.

“Djeluješ mi… optimističnije nego inače. Nisam te još vidjela ovakvog.”

Zar još nije razumjela? Ovaj je dan promijenio sve. I svaka sekunda koju sam proveo voledi je sve više

i više činila je da se ovo sve čini utoliko lakše.

“Zar to ne bi trebalo tako biti? Divota

prve ljubavi i sve to. Nevjerojatna je razlika, zar ne,

između čitanja o nečemu, gledanja toga na slikama, i

stvarnoga doživljaja?”

Pomislio sam na Carlisa prije Esme, Rosalie prije Emmetta.

Vidio sam kako ih je kada su pronašli pravog partnera promijenilo, ali nikada uistinu nisam mogao

zamisliti kako bi to bio osjedaj. Na sebe sam gledao kao na izgnanika, nevoljenog, osuđenog iz tko zna

kojeg razloga da hodam sam zauvijek. Još sam imao problema sa shvadanjem snage svega što sam

osjedao, načina na koji je to potpuno prevladalo sve ostalo.

Nasmijao sam joj se kada se složila, “Velika razlika, silovitije je nego što

sam zamišljala.”

Premda mi je dala jasno do znanja kako nikada nije bila u vezi, bilo je jednako lijepo, čuti ju kako to

kaže. Barem smo oboje zajedno pokušavali ovo sve shvatiti.

„Na primjer,“ nastavio sam, odlučujudi kako je vrijeme da priznam moju iracionalnu ljubomoru. Sa

svim njenim nesigurnostima, činilo se pošteno dati joj do znanja kako ni u tome nije bila sama.

“Osjedaj ljubomore.

Stotinu tisuda puta čitao sam o njemu, vidio kako

ga glumci tumače u tisudu različitih predstava i filmova.

Vjerovao sam da ga prilično jasno shvadam. Ali šokirao

sam se…”

Na djelid sam sekunde gotovo izgubio živce, misledi na to kako de ponižavajude biti priznati joj sve na

glas. Pak, znao sam kako de ju to usrediti.

“Sjedaš se onoga dana kad

te Mike pozvao na ples?”

Kimnula je i prilično neodoljiv osmjeh trznuo joj je obrazom. “Toga dana si opet počeo razgovarati

samnom.”

Uzdahnuo sam. Barem mi je njen osmijeh upravo dao nešto čim bi zamijenio loše osjedaje oko toga

dana. “Iznenadilo me kakva je odbojnost, gotovo bijesna,

buknula u meni – isprva nisam shvatio o čemu je riječ.

Srdilo me još više no inače to što ne znam što ti misliš,

zbog čega si ga odbila. Je li to naprosto zbog tvoje prijateljice?“

Mrzio sam koristiti riječ „prijateljica“ kad sam govorio o Jessici i njenom okrutnom umu.

„Je li u pitanju neko drugi? Znao sam da nemam

pravo buniti se ni u jednom ni u drugom slučaju. Pokušao

sam ostati nezainteresiran.“

Njen je izraz bio šokiran, kao da uistinu nije imala ideju o čemu pričam, zašto me to toliko mučilo. Pa

sam se nasmijao i dodao, „a onda se počeo stvarati red.”

Nije izgledala kao da ju je to zabavljalo. Čak i sada, toliko daleko nakon činjenice, sva joj je ta pažnja

smetala. Morao bi biti zahvalan što je moje neumorno bilo ono koje joj nije smetalo.

“Čekao sam u nerazumnoj strepnji da čujem što deš

im redi, da vidim izraze tvoga lica. Nisam mogao redi

da mi nije laknulo kad sam vidio da ti idu na živce. Ali

nisam mogao biti siguran.“

Duboko sam udahnuo i pripremao se priznati koliko ju dugo gledam kako spava. Nije bilo načina da

saznam hode li ju to uzrujati još više, kada sazna da je to bilo tako dugo vremena. Nadao sam se da

smo dovoljno daleko došli, i da de cijeniti moju iskrenost dovoljno da to pusti.

„Te sam nodi prvi put došao ovamo. Cijele nodi, dok

sam te gledao kako spavaš, mučio sam se s jazom između

onoga što znam da je ispravno, moralno i etično, i onoga

što želim. Znao sam da, ako te nastavim ignorirati kako

bih trebao, ili ako se maknem na nekoliko godina, sve

dok ne odeš odavde, da deš jednoga dana pristati na Mikeov

poziv, ili nekoga poput njega. To me naljutilo.“

Gledala me s dubokim očima, nevjericom na licu, kao da nije mogla shvatiti moju jaku reakciju. Pitao

sam se što bi mislila kada bi znala koliko sam puta maštao o tome da gurnem Mika Newtona u zid, ili

da mu jednostavno zaprijetim, zahtijevam da se kloni Belle.

Iracionalno, da. Primamljujude, svakako.

„I tada,“ rekao sam, nadajudi se kako otkrivanje detalja njenog pričanja u snu nede potaknuti istu

reakciju kao i ranije. “Dok si spavala, izgovorila si

moje ime.“

Zatvorio sam oči na trenutak, sjedajudi se kako je to bio trenutak kada sam prvi put shvatio da ju

volim. To je probudilo čovjeka u meni, dio mene koji je želio biti sve njoj.

„Rekla si ga tako razgovijetno da mi se isprva

učinilo da si se probudila. Ali onda si se nespokojno prevrnula

na bok, još jedanput promrmljala moje ime i uzdahnula.

Osjedaj koji me u tom trenutku prožeo posve

me smeo, ošamutio. I znao sam da te više ne mogu ignorirati.”

Lice joj je još bilo zaleđeno od šoka, ali sam čuo kako joj je srce počelo mahnito lupati. Nadao sam se

kako konačno počinje razumjeti zašto sam je gledao svaku nod, zašto sam postao ovisan o tome. Još

tako oprezna oko mene u njenom svakodnevnom životu, to je bio jednini način da saznam što ona

uistinu osjeda.

To mi je davalo nadu. To mi je davalo snagu da nastavim boriti bitku za koju su svi bili tako uvjereni

kako du izgubiti.

Želio sam da ona kaže nešto, bilo što da me pusti u svoj um makar na trenutak. Ja sam nekako

izlijevao svoje srce van a ona je sjedila kao kip ispred mene.

Onda sam se sjetio nečeg što de sigurno izvudi reakciju od nje.

“Ali ljubomora… čudna je to stvar. Toliko modnija

nego što sam mislio. I iracionalna! Upravo večeras, kad

te Charlie pitao za onog gadnog Mikea Newtona…” rekao sam, tresudi glavom i čekajudi njen

odgovor.

“Trebala sam znati da prisluškuješ”, rekla je, više poraženo nego što sam smatrao potrebnim.

Naravno da sam slušao. Mislio sam kako to zna do sada.

„Naravno,“ rekao sam jednostavno.

“Samo, od toga si osjetio ljubomoru, zbilja?”

Nasmijao sam se. Tu je. Od njenih obožavatelja, činilo se kako ju najviše iritira Mike, mnogo na moje

veliko zadovoljstvo.

“Sve mi je ovo novo; ti ponovno budiš čovjeka u

meni, a svaki osjedaj je jači, jer je svjež.”

“Ali, molim te, da te to zasmeta, sad

nakon što sam čula da je Rosalie – Rosalie, to utjelovljenje

čiste ljepote, Rosalie – bila namijenjena tebi. Bez obzira na

Emmetta, kako bih se ja mogla nadmetati s njom?”

Od svih blesavih, potpuno besmislenih stvari o kojima se mogla brinuti, ona je zapravo bila

ljubomorna na Rosalie? Mogao sam redi nešto, ali sinulo mi je kako je moja ljubomora na tog

patetičnog, djetinjastog Mikea vjerojatno njoj izgledala isto tako apsurdno.

“Nema tu nadmetanja.” Uvjerio sam ju, smiješedi se najboljim, najsjajnijim osmijehom. Kada ni to nije

pomoglo da se osjeda bolje, uhvatio sam obje njene ruke još zaključane čvrsto u mom stisku, i donio

ih okolo iza mene. Osjedalo se spektakularno imati cijelo njeno tijelo pritisnuto uz moje i dopustio

sam si još jedan dubok dah s njene kose.

“Znam da nema nadmetanja. U tome i jest problem ”, rekla je tužno. Mrzio sam ju čuti kako zvuči

tako, slomljeno, nevažno. Kako to da još nije znala kako je meni bila sve?

“Naravno, Rosalie je doista lijepa na svoj način, ali

čak i da mi nije poput sestre, čak i da Emmettu nije

mjesto uz nju, nikad mi ne bi mogla biti ni desetinku,

ne, ni stotinku tako privlačna kao što si mi ti.”

Zastao sam kako bi se uvjerio da me zbilja sluša. Trebao sam da razumije, da mi povjeruje kada sam

joj rekao kako je jedina osoba u svim mojim godinama koja je učinila da mi je drago što postojim.

Proveo sam jako puno vremena osjedajudi kako je sve besmisleno, ni ne pokušavajudi nadi partnera,

jer kako bi to pomoglo?

Sve te godine samode, pokušavanja da se pomirim sa svojom samodom, vrijedile su jer su me dovele

do nje.

“Gotovo devedeset godina kretao sam

se među mojom vrstom, i tvojom… i cijelo sam vrijeme

mislio da sam cjelovit sâm sa sobom, ne shvadajudi za

čim to tragam. I ništa nisam pronalazio, zato što ti još

nisi bila živa.”

Napokon sam osjetio kako mi se nasmijala u prsa dok je pritiskala obraz bliže meni.

“Nije to baš fer”, rekla je meko, “ja uopde nisam morala čekati. Zašto bih se ja

tako lako izvukla?”

Preokrenuo sam očima prema njoj. Samo Bella je mogla redi kako je provoditi toliko vremena nasamo

s vampirom bilo „lagano.“

“Imaš pravo”, zadirkivao sam pokušavajudi je natjerati da vidi besmislenu logiku.

“Morao bih ti definitivno

sve ovo otežati.”

Onda sam uhvatio obje njene ruke u jednu svoju, kako bi mogao prodi prstima kroz njenu svilenkastu

kosu.

“Ti samo moraš staviti život na kocku svake

sekunde koju provedeš sa mnom, to svakako nije ništa

naročito. Samo moraš okrenuti leđa prirodi, ljudskome

rodu… koliko to vrijedi?”

“Vrlo malo – nemam dojam da mi je išta uskradeno.”

Govorila je takvom iskrenošdu da su mi se prsa stisnula, kao da hvatam zrak koji nisam trebao. Zaista

se nije osjedala kako se ičega odriče kako bi bila sa mnom. Ali što de biti kada bude željela više?

Nikada nedemo modi biti zajedno onako kako bi muškarac i žena trebali biti. Nikada nedemo modi

imati obitelj zajedno, ili čak ostariti zajedno. Koliko dugo može ostati sretna, staredi dok gleda mene

kako ostajem zamrznut u vremenu.

„Ne još,“ napokon sam udahnuo, prisiljavajudi se da ne mislim o svim stvarima koje joj oduzimam

time što ostajem. Još nisam bio spreman za to. Za sada sam samo želio ostati u našem savršenom

trenutku, njenih ruku oko mene, mog lica zakopanog u njenu kosu.

Prekidajudi mi misli, čuo sam korake ispred njenih vrata. Charlie ju je provjeravao, baš kao što je

predvidjela.

Moj se zagrljaj instinktivno stegnuo oko nje.

“Što – ”, pitala je, ali on je ved polako okretao kvaku na vratima. Bilo je baš nezgodno što nisam

mogao jasno čuti njegove misli. Pak, činilo se da sam ga trebao čuti kako dolazi ranije. Pustio sam

njene ruke i brzo kliznuo iz njenog zagrljaja, suzdržavajudi osmjeh kada je gotovo pala licem prvo na

krevet gdje sam ja upravo bio.

„Lezi!“ šapnuo sam, gledao sam ju kako se brzo klupča u krug ispod prekrivača. Njeno siljeno disanje

je bilo smiješno, i bilo mi je drago što je soba bila pre tamna da bi Charlie uistinu primijetio bilo što

čudno. Gledao ju je na trenutak i čuo sam njegove isprekidane misli kojima se korio što je bio

sumnjičav. Gotovo mi ga je bilo žao, jer je uistinu bio utučen zbog toga.

Nakon otprilike minute, nježno je ponovno zatvorio vrata. Kada sam čuo kako je zatvorio vrata svoje

sobe, tiho sam kliznuo pod prekrivače i omotao ruku oko Belle. Bilo je toplo pod njenim debelim

jorganom, zbog čega sam se osjetio manje kriv što sam pritisnu svoje hladno tijelo tako blizu njenom.

Nagnuo sam se preko i šapnuo joj u uho. “Užasna si glumica – rekao bih da ti odabir tog zanimanja

ne dolazi u obzir.”

“Bestraga”, rekla je glumedi mir ponovno. Ali mogao sam čuti njeno srce kako divlje tuče. Čuti ga, i

uživati u njemu. Ma koliko sam želio da može ostati budna cijelu nod za mene, nisam želio da se

nedostatak sna doda njenom uobičajenom nedostatku ravnoteže. Neto bi vjerojatno primijetio da

proletim ispred nje kako bi je uhvatio ako bi počela padati. Nevoljno, počeo sam joj pjevušiti,

pokušavajudi usporiti njeno mahnito srce. Bilo je lijepo što napokon mogu Belli pjevati njenu

uspavanku, iako još nisam bio spreman redi joj kako sam ju napisao za nju.

“Da te uspavam pjesmicom?” pitao sam nježno, slušajudi kako se ritam njenog srca i disanje smiruje.

“Baš”, rekla je s smiješkom. “Kao da bih mogla spavati

dok si ti tu!”

Još nesigurna. Želio sam da može vidjeti kako tu nema ničega čega bi se trebala sramiti.

“Cijelo vrijeme to radiš”, rekao sam nježno.

“Ali nisam znala da si tu”, odgovorila je, ranija iritacija počela joj se vračati u glas. Znao sam kako je to

sebično, ali sam se bojao kako de me pitati da odem pa sam žurno promijenio temu.

“Onda, ako ne želiš spavati…”, nastavio sam. Mislim kako je pročitala više u mom tonu no što sam ja

namjeravao jer sam ju čuo kako oštro udiše.

“Ako ne želim spavati…?” ponovila je.

“Što bi onda htjela raditi?” pitao sam s smiješkom, nadajudi se kako joj nisam stavio ideju u glavu koja

stvarno ne bi smjela biti ondje. Slušao sam dok je ona svoje disanje vračala u normalno.

“Nisam sigurna”, promumljala je nakon gotovo minute.

“Kaži mi kad odlučiš.” Rekao sam, više no sretan što du popuniti svoje vrijeme uživajudi u njenoj koži i

mirisu. Pratio sam svojim nosom duž njene vilice, dišudi i puštajudi svoj dah da se prelijeva preko nje.

Osjetio sam kako su trnci prošli njenim vrtam. To je bilo zaista prilično zadivljujude. Sada kada sam

prošao najgoru bol, otkrio sam kako zaista mogu sve to upiti, uživati u aromi koja joj je bila

jedinstvena. To me posjetilo kako je samo dragocjen dar koji mi je dat.

“Mislila sam da si oguglao.”

“To što se odupirem vinu ne znači da ne mogu uživati

u bukeu”, rekao sam joj nježno nadajudi se kako je to nede uzrujati. Bio je to kompliment uistinu, iako

nisam bio potpuno siguran dali ga ona može tako vidjeti.

“Imaš vrlo cvjetni miris,

poput lavande… ili frezije. Slina mi curi na

usta od njega. ”,

“Ma da, rijetki su dani kad mi neko ne kaže kako

jestivo mirišim.” Rekla je sarkastično.

Nasmijao sam se na njenu reakciju. O.K., možda nije prihvatila kompliment, ali barem ju nisam

uvrijedio.

“Odlučila sam što želim”, napokon je rekla.

“Želim čuti

više o tebi.”

Pitao sam se koliko još uistinu želi znati. Činilo se kao da sam joj ved rekao vedinu svojih najtamnijih

tajni. I sada je znala sve o mojoj obitelji, i o tome kako sam stvoren. Što je još bilo tu?

“Pitaj me što god hodeš.” Odgovorio sam, znatiželjan.

“Zbog čega se toliko trudiš?” pitala je nakon trenutka.

“Još uvijek mi nije jasno kako se možeš s tolikim

naporom odupirati onome što… jesi. Molim te, nemoj

me krivo shvatiti, naravno da mi je drago što to radiš.

Samo mi nije jasno zašto si uopde želiš dati truda.”

Priznajem, to nije bilo pitanje koje sam očekivao da de pitati. Vedinom zato što je to značilo da ona

zapravo razmišlja o tome što je uvriježeno značilo biti vampir.

Pretpostavljao sam kako je ona izbjegavala razmišljati o logistici svega toga, a ona ovdje napadno pita

zašto ja ne ubijam ljude kao i ostali.

„To je dobro pitanje,“ konačno sam rekao ne želedi da misli kako izbjegavam odgovoriti,

„a ti nisi prva koja mi ga je postavila. Ostali –

vedina pripadnika naše vrste kojima ovakav život posve

odgovara – i oni se čude našem odabiru. Ali, shvadaš,

samo zato što su nam… podijeljene određene karte… to

ne znači da ne možemo odlučiti da se izdignemo ponad

toga – nadvladati stege sudbine koju niko od nas nije

htio. Pokušati zadržati koliko god suštinske ljudskosti

možemo.”

Nije rekla ništa neko vrijeme, i njeno se disanje nije promijenilo. Nadao sam se kako to objašnjavam

dovoljno dobro za nju, jer je to bio vrlo važan dio naših života. Hvatati se za bilo koji komadid

ljudskosti koliko smo mogli bilo je ono što nas je tjeralo dalje, davalo nam hrabrost da se borimo

protiv naše prirode. To je u biti bio razlog zašto sam ja mogao ležati ovdje, pomiješan s ljudskim

bidem čija me krv dozivala, preklinje me da se predam, pak sve što sam želio je da je držim i zaštitim.

Nakon nekoliko trenutaka tišine morao sam pitati. “Jesi li zaspala?”,

Bio je to vrlo dug emocionalno iscrpljujudi dan.

„Ne,“ rekla je premda je njen glas izdao njenu očitu iscrpljenost.

“Samo te to zanimalo?”

“Ne baš.” Naravno da ne. Ne uvijek znatiželjna Bella.

“Što bi me još htjela pitati?”

“Zašto možeš čitati tuđe misli – zašto samo ti? A Alice

vidi bududnost… zbog čega?”

Slegnuo sam ramenima. Često sam se to i sam pitao.

“Zapravo, ne znamo.“ Rekao sam joj iskreno. „Carlisle ima teoriju… vjeruje da

svi mi ponesemo određen dio svojih najjačih ljudskih

osobina sa sobom u idudi život, gdje se one pojačaju –

poput naših umova i osjetila. On smatra da sam otprije

zacijelo bio osjetljiv na misli onih oko sebe. I da je Alice

bila donekle vidovita, gdje god da je bila.”

“Što je on donio u svoj idudi život? A ostali?” pitala je uzbuđeno. Ponovno sam se našao lagano

zabrinut njenom očitom fascinacijom nama. Bilo je to toliko daleko ljudskoj normalnoj reakciji da je

gotovo bilo nadnaravno.

“Carlisle je donio suosjedanje. Esme je donijela sposobnost

da strasno voli. Emmett je donio svoju snagu,

Rosalie… upornost.“ Rekao sam kroz skupljene zube. Bilo je jako puno drugih riječi za to, ali bio sam u

prisustvu dame. „Koju bi se moglo nazvati i nedokazanošdu.”

Nasmijao sam se, nisam mogao odoljeti.

“Jasper je vrlo zanimljiv.“ Nastavio sam, ne baš siguran kako da to objasnim. Bilo je to nešto što si

trebao iskusiti.

„Bio je

vrlo karizmatičan u prvom životu. Mogao je nagnati one

oko sebe da vide stvari na njegov način. Sad može manipulirati

emocijama onih oko sebe – smiriti prostoriju

punu ljutitih ljudi, na primjer, ili pak uzbuditi letargičnu

gomilu. Vrlo istančan dar.”

Istančan, ali jako koristan. Bilo je to jako puno informacija za upiti, pa sam joj mirno gladio kosu,

njene obraz, njenu ruku dok sam čekao drugo pitanje. Dio mene se nadao kako de zaspati tijekom.

Bio sam tako nestrpljiv da joj čujem san.

“Kako je, onda, sve to nastalo?“ napokon je rekla. „Hodu redi, Carlisle te

promijenio, a to znači da je neko morao promijeniti i

njega, i tako dalje…”

Bila je to kao neka njena osobna izvrnuta verzija o kokoši i jajetu. Tko je prvi?

Morao je biti početak za nas, baš kao što je postojao početak za čovječanstvo. Premda nikada nisam

mogao nadi smisla u tome, pokušao sam objasniti svoj dio najbolje što sam mogao.

“Pa, kako si ti nastala? Evolucijom? Stvaranjem? Zar

nije mogude da smo evoluirali na isti način kao i druge

vrste, krao grabežljivci i plijen? Ili, ako ne vjeruješ

da je cijeli ovaj svijet mogao samo tako nastati sam od

sebe, što je meni osobno teško prihvatiti, je li tako teško

povjerovati da bi ista ona sila što je stvorila nježne anđeoske

ribice i morske pse, mladunčad tuljana i kitove

ubojice, mogla zajedno stvoriti obje naše vrste?”

“Znači, drugim riječima – ja sam mladunče tuljana,

je l’ tako?” rekla je podmuklo gledajudi me djelid sekunde preko svoga ramena. Namrštio sam se.

Drago mi je što je povezala.

“Tako je.” Nasmijao sam se zakopavajudi lice dublje u njenu veličanstvenu kosu.

Bio je tu još jedan trenutak mirne tišine, pa sam nježno pitao.

“Spava ti se? Ili imaš još pitanja?”

“Samo milijun-dva.”

Uzdahnuo sam. “Imamo sutra,“ posjetio sam je, „i prekutra, i naksutra…”,

Mogao sam osjetiti kako se smije u tami.

“Siguran si da ujutro nedeš nestati?” Htjela sam se

uvjeriti u to. “Mitsko si bide, napokon.”

Njen je glas zadirkivao, ali sam znao kako je to nešto zbog čega je uistinu zabrinuta.

Želio sam biti potpuno jasan. Ja sam bio njen, sasvim i bezuvjetno. Ne idem nigdje osim ako mi ona to

naredi.

“Nedu te napustiti.” Rekao sam svečano.

Činila se kao da to upija na trenutak i onda dodala.

“Onda samo još jedno, za večeras…”

Čekao sam pitanje ali nije došlo. Umjesto toga osjetio sam kako joj koža postaje vruda ispod moje.

Bilo je kao da se cijelo njeno tijelo rumenilo, i pitao sam se koje pitanje može stvoriti tako jaku

reakciju.

“Koje to?” pitao sam, znatiželja je bila gotovo nepodnošljiva.

“Ne, zaboravi. Predomislila sam se.”

“Bella, smiješ me pitati što god hodeš.” Tjerao sam je. Znao sam kako se ne bi mogao opustiti i uživati

u našoj zajedničkoj večeri ako me ostavi da se pitam čega se ona previše bojala da bi pitala.

Ved sam pomislio na najgore, ali tko zna. Njene reakcije nikada nisu bile ono što sam očekivao. Moji

su se prsti počeli besciljno igrati s njenom kosom dok konačno nisam ispustio frustrirani jauk.

“Stalno mislim da de mi činjenica da ti ne čujem misli s vremenom postati podnošljivija. Ali ovo je

samo sve

gore i gore.”

Nije se činilo fer. Ona de dobiti mirnu nod odmora a ja ležati tu i mučiti se cijelu nod s dijelom

informacije koju se previše bojala znati.

“Drago mi je što mi ne možeš čitati misli. Ved je dovoljno

loše što me prisluškuješ dok govorim u snu.” Rekla je pokušavajudi promijeniti temu.

„Molim te?“ preklinjao sam, ali ona je otresla glavom.

“Ako mi ne kažeš, samo du pretpostaviti da je riječ o

nečemu mnogo gorem nego što zaista jest”. Ved sam zamišljao najgore. Možda me pita kakvog je

okusa ljudska krv. To je zadnja stvar o kojoj sam želio razmišljati dok mi ona leži u naručju, sva puna

povjerenja i prijatna.

„Molim te?“ molio sam još jednom.

„Pa,“ rekla je, izdahnuo sam dah olakšanja.

„Da?“ Nisam mislio kako je to mogude, ali je njena koža iznenada počela zračiti još više topline.

“Rekao si da de se Rosalie i Emmett uskoro vjenčati…“ šapnula je.

„Je li taj… brak… isti kao i ljudski?”

“A to tebe zanima,

je li?” Nasmijao sam se, s olakšanjem da je to bilo sve. Željela je znati da li vampiri imaju iste fizičke

želje kao ljudi. Nije to bilo nešto o čemu sam očekivao da de misliti, ali kada pogledam sve stvari, nije

se činilo kao preteška tema. Imala je prilično izravan odgovor.

“Da, rekao bih da je poprilično isti. Kažem

ti, vedina tih ljudskih žudnji je u nama, samo ih

prikrivaju snažnije želje.”

„Oh,“ promumljala je. Samo sam ja dobio osjedaj da tu ima nešto više. I s iznenadnim nastupom

zabrinutosti, sinulo mi je kako sljededi dio pitanja nede biti lagan za odgovoriti.

Pohlepan za kažnjivanjem kao što sam i bio, morao sam pitati.

“Tvoja znatiželja ima neku skrivenu svrhu?”

“Pa, dobro, upitala sam se… za tebe i mene… jednog

dana…”

Odlično. Zašto je samo nisam pjesmom uspavao ranije kao što sam želio. Siguran sam kako bi upalilo.

Bila je tako iscrpljena, i činilo se da se opušta tako lako kada sam prolazio prstima preko njene kože.

Ali želio sam čuti njen glas više, znati o čemu razmišlja. Glupi znatiželjni vampir. Pretpostavljam kako

iskočiti kroz prozor nije bila opcija. Shvatio sam nakon trenutka kako joj je tijelo postalo mirno kao i

moje. Bilo je previše da se nadam kako je zaspala. Pretpostavio sam kako zadržava dah, željno

čekajudi da odgovorim na pitanje koje sam stvarno, stvarno želio izbjedi.

“Ne bih rekao da bi… to… bilo mogude za nas.” Napokon sam rekao, krajnje poražen.

“Zato što bi ti to bilo preteško, kad bih ti postala

tako… bliska?”

Oh, Bella morala si to redi, nisi li? Pokušavao sam joj odgovoriti objektivno, govoredi iz čisto logičnog,

teoretskog gledišta. Sada sam mislio o njoj, pitajudi se kako bi bilo, želedi da je mogude. Nije li znala

kako i ja silazim s uma zbog nje, također?

“To je svakako problem.“ Priznao sam, pokušavajudi otjerati svoj um od slike koja je odmah popunila

svaku moju misao.

„Ali nisam na to mislio.“ Barem nije bilo.

„Stvar

je samo u tome da si ti tako meka, tako krhka. Moram

paziti na to što radim svakoga trenutka koji provedemo

zajedno, kako te ne bih povrijedio. Mogao bih te vrlo

lako ubiti, Bella, pukom slučajnošdu.”

Šaptao sam, osjedajudi se nekako posramljeno što priznajem još jednu slabost. Toliko sam se bojao

kako nedu modi kontrolirati moje postupke ako izgubim koncentraciju s njom. Svaki dodir, svako

milovanje bili su tako pažljivo iskalkulirani.

Veoma sam lagano dodirnuo svoj dlan njenim obrazom i osjetio kako se ona lagano pritisnula u njega.

To je također kompliciralo stvari.

->evo....

Činilo se kako nije pazila baš na svoje postupke, i nije bilo načina da znam kako de odgovoriti u svakoj

danoj situaciji.

“Da previše prenaglim… da na samo jednu

sekundu ne pazim dovoljno, mogao bih ispružiti ruku

s namjerom da ti dotaknem lice i slučajno ti zdrobiti

lubanju. Ti ne shvadaš koliko si nevjerojatno lomljiva.

Nikad, nikad si ne smijem dopustiti da ni u najmanjoj

mjeri izgubim kontrolu dok sam s tobom.”

Želio sam da kaže nešto, bilo što, da me uvjeri kako zbog ovoga ne gubim sve. Pretpostavio sam kako

je shvatila moju snagu nakon onoga što se dogodilo na livadi danas, ali možda nije promislila o tome

potpuno. Možda je ležala ovdje, pitajudi se zašto je ne držim čvršde. Možda moje nježno milovanje

nede biti dovoljno za nju. „Bojiš li se?“ konačno sam pitao, pripremajudi se za odgovor kakav god bio.

Činilo se kao da razmišlja o tome nekoliko trenutaka, ali kada je progovorila njen je glas bio miran.

“Ne. U redu sam.”

Slušao sam njeno srce, njeno disanje, i razmišljao minutu ili dvije. Ona se činila zadovoljnom, ali me

nije prestala pokušavati privudi bliže. U namjeri da ju uvjerim, stisnuo sam je samo malo čvršde i

osjetio njen uzdah.

Laknulo mi je što sam prošao kroz joj jedan težak razgovor, nešto mi je drugo palo na pamet. Zapravo

nisam imao pravo pitati, ali nakon svega što smo ved prošli, pomislio dam kako se može nositi s tim.

Pokušao sam napraviti glas što vedrijim i ne zabrinutijim koliko sam mogao.

“Samo,

sad sam postao radoznao, jesi li ti ikada…?”Dovoljno čudno, shvatio je meni isto kao i njoj bilo

neugodno pričati otvoreno o tome.

“Naravno da nisam.” Odgovorila je brzo, vrudina se vračala u njenu kožu.

“Rekla sam ti

da mi niko prije nikad nije značio ovoliko, ma ni blizu.”

“Znam. Stvar je samo u tome što znam što drugi misle.

Znam da ljubav i požuda ne idu uvijek zajedno.”

“Za mene idu. U svakom slučaju, bar sada, kad za

mene uopde postoje.”

Nasmijao sam se njenoj tami i gurnuo nos u njenu kosu. Razmišljao sam o tome kako sam gledao

ostatak svoje obitelji kako pronalazi svoje partnere, veze koje su imali formirale su se savršeno i

neraskidivo. Tim je bilo utoliko čudnije gledati toliko ljudi kako mijenjaju partnere često kao što

mijenjaju odjedu. Mislim kako Bella ne spada u tu kategoriju, misledi na to koliko ju je iritiralo kada bi

muškarci pokazivali svoje namjere, ali nisam znao kakav je njen život bio natrag u Pheonixu.

Bilo je olakšanje čuti ju kako to kaže. Taj dosadni osjedaj ljubomore ved me počeo ponovno gristi,

sama pomisao o njoj s nekim drugim, čak i ako je to bilo prije no što sam ju ja upoznao.

“Lijepo.“ Uzdahnuo sam. „Barem nam je to zajedničko.”

“Tvoji ljudski nagoni…”, rekla je, njen je glas bio nizak i drhtav ponovno. “Pa, jesam li ti uopde

privlačna, na taj način?”

Nasmijao sam se i nastavio igrati njenom kosom. Blesava, nesigurna, prekrasna djevojka. Zar to nije

mogla osjetiti, zar nije mogla vidjeti sve načine na koje sam je želio?

“Možda nisam čovjek, ali jesam muškarac”, rekao sam joj nadajudi se kako de to ostaviti samo na

tom.

Hvala Bogu, napokon se predala uz ogromno zijevanje.

“Odgovorio sam ti na pitanja, a sad idi spavati”, rekao sam, zaista trebajudi da završimo za večeras.

Nisam se mogao sjetiti kako je izgledalo biti umoran, ali bio sam prilično siguran da je ovo bilo

najbliže što sam ikada došao toma.

“Nisam sigurna da mogu.”

Još je bila nervozna zbog toga što sam bio ovdje, a ja sam znao kako treba san. Nevoljno sam pitao.

“Hodeš da odem?”

„Ne!“ poviknula je i ja sam se nasmijao. Probuditi de Charlia i gdje demo onda biti?

Spustio sam usne još jednom do njenog uha i počeo pjevušiti njenu uspavanku. Prošlo je samo

nekoliko minuta kada sam osjetio kako se opustila u mom naručju, njeno disanje opušteno i mirno.

Napokon sam se mogao opustiti, i pustio sam svoje misli da odlutaju dok sam polagano pratio svojim

prstima preko njenih ramena, njenih leđa. Ponekada bi ispustila lagan uzdah, tako da sam znao kako

uživa u mom dodiru, čak i u snu. Bio je to čudesan osjedaj.

Nisam imao načina da znam hode li modi sanjati dok sam ja tu. Bella je imala tako jaku volju, možda

odgovori svoju podsvijest od toga samo od straha što bi ja mogao čuti što govori. Pak, i ako bude tiha

cijelu nod, nijedna moja nod što sam ju slušao ne može se usporediti s osjedajem nje kako spava u

mom naručju. To što sam znao kako mi je vjerovala toliko potpuno ispunilo me s potpuno novom

vrstom radosti. Možda en budem mogao biti sve njoj, ali du uvijek modi biti njen zaštitnik, njeno

utočište. Nakon nekog vremena, počela se komešati. Nadao sam se kako joj ne postaje pre hladno pa

sam omotao prekrivač čvršde oko nje, pokušavajudi blokirati hladnodu moga tijela. Lagano je

promumljala, i onda me preplašila tako što se prebacila potpuno preko i okrenula se meni. Omotala

je svoje ruke oko moga struka i zakopala lice u moja prsa.

Bio sam ukočen, šokiran time kako me čvrsto držala. Tada se to dogodilo. Rekla je moje ime.

Bez razmišljanja, posegnuo sam gore kako bi prošao prstima kroz njenu kosu i ona je uzdahnula,

namještajudi se dalje u moja prsa. Kada je ponovno rekla moje ime odgovorio dam, nadajudi se kako

me negdje u svojoj podsvijesti može čuti.

„Ovdje sam, Bella. Ovdje sam, držim te,“ rekao sam nježno.

Moji su prsti nastavili svojim laganim ritmom u njenoj kosi dok sam joj nježno počeo pjevušiti. Bila je

tako topla, tako prelijepa, činilo se kao da de moje tiho srce odjednom početi ponovno kucati.

Tada, baš kada sam mislio kako večer ne može biti savršenija, čuo sam kako govori riječi koje sam

toliko čeznuo čuti.

„Volim te,“ izdahnula je, i osjetio sam kako mi se dah stegnuo.

Divio sam s njenim riječima, i šapnuo, „I ja tebe volim Bella. Uvijek du te voljeti.“

„Mmmm…“

Bio je to najbolji trenutak mog cijelog postojanja. Nakon nekoliko trenutaka tišine, njeno se disanje

promijenilo i znao sam kako je san gotov. Bila je veoma mirna i njen je stisak popustio.

Nadajudi se kako ju nedu probuditi, pomaknuo sam joj kosu s lica i nježno je poljubio u čelo. Osjetio

sam kako mi usne oklijevaju nekoliko trenutaka dok sam upijao sav njen izvrstan miris. Onda sam

poljubio njene prekrasne, zatvorene oči i rekao joj još jednom koliko ju volim.

Nadao sam se kako de je to umiriti dovoljno dugo da je otrčim kudi na brzinu. Nisam predvidio da de

željeti da ostanem. Ma koliko me boljela pomisao da ju ostavim, i na nekoliko minuta, pomislio sam

kako bi bila dobra ideja javiti se svojoj obitelji. Premda sam bio siguran kako ih je Alice uvjerila da su

stvari prošle dobro, mislio sam kako im dugujem svima da im to osobno kažem.

Pa, uistinu, bio sam jedino zabrinut tome što du redi Carliseu i Esme. Ostali mogu misliti što god žele.

Svakako, promijeniti odjedu se činilo također dobrom idejom. Činila se to kao poštena stvar za

uraditi, premda sam bio siguran kako me ni jedan Bellin susjed nije vidio kako ulazim s njom sinod.

Nasmijao sam se sam sebi, pitajudi se hodu li sada ovako provoditi svaku nod. Činila se prilično

nevoljna da me pusti.

Siguran kako je odlutala u dio sna bez snova, još sam joj jednom poljubio kosu i pažljivo se izvukao iz

kreveta. Iznenađujude, osjetio sam se malo hladnije čim naša tijela više nisu bila pritisnuta jedna uz

drugo. Željan da joj se vratim prije no što primijeti kako sam otišao, odlučio sam kako du to učiniti

jako brzim trkom.

Tiho sam projurio kroz šumu, žuredi čak i za mene.

Kada sam došao kudi, svi su me čekali, kao što sam i znao da hode.

Gdje si bio cijelu nod? Pomislio je Emmett onu sekundu čim sam ušao kroz vrata. Pogledao sam ga

pogledom koji je jasno rekao, Sve je u redu, ali molim te nemoj me tjerati da ulazim u detalje.

Odbijajudi to pustiti, progovorio je na glas.

„Zbilja čovječe. Svi smo bili zabrinuti. Što se dogodilo danas?

„Da, kako je tvoj veliki dan s ljudskom osobom prošao?“ zvonila je Rosalie sarkastično.

„Jesi li zbilja uspio da ju ne ubiješ?“

„Što to tebi znači?“ pukao sam, uistinu želedi sa sam mogao pričati samo s Carliseom o tome, a da se

svi drugi ne miješaju.

„Mislio sam kako se svi vi željeli da samo više svršim s tim.“

„Ne želim se opet seliti, Edward!“ povikala je.

Usiljeno sam joj se nasmijao, savršeno zadovoljan s tim da ju pustim da se pirja neko vrijeme. Pak,

Alice je ved skakutala niz stube kako bi nam se pridružila.

„Naravno da ju nije ubio, Rose. Rekla sam ti, on ju voli.“

Rosalie je preokrenula očima i njen se um prebacio na mirnu bujicu uvredljivih misli o meni.

I o Belli. Onda o meni i Belli zajedno.

„Oh, tako je,“ rekao je Jasper, koji je ušetao i upotpunio moj mali krug mučenja.

„Sada si zaljubljen u nju. A ja sam mislio kako ja imam problema s samokontrolom.“

Gledao sam u njega, a Emmett je udvostručio svoj smijeh.

„Pa kako to ide?“ nastavio je, pokušavajudi suzdržati svoj smijeh.

„Alice, pretpostavljam kako deš im ti sve ispričati,“ rekao sam kiselo, juredi iz sobe baš na vrijeme

kako bi čuo kako Emmett počinje izgovarati neprikladne šale na moj račun. Bilo koji drugi dan

vjerojatno bi se vratio dolje, izveo ga van i bacio o stablo ili nešto. Ali sve o čemu sam mogao

razmišljati je da se vratim Belli.

Nakon što sam kratko zastao u svojoj sobi kako bi se presvukao, otišao sam ravno u Carliseov ured,

nestrpljiv da mu ispričam o svom uspjehu.

Uđi, pomislio je prije no što sam stigao do vrata. Nasmijao sam se, zadovoljan sobom što imam tako

dobre vijesti da mu kažem.

„Dobra večer,“ rekao sam, i sjeo do njegova stola. Bio je to zadivljujude kako su uzorci ponašanja na

koje smo se navikavali koristiti samo zbog predstave sada bili dio našeg života čak i kada smo bili

sami.

„Alice mi je rekla vijesti,“ rekao je toplo.

„Znao sam kako de sve prodi dobro.“

„Hvala ti,“ rekao sam. Bilo je nešto malo drugačije u njegovom tonu i pitao sam se što je to točno

Alice vidjela.

„Pa vas ste dvoje bliski sada?“ pitao je, gledajudi dolje u stol radije no u mene.

„Što točno misliš pod bliski?“ pitao sam oprezno.

„Alice te vidjela kako…. Grliš djevojku. Rekla je kako si bio prilično pod kontrolom.“

Napokon je pogledao gore u mene, i ja sam primijetio brigu na njegovu licu.

„Da, držao san ju,“ rekao sam, želedi da nisam prisiljen pružati toliko detalja.

„Pokazao sam joj kako izgledamo na suncu i nije se bojala. Bila je… fascinirana. Dirnula je moju kožu.“

„To je divno.“ Pa zašto je onda zvučalo kao da je mislio nešto drugo.

„Što nije uredu Carlise?“ pitao sam, nadajudi se kako nede uništiti moje blaženo raspoloženje.

„Samo mislim kako bi trebao biti… oprezan.“

„Veoma sam oprezan. Sve što činim je da pazim da budem oprezan. Pazim na svaku sekundu s njom.“

Mogao sam osjetiti oštrinu u svom tonu i mrzio sam što ju koristim s Carliseom od svih ljudi, ali

zvučalo je kako sumnja u mene. Nisam mogao razumjeti zašto kada mi on nije dao ništa osim

ohrabrenja i uvjerenja da sam dovoljno jak da joj ne naudim.

„Voliš ju.“ To nije bilo pitanje.

„Da. Volim ju. Više od ičega. I nedu napraviti ništa da joj naudim.“

„Nisam ni rekao kako hodeš.“

„Gdje je onda problem?“ zarežao sam. Želedi da sam samo ostao zamotan u njenim rukama gdje je

sve imalo smisla.

Carlise je čuvao svoje misli pomno otkako sam ušao. Pak, usred bolničkih novosti i papirologije, u

daljini sam čuo.

Nede preživjeti ako ju izgubi.

U tom sam trenutku počeo razumijevati kamo ga je njegov um odveo. Dok sam zurio u njega u

nevjerici, ponovno je progovorio nježno.

„Promijenila te, zar nije? Nepovratno?“

Zastao sam kako bi razmislio o čemu govori. Pitao je jesam li našao svoga partnera, onog s kim sam

želio provesti vječnost. Logično to nije imalo smisla uopde, nas smo dvoje bili toliko različiti, tako

fizički nespojivi.

Pak sve o čemu sam mogao misliti bilo je, da. Našao sam je. I nikada ju nedu pustiti.

„Da, sve je drugačije sada,“ napokon sam rekao odgovarajudi na njegovo pitanje.

Činilo se kako razmišlja o tome na trenutak, a moje su ga oči molile da ne postavlja pitanja na koja ne

želim odgovarati. Naposljetku mi se nasmijao.

„Esme je oduševljena, znaš.“

Dozvolio sam si da mu dam osmijeh koji sam mu želio dati otkada sam ušao u sobu.

„Znam da je. Željela je ovo tako dugo.“

„Vas dvoje dete pronadi način,“ rekao je čvrsto. Ja sam samo kimnuo.

Nakon nekoliko minuta tišine, ustao sam a on je shvatio što to znači.

„Vračaš se njoj,“ rekao je.

„Da. Samo sam želio redi svima kako su stvari uredu. Mislim, kako imam sve pod kontrolom.“ Dodao

sam s usiljenim smiješkom.

„Trebam li pretpostaviti kako demo te viđati manje ovuda?“ pitao je dok sam hodao prema vratima.

Razmislio sam o tome, i onda osjetio osmjeh kako mi se trza u kutu usana.

To je cijeli odgovor koji sam trebao, pomislio je. Ostani dobro.

Kimnuo sam mu i zatvorio vrata iza sebe. Još sam mogao čuti ostatak moje obitelji dolje kako se

prepire i to je bilo dovoljno da poželim iskočiti kroz prozor i pobjedi.

Alice mi vjerojatno nikada ne bi oprostila, ako barem kratko ne porazgovaram s njom o našem danu.

Preokrenuo sam očima i potrčao dolje, nestrpljiv da svršim s tim.

„Pa što? Provodiš li nodi u ljudskoj kudi sada?“ Rosalie je pitala kroz skupljene zube.

„Zar nisi znala, on ved neko vrijem provodi nodi ondje. Samo… sada ona zna da je on ondje,“ Emmett

se glasno nasmijao. I ja sam pukao.

Jurnuo sam na njega i zabio ga o pod. Naravno nije to bio jako pametan potez s moje strane jer nakon

tog početnog pogotka, onog kojeg sam dobio samo zato što ga nije očekivao, našao sam se prebijen o

pod.

„Zašto si tako razdražljiv?“ usiljeno se nasmijao i Alice se zahihotala.

Oh, ovo je bio novi zakon. Nije nam bilo dozvoljeno imati neke tajne? Bilo je ved dovoljno loše što je

Alice vjerojatno vidjela vedinu našeg zajedničkog dana, ali jeli uistinu trebala pričati s Emmettom o

tome? Nikada ovo nedu preživjeti.

„Alice, može riječ molim,“ rekao sam gorko kako me Emmett pustio da ustanem.

„Naravno,“ nasmijala se, juredi iz sobe. Slijedio sam ju, zuredi u ostale kako bi im dao do znanja kako

nisu dobrodošli da nam se pridruže.

Nemoj se ljutiti na mene, molila je čim smo ostali sami. Pa, sami koliko itko može biti u kudi punoj

vampira koji su mogli čuti sve što kažeš.

„Nisam ljut,“ rekao sam.

„Samo sam mislio kako deš pokazati malo više poštovanja prema Belli. Još misliš biti njena najbolja

prijateljica, zar ne?“

Nadurila se i njene su se misli odmah pretvorile u bujicu isprika. Znao sam kako je to bilo okrutno, ali

bio sam umoran od toga što su svi tretirali Bellu i mene kao najbolji komad trača koji su ikada čuli.

„Alice, samo želim da svoje misli zadržiš sebi. Zar ne misliš kako je dovoljno neugodno, to što znam

kako možeš vidjeti sve što se događa između nas? Zar nam nije dozvoljeno malo privatnosti?“

„Samo sam pazila na nju, Edward,“ rekla je zlovoljno.

„Mislila sam kako želiš da držim na oku Bellinu bududnost.“

„Želim. Samo možda da ne držiš oko na njoj tako blizu kada sam ja sa nojm.“

„Ali ja sam mislila…“

„Znam. Oboje smo mislili kako sam ja najveda opasanost u njenom životu. I možda još uvijek jesam.

Ali, nakon danas… ne znam, ne osjeda se više tako. Sada sam više,“ zastao sam, razmišljajudi zbog

čega sam točno bio toliko zabrinut.

„Vjerojatno sam više zabrinut da joj se nešto ne dogodi dok ja nisam tu da ju zaštitim. Tako je krhka. I

jedva mogu podnijeti da je ispustim iz vida.“

Nježno mi se nasmijala, i došetala kako bi me stavila poljubac na moj obraz.

„Pa što onda još radiš ovdje?“ pitala je.

„Idi k njoj. Obedavam kako du se truditi više da držim glavu van toga.“

„Hvala ti,“ rekao sam iskreno.

Okrenula se da krene ali onda dodala.

„Oh, Edward?“

„Da?“

„Iziđi na stražnja vrata. Još nisu završili sa šalama koje vjerojatno ne želiš čuti.“

„Hvala na savjetu,“ uzdahnuo sam.

Ali uistinu se nisam mogao prisiliti da marim. Moj je um ved bio usredotočen na povratak djevojci

koju volim. Ona je spavala, tiho me čekajudi, i nisam mogao dočekati da joj ponovno držim ruke i

zakopam svoje lice u njenu meku kosu.

16.Cullenovi

Bio sam oduševljen što sam našao Bellu u istom poloţaju u kojem je bila kada sam je ostavio.

Nisam mogao podnijeti pomisao da se probudila pitajući se kamo sam otišao, jesam li

prekršio obećanje tako rano i ostavio ju. Bila je mirna i tiha, njena se ruka lijeno protezala

preko mjesta gdje sam bio, pa sam se popeo natrag ispod prekrivača i jurnuo blizu nje.

Uzdahnula je i ušuškala se naprijed k meni dok se njeno lice nije još jednom našlo na mojim

prsima. Činilo se kako je duboko uzdahnula i tada su joj se prsti stisnuli, čvrsto se drţali za

moju majicu i ja sam joj se nasmijao u tami. Dio mene je ţelio da se probudi kako bi joj

ponovno mogao čuti glas, ili da me naĎe u nekom od njenih drugih snova. Pak, bio sam

zadovoljan samo… tim što sam bio s njom, i to je bio najjači i najmoćniji osjećaj. S

beskonačnim vremenom ispred nas, moja obitelj i ja obično smo se trudili pronalaziti načine

kako bi provodili vrijeme.

Čitanje, glazba, umjetnost, svi smo imali svoje hobije. Pak iznad toga, svaki od njih je imao

nešto što ja nikada prije nisam imao – nekoga za voljeti, s kim bi proveo vrijeme samo iz

čistog uţitka u tome. Cijelo sam vrijeme gledao kako Alice i Jasper samo zure jedno u

drugoga, Carlisea i Esme kako se hihoću kao dvoje zaljubljenih tinejĎera, nisam mogao

razumjeti kako su tako sretni a da ne rade ništa uopće.

Kako su sati prolazili i ja sam slušao Bellino srce i miran ritam njenog daha, sve je imalo

smisla. Kada su bili zajedno oni su radili nešto. Voljeli su jedno drugo, savršeno. Kako se noć

polagano bliţila kraju i vidio sam početke zore kroz njen prozor, osjetio sam kako je Bella

počela lagano drhtati. Povukao sam prekrivač čvršće oko nje ali je još izgledala kao da joj je

hladno. Ma koliko sam mrzio napustiti njen zagrljaj pun ljubavi, nisam ţelio da se probudi

prehlaĎena. Paţljivo, popeo sam se iz kreveta i sjeo u stolac za ljuljanje. Nepromišljeno sam

se počeo njihati naprijed natrag, gledajući ju potpuno zadovoljan samo što sam blizu nje.

Bilo je oblačno, naravno, Alice je predvidjela samo jedan dan sunca za naš ljupki mali gradić,

pak svjetlo je bilo dovoljno jako da se Bella uskomeša.

Preokrenula se natrag na leĎa i prebacila ruke preko očiju kao da se pokušava zadrţati za

zadnji komadić noći. Nakon nekoliko minuta ispustila je uzdah i prebacila se na drugu stranu,

od mene prema zidu. Nasmijao sam se ispod daha, dok se borila protiv jutra, polu svjesna i

potpuno nesvjesna moje prisutnosti.

„Oh,“ napokon je uzdahnula, sjedeći uspravno gore, očiju širom otvorenih i zbunjenih. Jedna

strana njene kose je stršila prilično smiješno, ali znanje da je takva jer je se pritisnula čvrsto u

mene većinu večeri učinilo je to pozitivno slatkim.

“Kosa ti izgleda kao plast sijena… ali sviĎa mi se.” Nasmijao sam se.

“Edwarde! Ostao si!”, rekla je uzbuĎeno. Tada je mnogo brţe no što sam je ikada vidio kako

se kreće, preletjela preko sobe u moje krilo. Bacila je ruke oko moga vrata i stisnula me, glave

zakopane u moje rame.Tada su s prestravljenim pogledom, njene oči poletjele na mene očito

se pitajući da li naše pravilo „bez naglih pokreta još vrijedi“. Nasmijao sam se bez obzira

kako je iznenaĎujući bio, njen entuzijazam je bio ništa nego uţivajući. Iako je to probudilo

paleću ţeĎ u mom grlu, vrijedilo je toga.

„Naravno,“ nasmijao sam se, puštajući da mi ruke prate preko njenih leĎa dok se ona

zakopavala dublje u moja prsa i uzela nekoliko dubokih udaha. Nikada nisam razmišljao o

tome kako ću ja mirisati njoj, ali nije bilo prituţbi.

„Bila sam sigurna kako je to bio san,“ šapnula je.

“Nisi baš naročito kreativna”, uvjerio sam je.

Tada, brzo kao što se bacila na mene, klizala je iz mog zagrljaja ostavljajući me zapanjenim

kako se pitam što sam učinio krivo.

“Charlie!”, rekla je, ţureći na vrata.

“Otišao je prije sat vremena – nakon što ti je ponovno

spojio kablove akumulatora, ako mogu dodati.“ Informirao sam ju, već ţeleći da se vrati u

moje naručje.

„Moram priznati da sam se razočarao. Zar je to zaista sve

što je potrebno da bi te se spriječilo da odeš, ako si to

čvrsto naumila?”

Izgledala je zbunjeno mojim pitanjem i stajala ukočena u mjestu kao da njen um vodi debatu

oko nečega vrlo vaţnog. Mislio sam kako to moţe raditi i dok ju ja drţim, pa sam pruţio ruke

očima ju moleći da se vrati. Nisam bio spreman da se ona vrati u realnost još.

Činila se toliko sretnom sa mnom, zamotana u moj svijet, ludo i zbunjujuće kako je to i bilo.

Promišljala je o tome još nekoliko sekundi prije no što je konačno rekla.

“Treba mi još jedna minuta za uljuĎivanje.”

“Pričekat ću.” Rekao sam mirno namjerno ne pomičući ruke ni centimetra. Čekati ću,

raširenih ruku, koliko god bude trebala da čekam.

Nije bila odsutna ni pribliţno dugo kao što je bila noć prije, dok je činila većinu svojih

večernjih rutina samo zbog Charila. Čuo sam zvuk vode kako teče, pali se i gasi nekoliko

puta. Pokušao sam se sjetiti što je točno trebalo ljudima da se spreme ujutro, ali stvari su bila

jednostavnije u moje vrijeme.

Bella se vratila nakon samo nekoliko minuta, kose poravnane, lice je umila, ali je bila obična

bez šminke ili nakita. Bilo mi je drago što još nije smatrala potrebnim truditi se kako bi me

impresionirala. Moţda je zbilja razumjela koliko je već savršena meni. Ispruţio sam svoje još

raširene ruke još bliţe njoj, pozivajući ju, nedostajala mi je njena toplina o moje tijelo. Nakon

nekoliko nepravilnih otkucaja njenog srca popela se natrag u moje krilo i ja sam omotao svoje

ruke potpuno oko nje. Bilo je to zadivljujuće kako je dobro pristajala u moj zagrljaj, kao da je

stvorena da bude tu, sigurna i zaštićena.

“Sretan ti povratak”, uzdahnuo sam. Dobrodošla kući.

Ljuljao sam nas naprijed i natrag dok smo sjedili u tišini, još jednom zadovoljan samo što

jesmo tu. Osjećala se tako opušteno sa mnom da sam se gotovo zapitao da nije opet zaspala.

Onda sam osjetio kako njeni prsti prate ovratnik moje majice i kada je progovorila njen je glas

bio ne odobravajući.

“Otišao si od mene?”,

“Pa nisam mogao otići odavde u odjeći u kojoj sam

došao – što bi susjedi pomislili?”

odlučio sam izostaviti dio o tome kako sam se otišao i javiti, nisam bio siguran da ona ţeli

razmišljati o tome kako su neki od njih mislili kako ju neću vratiti ţivu. Namrštila se očito joj

se nije sviĎalo to što sam ju ostavio uopće. Kada bi samo znala kako sam brzo trčao kroz to

drveće. Moţda sam zapravo srušio svoj vlastiti rekord.

“Spavala si vrlo duboko,“ obećao sam joj, onda nisam mogao odoljeti i dodao, „ništa nisam

propustio. Pričala si prije toga.”

“Što si sve čuo?” rekla je ţalosno. Ponovno je bila prestravljena, ali ovaj sam put ţelio da

uistinu razumije. Trebao sam da zna zašto je to meni toliko vaţno, zašto je slušanje njenog

sna meni bio toliko dragocjen dar.

“Rekla si da

me voliš.” Rekao sam joj njeţno.

“To si otprije znao”, rekla je srameţljivo, spuštajući pogled.

“Svejedno, bilo mi je to ugodno čuti.”

Ugodno, to nije ni pribliţan opis. Čeznuo sam da to čujem ponovno, ali ju nisam ţelio siliti

ako nije bila spremna.

Još mi je jednom davala sve što sam trebao, ali nisam zasluţio, pritisnula je lice bliţe mom

obrazu i izdahnula, “Volim te.”

Bilo je čak još ljepše nego kada sam to čuo dok je sanjala, jer sam ovaj put znao kako ţeli da

to čujem, da to osjetim, njegujem.

“Ti si sad moj ţivot”, rekao sam joj, nadajući se kako počinje osjećati dubinu onoga što je to

značilo. Bila mi je sve i posvetio sam svoje postojanje tome da ju čuvam sigurnom, i da se

pobrinem da uvijek zna koliko je voljena.

Minute su prolazile, a mogli su biti i sati. Mi smo bili zajedno i to nije značilo ništa.

Naposljetku pak, moje su misli odlutale prema njenim ljudskim potrebama kada sam

pretpostavio kako mora da postaje gladna.

“Vrijeme je za doručak”, uzdahnuo sa, ţeleći samo da moţemo ostati ovdje gdje smo.

Tada me šokirala zureći u mene u takvom strahu i drţeći se čvrsto za svoje grlo. Znao sam

kako se šali, ali ju iskreno nisam smatrao sposobnom za takvu vrstu neukusne šale. Osjetio

sam kako mi se oči šire dok sam upijao njen hinjeni strah i pokušavao se odgovoriti od toga

da se osjećam uţasno zbog toga što su joj zbog mene takve stvari padale na pamet.

“Šalim se!”, nasmijala se.

“A rekao si da

ne znam glumiti!” njeno se lice odmah vratilo u milu, pre slatku Bellu. Bilo kako bilo njeno

leţerno ponašanje prema cijeloj situaciji nije mi dobro sjelo.

“To nije bilo smiješno.” Rekao sam, malo ljut na sebe što nisam mogao pogledati kroz sve to i

šaliti o tome na način na koji je ona očito.

“Bilo je jako smiješno, a ti to dobro znaš.”

Zurila je u mene čekajući oprost koji je ona meni toliko davala bez zasluga pa sam prisilio

njeţnu smirenost natrag u svoje oči. Ako se ona moţe šaliti s vampirima, čini se kako ću i ja

morati naučiti.

“Da se preciznije izrazim? Vrijeme je za

doručak ljudskom biću.”

“O, okej.” Preokrenula je očima prema meni. Imala je svoj trenutak, i sada je bio moj red.

....

Podignuo sam je i prebacio preko svog ramena kao naprtnjaču, paţljivo da ju ne bacam puno

uokolo. Odletio sam niz stube, smiješeći se dok se pokušavala prepirati sa mnom. Mora da ju

to nije jako naljutilo jer dok je sjedila ravno u stolici, i nakon što joj se dah vratio u normalu,

nasmijala se i pitala me.

“Što ima za doručak?”

“Ovaj,“ projurio sam brzo kroz listu stvari koje je sigurno imala u kući. Ostatke. Mogao bih

pogrijati ostatke. Premda ako budu mirisali imalo odvratno kao sinoć, morati ću zadrţavati

dah cijelo vrijeme. Ali opet to je bila večera, a mi pričamo o doručku. Prilično sam siguran

kako sam vidio jaja u hladnjaku. Vjerojatno ću shvatiti što napraviti s njima. To je bilo pre

smiješno. Nisam znao što je ţeljela. Bili mogao samo otići uloviti grizlija?

„Nisam siguran. Što bi voljela?” napokon sam pitao, ţeleći da sam više obratio pozornost na

njene prehrambene navike, ili moţda tu i tamo upalio Food Network.

Široko mi se osmjehnula, zabavljena mojom zbunjenošću. Skočila je sa sjedala, i paţljivo

rekla.

“Neka, znam se prilično dobro snaći sama. Gledaj

kako ja lovim.”

Još nekako rastresen njenim leţernim ponašanjem prema svemu što se tiče vampira, sjeo sam

i gledao ju paţljivo dok si je ulijevala zdjelu pahuljica. Izgledalo je odvratno.

“Bi li ti htio nešto?”, pitala je pristojno prije no što je uzela prvi griz.

Ne osim ako slučajno ne skrivaš pumu u svojoj ostavi.

“Samo jedi, Bella.” Rekao sam suho.

Ma koliko sam se trudio izbjeći da gledam kako ljudi jedu, nisam si mogao pomoći a da ne

gledam kako je polagano jela svoje pahuljice. Bilo je to potpuno suprotno od onoga što moţeš

dobiti od lova, s, recimo… Emmettom. Mislim kako iz toga ništa lijepo ne bi mogla izvući,

ako bi ikada vidjela kakvi smo zapravo dok lovimo.

Bilo je neobično lijepo gledati njene oči koje nisu napustile moje cijelo vrijeme dok je jela.

Gotovo se činilo kao da govori, „Vidiš? Ti me pustiš da bacim pogled u tvoj svijet, sada ti ja

pokazujem svoj.“

Kada je bila gotovo gotova, pitala je, “Što je danas u planu?”

Mislio sam o svemu što je saznala jučer, toliko o povijesti moje obitelji, zašto ţivimo tako

kako ţivimo.

Tako je to brzo prihvatila da bi sljedeći logičan korak bio da ih sve upozna, sluţbeno. Vidjela

je moje bliţnje oko škole, ali joj se nikada nitko od njih nije obratio, s iznimkom od Alice,

naravno.

Jako sam se trudilo da drţim malo njihovih riječi daleko, premda nebesa, Alice se trudila da

doĎe do nje tjednima. To bi me činilo nervoznim da Alice nije bila tako uzbuĎena na pomisao

Belle što je tu, baš kao i ja. Na njen osobit, čudan, mali način, i ona ju je voljela.

....

„Hmmm…“ promumljao sam, odugovlačeći dok sam pokušao shvatiti hoće li se osjećati

udobno dok bude ulazila u kuću punu vampira. Već nije bilo lijepog načina da to kaţem.

“Što kaţeš na upoznavanje moje obitelji?”

Glasno je progutala, uznemirenost joj je obojila lice. Nasmijao sam se. Bilo je i vrijeme,

počeo sam misliti kako podcjenjuje na što smo sve bili sposobni . Nije da sam ţelio da se boji.

Pak, bilo je lijepo znati kako je cijenila svoj ţivot barem trenutno.

“Bojiš li se sada?” pitao sam, vidio sam to i ţelio da već prizna.

„Da,“ rekla je plaho i ţelio sam je zagrliti i poljubiti baš tada.

„Ne brini,“ rekao sam lukavo, sviĎala mi se ideja što ču još jednom biti njen čuvar. „Ja ću te

štiti.“

“Ne bojim se ja njih”, rekla je i ja sam zurio u nju zapanjen. Što je još bilo tu čega se mogla

bojati?

“Bojim se

da im se… neću svidjeti. Zar se neće, eto, iznenaditi što

doma dovodiš jednu… ovakvu… da ih upozna? Znaju li

da ja znam za njih?”

O.K. nije bio baš strah kojeg sam očekivao, ali imalo je smisla. Jako smo cijenili svoju

privatnost. Bila je to stvar potreba. Imalo je smisla što se brinula kako će oni biti uzrujani

zbog toga što ljudsko biće zna njihove tajne. Za istinu, neki od njih su i bili. Točnije jedno.

Moţda Emmett moţe odvesti Rosalie u lov taj dan. Da se druţi s njom, ili što god.

Ma koliko sam ţelio da to nije slučaj morao sam priznati.

“Ma sve već znaju.“

Da, sve. Hvala Alice. Tada sam prisilio smiješak, odlučio sam kako je najbolje da i ona zna

sve, ako sam zbilja očekivao da ušeta ravno unutra i upozna sve licem u lice.

"Jučer su se kladili, znaš hoću li te dovesti

doma, makar ne znam zašto bi se iko kladio protiv Alice.Ne mogu zamisliti.“

Uzdahnuo sam isprobavajući svu voju vampirsku mirnoću.

„U svakom slučaju, u našoj obitelji nema tajni. Ne moţe

ni biti, kad već ja čitam misli, Alice vidi budućnost, i

sve to.”

“A Jasper te proţima blaţenom ugodom kad mu

izblebećeš sve što ţeli, ne zaboravi.” Dodala je s osmjehom.

“Paţljivo si slušala”, dao sam joj kompliment pokušavajući prekriti moje iznenaĎenje.

“Znam to tu i tamo učiniti.” Rekle je mršteći se. Najčudnije su je stvari vrijeĎale. Nisam se

mogao prestati smiješiti zbunjenim osmjehom. Vjerojatno više ne bih trebao biti iznenaĎen

time kako se leţerno osjećala sa svim bizarnim dogaĎajima u mom ţivotu, ali pak nastavio

sam čekati to nešto malo što će ju gurnuti s ruba. Upravo sam joj grubo rekao kako je dio

moje obitelji pretpostavljao kako ona neće biti ţiva danas, a ona je zbijala šale o Jasperovim

moćima.

Nevjerojatno. Vrlo uznemirujuće.

“Onda, je li Alice vidjela da dolazim?” pitala je, dovodeći mi misli brzo natrag u fokus.

Ponovno, Alicine su me vizije preplavile, premda je sada jača od te dvije bila ona Belle bijele

kao kamen, očiju crvenih i ţednih.

“Tako nekako”, promumljao sam okrećući se. Nisam ju ţelio pogledati dok ne otjeram tu

sliku iz svog uma. Nisam ţelio da išta remeti njenu ljepotu, njenu toplinu, meko rumenilo.

Nakon nekoliko trenutaka moj je um bio jasno natrag na Belli koja je sjedila ispred mene

cijela ljudska i predivna.

Gledala me kao da mi pokušaje pročitati misli. Baš kao što je ona uvijek bila, ja sam bio

zahvalan što su moje misli bile samo moje. Osjetio sam nenadan djelić suosjećanja prema

ostatku moje obitelji. Kako su to mogli podnijeti?

Spreman da promijenim temu bacio sam pogled na ostatke njenih sada gnjecavih pahuljica.

“Valja li to? Iskreno rečeno, ne djeluje mi naročito slasno.”

“Pa, nije razdraţeni grizli…”, rekla je ispod daha, namjerno me ne gledajući. Mogla je vidjeti

kako tajim nešto od nje i to joj se nije sviĎalo.

Ustao sam i pogledao kroz prozor, još ju gledajući krajičkom oka. Vidjela je previše na mom

licu kada je spomenula Alice i bio sam zabrinut, kako ni sve ostalo, neće to moći pustiti. Bilo

sam odlučan da kaţem bilo što što će joj odvratiti misli od toga.

“A mislim i da bi ti trebala mene upoznati sa svojim

ocem.”

“On te već poznaje”, rekla je, draţesno se crveneći.

“Kao svoga dečka, hoću reći.”

Tada je samo zurila u mene, vjerojatno zanjemivši zbog moje upotrebe riječi „dečko.“

Sigurno, činio se to apsurdna riječ za nekoga tko joj se zapravo zakleo na vječnost.

Nije kao da smo mogli ići u detalje, tako da je pametno bilo da to drţimo što je jednostavnije

moguće za ljude.

„Zašto?“ napokon je pitala skeptično me gledajući.

“Zar to nije običaj?”

“Ne znam” rekla je, izgledajući pomalo uznemireno cijelom situacijom.

“Nije nuţno, znaš. Ne očekujem to od

tebe… hoću reći, ne moraš se pretvarati zbog mene.”

“Ne pretvaram se.” Uvjerio sam je. I pokušavam da Charlie ne dobije srčani udar.

Najbolje je da drţimo stvari uobičajenima, barem što se tiče našeg predstavljanja. Sve što je

uistinu bilo vaţno jest da smo Bella i ja znali što osjećamo. Neka ostatak svijeta misli kako

smo mi samo dvoje zaljubljenih klinaca.

Nevjerojatno, još se vrpoljila s zadnjim zrncima pahuljica. Koliko treba da se pojede doručak?

Ja sam mogao završiti cijelo krdo jelena do sada.

Nestrpljiv kao i uvijek da saznam o čemu razmišlja, morao sam pitati.

“Hoćeš li reći Charlieju da sam ti ja dečko, ili nećeš?”

“To si mi, znači?” izgledala je posramljeno.

“Riječ je o prilično slobodnom tumačenju riječi „dečko‟,

priznajem.” Zadirkivao sam je, nadajući se kako se ne srami mene ili nešto slično.

Nije da sam je zaista mogao kriviti. Nisam baš ono što bi otac ţelio za svoju kćer.

“Imala sam dojam da si mi nešto više, da znaš”, šapnula je, srameţljivo gledajući dolje.

Dok sam gledao kako se tuga vrača u njene oči, osjećao sam se grozno. Ovdje je bila,

napokon počela shvaćati kako mi je bila cijeli svijet, a ja sam uspio da se osjeća nesigurno

opet.

Nisam ţelio da misli kako podcjenjujem to što mi je značila, što smo postajali jedno drugom.

Bila je to potrebna predstava, baš kakvu smo moja obitelj i ja činili svaki dan. Nije bilo

drugog načina kako bi se uklopili. Što bi Charlie mislio kada bi ja došao i priznao svoju

ljubav kada je zadnje što je čuo bilo da ona nije zainteresirana za ikoga? To nije bilo kao s

mojom obitelji, sve na otvoreno, da svi čuju i vide, bez obzira sviĎalo se to nama ili ne.

Rješavali smo stvari jer smo morali.

Charlie, morati ćemo polakše. Najbolji način da počnemo bilo bi obično upoznavanje, da mu

damo do znanja kako sam ja tu, i pripremimo za činjenicu da će me viĎati češće.

“Pa, nisam baš siguran da bismo mu trebali ispričati

sve mračne pojedinosti.” Rekao sam, ţeleći da mogu odagnati sve njene strahove.

Njeţno, dotakao sam prstom njenu bradu i osjetio kako me ta prekrasna toplina još jednom

miluje. Podigao sam njeno lice do svog, pokušavajući je uvjeriti pogledom, da mogu kako bi

to vikao svijetu.

Pogledala me, još zbunjena, i dodao sam nešto za što sam se nadao kako će je razveseliti.

SviĎala joj se ideja mene u blizini.

“Ali trebat

će mu nekako objasniti zašto ću tako često dolaziti amo.

Ne ţelim da mi načelnik Swan izrekne zabranu pristupa.”

Hoćeš li dolaziti?”, pitala me uzbuĎeno, oči su joj ponovno zasvijetlile.

“Zaista ćeš dolaziti ovamo?”

Bila je tako prelijepa, tako krajnje prekrasna, da sam poţelio da nikada ne odem. Dan kada ću

je natjerati da vidi jednom za svagda, smatrati ću svojim ţivotnim uspjehom. Riječi nisu bile

dovoljne kako bi objasnile kako me sve na njoj privlačilo, i moj dodir nikada neće moći

prenijeti dubinu toga koliko sam je ţelio.

Pak provesti ću vječnost grleći je, milujući je, govoreći joj ponovno i ponovno koliko je

dragocjena. Uzdahnuo sam i gledao njen izraz pomno.

“Dokle god ti budeš htjela”, rekao sam jednostavno, ţeleći da postoji način da je spriječim da

sumnja u mene.

“Uvijek ću te htjeti”, rekla je njeţno. “Zauvijek.”

Zauvijek. Jedna riječ i sve je stalo.

Još nije mogla razumjeti potpunu snagu zauvijek. Ţivi tako malo godina i pak i da je ţivjela

dug ţivot, njene su godine bile prebrojive. Ja sam znao zauvijek. Bilo je to točno onoliko

koliko ću je voljeti, i kada je vrijeme ukrade od mene i ostavi me napuštenog u vječnosti bez

nje.

Tada sam se sjetio Carlisove skrivene misli, one koju nije ţelio da čujem, one koju nisam

razumio niti sam ţelio razmišljati o njoj.

Neće preţivjeti ako je izgubi.

Moţda je zapravo znao kako neću preţivjeti kada ju izgubim.

Čak i ako ju zaštitim od svake opasnosti i Carlise mi pomogne da ju odrţim zdravu, izliječi ju

ako se razboli, ne postoji ništa što će spriječiti vrijeme da mi je oduzme.

Sedamdeset, osamdeset godina, moţda, ako budemo sretni. I onda ništa. Neće više biti

razloga da postojim.

Hodao sam polagano prema njoj, upijajući sve na njoj. Njene oči, njenu kosu, njen predivan

miris, njeno njeţno rumenilo koje bi uvijek čini se obojilo njene obraze kada sam ja bio u

blizini.

Način na koji me voljela, bez straha, beskompromisno. Jeli Carlise bio upravu? Hoću li se

jednostavno predati kada nje više ne bude?

Prije Belle nisam znao što mi nedostaje, nisam vjerovao kako postoji više od samog

postojanja.

Ona je uistinu promijenila sve, baš kao što je Carlise već shvatio.

S iznenadnim valom strave pitao sam se jeli to bila svrha Alicine vizije. Znajući kako neću

preţivjeti bez nje, hoću li ju pitati da ţrtvuje svoj ţivot, svoju dušu, da nas spasi oboje? Bili

uistinu mogao uzeti njenu ljudskost kako bi sačuvao svoju vječnost?

Nisam znao što joj je moj izraz govorio, i svakako nisam imao namjeru objašnjavati. Barem

ne još. Zurila je gore u mene, zbunjenim očima dok sam ja posegnuo dolje kako bi joj dotakao

lice, trebao sam više no ikada da ona da smisao svemu ovome.

“Tuţan si zbog toga?”, pitala je, glasa punog tuge. Poţelio sam da ju mogu uvjeriti, ali bio sa

bez riječi.

Odgovor je bio tako zbunjujuća mješavina da i ne. Da. Ţelio sam da me ţeli, i misliti na to da

me ona ţeli zauvijek bila je nezamislivo snaţna sila.

Pak nisam mogao podnijeti misliti na to što bi to njoj značilo, ako jednog dana počne

razumjeti dubinu zauvijek i odluči da me i dalje ţeli.

Nisam bio siguran da bi to ikada mogao pitati za sebe, ali što ako bude ţeljela jedinu stvar

koju sam joj se bojao dati? Ako je jedini način da joj dam zauvijek da ju napravim sličnu sebi,

kako bi mogao odbiti mojoj ljubavi ono što njeno srce ţeli?

Kako joj nisam mogao dati nekakvu sredinu odgovora jednostavno sam pitao,

“Gotova si?”

„Da,“ rekla je i skočila gore. Nevjerojatno, bila je sretna. I bila je zbilja previše uzbuĎena tim

što će upoznati obitelj vampira.

“Obuci se – ovdje ću te pričekati.” Silazeći s njom do dna stuba.

Otišla je pozitivno blistava. Bila je vesela, ali sam takoĎer mogao čuti kako je njen puls počeo

juriti.

Bila je vjerojatno najnervoznija što sam je ikada vidio, ali bez obzira što bih ja volio misliti

kako je nervozna iz pravih razloga, bio sam siguran kako ju poznajem bolje od tog.

Dugo se odijevala a ja sam se pitao dali konačno pada pod blesavo mišljenje kako treba obući

nešto posebno ili bacati vrijeme na namještanje kose kako bi dobila odobravanje svih. Zbilja

neće biti vaţno nikome od njih što bude obukla, premda si nisam mogao pomoći a da ne

pomislim kako će što više odjeće biti bolje. Bilo što da pokrije nekoliko centimetara njene

koţe više da razblaţi njen miris, čak i ako bude pomoglo samo djelomično.

Nakon nečega što se činilo nepotrebno dugo vremena, pojavila se na vrhu stuba sa širokim

osmjehom na licu.

„O.K:“ rekla je, ţureći dolje do mene.

“Izgledam pristojno.”

Toliko se ţurila da je pala ravno u mene. Posegnuo sam kako bi joj pomogao da vrati

ravnoteţu, i tokom uistinu zastao kako bi pogledao što je obukla. Nikada prije nisam vidio da

nosi suknju. Nije to bilo slično njoj, premda sam se morao nasmijati na činjenicu da je obukla

moj najdraţi plavi dţemper.

Uistinu je dobro pazila. Njena je kosa leţerno bila povučena unatrag. Nisam ju ţelio uvrijediti

ili učiniti da se osjeća čudno, dok je već išla u neugodnu situaciju, ali sam ţelio da je ostavila

kosu raspuštenu. S njenim vratom i grlom tako izloţenim, vjerojatno ću morati Jaspera

predstaviti iz druge sobe.

Premda sam imao svojih briga, zbilja je izgledala ljupko. Ţenstvenije no što sam ju navikao

gledati, i to je samo naglasilo boju u njenim obrazima. Privukao sam je sebi i pustio da moji

prsti prate niz njena leĎa. Bilo je to dovoljno da gotovo zaboravim o cijelom upoznavanju s

mojom obitelji. Bio sam u napasti da je prebacim na sebe i odnesem je natrag u sobu kako bi

ponovno mogli leţati zajedno blaţeno, omotani jedno u drugo zaboraviti na svijet.

“Opet nisi u pravu”, šapnuo sam, udišući miris njene kose.

“Izgledaš

potpuno nepristojno – niko ne bi smio izgledati

tako izazovno, to nije fer.”

“Kako izazovno?”, pitala je.

“Mogu se presvući…” pojavio se malen tračak panike u njenom glasu kada joj je napokon

sinulo u što se sprema ušetati.

Mogao sam biti sretniji njenim iznenadnim blijeskom samoočuvanja, ali sam bio prevladan

ţeljom da osjetim njene usne na svojima ponovno.

“Tako si smiješna.” Nasmijao sam se, poljubivši joj čelo. Bila je prekrasna, topla, predivna, i

bila je zaljubljena u mene.

“Da ti objasnim kako si mi to izazovna?”, zadirkivao sam.

Prešao sam prstima gore i dolje preko njenih leĎa, uţivajući u načinu kako se to poklapalo s

mahnitim lupanjem njenog srca. Osjetio sam kako sam instinktivno počeo disati teţe kako je

donijela svoje ruke na moja prsa, dirajući me njeţno i gledajući me s takvom ţeljom.

Polagano sam se nagnuo prema njoj i moje su usne srele njene. Bilo je popuno drugačije od

prošlog puta kada sam bio preokupiran kontroliranjem moje druge ţelje. Nisam uopće bio

zabrinut za ţeĎ u mom grlu ovaj put. Bio sam prevladan načinom na koji su njene meke,

savršene usne milovale moje. Imala je povjerenja u moju kontrolu, dopustio sam svojim

ustima da se otvore samo malo i uzeo jedan mali prekrasan dah nje.

Jednu sam sekundu bio izgubljen u njenom dodiru, sljedeću sam hvatao njeno tijelo.

„Bella?“ rekao sam, uplašen da sam je nekako uspio ozlijediti.

“Onesvijestila… sam… se… zbog… tebe”, dahtala je, a ja sam uzdahnuo i od uzbuĎenja i

zbunjenosti.

“Ma što ću ja s tobom?”, rekao sam, pitajući se da li ćemo ikada uspjeti poljubiti jedno drugo

bez da imamo nekakve bizarne reakcije.

“Jučer

te poljubim, pa me napadneš! A danas mi padneš u

nesvijest!”

Nasmijala se, boja je pojurila u njene obraze. Bio sam uznemiren zbog toga kako se još

osjećalo kako će svaki trenutak pasti. Čvrsto sam ju drţao uz sebe, bojao se pustiti ju. Nisam

znao mnogo o osnovama ljudskih veza, ali mogućnost da se poljube bez da trebaju

reanimaciju je vjerojatno bila na popisu.

“Toliko o tome da sam dobar u svemu”, promumljao sam.

“U tome i je problem.” Uzdahnula je. „Predobar

si. Daleko, daleko predobar.”

Sjetio sam se jedinog puta kada sam je vidio kako se srušila, pitao sam.

“Zlo ti je?”,

“Ne – nisam se sad uopće onesvijestila onako kao prije.“ Rekla je izgledajući pomalo

posramljeno.

„Ne znam što mi je bilo. Mislim da sam zaboravila disati. ”

“Nikamo te ne mogu povesti ovakvu.” Rekao sam vedro. Dobro. Ionako ne ţelim otići. Dan bi

bio mnogo bolji da pokušavamo shvatiti kako se poljubiti a da se ona ne onesvijesti. Moţda

ako bude leţala…

“Dobro sam”, rekla je, prekidajući moje misli. Što je vjerojatno bilo bolje.

“Tvoji će ionako

misliti da sam luda. Zar je to onda bitno?”

Zapravo mislili su kako sam ja lud, ali već sam se naučio nositi s tim. Prišao sam kako bi je

pogledao, da se uvjerim kako je sve natrag u normali. Pa, normali za Bellu. Činila se dovoljno

samouvjerena, što je bilo komično zapravo, ali nisam si mogao pomoći a da ne budem

ponosan na njenu hrabrost.

Čak i ako se bojala iz potpuno pogrešnih razloga, bila je spremna suočiti se s strahom za

mene.

“Vrlo sam

privrţen ovoj boji tvoje koţe”, dao sam joj kompliment, pokušavajući opustiti njenu blesavu

nesigurnost. Opet se zarumenila i skrenula pogled, mogao sam vidjeti kako se mršti.

“Čuj, trudim se ne misliti o tome što se spremam

učiniti, pa daj da poĎemo”,

“A ne brine te to što ideš u susret punoj kući vampira,

već to što misliš da se tim vampirima moţda nećeš

svidjeti, tačno?” pitao sam, kako bi se uistinu uvjerio kako je to bilo sve čega se bojala.

“Vrlo tačno”, rekla je prebrzo.

“Nevjerojatna si.” Nasmijao sam se tresući glavom. Bilo je to ludo, pak volio sam je još više

zbog toga. Stalo joj je do mene toliko da je ţeljela da se svidi mojoj obitelji. Premda je bilo

teško misliti na nas prema tradicionalnim standardima, znao sam kako je njena ţelja za

njihovim odobravanjem bila nešto što bi bilo kojem dečku bilo drago da njegova djevojka

osjeća.

Otpratio sam je do njenog kamioneta i otvorio suvozačeva vrata, jasno dajući do znanja kako

nisam mislio da je ona u stanju voziti. Uz to, bilo bi preteško pokušavati joj objasniti put do

moje kuće. Bilo je to nešto što si manje-više morao osjetiti.

Krivudava cesta, čudni red drveća, skriveni prilaz na zemljanu cestu koja je vodila do našeg

skrivenog svetišta. Nije to baš bio tip kuće koju bi netko očekivao naći bilo gdje blizu gradiću

kao što je to Forks.

Esme ju je dizajnirala desetljeća prije, ali je Carlise ţelio da naĎemo mjesto u kojem smo

osjećali kako se zbilja moţemo smjestiti prije no što ju sagradi za nju.

Sjeverozapad na pacifiku bio je sve što smo mogli traţiti, pa joj je dao njen dom iz snova.

Ovaj dizajn je zapravo bio posveta oboje, Esme i mom vremenu kada sam bio čovjek,

savršeno oblikovana da pristaje 1900-ima.

Činjenica što je bila tako blizu šume bila je zgodna za lov, premda smo naravno više voljeli

ići što je dalje moguće. Bilo je to takoĎer lijepo, sviĎalo mi se to što sam mogao čuti rijeku iz

svoje sobe.

Nešto u zvuku koji me smirivalo tijekom mojih beskrajnih noći. Noći prije no što sam imao

Bellu. Noći koje više nisu bile vaţne, nisu niti postojale.

Pogledao sam preko u nju kako sam parkirao kamionet ispred mog doma. Bilo je lijepo što

konačno mogu podijeliti ovo s njom. Njene su oči bile širom otvorene, upijale su sve.

„Opa,“ uzdahnula je, a ja sam bio oduševljen što je vidim tako opčinjenu.

„SviĎa ti se?“ pitao sam s smiješkom.

“Ima… svoga šarma.” Rekla je , pokušavajući da zvuči ravnodušno. Nasmijao sam se i prošao

prsima kroz njen rep, još ţeleći da je mogu pitati da ga raspusti. Ma pak, morali su se

naviknuti da je imaju u neposrednoj blizini. I čuo bih ako bi to postajalo previše za ijedno od

njih.

„Spremna?“ pitao sam je, i proletio okolo kako bi joj otvorio vrata.

“Ni najmanje – idemo.” Odgovorila je, glumeći osmjeh zbog mene.

Posegnula je gore kako bi si dotaknula kosu. Spusti ju, molim te samo ju spusti. Onda joj je

ruka pala s njene strane i ja sam uhvatio u svoju odlučan da ju drţim povezanu za sebe cijelo

vrijeme.

“Sva si ljupka.” Uvjeravao sam je.

Čuo sam kako njeno srce još juri kako smo se pribliţavali vratima. Pokušao sam joj ugoditi

tako što sam prelazio preko straţnjeg dijela njene ruke, njeţno je stiskao kako bi joj dao do

znanja kako ću ostati veoma blizu. Nisam bio siguran ali sam mogao osjetiti da bi biti

okruţena s toliko nas moglo upaliti reakciju koju sam očekivao da ima toliko dugo.

Otvorio sam vrata i poveo ju unutra, drţeći joj ruku čvrsto u mojoj. Oči su joj se širile kako je

vidjela naše prostrano predvorje, Esme i Carlise su nas čekali pored klavira, drţeći distancu

dok ih ja nisam sluţbeno pozvao da doĎu upoznati ju. Naravno da sam trebao shvatiti kako im

je Alice rekla da nas očekuju. Mogao sam biti malo ljut na nju što se nije mogla drţati van

toga, ali ruku na srce bilo mi je drago što su svi bili upozoreni.

Isto tako sam se nadao kako je u moje ime zamolila Rosalie da bude pri najboljem ponašanju,

i da je posjetila Jaspera na moj prijašnji zahtjev da drţi distancu dok god ne bude potpuno

siguran kako ima kontrolu. Zadivljena kućom, Belli je trebalo nekoliko trenutaka da uopće

vidi njih kako stoje tu, ali kada je, svi su izmijenili tople osmjehe.

Zbilja se ne boji uopće, zar ne? Esme je pomislila, a ja sam nesvjesno ponovno stisnuo

Bellinu ruku.

Ne. Nikada u strahu od vampira. Samo njihovog odobravanja kao mojih posvojenih

roditeljskih figura.

Tako je opuštena, tako u miru s njim. Zbilja nevjerojatno. Carliseove su misli zrcalile Esmine

savršeno, usklaĎeni čak i u mislima.

Kada sam shvatio kako su oni upravu i da joj je zbilja bilo dovoljno ugodno, odlučio sam

početi upoznavanje.

“Carlisle, Esme, ovo je Bella.” Rekao sam formalno, nisam bio baš siguran kako ići u

predstavljanju nekoga o kome su oni već toliko puno znali.

“Dobro nam došla, Bella.” Carlise je rekao, uzimajući nekoliko neodlučnih koraka prema

njoj.

Pruţio je svoju ruku i ona ju je brzo protresla.

“Drago mi je što se opet vidimo, doktore Cullen.” Nasmijala se, očito zadovoljna sobom što je

uspjela otresti nervozu tako dobro.

“Molim te, zovi me Carlisle.”

„Carlise,“ ponovila je i njen se osmijeh još više raširio. Zadivljen time kako je to dobro

podnosila, i ja sam opustio svoj stisak malo, pak nije bilo šanse da pustim njenu ruku. Esme je

hodala prema njoj i pruţila ruke puna ljubavi. Prenosila mi je.

Tako ljupka djevojka, pomislila je.

“Vrlo sam sretna što sam te upoznala”, rekla je ljubazno. Učinila si ga toliko sretnim.

“Hvala. I meni je drago.” Mogao sam vidjeti da je iskreno uzbuĎena što je ovdje, sretna što je

bila dobrodošla u moj ţivot tako potpuno. Nisam znao kako to čini, ali se ponašala kao da

smo mi samo normalna obitelj. Moţda nas je tako stvarno vidjela.

“Gdje su Alice i Jasper?”, pitao sam. Pretpostavio sam kako su ostali blizu, pokušavaju činiti

predah izmeĎu ulazaka kako ju ne bi uznemirili. PotvrĎujući moje sumnje, čim je Alice čula

svoje ime bila je na vrhu stuba, s jednom rukom oko Jasperovog struka drugom uzbuĎeno

mašući Belli.

„Bok, Bella!“ rekla je uzbuĎeno.

Napokon! Što ti je tako dugo trebalo? Preokrenuo sam očima. Ovo će biti zanimljivo.

Kliznula je niz stube u jednom brzom pokretu, očito ne zabrinuta nimalo time da Belli olakša.

Bila je odlučna da bude svoja. Tada se, na zaprepaštenje svih nas nagnula preko i poljubila

Belllu u obraz. Bella je bila očito iznenaĎena ali joj očito nije zasmetalo.

Dobrodošla u obitelj, Alice je pomislila veselo i moj je stisak Belline ruke instinktivno

očvrsnuo.

Pogledala je u mene, a ja sam se prisilio da se smirim. To je samo Alice bila Alice.

“Zbilja lijepo mirišeš, nisam to prije osjetila”, dodala je uobičajeno a Bellino se lice pretvorilo

u duboku sjenu crvenog. Ţelio sam biti ljut na nju što je iznijela tako neprimjeren komentar,

ali osim Belline očite neugode, nitko drugi nije mislio ništa o tome.

Carlise i Esme su se samo pogledali, zabavljeni cijelom stvari. Nakon nekoliko trenutaka

tišine – pa tišine za Bellu, zaglavio sam slušajući svoju obitelj kako secira svake minute

promjenu u njenom izrazu, svaki neravni otkucaj srca – Jasper je polako i paţljivo sišao da

nam se pridruţi. Mogao sam vidjeti kako upija atmosferu, iznenaĎen kako je opušteno bilo s

obzirom na dogaĎaje kojima je upravo svjedočio.

Opa, moţda me ipak nećeš trebati, zadirkivao je. Pogodio sam ga brzim pogledom. Oh,

oprosti, tako je.

Ti bi radije da sam pričekao van.

Ţelio sam biti iritiran njegovim ponašanjem, ali iskreno bilo mi je drago što su njegove misli

bile fokusirane na to da meni oteţava a ne na Bellu.

Dobro sam, Edward. Zbilja, pomislio je, gledajući moj izraz. Vjeruj mi, Alice mi nikada ne bi

oprostila da učinim bilo što da ovo uprskam.

To sam barem mogao vjerovati. Vjerojatno mu je drţala predavanje cijeli dan. Osim toga, da

je bilo ikakve šanse da pukne, ona bi to vidjela i natjerala ga da se drţi sa strane. Odnosila se

zaštitnički prema Belli gotovo kao ja.

Ma koliko sam se ja trudio da to sakrijem, mogao sam vidjeti kako se Bella uhvatila za moj

nemir i osjetio njenu napetost lagano na mojoj strani.

Osjećajući promjenu, Jasper je pustio val mirnoće da preplavi prostoriju. Pogledao sam ga

skeptično.

Što je? Ne moţe štetiti?

„Bek, Bella,“ rekao je mirno, odmjeravajući rukovanje najvjerojatnije zbog mog zdravog

uma.

„Zdravo, Jasper,“ odgovorila je pristojno, tada se nasmijala toplo svima.

“Drago mi je što sam sve vas

upoznala – kuća vam je prekrasna.”

Tako mirna…

Potpuno doma ovdje.

Otkuda dobiva hrabrost da samo tu stoji tako?

Zašto ne paničari?

Zbilja predivno.

Uistinu rijetko stvorenje.

Njihove misli sve pomiješane zajedno dok sam ju gledao tišini. Moja prelijepa Bella, sklapa

prijateljstva s vampirima.

„Hvala ti,“ rekla je Esme, i tada meni dodala.

I hvala ti što si ju doveo. Bila sam tako nestrpljiva da upoznam djevojku koja je ukrala tvoje

srce.

“Tako nam je drago što si

došla.”

Nisam mogao biti sretniji dok sam gledao po prostoriji. Oni koje sam volio, zajedno i smiješe

se. Tada sam primijetio kako me Carlise pogledao, oči su mu se skupile tek malo.

Pretpostavljam kako si vidio Alicinu viziju?

Kimnuo sam tek malo jer sam znao kako Bella neće vidjeti.

Misli kako će biti ovdje brzo. Sve je jasnije. Nisam bio siguran da li ţeliš opterećivati Bellu

ovim. Ide joj tako dobro, ali da zna kako dolaze sigurno bi ju uplašilo.

Čovjek bi mislio, pomislio sam sebi, gotovo sam mu nevidljivo slegnuo ramenima.

Pa jeli joj planiraš reći?

Pogledao sam preko u Bellu čija je paţnja bila odvučena drugdje, još upijajući okruţenje. Biti

ću blizu, premda sam se sretan podsjetio kako će joj biti drago zbog toga, bio sam siguran

kako će primijetiti promjenu u mom raspoloţenju. Dok oni ne odu neću moći spustiti svoj

gard dolje oko nje. Neću se moći jednostavno opustiti i izgubiti u njoj na što sam se već počeo

navikavati. Alice i ja ćemo biti u visokoj pripravnosti, oboje ćemo koristiti svoje moći do

kraja kako bi odrţali djevojku koju smo voljeli sigurnom.

Ponovno sam kimnuo Carliseu i on se nasmijao.

Pa mislim kako ima pravo znati, nekako je obitelj sada. Predivno je gledati vas dvoje. Mogu

vidjeti kako ti potpuno vjeruje.

Radosno, nasmijao sam mu se natrag i počeo pratiti straţnji dio Belline ruke ponovno.

Činjenica što je stajala tako samopouzdano uz mene bila je dokaz njenog povjerenja.

....

Stavila je svoj ţivot u moje ruke, a ja ću provesti vječnost brinući se da joj se ništa loše ne

dogodi.

Ponovno sam pogledao preko na Bellu, a ona je gledala piano, koji je okupirao moje vrijeme

toliko puta za inače dosadnih i tamnih noći.

„Sviraš li ti?“ Esme je pitala.

Bella joj se nasmiješila i protresla glavom.

„Ne, ne uopće. Ali je tako prelijep. Da li je vaš?“

„Ne,“ rekla je s osmijehom i pogledala u mene.

Mislila sam kako si joj rekao sve svoje tajne? Oh, pa rado ću ja ovu za tebe.

“Edward ti nije rekao da ima dara

za glazbu?” preokrenuo sam očima prema njoj. Uvijek ponosna majka.

„Ne,“ rekla je i pogledala me srdito.

“Samo, mogla sam misliti.”

Esme se činila zbunjena tim komentarom, pa je dodala, “Edward sve moţe, je l‟ tako?”

Da, dečko nema pametnijeg posla noću, pomislio je Jasper, male osmijeh mu je pobjegao

preko usta.

Kako misliš nastaviti s svim svojim hobijima kada sve svoje vrijeme trošiš tako što zabavljaš

ljudsko biće vampirskim trikovima?

Zareţao sam na njega, prenisko kako bi Bella mogla čuti.

Mogao sam čuti kako se Emmett smije od gore i Rosalie kako je ispustila uzdah gaĎenja.

Premda sam ţelio da Bella upozna sve, ako se misle ponašati kao djeca bolje da se drţe za

sebe.

“Nadam se da se nisi pravio vaţan – to je nepristojno”, rekla je Esme čvrsto, vraćajući me u

sadašnjost. Bilo je uvijek zabavno kada bi se prebacila u „majčinsko raspoloţenje.“

„Samo mrvicu,“ nasmijao sam se, smiješeći se od uha do uha i to prenosio na Bellu. Nikada

više nisam trebao nešto skrivati. SviĎalo joj se kada sam ja svoj.

Rekla sam ti kako se zbog ljubavi cerekaš kao idiot. Dobrodošao u klub. Esme mi se smiješila

i ja sam se ponovno nasmijao. Bio sam uredu s tim da izgledam kao idiot ako to znači da se

mogu osjećati ovako.

“Previše je skroman cijelo ovo vrijeme, zapravo”, rekla je Bella braneći me.

“Pa, odsviraj joj nešto”, Esme je dodala veselo, gledajući me s uzbuĎenim očima.

“Upravo si rekla da je nepristojno praviti se vaţan.” Od svih stvari na koje bi trebao biti

ponosan, Edward…

Znao sam kako nema načina da ću se izvući iz toga, i za istinu bio sam uzbuĎen što ću svirati

za Bellu. Ne zato što sam htio da bude impresionirana, već zato što je najljepša glazba koju

sam ikada napisao bila samo zbog nje.

“Onda smo se dogovorili.” Esme je rekla, uzevši moju slobodnu ruku odvukla me do klavira. Bellina

ruka je još bila čvrsto uhvadena u mojoj i nisam ju pustio dok nije sjedila do mene. S jednim

posljednjim brzim stiskom pustio sam ju, gledao je pun čežnje dok je prilazila bliže meni.

Počeo sam s Esminom pjesmom jer sam znao kako se nada da de ju čuti. Voljela je kada sam svirao.

Bella me gledala očiju i usta širom otvorenih. Moja se obitelj smijala i ja sam slušao njihove

pomiješane reakcije.

Znao sam kako de joj se svidjeti.

Samo se opet pravi važan.

Gledaj kako je sretan, svira za nju.

Uistinu bi ih trebali pustiti da budu malo sami. Ovo je poseban trenutak.

Njihove su se misli zamaglile dok sam slušao Carlisea kako predvodi njihov tihi izlaz. Pogledao sam

prema Belli i ona je još gledala kako su se moji prsti micali preko tipki. Kada su njene oči srele moje

zaigrano sam joj namignuo.

“Sviđa ti

se?”

“Ti si to napisao?”, pitala je, začuđena, a ja sam kimnuo.

“Esme je obožava.” Rekao sam joj. To je i moja najdraža, poslije tvoje pjesme.

Zatvorila je oči i objesila glavu, izgledajudi čudno žalosno. Nisam mogao razumjeti što ju je uzrujalo.

“Što je bilo?”

“Osjedam se iznimno beznačajno.” Šapnula je.

Odmah sam usporio prste i pažljivo uklopio kraj Esmine pjesme u početak njene uspavanke.

Bila je mekša, nježnija i ne tako ukrašena. Pokušao sam uhvatiti njenu čistodu, njenu nevinost u

svakoj noti, premda sam znao kako nijedan zvuk na svijetu ne bi bio dovoljan da ju opiše.

“Ovu si ti nadahnula”, izdahnuo sam, gledajudi u nju sa svom ljubavi koju sam osjedao.

Naravno da ju je mogla vidjeti, čuti ju u njenoj pjesmi. Bez nje su to bile samo note, ali im je ona dala

život. Ona je dala mom životu značenje.

Dok sam nastavio svirati mekano, njen se izraz smirio i izgledala je zadovoljno. To je dozivalo njenu

sredu baš kao kada sam joj pjevušio jednostavnu melodiju dok je tonula u san.

“Sviđaš im se, znaš”, rekao sam joj, nadajudi se kako je shvatila kako je kompletno ved bila

prihvadena. “Pogotovo

se sviđaš Esme.”

Pogledala je iza sebe i prvi put primijetila kako smo sami.

“Kamo su otišli?” pitala je, blago zabrinuta.

“Vrlo diskretno nam pružaju malo intime, pretpostavljam.” I gore tračaju o stvarima koje ih se uistinu

ne bi trebale ticati.

Njeno je lice još jednom izgledalo poraženo premda ja nisam mogao zamisliti kako je dan mogao biti

uspješniji.

“Sviđam se njima. Ali Rosalie i Emmettu…” vukla se.

Odbio sam joj dopustiti da provede i sekundu tugujudi oko toga što je Rosalie mislila.

Odustao sam od toga da trošim energiju pokušavajudi shvatiti njen um ima nekoliko desetljeda, a

imao sam prednost da u njega gledam iz prve ruke. Totalna glupost.

“Pusti Rosalie”, rekao sam joj pokušavajudi je uvjeriti kako nema smisla.

“Naviknut de se ona.” Ili de se jako truditi da se pretvara kako prihvada Bellu. Ma koliko nisam želio

zlorabiti svoje modi, moj pogled u njihove misli pokazao mi je nekoliko stvari koje vjerojatno ne bi

željeli da postanu javne. Bio sam siguran kako je mogu uvjeriti da nabaci veliki smiješak i poželi Belli

dobrodošlicu širom otvorenih ruku. Nije da sam joj mislio dopustiti da ju dotakne.

„Emmett?“ pitala je, gledajudi me izbliza.

“Pa, tačno, on smatra da sam ja lud, ali nema ništa

protiv tebe. Nastoji to objasniti Rosalie.”

“Što to njoj tako smeta?”

Što joj ne smeta? Pomislio sam uzdišudi.

“Rosalie se najviše muči s…

onim što jesmo. Teško joj je prihvatiti da neko ko nije

naš zna istinu.“

Zastao sam na sekundu, pitajudi se trebam li nastaviti. Nije se činilo pošteno prema Rosalie, ali sam

znao kako de to pomodi Belli barem s jednom od njenih nesigurnosti. I zbilja, Rose se nije ni potrudila

sidi danas. Tako joj i treba, da jedna od njenih tajni iziđe van.

„A i malo je ljubomorna.” Nastavio sam, osjedao jedan lagani ubod krivnje.

“Rosalie je ljubomorna na mene?”, pitala je šokirana. Gledala je kao da pokušava dokučiti

kompleksan matematički problem u svojoj glavi. Zar je zbilja mislila da je Rosalie tako posebna?

Nisam to mogao razumjeti, ali možda sam ja samo proveo previše godina slušajudi njeno cviljenje.

Emmett je bio jedina stvar koja ju je činila snošljivom.

“Ljudsko si bide.” Rekao sam spuštajudi ramenima ravnodušno. “Žao joj je

što ona to nije.”

Bilo je to najmanje neugodno i najjednostavnije objašnjen razlog. Sve je drugo u biti bilo smiješno.

Možda me nije bilo toliko briga za nju, ali nisam mislio otkriti ništa što bi ju ponizilo.

„Oh,“ rekla je, a meni je laknulo što je napokon pustila jednu stvar bez cijelog ispitivanja.

“Samo,

čak i Jasper…”

“Za to sam, ruku na srce, ja kriv”, rekao sam, želedi da sam pustio Jaspera da samo bude svoj. Kako je

ispalo on je bio prezauzet tim da se ruga meni da bi obradao pažnju na njen miris.

“Kazao

sam ti da je on posljednji među nama oprobao naš način

života. Upozorio sam ga da se drži na odstojanju.”

Njene su oči bile zaleđene dok je to prihvadala. Nadao sam se kako je to nede uzrujati, ali su svi očito

bili pri najboljem ponašanju tako da se uistinu ne bi trebala brinuti.

Zadrhtala je lagano ali čini se da se uspjela odgovoriti od daljnje reakcije.

“Esme i Carlisle…?”, pitala je.

“Sretni su što me vide sretnog.“ Uvjerio sam ju. Poželio sam da ona može udi na trenutak u Esmin um

kao što sam ja mogao, da može vidjeti njenu krajnju sredu dok gleda mene i Bellu zajedno.

„Zapravo, Esme ne bi

bilo briga da imaš tri oka i plivade kožice. Cijelo ovo

vrijeme brine se za mene, strahuje da možda nešto nije

manjkavo u samoj suštini moje ličnosti, da sam bio premlad

kad me Carlisle promijenio… Presretna je. Svaki

put kada te dotaknem, praktički počne grcati od zadovoljstva.”

Nasmijala se, očito zadovoljna Esminim odobravanjem. Kada bi samo znala koliko su je oni ved voljeli,

kako ju je Carlise ved počeo smatrati djelom obitelji. Želio sam to pokušati objasniti, ali je bilo bolje

da to vidi sama s vremenom. Ionako mi vjerojatno ne bi vjerovala.

“Alice mi djeluje vrlo… oduševljeno.” Rekla je sa širokim osmjehom. U toj sam sekundi znao kako de

Alice opet biti upravu, premda nikada uistinu nisam ni sumnjao u to. Bila je to jedna od njenih

najpouzdanijih vizija, i sada je bila nesumnjiva. One de biti divne prijateljice.

“Alice gleda na stvari na vlastiti način”, rekao sam pokušavajudi sakriti more slika koje su mi preuzele

svaku misao. Nije bilo svrhe. Znala me predobro.

“A ti mi to nemaš namjeru objasniti, zar ne?” pitala je, ništa joj nije pobjeglo.

I sve što sam mogao je bilo zuriti u nju, jer naravno nisam mogao objasniti. Što bi joj mogao redi?

Znam kako ste se vas dvije tek upoznale, ali te Alice ved voli toliko da ti bira vjenčanicu.

Zurila je u mene, čekajudi odgovor koji ja nisam bio spreman dati. Napokon je uzdahnula i pitala,

“I, što ti je Carlisle maloprije rekao?” zbilja joj ništa nije promaknulo.

“Opazila si to, je li?”

“Naravno.” Rekla je ležernim tonom na koji sam se počeo privikavati. Nadao sam se kako du imati nju

sigurnu natrag u njenoj kudi, sklupčanu u mojim rukama prije no što joj počnem govoriti o opasnosti

koja je dolazila. Ali, pomislio sam kako je sve drugo bilo tako lagano, vjerojatno de se modi nositi i s

još jednom od mojih stvarnosti.

“Htio mi je kazati neke vijesti – nije

znao je li to nešto što bih ja htio podijeliti s tobom.”

“Hodeš li?” pitala je, ved moledi očima. Nije mogla podnijeti da bude izostavljena iz bilo čega. Bila je

to čudna, bolesna fascinacija svim vampirskim.

„Moram,“ uzdahnuo sam, „zato što du biti pomalo… nesnosno zaštitnički

nastrojen u idudih nekoliko dana – ili tjedana,“ ili ostatak tvog života, ali tko broji? „i

ne bih htio da pomisliš kako sam po prirodi tiranin.”

“Što nije u redu?”

“Ne bi se baš moglo redi da nešto nije u redu. Alice

je samo vidjela da de nam uskoro dodi neki posjetitelji.

Oni znaju da smo ovdje, i znatiželjni su.”

„Posjetitelji?“ glas joj je tek malo počeo pucati i još jednom sam poželio da ju mog zaštiti od istine

toga što je zbilja ovdje.

Uznemirujude kao što je bilo njeno prihvadanje nas, meni je bilo drago što sam bio dovoljno jak da

odagnam njene strahove. To joj je dozvoljavalo da sjedi sa mnom u mojoj kudi, s mojom obitelji, i

bude dio moga života na način na koji nikada nisam očekivao kako de biti mogude. Zbog toga sam se

sjedao gotovo… normalno. Ako bude počela shvadati kakvi su ostali zbilja bili, ako potvrde sve njene

unaprijed stvorene pojmove onoga za što su vampiri uistinu bili sposobni, bojao sam se kako bi mogla

razmisliti o situaciji u koju si je dopuštala da uđe.

„Da…“ zastao sam, pokušavajudi pažljivije oblikovati riječi.

„Pa, nisu poput nas, naravno – hodu redi, barem

što se lovačkih navika tiče. Vjerojatno uopde nede

svratiti u mjesto, ali budi sigurna da te nedu ispustiti iz

vida sve dok ne odu.”

Nervoza joj je konačno svladala i cijelo joj je tijelo zadrhtjelo. Izgledalo je kao da pokušava zaboraviti

nodnu moru iz koje se tek probudila. Nije mi se sviđalo što ju vidim uplašenu, ali na neki način bilo je

dobro vidjeti ju kako konačno reagira odgovorno.

“Konačno jedna racionalna reakcija!”, rekao sam ispod daha.

“Ved mi se polako činilo da u tebi nema nikakvoga

nagona za samoočuvanjem.”

Ma koliko sam mrzio znati kako je uplašene, bilo je lijepo vidjeti da je barem prepoznavala pravu

opasnost kad je bila tu. Volio bih misliti kako se nikada nije bojala mene, jer duboko u sebi, i prije no

što sam znao, mora da se osjetila sigurna kako ju nikada nedu biti sposoban ozlijediti.

Brzo se oporavila od svog straha, i nastavila s istraživanjem kude. Njene su oči još bile širom otvorene

i u nevjerici dok je sve upijala. Pak, činila se sretnom ovdje, i opet me posjetila kako sam sretan bio

što ju imam. Ma kako su drugačiji naši svjetovi bili, tako se savršeno ved uklopila da mi je to dalo

nadu za bududnost. Nemogude se činilo sve više i više mogude svake sekunde.

“Nije ono što si očekivala, je

li?” rekao sam, primjedivajudi način na koji je proučavala svaki komadid prostora. Bila je to vjerojatno

prava suprotnost od Hollywoodove ideje vampirske kude.

„Ne,“ nasmijala se, njen je pogled zastao kao bi se odmjerio stube koje su vodile i njoj nepoznate

dijelove kude, nesumnjivo znatiželjan.

“Nema lijesova, nema lubanja naslaganih u kutovima;

mislim da čak nemamo ni paučine… mora da ti je

to silno razočaranje”, zadirkivao sam.

“Tako je svijetlo…

tako otvoreno.”

Voljeli smo njenu otvorenost, radovali se što smo bili u mogudnosti pustiti sunce unutra kada smo

tako rijetko mogli uživati u njemu na bilo koji drugi način. Stakleni zidovi koji su gledali prema šumi

dozvoljavali su nam da budemo dio svijeta, dok bi i dalje uživali u svetosti naše privatnosti.

“To je jedino

mjesto gdje se nikad ne moramo skrivati.” Rekao sam joj, gledajudi duboko u njene oči dok sam

završavao njenu uspavanku. Gotovo nisam shvatio kako još sviram, ali osjedaj kako je to došlo kraju

dalo je prazninu zraku. Želio sam da mogu ispuniti njen život glazbom i ljepotom svakog trenutka

svakog dana. Zasluživala je da bude okružena njom, zamotana u njenu milost na način na koji je njena

ljepota mene uvijek držala.

“Hvala ti”, rekla je mekano dok je posljednji posljednji akord lebdio oko nas. Mogao sam ga čuti duže

od nje, kako se savršeno uklapao u mirnodu sobe. Dok sam gledao u njene predivne oči, primijetio

sam kako je gotovo plakala. Bio je to prvi put da sam ju vidio ganutu do suza i bilo je to tako prelijepo

da sam ispružio ruku prema njoj bez razmišljanja.

Tako brzo vedinu ih obrisao, posramljena iz razloga koje nikada nedu razumjeti, ali kada sam joj

taknuo obraz lagano točno ispod oka osjetio sam kako je jedna kapljica pala na moj prst.

Upravo mi je pokazala još jednu stranu sebe i bio sam joj duboko zahvalan. Mala suza se osjedala kao

tako važan dio nje da sam bio preplavljen željom da ju ponovno osjetim na svojim usnama.

Radije no da ju poljubim – jer iskreno bio spreman za još jednu od njenih neočekivanih reakcija –

stavio sam suzu u svoja usta, kušajudi njenu slatku slanost.

Pogledala me zbunjeno, ali to nije bilo nešto što sam mislio kako mogu točno objasniti pa sam brzo

promijenio temu u nešto što sam znao kako de joj odvratiti misli od toga.

“Hodeš li vidjeti ostatak kude?” pitao sam vedro.

“Nema lijesova?”, pitala je s osmjehom, premda sam mogao čuti tračak prave znatiželje u njenom

glasu. Uzeo sam joj ruku, smijudi se na to na što se ona vjerojatno pripremila kada je dolazila ovdje.

Poveo sam ju prema stubama i ponovio, “Nema lijesova.”

Hodali smo polagano, njeni su prsti pratili rukohvat na putu gore. Još je izgledala potpuno bez riječi

od svega, dok sam joj pokazivao ostale sobe.

“Soba Rosalie i Emmetta…“ i da mogu te čuti kako hodaš unutra. Ne mogu vjerovati kako nisi htjela ni

pozdraviti. Rekao sam hladno. „Carlisleov ured… Alicina

soba…”

Nisam ju baš pažljivo gledao, pokušavajudi joj dopustiti da upije sve u kudi bez da joj moje zurenje ne

učini to neugodnim. Iznenada, osjetio sam kako je povukla moju ruku kada smo stigli do kraja

hodnika. Okrenuo sam se da bi ju vidio kako se zaustavila, zuredi u Carliseov golemi križ i izgledajudi

najzbunjenije no što sam ju vidio cijeli dan. Isprva nisam mogao razumjeti njenu reakciju, a onda sam

se sjetio priča. Baš, ta je bila pomalo bez smisla.

“Smiješ se nasmijati”, rekao sam joj blago. Nisam želio da se brine da me ne uvrijedi. “Zbilja je

donekle ironično.”

Posegnula je da ga dotakne, znatiželja je bila ispisna po njenom cijelom licu.

“Zacijelo je vrlo star”, rekla je, glasa punog čuda.

“Negdje oko tisudu šesto trideset

pete, okvirno govoredi.” Ljudi su bili tako naviknuti da sve mora biti novo i moderno, kada bi nešto

bilo više od stotinu godina staro smatralo bi se antikvitetom. Huh, pomislio sam iznenada zabavljen

idejom. Njima sam, čak i ja antikvitet.

Pogledala me, još u nevjerici. “Zbog čega ga ovdje držite?”

“Iz sentimentalnih razloga. Pripadao je Carlisleovom

ocu.”

“Skupljao je starine?”

Tada mi je prvi put sinulo kako Bella nema pojma koliko je Carlise star. Cijeloj našoj obitelji, čak i s

besmrtnosti ispred nas, njegove su se godine činile kako jako dugo vremena.

U usporedbi s njim bili smo djeca.

“Ne. Sâm ga je izdjeljao. Visio je na zidu iznad propovjedaonice

u njegovom župnom dvoru.”

Gledao sam ju pažljivo dok je upijala ovi novi komadid informacije. Sada je zbilja rješavala

matematički problem u svojoj glavi, i ja sam čekao da progovori.

Dugo je zurila u mene, i onda pustila pogled da odluta natrag na križ. Oči su joj poprimile novi izraz,

onaj koji nisam očekivao i zbilja nisam razumio. Bio je tužan gotovo, pun suosjedanja.

“Jesi li dobro?” pitao sam ju, zabrinut onim kakva se činila.

“Koliko je Carlisleu godina?” pitala je bez da me pogledala.

“Upravo je proslavio tristo šezdeset drugi rođendan”, rekao sam joj. Bilo je to slatko što se činila

zabrinuta za njega, ali od svih nas on je bio najzadovoljniji idejom vječnosti.

Premda je za to trebalo mnogo nebrojenih godina patnje, tokom vremena počeo je gledati na svoje

postojanje kao na dar.

Imao je sve vrijeme koje je ikada trebao kako bi studirao, učio, bio umjetni, kako bi pomagao ljudima

i bio na neki način vječiti spasitelj. Nije bilo razloga da ga se žali. On se pomirio s onim što mu je ovaj

svijet dao davno.

Pažljivo me promatrao kad je progovorio.

“Carlisle je rođen u Londonu u tisudu šesto četrdesetima,

kako vjeruje. Vrijeme se tada nije tako precizno bilježilo,

bar ne za pučane. Bilo je to, ipak, baš uoči Cromwellove

vladavine.”

Carlise je uvijek bio zahvalan što se tako čvrsto držao svojih ljudskih sjedanja. U početku bio je to očaj

i poricanje zbog čega se držao tako očajnički za njih, ali tokom vremena vračao bi se njima prosto iz

edukativnih razloga. Znao je mnogo o životu i vremenima, stvarima onakve kakve su bile, i to mu je

znanje pomoglo da počne učiti kako da se uklopi u svijet oko sebe.

Gledao sam pomno u Bellin izraz prije no što sam nastavio. Pretpostavio sam kako bi voljela znati,

pošto je bila tako znatiželjna o nama svima i o tome kako smo ušli u ovaj život. I Carlise je bio,

naravno, onaj koji je počeo to sve za našu obitelj. Pak ona je činila kao da ju najviše muči njegova

priča od svih dugih koje sam joj ispričao, i želio sam se uvjeriti kako je zbilja spremna to čuti.

Izgledala je dovoljno mirno, premda sam se jednom opet našao kako želim čuti kako se ona zapravo

osjeda. Bio sam zabrinut da je nabacila hrabro lice kako bi ja nastavio.

“Bio je sin jedinac anglikanskog pastora. Majka mu

je umrla dok ga je rađala. Otac mu je bio netrpeljiv čovjek.

Kad su protestanti došli na vlast, gorljivo je stao

progoniti rimokatolike i pripadnike drugih vjeroispovjesti.

Također je vrlo snažno vjerovao u stvarnost zla.“

To je bilo ono što je činilo priču tako uznemiravajudom, što je prošao tako grozno. Danas nitko nije

došao blizu da shvatio ono što smo, jer je sve ono što oni nisu mogli razumjeti bilo prenošeno kao

mitovi i priče. Carlise je živio u vremenu kada su ljudi vjerovali u čudovišta, i bili odlučni u tome da ih

unište.

„Vodio

je lov na vještice, vukodlake… i vampire.” Lagano je zadrhtala na tu riječ, ali me nije pitala da stanem.

“Spalili su mnogo nevinih – jasno, pravi stvorovi koje

je tražio nisu se dali tako lako uloviti.”

Kad je pastor ostario, povjerio je svome poslušnom

sinu vodstvo nad progonima. Carlisle je isprva razočarao; nije bio sklon ishitrenim optužbama,

opažanju demona

ondje gdje ih nema. Ali bio je uporan, a i bistriji

od oca. Uspio je otkriti koven istinskih vampira koji su

potajice živjeli u gradskom slivniku i izlazili samo nodu

u lov. U tim danima, kad nemani nisu bile tek mitovi i

legende, tako je mnogo njih živjelo.

Ljudi su prikupili vile i baklje, naravno”

Nasmijao sam se suho. Što su ljudi mislili da de to točno riješiti?

“i postavili zasjedu tamo

gdje je Carlisle vidio da nemani izlaze na ulicu. Napokon

se jedan pojavio.”

Zastao sam kako bi se uvjerio kako je ona uredu. Njeno je lice bilo užasnuto, ali ne i uplašeno. Nisam

joj želio redi sljededi dio, jer ako se ved zaprepastila, ako čuje o tome kako je Carlise promijenjen

moglo bi ju poslati preko ruba. Pokušao sam održati svoj glas smirenim, premda je i meni bilo teško

misliti o tome. Bolje sam razumio to kroz što je on prošao od ostatka moje obitelji, zbog toga što sam

mogao čuti način na koji se njegov um prisjedao svakog detalja. Promijenio je dio priče kada nam ju je

pričao, pa čak i Esme. Ja sam bio jedini koji je razumio koliko je patio. Mislio sam na starog vampira

koji je naposljetku bio razlog za postojanje svih nas, i osjetio kako se mrštim.

“Zacijelo je bio prastar, i slab od gladi. Carlisle ga je

čuo kako na latinskom zaziva ostale kad je osjetio miris

svjetine. Potrčao je ulicama, a Carlisle – tada dvadesettrogodišnjak,

i vrlo brz – izbio je na čelo potjere.

Stvor im je lako mogao pobjedi, ali Carlisle drži da je bio

pregladan, pa se okrenuo i napao. Prvo je spopao Carlislea,

ali drugi su im bili preblizu, pa se okrenuo da se

obrani. Ubio je dva čovjeka i

Krvario i gorio u boli…. Boli koju nije mogao shvatiti. Mislio je kako je umro i kako je osjedao vatre

pakla, premda to nije mogao pojmiti pošto je smatrao kako su on i njegov otac uradili sve što su

vjerovali kako je potrebno da bi si osigurali spasenje.

Bide je bilo tako slabo i očajno željelo ugasiti žeđ, da je brzo ugrizlo Carlisea, pokušavajudi nadi najbrži

način da ga isiše. Samo sam ja zapravo znao koliko je puta bio ugrizen, premda je Esme očito vidjela

mnogobrojne ožiljke. Bilo je to za nesredu, ne samo za Carlisea ved i za mene, jer je rabio detalje

svoje promjene kao model da mene promijeni.

Mučio se godinama, vjerujudi kako mi je uzrokovao nepotrebnu bol, premda sam ga ja uvjeravao

kako su odluke koje je donio bile potpuno logične i kako ga nikada nedu kriviti zbog toga.

Bella je još izgledala zabrinuta, premda je njena fascinacija čini se dobivala bitku koja je bjesnila u

njenoj glavi. Nevoljno, završio sam Carliseovu tragičnu priču, želedi da smo natrag dolje i da joj punim

misli glazbom radije no stvarima koje de joj sigurno donijeti nodne more.

“Carlisle je znao što bi njegov otac učinio. Tijela de se

spaliti – sve što je neman okužila mora se uništiti. Carlisle

je postupio nagonski, da si spasi život. Otpuzao je iz

uličice dok je svjetina slijedila zlotvora i njegovu žrtvu.

Sakrio se u jednom podrumu, zatrpao trulim krumpirima

na tri dana. Pravo je čudo što je uspio ostati tih,

ostati neotkriven.

Zatim je prestalo, a on je shvatio u što se to pretvorio.”

Goruda žeđ bila je prva stvar koju osjetiš i koja ti učini tu činjenicu jasnom. Tu su i druge stvari, kao

osjedaj snage i modi koje ti kolaju kroz vene. To je iznenađujude s obzirom kako je zadnja stvar koje se

možeš sjetiti da si osjedao je osjedaj nemodi i agonije. Dok je vedina nas bila ohrabrena snagom,

Carlise se sjedao kako je se bojao, zabrinut od samog početka da de to nepovratno nekom drugom

uzrokovati bol. Bila je to namjerna, preplavljujuda želja da radije štiti no čini zlo, koja ga je napravila

ovim što je danas.

Sve što mi jesmo, jest samo zbog toga što je on posjedovao drugu vrstu snage

od nas ostalih od početka.

Našao sam se trenutno izgubljen u svojim sjedanjima, ali me pogled na Bellino lice brzo vratio natrag.

Izgledala je kao da de opet zaplakati, samo su ovo bile one vrste suza koje sam odbijao dopustiti da

joj pobjegnu. Nisam želio da se njen um muči nikakvim užasima iz prošlosti bilo kog od nas.

Svi smo bili relativno zadovoljni sada – s jednom očitom iznimkom – i nisam želio da se ona brine s

njegovom ili sredom bilo koga od nas.

Carlise je našao Esme, i bio sam prilično siguran kako bi on učinio sve, čak se i pustio da gori cijeli

životni vijek, samo da bi bio s njom. Sada, premda još nisam mogao pojmiti kako sam ja zaslužio nju,

ja sam imao Bellu. Koje god muke da sam morao propatiti, i bez obzira na agoniju kroz koju sam se

sada tjerao da prolazim, sve je bilo potpuno i bez sumnje vrijedno toga ako je to značilo da smo

zajedno.

“Kako se osjedaš?”, napokon sam pitao, nadajudi se kako mogu olakšati bilo kakve brige koje su joj

uzrokovale bol.

“U redu”, odgovorila je, glasa mirnijeg no što sam očekivao. Pre slatko, zagrizla je usnu i mogao sam

vidjeti kako joj osmjeh titra na obrazu. Željela je naučiti više. Pošto sam znao kako je željna naučiti

više o mojoj obitelji to mi dalo odlučnost da nastavim.

“Pretpostavljam da imaš još nekoliko

pitanja za mene.” Rekao sam, smijudi joj se toplo.

“Nekoliko.” Priznala je, barem puštajudi da joj osmijeh zasja osvjetljavajudi tamu koja je gmizala oko

nas. Bili smo stvorenja legendi, ali je Bella posjedovala svoju magiju.

Ušla je u mene, zarobila moje tiho srce, i promijenila moj nepromjenjivi svijet.

Ako to nije bila magija, ne znam što jest.

Dok se vračao njen božanstveni osmjeh, stisnuo sam joj ruku i poveo je do Carliseova ureda.

“Dođi sa mnom,

onda, pokazat du ti.”

17.Carlisle

Slijedila me u sobu bez oklijevanja, željna da naučio još o Carliseovim ranijim godinama. Nadao sam

se kako de on modi podijeliti nešto njegove priče s njom osobno, jer bez obzira kako sam ja dobro

razumio događaje bilo je ljepše slušati njegovu pripovijest njegovim riječima.

Čak je i meni bilo teško pojmiti sve kroz što je on prošao dok se pokušavao nositi s okolnostima, s

onim što su oni bili u tim danima. I pomisao da je on morao prodi kroz sve to sam davalo mi je tim

više poštovanja za njega.

Bez njegovog stalnog primjera hrabrosti i inspiracije, ne znam što bih ja postao, ali bio sam siguran

kako ne bi imao Bellu ovdje pored sebe.

Pričekao sam tek trenutak ispred vrata, znajudi kako nas je Carlise sigurno čuo kako dolazimo.

Dok me Bella gledala u očekivanju čuo sam ga kako govori,

„Uđite,“ ušli smo unutra i Belline su se oči ponovno raširile dok je upijala ured, okružen gotovo

potpuno s Carliseovom masivnom knjižnicom.

Ne kao vedina s tako velikom kolekcijom, on ih je zapravo pročitao sve. Pročitao i vedinu naučio na

pamet. Njegovo ogromno znanje bi posramilo svakog profesora, svakog dr. sc., svakog znanstvenika

ili doktora na svijetu. Uzeo je vječno vrijeme i upotrijebio ga kako bi se poboljšao, kako bi naučio

dovoljno da može vratiti rasi koje više nije bio dio ali ju je volio veoma.

Kada su se Belline oči napokon zaustavile na Carliseu, koji je sjedio za svojim stolom i strpljivo čekao

da ona istraži svaki pedalj prostorije, razmijenili su tople osmjehe.

Ona ima svoju vlastitu žeđ za znanjem, mogu to vidjeti u njenim očima, pomislio je kratko me

pogledavši prije no što je pogledao natrag u Bellu.

“Kako vam mogu pomodi?”, pitao je, premda sam bio siguran kako je slušao naš razgovor u hodniku.

Tada je stao, uvijek gospodin.

“Htio sam pokazati Belli dio naše povijesti.”

“Nismo vam htjeli smetati”, Bella je rekla, njeno se lice prebacio na nešto što je sličilo žaljenju.

Poželio sam da ju mogu natjerati da shvati koliko je dobrodošla bila u našem domu, kako je Carlise

bio sretan što može podijeliti svoje znanje s njom. Pretpostavio sam kako je to nešto što de ona

morati sama vidjeti, kao njihovo potpuno srdačno prihvadanje nje.

“Nimalo mi ne smetate.“ Carlise ju je uvjerio. „Odakle dete početi?”

Ved je gledao sliku na svom zidu koja je grad u kojem je rođen. Nikada to ne bi rekao na glas, ali sam

mogao osjetiti kako ga je malo učinila nostalgičnim za mjestom koje mu je uvijek nedostajalo premda

ga se jedva mogao sjetiti.

“Od Waggonera”, rekao sam mu, gledajudi mu pogled i sliku iza nas.

Stavio sam svoju ruku na Bellino rame, okrenuvši je kako bi mogla vidjeti različita djela umjetnosti

koje je Carlise skupljao tijekom godina, koja su prikazivala kronički njegov život. Nasmijao sam se

kako sam čuo da je njeno srce ponovno počelo juriti i povukao ju tek malo bliže.

Ohh, zbilja imaš popriličan efekt na nju, Carlise se namijao.

Odveo sam Bellu do gusto prekrivenog zida kako bi mogla vidjeti svaki detalj izbliza. Njene su oči brzo

putovale između okvira, nisu bile sigurne gdje početi. Nakon što je završila s početnim skeniranjem,

odveo sam je do slike koja je još imala Carliseovu potpunu pozornost.

Kada bi ju gledao bilo je to jedino vrijeme kada bi izgledao tužno i nostalgično. Dok nam je prilazila

mogao sam osjetiti kako pokušava fokusirati svoje misli na svoj posao i bolnicu, ali to nije bilo

dovoljno kako bi zadržao povremena nostalgična sjedanja od naviranja.

Bella je izgledala zbunjena onim u što je točno gledala.

“London sredinom sedamnaestog stoljeda”, objasnio sam.

“London moje mladosti”, Carlise je dodao. Bella je lagano poskočila i mogao sam čuti kako joj se bilo

mijenja. Još sam jednom bio sretan što mogu osjetiti razliku između načina na koji je zvučalo kada bi

bila nervozna ili preplašena i mahnitog načina na koje bi kucalo kada bi bila uzbuđena zbog nečeg što

bi ja učinio. Sa smiješkom, stisnuo sam joj ruku i ono se prebacilo u meni najdražu ubrzanu kadencu.

“Hodeš li ti ispričati priču?”, pitao sam Carlisea, i Bella se okrenula prema njemu u očekivanju.

“Rado bih”, rekao joj je,“ali zapravo ved malo kasnim. Jutros su me zvali iz

bolnice – doktor Snow je uzeo bolovanje. Uostalom,“ rekao je okrenuvši se meni, „ti

znaš te priče jednako dobro kao i ja”,

Osim toga Edward, znaš kako ona želi slušati tvoj glas, ne moj, pomislio je s smiješkom. Vidjeti demo

se poslije.

Carlise je jedva napustio sobu kada se Bella okrenula meni, očiju željnih i znatiželjnih.

“Što je zatim bilo? Nakon što je shvatio što

mu se to dogodilo?”

Okrenuo sam se prema slici koja je u pozadini imala golemu liticu s koje se Carlise bacio, pokušavajudi

poništiti ono što mu je sudbina učinila. Bez razmišljanja, stisnuo sam Bellinu ruku. Način na koji je

trava mirno ležala na prednjem dijelu podsjedala me na našu livadu. Mirna i prelijepa, ali s nečim

opasnim što se motalo prijetedi ispod površine. Pak, nekako kako je i bio s Carliseovim pokušajima,

život je pobijedio nad smrti.

“Kad mu je bilo jasno u što se pretvorio”, šapnuo sam, “pobunio se protiv toga. Pokušao se uništiti.

Ali to nije lako izvodivo.”

„Kako?“ rekla je, njen je glas ponovno bio pun suosjedanja za Carliseovu patnju.

“Skakao je s velikih visina. Pokušao se utopiti u moru…“ Tako je zapravo shvatio kako zrak više nije

bio potreba, ved ljudska navika koja ga je podsjedala na promjenu. Pomislio sam da to spomenem

Belli, ali je ved upijala mnogo informacija i nisam ju želio mučiti s još jednom od naših anomalija.

„Ali bio je tek odskora u svom novom životu, tako da je bio vrlo jak.“ Nastavio sam.

„Pravo je čudo da se uspio othrvati… hranjenju…“

Zastao sam ali Bellino lice nije pokazivalo ni tračak gađenja. Ved se naviknula na naše načine i riječi

koje sam ja namjerno izbjegavao nisu joj smetale uopde.

„Dok je

još bio tako nov. Poriv je tada snažniji i nadvladava sve

ostale. Ali samome se sebi tako gadio da je imao snage

da se pokuša ubiti gladovanjem.”

Čuo sam kako oštro udiše. “Je li to mogude?” šapnula je. Čuo sam tračak brige u njenom glasu koji je

išao dalje od suosjedanja za Carlisea.

“Ne, ima vrlo malo načina na koje nas se može ubiti.” Nije mi se dalo ulaziti u detalje, dijelom zbog

straha da ju ne preplašim, i dijelom zbog toga što je i meni smetalo malo. Čuo sam opise takvih

događaja ponovno i ponovno i čak preko Jasperovog uma kao medija, bilo je užasno.

Brzo sam nastavio, ne davši joj šansu da postavi pitanje za koje sam znao kako joj je na vrhu jezika.

“I tako je strahovito izgladnio, a potom i oslabio.

Odlutao je što je dalje mogao od ljudskih nastambi,

shvativši da mu je oslabila i snaga volje. Mjesecima je

lutao nodu, tražedi najsamotnija mjesta, grozedi se samoga

sebe.“

Osjetio sam kako joj se ruka čvršde hvata za moju i kada sam joj pogledao u oči izgledale su stakleno i

zamišljeno. Odlučio sam kako je čula dosta o Carliseovim prvim jadnim mjesecima. Mnogo bolje je

razumjela no što sam ja ikada očekivao, i znao sam da de zbog toga njegov trijumf biti još više

zadivljujudi za nju. Ved sam mogao osjetiti kako počinje razumjeti duboko poštovanje koje smo svi

imali za njega, zašto je povrh svega on bio razlog što smo mi mogli živjeti život koji nam je on odredio.

Slijedili smo njegov primjer i bili smo njegova prava djeca. Pustio sam da mi osmjeh proleti licem dok

sam nastavljao njegovu priču, nadajudi se kako de to vratiti mir natrag u njen oči pune tuge.

„Jedne nodi, pokraj njegova skrovišta prošlo je krdo

jelena. Bio je tako mahnit od žeđi da ih je napao bez

razmišljanja. Snaga mu se vratila, i shvatio je da postoji

alternativa življenju poput grozomorne nemani, čega se

bojao. Zar u bivšem životu nije jeo divljač? Narednih je

mjeseci oblikovao svoju novu filozofiju. Mogao je postojati

a da ne bude demon. Iznova se pronašao.“

Mogao sam osjetiti kako se Bella opušta do moje strane kako je njen pogled lutao preko slika. Čak se

počela i malo smiješiti i ja sam bio omamljen njenim mirnim disanjem, tihim ritmom njenog srca.

Mogao sam samo slušati zvuk njenog srca cijeli dan , ali sam bio uzbuđen što du joj ispričati o

Carliseovim ranijim godinama studiranje, način na koji je naučio gledati na besmrtnost kao dar, radije

nego kao prokletstvo.

„Počeo je bolje koristiti vrijeme. Oduvijek je bio inteligentan,

željan učenja. Sad je pred njim stajalo neograničeno

vrijeme. Nodu je učio, danju planirao. Otplivao

je u Francusku i – ”

“Otplivao je u Francusku?” prekinula je, glasa višeg no obično. Oops. Toliko o izbjegavanju pitanja o

ne disanju.

“Ljudi cijelo vrijeme plivaju preko La Manchea, Bella”, rekao sam mirno. Još jedan zadnji pokušaj

izbjegavanja.

“Tačno, valjda. Samo mi je zvučalo čudno u tom

kontekstu. Nastavi.” Dražesano je grickala usnu, trudedi se najbolje što je mogla da mi dozvoli da

završim bez da postavlja pitanja svake sekunde. Zbog toga sam joj poželio redi samo kako bi vidio

njenu reakciju.

“Plivanje nam ne pada teško – ”

“Ništa vama ne pada teško”, rekla je preokredudi očima. Dobro što me nisi prekinula.

Možda sljededi put uspijem završiti cijelu rečenicu. Bilo je lakše kada je bila u šoku.

“Nedu ti više upadati u riječ, obedavam.” Rekla je svečano. Brzo sam se nasmijao, to je zvučalo kao

izazov, pa sam završio svoju rečenicu.

“Zato što,

tehnički gledano, ne moramo disati.”

“Ne morate – ” počela je govoriti, a ja sam se samo nasmijao.

“Ne, ne, obedala si.” Podsjetio sam ju s smijehom, dotaknuvši joj usne svojim prstom.

Radije bi ju ušutkao poljupcem.

“Da ti ispričam ili ne?”

“Ne možeš me iznenaditi jednom takvom izjavom i

onda očekivati da ništa na to ne kažem.”

Njene su riječi mumljale o moj prst i mogao sam osjetiti njen topao zrak na mojoj koži.

Imao sam potrebu osjetiti njenu meku kožu ponovno, pomaknuo sam prst s njenih usana i obgrlio

njen vrat svojom rukom.

Mogao sam osjetiti njen puls kako juri ispod mene i dah kako joj je stao, ali bila je uporna, odlučna da

nastavim pričati.

“Ne morate disati?”, pitala je, pomalo ljuta.

“Ne, to nije nužno.” I tijekom prvog dana kada sam bio napadnut Bellinim

primamljivim mirisom, ne i mogudnost. To što sam zadržavao dah bila je jedina stvar zbog koje smo

preživjeli taj dan.

„Čista navika.” Rekao sam ravnodušno, odlučan da zadržim tamna sjedanja dalje.

Ona više nisu bila važna. Bella je bila sigurna i ja sam se namjeravao pobrinuti da uvijek tako ostane.

“Koliko dugo možete izdržati… da ne dišete?” pitala je, još nije uspjela shvatiti.

“Neograničeno dugo, valjda; ne znam. Bude malo

neudobno – jer se izgubi osjet njuha.”

Njene su oči bile u nevjerici.

“Malo neudobno”, ponovila je.

Činio se to kao prilično nebitan detalj da ju toliko muči, ali je njeno lice još uvijek bilo napeto od

nevjerice. Kao da je to što ja nisam trebao kisik, bilo ono što ju je napokon natjeralo da vidi koliko

smo različiti, koliko nespojivi. Hode li uvijek biti ovako između nas? Njeno ležerno prihvadanje

najgorih dijelova naše prirode, ali onda tek kada ja počnem spuštati svoj gard zapanjim je s

najbeznačajnijim činjenicama?

Ako jednog dana sve to bude previše da bi podnijela, hodu li biti sposoban pustiti ju da ode, ako tu

uistinu bude željela? Morao sam vjerovati kako hodu.

Dok je Bella upijala moj izraz, njen se smekšao i posegnula je gore kako bi me umirila zabrinute linije

koje su mi prošarale lice. Njen je nježni dodir utješio i smirio i osjetio sam daj koji sam nenamjerno

zadržavao kako je pobjegao iz mene. Pustio sam svoje lice da se odmara u njenom predivnom dodiru,

pitajudi se kako joj je uvijek uspijevalo da se osjedam toliko bolje tako brzo.

“Samo čekam da se to dogodi.” Priznao sam, nadajudi da de me nekako uvjeriti da potajno ne čeka

priliku za bijeg.

“Što da se dogodi?” pitala je, očiju još nježnih, dok su joj prsti još milovali moj obraz.

“Znam da de, u jednom trenutku, nešto što du ti redi

ili što deš vidjeti prevršiti mjeru. A onda deš pobjedi od

mene, vrištedi od straha.” Pokušao sam si natjerati osmjeh, ali pomisao na to da je više nemam pored

sebe me razdirala. Mogao sam osjetiti koliko su blisko naša postojanja bila povezana, i premda sam

se uvjeravao kako ju mogu pustiti dio mene je znao, ono što je sada bila istina, kako nikada nedu biti

daleko. Nadi du način da budem opet zadovoljan, gledajudi ju izdaleka, voledi ju beznadno.

“Nedu te zadržati.“ Rekao sam tiho, gotovo nisam mogao izredi te riječi.

„Želim da se to

dogodi, jer želim da budeš sigurna. A ipak želim i biti s

tobom. Te dvije želje je nemogude pomiriti…”

Premda je postajalo lakše sa svakim danom, pomislio sam uvjeravajudi se, kako sam ja bio najveda

prijetnja.

Sada je moja žeđ bila pod kontrolom moje ljubavi prema njoj. Tako sklona opasnosti kao što je Bella

očito bila, počelo se osjedati da je to što ima mene u blizini da ju zaštitim bio zapravo najbolji način

kako bi se osigurala njena sigurnost.

Dok god ja nisam bio onaj koji dovodi nevolju do nje, nede biti pogrešno da ju volim i pazim na nju.

Gledao sam joj lice dok je upijala ono što sam govorio, slušala kako se bojim da ju ne izgubim.

Nagnula se bliže, napeto zuredi u mene.

“Nedu ja nikamo pobjedi”, rekla je čvrsto. Dok sam slušao mirni ritam njenog srca bilo je teško ne

povjerovati joj, nemogude kao što su bile njene riječi. Opet sam se nasmijao, osjetivši kako se vedra

atmosfera od ranije danas počinje vračati.

“Vidjet demo”, zadirkivao sam.

Namrgodila se mojoj nevjerici zbog čega sam ja naravno postao zanesen. Čini se da se odlučila da

ostane, da ne dopusti bilo čemu što sam rekao da je preplaši. Bila je tvrdoglava, što naposljetku može

raditi u moju korist.

“Onda, nastavi –„ rekla je, očito pokušavajudi dokazati svoju odlučnost. „Carlisle je

upravo plivao u Francusku.”

Usne se joj formirale usku liniju dok je čekala da nastavim, premda sam mogao vidjeti znatiželju kako

joj se vrača u oči. Morao sam suzbiti smijeh. Bila je pre slatka kada je pokušavala nešto dokazati.

Razmislio sam na trenutak, sjedajudi se točno gdje smo stali. Moje su oči lutale dok nisam našao sliku

koja je opisivala Carliseove ranije dane s Vloturima. Vladajuda je obitelj koja je imala boravište u Italiji

imala je više teoretski koncept u to vrijeme.Tada, vedina vampira nema problem s anonimnosti, s

obzirom da je to manji ili više bilo potrebno zbog njihovog preživljavanja.

Pak, kako su godine prolazile postalo je jasnije kako de se određena pravila morati postaviti, kako bi

se spriječilo svijet da otkrije naše tajne.

I naravno, s pravilima, morale su idi i posljedice.

I oni koji ih provode.

“Carlisle je otplivao u Francusku,“ napokon sam rekao, ne baš spreman da objasnim pravila o našem

postojanju, „i nastavio putovati

kroz Evropu, po tamošnjim sveučilištima. Nodu je izučavao

glazbu, prirodne znanosti, medicinu – i pronašao

poziv, a pritom i pokoru, u spašavanju ljudskih života.”

Uvijek nam je govorio kako su godine studiranja u Europi, dok je učio kako postati nešto više od

onoga što je bio, bile najsretnije koje je poznavao. To je, naravno, dok nas nije stvorio. Objasnio je to

ma koliko oduševljen znanjem koje je stjecao, sve knjižnice svijeta mu nikada nisu ponudile radost

koju je otkrio poslije s svojim druženjem, kada je napokon ponovno imao obitelj. Naučio je kako da se

pomiri sa svojim postojanjem, ali smo mu mi dali razlog da je želio živjeti.

Te prve godine s njim, kada smo bili samo nas dvoje, bile su prosvjetljujude.

Carlise je bio pažljiv sa svojim mislima, kada je otkrio kako ih mogu čuti. Tijekom svojih godina

medicine, bavio se s toliko krvi, s toliko iskušenja. Još novorođeni, nije htio da učini odolijevanje

imalo težim no što mi je ved bilo. Pak kada bi pitao o desetljedima koje je proveo kao liječnik, uvijek bi

čuo poteškode, bitku koja bi bjesnila unutar njega dok bi mu njegovi pacijenti krvarili na rukama. Ali

nikada nije popustio, ni jednom u svim svojim bezbrojnim godinama i to mi je davalo snagu koja mi je

trebala da nastavim.

“Ne

mogu ti dostojno opisati njegovu muku,“ rekao sam nježno, ponovno pomno gledajudi Bellin izraz.

„Carlisleu su trebala

dva stoljeda tegoba kako bi usavršio svoju samokontrolu.

Sada je praktički imun na miris ljudske krvi, pa

može obavljati posao koji voli bez teških patnji. Nalazi

velik mir tamo, u bolnici…”

Moj se glas ponovno vukao dok sam razmišljao o tome kako sam nekada čeznuo za mirom koji je on

našao, ne samo u svom radu ved i u Esme također. Zbog toga što sam uvijek imao Carlisea nikada se

nisam osjedao usamljeno kao on, prije no što je stvorio mene. Nikada nisam bio uistinu sam kao što je

on bio. Pak dok nije našao Esme ja nisam ni smatrao mogudim da postoji nešto osim običnog

druženja za našu vrstu. Odjednom je svaka njegova misao bila prožeta njom. Bili su tako usklađeni,

tako savršeno dizajnirani jedno za drugo, njegov je um našao novi mir, onaj koji mu ni spašavanje

života nikada nije mogao dati.

Bio je potpun, cijel prvi put. Premda sam tada mislio kako je nemogude pronadi nekoga tko savršeno

odgovara meni, nešto je u meni čeznulo za mirnim načinom na koji su se njegove misli uvijek vračale

njoj, ma koliko kaotične bi bile. Sada je svaka moja misao bila o Belli, i svake sekunde koje smo bili

zajedno osjetio sam svu ljubav za koju nisam mislio kako je moguda.

Premda se to činio kao nepremostiv problem, to što sam bio drugačiji od nje na gotovo svaki mogudi

način kada bi ju pogledao znao bi da sam našao onu kojoj sam bio suđen.

Pogledao sam natrag u Belli i njene su oči bile nestrpljive da nastavim, pa sam brzo vratio misli natrag

u sadašnjost. Dodirnuo sam sliku pred nama, i prisilio da nastavim. Bilo je dovoljno vremena da

sanjarim o Belli poslije. I zbilja bio je tako mnogo bolje kada je bila u mom naručju.

“Studirao je u Italiji kad je tamo otkrio druge slične

sebi. Bili su daleko civiliziraniji i obrazovaniji od utvara

iz londonskih slivnika.”

Pokazao sam na Carlisea i ostale pitajudi se da li je povezala ved. Upijala je slike, obrve su joj se

skupljale kao da pokušava shvatiti sve što sam joj do sada rekao.

Tada su joj se oči proširile i nasmijala se brzim, oštrim osmjehom. Zaškiljila je i uzela još jedan korak

bliže figuri koju je upravo prepoznala kao Carlisea.

“Carlisleovi prijatelji dali su veliko nadahnude Solimeni.

Često ih je prikazivao kao bogove”, rekao sam kroz smijeh.

Da je razumio što su oni zapravo bili, bio sam siguran kako bi bili prikazani kao vragovi.

“Aro, Marcus, Caius”, dodao sam, pokazujudi svakoga s poštovanjem. “Nodni mecene umjetnika.”

Barem je to manje-više bilo ono što su oni bili kada bi ih se naslikalo. Bilo je to sve što je Bella trebala

znati. Nije bilo smisla plašiti ju stvarima o kojima se nikada nede trebati brinuti.

“Što je bilo s njima?”, šapnula je, njen se prst instinktivno pomakao prema grupi. Njen je ton zvučao

gotovo pun poštovanja.

“Još su tamo.” Slegnuo sam ramenima, pokušavajudi zvučati ležerno.

“Kao što su

ved ko zna koliko milenija. Carlisle je ostao s njima tek

kratko vrijeme, samo nekoliko desetljeda.“ Bella se gotovo narugala, vjerojatno ne misledi o činjenici

kako je to za Carlisea bio tek mali djelid godina.

„Veoma se divio

njihovoj uljuđenosti i uglađenosti, ali oni su uporno

pokušavali izliječiti njegovu odbojnost prema ‘svom

prirodnom izvoru hrane’, kako su to zvali. Oni su pokušavali

uvjeriti njega, a on je pokušavao uvjeriti njih,

bezuspješno. Na koncu je Carlisle odlučio okušati sredu

u Novome svijetu. Sanjao je o tome da de nadi druge

slične sebi. Bio je vrlo usamljen, shvadaš.“

Kako sam gledao Bellino suosjedanje cijeli dan, znao sam kako je se njen izraz upravo prebaciti u brigu

za njega. Ljupko sam joj se nasmijao, pokušavajudi ju posjetiti kako priča ima sretan kraj.

„Nikoga još zadugo nije našao. Ali, kako su nemani

prelazile u bajke, polako je otkrio da može stupati

u odnose s ljudima kao da je jedan od njih.“

Bella je podijelila nekoliko svojih najblesavijih teorija sa mnom, možda joj jednog dana kažem sve

krive pretpostavke koje su donesene o Carliseu tokom godina. Ljudi zbilja ima pre kreativnu maštu.

„Počeo se aktivno baviti medicinom. Ali nije

nalazio društvo za kojim je žudio; nije se mogao usuditi

na bliskost.

Kad je naišla epidemija gripe, radio je u nodnoj smjeni

u bolnici u Chicagu. Jedna mu se ideja ved godinama

motala glavom, i gotovo da je donio odluku poslušati je

– kad ved ne može nadi sudruga, stvorit de ga.“

Čuo sam kako Bella oštro udiše i primaknula se korak bliže meni. Bilo je to čudno, biti tako iskren s

njom o tome što je Carlisea navelo da stvori mene. Čudno, pak predivno. Bilo je lijepo što zna,

ugodno što je sve to tako lako prihvatila.

Ja sam uvijek razumio njegove motive, čak i kada bi on sam sebi prigovarao, smatrajudi kako je odluka

bila sebična. Blijedo se sjedam njega kako je pokušavao objasniti ono što mi se sprema napraviti još

dok sam bio čovjek, premda su točne riječi davno izblijedjele.

„Nije bio

posve siguran kako je došlo do njegova preobražaja, tako

da je oklijevao. A grozio se uzimanja tuđeg života onako

kako je njegov ukraden. Obuzet takvim mislima, naišao

je na mene. Nije mi više bilo nade; stavili su me na odjel

s umirudima. Ranije se brinuo za moje roditelje, tako da

je znao da sam ostao sam. Odlučio je pokušati…”

To je bio trenutak u kojem sam se našao zahvalan što Carlise nije ostao kako bi ispričao svoju priču.

Premda nikada nisam krivio njega zbog njegovog izbora ili načina na koji je sve to išlo, bio sam siguran

kako bi ona mogla osjetiti krivnju koju je on još osjedao, premda zakopanu duboko ispod radosti zbog

svega što mu je to donijelo.

Pokušao sam fokusirati svoje misli na Carlisea i ostatak svoje obitelji koju sam tako potpuno volio,

radije nego na agoniju moje transformacije. Čak i nakon gotovo stotinu godina, bio je bolno sjedati se

tri dana torture koja su me spasila od smrti. Pak ma koliko se trudio, poznato sjedanje na gorudu bol

gmizalo je natrag u moj um. Jedina je razlika bila u tome što je ovaj put, s Bella pored mene, osjedalo

se to kao razumna cijena koju sam morao platiti. Da me ostavio da umrem, nikada ne bi pronašao

svoj razlog za život.

Pustio sam svoj pogled da odluta u šumu ispred mog prozora koja mi je jednom davala toliko radosti.

Sam toliko desetljeda, pomislio sam kako sam našao svoju vlastitu verziju srede. Imao sam interesa,

hobija i ljubav prema prirodi koja me okruživala. Sada se pitam kako je išta od toga moglo biti bitno

uopde bez nekoga s kim bi to mogao podijeliti. Sve se činilo više živim sada, lepršavijim s Bellom

pored mene.

Okrenuo sam se i pogledao je i sva ljubav koju sam osjedao je prasnula i ja sam joj se nasmijao.

“I tako smo zatvorili puni krug”, rekao sam jednostavno, premda sam znao kako nede razumjeti

potpunu dubinu tih riječi. Kako sam uvijek osjedao sa ja istina za Carlisea i Esme, sve što sam prošao

odjednom se činilo putovanjem da me dovede do Belle.

“Jesi li, onda, cijelo vrijeme nakon toga bio s Carlisleom?”, pitala je i ja sam gotovo zadrhtao. Nisam

želio pričati o tamnim i jadnim vremenima kada sam napustio utočište koje je Carlise stvorio za nas.

Pak, smatrao sam kako je to nešto što Bella ima pravo znati.

„Gotovo uvijek,“ uzdahnuo sam, i stavio ruku oko nje kako bi mi to dalo snagu. Počeo sam nas šetati

prema vratima. Nije se činilo uredu pričati o mojim godinama prkosa u Carlisevou uredu.

Sve je zračilo njegovom čistodom i nisam to želio prljati sa pričama o svojim prijestupima.

Bella je pogledala preko ramena kako samo odlazili, upijajudi sve što je vidjela i naučila jednim

zadnjim pogledom. Kada smo hodali polako niz hodnik, zagledala se u mene i pitala,

„Gotovo?“

Bio sam spreman da joj odgovorim na pitanje, ali sam još imamo problema kako da ga oblikujem,

želedi da postoji nešto što du redi što bi me učinilo manjim čudovištem. Naravno, zapravo nisam

zaslužio da to ičim uljepšam. Trebala je čuti istinu, ma koliko su grozni moji postupci bili.

“Pa, imao

sam tipičan buntovni adolescentski ispad – nekih deset

godina nakon što sam… rođen… stvoren, nazovi to

kako hodeš. Nisam vjerovao u njegov život odricanja i

zamjerao sam mu što mi suzbija tek. Pa sam bio malo

samostalan.”

Uzao sam dubok dah i čekao njenu reakciju.

„Zaista?“ pitala je, njen glas nije izdavao ništa osim njenog normalnog iznosa znatiželje.

Zadivljujude. Još jednom sam se našao zapanjen onim što ju je uzrujavalo. Uvijek sam mislio kako je

pretpostavljala kako sam tu i tamo kolebao, sa svojim odnosima prema ovisnosti i padanju s pravog

puta. Ali nekako, nije ju mučilo to što je saznala to kako je na neko vrijeme, tipično vampirsko

ponašanje bilo dio moga života. Naravno, to što ne trebam kisik ostavilo ju je bez riječi, ali ovaj

osobiti dio informacije je primljen kao nešto normalno. Pre smiješno, nepredvidivo ljudsko bide.

“To ti nije odbojno?” morao sam pitati, još zbunjen.

„Ne,“ odgovorila je mirno kao da je to najnormalnija stvar koju je ikada čula.

„Zašto ne?“

“Valjda zato… što mi zvuči shvatljivo.”

Napokon sam popustio i nasmijao se na glas kada smo stigli na vrh stuba. To je bilo to. Bilo mi je

dosta pokušavanja shvatiti Bellu za jedan dan. Redi du joj ostatak svoje priče i neka ju primi kako god

želi.

“Još od svoga preporoda, bio sam

u prednosti jer sam znao što svi oko mene misle, kako

ljudska, tako i neljudska bida. Zato mi je trebalo deset

godina da se usudim suprotstaviti Carlisleu – bilo mi je

jasno da je posve iskren, savršeno sam shvadao zašto živi

tako kako živi.”

S njegovom svakom misli fokusiranom na svetost ljudskog života, njegovom stalnom bitkom sa

smrdu, kako bi on mogao biti odgovoran za uzrokovanje nje?

„Trebalo mi je samo nekoliko godina da se vratim Carlisleu

i iznova prihvatim njegovu viziju. Mislio sam da

du biti izuzet od… depresije… koja prati savjest. Zato

što sam znao kako moj plijen misli, mogao sam zaobidi

nevine i progoniti samo zle. Pođem li za ubojicom niz

mračnu uličicu u kojoj uhodi neku mladu djevojku –

ako je spasim, onda zacijelo nisam tako grozan.”

Drhtaj je proletio kroz Bellu dok smo se oboje bez razmišljanja sjetili nodi kada sam je našao u Port

Angelesu. To kada sam čuo gadljive stvari koje su oni ljudi planirali učiniti njoj bilo je najbliže što sam

bio povratku starim navikama. Premda prvi put moja želja da ubijem nije bila plod moje neumoljive

žeđi. Želio sam ih uništiti zbog njihove želje da oskvrnu nešto tako čisto i nevino kao Bellu. Strah od

toga što bi, da je vidjela takav nastup učinilo Belli, imao sam snage da se odvezem, i bio još više

zahvalan što mi je Carlise kasnije pomogao da strpam te ništarije iza rešetaka.

U našoj tišini, čuo sam kako joj se puls vratio u normalu i žurno završio.

“Ali, kako je vrijeme prolazilo, polako sam uviđao

neman u svojim očima.“

Način na koji su moje oči gorjele tamnom sjenom crvene proganjao me do danas.

„Nisam mogao pobjedi od ceha

stvorenog tolikim oduzimanjem ljudskih života, ma koliko

opravdanog. Pa sam se vratio Carlisleu i Esme. Dočekali

su me kao sina razmetnoga. Bilo je to više nego

što sam zaslužio.”

Došli smo do moje sobe, i ja sam zastao kako bi joj pogledao duboko u oči, u strahu da bi to koliko

sam ja daleko bio, moglo biti ono što bi ju konačno natjeralo da se boji. Još jednom, tu je bila samo

suosjedajnosti i tuga zbog moje patnje. Bila je tako draga i puna oprosta, da je to poslalo novi val

krivnje kroz mene.

Odlučan da ne uništim zadnji dio ture, gurnuo sam svoje misli sa strane i otvorio vrata.

„Moja soba,“ promumljao sam uvodedi ju unutra.

Čekao sam dok nije napravila svoj uobičajeni nadzor okruženja. Poželio sam da se sunce na kratko

pojavi kako bi vidjela kako lijepo osvijetli šumu a da moju sobu previdi.

Bacila je pogled na moju kolekciju glazbe i pomislio sam na to da stavim nešto nježno i ugodno kako

bi pomoglo da se vrati opušteni osjedaj od ranije. Prije no što sva moje tajne iziđu na vidjelo. Gledala

je tkaninu koja je bila obješena po mojim zidovima i nasmijala mi se.

“Dobra akustika?”,

Vratio sam njen topao osmijeh jednim svojim i brzo kimnuo, smijudi se radosno kako je izgledala kao

kod kude dok je stajala u mojoj sobi.

Nježno sam upalio glazbu, nisam čekao da je previše omete. Nasmijala se kako su note punila zrak.

Tako pažljivo i prelijepo, potpuno opušten opet, poželio sam da je mogu zaviti u svoje ruke. Želio sam

plesati s njom, držati ju blizu, i ispuniti sobu njenom prisutnošdu kako se nikada više ne bi osjedao

osamljeno.

Napokon u dijelu mog doma u kojem sam se osjedao najugodnije, najviše u miru, zaista sam se pustio

da razmišljam o svemu što je ona vidjela i naučila kroz dan.

Znala je razlog mog stvaranja i zašto smo živjeli tako kako smo živjeli. Pustio sam je u najtamnije

dijelove svoje prošlosti i ona je slušala s razumijevanjem. Nije tu više bilo ničega čega sam se trebao

bojati, ništa nije ostalo da skrivam od nje. Znala me iznutra i van i nekako je još bila pored mene,

svakog pogleda punog obožavanja.

“Kako si ih svrstao?”, pitala je. Toliko sam duboko bio u mislima da me njen glas uhvatio nespremnog.

“Ammm, po godištu, a onda po osobnoj privrženosti

u tom okviru”, rekao sam tiho. Nadao sam se kako nije mislila da ju ignoriram, ali bilo mi je teško

usredotočiti se na bilo što. Zurio sam u nju, zadivljen načinom na koji se tako savršeno uklapala u moj

zbrkani svijet.

Nisam mogao misliti o ničemu drugom osim o tome kako sam bio sretan što sam ju našao.

„Što?“ pitala je oprezno, očito se pitajudi o mom iznenadnom promjeni izraza.

“Bio sam spreman osjetiti… olakšanje. Kad sve saznaš,

kad više nedu morati čuvati tajne pred tobom. Ali nisam

očekivao osjetiti više od toga. To mi se sviđa. To me…

usreduje.”

Nadao sam se kako nisam zvučao totalno smiješno, pa sam ravnodušno slegnuo ramenima i nasmijao

joj se. Bio sam sretan, bio sam ushiden. Nisam to mogao objasniti nimalo bolje od toga. Bio je nešto u

tome što me znala, zbilja znala, i još željela biti sa mnom. Možda sam se bojao kako sam pogrešno

shvatio njenu privrženost umjesto kao običnu znatiželju.

“Drago mi je”, rekla je s smiješkom.

Još u nevjerici kako je sve prošlo tako glatko, našao sam se kako proučavam njen izraz. Bio je nježan i

miran. Toliko da me gotovo uznemirio. Možda je samo bila u šoku. Možda sam u toliko umotao u svoj

svijet, da je kada se vratila u svoj shvatila kako tamo zapravo ni ne pripada.

Sada kada sam razmišljao o tome, bili smo tako opsjednuti jedno drugim protekla dva dana, bez

kontakta s normalnim ljudskim životom osim kratke razmjene s Carliseom.

Hode li povratak u školu, kada vidi svoje prijatelja i vrati se svakodnevnom životu natjerati ju da vidi

kako je suludo sve ovo zapravo bilo?

Hvala Bogu, to me dovelo natrag njoj.

“Još čekaš da pobjegnem vrištedi od straha, zar ne?”, pitala je, pogađajudi mi misli savršenije no što

sam ja ikada mogao pogoditi njene.

Kimnuo sam i dao joj polu srdačan osmijeh, želedi da mogu vjerovati u njenu ljubav na način na koji

čini se, ona vjeruje u mene.

“Žao mi je što ti moram razbiti iluzije, ali zbilja nisi

tako strašan kao što misliš. Zapravo, meni nisi nimalo

strašan”, rekla je. Pogledao sam u nju skeptično dok sam upijao njen prisiljeni izraz ležernosti, široko

sam joj se nasmijao, pokazao sve zube.

“Zbilja to nisi trebala redi”, rekao sam, i nasmijao se vragolasto. Prevladan naletom uzbuđenja zbog

našeg dana istine, pustio sam se potonem u polučučanj, s režanjem za koje sam mislio kako ona

nikada nede željeti čuti kako raste u meni. Uzela je korak natrag, i ja sam se gotovo zaustavio, ali me

njen izazovan glas me tjerao dalje. Njen glas, i moja želja da omotam svoje ruke oko nje ponovno.

“Ne bi se usudio.”

Pažljivo da je ne protresem, skočio sam iz polučučnja i zaključao svoje ruke oko nje. Kako smo pali na

kauč pustio sam svoje tijelo da upije šok i onda očvrsnuo svoj stisak oko nje dok je duboko udisala.

Pokušala se izmigoljiti iz mog zagrljaja ali se to osjedalo, prelijepo, pre toplo. Nisam ju još bio spreman

pustiti.

Sklupčao sam ju u sebe tako da je bila čvrsto pritisnuta o moja prsa. Gledala me oprezno na trenutak,

ali mora da je zaključila kako je to sve zabava. Učinila je još jedan mlak pokušaj da se oslobodi prije

no što se opustila i potonula u mene. Slušao sam kako joj se srce usporava.

“Što si ono rekla?”, zadirkivao sam.

“Da si ti jedna vrlo, vrlo strašna neman”, rekla je sarkastično.

“Tako je ved mnogo bolje.”

“Ovaj… Smijem li sada ustati?” pitala je pokušavajudi se još jednom izvudi iz mojih ruku.

Lagano sam se nasmijao koliko je malo truda uložila u njen pokušaj bijega.

Razmišljao sam o tome da li da ju pustim da se podigne, kada sam čuo Jasperove i Alicine poznate

misli kako dolaze iz hodnika.

Što rade ovdje? Ili možda ne želim znati.

Edward, bolje ti je da ju ne polomiš. Mislim kako Carlise na bi bio presretan kada bi se vratila doma s

cijelim tijelom u gipsu.

“Možemo li udi?”, pitala je Alice slatko, potpuno drugačijeg tona od ne baš suptilnog upozorenja

meni.

Osjetio sam kako Bellina koža postaje toplija kako se počela migoljiti opet, ovaj put s malo više truda.

Kada bi znala što sam ja bio prisiljen slušati, mislim kako joj ne bi bilo neugodno što je ja držim ispred

moje obitelji. Zaljuljao sam ju preko tako da je sjedila u mom krilu, nisam bio siguran koliko joj je

manje čudno to bilo, ali barem nismo više bili u horizontali.

“Samo naprijed.” Rekao sam, potiho se smijuljio boji Bellinih obraza.

Alice je praktički uskočila unutra, s osmjehom od uha do uha.

Vas dvoje ste tako slatki. Sviđa mi se koliko se zbog tebe rumeni, pomislila je, i sjela na pod.

Opa, da li prekidam nešto? Jasper je dodao, vjerojatno osjedajudi uzbuđenje u zraku pomiješano s

Bellinim juredim srcem i adrenalinom. Zvučao je kao da je negdje između toga da mi ruga ili iskreno

pita želim li da odu. Preokrenuo sam mu očima i pogledao dolje u Alice.

“Zvučalo je kao da si odlučio ručati Bellu, pa smo došli

vidjeti bi li podijelio objed s nama”, rekla je lagano. Osjetio sam kako se Bellino cijelo tijelo ukočilo i

nisam mogao spriječiti osmjeh da mi se raširi licem. Sada sam bio razmjerno siguran kako nede

pobjedi glavom bez obzira, bilo je zapravo super što sam ju mogao malo zadirkivati.

“Oprosti, ne vjerujem da de biti viška”, rekao sam, povukavši Bellu bliže dok nisam mogao osjetiti

njenu povišenu tjelesnu temperaturu pritisnutu uz svaki dio mene. Oklijevala je djelid sekunde prije

no što je popustila i potonula natrag u mene. To je bilo prekrasno.

Pretpostavljam kako ne želiš da spomenem činjenicu da to što njena krv pumpa tako

nije baš intenzivno za nas koji nismo zaljubljeni u nju?

Mogao sam čuti kako Jasper ima potpunu kontrolu ali sam još zurio u njega i on mi se suho nasmijao.

“Zapravo”, rekao je konačno dok je ulazio u sobu, vjerojatno kako bi mene izludio, “Alice kaže da de

večeras

biti prava oluja, a Emmettu se igra utakmica. Jesi li za?”

Ili si pre zauzet igranjem hvatala sa svojom djevojkom?

Želio sam zarežati na njega, ali je prošlo toliko vremena otkada je bila oluja dovoljno velika da nam

dopusti da zbilja igramo, bez suzdržavanja. Osjetio sam kako me uzbuđenje počinje preuzimati. Tada

sam refleksno zagrlio Bellu, nevoljan da ju pustim. Alice je vidjela gestu i nasmiješila se.

“Naravno da bi trebao povesti i Bellu.”

Oh, hvala Alice, pomislio je Jasper dobacivši joj brz pogled. Tada je pogledao natrag u mene, poražen.

Što god te dovede onamo, pretpostavljam. Premda sam prilično siguran kako te Emmett namjeravao

dovudi onamo sam ako kažeš ne.

Ignorirajudi ga, okrenuo sam se Belli.

“Bi li htjela s nama?”, pitao sam pun očekivanja.

“Naravno.” Rekla je, glumedi uzbuđenje. Znao sam kako je sport na dnu njene ljestvice prioriteta.

Pak, znao sam kako de joj naša utakmica biti zanimljivija od bilo čega što ju je Charlie natjerao da

prosjedi s njim. “Ovaj, kamo to idemo?”

“Moramo pričekati grmljavinu da zaigramo – vidjet

deš zašto”, nasmijao sam se.

“Hode li mi trebati kišobran?” pitala je neodlučno i svi smo se nasmijali. Za nekoga tko je toliko mrzio

kišu, sigurno je izabrala krivi grad za živjeti u njemu.

“Hode li joj trebati?”, pitao je Jasper kako bi joj ugodio.

Oblaci dolaze, barem sat dobre jake grmljavine… ali de biti suho. Osim toga Edward, ako bude kišilo

možeš ju jednostavno zamotati u svoje ruke. Čini se kako se postao jako dobar u tom.

Široko se osmjehnula.

„Ne,“ rekla je, vedinom Belli.

“Oluja

de udariti nad gradom. Proplanak bi trebao ostati poprilično

suh.”

“Dobro, onda.” Jasper je rekao, njegovo je uzbuđenje konačno počelo navirati.

“Da vidimo hode li i Carlisle s nama.” Alice je dodala, žuredi do vrata.

“Kao da ne znaš”,

O.K. vi se djeco zabavite, Jasper je zadirkivao. Nemoj zakasniti na utakmicu.

Nasmijao sam se dok je zatvarao vrata iza njih.

“Što demo to igrati?”, Bella je pitala, očiju širom otvorenih.

“Ti deš samo gledati”, objasnio sam joj. “Igrat

demo bejzbol.”

Uzdahnula je i preokrenula očima kao da je bejzol zvučao pre zemaljski za skupinu vampira.

“Vampiri vole bejzbol?”

“To je omiljena razbibriga Amerike”, rekao sam joj ozbiljno. Onda sam zaronio u njen vrat da sam

mogao čuti njeno srce kako juri još jedan put prije no što ju odvedem da vidi još jednu od tajni moje

obitelji.

18.Utakmica

Bella me pažljivo gledala cijelim putem do njene kude, kao da čeka da prospem neko iznenađenje na

nju. Pokušao sam objasniti, to je zbilja bio samo bejzbol. Pa, vampirski bejzbol, ali je u biti to bilo isto.

Mi smo samo trčali malo brže i udarali malo jače od ljudskih igrača. Pak, nisam znao oko čega je tako

nervozna. Planirao sam udi s njom, još nevoljan da ju ostavim čak i na trenutak nakon onoga što je

Alice vidjela, ali kada sam vidio poznati crni Ford parkiran na njenom prilazu tiho siktanje se penjalo

mojim grlom. Nisam mogao čuti ništa doli gađenje u Billijevoj bujici uvredljivih misli upudenih ravno

meni. Način na koji su dolazile do mene kao upozorenje, prijetnja, natjeralo me da se namrštim. Bilo

je to nekako kao da je Billy razumio moju sposobnost, kao da ja znao kako ga mogu čuti. Kao da je

želio da ga čujem.

Moja obitelj nije bila ništa osim poštena, poštujudi sporazum na način na koji ti čini se nisi sposoban.

Zašto jednostavno ne ostaneš na svojoj zemlji, ostaviš Bellu i mene namiru i ne miješaš se. Brzo sam

promumljao, prenisko kako bi Bella čula.

Nisam mogao zapravo kriviti Jacoba u svemu ovome, izgledao je nevoljan da bude dio ove situacije

kao što sam se i ja osjedao.

fino

Misli su mu bile iritirane i preplašene i možda mi ga je čak bilo malo žao, zato što je uvučen u bitku u

koju nije pripadao. Osim činjenice da je pomiješano s mislima

Molim te tata, nemoj me sramotiti i Možemo li samo završiti s tim, jasno sam čuo, Što to Cullen ima a

ja nemam? Znam ju otkada smo bili djeca, mi se zabavljamo. Ne razumijem čemu tolika fascinacija….

Otresao sam tračak ljubomore koji je izvirao iz mene – nakon svega, on je bio samo dijete – i ponovno

se fokusirao na Billya. Bio je odlučan da priča s Charliem, da ga uvjeri da natjera Bellu da se kloni

mene, premda de definitivno raditi u moju korist što je još bio vezan sporazumom da ne otkrije

nikakve potankosti. Također je pomagalo što ja Jacob još smatrao svog oca ekscentričnim,

praznovjernim čovjekom koji je preiše vjerovao u legende.

Njegovo ponašanje u nevjerici najvjerojatnije je bilo to što je opustilo Charlia tijekom razmjene. Pak,

činjenica da se miješa, bila je razjarujuda.

“Sad su prevršili

mjeru.” Zarežao sam, i Belline su oči pogledale u moje.

“Došao je upozoriti Charlieja?”, uzdahnula je.

Kimnuo sam dok sam razmišljao o najboljem načinu kako bi riješio stvari. Hvala Bogu što Charlie još

nije bio doma, pa bi najlakši način bio kada bi ih uvjerio da odu prije no što on stigne. Pomislio sam

kako de to teško biti, pokušavati ostati miran i racionalan kada je Billy bio toliko odlučan da uništi

moju jedinu šansu za sredu. S kakvim se pravom miješao? Ma kako se neobična moja veza s Bellom

činila, nisam kršio nikakva pravila.

Svjesna intenziteta naših pogleda, Bella je još jednom preuzela stvari na sebe.

“Pusti da ja to riješim”, ponudila se, ja se nisam mogao oduprijeti olakšanju koje je nahrupilo kroz

mene. Pogledao sam dolje u nju, ljupku i nevinu, i pokušao izbrisati sijevanje iz svog izraza.

“Tako je vjerojatno najbolje,“ priznao sam, premda sam mrzio pomisao na to što de joj Billy redi bez

Charlia u blizini. Posebno ako pronađe način da izvede Jacoba iz sobe tako da može pričati otvoreno.

Bio sam iznenada jako zahvalan što sam podijelio toliko s Bellom. Barem je došlo od mene prije.

Nisam mogao zamisliti da Billy može redi bilo što što bi ju šokiralo nakon svega što je naučila tijekom

ova dva dana. Zapravo, vjerojatno de ga naljutiti što je sve mogla prihvatiti tako hladno.

„Samo, pazi se. Dijete pojma nema.” Dodao sam, kako bih se pobrinuo da Bella nepovratno ne otkrije

nešto Jacobu. Nije da sam mislio kako bi povjerovao u išta od toga. Davno je odustao od toga da

ozbiljno priča priče svog plemena. To je za njega bilo sve zabava i igra.

Bella me pogledala blago namrštena. “Jacob nije

puno mlađi od mene,” rekla je onim što je bio, ironično, veoma djetinjast ton. Još je jednom opet

pronašla način da odagna moju frustraciju i ja sam joj se nasmiješio, sve samo nisam zaboravio crni

pogled koji mi je Billy još upudivao.

“O,

znam”, zadirkivao sam.

Uzdahnula je i pomaknula se kako bi napustila auto. Iznenada osjetio sam tugu od njene odsutnosti i

pomislio sam na to da pričekam gore dok ona riješi to s Billyem. Tada, razum je napokon preuzeo i

znao sam kako du se trebati konzultirati s Alce o tome kako de se ova komplikacija odigrati. Nažalost,

morati du je ostaviti, premda du se sigurno potruditi da napravim da vrijeme koje smo odvojeni bude

što je krade mogude.

“Navedi ih da uđu da ja mogu

otidi.“ Rekao sam nježno. „Vratit du se negdje u smiraj dana.”

“Hodeš moj kamionet?”, ponudila je nježno i opet sam se morao nasmijati tome kako je ona znala

tako mnogo o meni, no opet razumjela tako malo.

“Pješice bih stigao kudi brže od

ovog kamioneta.” Nasmijao sam se. Trčedi punom brzinom vjerojatno bi stigao tamo prije no što bi

njen kamionet izašao na glavno cestu.

“Ne moraš otidi”, rekla je tužno, i dok su njene oči molile moje počeo sam zaboravljati zašto točno

moram idi. Toplo sam joj se nasmijao, nadajudi se kako zna koliko sam nerado odlazim, čak i na kratko

vrijeme.

“Zapravo,

moram.“ Uzdahnuo sam, onda dodao s osmijehom, „Nakon što ih se riješiš još moraš pripremiti

Charlieja

na upoznavanje s tvojim novim dečkom.”

Zurila je u mene, u grču. Znao sam kako de joj se to svidjeti. “Baš ti hvala.”

“Brzo du se vratiti”, obedao sam joj s nježnim osmjehom. Brzo sam bacio pogled na Billya koji me još

strijeljao pogledom. Bilo je to budalasto, ali si nisam mogao pomodi i nagnuo sam se kako bi poljubio

Bellu u vrat. Billyjeve su se misli brzo prebacile pobješnjele, prodorne optužbe dok me gledao. Bellino

je srce ubrzalo, premda sam mogao primijetiti kako je bilo više zbog nervoze nego od uobičajenog

načina kako bi zadrhtala od mog poljupca.

Kako je i ona srela Billyev pobješnjeli pogled promumljala je, “brzo”, i iskočila iz kamioneta prema

njima. Gledao sam ju dok ih je pokušavala ležerno pozdraviti. Boljela me pomisao na to da ju

ostavljam nasamo s njima.

Nadao sam se kako de ga Jacobova očita zatreskanost zadržati u sobi s njom. Barem tako Billy ne bi

mogao redi bilo što pre strašno ili pre uznemiravajude. Nisam mogao podnijeti pomisao da joj on drži

predavanja. Imala je ionako dosta za brinuti se, pokušavajudi smisliti način kako bi olakšala Charliju

ideju o nas dvoje zajedno.

Čim su bili unutra, odletio sam iz kamioneta i krenuo doma. Bio je to jedan od rijetkih puta kada

nisam našao užitak u trčanju.

Bio sam na zadatku, i čim prije ustanovim koliko de velika prijetnja Billy biti našoj vezi, prije se mogu

vratiti Belli. Jedva sam otvorio vrata kada je Alice došla juredi prema meni.

Što radiš ovdje? Mislila sam kako demo se nadi onamo. Što nije uredu?

„Sve je uredu, Alice,“ lagao sam. „Mislim, mislim kako jest. Samo te trebam da pokušaš potražiti

nešto.“

„Jeli Bella uredu?“ pitala je zabrinuto.

„Uredu je. Samo ju…. ispituju malo sada.“ Zastao sam. „Blackovi.“

Gledao sam kako se njen izraz mijenja iz brige u iritiranost, i naposljetku u bijes

koji se gotovo mogao takmičiti s mojim.

Nije njegova stvar da se miješa u ovo, nisi napravio ništa loše! Pomislila je, nije mogla to izredi na glas.

„Znam,“ rekao sam napokon, pokušavajudi ju smiriti. Trebao sam da se usredotoči inače nede modi

ništa jasno vidjeti.

„Ne znam što mu je točno u planu, samo da me očito ne želi nigdje blizu Belle, i čini se kako je to

preuzeo na sebe da pokuša ostvariti da se to dogodi.“

Čekao sam trenutak dok su se njene misli usporavale i racionalizirale, i napokon je pitala.

„Kako mogu pomodi?“

„Trebam te samo da se uvjerim kako ne planira ništa veliko. Znaš, bez bješnjenja po kudi, ili planova

da nas razotkrije ili ičega sličnog.“

„Zbilja misliš kako bi prekršio sporazum zbog ovoga?“

„Ne znam, nije zvučao kao sa želi. Smišljao je načine kako da me ocrni bez da prekrši ijedno pravilo,

ali ako ne uspije nagovoriti Charlia da se umiješa, nisam siguran koliko de daleko otidi u pokušaju da

zaštiti Bellu.“

Alicine se se oči zatvorile i usporile njeno disanje, pokušavajudi se fokusirati na bilo kakvu promjenu u

Bellinoj bududnosti. Bila je tiha na nekoliko trenutaka i ja sam slušao napeto dok su se njene misli

premještale i poskakivale. Nasmijao sam se kako se fokusirala na mene i Bellu zajedno, dok smo se

zabavljali, smiješili potpuno u miru. Pokušala je vidjeti iza toga, da bi vidjela da li se išta bori da nas

rastavi, ali ništa nije došlo ni blizu da bar na trenutak iskrivi viziju. Nasmijala se kako je otvorila oči.

„Vas dvoje ste tako sretni,“ rekla je sanjarski. „Teško je vidjeti išta osmi toga kada su oba vaša uma

potpuno odlučna.“

„Hvala ti,“ uzdahnuo sam. „Ima li išta drugo, pak. Zaista se potrudi.“

Naborala si je nos, i preokrenula očima prema meni te ih još jednom zatvorila. Ovaj joj se put disanje

potpuno zaustavilo.

Pokušao sam pratiti njene pomahnitale misli dok se pokušavala usredotočiti na Charliea. On joj je bio

mutan, baš kao što su njegove misli bile meni, i zapitao sam se trebam li ih možda upoznati kako bi

ona bolje vidjela njegovu bududnost.

Dobro bi došlo kada bi mogla vidjeti njegove reakcije i pomogla mi da se bolje pripremim za njih. Ako

pridobijem Charlia na svoju stranu, Billy se ne bi činio kao tako velika prijetnja.

„Žao mi je,“ konačno je rekla, gledajudi ponovno u mene. „Zbilja ne mogu svladati Charliea, premda

ne vidim ništa što upuduje kako de imati problem s tobom. Osim činjenice što izlaziš s njegovom kderi,

naravno.“ Nasmijala se. „Što se tiče Blackovih, zbilja ne mogu nadi ništa. Možda je to zbog toga što ih

zapravo ne poznajem. Ili možda zbog toga što se Billy nije potpuno odlučio o tome kako želi riješiti

stvari. Ili možda….“

„Tvoji možda mi ne pomažu, Alice,“ opalio sam grublje no što sam namjeravao. Pogled koji je

bljesnuo prema njenom licu natjerao me da se odmah poželim ispričati premda mi nije dala vremena

da izgovorim riječi.

„Onda si nabavi pravog vidovnjaka, Edward.“ Prosula je. „Trudim se najbolje što mogu! Gledaj Bellu,

nemoj gledati Bellu, gledaj je samo ne kada ti lebdiš oko nje. Ne mogu držati korak s tobom i ne mogu

se koncentrirati kada si mi u glavi tako!“

Okrenula se i pohitala uz stube, zalupivši vratima iza sebe. U roku nekoliko sekundi mogao sam čuti

misli moje obitelji kako se slijevaju na mene. Naravno kako sam znao kako slušaju, ali bez obzira bilo

je frustrirajude.

Što on očekuje, stalni 24-erosatni nadzor?

Blackovi su samo zabrinuti za Bellu, previše ju štiti ponovno.

Želio bi vidjeti izraz na Charlievu licu kada je Edward dođe pokupiti večeras.

Smiješno. Potpuno smiješno, od svega to.

Odletio sam gore i pokucao na Rosalina i Emmettova vrata. Bilo je nešto što sam trebao redi i barem

na nekoliko minuta, to de me spriječiti od toga da virim u Alicin um.

Trebala je vremena da razmisli, i ved sam se osjedao dovoljno jadno što sam ju uzrujao.

„Uđi,“ rekla je Rosalie slatko, i čuo sam Emmetta kako se smije. Sjedili su zajedno na rubu kreveta,

ved u bejbolskoj opremi spremni za utakmicu.

„Zašto nisi sišla ranije?“ pitao sam pokušavajudi ton napraviti jednako mirnim kao što je bio njen.

„Pa, znala sam kako ne želiš da upoznam Bellu osim ako sam sigurna da du se modi pristojno

ponašati.“

„I?“

„I zaključila sam kako nedu modi,“ nasmijala se nevino. Mogao sam osjetiti iritaciju kako kuha u meni.

„Uredu,“ rekao sam, nisam bio siguran da sam dovoljno sabran da nastavim pričati s njom. Okrenuo

sam se Emmettu.

„A što je s tobom?

„Što, da ostavim Rose ovdje gore samu? Razbila ni nešto, a ja sam zaključio kako Bella ne treba više

drame. Tura kroz vampirsku rezidenciju bila je dovoljno uzbudljiva za jedan dan.“

Protresao sam glavom na oboje, želedi da postoji način na koji ih mogu natjerati da prihvate Bellu.

Želio sam da se ona osjeda dobrodošlo ovdje, od strane svih, i mislio kako sam siguran kako je se

Emmett kloni samo zbog Rosalie, smetalo mi je što je bila tako odlučna da ne promijeni svoje

ponašanje. Njene mi misli nisu davale ni tračak umirenja i pitao sam se hode li njih dvije ikada modi

biti u istoj prostoriji zajedno. Nakon nekoliko tihih trenutaka otišao sam, nisam bio siguran što još

uraditi, i lagan pokucao na Alicina vrata.

„Da, možeš udi,“ promumljala je. Ležala je sklupčana na Jasperovim grudima dok ju je on s mnogo

ljubavi milovao po kosi.

Zurio je u mene a ja sam se pokušao nasmijati.

„Ispričavam se, Alice. Nisam ti želio nametnuti toliki pritisak. Znam kako ju i ti voliš također.“

„Naravno da ju volim,“ rekla je ustajudi. „I tvoja me paranoja tjera da se brinem za nju cijelo vrijeme.

Prvo drugi vampiri koje sam vidjela, sada Billy kojeg ne mogu pročitati nikako. I naravno ti si me

stavio na konstantan nadzor bilo kakvih prirodnih katastrofa koje se mogu desiti Belli. Znaš, nedu

modi vidjeti svaki put kada padne, i ogrebe koljeno.“ Rekla je sarkastično.

„Znam, i ponovno, žao mi je. Samo…“ zastao sam, želedi da ovo mogu redi Alice nasamo, bez da

Jasper dosadno zuri u mene.

„Samo čini mi se kako nisam više sposoban postojati bez nje. Ako se nešto dogodi zbog toga što ja

nisam bio dovoljno blizu da to spriječim, ili zato što nisam pazio na jedan trenutak…“ moj se glas

vukao, nije mogao završiti misao. Bilo je to iracionalno, znao sam, ali sam se nadao kako Alice može

razumjeti moju intenzivnu potrebu da ju zaštitim. Gledao sam ju dok se njen topli osmjeh vračao.

Polagano – a Alice se nikada nije kretala polagano – ustala je s kreveta i krenula k meni. Stala je samo

nekoliko centimetara ispred moga lica i popela se na prste, gledajudi duboko u moje oči.

Ti i Bella dete uvijek biti zajedno. Znam kako ne želiš razmišljati o tome, ali znaš što sam vidjela. Slika

nje kako umire je potpuno nestala, a ja samo vidim jednu bududnost za vas dvoje. Pa ignoriraj ako

moraš, ali ja du nadi utjehu u znanju da je Bella dio naše obitelji. Zauvijek.

Želio sam biti ljut na nju. Želio sam vikati na nju što mi je stavila sliku koja me užasavala natrag u moj

um tako potpuno sigurnu. Pak pomisao na Bellu i mene… zauvijek… odgurnula je sve druge misli.

Zurio sam u nju jedan nezamisliv dio vremena dok je još Alicinih vizija preplavljivalo moj um. Premda

još nisam mogao prihvatiti što bi se trebalo dogoditi kako bi se one obistinile, ovaj se put nisam borio

protiv njih. Pustio sam im da dođu, čak si i pustio da otkrijem na najkradi trenutak pomisao na to da

se više ne bi trebao brinuti za njenu sigurnost. Kako bi bilo da znam kako je moja na cijelu vječnost.

Zbilja, čovječe. Izluđuje me kada vi radite to. Zar nedemo igrati bajzbol?

Jasperove su me misli naglo dovele u sadašnjost i okrenuo sam se kako bi pogledao u njega.

Što?

„Hajde, idemo. Jasper postaje nestrpljiv,“ rekao sam Alice.

„Uzeti du Jeep kako bi pokupio Bellu i nadi demo se ondje.“

Alice se počela okretati ali sam joj uzeo ruku i povukao je natrag kako bi gledala u mene.

„Hvala,“ promumljao sam, i ona mi se široko osmjehnula. Dok se budem vozio natrag Belli nedu

dozvoliti svojim mislima da odlutaju onamo kamo su odlutale dok sam bio s Alice. Odbio sam provesti

i sekundu više da se zamaram s tom bududnosti za koju sam još bio odlučan da nedu dopustiti da se

dogodi.

Sve su brige čini se nestale čim je njena kuda bila na vidiku i brzo sam parkirao Jeep. Potrčao sam u

magli do vrata, ne brinudi se toliko koliko sam vjerojatno trebao da li netko možda gleda.

Pozvonio sam na zvono i slušao kako su Charlieve pomiješane misli postajale glasnije i zabrinutije.

Nisu zvučale daleko od uobičajenih pak, ništa što bi upudivalo kako je Billy razgovarao s njim.

Samo uobičajene brige oca koji nije bio spreman pustiti svoju curicu.

Otvorio je vrata i prisilio osmijeh i mogao sam vidjeti Bellu kako lebdi nervozno iza njega, srce joj je

jurilo. Upudivala mu je čudan pogled, gotovo kao da ga moli da ju ne ponizi. Bilo je to čudno milo.

„Uđi, Edward,“ rekao je pristojno, premda mi njegov um nije nudio ni približno ugodno. Mogao sam

čuti Bellu kako izdiše lagan dah olakšanja, premda smo oboje znali kako je najteži dio još ispred nas.

Nadao sam se kako je nešto u njemu prepoznalo koliko sam ja volio Bellu da de ga to umiriti.

“Hvala, načelniče Swan,” rekao sam svojim najformalnijim i najzahvalnijim glasom.

“Samo ti mene zovi Charlie. Daj da ti uzmem jaknu.”

“Hvala, gospodine.”

“Možeš tu sjesti, Edwarde.” Rekao je i mogao sam osjetiti kako se pravac njegovih misli mijenjao u

nešto što je sličilo ispitivanju. Bilo je to pre zaštitnički, nevjerojatno slatko, i potpuno zabavno.

Potonuo samu stolac nasuprot kauča i pripremio se na set pitanja.

Bella je zurila u mene na neobjašnjiv način, premda nisam mogao zamisliti kako bi bilo manje

neugodno da smo sjeli jedno do drugoga, dok me Charlie strijeljao pogledom iz naslonjača. Namignuo

sam joj, kao da joj kažem,

Molim te samo mi vjeruj. Imam bolji pogled u ovo od tebe.

„Pa čuo sam kako vodiš moju curicu da gleda bejzbol,“ rekao je skeptično. Očito je mislio kako je to

paravan za nešto mnogo nestašnije.

“Da, gospodine, takav je dogovor.” Odgovorio sam iskreno, i nevjerojatno, činilo se kako mi je

povjerovao.

“Pa, samo ti daj, što da ti kažem.” Nasmijao se, i njegov glas i um su se opuštali. Barem je Charlie

našao nešto dobro u ovoj cijeloj situaciji s dečkom. Bella je uvijek bila otvorena što se tiče njene

averzije prema sportu. Charlie se nadao kako du ja napokon probuditi onog ljubitelja sporta u njoj.

Sjedili smo u tišini minutu ili dvije dok Bella nije duboko udahnula.

“Okej.” Rekla je, ustala očito spremna da ovaj čudan trenutak završi.

“Dosta šale na moj račun. Idemo.” Bacila se pored nas kako bi uzela jaknu i mogao sam osjetiti kako

se Charliev nemir vrača.

“Nemoj se kasno vratiti, Bell.” Upozorio ju je, premda je gledao ravno u mene. Suzdržao sam smijeh,

dok je Bella ljuto uzdahnula.

“Bit de sigurna uz mene, obedavam vam, gospodine.” Pokušao sam napuniti svoj glas istom

iskrenošdu kao što sam onda kada sam dao tu zakletvu sebi. Gledao me oprezno no mogao sam

vidjeti kako mi je povjerovao i bio sam uzbuđen što sam osjetio kako sam stekao barem njegovo

djelomično odobravanje.

Oboje smo gledali dok je Bella jurnila iz sobe skrivajudi svoje poniženje frustracijom. Bilo je to pre

slatko, i Charlie i ja smo se nasmijali u skladu. Ono što je bilo još zabavnije bio je njen izraz kada je

vidjela Jeep kojim sam došao. Da li je zbilja mislila kako sam mislio idi Volvom kroz blato usred

pustoši? Nije da sam joj rekao točno koliko daleko trebamo idi. Charlie je zviždao iza nas dijelom iz

divljenja, dijelom koja se gmizala natrag u njega.

“Samo se vežite”, dodao je napetim šapatom.

Bella je izgledala pomalo nelagodno dok je prilazila zastrašujudem vozilu. Izgledala je kao mačka koja

se spremala izbaciti kandže dok se pripremala da uskoči u visoko sjedalo.

Bi li joj zbilja bilo tako teško pitati moju pomod? Pomislio sam s uzdahom, podižudi ju brzo unutra.

Hodao sam polako do vozačevog sjedala i zadržavao smijeh dok sam gledao Bellu kako bespomodno

petlja s pojasom. Njen smlavljen izraz izgledao je kao da želi riješiti Rubikovu kocku.

“Što je sve ovo?”, pitala je, očito frustrirana.

“To ti je oprema za terensku vožnju.” Odgovorio sam mirno.

„A, joj.“ Puls joj se ubrzao i oči raširile u užasu. Nasmijao sam se, pokušavajudi smisliti kako da ju

umirim i zavežem pojasom sve u isto vrijeme. Od mjesta gdje je Charlie stajao bio sam siguran kako je

sve što de on vidjeti bilo kako vežem njegovu curicu, čin kojeg de sigurno odobravati.

Nagnuo sam se preko i počeo vezati pojas jednom rukom i pratiti Bellin vrat drugom. Moji su hladni

prsti pratili preko njene vratne kosti, i ona je zadrhtala dok su se trnci penjali njenom nježnom

kožom. Ovaj put sam čak i zastao zbog brige da joj je od toga pre hladno. Njen me meki uzdah uvjerio

kako je to dobra vrsta drhtanja. Nevoljno, vratio sam se u moje sjedalo, premda me lupanje njenog

srca još tjeralo da se široko smješim.

fino

Upalio sam motor i Bella je poskočila na zvuk.

“Baš ti je… ovaj… velik taj tvoj džip.” Rekla je pokušavajudi zamaskirati nemir.

“Emmettov je. Nisam imao dojam da bi htjela cijeli

put prijedi trkom.” Zadržao sam dah, čekajudi njenu reakciju na saznanje kako de opet trčati sa

mnom, ali je još bila ometena vozilom kako bi primijetila što sam rekao.

“Gdje držite ovu grdosiju?”

“Preuredili smo jedan od pratedih objekata u garažu.” To je trebalo biti Emmettovo i Rosalino mjesto,

tijekom perioda kada su odlučili provest neko vrijeme sami. Naravno, nije trebalo dugo da shvatimo

da kada dođe do te točke, stražnje dvorište nije bilo dovoljno daleko ionako. Za bilo koga od nas.

“Zar se nedeš vezati?” pitala je pomalo ne odobravajudim glasom. Okrenuo sam se i podigao joj jednu

obrvu. Zar još nije shvatila?

Dok me gledala, nešto se u njenom izrazu promijenilo. Nelagodan pogled od ranije se vratio i ja sam

bio zabrinut da se previše treslo za nju. Gotovo sam usporio kada se skoro ugušila slijededim riječima.

“Prijedi cijeli put trkom?“ Ah. Tu je bilo. „U smislu da svejedno moramo

prijedi dio puta trkom?” Glas joj je bio pun panike i pitao sam se kako to iskustvo može biti tako

zastrašujude za nju. Vjerovala mi je na svaki drugi način, ali da pojuriti s njom kroz šumu bilo je

previše za nju. Pokušao sam se nasmijati, premda sam zapravo bio zabrinut što joj je to toliko

smetalo. Imali smo dug put za prijedi, i ako ne budemo mogli trčati naposljetku demo propustiti cijelu

utakmicu.

yes

I Emmett i Jasper me nikada ne bi ostavili na miru zbog toga.

“Ti nedeš trčati.” Malo sam je zadirkivao.

“Meni de pozliti.”

“Samo žmiri, i sve de biti u redu.” Iskreno, ako ne bude vidjela kako brzo idemo, bio sam siguran kako

du modi trčati dovoljno pažljivo da nede ni osjetiti kako se kredemo.

Zagrizla je usnu i ja sam još jednom bio prevladan potrebom da pritisnem svoje usne o njene. Bez i

trenutka sumnje u moju kontrolu – bilo je takvo olakšanje – što sam znao kako joj mogu biti blizu –

nježno sam je poljubio na vrh glave, njen miris mi je prevladao osjetilima. Nizak zvuk pobjegao iz mog

grla, premda se nisam mogao natjerati da mi bude žao što sam to učinio.

Bol je vrijedila toga, da budem ispunjen njenim izvrsnim mirisom, nevjerojatno slađim na vlažnom,

hladnom zraku. Bacila je pogled pun pitanja prema meni, i ja sam bio sretan što joj mogu redi bez

straha da ju ne preplašim.

“Tako dobro mirišeš na kiši.”

“U pozitivnom ili u negativnom smislu?”, pitala je, i crvenjela se i izgledala kriva iz razloga koje ja

nisam mogao pojmiti.

“U oba,“ uzdahnuo sam, „uvijek u oba.”

Kako smo skrenuli na skriveni put cesta je postajala grublja, Bella je počela poskakivati gore i dolje u

sjedalu. Nije se bunila, premda sam mogao čuti kako oštro hvata zrak dok se pokušala umiriti.

Pitao sam se da li je shvatila koliko bi lakše bilo da smo trčali cijelim putem. Kada bi samo mogao nadi

način da ju izliječim od straha od trčanja. Možda kada bi ju prije opustio, dao joj sretnu misao, tako

da kažem, prije no što krenemo. Nasmijao sam se sebi, shvadajudi kako smišljam isprike da ju

ponovno poljubim.

Kada smo stigli do točke gdje Jeep više nije mogao niz stazu, sve sam samo ne usavršio svoj plan. Baš

kako što je Alice predvidjela, kiša je usporavala i nebo je puštalo nekoliko zraka sunca kroz oluju. To je

stvorilo nebeski ugođaj kroz drvede, i našao sam se kao očekujem trenutak sve više i više.

“Oprosti, Bella, odavde demo morati pješice.” Rekao sam nestrpljiv za njenom reakcijom.

“Znaš što? Daj da te tu pričekam.”

“Gdje ti je nestala sva ona hrabrost? Jutros si bila

izvanredna.” Rekao sam, smijudi se na pomisao na Bellu okruženo mojom obitelji, ugodnu i kao kod

kude.

“Još nisam zaboravila kako mi je bilo prošli put.” Rekla je, dajudi mi znak koji sam čekao.

Pojurio sam okolo do njenih vrata popuštajudi kopče njenog pojasa, još jednom udahnuo izvrsni miris

njene kose natopljene kišom.

“Ja du to riješiti, samo ti kreni”, rekla je mahnito. Kao da du je napustiti i na trenutak.

“Hmmm…”, vukao sam se , pitajudi se kako je najbolje da to oblikujem. Želio sam da bude spremna

tako da imamo priliku za racionalno reagiranje. Bio sam savršeno pod kontrolom,

“Očito ti moram preurediti pamdenje.”

Nadajudi se kako može osjetiti naboj, da ima ideju što dolazi, povukao sam je hitro s sjedala i postavio

pažljivo ispred sebe.

“Preurediti mi pamdenje?”, glas joj je drhtao i natjerala me da se zapitam koliko ju to mogu omesti.

Želio sam da zaboravi sve osim nas.

“Tako nekako.” Promumljao sam, gledajudi u nju s svom čežnjom koju sam osjedao sve od tog

trenutka u autu. Moja potreba da budem blizu nje, da je okusim ponovno je preuzimala sva moja

druga osjetila.

Izgledala je kao da nema pojma što se ja spremam uraditi, i pomislio sam da prekrijem zabavljenost

koju je njena naivnost palila u meni. Želedi da shvati, položio sam svoje ruke na Jeep, jednu s svake

njene strane. Dok sam se polako približavao, osjetio sam kako se položila na vrata. Još je bila

zbunjena dok sam naginjao svoje lice prema njoj i punio se njenim mirisom.

„A sad,“ rekao sam, rekao sam uzimajudi još jedan savršeno bolan udah, “što to tebe tačno brine?”

“Pa, ovaj, udaranje u drvo – ”, rekla je, glasa jedva povrh šapata. Mogao sam joj čuti srce kako juri i to

me samo još više uzbudilo. “ – i pogibanje. I zatim povradanje.”

Susprezao sam osmijeh koji je prijetio da razbije intenzivnost trenutka, pustio sam svoje usne da

polagano nađu najmekši mali dio kože njenog grla. Mogao sam okusiti njen adrenalin, osjetiti njen

puls pod svojim usnama. To je bilo predivno i bolno sve u jednom. Pak, nisam se mogao zaustaviti,

trebao sam još nje.

“I još uvijek se brineš?”, promumljao sam, usana još položenih na njenu sve više vrudu kožu.

„Da,“ rekla je napetog glasa. “Oko udaranja

u drvede i povradanja.”

Pustio sam svoj nos da prati ravnom linijom do njene brade dok sam udisao duboko, potpuno opijen.

„A sada?“ nastavio sam, uzbuđen svakim hrapavim dahom kojeg bi udahnula. Kada bi osjetio kako

njene tijelo reagira na moj dodir bilo je predivno, uzbudljivije od bilo čega što sam ikada osjetio.

“Drvede, mučnina,” šapnula je, premda sam mogao vidjeti kako su takve misli davno nestale.

Pritisnuo sam svoje usne o njene mekane kapke, divedi se tome kako su čak i oni imali svoj miris,

svako mjesto njenog tijela čuvalo je svoju tajnu.

“Bella, ne misliš

valjda da bih udario u drvo, zar ne?” šapnuo sam.

“Ne, ali ja bih mogla.” Sva odlučnost je napustila njen glas i osjetio sam kako joj se brada podiže, očiju

još zatvorenih traži moje usne. Odvukao sam svoje usne u nježnim poljupcima niz njen obraz, stao tek

prije no što su moje usne srele njene, produžujudi trenutak tek još malo. Njeni su me plitki udasi

požurivali, njeno iščekivanje lomilo i zadnji komadid moje snage.

“Bih li dopustio drvetu da ti naudi?” promumljao sam, dopuštajudi svojim usnama da nježno prate

njenu donju usnu.

Ved sam mogao okusiti slatkost i želio sam spustiti svoj obrambeni gard, premda sam se negdje u

stražnjem dijelu svog vrlo zamagljenog uma sjetio kako zbog njene sigurnosti to nije bilo mogude.

„Ne,“ uzdahnula je.

Svi njeni raniji strahovi zaboravljeni, baš kao što sam namjeravao. S tim sam znanjem

napokon popustio i poljubio je sa svom ljubavlju i strašću koja je kuhala u meni. Milovao sam

njeno lice, zanesen načinom na koji je drhtala u mom zagrljaju. Nisam se mogao natjerati da

marim ili se pokušam zaustaviti kada su se njene ruke zaključale oko moga vrata i privukle

me bliţe k sebi.

Mogao sam osjetiti svaki centimetar njenog krhkog tijela pritisnutog uz moje, i bio sam

zahvalan malom glasu u straţnjem dijelu moje glave koji je vikao povrh sve moje ţelje,

govoreći mi da ju drţim njeţno. S malim tračkom racionalnog razmišljanja koje mi je ostalo

fokusirao sam se potpuno da ju ne polomim, uhvatila me potpuno ne spremnog kada je

ispustila dubok uzdah u moja usta. Udišući ne promišljeno, bio sam napadnut njenim toplim

dahom i čudovište se pojavilo, pobješnjelo što je bilo drţano u zaljevu toliko dugo.

“Prokletstvo, Bella!”, gotovo sam povikao, premda je ljutnja bila pomalo usmjerena mojoj

slabosti vrijednoj prezira.

“Dokrajčit ćeš me, kunem se da hoćeš.”

Kada sam napokon mogao fokusirati svoj pogled onamo gdje je Bella stajala, vidio sam kako

se objesila kao da nije imala snage drţati se uspravno. Mogao sam biti i zadovoljan sa sobom

da nije završilo tako kako je završilo.

“Neuništiv si”, uzdahnula je još zureći u tlo.

“U to sam moţda vjerovao prije nego što sam tebe

upoznao. Daj, idemo odavde prije nego što učinim nešto

zaista glupo.”

Odvratno čudovište još nije potpuno utihnulo, i ja sam postajao sve frustriraniji sobom s

svakim gorućim dahom koji bi uzeo. Povukao sam Bellu na svoja leĎa, ţeleći da sam je samo

mogao ostaviti u njenom opuštenom stanju umjesto da sam gurao granice, kao sebično biće

što sam i bio. Sva što sam zaista ţelio je da joj bude ugodno trčati sa mnom.

Mogao sam konačno vidjeti otiske stopala ostatka moje obitelji u blatu. Prebrojao sam tragove

i zaključio kao nas svi čekaju. Vjerojatno su se pitali što nas zadrţava. Ili slušali o tome u

mučnim detaljima od Alice. Svakako, sada nije bilo povratka.

Očajnički sam trebao vjetar i brzinu trčanja da mi razbistre um.

Nisam mogao vjerovati da sam bio tako pre samouvjeren. Nikada više ne smijem spustiti svoj

gard s Bellom, ni na jednu sekundu.

Premda je uzbuĎenje toga da se koncentriram na nju i samo na nju, bilo očaravajuće i

predivno. Osjetio sam kako me čvrsto stisnula i znao sam kako je spremna koliko moţe biti.

„Nemoj zaboraviti zatvoriti oči,“ upozorio sam ju, ţeleći da mogu ukloniti bijes iz svog glasa.

Ţelio sam uvijek njeţno razgovarati s Bellom, uvijek. Ma kako se neoprostivo ponio.

Glava joj se zakopala u moja ramena i mogao sam vidjeti kako slijedi moje upute. Trčao sam

samo malo ispod svoje uobičajene brzine, posebno oprezan nadajući se kako ju kretanje neće

smetati ovaj put.

Nalet zraka o moje lice definitivno je pomagao i namjerno sam uzeo polagane, mirne udahe,

fokusirajući se na šumu oko mene. Kada smo stali osjetio sam se svoj ponovno, premda nisam

mogao potpuno isključiti osjećaj gaĎenja samim sobom.

Moja je jedina utjeha bila to što sam znao kako mi je Bella, dobre duše kakve je i bila, već

oprostila sve.

Posegnuo sam gore i njeţno joj pomilovao kosu, nadajući se kako moţe osjetiti kako sam ja

natrag pod kontrolom. Kako ju volim, i kako mi je ţao.

„Gotovo je, Bella,“ rekao sam joj njeţno. Nakon jednog kratkog trenutka osjetio sam kako se

opustila iz stiska, premda da sam znao kako je nestabilna bila natjerao bi ju da se drţi malo

duţe.

Tvrdoglava kao uvijek, pokušala je sići sama i završila na gomili trave.

„Oh!“ promumljala je, iritirana svojim uobičajenim nedostatkom ravnoteţe.

Gledao sam ju paţljivo, pitajući se zašto nije traţila pomoć kao i zadnji put.

Izgledala je zbunjeno, moţda čak i malo dezorijentirano, i onda krajnje uznemireno cijelom

stvari.

Pak se cijelo vrijeme nije pokušala pridignuti. Nisam se trebao nasmijati, ali je njen cijeli

izraz bio takva koncentracija emocija da se nisam mogao suzdrţati.

Ustala je nisku gunĎajući i počela se otresati, promašujući gotovo polovicu onog što se

nakupilo po njenom kaputu. Nisam mogao zadrţati smijeh, premda sam se osjećao loše. To ju

je očito još više uzrujavalo. Kako je odjurila u šumu u potpuno pogrešnom smjeru, pribrao

sam se i omotao svoje ruke oko njenog struka.

“Kamo si pošla, Bella?” pitao sam, pobrinuvši se da mi glas bude blag. Izgledala je tako ljuto

i ja sam se osjećao prilično kriv što sam stvari samo pogoršao, umjesto poboljšao.

“Gledati utakmicu bejzbola. Tebe igranje očito više

ne zanima, ali sigurna sam da će se ostali dobro provesti

i bez tebe.” Bijesan ton koji je izašao s njenih mekih usana bio je zbunjujući.

Ponovno nisam mogao razumjeti zbog čega su je male stvari smetale toliko više od stvari koje

su joj uistinu trebale smetati. Pala je i ja sam se nasmijao. O.K. bilo je to potpuno

bezosjećajno, ali u svoju obranu, smijao sam se više od olakšanja nego od čega drugog.

Incident prije našeg trčanja bio je veoma uznemirujući.

“Ideš u pogrešnom smjeru.” Rekao sam njeţno, nisam ju ţelio uzrujati još više. Bez riječi se

vukla prema polju. Posegnuo sam opet za njom, drţeći je blizu ali njeţno.

“Ne ljuti se,“ molio sam „sam se mogao suzdrţati. Da si samo

vidjela kakvu si facu sloţila.” Nasmijao sam se meko još jednom, ovaj put jednostavno iz

radosti što ju imam ponovno u svojim rukama.

“A da, ti si jedini koji se smije naljutiti?”, pitala je, podignutih obrva i glasa koji je optuţivao.

“Nisam se naljutio na tebe.” Pojasnio sam, pitajući se kako misli da i se ikada mogao ljutiti na

nju zbog svojih groznih pogrešaka.

“„Bella, dokrajčit ćeš me‟?”, bilo je tu tuge koju nisam baš mogao objasniti dok mi je

ponavljala moje budalaste riječi.

“To je jednostavno bila činjenična izjava.” Rekao sam, mrzeći se što sam rekao nešto

nepovratno uvredljivo.

“Naljutio si se.”

„Da“ priznao sam. Bio sam još ljut, samo na sebe. Uvijek na sebe.

“Ali upravo si rekao – ”

“Da se ne ljutim na tebe. Zar ti to nije jasno, Bella?” zar još nije shvatila? Oboţavao sam ju,

bio sam zanesen svakim njenim dahom, premda stalno svjestan činjenice kako nisam

zasluţivao ništa od toga.

“Zar ne shvaćaš?” pitao sam, premda je zvučalo kao da ju preklinjem.

Moţda sam i preklinjao. Trebao sam da zna kako nikada neću kriviti nju što je izazivala moje

najodvratnije odgovore.

“Što mi to nije jasno?”, pitala je ljuto i njene su oči traţile moje za odgovor koji čini se nije

mogla shvatiti.

“Nikad se ne ljutim na tebe – kako bih se mogao?

Kad si tako hrabra, predana i… topla.”

“Zašto, onda?”, izdahnula je, očito odlučna da razumije na način na koji sam ja očajnički ţelio

da shvati. Posegnuo sam, i drţao njeno savršeno, meko, prekrasno lice u svojim rukama,

ponovno preplavljen tim koliko ju volim.

“Strašno sam bijesan na samoga sebe”, šapnuo sam, i njen se izraz odmah smekšao, kao da je

bila šokirana što čuje te riječi.

“Jer se nikako ne uspijevam spriječiti da te ne ugrozim.

Samo moje postojanje dovodi te u pogibelj. Katkad se

istinski mrzim. Morao bih biti jači, morao bih moći – ”

Za čudo, njena ţelja da me zaustavi od tog da iti spomenem odlazak bila je još tu unatoč mom

ponašanju. Osjetio sam kako njeni meki vrhovi prstiju, dodiruju moje usne, pokušavaju me

utihnuti.

„Nemoj,“ rekla je jednostavno, i kako sam mogao odbiti? Nije bilo ničega što sam ţelio više

od toga da ostanem s njom, zauvijek.

Posegnuo sam gore kako bi uzeo njenu ruku u svoju i donio je do svog obraza, nevoljan da

pustim njen topao dodir. Pritisnuo sam je o svoje lice, diveći se tome kako se divno osjećala

njena koţa na mojoj i snazi onoga što me činilo da osjećam.

“Volim te”, rekao sam joj, gledajući duboko u njene oči kako bi se uvjerio da je shvatila

koliko.

“Slaba je to isprika za ovo što

radim, ali svejedno je istinita.”

Baš kada sam mislio kako ju ne mogu voljeti više, najblesaviji osmjeh joj se proširio licem i

zarumenila se ljupkom sjenom ruţičaste. Nisam propitkivao, bio sam samo sretan što je još

bila uzbuĎena oko mojih priznanja ljubavi. Nadao sam se kako moje riječi nikada neće

prestati izazivati taj odgovor, jer joj nikada neću prestati govoriti, i njen rumeni osmijeh je bio

posjetnik koji sam trebao da ju čini sretnom to čuti.

“A sad, molim te, nastoj se suzdrţati”, rekao sam, pola zadirkivao, pola ju molio da samo

ostane mirna ovaj put. Trebao sam znati kako je mogu poljubiti bez da se to pretvori u takvo

mučenje.

Poljubio sam ju veoma njeţno, tiho ju moleći da zadrţi kontrolu dok sam se ja očajnički

hvatao za svoju.

Čak i za kratke sekunde što su moje sune bile uz njene, bile su prekrasne, i bio sam razočaran

kada sam osjetio njen uzdah i povukao se. Zurio sam u nju, zbunjen.

“Obećao si načelniku Swanu da ćeš me rano vratiti

kući, sjećaš se? Bolje da krenemo.”

“Na zapovijed, gospodična.” Rekao sam s osmjehom, premda sam ţelio da nije završilo tako

rano. Taj je put najrazumnije odgovorila na moj poljubac i nadao sam se kako ću moći ostati u

trenutku samo malo dulje.

Drţao sam njenu ruku dok smo hodali kroz zadnji reda drveća obraslog mahovinom dok

nismo stigli do terena. Bilo je to naše najdraţe skrovište i dovoljno daleko od grada da će se

glasni udarci palice uklopiti savršeno s grmljavinom. Gledao sam kako se Belline oči šire dok

je upijala scenu koja je postala uobičajeno mjesto za nas.

Alice je vjeţbala svoja lagano brza bacanja. Carlise jurio od baze do baze, pripremajući polje

za utakmicu. Esme, kao i uvijek, gledala je našu obitelj s ljubavlju i oboţavanjem. Bejzbol

nije bila njena najdraţa razbibriga, ali se veselila zbog sreće koju nam je donosio. Toplo se

nasmijala kada je vidjela Bellu i mene preko terena i poţurila do nas. Rosalie je u svoj svojoj

slavi odbila i pogledati u našem smjeru, marširajući prema ostalima s bujicom uvreda koje su

joj jurile kroz um.

Emmett ju je gledao, ili ju radije zaljubljeno pogledavao, na dug trenutak prije no što je

krenuo za Esme.

Zbilja vam je trebalo dugo da doĎete, rekao je s smiješkom. I čovječe jeste bilo glasno…

Ţelio sam zuriti u njega, ali je Esme već gledala u mene najmilijim očima. Nije bilo potrebe

da joj zna kakav je idiot Emmett bio.

“Jesmo li to tebe čuli, Edwarde?”, pitala je slatko.

“Zvučalo je kao da se neki medvjed guši”, Emmett je dodao tonom koji je zvučao kao ruganje

više no briga.

Bella se samo nasmijala Esme i potvrdila, “To je bio

on.”

Ako je još bila ljuta na mene, očito će to pustiti, barem ispred moje obitelji. Uvijek slika

ljubaznosti, pokušavajući usrećiti vampire.

“Bella je bila nehotice smiješna”, dodao sam i brzo zareţao na Emmetta dok je Esmina paţnja

bila na Belli.

Da, kladim se kako ste vas dvoje sve smijeh i razdraganost. Sada, moţeš li se odvojiti od

njenog boka dovoljno dugo da bi odigrao pristojnu utakmicu?

Hvala Bogu Alice je jurila do nas, uzbuĎenje joj je bilo ispisano po cijelom licu.

„Vrijeme je,“ rekla je baš kada se prvi val grmljavine zakotrljao preko polja. Osjetio sam kako

je Bella zadrhtala pored mene i na trenutak sam se zapitao da li ju mogu napustiti dovoljno

dugo kako bi igrao. Ţelio sam je zamotati u svoje ruke i nikada ne pustiti.

“Da te ţmarci proĎu, je l‟ tako?”, Emmett je rekao namigujući Belli dok je grmljavina

nestajala na drugoj strani.

“Idemo.” Alice je zacvrkutala, vukući Emmetta iza sebe.

I ti, Edward, dodala je. Vrijeme je da se praviš vaţan ponovno.

Dok sam gledao svoju obitelj kako zauzimaju svoja mjesta, uzbuĎenje igre me počelo

prevladavati. Prošlo je tako mnogo i bilo je uvijek veselo, moći pustiti punu jačinu naše snage

i brzine bez da išta polomimo. Osim pokoje palice.

“Spremna si za malo igranja?”, pitao sam Bellu.

Zurila je u mene s samo tračkom oklijevanja prije no što je promumljala, “naprijed

naši!”

Morao sam se nasmijati na njen glumljeni entuzijazam. Zbilja se trudila. Bilo mi je drago što

će Esme sjediti s njom, drţati ju nekako prizemljenu u stvarnosti dok mi ostali budemo kao

duhovi jurili terenom.

Nisam bio siguran koliko će joj od utakmice zapravo biti jasno, nije da sam mislio kako zbilja

mari o pravilima igre. S uzdahom opraštanja i dodirom njene svilenkaste kose, pojurio sam se

naći s ostalima, praveći se vaţan moţda smo malo. Zbilja je bilo zabavno to što sam bio

najbrţi. Borio sam se s potrebom da slušam Bellin i Esmin razgovor, odlučivši kako je dobro

što napokon mogu razgovarati, samo njih dvije.

Bella je bila tako zabrinuta zbog odobrenja moje obitelji, i ako je itko moţe uvjeriti u to

koliko je već bila voljena, bila je to Esme i njena nepogrešiva milina i iskrenost.

Kada su svi zauzeli svoja mjesta, čuo sam Esmin poziv. “Idemo. Udarač, spreman.”

Emmett je iskoraknuo na bazu i ja sam slušao dok je Alice razmišljala o savršenom prvom

bacanju. Nisam često mogao igrati bilo kakvu vrstu utakmice s njima, većinom zbog toga što

su mislili kako imam nepravednu prednost, to što sam ih mogao čuti što planiraju prije no što

bi to uradili. Bejzboj je bio jedan od rijetkih sportova u kojem se odlučili kako im moja moć

ne moţe baš štetiti.

Ako ništa, mislili su da će me to što čujem njihovo stalno unutarnje brbljanje dovoljno omesti

pa će mi pobjeći stvari. Kada je Alice napokon pustila loptu, odletio sam prema Emmettu.

Projurio sam pored njega u magli. Nije ni trepnuo.

Prvi promašaj, Alice je pomislila samodopadno dok joj se vragolast osmjeh širio preko

obraza.

Biti će to dobra utakmica.

Pripremala se za drugi udarac ali je Emmett bio spreman ovaj put. Obično ga je mogla jedino

provući prošuljati pored njega kao što bi bilo tko od nas mogao dobiti samo jedan solidan

udarac prije no što njegova razoruţavajuća snaga i instinkt preuzmu. Bilo je to najbliţe što je

ikada došao poštenoj borbi, premda je naučio tijekom godina, ako samo prestane

razmišljati,da brzo moţe povratiti prednost.

Baš tako Emmett, samo nemoj razmišljati. To je uvijek odgovor.

Alice je lansirala svoje drugo bacanje i palica se sudarila s lopticom. Emmett je pobjedonosno

krenuo.

Idi! Alice je pomislila i ja sam već jurio kroz drveće, očiju zaključanih na lopti. Svaki tračak

snage uloţio sam u trčanje, moja su stopala jedva dodirivala tlo, i počeo sam se zaustavljati.

Čvrsto sam poloţio svoje stopalo, bacio sam se u zrak i zgrabio loptu. Gotovo sam poţelio da

je Bella mogla to vidjeti.

Čuo sam kako je Emmett povikao „Aut!“ baš kada sam ponovno ulazio na čistinu, i

nasmiješio se Emmettovom ljutom izgledu. Igru je shvaćao ozbiljno. Rosalie je bila na redu

sljedeća i zurila je preko Alice prema meni.

Ne mogu vjerovati kako je doveo ljudsku osobu na ovo. I svi se ponašaju kao da je to

normalno.

Da,

Bella doĎi u našu kuću. Svakako, doĎi gledati utakmicu. Što god. Samo dovedi djevojku

doma, nije neka stvar.

Misli su joj se zapalile i ja sam se nasmijao kako je to odvlačenje paţnje natjeralo da propusti

prvo i drugo od Alicinih bacanja. Napokon je utišala svoje uvrede i koncentrirala se, udarajući

treće čvršće.

Naravno da nisam trebao trčati tako brzo da ulovim njenu loptu, premda sam morao skočiti

više. Obično je udarala gore u drveća. Zadivljujuće, otkrila je kako da me ţivcira čak i

bejzbolskom tehnikom.

Dva auta, i bio je Jasperov red. Zauzeo je svoje mjesto, mašući palicom okolo i smiješeći se

podmuklo Alice. Uvijek bi našli trenutak za flertovati, čak i usred igre.

„Volim te bejbe,“ promumljao je dok mu je otpuhnula poljubac prije no što je zavrtjela

lopticu pored njega što je rezultiralo njegovim prvim promašajem. Njegov osmijeh nikada nije

blijedio, bio je pre zaljubljen da bi mario previše o činjenici što ga njegova djevojka

pobjeĎuje. Drugo je bacanje bilo nisko i Jasper ga je udario o zemlju od kud se odbila ravno

prema Carliseu. Odbio ju je sa svoje noge i otrčao do prve baze, sudarajući se s Jasperom dok

su oboje prasnuli u smijeh.

Krajičkom oka sam vidio kako je Bella skočila na noge, izraz brige pojavio joj se na licu.

Činilo se da se opustila kada joj je Esme njeţno rekla, “spašena”, i oklijevajući sjela natrag

dolje.

Mislio sam kako je shvatila kako je potrebno malo više od običnog sudaranja jedno u drugo

da se uzrokuje imalo štete. Trebao bih ju pustiti da gleda jednom mene i Emmetta i potruditi

ću se da joj dokaţem kako se nema baš zbog ničega brinuti.

Moj je tim bio na redu za udarati i Emmett je preuzeo Alicino mjesto na mjestu bacača.

Nasmijao mi se dok sam prilazio s palicom i preokrenuo sam mu očima. Njegov je najdraţi

trik bio prolaziti periodičnu tablicu u glavi, samo da bude siguran kako nemam saznanje kako

i gdje će baciti lopticu meni. Prvi se udarac zavrtio pored mene i čuo sam ga kako se smijulji.

Oh, da. Vjeţbao sam.

Koncentrirao sam se i čvrsto uhvatio palicu dok sam pokušao udariti drugu lopticu. Drugi

promašaj.

Još jedan smijeh od Emmetta.

Hajde, moţeš ti to bolje. Bella gleda…

Prisilio sam se da se fokusiram, ignorirajući njegovo mentalno brbljanje. Kao blijesak loptica

je napustila njegovu ruku i konačno se sudarila s mojom palicom. Odjurio sam, gledajući

kako Rosalie trči za lopticom koju nije očekivala kako ću pogoditi. Znao sam kako nema

šanse da ju uhvati i trijumfalno sam se nasmijao dok sam optrčavao bazu, bacajući brz

osmijeh u Bellinom smjeru.

Emmett je uspio izbaciti prvo Alice, onda Carlisea. Odlučan i samouvjeren dok sam istupao

na drugu rundu udaranja, udario sam prvo od njegovih bacanja s jakim lomom. Dio palice je

odletio u zrak i ja sam jurnuo. Ovaj put je Rosalie bila spremna, počela trčati prije no što je

Emmett i ispustio lopticu. Znao sam kako ju je ulovila kada sam čuo njen pobjedonosni povik

koji je došao iz sredine šume.

Rotirali smo red udaranja, Emmett ravnomjerno kako je Alice izbacila Jaspera van, Rosalie je

stigla do prve samo zahvaljujući Carliseovoj brzini i spretnosti. S podmuklim osmijehom

Emmett je iskoraknuo na nasip i udario prvo bacanje. Odjurio sam i skočio za njom ali ju

nisam mogao uhvatiti kako se odbila od mojih prstiju, zatim od drveta i zakopala u gusti sloj

paprati. Dok sam je našao, i Rosalie i Emmett su se smijali s baze.

Jasper je uspio udariti Alicino prvo bacanje i to je otklizalo gotovo pre lako u moje ruke, i

time postalo njihov treći aut. Oduševljen uzbuĎenjem igre, otrčao sam do Belle dok smo

mijenjali pozicije i Carlise primio palicu. Nije mi pobjeglo kako se Alice široko smijala meni

dok sam prilazio Belli.

“Što kaţeš?”

“Jedno je sigurno, nikad više neću moći izdrţati dosadni

stari prvoligaški bejzbol.” Rekla je s osmijehom.

“A baš imam dojam da si se tome dosad često posvećivala”, rekao sam, smijući se tome

koliko se jako trudila izgledati uzbuĎeno.

Dobro se zabavlja, Edward, Esme me uvjerila s pogledom postranice.

Veoma je impresionirana.

“Malo sam razočarana”, rekla je s najsmješnijim malim osmijehom.

“Zašto?”

“Pa, bilo bi lijepo kad bih mogla naći bar nešto što ne

radiš bolje od svih ostalih na svijetu.”

Vidiš, rekla sam ti. Ponosna je na tebe, Esme je dodala. Široko sam se osmjehnuo Belli i

slušao njeno ubrzano srce.

„Na mene je red,“ rekao sam nevoljno, dok su me nestrpljive misli drugog tima odvlačila od

trenutka.

Primijetio sam kako se Rosalie polako povlači u šumu, pa sam odlučio udariti nisko. Uklizao

sam u drugu upravo prije no što me Emmett sustigao, i čekao Carliseov udarac koji će mi

nadao sam se dati priliku da završim optrčavanje. Nije razočarao, poslao je lopticu da jedri

kroz drveće.

Odšetao sam leţerno prema bazi, puštajući Carlisea da sustigne, i oboje smo došli do baze

zajedno s osmijehom i peticama dok je Alice doletjela kako bi se pridruţila slavlju.

Naš je tim brzo preuzeo vodstvo dok je Emmett mumljao stvari kao „sreća,“ i „praviš se

vaţan“ ispod daha. Bili smo u sredini petoj dijelu utakmice kada je Alice ispustila loptu s

uzdahom. Zurio sam u nju s uţasom dok su slike koje su je napadale punile svaku moju

misao.

Vampiri crvenih očiju jurili su kroz šumu. Išli su ravno prema nama. Nisam mario da ju pitam

za detalje, mogao sam misliti samo na jednu stvar. Pojurio sam do Belle, zaključao svoje ruke

čvrsto oko nje dok sam nastavio prebirati po onome što je točno Alice vidjela.

“Alice?”, pitala je Esme nervozno, premda je njen pogled bio fiksiran na zaštitnički poloţaj

koji sam zauzeo preko Belle.

“Nisam dobro vidjela – nije mi bilo jasno”, Alice je izdahnula u isprici, oči su joj zurile u

moje.

Ţao mi je, Edward. Trebala sam bolje paziti. Protresao sam glavom, ne ţeleći da osjeća više

krivnje no što sam već uzrokovao danas. Bila je to moja krivnja, što sam doveo Bellu toliko

daleko u šumu kada smo znali kako su nomadi blizu.

“Što je bilo, Alice?” Carlise je pitao dok je ostatak moje obitelji formirao krug oko nas.

“Putovali su mnogo brţe nego što sam mislila. Vidim

da prije nisam pojmila perspektivu kako treba”, rekla je krivo, gledajući u Jaspera. Prijetnja

opasnosti počela je sjedati i on se pribliţio bliţe njoj, zaštitnički kao što sam ja bio prema

Belli. Alice je bila znatno manje lomljiva, premda to naravno nije poništavalo njegov instinkt

da ju brani.

“Što se promijenilo?” pitao ju je njeţno.

“Čuli su nas kako igramo, pa su promijenili smjer”, rekla je jadno.

Ţao mi je, trebala sam to vidjeti. Njen je um ponavljao. Svi smo gledali u Bellu koja je

izgledala bljeĎa no što sam je ikada vidio.

“Koliko još?”, Carlise me pitao, najvjerojatnije shvaćajući pošto ih već mogu čuti jasno kako

je odgovor bio, „premalo.“

Paţljivo sam slušao, zabrinut kada sam ih pronašao tako brzo. Fokusirati se na glasove koje

nisam čuo nikada prije obično je bilo teţe, ali je njihova namjera bila kristalno jaka. Bili su

znatiţeljni, nadajući se kako će vidjeti nekonvencionalne vampire koje nisu mogli razumjeti.

I ţeljeli su igrati.

Ovo bi trebalo biti zanimljivo.

Oni se zapravo nazivaju obitelji, kako apsurdno.

Moţda nam dopuste da se priključimo utakmici. Oh, malo sporta bi bilo tako zabavno.

“Manje od pet minuta.“ Konačno sam rekao, procjenjujući najbolje što sam mogao od njihova

okruţenja i brzine kojom su putovali. „Trče – htjeli bi se pridruţiti

igri.” Dodao sam s gaĎenjem. Mi smo im bili nešto kao znanstveni projekt.

“Hoćeš li stići?”, Carlise je pitao u nadi, gledajući u Bellino uţasnuto lice.

“Ne, ne dok nosim – ” zaustavio sam se, ne ţeleći Belli dati način da se osjeća kako je išta od

ovoga bila njena krivica. Bio sam neoprezan i morao sam dokučiti kako da ju ponovno učinim

sigurnom.

„Osim toga,“ dodao sam kako je uţasna misao prošla mojim umom, “zadnje

što nam treba bilo bi da je nanjuše i nadaju se u

lov.”

Bella je zadrhtala do mene i ja sam je primio bliţe, ţeleći da je natrag u svom krevetu, sigurno

sklupčana u mom naručju dok ju uspavljujem u san.

“Koliko ih je?”, Emmett je pitao Alice, dok se njegovo tijelo odmah prebacilo u borbeni

poloţaj. Naravno kako će on pretpostaviti kako ovo mora završiti uništenjem.

“Troje!” rekao je, bolestan mu se osmijeh proširio licem. “Neka doĎu.”

Potrebno mi je malo vjeţbe, njegov je um dodao, pre uzbuĎen idejom.

Nisam ţelio razmišljati o tome kako sam bio nekako u miru s ţeljom mog brata da rastrga na

komadiće bilo koga tko je prijetio našoj usko povezanoj obitelji.

Iskreno sam se nadao kako neće doći do toga, ali… što god bude potrebno da Bellu zadrţimo

sigurnom.

Svi smo se, osim Emmetta koji je bio prezauzet planiranjem borbe, okrenuli Carliseu,.

U ovakvim situacijama svi smo se oslanjali na njega kao voĎu, kako bi nam pomogao da

odaberemo najbolji put djelovanja. Prolazio sam kroz Alicin um, pokušavajući pronaći bilo

što što nam je promaknulo kada je Carlise progovorio ponovno.

“Nastavimo mi samo utakmicu”, rekao je mirno. “Alice

kaţe da su jednostavno radoznali.”

Zurio sam u njega raširenih očiju, nevoljan da prihvatim kako je najbolja stvar da samo

stojimo i čekamo.

Vjeruj mi, Edward. Tako je najbolje. Moţeš ju odvesti na sigurno bez da riskiraš susret s

njima. Drţati ćemo je iza nas dok ih ne uspijemo omesti kako bi ti osigurali bijeg koji ti je

potreban. Neću dozvoliti da se bilo što desi nikome od naše obitelji.

Esme je gledala intenzitet mog pogleda prema Carliseu.

I mi ju volimo, Edward. Nećemo dopustiti da joj se išta dogodi, dodala je.

Još jednom su njene misli bile savršeno sinkronizirane s njegovima, i ja sam se odmah opustio

na čistu uvjerljivost u njenom tonu. Ako doĎe do toga moja bi se obitelj borila za djevojku

koju volim, i volio sam ih sve više zbog toga.

„Jesu li ţedni=“ promumljala je na glas tako da ju je Carlise mogao čuti. Protresao sam

glavom, u olakšanju što se činilo kako ni jedno od njih ne razmišlja o lovu. Ma koliko sam

mrzio misliti o ljudskoj krvi koja je morala biti nedavno prolivena, manje sam se bojao za

Bellu. Njihova osjetila neće biti tako izoštrena onako kako bi bila da se nisu preţderali.

“Ti hvataj, Esme. Ja ću sada suditi .” rekao sam konačno, čvršće zauzimajući stav kao Bellin

zaštitnik.

Moja se zakletva njoj nikada nije osjećala jače dok sam razmišljao do kuda bi išao da

osiguram njenu sigurnost. Boriti ću se sa svima ako budem morao, sve ih rastrgati na

komadiće.

Svi su zauzeli svoje pozicije na terenu, Alice i Esme ostali najbliţi. Nitko se nije usudio otići

više no što je potrebno kako bi odrţali predstavu igre.

“Raspusti kosu”, šapnuo sam Belli sjećajući se kako sam mislio da će to pomoći kada je išla

upoznati moju obitelj. Bilo je suludo misliti kako će tanak sloj kose zamaskirati njen izvrstan

miris, ali ipak morao sam učiniti sve u svojoj moći da ju sakrijem. Kako je raspustila svoj rep

i razmrsila kosu to je samo promiješalo njen miris više, puneći zrak oko nas s njim.

“Stiţu oni drugi.” Rekla je tiho, pokušavajući zamaskirati strah.

“Da, budi vrlo mirna, samo šuti i ne udaljavaj se od

mene, molim te.” Ja sam pokušavao sakriti svoj uţas, nisam ţelio da se boji više no što se

bojala. Njeţno i s ljubavlju, prošao sam prstima kroz njenu kosu i doveo je oko njenog lica,

pokrivajući što sam više koţe mogao.

“To neće pomoći”, Alice je šapnula, gledajući moje postupke. “Nanjušila

sam je s druge strane polja.”

“Znam.” Priznao sam, sjećajući se kako je svako šuškanje vjetra donosio njen miris meni kao

plimni val. Samo sam se nadao kako njena krv neće biti tako jaka našim posjetiocima, da će

njihova osjetila biti tupa, njen miris zamaskiran svim drugim mirisima šume i divljeg ţivota.

Dok smo gledali ostale kako nastavljaju utakmicu, njihove oči kako stalno su stalno letjele

kroz šumu koja je okruţivala, Bella je pogledala u mene. “Što te Esme upitala?”

Nisam ţelio išta skrivati od nje. Tako je dobro primjećivala. Razmišljao sam da li da joj

kaţem ili ne, ali sam zaključio kako je bolje da zna. Bio sam jako sretan što je odgovor na

Esmino pitanje bio u našu korist i nadao sam se kako će joj zbog toga biti malo lakše.

“Jesu li ţedni”, rekao sam meko, pokušavajući napuniti svoj glas s uvjerenjem.

Slušao sam misli svoje obitelji, sve osim onih koje su se fokusirale na svaki mogući rasplet

situacije.

Emmett je bio siguran kako će završiti tučom i uspio je Jaspera malo uzbuditi idejom. Carlise,

uvijek glas razuma, smišljao je načine kako da ih jednostavno nagovori na odlazak. Alice mi

se nije mogla prestati ispričavati, zbog čega sam se osjećao još jadnije.

Esme je mumljala pozitivne misli i obećanja kako će sve biti uredu.

Rosalie je bila… odvratna. Dosegnula je svoje novo najniţe i ja sam se veoma trudio da

blokiram njenu svaku misao.

Smiješno. Sav ovaj nemir kako bi spasili neku djevojku koju Edward ne moţe ostaviti.

Trebala je samo ostati kod kuće. Nije vrijedno moje energije, ničega…

Zurio sam u šumu, pokušavajući shvatiti iz kojeg će smjera doći. Morao sad drţati što je veću

udaljenost moguće izmeĎu njih i Belle. Moţda je Carlise bio u pravu. Moţda ih jednostavno

navuče na priču, odgovori na sva njihova pitanja o čudnim vegeterijanskim vampirima koji su

ih tako fascinirali. Bella i ja bi mogli jednostavno odšetati do tu dok njihova paţnja ne bude

usmjerena prema nama. Pokušao sam se uvjeriti kako je to moguće, ali mi je nešto u meni

govorilo kako neće biti tako jednostavno.

“Ţao mi je, Bella”, šapnuo sam, prezirući sebe zbog svoje gluposti.

“Bilo je glupo,

neodgovorno, ovako te izloţiti. Tako mi je ţao.”

Nije rekla ni riječ, premda sam se nadao kako je znala da ću radije umrijeti prije no što

dopustim da joj se bilo što dogodi. Osjetio sam kako mi se dah zaustavio dok sam vidio prvi

tračak kretanja u drveću iza desnog terena. Stao sam pred Bellu, blokirajuće je najbolje što

sam mogao od njihovog prilaska. Ostatak moje obitelji čuo je buku sekundu nakon mene.

Lomljenje grana, pomicanje drveća, i čelične korake tri vampira koja su prijetila uništiti osobu

koju sam volio najviše.

19.Lov

Moja se čeljust čvrsto skupila dok sam se borio a da ne posegnem kako bi se uhvatio za Bellu. Sve je u

meni željelo omotati ruke oko nje, zaštiti ju, pružiti joj utočište od onoga što god da je slijedilo. Ali

znao sam bolje. I ako nisam, Carliseove su me jurede misli posjetile zašto se trebam ponašati

normalno dok je tiho ponavljao jednu i samo jednu stvar.

Mora se uklopiti… ne smijemo privlačiti pozornost na nju.

Kako su tri nomada iskoraknula iz šume iz šume na čistinu, moja obitelj i ja smo se instinktivno skupili

zajedno. Formirali smo neku vrstu strelice u travi s Carliseom na vrhu, naš vođa kao i uvijek, i Emmett

i Jasper su bili prespremni da napadnu sa svake njegove strane. Rosalie i Esme bili su iza Emmetta,

Alice i ja iza Jaspera, oboje pažljivo pokušavali blokirati Bellin miris od nadolazedih predatora.

Zrcaledi naš oblik, jedan od muškaraca je hodao na čelu, žena i drugi muškarac na svakoj njegovoj

strani nekoliko koraka iza. Slušao sam pažljivo, pokušavajudi pokupiti bilo kakvu promjenu u njihovim

mislima, bilo što što bi upudivalo da su znali da su u prisustvu ljudskog bida.

Znajudi da su Emmett i Jaspe spremni za borbu, i kako de se i drugi pridružiti kako bi nas zaštitili,

planirao sam svoj bijeg ako bude potreban. Ma koliko de teško biti pobjedi znajudi da se moja obitelj

bori za nas, nedu oklijevati ni na jedan trenutak kako bi odnio Bellu na sigurno ako i jedan od nomada

pomisli na to da joj naudi.

Zbilja ih je mnogo, pomislio je muškarac na čelu.

Koja čudna stvorenja, tu okolo igraju igrice kao sretna obitelj, promumljala je žena očito iziritirana.

Toliko savršeno pre ukusnih opcija za ručak luta ovim smiješnim gradom a on se hrane čim…

vjevericama? Sekundu poslije, muškarci su nas gledali sarkastično , i ja sam se borio s režanjem koje

mi se penjalo kroz grlo. Mislio sam na to koliko se Carlise trudio kako bi očuvao ljudski život, i

razbjesnilo bi me kada bi čuo da je bio zanemaren tako ležerno. Bio sam zahvalan što sam bio jedino

ja onaj koji je to morao istrpiti. Nadao sam se kako de naš kratki susret zadovoljiti njihovu znatiželju i

kada bude gotov kako de odmah otidi. Namrštio sam se od same pomisli da se hrane na našem

teritoriju.

Carlise je uzeo nekoliko pokusnih koraka prema grupi, Emmett i Jasper su mu bili odmah za petama.

Mogao sam vidjeti trud koji im je trebao kako bi zadržali svoj stav smirenim i opuštenim. Dok su

puhali nježno, osjetio sam kako mi se ruke skupljaju u šake do sam čekao nomade da reagiraju.

Hvala Bogu, Bellin je miris bio otpuhan u suprotnom smjeru, i ja sam se opustio dok se prvi muškarac

primakao Carliseu, bez ičega što bi upudivalo kako je osjetio da bilo što nevalja.

“Učinilo nam se da čujemo utakmicu”, rekao je ležerno, smijudi se. “Ja

sam Laurent, a ovo su Victoria i James.” Pokazujudi na svoje prijatelje.

“Ja sam Carlisle. Ovo je moja obitelj, Emmett i Jasper,

Rosalie, Esme i Alice, Edward i Bella.”

Sve je uredu, Edward, dodao je, kao da je osjetio paniku koja je provalila kroz mene kada je rekao

njeno ime. Uklopiti se, posjetio sam se. Samo dio obitelji.

Gledao sam kako su Victoria i James pogledavali u svakog od nas oprezno, premda su me njihove

misli uvjerile kako su bili prilično zbunjeni onim što vide. Nisu mogli razumjeti naše izbore, ne samo

naše navike hranjenja ved i to koliko nas je bilo u našoj obitelji.

Kako tako velika grupa ostaje neprimijedena? Victoria je pomislila dok su nas njene oči nastavljale

upijati. James je napeo svoju glavu prema meni i ja sam se ponovno borio kako bi zadržao moj izraz

opuštenim. Uhvatio je intenzitet mog pogleda? Jasper je bacio pogled prema nama, osjedajudi kako

teško postaje za mene da držim pribranost. Osjetio sam nježan val spokoja kako leti oko nas, premda

je to učinilo malo da me smiri.

Priberi se, Edward,. Mogu tek toliko napraviti.

“Imate li mjesta za još nekoliko igrača?”, Laurent je pitao.

“Zapravo,

upravo smo pri kraju. Ali svakako bi nam bilo

drago zaigrati nekom drugom prilikom. Planirate li

dugo ostati u ovom području?” Carlise je pitao i ja sam osjetio kako mi se dah zaustavlja.

“Putujemo na sjever, zapravo, ali zanimalo nas je vidjeti

koga ima u susjedstvu. Ved dugo nismo naišli ni na

kakvo društvo.”

Mogao sam osjetiti kako ostatak moje obitelji izdiše u olakšanju i Carlise je nastavio prijateljskim

tonom.

“Ne, u ovom području obično nema nikoga osim nas

i povremenih namjernika, poput vas.”

“Koji vam prostor obuhvada lovište?”,

Ako to možete uopde nazvati tako… James i Victoria su pomislili u skladu.

“Ove planine, Olimpijsko gorje, a katkad i Obalna gorja

sjeverno i južno odavde. U blizini imamo stalno stanište.

Gore, blizu Denalija, nalazi se još jedna stalna nastamba

poput naše.”

Svi smo vidjeli kako je Laurent uzeo mali korak natrag kao da je u šoku, ali sam samo ja mogao čuti

nalet gotovo nejasne misli koje su mu igrale kroz glavu. Carlise je pokušavao shvatiti njegovu reakciju.

Ne vjeruje pričama, zar ne? Pita se da li smo mi baš kao i ostali, samo prisvajamo teritorij sebi? Pitao

me tiho.

Zbog toga što sam čuo tragove nevjerice u Laurentovu umu koji su gotovo nadvladali njegovu

znatiželju, kimnuo sam gotovo nevidljivo Carliseu.

“Stalno?“ Laurent je napokon pitao. „Kako vam to polazi za rukom?”

“Dođite s nama u naš dom, pa da na miru možemo

porazgovarati, priča je poprilično

duga.”

Calisova je namjera bila dvostruka. Prvo i najvažnije, pružao je meni i Belli bijeg koji nam je trebao.

Kao drugo, uistinu je želio da ovi vampiri koji su bili sve što on nije bio da shvate kako postoji drugi

način života. Želio je da vide kako prolijevanje ljudske krvi nije bila jedina opcija, premda gotovo

uopde nije gajio nadu da de ih promijeniti.

James i Victoria gladali su jedno u drugo dok su razmišljali o tome da li se uopde žele izložiti opasnosti

odlaskom u dom naše velike obitelji. Sve se to činilo strano njima. Laurent je očito bio razdragan

pozivom i toplo nam se nasmiješio.

“To zvuči vrlo zanimljivo, a i dobrodošlo. Lovimo cijelim putem skroz od Ontarija,

pa ved neko vrijeme nismo dobili priliku da se malo

sredimo.”

Njihov se životni stil zaista čini mnogo više higijenski, pomislio je upijajudi našu čistodu. I nakon

popodneva što smo igrali bejzbol, nismo bili ništa u usporedbi s prljavim, razbarušenim stvorenjima

koja su stajala ispred nas, ostatci putovanja i hranjenja vidljivi na svakom prljavom djelidu njih.

“Molim vas, nemojte se uvrijediti, ali bili bismo vam

zahvalni kad biste se suzdržali od lova u neposrednoj

okolici. Moramo ostati vrlo neupadljivi, shvadate”, Carlise je dodao nježno.

“Naravno. Svakako nedemo

posezati na vaš teritorij. Uostalom, upravo smo

objedovali u blizini Seattlea”, nasmijao se ležerno dok smo se mi ostali borili s naletom gađenja koji je

prolazio kroz nas. Mogao sam čuti kako je Bellino srce ubrzalo i ja sam poželio svim u meni da nikada

ne mora čuti gadosti koje su bile uobičajene među najgorima od nas.

Jedino zadovoljstvo koje sam mogao dobiti iz ovog susreta je moje znanje kako sam se zbog toga što

sam stajao između nomada i Belle, osjedao više čovjek no vampir.

“Pokazat demo vam put ako želite potrčati s nama

– Emmette, Alice, vi možete s Edwardom i Bellom u

džipu”, rekao je ležerno. Osjetio sam kako se Bellino disanje smiruje kako je osjetila da se susret bliži

kraju. Ubrzo du je imati sigurnu u svom krevetu, moje de ruke biti oko nje, uspavljivati je

pjevušenjem.

Možda nikada nedu prestati pjevušiti od straha da de ju ova nodna mora preuzeti i uzrokovati joj još

boli.

Dok je grupa počela nestajati i moji strahovi se raspršili, počeo sam se mrziti što sam dopustio da

Bella bude izložena takvoj opasnosti. Bilo je to gotovo bolno kako kada sam se bojao da sam bio

kadar ozlijediti ju, premda sam se ovaj put osjetio nekako oslobođeno. Bilo mi je dozvoljeno da

budem njen zaštitnik, kao što sam se zakleo kako du biti ostatak vremena, i osjetio sam neko

olakšanje što sam uspio održati svoje obedanje.

Baš kako su Carliseove zadnje riječi prije našeg polaska zvonile kroz zrak, povjetarac je opet zapuhao.

Jedva sam imao vremena primijetiti kako se vjetar promijenio i sada je puhao Bellin misris ravno

prema nomadima, kada se Jamsova glava nagnula prema nama. Moje se tijelo napelo, spremno da

skoči na njega ako uzme i jedan korak naprijed prema njoj.

Ljudsko bide! Njegova je svaka misao bila ispunjena njom dok se smještao u polučučanj pripremajudi

se za napad.

Topla krv pulsira, tako krhka…

Spustio sam se kako bi se sreo s njegovim držanjem, usana podignutih nad zube, režao bijesno u

pokušaju da ga natjeram da se povuče.

Nije bio samo brojčano nadjačan ved nadigran. Osjedao sam se jačim i snažnijim no što sam mislio

kako je mogude, vođen najintenzivnijom željom koju sam ikada osjetio. Bjesnila je kroz mene,

razjarena i razarajuda.

Zaštiti Bellu. Ona je sve što je bitno, danas i zauvijek. Ništa joj se loše ne smije dogoditi.

“Što je to?”, blijedo sam čuo kako Laurent pita, premda to nije privuklo nimalo moj pažnje na njega.

Bio sam zauzet pažljivo mjeredi Jamseov svaki pokret dok se pokušao prebaciti na jednu stranu.

Nisam želio da taj divljak i gleda u moju Bellu.

“Ona je s nama.” Carlise je rekao je rekao nepopustljivo.

Edward, ne miči se osim ako on ne napadne.

“Poveli ste užinu?” Laurent je pitao, odjednom ulovivši Bellin miris i nepromišljeno se kredudi prema

nama. Pustio sam da mi još jedno obrambeno režanje pobjegne i Laurent se povukao natrag.

Jamsove misli, koje su bile usredotočene samo na ubijanje, napokon su se smirile u nešto što je

zvučalo gotovo kao zabava.

Malo smo pre zaštitnički prema hrani, zar nismo?

Borio sam se s potrebom da odgovorim, govoredi si kako je zadnje što smo trebali da James

nepovratno otkrije moju sposobnost čitanja njegovih misli.

“Rekao sam da je ona s nama”, Carlise je ponovio čvrsto.

“Ali ona je ljudsko bide”, Laurent je rekao krajnje zapanjen.

Zadivljujude, zbilja su onakvi kakvim se predstavljaju.

„Da,“ rekao je jednostavno kako se Emmett premjestio do njega, upozoravajudi Jamesa očima.

James se uspravio, ali ja sam ostao zgrčen spreman za skok. Bellino pobješnjelo disanje me ubijalo i

pokušao sam blokirati mahnitu paniku njenog srce. Morao sam ostati usredotočen. Sve u meni željelo

ju je zagrabiti i pobjedi, ali nisam imao načina da saznam koliko je brz i jak James bio.

Sve što sam mogao osjetiti bila je njegova odlučnost, i to je bilo dovoljno da me drži zaleđenog u

mjestu. Njegove su oči bile zaključane na Belli, njegove su nozdrve bljesnule i sadistički osmjeh

zaigrao njegovim ustima.

Ovo de biti zanimljivo. Cijela obitelj vampira štiti jedno jadno ljudsko bide.

Jedan se od njih čini prilično vezan za nju.

Bio sam jedva svjestan činjenica kako su Laurent i Carlise još razgovarali. Njihovi su glasovi zvučali

neuobičajeno mirni uzimajudi u obzir što se dešavalo oko njih.

“Čini se da jedni o drugima štošta moramo naučiti.” Laurent je rekao smirujudi.

“Svakako.”

“Ali rado bismo prihvatili vaš poziv.”

Na jedan trenutak, njegova je riječ slomila i moj i Jamesov fokus. Vidio sam kako Laurent baca pogled

prema Belli krajičkom svog oka prije no što je dodao. “I, naravno, nedemo nauditi ljudskoj djevojci.

Nedemo

loviti na vašem teritoriju, kao što sam rekao.”

Žao mi je, sve pada u vodu. Pomsilio je James dok se okrenuo kako bi pogledao u Laurenta. Oči su mu

bliještale do Victorie dok je mislio,

Samo ti i ja, baby, onim što je bio čudno melankoličan ton. Činilo se kako shvada što joj je njegov

pogled govorio i nisam sumnjao kako de ga poslušati.

Interesantno kako je jedno razilaženje u mišljenju bilo sve što je bilo potrebno sa se razori njihova

mala skupina.

„Pokazati demo vam put,“ Carlise je rekao još se obradajudi Laurontu premda sam počeo shvadati

kako snaga trojca leži na Jamesu.

„Jasper, Rosalie, Esme?“

Moja je obitlj brzo formirala uski krug, štitedi Bellu od pogleda. Alice je bila pored nje, gledajudi je

puna ljubavi dok je pokušavala meni ugoditi.

Sve de biti uredu, Edward. Znaju kako se ne mogu boriti protiv svih nas. Najgore je prošlo. Bella je

savršeno sigurna.

“Idemo, Bella.” Rekao sam mekano. Očekivao sam da se pomakne, da se sruši u moje ruke od stresa

zbog svega, ali je bila zaleđena. Posegnuo sam kako bi joj uhvatio lakat, trzajudi ga nježno dok se

njeni mišidi nisu konačno opustili. Povukao sam je do sebe, želedi da mogu trčati ali pokušavao ostati

sabran za slučaj da James gleda. Očito je ved shvatio kao sam zaštitnički bio prema Belli, ali mi je

nešto govorilo kako je još najbolje da ostanem smiren da ga više ne izazivam.

Čim smo bili van pogleda ostalih, povukao sam Bellu gore i njene su se ruke uhvatile za moja ramena.

Nekako se osjedala još krhkija no što je bila prije nekoliko dati. Šapnuo sam tihu ispriku dok sam

otišao zagušujudom brzinom. Znao sam kako Alice i Emmett zaostaju iza sa svakom sekundom koja je

prolazila, ali se nisam mogao prisiliti da usporim. Želio sam Bellu što dalje od tog mjesta, od tih

čudovišta, koliko je god mogude.

Pokušao sam biti nježan dok sam stavljao Bellu u Jeep, ali je bijes rušio kroz moje vene. Bio to bijes na

Jamesa što je žalio uništiti sve što sam volio, ili bijes na sebe što sam mu dao priliku, nisam bio

siguran. Emmett i Alice su nas sustigli, i uskočili u Jeep.

“Veži je”, rekao sam Emmettu dok sam palio motor. Onaj trenutak kada sam čuo klik njenog pojasa

moja je noga čvrsto pritisnula gas. Proklinjao sam se tiho, puštajudi da ljutnja plovi kroz mene radije

no da se borim s njom kao što sam trebao. Bilo je to kukavički i nije bilo pošteno prema Belli, ali je

ljutnja bila lakša od drugih emocija. Ako ne dopustim da me moj bijes preuzme, ostati de mi samo

krivnja, frustracija i očaj.

Bella nede biti sretna onime što slijedi. Nede razumjeti, i ja nažalost nisam mogao dopustiti da to

bude važno.

Dopustio sam da me ljutnja ponovno napuni, stišavajudi agoniju toga što sam znao koliko de je ono

što namjeravamo uraditi uznemiriti. Nadao sam se kako de strah zadržati pitanje za koje sam znao da

dolazi na bar još nekoliko minuta. Neka budem ljut bar još malo duže. Naravno Bella je bila brža.

“Kamo smo pošli?”, pitala je, ni minutu nakon što smo skrenuli na glavnu cestu.

Nisam odgovorio. Nisam se ni pomaknuo.

Edward, moraš pričati s njom.

Suoči se čovječe, svi znamo što radiš.

“Prokletstvo, Edwarde! Kamo me to vodiš?” vrisnula je, lomedi ponovno moje ved mrtvo srce.

Ako ti ne kažeš, ja du, Alice je zaprijetila.

“Moramo te odvesti odavde – daleko odavde – odmah.” Pripremio sam se na njenu reakciju, stežudi

svoj stisak oko upravljača dok moja ruka nije bila kao kalup oko njega.

“Okredi se! Moraš me odvesti kudi!”, povikala je, i čuo sam je kako je počela petljati po svom pojasu.

„Emmett,“ rekao sam, premda je to bio gotovo šapat. Činio sam ono što sam se zakleo kako nikada

nedu činiti. Uzrokovao sam njen jad. Premda sam znao kako je to jedini način da je održim sigurnu,

razdiralo me je, jedno moljenje u muci.

„Ne!“ razdiralo… „Edward!“ Suza… „Ne, ne može ovako.” Zadnji dio snage u meni se raspršivao u

ništa. Znao sam kako to nedu modi dugo podnijeti, i bojao sam se kako du popustiti, dati joj ono za

čim je plakala. Pak ovo je bio jedini način da je održim sigurnom….

“Mora se, Bella“, rekao sam čvrsto, želedi da ona može razumjeti bol koju sam osjedao, „samo šuti,

molim te.” Mirno sam preklinjao, nisam mogao podnijeti još jedan bolan protest.

„Nedu!“ vikala je, ponovno gotovo lomedi zadnji dio moje volje.

„Moraš me vratiti – Charlie de pozvati FBI!

Spopast de tvoju obitelj uzduž i poprijeko – Carlislea i

Esme! Morat de se izgubiti, skrivati se zauvijek!”

“Smiri se, Bella. Nede nam

to biti prvi put.” Rekao sam svečano. Mogao sam razumjeti da Bella ne želi biti odvedena od svog

doma. Znao sam kako de biti zbrinuta za Charlievu sigurnost i ono što de mu njen iznenadni nestanak

napraviti. Ali sam odbio dopustiti joj da bude ovako uznemirena oko toga kroz što de zbog toga moja

obitelj prodi.

“E, nedete zbog mene! Nedete si sve upropastiti zbog

mene!” vrtjela se u svom sjedalu nasilno i ja sam osjetio novi val krivnje kako me preplavljuje. U sred

svega, uspjela je pronadi način na koji de opet svaliti krivicu na sebe.

Opa, Emmett je pomislio, u još jednom od svojih potpuno neprikladnih trenutaka.

Zar ne vidiš što joj to radi, Edward? Znam kako se bojiš, ali ne možeš donositi odluke za nju. Možda

ima drugi način, onaj koji ne uključuje Bellinu otmicu i to da je držimo protiv njene volje. I ja želim da

bude sigurna, ali nedu dozvoliti da nas mrzi zauvijek zbog toga.

Nisam ju pogledao niti sam usporio.

“Edwarde, zaustavi auto.” Alice je rekla na glas, s vatrom u očima. Zurio sam u nju i učvrstio nogu o

pedalu, gurajudi ju sve bliže njenoj maksimalnoj brzini.

“Edwarde, daj da samo porazgovaramo o ovome.” Molila je.

“Ne razumiješ”, povikao sam, pokušavajudi ignorirati kako je moj glas natjerao Bellu da ustukne.

“On je tragač, Alice, jesi li ti to vidjela? Tragač

je!”

Opa, nova pravila se primjenjuju, Emmett je dodao, tek sada počeo shvadati težinu situacije. Alicin se

um brzo napunio bijesom.

Nikada nisam željela koristiti svoje vizije protiv tebe, ali tako mi Bog pomogao redi du joj sve.

“Zaustavi, Edwarde.” Rekla je pre mirno, uzimajudi u obzir kakvu mi je prijetnju upravo uputila.

Nastavio sam povedavati brzinu.

Što misliš da de Bella tada uraditi? Ako bude znala kako de ovo završiti ili njenom smrdu ili

promjenom? Misliš li kako de pobjedi? Ili misliš kako de biti pre željna da nastavi s tim? Zna kao dobro

kao i mi svi kako nedeš dozvoliti da umre.

“Hajde, Edwarde.” Ponovila je.

“Slušaj me, Alice. Vidio sam kakav mu je um. Traganje

je njegova strast, njegova opsesija – a on je želi, Alice

– nju, upravo nju.“ Nodas krede u lov.” Zaurlao sam, tjerajudi je da shvati kako jedna od njenih vizija

nije sigurnija od druge. Ako on nekako dođe do nje i napravi više štete no što vampirski otrov može

popraviti…

„Nodas krede u lov.” Ne dopuštajudi si da završim misao i ne skidajudi nogu s papučice gasa.

“Ne zna kamo – ”

“Što misliš, koliko de mu trebati da

nabasa na njezin miris u mjestu? Čvrsto je skovao plan i

prije nego što je Laurent stigao izgovoriti ono svoje.”

Čuo sam kako je Bella oštro udahnula i odmah požalio što sam rekao te riječi na glas. Bila je tako

fokusirana na to što bi njen nestanak značio za moju obitelj da mora da nije imala vremena misliti na

sigurnost svog oca.

“Charlie! Ne možeš ga ostaviti ondje!

Ne možeš ga ostaviti! Vikala je, konačno shvadajudi ono što sam ja znao čim smo otišli s terena.

Tragač de otidi do njene kude. Nadi de ju brzo, bilo je mogude kako ju je ved našao. Laurent je obedao

kako nede loviti po našoj zemlji, ali James očito nije osjedao nikakvu odanost prema njemu više.

Osjedajudi njenu bol i promislivši o onom što je Alice rekla, moja se noga povukla sa gasa, premda

sam nastavio voziti, još gledajudi ravno naprijed.

Ako možemo nadi način da održimo Charlia sigurnim, biti de voljnija surađivati, Alce je pomislila

mirno, i onda dodala na glas, “Daj da na minutu razmotrimo mogudnosti kojima

raspolažemo”.

Opustio sam nogu s gasa, dok sam slušao na trenutak dok je Emmett razmišljao o svakom mogudem

načinu „kako bi smislio slabu, smiješnu ispriku da obori vampira“, onda sam udario na kočnice.

“Ne raspolažemo mi nikakvim mogudnostima”, rekao sam kroz skupljene zube.

“Nedu ostaviti Charlieja!”, Bella je vikala. Osjetio sam potrebu da se okrenem i da ju pokušam utješiti,

premda sam znao kako je željela samo jednu stvar, i ja joj je nisam mogao dati.

“Moramo je odvesti natrag”, Emmett je rekao.

Što god Alice mislila znaš kako je upravu. Ona ima malo bolji pogled u situaciju.

“Ne.”

“Nije nam ravan, Edwarde. Nede je modi ni taknuti.”

“Pričekat de.”

“Mogu i ja čekati.” Nasmijao se.

Biti de zabavno. Kao vampirska zasjeda. Mislim, zašto Bella mora biti ona koja de otidi? Ja i Jazz

možemo odvudi Jamesa van države. Baš smo pričali o tome koliko je prošlo otkada smo nas dvoje išli

na lijepo, dugo trčanje…

“Nisi ti to vidio – ne shvadaš u čemu je stvar.“ Zajecao sam, mrzedi njegovu ležernost.

„Nakon

što se odluči na lov, nepopustljiv je. Morali bismo ga

ubiti.”

“To je jedna mogudnost.” Nasmijao se.

Samo reci riječ i riješeno je. Nedeš morati niti prljati ruke.

“I ženu. Ona je s njim. Ako dođe do sukoba, i vođa

de im se pridružiti.”

“Nas ima dovoljno.” Rekao je premda je njegov glas sada graničio sa sarkazmom. Previše sam se

trudio. Emmett je znao jako dobro kao i ja da se ovdje nije radilo o sigurnosti moje obitelji.

Naravno kako su nomadi bili nadjačani i ako dođe do borbe bio sam siguran kako demo pobijediti.

Pak neograničena bujica onoga

ako nastavila je igrati mojim umom. Jedan krivi potez s naše strane, jedan trenutak kada ni bili pre

ometeni borbom, i on bi mogao dodi do nje. Znao sam dobro kao i svi ostali kako je jedna sekunda

bila dovoljna da se promijeni sve.

“Ima još jedna mogudnost”, Alice je šapnula, tvrdoglava kao i uvijek.

James je nede dirnuti ako ved bude ugrizena. To de odnijeti cijelu zabavu iz igre…

“Nema – druge – mogudnosti!” viknuo sam, izraz joj se nije promijenio. Znala je kako nema šanse da

to voljno napravim. I kada bi Bella umirala ne znam kako bi se mogao prisiliti da je osudim na ovo

jadno postojanje, iako je jedan bijedni dio mene želio to više od ičega.

Bellu. Zauvijek.

“Želi li neko čuti moj plan?” Bella je rekla, prekidajudi najmirniju misao koju sam imao otkada je cijelo

mučenje počelo.

„Ne,“ opalio sam, premda je ljutnja bila usmjerena samo prema meni.

Ne viči na nju zbog toga što ti se ne sviđa kako njena bududnost izgleda. Ili zato što ti se zapravo sviđa

samo si to ne želiš priznati.

Okej, možda je ljutnja bila usmjerena prema Alice također malo.

“Slušaj”, Bella je rekla, trudedi se najbolje što je mogla da zvuči opušteno. “Odvedi me natrag.”

„Ne,“ promumljao sam refleksivno, premda sam znao kako nije završila.

“Odvedi me natrag.“ Ponovila je, u ton su joj se vratile ljutnja i frustriranost.

„Redi du tati da hodu kudi u Phoenix. Spakirat du

se. Pričekat demo dok nas taj tragač ne počne motriti,

a onda pobjedi. Otidi de za nama i ostaviti Charlieja na

miru. Charlie nede pozvati FBI protiv vaše obitelji. A

onda me slobodno odvedi u koju god prokletu zabit te

volja.”

Svi troje smo ju gledali, bez riječi na to kako je racionalno razmišljala s obzirom na okolnosti. Na

trenutak su čak Alicin i Emmettov um bili tihi. Bio je to najtiši trenutak koji sam imao desetljedima.

“Zbilja, to uopde nije loš prijedlog.” Emmett je konačno rekao.

“Možda upali,“ Alice je dodala.

Ja du vrlo dobro paziti Bellinu bududnost, tako da du znati bude li razloga za brigu.

„A oca joj naprosto ne možemo ostaviti

nezaštidenog. To dobro znaš.”

Svi su zurili u mene, Alice i Emmett tiho molili da se saberem i sagledam širu sliku. Belline su misli bile

bolni tihe kao i uvijek ali su me njene oči molile da se složim.

“Preopasno je – ne želim da on bude u krugu od

dvjesto kilometara od nje.” Rekao sam, premda sam mogao osjetiti kako se moja odlučnost rušila s

svakom sekundom Bellinog pogleda.

“Edwarde, on se nede probiti kroz nas.” Emmett me uvjeravao. Puštao me da gledam desetke ili više

sličnih slika njega i Jaspera kako razdiru Jamesa na komadide.

Alice je pustila brzo da se scenarij odigra kroz njen um, i tada mi veoma uvjerljivo rekla, “ne vidim ga

kako napada.

Htjet de pričekati da se odvojimo od nje.”

“Nede mu trebati dugo da shvati kako se to nede dogoditi.” Zarežao sam, užasavajudi se pomisli da iti

na sekundu napustim Bellu dok je čudovište kao što je James progoni.

“Inzistiram da me odvedeš kudi.” Bella je rekla svojim najuvjerljivijim glasom. Možda bi i upalilo da

nisam slušao njeno isprekidano disanje i način na koji joj je srce jurilo. Bella se bojala i pokušavala je

biti hrabra. Za mene. Za Charlia. Za sve nas.

Čvrsto sam zatvorio oči i pokušao pokušavao utihnuti glas u svojoj glavi koji me podsjedao kako je to

sve bila moja krivica.

„Molim te,“ tiho je dodala. I nekako je ta zadnja molba, ona koja je možda bila njen zadnji pokušaj

prije no što bi popustila i dozvolila mi da ju odvedem daleko, bila ona koja mi je slomila odlučnost.

“Odlaziš nodas, vidio te tragač ili ne.“ Šapnuo sam, krajnje poražen.

"Redi deš Charlieju

da ne možeš izdržati ni minute više u Forksu. Reci

mu bilo što što de upaliti. Spakiraj prvo što ti padne pod ruku, a onda sjedni u svoj kamionet. Ne

zanima me što

de ti on na to redi. Imaš petnaest minuta. Jesi me čula?

Petnaest minuta od trenutka kad prijeđeš kudni prag.”

Nisam zastao kako bi sačekao odgovor. Znao sam kako je to bilo ono što je željela, što je trebala, i ja

sam znao kako joj to moram dati. Alice de paziti na njenu bududnost, ja ču slušati tragačevu svaku

misao, i Emmett de planirati različite načine za raskomadati to stvorenje na komadide ako uzme i

jedan korak prema kudi. Bio je upravu. Nije mogao prodi kroz nas, i Bella de modi biti mirna s znanjem

kako joj je otac siguran.

„Emmett?“ čuo sam kako ona mumlja od straga. Pogledao sam u zrcalo i vidio njega kako je opušta iz

svog željeznog stiska, i dopustio si kratak osmijeh dok se smještala udobno natrag u sjedalo.

„Oh, oprosti,“ rekao je, smiješedi mi se.

Upravu si, čovječe. Toplina je skroz ugodna.

Okej, osmijeh mi je nestao. Da mi nije tako laknulo kako se brzo Bella smirila, možda bi pukao na

njega.

Slušao sam pažljivo dok je Alicin um nastavio vrtjeti sve mogude ishode za večeras.

Nije vidjela ništa što bi upudivalo da de biti problema s tim da Bella bude sigurna dok bude odlazila do

Charlia i natrag do naše kude.

Od tu je razmišljala o svemu, pa tako i da pobjegne s Bellom pješice van države, pa do toga da

rezervira nekoliko letova i hoda s njom od izlaza do izlaza na aerodromu kako bi pobrkala mirise.

Premda nije mogla točno vidjeti kako bi James reagirao na ijedan trik koji bi mi mogli odigrati jedna je

stvar bila sigurna. James je bio neumoran. Nede odustati ma gdje mi pobjegli. Nikada nisam bio

sretan kada bi morao pribjedi nasilju, pokušao sam se ne misliti dugo o tome što je to značilo.

Jamesu nede biti dozvoljeno da ode iz ove borbe.

Još je nekoliko tihih minuta prošlo i ja sam se smirivao brojedi Belline udahe i otkucaje srca.

Nikada nedu dopustiti da bilo tko ili bilo što oduzme te zvukove od mene.

“Ovako demo.“ Konačno sam rekao, pošto sam znao kako smo samo nekoliko minuta od njene kude.

„Kad stignemo do kude, ako tragač ne

bude ondje, otpratit du je do vrata. Zatim ima petnaest

minuta.” Brzo sam pogledao u Bellu kako bi se uvjerio kako je ona razumjela što govorim. Morati de

biti brza i kreativna u svojoj priči. Oboje smo znali kako je Carlise nede lako pustiti.

„Emmett,“ nastavio sam, zahvalan zbog njegove snage i odlučnosti, „ti pazi na kudu izvana. Alice, ti idi

po kamionet. Ja du

biti unutra dokle i ona bude. Nakon što izađe, vas dvoje

možete odvesti džip kudi i sve ispričati Carlisleu.”

“Nema šanse”, Emmett je rekao čvrsto. “Ja du s

vama.”

Ako napadne, nedu vam dopustiti da se borite protiv njega sami.

“Razmisli malo, Emmette. Ne znam koliko me nede

biti.”

“Sve dok ne znamo koliko de daleko ovo stidi, ja du

s vama.”

Ponekada stvarno znaš biti pravi idiot, ali si moj brat i boriti du se pored tebe dok god ovo ne bude

gotovo.

Ispustio sam dug uzdah, znajudi kako se nema smisla prepirati s njim. Nije baš kao da ga mogu prisiliti

da nas pusti da idemo sami, i uistinu znao sam kako du se osjedati bolje zbog toga što imam njega uz

nas. On nikada nede dozvoliti ikome da takne Bellu.

“Bude li tragač ondje samo demo produžiti.” Dodao sam.

“Stidi demo onamo prije njega” Alice je rekla, pokazujudi mi sliku u svom umu kao potvrdu. “Što demo

s džipom?”

Super. I ona je željela idi s nama. Zar su zbilja ona i Emmett mislili kako sam ja nesposoban da se

obranim? Jedva sam se uspio nagovoriti da Emmett ide, sigurno nisam mislio uvlačiti Alice u ovo.

Ma koliko sam znao kako se ona može brinuti za sebe, Jasper mi nikada ne bi oprostio što sam joj

dozvolio da se uključi u borbu dok je on ostao u Forksu glumedi vampira – nadzornika za Charlia. Iako

je ona bila praktički neuništiva, on se brinuo za Alicinu sigurnost jednako koliko sam se ja brinuo za

Bellinu.

“Odvest deš ga doma.” Odgovorio sam, nadajudi se kako može čuti odlučnost u mom glasu.

“Ne, nedu”, rekla je slatko, ponovno me punedi slikama nje kako zaštitnički lebdi nad Bellom.

Volim vas oboje, ne idem nigdje.

Promumljao sam stvari koje svakako nisu bile prikladne da ih Bella čuje dok se Alice nastavila smijati

svojim nevinim i tvrdoglavim osmijehom.

“Ne stanemo svi u moj kamionet”, Bella je rekla tiho. Mogao sam osjetiti kako je bilo još u toj

rečenici, premda nisam bio siguran kako želim čuti ostatak. Gledala je u svoje noge kada j eopet

progovorila.

“Mislim da bi mi trebao dati da odem sama.”

Moje su oči bljesnule u retrovizor i njen je pogled bojažljivo sreo moj.

“Bella, molim te, daj da ovo izvedemo po mome, bar

ovaj put”, preklinjao sam. Znao sam kako je zabrinuta za mene i kako pokušava biti hrabra, ali sada

jednostavno nije bilo vrijeme.

“Slušaj,“ rekla je, samopouzdanje se polako uvlačilo natrag u njen glas.

Charlie nije malouman, ne budeš li sutra u gradu, posumnjat de.”

“To nije bitno. Pobrinut demo se za njegovu sigurnost,

a jedino je to bitno.”

“A što je onda s tim tragačem? Vidio je kako si se

večeras ponio. Mislit de da si sa mnom, ma gdje ti bio.”

Promatrao sam kako je Emmett gledao u Bellu s najčudnijim pogledom ponosa.

Bez obzira što je proganja opsjednuti vampir ubojica, sv o čemu ona može razmišljati je da sačuva

tebe i Charlia sigurnima i da ne uprska stvari našoj obitelji… zadivljujude.

“Edwarde, poslušaj je”, dodao je naglas, još gledajudi Bellu kao s strahopoštovanjem.

“Mislim da

ima pravo.”

“Da, ima”, Alice je rekla, ovaj put hvala Bogu ne podupirudi svoje riječi s još jednom bujicom vizija.

Počela je njima stalno naglašavati svaku riječ koju bi rekla.

“Ne mogu ja to.” Rekao sam hladno, nisam mogao podnijeti misao da ju napustim kada sam znao

kako ju progoni. Nisam mogao podnijeti muku toga da ne znam gdje je, da ne znam da li je sigurna.

Uvijek se tako bojala da du je napustiti, ali sam se i ja bojao biti odvojen od nje baš kao i ona.

“I Emmett bi trebao ostati. Definitivno

je uspio dobro promotriti Emmetta.” Rekla je, ignorirajudi moje riječi i izraz.

“Što?”, Emmett je pitao, šokiran kao i ja što bi ona poslala svog najjačeg zaštitnika sa mnom umjesto

da ga zadrži sa sobom.

“Imat deš bolju priliku da ga središ ako ostaneš”, Alice me posjetila.

Naravno da de on pretpostaviti kako ste vas dvoje zajedno. Ona može biti ved na pola puta iz države

dok on shvati kako si ti ostao u Forksu sam.

“Hodeš redi da

bih je trebao pustiti da ode sama?” pukao sam, zuredi u Alice u frustraciji i ljutnji, premda je nešto u

meni znalo kako sam ved izgubio bitku. Bilo je troje protiv jednog.

“Naravno da ne”, Alice je rekla mekano, pokušavajudi me smiriti dok se moje disanje ubrzavalo i ruke

skupile u šake oko upravljača.

“Odvest demo je Jasper

i ja.”

“Ne mogu ja to”, promumljao sam. Tada mi je Alice napunila um slikama Belle sigurne i savršene,

stotine kilometara udaljene od opasnosti.

Osjetio sam razarajudu bol na pomisao da sam toliko udaljen od nje, ali smo svi znali, kada je došlo do

ovoga, kako moji osjedaji osamljenosti zaista nisu bili uopde bitni. Ako je Bella bila sigurna, ja sam

mogao prodi kroz bilo što.

“Zadrži se ovdje tjedan

dana – ”, Bella je rekla mirno.

Predugo… Moj se um instinktivno borio protiv ideje da nisam pored nje.

“ – par dana.“ Rekla je upijajudi moj izraz.

„Daj da Charlie vidi kako me

nisi oteo, i povedi tog Jamesa na krivi trag. Pobrini se

da lovi u potpuno pogrešnom smjeru. Zatim se nađi sa

mnom. Dođi potpuno zaobilaznim putem, naravno, a

onda se Jasper i Alice mogu vratiti kudi.”

Protiv moje volje, moja mi je vizija bljesnula kroz um. Mogao sam je vidjeti prejasno. Bella i ja sami,

zajedno, putujemo oko svijeta. Odveli bi Jamesa daleko od njenog mirisa, ali se nikada ne bi mogli

vratiti u Forks.

Pretpostavljajudi da ga ne ubijemo, uvijek bi se brinuli da de on biti ondje, čekati naš povratak. Toliko

sam želio da Bella ima normalan život, da se pobrinem da se zbog toga što je sa mnom ne mora

odredi ničega. Pak, pomisao na to da je imam svu za sebe, da joj mogu pokazati svijet i zauvijek

uživati u njenom prisustvu…

“Gdje da se nađem s tobom?” našao sam se kako pitam, previše vezan za bududnost koja je jurila

kroz moje misli.

“U Phoenixu. Naravno.”

“Ne. Čut de da tamo ideš”, rekao sam, brzo se vradajudi u sadašnjost. Nije bilo vremena za idilične

fantazije o životu koji ionako vjerojatno nije bio mogud za nas. Nikada nede biti voljna ostaviti sve iza

sebe zbog mene, i bilo bi sebično od mene da pitam da napravi takvu stvar. Bella de živjeti svoj život,

njen ljudski život kao ostatak njenih prijatelja i obitelji. Nedu joj to oduzeti.

“A ti deš se potruditi da to zvuči kao varka, naravno.

Znat de da mi znamo da on osluškuje. Nikad nede povjerovati

da zaista idem onamo kamo kažem da idem.” Rekla je s toliko samouvjerenosti da sam se ja zapravo

osjetio malo budalasto što se toga nisam sam sjetio.

“Dijabolična je”, Emmett se nasmijao, još prilično ponosan na nju što razmišlja tako jasno usred

svega.

“A ako to ne upali?”

“U Phoenixu ima nekoliko milijuna ljudi”, rekla je, još mirnija no što sam mislio kako treba biti. Ni srce

joj nije jurilo. Očito je ideja leta preko nekoliko država kako bi pobjegla sadističkom vampiru nije baš

uzrujavala. Ne kao, oh… trčanje sa mnom ili upoznavanje moje obitelji.

“Nije naročito teško nadi telefonski imenik.” Dodao sam, premda sam shvatio kako ima odgovor na

sve.

“Nedu otidi doma.”

“O?”

“Sasvim sam dovoljno odrasla da uzmem vlastiti stan.”

“Edwarde, mi demo biti s njom”, Alice je dodala, kako je čula nisko režanje koje je raslo u mojim

grudima Belle same.

“Ma što deš ti raditi u Phoenixu?”, prosuo sam na nju.

“Nedu izlaziti.” Nasmijala se.

“Rekao bih da mi se to sviđa.” Emmett je rekao sa smješkom.

Pošalji cure na lijepi mali odmor dok se ti i ja pobrinemo za Jamesa. Nede znati što ga je snašlo…

“Daj šuti, Emmette.”

“Slušaj, ako ga pokušamo srediti dok je ona još tu,

mnogo je veda mogudnost da neko strada – ona de stradati,

ili pak ti, dok je budeš nastojao zaštititi. E sad, ako

ga dobijemo samog…”

Opet se smijao dok mi je predočavao ostatak slike. Detalji ubijanja vampira, to nije bilo nešto o čemu

je bilo tko od nas želio da Bella razmišlja u nikakvoj količini.

Dok smo prilazili udi, čuo sam kako Bellinu srce napokon ubrzava. Prisiljavala se da uzima polagane,

smirujude udahe, i ja sam znao kako se boji.

„Bella,“ rekao sam nježno, odjednom shvadajudi kako joj je moj glas vjerojatno nudio malo utjehe

tijekom vožnje. Mrzio sam što sam znao kako sam grubo zvučao. Bio sam samo prestravljen da du je

izgubiti.

“Dopustiš li da

ti se bilo što dogodi – ma bilo što – smatrat du te osobno

odgovornom. Jasno?”

„Da,“ rekla je, napetog glasa. Naravno da nije bilo pošteno koristiti njene navike svaljivanja krivnje na

sebe protiv nje, ali se nisam mogao oteti dojmu kako de biti pažljivija ako bude vjerovala kako to radi

zbog mene.

Morala je to znati do sada, ja jednostavno ne bi preživio da ju izgubim.

“Može li Jasper izadi na kraj s ovime?” pitao sam Alice. Zarežala je, prenisko da bi Bella čula. Počeo

sam se osjedati ugodnije oko toga što je on u njenoj blizini, pošto sam vidio kako je vedina njegove

energije bila utrošena u to da se ruga meni, ali sam još morao biti siguran.

“Budi malo fer prema njemu, Edwarde. Ide mu vrlo,

vrlo dobro, kad se sve uzme u obzir.”

Opusti se. Ja du motriti situaciju i pobrinuti se za to da ode u lov bude li postojala ikakva šansa da mu

se kontrola poljulja.

“Možeš li ti izadi na kraj s ovime?”, pitao sam, pripremajudi se za reakciju. Ovaj se put nije

suzdržavala, i mogao sam čuti Bellin dah kako staje, kako joj srce lupa u prsima.

Kako se usuđuješ insinuirati… počela je, ali sam je prekinuo s brzim osmijehom.

“Ali zadrži svoja mišljenja

za sebe”, posjetio sam je, onda sam gledao kako se njen izraz mijenja natrag u skroman osmijeh.

Oh, ne brini. Sve de to ona shvatiti sama, kada dođe pravo vrijeme za to.

20.Rastanci Vozili smo se u tišini ostatkom puta do Belline kude. Čak su i umovi Emmetta i Alice bili tihi, fokusirani

na to da slušaju bilo kakav znak Jamesa. Svi smo škiljili u sjene šume koja nas je okruživala, pažljivo

gledali, ali nismo vidjeli ništa neuobičajeno. Uzeo sam dubok dah dok sam stajao iza Bellina

kamioneta i pustio da njen predivan miris odmah blokira sve strahove koje sam osjedao.

Na jednu sekundu, opasnosti nije bilo. Bili smo tu samo Bella i ja i ljubav koju smo osjedali jedno za

drugo.

Prebrzo, Alice me povukla iz mog spokojnog trenutka iluzije.

Još ju nije pronašao ovdje. Vas dvoje imate malo vremena ali budite oprezni. Držite se plana.

„Nije ovdje. Idemo.“ Rekao sam Belli, želedi da sam mogao uživati u njenom prisustvu još malo duže.

Premda sam odbijao misliti na najgore, nešto je u meni znalo kako demo ja i ona biti odvojeni duže no

što sam ja želio misliti.

Nisam znao točno kako ili na koji način, ali sam bio siguran kako de nekoliko sljededih dana

promijeniti sve. Emmett je brzo opustio Bellin pojas, nasmiješivši joj se sa svom ljubavi koju brat ima

prema svojoj mlađoj sestri. Bilo je zbilja predivno kako je brzo pridobila put u srca svih njih. Svih osim

Rosalinog naravno, ali si nisam dozvolio da razbijam glavu tim. Rose je u biti samo znala kako voljeti

sebe. Čak je i Emmett dolazio drugi iza njene sebičnosti.

„Ne brini, Bella,“ Emmett je rekao ljubazno, „mi demo se pobrinuti za stvari ovdje brzo.“

Kada bi taj glupi tragač samo požurio i stigao ovdje, možda bi ga sredili prije no što Bella i prijeđe

državnu granicu.

Pokušao sam se nasmijati i pokazati mu nešto što je barem sličilo samouvjerenju, ali je pogled na

Belline suze zaustavio smijeh prije no što je i počeo. Izgledala je tako maleno, tako krhko, gledajudi

gore u Emmetta dok su joj se oči punile. Kada je pogledala u Alie, slile su joj se niz obraz. Znao sam

kako bi je samo povrijedilo još više kada bi uhvatila moj pogled. Nisam mogao ni zamisliti kako to

mora da izgleda. Da je bilo mogude da ja plačem, moje bi oči bile savršeno zrcalo njenih. Bio sam

siguran kako de to modi osjetiti i to bi donijelo samo još njenih suza, pa sam se prisilio da skrenem

pogled.

“Alice, Emmette.” Rekao sam, držedi oči usmjerene na tamu oko nas dok su oni brzo napuštali Jeep.

Sve de biti uredu, pomislila je Alice nježno.

Da društvo, požurite, vrijeme je da počnemo s ovim! Emmett je dodao, premda je nešto prljalo

njegovu uobičajenu energiju i entuzijazam. Da nisam znao bolje, pitao bi se da on nije malo nervozan

oko svega što je slijedilo.

Dok su tiho pobjegli od nas, pojurio sam okolo do Bellinih vrata, pomogao joj da siđe iz masivnog

Jeepa. Zar je to zbilja bilo samo prije nekoliko sati da sam ju podigao u sjedalo, smiješedi se njenom

strahu dok je petljala s pojasom?

Sve se to činilo tako beznačajno, i pitao sam se kako sam mogao potratiti i jednu sekundu našeg

zajedničkog vremena. Trebali smo samo ostati doma, zamotani, u naručju u našem savršenom malom

svijetu.

S tom sam je misli privukao bliže sebi, ruka joj se ispreplela s mojom dok je hodala prema vratima.

Bojedi se nodi na način na koji nisam nikada prije, hodao sam brzo, premda bi dao sve da sam mogao

zaustaviti vrijeme. Bila je pritisnuta tako usko uz mene da samo mogao osjetiti kako njeno srce juri o

moja prsa, i poželio sam da sam uzeo vremena da prebrojim otkucaje, uživam u načinu na koji je

vlažna nod mijenjala i poboljšavala njen miris.

“Petnaest minuta”, rekao sam, premda nisam bio siguran da li podsjedam nju ili sebe.

“Mogu ja to.” Rekla je, suze su joj još tekle.

Kada smo stigli do trijema preplašila me posegnuvši objema svojim rukama do mog lica. Mogao sam

osjetiti kako njena toplina zrači kroz svaki centimetar mene i na trenutak nisam mogao pojmiti kako

du je modi pustiti da ode. Njene su oči sjale u moje i ja sam želio zaboraviti plan, zaboraviti kako je

pažljivo bila pripremljena svaka minuta nodi. Želio sam je uhvatiti i pobjedi, brže no što sam se kretao

ikada prije, i odvesti ju od svega ovoga. Njen se pogleda samo pojačao kada mi se konačno obratila.

„Volim te,“šapnula je, prsti su joj milovali moje lice. “Uvijek du te voljeti, ma što sada bilo.”

Moja su se prsa stisnula kako sam stavljao sa strane moji sebičnu želju da pobjegnem s njom.

Što god bude potrebno da ostane sigurna. Posjetio sam se.

“Ništa tebi nede biti, Bella”,

“Samo se drži plana, u redu? Čuvaj mi Charlieja.

Nedu mu biti naročito draga nakon ovoga, pa bih htjela

dobiti priliku da mu se kasnije ispričam.”

Jedva sam je čuo kada sam ulovio blijedi zvuk kretnje u drvedu, premda je zrak bio miran.

“Ulazi, Bella. Moramo požuriti.” Molio sam. Ma koliko sam želio da mogu ostati ovdje i produžiti naš

zajednički trenutak, znao sam kako svaka sekunda dok čekamo dodaje opasnosti koja joj je prijetila.

“Još jedna stvar”, rekla je, vatra u njenim očima je gorjela divlje. “Ne mari ni

za jednu riječ koju večeras više kažem!”

Propela se na prste i zatvorila mali prazninu između nas, poljubivši me bez straha na djelid sekunde.

Želio sam odgovoriti no prije no što sam shvatio što se događa, ona je nasilno otvorila vrata.

“Gubi se, Edwarde!”, vikala je, zalupivši mi vrata u lice. Trebao mi je trenutak da sustignem njen plan,

ali kada sam čuo čudnu mješavinu zabrinutosti i olakšanja kako prolazi kroz Charliev ume, shvatio

sam. Ona je željela biti sigurna da on ne bi posumnjao kako sam je ja odveo.

Ona je štitila mene, i usred kaosa osjetio sam svoj osmijeh.

Doletio sam oko njene kude i kroz prozor na način na koliko sam toliko nodi. Val nečega blizu

nostalgije preplavio me kada sam ulazio u njenu sobu.

Ono što je nekada bilo moje mirno utočište sada je bila scena za paniku i očaj.

“Pusti me na miru!”, čuo sam kako Bella viče dok jurila uz stube i kroz vrata. Nije me pogledala dok je

premiješala okolo za svojom torbom.

“Bella, jesi li dobro? Što je bilo Charlie je vikao, kucajudi na njena zaključana vrata.

“Idem kudi”, vrisnula je, i ja sam pogledao u nju baš na vrijeme da vidim svježi val suza kako se slijeva

niz njeno lice.

“Je li te povrijedio?” Charlie je pitao.

„Ne!“ plakala je, očito užasnuta što je on došao do takvog zaključka. Napokon se okrenula kako bi me

pogledala i odlučnost je počela zamjenjivati agonija u njenim očima. Ja sam premetao po njenom

ormaru bacajudi njenu odjedu kako bi je spakirala. Laknulo mi je što sam vidio kako još ima nekoliko

odjevnih predmeta za toplo vrijeme u moru džempera i majica dugih rukava koje su bile potrebne za

Sjeverozapadno podneblje. Znao sam kako de u Arizoni biti vruče i nisam želio da joj bude neudobno.

Nije da sam sumnjao u Alicinu sposobnost kupovanja i u najgorim okolnostima.

“Je li prekinuo s tobom?” Charile je pitao još pokušavajudi shvatiti Bellino ponašanje.

„Ne!“ viknula je ponovno dok je pakirala predmeta koje sam joj dobacio.

“Što se dogodilo, Bella?”

“Ja sam prekinula s njim!”, viknula je dok je zakopčavala zatvarač na torbi. Mogao sam čuti promjenu

u njenom srcu i vidjeti bol u njenim očima dok je izgovarala te riječi ma kako lažne bile. Gubila je

svoju hrabrost i pitao sam se da li joj još više otežava lagati Charliu dok sam ja stajao tu i slušao to

sve. Posegnuo sam preko kako bi zatvorio torbu i stavio ju preko njene ruke.

“Bit du u kamionetu – idi!”, rekao sam joj, tjerajudi je da završi što je započela. Skočio sam kroz prozor

skenirajudi svaki pedalj tame dok sam išao do Bellina kamioneta. Premda sam još mogao čuti

prepirku jasno, prisilio sam da blokiram njene riječi. Umjesto, napeto sam slušao zvukove šume.

Natjerao sam se da čujem svaki lom grančice, svaki šum drveda na nježnom povjetarcu, stalno

utvrđujudi da ima li nešto nepoznato u onom uvijek poznatom zvuku prirode.

Premda sam joj pokušavao dati privatnost, nisam si mogao pomodi a da opet ne počnem slušati kada

sam čuo vrlo preplašeno, “što je bilo?”

U isto se vrijeme moja glava okrenula u smjeru kude i čuo sam zvuk kojeg sam se užasavao čuti.

Mekan, mračan smijeh je dolazio s drveda. Prije no što sam imao vremena paničariti, čuo sam Alicin

glas u daljini.

„Mi smo ovdje,“ pozvala je, upozoravala i mene i Jamesa kako bi čuli njenu i Emmettovu prisutnost.

James je zarežao u tami. Ohrabren znanjem kako nede napasti kada zna da je nadjačan, prebacio sam

svoju pažnju na Charlia i Bellu..

“Nazvala je dok si bila vani.“ Charlie je rekao i ja sam pretpostavi kako priča o njenoj majci.

Ne ide im baš dobro

na Floridi, a ako Phil ne potpiše ugovor do kraja tjedna,

vradaju se u Arizonu. Pomodni trener Sidewindersa

rekao je da možda imaju još jedno mjesto za kratkog

stopera.“

Tu je bio još jedan suhi smijeh.

Djevojka iz Arizone, huh? Ne baš pogodna za vampirski život.

Zarežao sam u tišinu, nadajudi se kako de prijetnja zadržati Jamesa bar na malo duže.

Znao je kako su Alice i Emmet bili blizu, i bio sam siguran kako zna da sam ja bio tu. Dao sam prilično

jasno do znanja, gdje je Bella, tu du biti i ja. To je bila osnova cijelog ovog našeg besmislenog plana.

Pak, pripremio sam se da napadnem ako on uzme i jedan korak van svog skrovišta. Kada su Emmett i

Alice izišli na pogled zajedno smo zarežali u drvede.

Opa, ona zbilja ima svoju malu vojsku vampira. Ne vidim zbog čega je ova sva pomutnja, ali de barem

učiniti stvari zanimljivima. Bilo je i vrijeme za malo sporta.

“Imam ključ”, čuo sam kako Bella mumlja kako je počela otvarati vrata. Okrenuo sam svoju pažnju

natrag na nju, dok sam još napeto slušao kako nadolazedi lov puni svaku Jamesovu misao.

“Samo me pusti da odem, Charlie. Nije nam

uspjelo, okej? Zbilja, zbilja mrzim Forks!”

Maknuo sam oči s Belle tek dovoljno dugo da vidim bolan izraz na Charlievu licu. Misli su mu bile još

više zbrkane no obično. Bilo je tu još molbi koje su je pokušavale nagovoriti da ostane, i zbunjenosti

tim što je zapravo uzrokovalo scenu. Premda samo je jedna prevladavajuda emocija prekrila sve

ostale. Poraz.

Moje se cijelo tijelo napelo dok sam gledao Bellu kako juri do kamioneta. Slušao sam kako je James

tiho režao s drveda, ali nije napravio pokret da napadne. Znao je kako ja čekam i da je motren

pažljivo.

Bella je prebacila svoju torbu straga i popela se, lica obojenog suzama premda su na trenutak njene

oči bile suhe.

“Nazvat du te sutra!”, dobacila je Charliu dok je palila motor. Gledala ga je u retrovizoru dok se

odvozila i ja sam je slušao dok je pokušavala obuzdati jecaje. Uzeo sam njenu ruku u svoju i osjetio

kako se jako tresla.

“Stani sa strane”, rekao sam nježno.

“Mogu voziti”, rekla je, pokušavajudi se pribrati.

Nisam se mislio prepirati s njom, siguran kako de ju to samo još više uzrujati, ali sam također znao

kako nije bila u stanju voziti. S jednim brzim pokretom povukao sam je preko mog krila, prebacio se

na vozačevo mjesto.

“Ne bi znala pronadi kudu”, objasnio sam umirujudim glasom.

Slušao sam dok se njeno disanje vračalo u normalu, i baš kada se počela opuštati farovi su dolazili

prebrzo na nas. S uzdahom, okrenula se kako bi pogledala natrag van kroz prozor, užasnuta.

“To je samo Alice”, rekao sam joj, opet je primio za ruku. Nježno sam je stisnuo pokušavajudi je

uvjeriti kako imamo stvari pod kontrolom. Njeno se srce smirilo, ali je nekako taj mirni ritam napravio

malo da smiri moje živce.

“A tragač?” pitala je, brza kao i uvijek da otkrije stvari.

“Čuo je završni dio tvoje predstave”, priznao sam.

„Charlie?“ uzdahnula je, novi val panike ulazio u njen glas.

“Tragač nas je nastavio slijediti. Upravo trči za nama.” Slušao bi njegove misli, ali mi nisu davale ništa

korisno. On je bio tako usredotočen na lov

- na ubojstvo – tu je bilo malo logike ili planiranja. Imao je smo jednu misao i ja sam predobro znao

koja je bila.

“Možemo li ga pretedi?” pitala je, i ja sam odlučio kako nema smisla da joj lažem oko situacije.

Trebala je znati istinu, ma koliko je bila bolna za priznati.

„Ne.“ Instinktivno sam vozio brže, gurajudi njen kamionet do njegovih granica i želedi da smo u

jednom od automobila moje obitelji.

Nije da bi to pomoglo, zapravo. James je bio brz kao i tvrdoglav.

Bella je gledala kako nas je Alice slijedila, i nadao sam se kako može osjetiti snagu naše brojnosti i

odlučnosti svakog uključenog da ne dopusti da joj se išta loše desi. Nakon nekoliko kratkih trenutaka

tišine osjetio sam kako se kamionet izvio malo pod Emmettovom težinom. Prije no što sam stigao

objasniti, Bella je vikala i ja sam opsovao svom bratu ispod daha što nije dao nikavo upozorenja.

Posegnuo sam kako bi stavio svoje prste pod Belline usne.

“To je Emmett!” uvjerio sam je dok su se njena prsa penjala i spuštala u paničnim uzdasima. S novim

valom krivnje koji me preplavio, ovio sam svoje ruke oko Bellina struka i pokušao smisliti nekakav

način da joj ugodim.

Želio sam da imamo luksuz vremena kako bi povukao i pritisnuo uz mene, ljuljao je i pjevušio joj dok

sve njene suze ne nestanu. S uzdahom, odlučio sam kako du se morati zadovoljiti da joj pokušam

odvratiti pažnju s malo zadirkivanja.

“Nisam primijetio da ti je život u malome mjestu još

uvijek tako dosadan. Činilo mi se da si se prilično

dobro prilagodila – pogotovo u zadnje vrijeme. Možda

sam samo laskao sebi da ti činim život zanimljivijim.” nasmijao sam joj se dok sam pokušao napraviti

svoj glas ležernim i uobičajenim, kako bi joj dao nekoliko trenutaka daleko od ove nodne more koja

nas je progonila.

“Nisam bila obzirna”, rekla je odbijajudi sresti moj pogled.

“Isto to mu je rekla moja mama kad ga je ostavila. Moglo

bi se redi da sam ga odlučila udariti ispod pojasa.”

Odmah sam se mrzio zbog mog glupog pokušaja odvlačenja pažnje. Tuga i žaljenje u njenom glasu

govorili su mi kako sam samo pogoršao stvari.

“Ne brini. Oprostit de ti.” Rekao sam mekano, smiješedi se kako su njene oči srele moje. U njima je

bila druga vrsta straha od onoga kojem sam svjedočio kada su se nomadi pojavili. Ona se uistinu

bojala da je uništila svoj odnos s ocem. Bez obzira na svu svoju neograničenu sposobnost da oprosti,

nije mogla vidjeti kako de on imati isto za nju.

Ali nede biti u redu kad ne budem uz tebe”, rekla je drhtavo, učinivši da mi se srce skupi u prsima. S

Bellom do sebe i mojim rukama čvrsto zaključanim oko njenog struka, bilo je tako lako zaboraviti

kako demo za manje od sat biti mnogo kilometara udaljeni. Od svog prvog puta u Denali, nisam bio

više od kratkog puta u lov udaljen od Belle. I otkako sam shvatio koliko ju duboko volim, lovio sam

vedinom u parku tek izvan grada, nevoljan da odem na naše uobičajene više udaljene lokacije.

Pomisao na to da nas dijeli stotine kilometara je bila nepodnošljiva.

“Opet demo biti zajedno za koji dan”, rekao sam, pokušavajudi utješiti i Bellu i sebe. Povukao sam je

bliže sebi, kao da de moj zagrljaj sada spriječiti neizbježno odvajanje koje se nadvilo nad nama. “Ne

zaboravi da si se ti toga sjetila.” Dodao sam, pokušavajudi se smijati kroz bol.

“To je bio najbolji prijedlog – naravno da je bio moj.” Rekla je, zvučala je gotovo svoja.

Znao sam kako je to gluma ali sam cijenio što se trudi koliko i ja kako bi zadržala stvari normalnim

koliko je mogla. Ponudio sam joj još jedan probni osmijeh, premda me odmah uhvatila.

“Zbog čega Zašto baš mene?” se ovo dogodilo?”, pitala je, i to je zvučalo kao da novi jecaj prijeti kako

de pobjedi.

Mogla je isto tako pitati „što sam uradila?“ i pomisao da Bella krivi sebe ponovno zbog moje

nesmotrenosti, učinilo je da se mrzim još više.

“Ja sam kriv –

bio sam budala kad sam te tako izložio.”

“Nisam na to mislila”, rekla je, glas joj je oklijevao tek trenutak prije no što je nastavila.

“Bila

sam tamo, pa što. To nije smetalo onim drugim dvoma.

Zašto je taj James odlučio ubiti mene? Ljudi ima posvud,

zašto baš mene?”

Razmislio sam o tome što pita zamislio kako je to bilo slično onome kada se pitala zašto sam ja bio

opasniji za nju no za druge ljude. U biti, sve se to svodilo na modno vabljenje njenog mirisa, premda

ona očito nije imala kontrolu nad tim. Bila je Bella ta koja ga je privlačila, ali ja sam bio taj koji ga je

potaknuo. Sve mu je u mom držanju na terenu reklo jednu stvar.

Ona pripada meni.

“Večeras sam mu uspio dobro pogledati u svijest”,

počeo je dubokim glasom. “Nisam siguran je li uopde

bilo načina da se ovo izbjegne nakon što te opazio. Doista

si ti djelomično kriva za to.” Rekao sam, pokušavajudi učiniti svoj glas vedrim.

“Da nemaš tako zamamno opojan miris, možda si ne bi

dao truda. Ali kad sam stao u tvoju obranu… pa, to je

itekako pogoršalo stvari. Nema naviku ostajati osujeden,

ma kako beznačajna stvar bila u pitanju. Smatra se lovcem

i ničim više. Cijeli mu je bitak posveden traganju,

a od života traži jedino izazove. Odjednom smo pred

njega postavili prekrasan izazov – velik klan snažnih lovaca

čvrsto odlučnih da zaštite svoju jedinu ranjivu pripadnicu.

Ne bi vjerovala koliko je sad euforičan. To mu

je omiljena igra, a mi smo je upravo pretvorili u najuzbudljiviju

igru njegovog života.”

James je bio apsolutno najgora vrsta, stvorenje koje je davalo značenje svim strašnim pričama koje su

ljudi stvorili o nama. Uživao je u nasilju, i povrh svega hranio se krvlju bez imalo žaljenja za životom

koji je bio vezan za nju. Činjenica da bježimo od njega, da je Bella još živa, bio je dokaz nepobitne

snage koju je moja obitelj pokazala.

“A da sam ostao po strani, ubio bi te na licu mjesta”, dodao sam tiho, nevoljan da skrijem istinu od

Belle, ali nisam mogao sresti njen pogled.

“Mislila sam… da ostalima ne mirišem… jednako

kao tebi”, šapnula je.

Naravno da to nije bilo isto! Moje su se ruke skupile u šake oko upravljača dok sam mislio o tome što

bi to značilo da je ona pozivala Jamesa onako kako je pozivala mene. Premda je to bila zadnja stvar o

kojom sam želio razmišljati u baš ovome trenutku, nisam si mogao pomodi a da mi um ne odluta na

prvi užasni dan. Način na koji me je Bellina krv napala, davila me i vukla…

“Ne mirišeš.“ Rekao sam brzo, nisam želio tratiti dragocjene trenutke s Bellom na razmišljanje o

prošlosti koja više nije bila važna.

„Ali to ne znači da svejedno svakoga od

njih ne dovodiš u iskušenje. Da si tragaču – ili bilo kome

od njih – bila privlačna onako kao meni, okršaj bi izbio

istog trenutka.”

Gledao sam kako se Bellino tijelo treslo s valom straha i sve o čemu sam mogao razmišljati bilo

je,nikada više ne smijem dopustiti da se boji.

Premda sam znao kako pokušavam nadi bilo kakav način da to izbjegnem, taj drhtaj koji je razarao

kroz njene vene bio je sve što je bilo potrebno da pođem za Emmettovom linijom razmišljanja.

“Mislim da mi sad nema druge nego da ga ubijem”, rekao sam tužno. “Carlisleu to nede biti drago.”

Nisam znao koju bi reakciju trebao očekivati, ali sam bio iznenađen kada je Bella mirno pitala,

“kako se to može ubiti vampir?” Zvučala je radoznalo, ton joj je podsjedao na onaj kada je otkrivala o

mom životu i životu moje obitelji. Bilo je kao da pita samo iz znatiželje a ne da raspravlja o tome kako

uništiti predatora koji ju je progonio.

Gledao sam ju, zapanjen kao i uvijek, ali sam se posjetio kako ovo nije bilo vrijeme da skrivam istinu.

Nije bilo laku ubiti našu vrstu, ali sam znao kako demo svi učiniti što god je potrebno i pokušao sam je

uvjeriti u to tako što sam joj odgovorio uobičajeno koliko sam mogao.

“Možemo biti sigurni da smo

ga ubili samo ako ga potpuno raskomadamo i zatim spalimo

ostatke.”

Nije pokazivala reakciju, ni na trenutak oklijevala prije no što je dodala.

“A ono drugo dvoje de se boriti uz njega?”

“Žena hode. Nisam siguran za Laurenta. Nisu naročito

jako vezani – uz njih je samo zato što mu tako odgovara.

Bilo mu je neugodno zbog Jamesovog ponašanja

na livadi…”

“Ali James i ona žena – oni de te pokušati ubiti?” Glas joj je prepukao na tu riječ i ja sam ponovno bio

preplavljen tim koliko nisam zasluživao njenu ljubav, tako čistu i savršenu čak i kada je njen život bio

u opasnosti.

“Bella, da se nisi usudila tratiti vrijeme brinudi se za

mene. Jedino trebaš paziti na to da sama ostaneš sigurna

i da – molim te, molim te – nastojiš da ne postupaš

nesmotreno.”

“Još je iza nas?”

“Da. Samo, nede napasti kudu. Ne večeras.”

James je bio odlučan, i u njegovom umu, neuspjeh nije bio opcija. Nikada nas nije ni pomislio napasti

dok smo na svojoj zemlji. Promatrati de plan, i zato sam bio zahvalan što mu nisam otkrio svoju

specifičnu sposobnost.

Nadao sam se kako de nam to donijeti sav pogled koji trebamo kako bi ga porazili jednostavno

slušanjem. Dozvolio sam si jedan tih trenutak dok smo prilazili do naše kude. Moje utočište toliko

godina, nikada nije izgledalo ljepše no taj trenutak, ona je bila u najsigurnijem mjestu na svijetu.

Kako je kamionet usporavao, čuo sam Emmettove misli kako jure punom brzinom u tonu zaštitničkog

starijeg brata na koji sam se počeo navikavati – i duboko cijeniti.

Čuvati stražu, provjeravati s Alice ima li kakvih promjena, uvesti du Bellu unutra. Ne brini, mi imamo

ovo. Nede pokušati ništa na našem teritoriju.

Gledao sam kako je Emmett držao Bellu zaštitnički na svojim prsima, trčedi brže no što sam ga ikada

vidio da se krede dok nisu bili sigurni unutra. Pogledao sam u Alice s čeznutljivim očima, kao sa je

moje moljenje može natjerati da mi kaže nešto što bi me ohrabrilo.

Blizu je ali ga ne vidim kako napada dok ju ne dobije nasamo.

„Dok?“ šapnuo sam mahnito.

Tiho, posjetila me. Sve što govorim je njegov plan, ono što on sam vidi kako čini. Ali i ti i ja znamo

kako Bella nede biti ostavljena ni na sekundu sama, tako da nema problema. Sada požuri unutra,

Bella treba da budeš jak oko ovoga.

Bili smo do nije prije no što je Emmett posjeo Bellu. Otrgnuo sam oči od Bellina nervoznog izraza i

vidio Laureta kako stoji među okupljenim članovima moje obitelji.

Emmett je režao na njega dok je premještao Bellu natrag na moju stranu. Dopustio sam si jedan

kratak trenutak da uživam u toplini i radosti zbog toga što sam ju imao dovoljno blizu ponovno da se

naša koža dodirivala, zatim sam se fokusirao na Laurenta.

“Na tragu nam je”, opalio sam ljuto.

“Toga sam se i bojao.”

Što sam to donio ovoj obitelji zbog svoje blesave znatiželje?

Moj se pogled smekšao tek malo kada sam shvatio kako Laurent osjeda krivnju zbog cijele ove

situacije. Nije nam namjeravao uzrokovati nikakve probleme, i James je očito bio nezaustavljiva sila

koju čak ni njegov družbenik nije mogao kontrolirati.

Gledao sam kako je Alice zatvarala prazninu između sebe i Jaspera, i šapnula pretiho da bi Bella čula

kako nam vrijeme ističe i kako trebaju spakirati nekoliko stvari prije polaska.

Rosalie ju je čula i pojurila do Emmetta, shvatila je kako su samo minute ostale prije no što budu

razdvojeni. Misli su joj postale ledene dok je zurila u Bellu.

Ne mogu vjerovati kako moram pustiti Emmetta da se bori za ljudsko bide samo zato što je drugi

vampir ne može ostaviti na miru. Edward, tako mi svega, duguješ mi zauvijek zbog ovoga.

Zarežao sam ispod daha i prisilio njene misli da se prebace na Emmetta. U jednom za nju

nekarakteristično ranjivom trenutku, osjetio sam brigu koja je preplavila. Usmjeravala je svu svoju

energiju u to da bude ljuta na Bellu, ali ispod tog svega, bila je zabrinuta za Emmettovu sigurnost.

“Što de učiniti?”, Carlise je pitao. Okrenuo sam se natrag prema Laurentu, svi smo ga pažljivo gledali.

“Žao mi je. Kad ju je vaš dečko obranio,

strahovao sam da de ga to podbosti.”

“Možete li ga zaustaviti?”

“Ništa ne može zaustaviti

Jamesa kad se jednom pokrene.” Uzdahnuo je tresudi glavu.

To je borba do smrti sada, i to ona koje nedu biti dio. Bio bih bijesan na Laurentovu želju da izbjegne

borbu, ali je istina bila kako ovo nije bila njegova borba i ne mogu ga kriviti što je želio sebe zaštititi.

“Mi demo ga zaustaviti”, Emmett je rekao čvrsto.

James nema šanse protiv nas.

“Ne možete mu stati na kraj.“ Laurent je ustrajao, i ja sam osjetio kako sigurnost njegove izjave

odjekuje u njegovom umu dok je prebirao po Jamesovim prijašnjim osvajanjima.

„U svojih tristo godina

nikad nisam vidio nijednog poput njega. Apsolutno

je smrtonosan. Zbog toga sam se i pridružio njegovom

kovenu.”

Čuo sam kako Bella uzdiše gotovo neprimjetno kada je shvatila kako je James bio istinski vođa njihove

grupe, nešto što sam ja znao iz bešdutnog nepoštovanja koje je pokazao prema Laurentu na terenu.

Laurent je gledao Bellu, tresudi glavom i prisjedajudi se nekih jezivih načina na koje je vidio kako

Jemesu ubija.

Koliko de ih umrijeti kako bi spasili djevojku? Ne razumiju s čim su suočeni.

Pogledao je u Carlisea i hladno pitao, “sigurni ste da

je vrijedna toga?”

Urlik kojem sam dopustio da se istrgne iz moji prsa i grla utihnuo je svaku Laurentovu misao. Uzeo je

korak natrag, u strahu, kao što je i trebao biti. Uzeo sam svu svoju snagu kako ne bi skočio na njega,

ali me Bellino prisustvo podsjedalo kako on nije bio taj s kim sam se zapravo htio boriti.

Možda nije mogao razumjeti našu ljubav, ali on nije bio neprijatelj koji je prijetio našoj sredi.

“Žao mi je,

ali morat dete napraviti odabir.” Carlise je rekao Laurentu svečano. Njegove su se oči smekšale dok je

gledao u lica svih nas.

Zadivljujuda stvorenja, ova obitelj, pomislio je, oči su mu upijale svakoga od nas i dom koji smo

sagradili za sebe.

Nikada nisam mislio kako je mogude da naša vrta živi na način koji se osjeda tako… ljudski.

“Zanimljiv mi je taj život koji ste ovdje stvorili.“ Konačno je rekao.

„Ali

nedu stati između vas. Nijednom od vas ništa ne zamjeram,

ali ne želim se usprotiviti Jamesu. Mislim da du na

sjever – do onoga klana u Denaliju.”

Ne znam da li du biti dovoljno jak da se prilagodim ovom načinu života, ali sam svakako inspiriran da

pokušam. “Ne potcjenjujte Jamesa.“ Dodao je.

„Ima briljantan um i neusporediva

osjetila. U ljudskom se svijetu snalazi u svakom

pogledu s jednakom lakodom kao i, očito, vi, a nede vas

napasti direktno… Žao mi je što se ovdje situacija otela

kontroli. Istinski mi je žao.”

Naklonio je glavu prema nama i još jednom pogledao u Bellu.

Mora da je veoma nevjerojatna djevojka, kada izaziva tako snažne emocije.

Premda sam bi siguran kako Laurent nije otkrio moju sposobnost čitanja misli nekako je njegova

zadnja misao zvučala kao izravna isprika meni.

Grozim se misli što sam uzrujao obitelj koju ste stvorili. Neka ujedinjenost vaše obitelji sačuva vaše

živote netaknutima.

“Pođite s mirom”, Carlise je rekao mirno.

Gledali smo dok je Laurent uputio posljednji pogled k našoj obitelji, i izletio kroz vrata.

Osjedala se određena konačnost u zvuku zatvaranja vrata iza njega, zadnja isprika da počnemo s

planom nestala.

“Koliko nam je blizu?”, Carlise je pitao, oči su mu se odmah srele s mojima. Slušao sam nekoliko

trenutaka dok sam locirao Jamesov ved poznati glas. Bio je samouvjeren, siguran u svoj i Victorijin

uspjeh, i bio je nestrpljiv da počne.

“Oko pet kilometara odavde, iza rijeke; kruži kako bi

se susreo sa ženom.”

“Koji nam je plan?”

“Odvest demo ga u krivom smjeru, a zatim de je Jasper

i Alice brzo prevesti na jug.”

“A onda?” Carlise je pokušavao zadržati svoje misli usredotočenima, njegova je briga bila samo za

Bellinu sigurnost, ali ja sam znao što zapravo pita. Želio je znati hodemo li trebati ubiti Jamesa.

“Čim

Bella bude na sigurnom, kredemo u lov.” Pokušao sam napuniti svoj glas s osjedajem naredbe,

premda me boljelo prisiljavati Carlisea na nešto što sam znao kako mrzi. Ali, trebao sam da shvati

kako je u ovom slučaju to bio jedini način.

“Valjda nam nema druge”, zaključio je.

Ako ga ostavimo na životu, samo de se vratiti po nju poslije.

Bio sam zahvalan što je prihvatio, znajudi koliko mu je teško to bilo priznati, i tiho sam se zakleo da du

učiniti sve što je u mojoj modi da ga više nikada ne dovedem u sličan položaj.

“Povedi je gore i zamijenite odjedu”, rekao sam Rosalie nadajudi se kako de bar jednom poslušati.

Naravno, ništa što je imalo veze s Rosalie nikada nije bilo jednostavno.

Mora da se šališ! Samo zato što ti misliš kako ona miriše slatko i ukusno ne znači da želim njen smrad

bliže meni no što je potrebno.

Očvrsnuo sam svoj izraz, pokušavajudi joj prevesti kako joj ne dajem izbor.

“Zašto bih?”, pitala je, riječi su joj bile oštre i grizle. “Što mi je ona? Osim prijetnje

– opasnosti koju si svima nama odlučio natovariti

na vrat.”

„Rose…“ Emmett je rekao mekano, dotaknuo joj rame mekano pokušavajudi je urazumiti. Ustuknula

je od njegova dodira, oči su joj još zurile u moje.

Puštam da se Emmett bori pored tebe. Nemaš me prava pitati išta više od toga.

Ma koliko sam to mrzio priznati, bila je upravu. Nisam imao pravo pitati bilo koga od njih da se bore

za Bellu, pak, bili su ovdje. Moja je cijela obitelj ugrožavala svoje živote kako bi zaštitila krhko ljudsko

bide koje je držalo moje srce.

“Esme?”, pitao sam, okredudi se njoj, zahvalan za njen ohrabrujudi osmjeh.

“Naravno”, rekla je bez trenutka oklijevanja.

U sekundi, Esme je podigla Bellu u svoje ruke. Bili su gore van pogleda prije no što je Bella uspjela

reagirati.

„Kako si ti, sine?“Carlise je pitao nježno, moje su oči zastale na mjestu gdje je Bella stajala tek

sekundu prije.

„Užasnut,“ priznao sam, moj osjedaj ponosa ili pokušaj da sakrijem svoje strahove davno je nestao.

„Sve de biti uredu. Ti i Emmett ste jaki, sposobni borci, i premda se mrzim tu pomisao, boriti du se

pored vas dok James ne bude gotov.“

„Što ako nismo u pravu, i ako nas on ne bude slijedio. Što ako dođe do nje i ja nisam tu?“ pitao sam,

odjednom potpuno nesiguran u taj savršeni plan koji smo stvorili.

Pomisao na to da nemam Bellu pored sebe, ili na to da nisam u potpunosti siguran u njenu sigurnost

u bilo kojem trenutku, činila se preteška za podnijeti.

„James de nas slijediti. Vjerovati de kako je Bella s tobom, i ako naposljetku shvati kako je prevaren,

nede imati načina da sazna kamo su je Jasper i Alice odveli. Njen de miris biti zamaskiran dovoljno

dugo da oni mogu napustiti područje sigurno, i ona de biti u drugoj državi mnogo prije no što on

shvati kako je prevaren.“

Kimnuo sam polako, tjerajudi se da vjerujem. Zvučalo ja dobro u teoriji, ali se nisam mogao oteti

osjedaju da je to što me razdvajaju od Belle grozna pogreška. Ja i ona smo činili jedno drugo jakim.

Naša je ljubav nekako stvarala razum iz kaosa, i osjedalo se kako bez nje pored mene više ništa nede

imati smisla.

„Edward, Alice de vidjeti ako nešto krene po zlu i ona i Jasper de ju odvesti na sigurno.“ Emmett me

uvjerio.

„Nikada ne zaboravi kako je Alice uvijek korak ispred. Bella je u dobrim rukama. Ona ju voli gotovo

koliko i ti… pak na mnogo manje odvratan način,“ dodao je, njegov je glas još jenom zadirkivao.

Pokušao sam se nasmijati premda još nisam mogao osjedati ništa osim straha.

„Svaka de grupa imati mobitel. Provjeravajte ih često, i mi demo javljati bilo kakvu promjenu ili

novost. Emmett, idi uzmi bilo što što bi ti moglo zatrebati…“, Carlise je nastavio, još nevoljan

razmišljati baš o činu ubijanja Jamesa. Emmett je kimnuo i izjurio iz sobe.

Kada je Carilse ponovno progovorio, njegov je glas bio mekan ali ozbiljan.

„Edward, trebam te da učiniš nešto za što znam kako de ti biti teško. Ti se bojiš, ali ja želim da napuniš

Bellu sa svakom dozom povjerenja koju možeš prikupiti. Imati deš tek nekoliko trenutaka s njom i

želim da se oboje rastanete sigurni u naš uspjeh. Budi samouvjeren i siguran, Bella de te pomno

pratiti. Znaš kako se boji za tvoju sigurnost, ali ti imaš sposobnost da smiriš te strahove tako da

sakriješ svoje. Daj joj do znanja na bilo koji način na koji možeš, kako de ovo sve ubrzo biti gotovo. Ne

govorim ovo samo zbog njene dobrobiti, ved i zbog naše. Emmett i ja te trebamo potpuno

usredotočenog, i ovo je najbolji način kojeg se mogu sjetiti kako bi osigurao da se to dogodi.“

Kimnuo sam, vjerujudi kako me moj osjedaj ne vara. Nisam mogao dopustiti da Bellina posljednja slika

moga lica bude ona ispunjena strahom. To što demo provesti vrijeme odvojeni biti de teško za nju kao

i za mene, i ja ne bi mogao provoditi moje vrijeme brinudi se koliko se ona boji. Morao sam joj

pokazati kako se nema čega bojati, i od trenutka kada napustimo kudu, moja svaka misao mora biti

fokusirana na Jamesa.

Emmett je ušetao mirno natrag u sobu baš kada su Esme i Alice donosili Bellu dolje. Posrtala je malo

kako su je spustili, ali sam potisnuo potrebu da odmah požurim do nje.

Fokusirati se na plan.

Povjerenje. Znao sam čim je budem držao kako de se zidovi urušiti i kako de ona gledati kroz mene

kao i uvijek. Morao sam sačuvati naš rastanak za zadnji mogudi trenutak.

Carlise je dao Esme i Alici njihove telefone, i tada se nasmijao toplo Belli.

“Esme i Rosalie uzet de tvoj kamionet, Bella”,

Ne podsjedaj me, Rosalie je pomislila pakosno, zuredi u Carlisea.

“Alice, Jaspere – uzmite mercedes. Trebat de vam zatamnjena

stakla na jugu.”

Nisam mogao razumjeti zašto, ali je Bellino srce ubrzalo na to. Jeli joj konačno sjedalo? Tako se dobro

nosila sa svom i u jednom sam trenutku shvatio kako mi je jedino njeno mirno držanje davalo snagu

da odem. Da se raspadne sada, ako mi dozvoli da vidim koliko je zapravo prestrašena bila, nisam bio

siguran kako bi ju mogao napustiti.

“Alice, hode li se oni uloviti

na mamac?” Carlise je pitao, prekidajudi moju brigu.

Zatvorila je oči, i ja sam osjetio val ugode od njenog mirnog izraza. Pomno sam slušao njen um i bio

zahvalan što nisam vidio znakove ičega kako remeti plan.

Činio se bez grešaka, i vidjela je Jamesa kako zagriza za svaki mamac koji smo mu postavili.

“Slijedit de vaš trag.“ Uvjerila me, otvarajudi oči i pogledavajudi duboko u moje.

I ti si to vidio sada. Znaš kako je sve onako kako treba biti.

„Žena

de podi za kamionetom. Nakon toga bismo trebali biti u

prilici da odemo.”

“Idemo.” Carlise je rekao i ja sam znao kako je trenutak kojeg sam se bojao stigao.

Preletio sam preko sobe do Belle, napokon popuštajudi potrebi da budem blizu nje. Pitao sam se da li

je znala koliko mi je teško bilo držati se udaljenim, ili bili ikada mogla razumjeti razloge zašto je to bilo

potrebno. Raspadao sam se iznutra i to što sam je dodirivao, osjedao njeno srce o mene polako je

lomilo moju zadnju volju.

Omotao sam svoje ruke oko nje, upijajudi njen savršen miris, pamtedi svaki centimetar njenog tijela i

način na koji se ovijala oko moga kada bi ju držao.

Pomilovao sam vršcima prstiju o njene meke, tople obraze. Podigao sam je do sebe, dok oboje nismo

mogli osjetiti dah jedno drugome u lica, tada ju poljubio intenzivnije no što sam si ikada dopustio.

Žeđ u mom grlu koje sam se nekada bojao bila mi je dragocjena, udišudi ju dok sve u meni nije

boljelo. Bila je to najslađa muka koju sam ikada osjetio.

Znao sam da du ako ostanem imalo duže izgubiti hrabrost da odem kroz vrata, pa sam spustio njene

noge natrag na tlo, dok mi je jedna ruka još milovala njen obraz. Sjedajudi se što mi je Carlise rekao,

pokušao sam napuniti svoj pogled sigurnošdu svog povratka. Znao sam kako de ako progovorim

osjetiti agoniju u mom glasu pa sam ostao tih. Želedi bar jednom da mi može čitati misli, ponavljao

sam jednu ponovno i ponovno nadajudi se kako ju barem može pročitati iz mojih očiju.

Vračam se po tebe…

Dok me gledale, oči su joj se počele puniti suzama. Ako se priliju, ako ju vidim kako plače, znao sam

kako de se moja maska raspršiti i kako de ona vidjeti užas koji sam osjedao. Pa sam se prisilio da ju ne

vidim više. Fokusirao sam sve svoje misli na Jamesa i na borbu koja je dolazila.

Brzo, okrenuo sam se kako bi otišao, obijajudi pogledati u izraz bilo koga od moje obitelji. Bili samo

pripremljeni koliko smo mogli biti i bez još jednog trenutka oklijevanja, odjurio sam kroz vrata s

Carliseom i Emmettom odmah do sebe.

Dok smo se penjali u Jeep ja sam bio preplavljen svim što se događalo.

Vozili smo se u nod kako bi ubili čudovište, i ja sam ostavljao za sobom jedinu stvar koja je bila važna,

moju ljubav, moje postojanje, u Alicinim rukama.

21.Nestrpljivost

Jedina stvar koja me držala normalnim dok sam se odvozio od Belle je to što sam znao kako je Alice s

njom. Mislio sam kako je to što imam nekoga, tko de doslovno paziti na njenu bududnost, bilo bolje

no da ju čuva čitač uma, premda je postajalo sve teže uvjeriti se u to dok su se milje između nas

povedavale.

To što ju nisam mogao dodirnuti, osjetiti njenu prisutnost, brojati njene otkucaje srce je bilo

nepodnošljivo. Da je postojao bilo koji drugi način ne bi je napustio, ali čim sam čuo Jamesa iza nas,

znao sam kako su svi bili upravu. Slijedio nas je, pretpostavljajudi kako je Bella sa mnom baš kao što

smo predvidjeli. Naš je plan bio odvesti ga na Sjever, vjerojatno u Kanadu, dok ne budemo sigurni

kako smo dovoljno daleko da mu Victoria nede modi pomodi kada borba počne.

S Esme i Rosali koje su je vozikali uokolo, James nede biti ništa više doli hrpa pepela dok ona shvati da

bilo što nije uredu.

Njen je um bio prilično pokoran na terenu tako da nije bilo načina da saznamo kakva de njena reakcija

biti kada konačno shvati što se dogodilo Jamesu. Nadao sam se pak, da su njene veze s njim bile slabe

kao i Laurentove, i da de jednostavno otidi svojim putem. Možda se i ona umorila tumaranja, i

pridruži se Laurentu u Denaliju.

Prešli smo gotovo stotinu milja prije no što je Carlise progovorio na glas, premda sam ga ja slušao

kako prelazi detalje našeg plana otkada smo otišli iz kude.

Bio je pedantan, razmišljajudi o svakom aspektu onoga gdje idemo i što smo radili. Osim o ubojstvu. I

u svom je umu odbijao zamisliti ga. Emmettov je um, pak, bio kristalno jasan po tom pitanju. Kada

smo bili dovoljno daleko od Forksa, potražiti demo mjesto dovoljno osamljeno tako da nitko ne čuje

ili vidi posljedice borbe. Idealno bi bilo nadi šumu miljama udaljenu od bilo kojeg grada. Ostavili bi

trag koji vodi u šume, dozvoljavajudi mu da vjeruje da smo nastavili na noge, i onda se povukli da

čekamo njegov dolazak. Nadao sam se da de ga Emmett modi dovršiti bez da petlja Carlisea u to,

naravno da bi se on borio kada bi pomislio i na sekundu kako je bilo koji od nas dvojice u ikakvoj

opasnosti.

„Možeš li ga još čuti?“ Carlise je pitao, prekidajudi niz misli.

„Da, ali postaje sve nejasnije. Zaostaje iza nas, premda sam siguran kako nas je sposoban slijediti,“

rekao sam odjednom zabrinut.

„Misliš li kako je to loš znak?“

„Ne mora značiti. On je tragač, tako da zna kako de nas modi nadi i ako ostane milje iza. Ti si rekao

kako je ovo igra za njega. Možda ju pokušava napraviti interesantnijom.“

„Možda,“ promumljao sam, glas mi se vukao, pokušavao sam da mi um ne odluta u još više

uznemirujude mogudnosti.

Još sam se jače usredotočio na Jamesov um, odlučan da ne izgubim to što sam mu imao glas. Još nije

mislio ni o čemu nego Belli, njen miris na čelu njegovih misli. Bilo je to mučenje, slušati njega kako

misli o Belli i onome koliko de uživati dok ju bude ubijao. Osjedalo se kao da je ona bila uprljana

samim time što mu je bila u umu, i sve u meni željelo ju je otrgnuti iz njegovih misli i zaštiti

savršenstvo njene slike.

Tijekom slijededih nekoliko stotina kilometara Jamesov um je ulazio i izlazio iz fokusa. Čuo bih ga tek

dovoljno dugo kako bih znao da je još iza nas, i onda jednako brzo kako bi ga ulovio, tako bi i nestao.

Nisam mogao čuti ništa detaljnije o njegovom planu, gotovo kao da je čuvao dio svojih misli od mene.

To me jako dekoncentriralo. Nakon još nekoliko milja, potpuno sam izgubio njegov glas. Čudno, prije

no što je utihnuo taj posljednji put, čuo sam tih smijeh. Činilo se gotovo kao… samodopadno, kao da

je znao kako je to posljednja stvar koju du čuti. Mislio sam kako sam bio veoma oprezan u tome da

mu ne otkrijem svoj specijalni talent, ali s laganom panikom pitao sam se da li ga je možda nekako

shvatio.

„Carlise, ne mogu ga čuti više,“ napokon sam priznao, osjedajudi se poraženo.

„Želiš li da usporim? Da ti dam priliku da ga pokušaš ponovno uhvatiti?“

„Da. Ne. Ne znam.“ Protresao sam glavom, frustriran i zabrinut želedi više od svega da je Bella tu sa

mnom kako bi umirila moje strahove. Moje su ruke bile čvrsto stisnute i zatvorio sam oči,

pokušavajudi odlučiti kako je najbolje djelovati.

„Nazvati du Esme,“ odlučio sam.

„Želim se uvjeriti kako sve ide po planu na njihovoj strani. Onda demo odlučiti što uraditi s Jamesom.“

Carlise mi je dodao telefon i pokušavao sam blokirati koliko su zabrinute njegove misli postale. On je

bio moj oslonac snage u svemu ovome. Ako on izgubi vjeru, ja bih vjerojatno skrenuo s uma.

„Edward?“ Esme se javila gotovo odmah. Njen je glas zvučao zabrinut kao i Carliseov um i ja sam se

pitao jeli on nekako osjetio njenu potresenost.

„Mi smo dobro. Za sada. Baš smo prošli Vancuver prije dvadesetak minuta i još vozimo, ali ne mogu

čuti tragača više. Zabrinut sam da nije nešto shvatio. Kako idu stvari kod tebe i Rose? Jeli vas Victoria

slijedila?“

„Neko vrijeme. Nije joj trebalo dugo da nas odustane proganjati, pak. Znala sam kako de nas to što

smo promijenili odjedu dovesti samo malo u prednost, ali je barem to dalo Alice i Jasperu šansu da

odvedu Bellu iz grada. Victoria je krenula natrag u Forks nakon otprilike dvadesetak milja. Bila je

posvuda u mjestu, u školi, zračnoj luci. Pokušavala je dokučiti u kojem su smjeru otišli, ali je

naposljetku završila natrag u Bellinoj kudi tako da sam sigurna kako je zbunjena baš onako kako smo

htjeli da bude.“

„I Charlie je siguran?“ dodao sam, znajudi kako de sljededi poziv koji du obaviti biti onaj Belli i morao

sam je uvjeriti kako je on uredu.

„Da, u postaji je. Ja sam pazila na njega onamo, dok je Rose trčala od naše kude do njegove. Ne brini

za njega, mislim kako Victoria nema razloga za napad, i ako napadne mi demo je spriječiti.“

„Hvala,“ uzdahnuo sam u olakšanju. Onda sam počeo razmišljati o nečemu što je rekla.

„Zračna luka?“ pitao sam, dok je moj um jurio kako sam razmišljao o užasnoj mogudnosti.

„Edward, što nije uredu?“ Carlise je dodao, više nije pokušavao sakriti paniku koju je osjedao.

„Ja sam idiot,“ zarežao sam, bacajudi glavu natrag o sjedalo.

„Izgubio sam njegov glas negdje oko Vancuvera. Znao sam kako sam ga čuo kako se smije.“

„Vancuver? Smije? O čemu ti pričaš?“

„Vračamo se kudi,“ rekao sam Esme i poklopio.

Pogledao sam preko u Carliseov izraz i nastavio s dubokim uzdahom.

„Zna kako Bella nije s nama i zna kako demo biti dovoljno daleko i kako du ja shvatiti tek kada se on

ved bude vračao natrag.“

„Zbunjen sam,“ Carlise je rekao.

„Da, Edward,“ Emmett je zvonio od straga.

„Zaista nemamo vremena za šifre. Gdje je James?“

„Zbilja se nadam kako griješim, ali vjerujem ako odemo u zračnu luku u Vancuveru kako demo nadi

njegov miris tamo.“

„Leti natrag u Forks?“ Carlise je pitao šokiran.

„Pa, ne mogu biti siguran kamo ide, ali je to zbilja jedina stvar koja ima smisla. Morao je znati da ga

mogu čuti, i pustio je da mislimo kako nas prati ali je on zapravo vodio potjeru.“

„Zbilja zna što radi,“ Emmett je promumljao, zvučedi gotovo frustrirano kako sam se ja osjedao.

„Nije bitno,“ rekao sam čvrsto.

„Ako zaista ide u Forks, nede nam trebati dugo da ga nađemo. I kada ga nađemo morati de se nositi s

svih pet nas.“

„Oh, molim te,“ Emmett je podsmjehnuo. „Znaš kako Rose nede prljati ruke.“

„Ako se ti boriš, i ona se bori.“ Rekao sam, podsjedajudi ga kako je reagirala natrag kod kude, premda

sam naravno samo ja to čuo.

„Ona može biti egocentrična i jedina čije srce nije samo prestalo kucati, ved je zapravo nestalo… ali te

voli. Nede samo stajati sa strane i gledati te kako se boriš. Biti de uz tebe.“

Osmijeh se povukao u kutu Emmettovih usta i um mu se lansirao u niz misli koje su se ticale njega i

Rosalie, za koje ja zbilja nisam bio zainteresiran da čujem.

„Carlise,“ rekao sam glasno, pokušavajudi povudi Emmetta van.

„Želim provjeriti zračnu luku, samo kako bi se uvjerio da je moj osjedaj točan. Zna kako bi njegov

ulazak u avion značio naše sigurno gubljenje njegovog traga. Ako pretpostavimo da je u avionu sada,

mislim kako je najbolje da krenemo za Forks.“

Carlise je kimnuo dok je okretao auto natrag. Napunjen nemirom i brigom, i zahvaljujudi mom

ugrađenom detektoru radara, nije nam trebalo dugo da se vratimo u grad. Carlise je kružio oko

zračne luke tražedi bilo što, što bi upudivalo da je James bio ondje, dok sam ja pojurio unutra.

Dovoljno sigurno, njegov je miris bio svugdje. Trčao je do svakog terminala, bez sumnje pokušavajudi

nas zbuniti i na nesredu, njegov je trik upalio. Nije bilo načina da znamo na koji se avion ukrcao ni

kamo je krenuo. Carlise je pročitao izraz na mom licu i uskočio ponovno u auto.

Želiš li ti nazvati ili du ja? Pitao je svečano.

„Idi,“ promumljao sam, izgubljen u misli.

„Uputi Alice u potankosti, saznaj jeli vidjela nešto što bi nam pomoglo da shvatimo što smjera, i onda

želim pričati s Bellom. Trebam čuti njen glas, da znam da je još dobro.“

Shvadam… ali molim te, nemoj ju uznemiriti, pomislio je, birajudi Alicin broj.

Javila se nakon samo jednog zvona, premda sam zapravo bio iznenađen što joj je trebalo toliko dugo.

Obično kada je bilo tko od nas pokuša nazvati, ona bi nas nazvala prva dok bi mi još birali broj.

„Alice, stvari su se nekako zakomplicirale,“ rekao je, pokušavajudi ostati miran.

„Carlise,“ čuo sam ju kako odgovara jednostavno. Znao sam taj ton. Bio je to ton koji bi uzela kada bi

joj netko rekao nešto što je ved vidjela. Nisam bio siguran da li me utješila činjenica što je ved imala

viziju, ili me učinila još nervoznijim. Što ako mi kaže nešto što još nisam bio spreman čuti?

„Bella je tu sada s tobom, točno?“

„Da,“rekla je i odmah sam bio preplavljen olakšanjem. Bio sam tako zahvalan na mirnodi Alicinog

glasa. Nisam bio siguran što je vidjela, ni koliko bi toga rekla Belli, ali nadao sam se da je ono što je

Bella znala, bilo to, da su stvari još pod kontrolom.

Naravno da je trebala znati stvarnu situaciju ali ako je to bilo mogude, ja sam želio biti taj koji de joj

redi.

„Izgubili smo Jamesa negdje između granice odmah iza Vancuvera,“ Carlise je nastavio.

„Uhvatili smo njegov miris u zračnoj luci ali ne znamo kamo je otišao od tud. Ima smisla da bi se

vratio u Forks. Bez traga koji bi slijedio kamo bi drugo mogao otidi? Pak, nadamo se kako si vidjela

nešto što nam može dati bolji pogled na stvari.“

„Vidjela sam samo njega,“ rekla je, glasa još mirnoga dok je opisivala viziju Jamesa u sobi punoj zrcala

s drvenim podovima i zlatnom šipkom duž sobe. Rekla je kako joj njegovi planovi nisu bili jasni, ali je

znala kako de biti u toj sobi i kako de čekati nešto.

„Što ga je god natjeralo da se ukrca na avion … to ga vodi do te prostorije.“

„Jeli Bella s tobom sada?“ Carlise je pitao, bacajudi pogled na mene. Zadržao sam dah, čekajudi njen

odgovor. Koliko je Bella ved znala?

„Da,“ rekla je i ja sam se pokušao prisiliti da ne budem uzrujan. Imalo je smisla da je rekla Belli kako je

nešto pošlo po zlu. Samo sam se nadao kako je to nije previše uplašilo. Cralise mi je dodao telefon

baš na vrijeme da čujem njeno nervozno “halo?”

“Bella”, izdahnuo sam, zapanjen koliko sam se bolje osjedao samo što joj čujem glas. Na jedan se

kratak trenutak osjetilo kao nam nitko ne može ništa.

“O, Edwarde! Tako sam se brinula.” Zajecala je,i ja sam se morao nasmijati. Bila je ljudska i krhka i

proganjalo ju je čudovište, pak bila je zabrinuta za mene.

“Bella, rekao sam ti da se

ne brineš ni za što osim za sebe.”

“Gdje si?” pitala je, što me prisililo da se sjetim milja koje su još bile iza nas. Dao bih sve da sam kraj

nje, i opsovao sam si što sam dopustio svojoj obitelji da me nagovore da se odvojim od nje.

“Pokraj Vancouvera smo. Bella, žao mi je – izgubili

smo ga.“ Rekao sam te riječi premda je ved znala, još nekako osjedajudi potrebu da joj se ispričam.

„Imam dojam da sumnja u nas – pazi da ostane

taman toliko daleko da ne mogu čuti što on to misli. Ali

sad ga više nema – čini se da je sjeo na avion. Mislimo da

je krenuo natrag u Forks da počne iz početka.”

To je barem bilo nešto što smo dosada pretpostavljali. Sada, s obzirom na Alicinu viziju nisam se

osjedao tako uvjereno.

Ono što je opisala nije zvučalo kao bilo što, što sam ikada vidio u Forksu. Mogao sam se samo nadati

kako je nešto odvelo Jamesa na krivi put, i ako ga ne nađemo brzo, kako de njegovo uzaludno čekanje

dati meni i Belli vremena koje nam je trebalo da nestanemo.

“Znam. Alice je vidjela da je umaknuo.”

“Samo, ništa se ti ne brini. Nede nadi nikakav trag

koji bi ga odveo tebi. Moraš samo ostati ondje i pričekati

dok ga opet ne pronađemo.”

Ili do kada to više ne budem mogao podnijeti i dođem te nadi, dodao sam, premda sam to zadržao

pažljivo za sebe.

“Bit du ja u redu.“ Rekla je hrabro, premda sam mogao osjetiti val ponosa. Zbilja je bila najdivnije bide

koje sam ikada poznavao. „Je li Esme s Charliejem?”

“Je – žena je bila u gradu. Došla je do kude, ali dok

je Charlie bio na poslu. Nije mu se niti približila, pa se

ne boj. Na sigurnom je sve dok Esme i Rosalie paze na

njega.”

“Što ta žena radi?” pitala je, sa samo tračkom nervoze koji joj je gmizao u glas.

“Vjerojatno nastoji opet pronadi trag. Nodu je prešla

mjesto uzduž i poprijeko. Rosalie joj je slijedila trag kroz

aerodrom, sve okolne ceste, školu… ruje ona, Bella, ali

ništa nede nadi.”

Bili smo veoma oprezni kada smo maskirali Belli miris dok smo napuštali grad. Vozila se u autu u

kojem nikada nije bila, nosila odjedu koja nije bila njena. Sve što je mirisalo na Bellu vodilo je u

suprotnom smjeru u kojem je Alice vozila. Nije bilo ničega što vodilo Victoriu i Jamesa ako je on zaista

letio natrag za Forks, da pokupe Bellin miris ponovno bilo gdje blizu Pheonixa.

“I siguran si da Charlie nije u opasnosti?” pitala je ponovno i gotovo sam mogao osjetiti suze koje su

joj punile oči.

“Da, Esme ga ne pušta iz vida. A mi stižemo uskoro.

Priđe li tragač iole blizu Forksu, naš je.”

“Nedostaješ mi”, rekla je nježno, još jednom napravila da sve drugo nestane. Slušao sam pažljivo dok

joj nisam mogao čuti otkucaje srca. Preda su bili prigušeni i izobličeni preko mobitela, bio sam utješen

unatoč tomu.

“Znam, Bella. Vjeruj mi, znam. Kao da si odnijela

polovicu mene sa sobom.”

“Dođi onda po nju”, rekla je, glas joj je iznenada zadirkivao, premda je bio bijesa koji je obojio te riječi

i posjetio me koliko sam zapravo i želio učiniti baš to.

“Ubrzo du,“ obedao sam, „čim budem mogao. Pobrinut du se da

prvo budeš sigurna.“ Dodao sam, više kao posjetnik sebi no Belli. Borio sam se svakim djelidem u sebi

da ne odbacim Carlisea i Emmetta natrag u Fors i pojurim kako bi bio s njom. Naravno, ne bi to

mogao uraditi svojoj obitelji, i to nije uopde bilo logično – ali kako sam naučio tijekom svog vremena s

Bellom, ljubav rijetko je.

“Volim te”, rekla je slatko, i mogao sam osjetiti kako se moje vrijeme slušanja čistode njenog srca bliži

kraju. Uzeo sam trenutak kako bi zapamtio taj zvuk dok je ona govorila tri riječi koje de me progurati

kroz ostatak ovog mučenja.

“Možeš li vjerovati da, usprkos svemu što sam ti prouzročio,

i ja tebe volim?” pitao sam očajnički.

“Da, zapravo mogu.”

“Brzo du dodi po tebe.”

“Čekat du te.”

S tim sam poklopio telefon i dopustio si jedan trenutak mira uživajudi u sjaju njene ljubavi prema

meni i znanju kako je čekala moj povratak.

Kao da sam se nalijevao i hrano očajničkom čežnjom koju sam osjedao zbog toga što nisam s Bellom.

Carliseove msili odmah su se prebacile na Rosalie i Esme. Svi smo tiho sanjarili da smo natrag u

naručju onih koje smo voljeli, dok je Carlise nesvjesno pritisnuo pedalu o pod. Još je jednom van

napučenih ulica užurbanog grada, vozio najvedom brzinom prema kudi.

Nije nam trebalo mnogo da se vratimo u Forks, koliko nam je trebalo do Vancuvera, dijelom zbog

toga što više nismo pokušavali zadržati Jamesa unutar udaljenosti da mu mogu čitati um, i djelom

zbog toga što je novi val žurbe gmizao kroz sve nas. Sve se promijenilo sada kada nismo znali gdje je

James. Stali smo pored kude i pojurili uz stube.

„Rose, mala?“ Emmet je pozvao dok smo umarširali na glavna vrata. Carlise i ja sm bili odmah iza

njega i vidjeli nje kako ležerno silazi dolje. Pošto je bila jedina koju ne bi pogodilo da se išta dogodi

Belli, činila se potpuno opuštena.

„Ovdje sam,“ rekla je mirno. „Iako nisam sigurna zašto ste vi. Zar vi svi ne biste trebali komadati i

paliti vampira?“ Njeno me blago smijuljenje razbjesnilo, ali ovo nije bilo vrijeme da pustim da se moje

emocije otmu kontroli. Očito joj Esme nije rekla što se događa, zbog čega sam se počeo osjedati

nekako zabrinuto – jeli Charlie ipak u nevolji? – ali je najvažnija stvar bila uputiti ju i shvatiti što dalje.

„Izgubili smo Jamesa negdje blizu Vancuvera. U avionu je no ne znamo kamo ide. Bilo bi mi drago

kada bi mogla otidi do zračne luke da pokušaš uhvatiti njegov miris. Ako je ondje, nedemo ga više

vozikati uokolo. Vrijeme je da završimo ovo. Sada.“

„Da!“ Emmett je cvrkutao.

Oh, za ljubav svega…

Zar zbilja treba biti tako uzbuđen oko toga?

Rosalino i Carliseovo međusobno zgražanje nad Emmettovim entuzijazmom natjeralo me da se

nasmijem prvi put otkada sam čuo Bellin glas.

„Rose?“ rekao sam, pokušavajudi zadržati trenutni osmijeh na svom licu, „zračna luka?“

Odlično, samo dodaj na spisak, pomislila je. Napeo sam glavu i pogledao je upitno.

Oh tako je, radim spisak svih stvari za koje mi duguješ kada ovaj nered završi.

Glasno sam zarežao na nju, i na savršeno nevin osmijeh koji je obojio njeno lice.

Edward, fokusiraj se, molim te, Carlise je pomislio s neodobravanjem.

Ostavi to na miru, čovječe. Što god bilo, samo pusti, Emmett je dodao, gledajudi naprijed i natrag

između nas dvoje.

Baz ijedne riječi, Rosalie je bila van. Okrenuo sam se Emmettu i Carliseu i pokušao smisliti što bi

trebali raditi s obzirom kako zbilja nismo imali pojma gdje je James.

„Victoria je blizu, zato zaista radije ne bi htio ostaviti kudu praznu,“ rekao sam.

„Osim toga, ne možemo puno učiniti dok ne budemo da li je on ovdje ili ne.“

„Edward, znam kako ne želiš razmišljati o ovom, ali što ako Rosalie otkrije kako se vratio u Forks?“

Carlise je pitao.

„Zbilja nemam pojma,“ rekao sam tiho.

Edward…

Pogledao sam u njegove oči, i osjetio kako me stvarnost onoga što je on ved predvidio preplavila.

„Pretpostavljam kako du u tom slučaju otidi do Belle. Ako ne budemo znali gdje je James, nedu

riskirati i ostaviti ju samu.“

„Nije sama,“ posjetio me.

„Znaš što mislim.“

„Da, znam. I razumijem.“

Mi bi ostali ovdje, i ti i Bella bi se vratili. To nije zapravo bilo pitanje, ali sam kimnuo.

„Dajte dečki, znate kako mrzim kada radite to,“ Emmett se požalio.

„Ispričavam se,“ Carlise je rekao, okrenuvši se njemu.

„Edward i ja smo samo razmišljali o različitim mogudnostima. Vjerujem kako deš ti nastaviti loviti

Jamesa ako se tvoj brat odluči vratiti Belli?“

Emmett se okrenuo meni, začuđen na trenutak prije no što se njegov izraz smekšao.

„Da, bih,“ konačno je rekao, ne skidajudi oči s mojih. „Učini ono što moraš, ja i Jasper se možemo

nositi s Jamesom.“

„Hvala ti,“ rekao sam mekano, opet gledajudi i bratsku ljubav za mene i sestrinsku za Bellu kako zrači

iz njega.

Nas troje smo stajali na neko vrijeme dok Emse nije nazvala da nam kaže kako je Charlie doma, i kako

se činilo da ga Victoria nije slijedila. Pak, mislila je da je najbolje da ostane blizu kude, jer se to činilo

najvjerojatnije mjesto kamo de ili James ili Victoria podi ako pokušaju ponovno pokupiti Bellin miris.

Naposljetku je Rosalie došla doma, još je izgledala kao da joj se baš i ne žuri.

„Jesam li propustila što uzbudljivo?“ i nas smo troje zajedno ispustili uzdah.

„Dobro,“ rekla je srdito, gledajudi svugdje osim u mene. Oh, super. Mislio sam kako je to samo ona,

trudi se biti ista ona omražena Rosalie, ali ispalo je kako odugovlači. Ved sam znao što de redi prije no

što je to rekla.

„Nije ovdje,“ konačno je priznala, zuredi u pod dok se njen izraz mijenjao u nešto što nikada prije

nisam vidio kod nje.

„Zaista mi je žao, Edward. Znam kako je ovo vjerojatno veoma teško za tebe.“

Bio sam tako iznenađen njenom iznenadnom suosjedajnošdu, da je trebao trenutak da me strah

zaista preplavi. Pak kada je Carlise progovorio, snaga onoga što je ona govorila srušila se na mene.

„Nazvati du Alice i redi joj kako si krenuo.“

Ni trenutak prije no što je on posegnuo za telefonom on je počeo zvoniti. Sada je to bila Alice koju

sam znao i volio.

„Alice,“ počeo je, no ona ga je odmah presjekla. Osjetio sam kako su mi se prsa skupila, uzeo sam

korak prema telefonu i slušao njene mahnite riječi.

„Ovdje je… ili de barem biti uskoro.“ Carliseove su se oči raširile dok mi je bez riječi dodao telefon.

„Alice, što si vidjela?“

„Vidjela sam ga u kudi Belline majke. Biti de ondje uskoro. Ne znam kako ju je našao, Edward. Tako mi

je žao.“

„Ne,“ rekao sam, tresudi glavom od frustracije i zbunjenosti.

„Ne, nemoj da ti bude žao, drago mi je što si vidjela gdje je, to znači kako znamo kamo trebamo idi.

Samo čuvaj Bellu sigurnom dok ja ne dođem tu. Nastavi gledati, pobrini se da on ostane tamo čekati

nju. Mi demo odvesti Bellu negdje na sigurno i onda demo opkoliti kudu. I ako Esme i Rosalie ostanu

ovdje štiti Charlia od Victorie, opet de biti brojno nadjačan, pet na jednoga.“

„Četiri na jednoga,“ rekla je čvrsto.

„Što?“

„I ako budemo znali gdje je točno, i budemo sigurni kako demo dobiti borbu, ne misliš valjda ni na

jednu sekundu, kako bi bilo tko od nas bio voljan ostaviti Bellu samu, zar ne?“

Razmislio sam o onome što je govorila i još jednom shvatio kako je Alice ponovno korak ispred.

„Hvala ti, Alice.“

„Naravno, Bella je strašno nervozna. I čak nije zabrinuta za sebe, zabrinuta je za tebe,“ uzdahnula je.

Znao sam kako preokrede očima.

„Čak je ni Jasper ne može umiriti. Iskreno, volim ju, znaš da ju volim, ali mislim kako to ne mogu

podnijeti još dugo.“ Njen je glas postao sarkastičan, i ja sam rado uzeo predah od svih strahova i

nesigurnosti.

„Edward, vas dvoje trebate biti zajedno sada,“ nastavila je nježno.

„Ne brini za Jamesa, mi ga možemo srediti. Sada, ako svi požurite, možete uhvatiti slijededi let iz

Seattlea. Zapamti, Port Angeles ne leti izravno za Pheonix. Nadi demo se tamo ubrzo.“

„Hvala ti,“ rekao sam ponovno, i slušao kako se telefon ugasio. Cijeli je razgovor trajao manje od

minute, i bio sam siguran ako je Bella slušala kako ne bi razumjela ni riječ. Sva što je trebala znati je

da sam ja krenuo, i kako du je ubrzo imati sigurno omotanu u svom naručju, kamo je i pripadala.

„Idemo,“ rekao sam čvrsto i u sekundi smo izletjeli kroz vrata prema Seattleu. Pojurili smo auto –

putem i kako je Alice obedala, stigli baš na vrijeme da ulovimo let.

Pokušao sam se prisiliti da se smirim dok je avion uzlijetao. Bar na taj trenutak, nije bilo ičega što sam

mogao učiniti. Alice, Jasper i Bella de nas čekati u zračnoj luci.

Alice de modi osigurati da znamo kako James nije nigdje u blizini, tako da de biti sigurno za mene i

Bellu da pobjegnemo što dalje možemo od Pheonixa.

Vjerovao sam kako de se ostatak moje obitelji pobrinuti za Jamesa i kako de nam javiti kada bude

sigurno da se vratimo kudi. S mnogo mašte, mogao sam se pretvarati kako Bella i ja idemo na odmor

zajedno, i kada se vratimo sve de opet biti normalno. Ili barem normalno koliko su stvari mogle biti za

nas.

„Edward, možeš li ved čuti što? Ima li kakvog znaka njega?“ Carlise je pitao i tek sam tada shvatio

kako avion slijede.

Zadivljujude, blokirao sam svaki glas i svaku misao ljudi koji su me okruživali cijelo vrijeme leta. Slušao

sam, premda sam naravno znao kako je uzalud. Alicina je vizija bila jasna. Ved je bio na mjestu, čekao

Bellu.

„Ne, ništa. Ali nije ni važno. Bella je ovdje i ja du je odvesti negdje na sigurno.“

Zatvorio sam oči i fokusirao se na Alicine misli. Bio sam tako usklađen s njom da je bio potreban samo

trenutak, i čim sam je našao uzdahnuo sam.

„Što je?“ Carlise je pitao tiho, premda je panika u njegovim očima bila jasna.

„Izgubili su Bellu!“ Rekao sam mahnito dok se nekoliko glava okrenulo u našem smjeru.

Tiho, Edward. Ne možemo napraviti scenu. Kako to misliš, izgubili je?

„Traže je, po cijeloj zračnoj luci. Oboje su zbunjeni, ne razumiju kako je, ni zašto pobjegla od njih, ali

je Alice luda od brige. Zna kako smo sletjeli i dolazi se susresti s nama dok je Jasper traži. I… ima još

nešto. Nešto što blokira os mene,“ šapnuo sam, novi val straha izvirao je iz mene.

Što je Alice skrivala? I zašto bi Bella pobjegla od jedinih ljudi koji je mogu zaštititi?

Osjedalo se kao da je bila potrebna vječnost da se avion iskrca. Zar se ljudi nisu mogli kretati brže?

Kada su se moje oči srele s Alicinim vidio sam to koliko i osjetio, to nešto što mi nije željela redi.

„Alice,“viknuo sam, trčedi prema njoj prebrzo. Carlise i Emmett slijedili su iza mene, namjerno

hodajudi polako kao da de se njihovo zaostajanje iza iskupiti za činjenicu da sam se ja pretvorio u

mutnu liniju preko terminala.

„Ewdward, ne razumijem. Jasper ju je vodio da uzme nešto za pojesti, bila je s njim na jednu sekundu

i onda ušla u toalet i on ju je izgubio. Tražili smo je posvuda, ali nema joj ni traga. Tako mi je žao. Ne

znam što još da uradim.“

„Što si vidjela?“ zahtijevao sam, i njen mi je izraz rekao kako zna točno što pitam. Pogledala je u pod,

s mješavinom srama i užasa na licu.

„Prvi put kada sam ga vidjela u sobi punoj zrcala, bio je sam. Onda kada sam ga vidjela u kudi njene

majke još je bio sam. Ne znam što se promijenilo, ali sljededa stvar koju sam vidjela, on je bio u sobi

punoj zrcala i…“ stala je, nije mogla završiti rečenicu. Znao sam što de redi i premda to nisam želio

čuti, nisam se mogao natjerati da povjerujem u to, trebao sam da kaže te riječi na glas.

„Alice!“ zavrištao sam.

„Bella je bila tamo s njim,“ šapnula je, njene su oči napokon srele moje.

„Bila je živa, ali je bila prestravljena. A on ju je gledao s najbolesnijim pogledom zadovoljstva koji sam

ikada vidjela. Njena ga je krv izazivala, i zbog toga je igrao svoju igru tako dugo.“

Stisnuo sam šake, režanje s istrglo kroz mene. Carlise i Emmett su odmah bili do mene, s rukama na

mojim ramenima i tiho me molili da ostanem miran. Morali smo napustiti zračnu luku bez privlačenja

pozornosti, i kada budemo vam, modi demo sklopiti plan bez straha da nas itko čuje. Svi izgubljeni u

svojim razornim mislima, požurili smo na napušteno područje jednog od parkirališta.

„Uredu, nitko od ljudi nas ne može čuti,“ opalio sam ljuto.

„Sada što namjeravate napraviti kako bi vratili Bellu?“ vikao sam na njih i osjedao sam se užasno što

istresam svoju ljutnju i užas na svoju obitelj, kada je sve što su oni napravili je pokušali pomodi, izložili

sebe riziku za mene i Bellu. Ali je moj um izgubio sav dodir s razumom one sekunde kada je Alice

spustila svoj gard i kada je slika Bellinog lica u užasu bljesnula kroz njen um. Bila je jedna stvar čuti

kako mi Alice govori što je vidjela i druga da tome svjedočim sam. Nikada nisam mrzio nikoga onoliko

koliko sam u tom trenutku mrzio Jamesa. Osim možda sebe što sam dopustio da se sve ovo dogodi.

„Pa, Bella je mislila kako je prostorija koju sam vidjela baletni studio ovdje u Pheonixu,“ Alice je rekla,

oči su joj se zatvarale kao da ga pokušava još jednom vidjeti.

„Rekla nam je kako je vrlo blizu kude njene majke, i ja sam sigurna kako je James u jednom od ta dva

mjesta. Pojuriti demo zajedno, onda demo Jasper, Emmett i ja otidi do kude. Ti i Carlise pokušajte nadi

studio i ako James ne bude u kudi mi demo se nadi s vama što prije.“

Ovo de upaliti, Edward. Obedavam ti kako je još živa, i kako demo biti tamo ubrzo. Sve de ovo brzo biti

gotovo.

Pokušao sam se utješiti njenim uvjerenjem, i vjerovao sam kako mi je rekla sve što je vidjela. Od sada,

Bella je bila živa, i obedao sam si kako du ponavljati tu misao dok ne ubijem bijedno bide koje joj je

prijetilo. To je palilo otprilike kilometar. Tada, bez mog pristanka slike Belle bespomodne, oblivene

krvlju preplavila moj um. Zurio sam širom otvorenih očiju u Alice, zabrinut na trenutak da gledam još

jednu od njenih vizija ali je njen um bio usredotočen u traženje kude. S uzdahom olakšanja, shvatio

sam kako me to samo moja mašta mučila. Dok smo trčali, počeo sam razmišljati o svakoj groznoj i

neprihvatljivoj stvarnosti koja nas može čekati kada ju nađemo. Ako zakasnimo, ako moja ljubav, moj

razlog za sve bude oduzet od mene osjetio sam kako je sigurna činjenica koju je Carlise cijelo vrijeme

znao bila gorka istina.

Ne bih preživio da ju izgubim.

Nas je petoro trčalo jednakom brzinom, ali me iznenadno otkride natjeralo da se krečem brže no što

sam ikada prije. Moj je um jurio jednako brzo kao i moje tijelo, prolazedi kroz svaku mogudnost kraja

koji bi čekao ako Bella ne preživi. Najlakši bi način bi da se predam Jamesu, da mu dam da završi ono

što je započeo. Ovo bi bilo, ako bi se htio gnjaviti.

Bella, zaštidena svojom „vojskom vampira“ kako je on to rekao je bila pravi izazov. Kakva bi zabava

bila ubiti vampira koji ne bi pružao nikakav otpor, koji se ved predao od pokušavanja da preživi.

Osim toga, moja je obitelj bila sa mnom i znao sam kako oni ne bi dopustili da mi se išta loše dogodi, i

ako to bude, ono što ja želim. Odlučio sam kako bi to trebalo biti promišljeno, planirano i izvedeno

daleko od njih. Znao sam sve načine na koje se Carlise pokušao ubiti u početku i tako znao koliko su

bili nedjelotvorni. Bio je samo jedan način kojeg sam se mogao sjetiti, kako bi osigurao da ne trebam

nastaviti bez svoje Belle.

Velterra.

Znam o čemu razmišljaš, Carlise je prekinuo moju tihu zamišljenost. Pogledao sam preko ramena

kako bi vidio njega da se muči da drži korak sa mnom. S niskim režanjem malo sam usporio.

Ne čitam um, ali te poznajem. I znam o čemu razmišljaš sada.

„Ostavi to na miru, Carlise,“ promumljao sam preda je krivnja ved počinjala sjedati.

Znam kako je voliš, ali molim te pokušaj se sjetiti kako i mi ostali volimo tebe, također. Ne želim te

izgubiti, sine.

„Ona je sve, Carlise,“ šapnuo sam, nadajudi se kako su ostali dovoljno iza i previše izgubljeni u svojim

mislima da bi čuli.

„Bi li ti želio nastaviti da izgubiš Esme? Bi li ovaj jadni život imao smisla bez nje?“

Zavladala je krajnja tišina na trenutak dok Carlise nije kao što je naučio, počeo blokirati stvari od

mene koje nije želio da čujem, počevši nabrajati države i njihove glavne gradove.

Dokazao sam svoje, i pojurio naprijed. Naravno da nisam htio da moja obitelj prolazi kroz to,

najmanje Carlise koji mi je uistinu bio očinska figura svih ovih desetljeda, pa sam usmjerio svu svoju

energiju u to da napravim nastavak tog razgovora nepotrebnim. Stidi demo do Belle na vrijeme i ona

de ponovno biti sigurna sa mnom. Drugi de uništiti Jamesa i Bella i ja se možemo vratiti tome da

budemo sva zaljubljena idiota.

Bella de biti sigurna. Mi demo biti ponovno zajedno. To je postalo moja vodilja dok nismo stigli do

naše destinacije. S brzim klimanjem, Alice, Jasper i Emmett krenuli su prema kudi a Carlise i ja smo

okružili kvartom. S ubodom straha, čuo sam Jamesov um i znao sam kako smo blizu. Kao i toliko

mnogo puta prije poželio sam da mogu čuti i Bellu, premda naravno potreba nikada nije bila tako

velika. Kao da mi pruža na neki način mazohistički odgovor na moju želju, odjednom sam je mogao

čuti.

Čuo sam ju kako vrišti i jeca moje ime.

Ostavivši Carlisa iza sebe, uopde ne maredi za činjenicu da du se baciti sam na Jamesa, odletio sam

prema vratima studija.

„Idi po ostale!“ vikao sam i srušio vrata u potpunosti sa navoja. Nisam se zaustavio da vidim jeli on još

uopde bio iza mene ili se okrenuo da učini što sam ga pitao. Nije bilo bitno. Bella me trebala i bio sam

siguran da de bijes koji sam osjedao zbog njenog bolnog plača biti dovoljan da uništim cijeli koven

vampira.

Onaj trenutak kada sam ušao u prostoriju, miris Belline krvi me napao. Bio je modan i svjež, pak nisam

osjetio nikakvu požudu za krvi. Moja se čeljust stisnula i otrov izvirao ali samo zbog moje želje da

rastrgam Jamesa na dijelove, da ga natjeram da pati onako kako je ona patila. Moje su oči skenirale

tamu dok nisam našao obris skupljen u najudaljenijem kutu. Izobličena i izrezana, Bella više nije

plakala. Da nije bilo blijedih otkucaja njenog srca možda bih se bojao da je bilo prekasno.

James je bio u polučučnju nad njom držedi nešto što se činilo kao video kamera. Njegovo je disanje

bilo hrapavo dok se očajnički tražio ono za čim je žudio. Žeđ ga je prevladala do točke da nije čuo

kada sam ušao u prostoriju. Osmijeh mi je povukao usne natrag iznad zubi dok sam razmišljao o

činjenici kako nede ni čuti moj prilazak.

Spustio sam se u čučanj, pripremajudi se da napadnem i onda bljesnuo prema njemu kao munja.

Pazio sam da ga odbacim u suprotnom smjeru od onog gdje je Bella ležala, udario sam ga s punom

snagom svog bijesa. Režanje se otelo iz njegovog grla u zid zrcala, kamera iz njegove ruke preletjela

preko prostorije. Bio je zapanjen ali samo na trenutak i onda se odbacio od mene, ogoljenih zubi i

očiju punih mržnje. Držali smo jedno drugo na udaljenosti ruke, oboje gurali drugoga punom snagom.

Znao sam kako deš dodi po nju, pomislio je, odmah potvrđujudi ono što sam ved shvatio. Znao je da

mu mogu čitati um. To je bilo ono što je učinilo izvedbu njegovog plana mogudom. Upotrijebio je

moje modi protiv mene.

Pak, nisam mislio da deš stidi ovamo tako brzo. Zar ne znaš kako je potjera pola zabave?

Njegov glas, pun sarkazma, raspalio je moj bijes. Odgurnuo sam ga natrag razarajudom snagom,

razbio još jedan red zrcala iza njega.

„Nedeš joj više nanijeti nimalo boli,“ zarežao sam i on je škljocao zubima isprazno prema meni.

„Ovo sada završava!“

Miris Belline krvi još bio gust u zraku poslao je novi val vatrenog bijesa kroz moje tijelo.

Osjetio sam se kao da je moja krv još jednom počela tedi kroz moje vene kako sam se nagnuo

naprijed i zakopao zube u njegov vrat. Isčupao sam i pljunuo komad njegove odvratne mramorne

kože dok su njegovi užasom pogođeni jauci punili prostoriju. Cijelo se vrijeme nastavio boriti sa

mnom, gurajudi i škljocajudi zubima u pokušaju da dobije prednost.

Između režanja i kidanja čuo sam Carliseov glas iza sebe i poželio da mogu završiti što brže s svim, ne

želedi da on bude dio ubojstva. Nasilno sam trgao oko njegovih udova, pokušavajudi ubrzati proces

kada su se Jasper i Emmett pojavili, oboje uhvatili po jednu Jamesovu ruku u stisak.

Idi! Rekli su zajedno dok su nastavili gdje sam ja stao, trgajudi i grizudi dok je Jamesova snaga polako

nestajala. Opsjednut ubijanjem čudovišta koje je ozlijedilo Bellu, na trenutak nisam mogao razumjeti

što su mi govorili. Nije moje mjesto ovdje, da uništavam izvor svih naših problema?

Bella je ozlijeđena, Carlise de trebati tvoju pomod, Emmett je dodao dok je trgao jednu Jamesovu

ruku.

S tim, stvarnost situacije se srušila na mene još jednom.

Bella. Plače. Ozlijeđena. Krvari.

Bio sam kraj nje u tisudici sekunde. Premda sam namirisao njenu krv i čuo njene vriske, ništa me nije

moglo pripremiti na prizor nje. Tijelo joj je bilo smlavljeno, kosa prepuna krvi.

„Oh, ne, Bella, ne!“ viknuo sam, moj se pogled brzo prebacio na Carlisea dok sam tiho molio za

uvjerenje.

Živa je, Edward. Fokusiraj se na to.

Njegove misli nisu napravile ništa da bi umirile moje strahove. Očajan, pogledao sam u Alice koja je

zurila u mene praznih očiju. Njen je um jurio kroz bezbrojne vizije različitih mogudih razvoja situacije,

i nakon nekoliko trenutaka prisilio sam se da ju blokiram. Čuti ono što bi se moglo dogoditi

jednostavno nije bilo dovoljno dobro. Fokusirajudi pažnju natrag na Bellu, primijetio sam kako joj je

disanje bilo pravilno i kako se činila bez svijesti, za što sam bio zahvalan. Nisam mogao zamisliti u

kojoj boli je bila i premda sam joj očajno želio čuti glas, nadao sam se više nego išta da de ju Carlise

popraviti i izliječiti prije no što se probudi.

Nakon injekcije morfija, Carlise je počeo raditi od vrha do dna, pregledavajudi svaku kost i krvavu

ranu. Kada je pritisnuo ruke nježno o njena prsa mogao sam vidjeti kako se njena rebra okredu i miču

na način da je to poslalo drhtaje niz moju kralježnicu. Sigurno je bol bila nepodnošljiva i probuditi de

se plačudi svaki trenutak. Premda sam bio zahvalan što nije morala podnositi agoniju, mirna

beživotnost njenog tijela dok ju je Carlise pregledao natjerala me da paničarim.

„Bella, molim te!“ jecao sam, želio da napravi samo jedan zvuk, bilo kakav zvuk kako bi me uvjerila da

je uredu.

„Bella, slušaj me, molim te, molim te, Bella, molim te!“

Znam kako si preplašen, ali buditi ju možda i nije najbolja ideja. Morfij je bio u njenom tijelu tek

nekoliko minuta. Nije se imao vremena proširiti.

„Carlise!“ vrisnuo sam kada sam čuo kako otkucaji njenog srca usporavaju.

„Bella, Bella, ne, oh molim te, ne, ne!“

Edward, smiri se, normalno je da njen puls uspori nakon što lijek počne djelovati.

Pokušao sam se opustiti dok sam gledao Bellino mirno disanje. Njena su se prsa kretala dolje, gore

ritmički, njene su oči bile nježno zatvorene kao da je naprosto spavala. Gotovo sam se umirio, kada

sam čuo njen bolni uzdah.

„Bella!“ viknuo sam, i u olakšanju i prestravljen.

“Izgubila je nešto krvi, ali rana na glavi nije duboka”, Carlise je rekao na glas zbog Belle. Nadao sam da

je razumjela njegove riječi i da može vjerovati kako je unatoč svoj boli, manje-više uredu. Ma koliko je

užasno bilo ono što joj je učinjeno, ni jedna rana nije bila opasna po život.

“Pazi joj samo na

nogu, slomljena je.” Dodao je, i ja sam se nagnuo kako bi bio bliže njoj.

Glasno sam zarežao na pomisao moje Belle slomljene, i dopustio si jedan kratak trenutak da

pogledam preko u vatru koja je uništavala čudovište koje joj je nanijelo svu tu bol. Emmett i Jasper su

još skupljali Jamesove otpatke i bacali ih u plamen. Prljav smrad koji je izvirao iz vatre bi me zgadio,

da nije bilo onoga što je on značio.

Odvratan smrad značio je kako James više nikada nede modi nauditi mom dragocjenom anđelu.

“Kao i nekoliko rebara, čini mi se”, Carlise je nastavio nježno, i ja sam ponovno fokusirao pažnju na

Bellu.

“Edwarde.” Šapnula je, neprirodnog glasa.

“Bella, bit de sve u redu s tobom.“ Obedao sam joj, preplavljen tim što je bila budna i ponovno

pričala. „Čuješ li me, Bella?

Volim te.”

“Edwarde”, ponovila je, ovaj put malo glasnije. Nalet olakšanja projurio je kroz mene, uživao sam u

zvuku svog imena na njenim usnama.

“Da, ovdje sam.” Uvijek ovdje. Zauvijek.

“Boli me”, gušila se.

“Znam, Bella, znam”, rekao sam, želedi da postoji bilo kakav način da preuzmem svu bol na sebe.

Rado bih izdržao tisudu smrti i vatru moje transformacije deset puta ponovno ako bi to učinilo da

njena bol nestane.

“Zar joj ne možeš pomodi?” molio sam Carlisea.

“Dodaj mi moju torbu, molim te…“ rekao je Alice, znajudi kako ja nedu napustiti Bellu ni na trenutak.

„Zadrži dah, Alice,

pomodi de.”

„Alice?“ Bella se borila da pita.

“Ovdje je, znala je gdje demo te nadi.” Dugovati du Alice zauvijek što nas je dovela do Belle na vrijeme

da je spasimo, ne kao Rosalie i njenom malom „spisku“, rado du provesti ostatak svog postojanja

odužujudi se Alice.

“Boli me ruka”, šapnula je, muka u njenom glasu se pojačavala.

“Znam, Bella. Carlisle de ti dati nešto, prestat de.”

“Ruka me peče!”, vrisnula je, oči su joj se otvarale kako se njeno tijelo počelo tresti.

„Bella?“ pitao sam, užasnut kada sam shvatio što govori. Uzeo sam oštar udah pitajudi se kako mi je

to moglo promaknuti. Bilo je nešto krivo u mirisu, nešto što je prljalo njen inače savršen miris krvi, i

odmah sam znao što se dogodilo. Moje su oči tražile po njenom tijelu za oblik koji sam znao kako du

nadi.

“Vatra!“ Vikala je. „Dajte više ugasite vatru!”

Kako se Bella počela previjati u bolovima pod mojim prstima napokon sam ga ugledao. Ispod naslage

zgrušane krvi, blistavi oblik polumjeseca koji je mogao značiti samo jednu stvar, vračajudi natrag moj

bijes.

“Carlisle! Njezina ruka!” vrisnuo sam, još zaleđen od nevjerica kako nitko od nas nije shvatio prije.

“Ugrizao ju je.” Njegov glas uprljan gađenjem.

Uzdahnuo sam kako sam osjetio kako Alice uzima ruku koja nije bila Bellina u svoju. Pogledala je

duboko u moje oči i pokazala mi s novom jasnodom viziju Belle, kameno hladne, i blijede, prstiju

isprepletenih s mojima, okruženi mojom obitelji.

Zar ne vidiš kako je ovo ono za što je suđena? Znam kako de biti teško gledati, ali moraš dopustiti da

se promjena dogodi.

Protresao sam glavom nasilno prema njoj, moj pogled poletio natrag na Bellu koja se previjala i trzala

ispod moga dodira.

“Edwarde, moraš.” Rekla je, nježno posegnuvši kako bi obrisala znoj i suze s Bellina lica.

„Ne!“ vrisnuo sam, nevoljan priznati kako se ovo sve događa.

„Alice,“ Bella je plakala, i ja sam osjetio kako su mi se prsa stisnula. Bila je u tolikoj boli, kao da samo

sjedim do nje i pustim je da gori?

“Možda još ima izgleda”, Carlise je rekao nježno i moje su oči bljesnule prema njemu.

„Što?“ pitao sam, očajnički se hvatajudi za svaku nadu koju mi je mogao dati.

“Vidi možeš li isisati otrov. Rana je prilično čista.”

Gledao sam iz blizine, lica potpuno u šoku. Zar je zaista mislio kako de to upaliti?

Još važnije, zar je zaista imao toliko vjere u mene, da mogu okusiti Bellinu slatku i savršenu krv i onda

se zaustaviti prije nego odem predaleko?

Edward, pitao si što možeš uraditi. Samo ti dajem opcije. Koliko mnogo cijeniš njenu ljudskost?

Želio sam govoriti ali nisam mogao promadi riječi. Blijedo sam čuo kako ga Alice pita, “hode li to

uspjeti?” premda je svaka moja misao bila usredotočena na to imam li, ili ne, suzdržavanje da i

pokušam.

“Ne znam”, Carlise je rekao, gledajudi me značajno. “Ali moramo požuriti.”

“Carlisle, ja…”, riječi su mi blijedjele dok sam razmišljao o posljedicama ako ne uspijem.

Nakon što sam ju spasio od Jamesa, kako mogu riskirati da je sam ubijem?

“Ne znam mogu li.” Priznao sam, ponižen još jedanput svojom slabosti. Moje su ga oči tiho molile da

uzme taj teret od mene. Gotovo pa imun na ljudsku krv,on de sigurno spasiti Bellu bez da riskira njen

život.

“Odluka je na tebi, Edwarde, kakva god bila. Ne

mogu ti pomodi.“

Ovo mora biti tvoja odluka. Znaš kako sam ju ved prihvatio u našu obitelj, bila ona ljudsko bide ili

vampir. Ostalo je na tebi.

Napokon me pustio iz svog pogleda, i brzo dodao. „Moram joj zaustaviti ovo krvarenje ako joj kaniš

isisati krv iz ruke.”

Bilo je to kao da je znao moju odluku prije no što sam ju zapravo donio, i u tom sam istom trenutku

shvatio, kako je Bella vrisnula moje ime ponovno.

“Edwarde!”, njena je bol palila kroz mene i kad su se njene oči još jednom otvorile i zaključale s

mojima, znao sam kako du nadi snage da je spasim. Naša je ljubav uvijek bila dovoljna. I u najgorim

trenutcima, uvijek je bila dovoljna.

“Alice, dodaj mi nešto da joj poduprem nogu!” Carlise je povikao, dok je brzo očistio i pritisnuo ranu

preko njene glave. “Edwarde, moraš to učiniti odmah, ili de biti prekasno.”

Prizvao sam svako sijedanje Belle i mene u svoj um. Sjetio sam se topline njenog dodira, načina na

koje su se njene usne osjedale dok su milovale moje, njenog neupitno povjerenja u mene kada ni ja

nisam vjerovao sebi. Iznad svega, sjetio sam se nježnosti u njenom glasu kada mi je rekla kako me

voli, kako su te dvije riječi učinile da stoljede usamljenosti nestane.

Skupio sam čeljust i pripremio se na val ekstaze za koji sam znao kako de dodi onaj trenutak čim

osjetim njenu krv. Misledi samo o njenoj mekanoj koži i nježnoj ljepoti, bio sam odlučan da si ne

dopustim ikakav užitak u tom činu. Biti du njen čuvar, njen osobni spasitelj što sam se i zakleo biti.

Spasiti du njen život na jedini mogudi način i ova de se nodna mora završiti.

Pažljivo, ali čvrsto, omotao sam svoje prste oko njene krvave ruke, zatvorio oči u nagnuo se kako bi

pritisnuo soje usne o njenu kožu. Onaj trenutak kada sam osjetio kako se njena krv slijeva u moja

usta, žeđ koju sam potiskivao tako dugo, ponovno se upalila i ja sam osjetio tih jauk kako kuha u

mojim grudima. U mojoj se glavi vrtjelo i maglovita euforija preuzela je cijelo moje bide.

Onda sam ponovno čuo Bellin vrisak i sva je opijenost je nestala. Mlatila je pod mojim usnama,

očajnički pokušavajudi otrgnuti ruku od mene, ali sam još mogao okusiti otrov koji ju je trovao. Alice

joj je nježno šaptala, dok ju je Carlise pomogao držati mirnu. Zahvalan, što sam joj jednom bio pri sebi

i usredotočen, nastavio sam ju piti dok se nije počela opuštati ispod mene. Naposljetku su njeni jecaji

omekšali i mogao sam osjetiti promjenu u njenoj krvi. Sada gotovo čista, bila je slađa nego prvi put

kada me njen miris poslao u ushideni zaborav, pak, ta se mahnitost davno raspršila.

“Edwarde”, Bella je šapnula, više nije bila u muci no potpuno iscrpljena.

“Tu je, pokraj tebe, Bella.” Alice je rekla milo.

“Ostani, Edwarde, ostani sa mnom…”

Nasmijao sam se dok sam nježno micao usne s njene ruke. Bilo je gotovo. Učinio sam nemogude i

odnio svu bol mojoj ljubavi.

“Hodu.” Obedao sam joj. Želio sam redi više, redi joj koliko je ovo što se upravo dogodilo značilo meni,

nama, ali su joj se oči lepršavo zatvorile. Uzdahnula je dok je odlutala i ja sam radosno gledao njen

miran izraz.

“Jesi li sve izvukao?”, Carlise je pitao.

“Krv joj ima čist okus”, rekao sam, ponosan i nekako još u nevjerici da mogu nešto tako izjaviti.

“Osjedam

morfij u njoj.”

“Bella?”, Carlise je pitao nježno.

Očiju još zatvorenih, napravila je nisko „mmmm?“ u odgovor.

“Je li vatra nestala?”

“Je”, izdahnula je. “Hvala ti, Edwarde.”

“Volim te”, rekao sam, ponavljajudi riječi za koje sam bio siguran kako su mi dale snage da izdržim.

“Znam”, rekla je mekano i ja sam se nasmijao, s olakšanjem.

“Bella?”, Carlise je pitao.

“Što?” rekla je s malim, prekrasnim durenjem. Čeznula je za snom i ja sam osjetio kako mi se prsti

grče od želje da ju omotam u svoje ruke, i pjevam joj zauvijek. Želio sam blokirati sva grozna sjedanja i

pobrinuti se da je nikada ne muče, čak ni u snu.

“Gdje ti je majka?” pitao je.

“Na Floridi”, rekla je, očiju još zatvorenih okredudi lice prema meni. “Nasamario me,

Edwarde. Gledao je naše videosnimke.” Rekla je ljuto, premda je njena jaka uspavanost uzela oštrinu

iz njenih riječi.

“Alice.” Rekla je, očiju poluotvorenih pretražujudi prostoriju. “Alice, na snimci –

poznavao te, Alice, znao je odakle si.”

Alice je udahnula u iznenađenju, i tada bez zvuka, ustala i pojurila kamo je video kamera pala. Gledao

sam je na trenutak dok se izraz njenog lica mijenjao iz ljutnje u znatiželju. Činilo se kako iz ovih

užasnih događaja ipak možda iziđe nešto dobro. Alice bi napokon imala odgovore koji su maglili njenu

prošlost.

“Smrdi mi

po benzinu”, Bella je rekla, zbunjena dok su njene oči lutale po prostoriji.

“Vrijeme je da je odnesemo”, Carlise je rekao, očito nevoljan da Bellin a pažnja odluta na plamtedu

hrpu pepela u kutu. Nije bilo potrebe da ju opteretimo s užasom koji je sada bio iza nas.

“Ne, spava mi se”, promumljala je zvučedi frustrirano.

“Samo ti spavaj, srce, ponijet du te”, rekao sam joj nježno. Kada sam podignuo Bellu i pritisnuo je o

svoja prsa prožeo me najdivniji osjedaj. Uzdahnula je, privijajudi se bliže meni kako sam ja šapnuo,

“spavaj sad, Bella”.

S cijelom svojom obitelji pored sebe i Bellom sigurnom u mom naručju napustio sam zgradu, dok je

plamen uništavao zadnje komadide naše nodne more.

22.Pat pozicija Vožnja do bolnice činila se beskonačna ali nije mogla trajati više od trideset minuta. Carlise je sjedio

natrag pored Belle pratedi njeno srce i disanje dok je na trenutke gubila svijest pa dolazila sebi,

premda sam bio siguran kako ja mogu primijetiti male promjene bolje od njega. Sve njegove godine

medicinskog znanja bile su ništa u usporedbi s beskonačnim satima koje sam proveo slušajudi i učedi

ritam Bellinog tijela.

Jasper se vratio natrag u hotel s Alice kako bi gledao Jamesovu snimku s njom. Ona je bila i uzbuđena

i nervozna mogudnosti da de saznati nešto o svojoj prošlosti, i to je bilo nešto što su trebali napraviti

zajedno. Uvijek zaštitnik, Emmett se odabrao za Određenog Vampira Stražara, i uzeo na sebe da kruži

oko bolnice tražedi bilo kakav znak Victorije. Uvjeravao sam ga kako de nam Rosalie i Esme javiti ako

izgube njen trag, i da ako nekako uspije dodi u krug od kilometra nama kako du je čuti.

Ostavi to meni, inzistirao je. Ne želim da tratiš svoje vrijeme slušajudi Victoriju. Bella zaslužuje tvoju

potpunu pažnju… i ti zaslužuješ odmor.

Postajao sam prilično nervozan kako smo stali uz ulaz hitnog prijema. Poželio sam da smo natrag u

Forksu da se Carlise osobno može pobrinuti za Bellu, ali s njenom ozljedom glave, i količinom krvi

koju je izgubila, nije bilo izbora nego ju prijaviti u Pheonix Memorial Hospital.

„Što demo s tragom ugriza?“ šapnuo sam mekano.

Ne brini. Oblik je možda očit nama, ali uvjeravam te kako nijedan čovjek koji vidi njenu ruku nede

pomisliti, „napad vampira.“

Uzdahnuo sam i preokrenuo očima. Da, normalni su ljudi mislili kako su vampiri samo legende, priče.

Samo je moja Bella mislila kako nema ništa čudno u događajima u njenom životu otkada je mene

upoznala.

Carlise je pojurio naprijed kako bi prijavio Bellu dok sam je ja pažljivo podigao i unio unutra. Drhtala

je malo, mumljala moje ime, i ja sam se nasmijao miru koji mi je to donjelo.

Tada je rekla nešto što je zvučalo kao „sigurna,“ premda nisam mogao shvatiti kako može redi moje

ime i tu riječ u istoj rečenici, i ako je njena podsvijest bila iznad mene. Instinktivno sam je primio

bliže, želedi više od ičega da je mogu čuvati sigurnom kao što sam obedao, ali bojedi se kako to nikada

stvarno nedu modi. Premda sam pobijedio čudovište u sebi, ako ona ostane sa mnom, bude dio mog

svijeta, to de je uvijek dovoditi blizu opasnosti.

Što ako sljededi put kada joj nešto bude prijetilo, bude prekasno?

„Edward,“ Carlise me pozvao, smirenost u njegovu glasu odmah me otrgnula od mojih briga. Gurao je

kolica prema nama i moj je stisak na Belli očvrsnuo, nevoljan da je još pustim.

Edward, izgled… upozorio je, i ja sam je nerado spustio. Još je spavala, Bellina je glava ležala natrag

na mom trbuhu dok sam gurao kolica i slijedio doktora do njene sobe.

Čim smo je smjestili na krevet, Bellu su priključili na monitore i dali joj kisik. Carlise me nastavio tiho

uvjeravati kako svi rade točno što su trebali i da je Bella u dobrim rukama – ali se ja nikada nisam

osjedao bespomodnije. Moralo je biti nešto što mogu učiniti za nju.

„Zašto se ne javiš Alice i Jasperu?“ Carlise je rekao nježno, osjedajudi moj nemir.

„Vjerojatno su ved na putu. Možeš im javiti u kojoj smo sobi.“

Nitko od nas ne može napraviti ništa više za Bellu sada, i Alice možda treba utjeha.

Kimnuo sam i izašao van, premda sam se pobrinuo da mi Bella ostane na vidiku. Očito ne previše

ometena kada je čula moje namjere, telefon je počeo zvoniti nakon što sam otipkao prvi broj.

„Iskreno Edward, tako si predvidljiv,“ zadirkivala je, bio sam zahvalan na osmjehu koji je to donijelo

na moje lice.

„Samo mojoj vidovitoj sestri,“ nasmijao sam se pobrinuvši se da moj glas bude ispod dometa ljudskog

sluha.

„Ti barem smatraš moj mali dar korisnim. Očito ga moja obitelj nije vidjela baš na taj način.“

Njen je glas postao ogorčen, i osmijeh je napustio moje lice.

„Što se dogodilo Alice? Što je rekao?“

„Oh, uputiti du te u sve ljupke detalje poslije, ali u biti bila sam bačena u ludaru jer sam imala vizije.

Očito su terapije šokom bile dovoljne da razgrade bilo kakvo ljudsko sjedanje, i James je ubio vampira

koji me promijenio. Znaš, samo zbog zabave.“

Osjetio sam ubod boli slušajudi Alice, i ogorčenost u njenom tonu koju nisam čuo nikada prije. Uvijek

je bila tako bezbrižna, tako sretna s našim postojanjem, i ja sam bio zabrinut da de je to što je saznala

detalje svoje prošlosti nekako promijeniti.

„Alice, ja…“

„Ne, Edward,“ prekinula je.

„Nemoj provesti ni jednu sekundu plačudi nad stvarima kojih se ja ni ne sjedam. Ja sigurno nedu.

Sada, o Bellinom alibiju…“ rekla je nestašno. Izdahnuo sam od olakšanja. Morao sam znati kako de biti

potrebno više od toga da se uništi Alice.

„Da, čuo sam neke od vaših planova ali bih htio čuti detalje za Bellu kada se probudi.“

„Prilično sam uživala, zapravo. Izbacila sam van neke frustracije.“

„I gledanje Jamesa kako je kidan na komade, nije to napravilo za tebe?“

„Bilo bi bolje da sam ja mogla sama malo kidati. Ali ne, ja sam morala sjediti, kako bi se pobrinula da

moj glupi brat uspije ne ubiti moju najbolju prijateljicu.“

„I kakva si bila?“ pitao sam, i nasmijao se kako se brzo vratila svom normalnom, šaljivom sebi.

„Pa, do sada si uspio izbjedi obje moje vizije. Nastavi tako i početi du sumnjati u svoje vještine.“

Nasmijali samo zajedno na trenutak i ja sam uživao u činjenici što sam uistinu uspio spasiti Bellu od

oba nezamisliva raspleta. Bila je živa i bila je ljudska.

Još.

Mrzio sam misliti na to što je bilo potrebno učiniti kako bi ju zadržao takvom, i premda je bilo kao

mučenje misliti tako, dio se mene nadao kako de me Bella mrziti što sam dopustio da podnosi toliku

bol. Ma koliko težak slijededi korak možda bude, ja du se uvijek nadi utjehu u činjenici da sam uspio

sačuvati sigurnom i nju i njenu ljudskost.

„Uredu, Alice. Koja je službena priča?“ pitao sam, očajnički želio maknuti um s onoga što se trebalo

učiniti.

„Zašto ne dopustiš da ti sama pokažem?“ pitala je podmuklo, i u tom istom trenutku osjetio sam kako

se njena ruka zaključava s mojom. Zadivljujude, ja sam zapravo bio preplašen.

„Dobro, kako si mi se prišuljala?“

„Lako. Jasper je vani, trči uokolo s Emmettom, i možeš se kladiti da nijedno od njih ne misli o ičemu

dovoljno zanimljivom da zaokupi tvoju pažnju. I ja sam razmišljala samo o onome što sam to govorila,

pa evo me.“

„Uredu, mali genije, sada mi pokaži što si uradila. Da li hotel barem još stoji?“

„Savršeno je uredu,“ uzdahnula je. „Ništa što osiguranje nede pokriti.“ S tim je zatvorila oči i pustila

da joj um odluta kroz uništeni hotel koji je bio pozornica za Bellinu navodnu nesredu. Predobro se

zabavila lupajudi uz stube i bacajudi se kroz prozor. Uvijek je imala sluha za dramatičnost.

„Kako je ona?“ Alice je napokon pitala nakon što su posljednji detalji odigrali za mene.

„Isto, pretpostavljam.“ Rekao sam, zuredi natrag u sobu prema njoj.

„Alice, zabadaju cjevčice i stvari u nju. Teško je to gledati, iako znam kako još spava i vjerojatno ne

može osjetiti ništa. Pak, ne mogu si pomodi, a da ne mislim kako je ovo sve moja krivnja.“

I kako de joj biti bolje kada ja ved jednom odem, moj je um nesvjesno dodao.

„Edward, moraš prestati tako razmišljati. Ona je odabrala tebe. Nebesa, pokušao si je spriječiti. Svi

smo mi mislili kako si lud, što si pobjegao od nas prvi dan. I ja sam vidjela kako se mučiš oko toga da li

trebaš, ili ne, ostati s njom. Ali moraš prihvatiti, da je to što je s tobom… to je njen izbor. Ti si ono što

želi. “

„Je li ovo ono što ona želi?“ opalio sam, pokazujudi na Bellu, modru i polomljenu.

Alice je ustuknula i ja sam odmah osjetio kajanje.

Edwrad, smiri se, Jasper je pomislio, iznenada dolazedi u pogled iza Alice.

Mogao sam osjetiti tu provalu izvana. Znam kako si uzrujan, ali nemaš pravo istresati se na Alice. I

ona je imala težak dan također.

„Žao mi je,“ rekao sam tiho oboma.

„Edward,“ Carlise je rekao izlazedi iz sobe.

„Pokušavali su odgoditi dok joj obitelj stigne jer je još maloljetna, ali sam mislio kako je bolje da

odmah napravimo testove kako bi vidjeli razmjer štete. Alice je uspjela dobiti Charlia na telefon da

nam da svoj pristanak. Također je nazvala Renee i ona de biti ovdje čim bude mogla. Ti… joj nedeš biti

najdraža osoba,“ dodao je, gledajudi u prije no što je nastavio.

„Odvesti de ju na rendgen i vjerojatno de trebati transfuziju krvi. Pod jakim je sedativima, ali ja sam

uvijek vjerovao kako pacijenti mogu čuti one oko sebe do neke razine, čak i kada spavaju. Uvjerio sam

doktore da vam daju nekoliko minuta nasamo. Idi pričaj s njom, daj joj snage. “

„Hvala ti,“ šapnuo sam, i gledao kako Carlise vodi Alice i Jaspera niz hodnik.

„Reci joj kako je i ja volim,“ Alice je dobacila preko ramena.

Pažljiv da ne povučem ni jednu cjevčicu ili žicu na koju je bila spojena, sjeo sam nježno na rub njena

kreveta. Bilo je tako bolno gledati Bellu slomljenu ovako, i još teže jer sam znao kako sam ja kriv. Da

ju nisam odveo usred nigdje, ništa se od ovoga ne bi dogodilo. Najgori dio od svega pak, to što si

nisam mogao vjerovati kada sam bio jedini koji ju je mogao spasiti.

Okus njene slatke, savršene krvi zadržati de se zauvijek u mom umu, zajedno sa znanjem kako je

predivno opijajude to bilo, koliki sam užitak ja osjetio kada je Bella osjedala samo bol.

„Žao mi je, Bella,“ šapnuo sam, želio sam je dodirnuti, ali nisam vjerovao kako sam zaslužio tu radost.

„Ti si uvijek bila samo puna razumijevanja i oprosta za svaku krivu stvar koju sam ti uzrokovao, svako

užasnu želju koju sam ikada imao prema tebi. Ja te ne zaslužujem, Bella. Ali ja te trebam.“

Zastao sam na trenutak, želedi bilo kakav znak da me čuje. Slušao sam njeno srce, čak provjeravao

monitor za slučaj nekog kolebanja koji bi mi nekako promaknuo, ali nije bilo ničega.

Tako sam se naviknuo slušati je kako priča u snu, da nisam shvadao kako de uznemirujude biti gledati

ju kako leži potpuno mirna i tiha pored mene. Dopustio sam si jedan trenutak da posegnem i stavim

svoju ruku preko njenog srca, pustivši da me miran ritam i njena toplina utješe. Uzela je jedan dah

koji se osjetio dubljim od ostalih i to mi je dalo nadu iako me ne čuje, da joj moja prisutnost pomaže

na neki mali način.

„Doktori se ovdje jako dobro brinu za tebe. Carlise se brine za to,“ rekao sam, podsjedajudi se kako

sam ja ovdje zbog njene dobrobiti, a ne zbog sebe, kako bi ju utješio i uvjerio.

„Tvoja de majka biti ovdje čim bude mogla i iako de me vjerojatno mrziti prije no što me i upozna,

želim da znaš kako ne idem nikamo. Paziti du na tebe, baš kao što sam rekao da hodu. Samo mi je žao

što to nije bilo dovoljno da te očuvam sigurnom.“

Zurio sam u njeno lice, ali sam krajičkom oka, činilo mi se kao sam vidio da se njena trznula. To bi bilo

baš slično Belli, da se probudi iz gotovo kome kako bi mi rekla da prestanem biti tako strog prema

sebi.

„Spavaj, Bella. I ako možeš pronadi način da mi oprostiš, sanjaj me. Ja du biti odmah kraj tebe kada se

probudiš.“

Polako, povukao sam svoju ruku s njenog krhkog tijela i ustao, želedi da mogu učiniti još nešto. Dok

sam stajao i gledao je, čuo sam Carlisea ispred vrata s Bellinim liječnikom. Razgovarali su o njenim

ozljedama na široko i ja sam se morao nasmijati. Ljudsko opažanje na djelu ponovno. Toliko bi malo

bolnica htjela redi tinejdžerskom sedamnaestogodišnjem dečku djevojke, ali iako on nije bio obitelj,

zbog toga što je i sam doktor, Carlise je dobivao sve detalje o njenom stanju. Na licu obojice pojavio

se neprirodan osmijeh dok su ulazili u sobu.

„Edward, odvesti de Bellu kako bi napravili neke rendgenske slike sada. Zašto se ne pokušaš malo

odmoriti?“

Nije kao da de te pustiti da ju slijediš uokolo svugdje, ali ako sjedneš i opustiš se možeš napraviti

drugu najbolju stvar… slijediti je slušajudi izbliza. Nitko ti nede smetati ako budu mislili kako spavaš.

Kimnuo sam i sjeo dolje u stolicu do Bellina kreveta, naginjudi glavu o zid zatvorio oči, nakon što sam

gledao kako je odvoze iz sobe. Slušao sam pažljivo kako je vrijeme prolazilo, činilo se, sporije no

obično, dok napokon Bella nije vradena natrag meni. Imala je otprilike onoliko slomljenih kostiju

koliko smo i pretpostavljali, premda sam bio utješen tim što nisu našli nikakve znakove unutarnjeg

krvarenja ili izljev krvi. Zbog velikog gubitka krvi, transfuzija de ipak biti potrebna. Carlise ja predložio

da odem iz sobe tijekom, ali sam Belli dao obedanje i bio sam odlučan da ovo nedu prekršiti.

Bilo je to teško gledati, kako strana krv prlja njeno savršenstvo, ali je na neko vrijeme počela mirisati

kao svi drugi ljudi koji su je okruživali. Laknulo mi je kada se nakon nekoliko sati poznata žeđ vratila u

moje grlo, dokazujudi još jednom njenu potpunu rastezljivost. Ostao sam s Bellom kroz nod, i zabrinut

i utješen koliko se malo promijenila. Ritam srca joj je bio normalan, disanje mirno, i uopde se nije

nimalo pomaknula.

Povremeno bi je jedna od sestara došla provjeriti, i uvijek bi me znatiželjno gledala prije no što bi

izašla iz sobe. Naposljetku sam odlučio glumiti san čim bi čuo kako netko prilazi. Ako bi još zurili u

mene, barem to nisam morao gledati.

Slijedede mi je jutro Alice donjela prazan pladanj s nekoliko papirnatih ubrusa i prljavim tanjurom.

Ne želiš da svi misle kako se izgladnjuješ, zar ne? Pomislila je mrštedi se. Nekoliko sati poslije čuo sam

Carliseov upozoravajudi glas niz hodnik.

Edward, Renee je ovdje, možda bi joj želio dati nešto vremena nasamo s Bellom.

Kada je nekoliko trenutaka prošlo i ja nisam napustio sobu, čuo sam ga kako uzdiše.

Onda hodeš li se molim te pretvarati kako spavaš, barem na malo? Pusti ju da ima trenutak da to sve

upije. Zbilja ne mora biti uzrujanija no što ved jest. Doktor i ja demo se vratiti ubrzo, možeš se onda

„probuditi“.

Naravno da je bio upravu, pa sam zurio u Bellu na jedan trenutak prije no što sam zatvorio oči i

nagnuo glavu natrag u stolicu, pobrinuvši se da održim svoje disanje dubokim i mirnim.

Nekoliko sekunda poslije Renee je uletjela u sobu i mogao sam čuti njen uzdah dok je upijala pojavu

svoje kderi. Nije se pomaknula nekoliko minuta, ali sam mogao čuti njene prigušene jecaje dok je

pokušavala skupiti hrabrost da se približi Belli. Reneein um je bio jasniji od Charlievog, ali sam ja još

radije hvatao riječi tu i tamo nego da čujem njenu svaku misao. Bilo je to kao da dobivam zbunjenu

verziju radije no cijelu priču. Bila je to fascinantna kombinacija koja je stvorila misteriju kakva je Bella.

Naposljetku je Renee smirila suze i čuo sam je kako prilazi Belli.

Kako je mumljala umirujude, „ja sam ovdje“ i „sve je uredu,“ riskirao sam pogled na nju. Izgledala je

kao Bella, ali s mnogo kradom kosom i malo više naglašenim crtama lica. Oči su joj bile crvene od

plakanja, ali sam mogao vidjeti toplu ljubav i suosjedanje u njima, koje sam vidio svaki put kada bi me

Bella pogledala. Način na koji ju je Renee gledala i dirala tako nježno natjerao me da čeznem da se

Bella probudi kako bi mogao vidjeti taj pogled u njenim očima još jednom.

Ako je još to osjedala. Ako me još voljela.

Kao što je i obedao, nekoliko minuta kasnije Carlise i doktor su ušli u sobu.

Opa, pomislila je i ja sam morao obuzdati smijeh. Renee definitivno nije gledala u Bellinog

srednjovječnog, debelog, delavog liječnika. Oh pa, barem joj se sviđao jedan član Cullenove obitelji.

Renee su potpuno uputili u sve, uključujudi i lažirane detalje Belline nesrede, pri kraju kojih sam

učinio privid rastezanja i polako otvorio oči.

„Želio bih te upoznati sa svojim sinom, Edward,“ Carlise je rekao s toplim osmjehom.

„Veoma mi je drago što sam vas konačno upoznao. Bella govori jako mnogo o vama,“ rekao sam dok

sam joj prilazio.

„Uh huh,“ rekla je, oči su joj se sužavale. Carlise je pročistio svoje grlo, dok sam ja gledao kako se

polako njen izraz mijenja. Mogao sam osjetiti kako se borila, ali su joj se oči smekšale i rekla je,

„drago mi je što sam te upoznala.“

Nakon što su Carlise i doktor otišli, dugo me gledala pažljivo prije no što je vratila pogled na Bellu.

Pitao sam se trebam li redi što, ali odlučio kako je najbolje da pustim da ona prva progovori. Osim

toga, nije mi se baš žurilo. Nede to biti ugodan razgovor. Minute su prolazile u neugodnoj tišini, kada

je konačno progovorila.

„Pa, slijedili ste je ovdje?“ pitala je bez da me pogledala.

„Da. Otišla je prilično iznenada i bio sam zabrinut za nju. Nije se htjela javiti na mobitel pa sam se

želio uvjeriti kako je uredu.“

„Znaš, kada te djevojka napusti i ne javi se na tvoje pozive, to obično znači da ne želi pričati s tobom,“

rekla je suho, gledajudi u mene.

„Shvadam to,“ odgovorio sam mirno koliko sam mogao, podsjedajudi se na potrebu da održim sve u

našoj prijevari za povjerovati.

„Ipak, također sam znao kako su njeni razlozi za odlazak doneseni iznenada, i nadao sam se pošto je

imala nešto vremena za razmisliti, kako de se možda htjeti predomisliti.“

„Carlise je rekao kako je otišla jer se počela previše vezati… za tebe… i kako se bojala da de ostati

zaglavljena u Forksu. Rekla mu je da mrzi ondje. Zbilja ga je povrijedila, i jednostavno nije slično njoj

da kaže nešto tako ružno. Želim znati zašto.“

„Bojala se,“ rekao sam jednostavno, sretan što je barem ta zadnja izjava bila istinita.

„Svi se mi bojimo nekada, preplašimo se vlastitih osjedaja i emocija. Otišla je tako brzo, kako ste vi

rekli, njeni postupci nisu bili uopde slični njoj. Zbog toga sam se nadao kako du je modi uvjeriti da se

vrati doma.“

„Doma?“ pitala je, skeptičnog glasa.

„Još to misliš, nakon svega što se dogodilo?“

„Volio bih. Premda du naravno razumjeti ako je Bella zbilja odlučila da ode. Mi… nismo zapravo imali

priliku popričati, tako da je sve što mogu, nadati se.“

Renee me gledala tiho, dok su njene misli skakale uokolo tako brzo da je bilo teško razabrati o čemu

je mislila.

„Ona ti zbilja mnogo znači, zar nije?“ napokon je pitala.

„Više od ičega na svijetu,“ rekao sam joj istinu, nadajudi se kako to nije malo previše istine za prvi

susret. Stvarno sam želio da nas je Bella propisno upoznala, i pod značajno boljim okolnostima.

Nastupila je još jedna duga tišina, premda ova nije bila toliko neugodna kao i prva.

„Ostaješ?“ konačno je pitala. To nije zaista zvučalo kao pitanje, ali sam ja kimnuo i ona je kimnula

zauzvrat. Renee je ostala u sobi cijeli dan, i nakon našeg početnog razgovora, nije se trudila da mi se

više obrati. Kada je počela zijevati, pokretom sam joj pokazao naslonjač na dnu kreveta,

objašnjavajudi kako je plastična stolica bila uredu za mene. Proučavala me na nekoliko sekundi, ali je

iscrpljenost dobila bitku kako je prelazila preko sobe i ispružila ga do kraja.

Kako je ispalo, Renee je govorila u snu gotovo koliko i Bella. Osjetio sam se krivim što sam je slušao,

ali sam obedao Belli kako nedu otidi i nisam mislio pogaziti riječ.

Vedina Reneeinih mumljanja je bila nepovezana, premda su bez sumnje sva bila o Belli. Sva osim

jednog o Carliseu, kojeg sam pristojno, što sam najbolje mogao, pokušao ignorirati.

Tijekom nodi, Alice mi je donijela još jedan pladanj s prljavom zdjelom i praznom kutijom soka od

naranče. Nasmijala se dok je postavljala to pored mene i gledala ju znatiželjno.

Vidjela sam kako te Renee pita želiš li joj se pridružiti na doručku i dok sam sigurna kako deš cijeniti

gestu, mislim kako ne bi želio napustiti Bellu. Ili joj pokušavao objasniti zašto ne jedeš.

Ujutro, Renee se protezala i pustila da joj se oči priviknu. Tada se njen pogled fiksirao na prazan

pladanj i s uzdahom se ispričala, da ide nešto prigristi. Mogao sam vidjeti kako je stres svladava i bilo

mi je drago što se barem pokušava brinuti za sebe. Nije jela otkada je stigla.

Kako si? Carlise je pomislio, ulazedi u sobu čim je Renee otišla. Bez riječi, slegnuo sam ramenima i moj

je pogled ponovno odlutao do Belle.

Alice je željela da ti kažem kako vidi Bellu kako se budi uskoro.

Odmah sam pomaknuo svoju stolicu dok nije bila pritisnuta o stranu njenog kreveta. Sagnuo sam se

dolje dok moje lice nije doticalo njen jastuk, gledajudi ju izbliza i sebično se nadajudi da se probudi

prije no što joj se majka vrati.

Trebao sam trenutak s njom, da se sam uvjerim kako je dobro i da utvrdim hode li mi ili ne, ikada

modi oprostiti za svu štetu koji sam uzrokovao. Bio sam rastrgan, i očajan za njenim oprostom, ali

također znajudi kako bi bilo lakše ako bude zahtijevala da odem. Nisam znao hodu li imati snage da to

sam napravim.

I Edwrad… ona de objasniti što je mislila, ali je Alice također željela da ti kažem, „Nemoj pokušavati

donositi odluke za nju. Ako je uopde uzrujaš, dodi du te baciti kroz prozor.“ Usiljeno sam se nasmijao

Carliseu i on se samo namrštio.

Njene riječi, ne moje, premda moram redi kako se slažem s njom.

„Dati du sve od sebe,“ rekao sam sarkastično dok se on okrenuo da iziđe iz sobe.

U minutama koje su slijedile, dozvolio sam si da mislim o značenju Alicinog upozorenja. Znala je kako

se osjedam kriv, i kako du kriviti sebe zbog svega što se dogodilo.

Možda me ved vidjela kako odlazio i govorila mi koliko de pogrešna ta odluka biti ako je prisilim Belli.

Osjedajudi lagan predah, odlučio sam kako du se potruditi najbolje što budem mogao da Bella sama

odluči. Koliko sam znao, može ne željeti imati ništa sa mnom kada se probudi i shvati koliko sam štete

prouzročio. Dok taj trenutak ne dođe, pak, njegovati du svaki trenutak koji imam s njom.

Pak ponovno, Alice me nije razočarala. U tih nekoliko minuta Bellino je srce počelo lagano ubrzavati.

Uzela je nekoliko dugih, dubokih udaha dok se konačno njene oči nisu lepršajudi otvorile. Nisam

napravio nikakav pokret da se pomaknem, puštajudi ju sa se privikne na nepoznato okruženje, ali

kada je posegnula da skine kisik s nosa, nježno sam je spriječio.

„Ne, nedeš,“ rekao sam mekano.

„Edward?“ promumljala je, okredudi polagano glavu dok se njene oči nisu zaključale s mojima. Još su

bile poluzatvorene, natezale se da fokusiraju, ali kako su se privikavale, širile su se u iznenađenju dok

je povikala.

„Oh, Edward, tako mi je žao!“

„Ššššš,“ šaptao sam, pitajudi se za što se na svijetu, ona može ispričavati.

„Sve je uredu sada.“

“Što se dogodilo?” pitala je, zbunjenost je bila ispisana po cijelom njenom licu. Pitao sam se koliko se

toga sijela, i ako je začudo uspjela blokirati znatan dio događaja, koliko bi joj uopde trebao redi. Tako

je dobro podnijela situaciju, ali sada kada je bila sigurna i James mrtav stvarnost činjenice da ju je

ugrizao vampir, znanje da je gotovo izgubila svoj život i svoju ljudskost, sigurno

bi ju progonila zauvijek.

“Skoro sam zakasnio. Mogao sam zakasniti”, rekao sam tiho, odlučio preskočiti jedini dio koji je zaista

bio bitan u tom trenutku. Bilo je uistinu to, ono čega sam se bojao da de zauvijek promijeniti način na

koji me Bella gledala.

“Bila sam tako glupa, Edwarde. Mislila sam da on

ima moju mamu.” Rekla je i ja sam se namrštio jer je još jednom pronašla način kako bi krivila sebe.

“Sve nas je nasamario.” Uvjerio sam se.

“Moram nazvati Charlieja i mamu”, rekla je, otkucaji njenog srca počeli su juriti od brige.

“Alice ih je nazvala. Renée je tu – pa, tu je u bolnici.

Upravo je otišla nešto pojesti.” Ved sam se osjedao jadno sebično dok sam se nadao kako je red u

kafeteriji uistinu dug. Trebao sam ovo vrijeme s Bellom.

“Tu je?” pitala je, napravivši blijed pokušaj da se uspravi. Primijetio sam kako joj se zjenice lagano šire

i znao sam kako de joj se vrtjeti od tako naglog pokreta. Pažljivo sam je položio natrag na jastuk.

“Brzo de se vratiti. A ti trebaš mirovati.”

“Ali što ste joj rekli?”, pitala je, izgledajudi lagano iritirano. Zar sam ved radio točno ono što mi je Alice

rekla da ne radim? Sigurno briga za njenu fizičku dobrobit nije spadala u kategoriju donošenja izbora

za nju. Bila je dezorijentirana i vrtjelo joj se. Samo sam se brinuo da se na onesvijesti.

“Zašto ste joj rekli da sam ovdje?” ustrajala je.

“Pala si niz dva stubišta, pa kroz prozor.” Rekao sam, nadajudi se kako nede biti previše uvrijeđena što

smo upotrijebili njen prirodni nedostatak ravnoteže kako bi stvorili uvjerljivu priču.

“Moraš priznati, to je sasvim mogude.” Zadirkivao sam, pokušavajudi dobiti osmijeh od nje. Umjesto

toga dobio sam uzdah, i zabrinuti izraz, kada je počela skenirati svoje tijelo za štetom.

“Koliko sam stradala?”,

Duboko sam uzdahnuo i pripremio se da kažem te riječi što sam objektivnije mogao.

“Slomljena ti je noga, slomljena su ti četiri rebra, lubanja

ti je malo napukla na nekoliko mjesta, modrice ti

prekrivaju svaki pedalj kože i izgubila si puno krvi. Dali

su ti nekoliko transfuzija. To mi nije bilo drago – od

toga si neko vrijeme mirisala skroz pogrešno.”

“Ta ti je promjena zacijelo ugodno pala.”

“Ne, meni se sviđa tvoj miris.” Rekao sam iskreno. Zar još nije shvatila kako sam svaku bol koju mi

uzrokuje to što sam s njom, smatrao malom cijenom za platiti? Ne postoji ništa što ne bi podnio za

Bellu. To što sam je volio, i što sam znao kako ona voli mene, vrijedilo je sve torture koje ovaj svijet

može staviti na mene.

“Kako ste to izveli?”, pitala je, prekidajudi mi misli. Zurila je u mene s pogledom punim čuda, i u tom

sam trenutku shvatio kako se sjeda svakog detalja događaja, koji je gotovo promijenio sve. Na

nesredu, bio sam siguran kako se u tom trenutku sjetila i boli.

Bilo je blesavo misliti kako de mala ozljeda glave izbrisati sjedanje na vampirski otrov u njenim

venama, iako je on bio tu samo nekoliko minuta.

“Nisam siguran.” Konačno sam priznao, nisam bio siguran što drugo da kažem. Iskreno sam zbunio

samog sebe, zahvalan, ali potpuno izgubljen. Preda sam bio trenutno prevladan snažnim naletom

toga što sam ju konačno okusio, čim sam čuo njene bolne vriske, sve o čemu sam mogao razmišljati

bio je da ju spasim.

Uzeo sam njenu zavijenu ruku u moju i držao je nježno, zuredi u mjesto gdje je rana bila skrivena

slojevima zavoja. Imati de ožiljak zauvijek i svaki put kada ga pogledam posjetiti de me na dvije stvari.

Uvijek du se sjetiti kako je zbog mog neopreza, Bella patila više no što bi itko ikada trebao. Kako bilo,

također de me podsjedati kako je naša ljubav bila dovoljna da budem jak, i kako sam joj spasio život

kada se moja vlastita priroda borila protiv mene.

“Bilo je to

nemogude… spriječiti”, rekao sam tužno. “Nemogude. Ali

uspio sam.” Sreo sam joj oči još jednom i pokušao se nasmijati kroz krivnju koju nisam mogao

potpuno staviti sa strane. “Mora da te volim.”

“Zar nemam jednako dobar okus kao i miris?”, pitala je, najslađim glasom, zadirkujudi. Uživo bi u gesti

da nisam vidio kako se njeno lice grči u boli dok se mrštila.

“Još bolje – bolje nego što sam zamišljao.” Uzdahnuo sam, vatra mi je trgala kroz grlo na to sjedanje.

Pozdravio sam ju. Posjetila me što sam uspio, samo iz čite ljubavi prema njoj.

“Oprosti”, šapnula je i ja sam preokrenuo očima.

“Od svega za što bi

se imala razloga ispričati.” Rekao sam, ogorčen njenom stalnom potrebom da krivi sebe za sve.

“Za što da ti se ispričam?” pitala je neumorno. Znajudi kako to nede pustiti bez da joj dam nekakav

odgovor, smislio sam jedinu stvar za koju sam se ikada mogao zamisliti kako prihvadam ispriku.

“Za to što si mi zamalo zauvijek oduzela sebe.”

“Oprosti”, rekla je. Dobro. To smo riješili.

“Znam zašto si to učinila.” Rekao sam nježno, želedi da zna kako nisam ljut na nju što je donijela

odluke koje je donijela. Njena jaka ljubav prema njenoj majci, dovela ju je do toga da se odrekne

svega kako bi sačuvala Renee sigurnom. Nisam je mogao kriviti za to. Zapravo sada kada sam je imao

sigurnu pored sebe, shvatio sam kako me njen izbor natjerao da ju volim još više. Toliko požrtvovna, s

beskrajnom sposobnosti da voli.

“Svejedno je bilo nerazumno, naravno,“ nastavio sam, želedi da razumje kako je jedini dio njenog

izbora s kojim se nisam mogao pomiriti, bio onaj da nije vjerovala u mene dovoljno.

„Trebala si me

pričekati, trebala si mi redi.”

“Ne bi me pustio da odem.”

“Ne, ne bih.” priznao sam.

Pomno sam gledao njen izraz i njene su se oči zasjajile. Nakon nekoliko trenutaka tišine, njeno se

cijelo tijelo ukočilo od šoka. Osjetio sam kako mi se šake skupljaju.

“Bella, što je?” pitao sam nervozno. Trebali su pratiti njene lijekove.

Nije ju trebalo boljeti sada.

“Što je bilo s Jamesom?”

Malo sam se opustio, shvadajudi kako je to vjerojatno samo manifestacija nečega što je sličilo stresu

nakon traume. Bella de se vjerojatno tresti od tih sjedanja još neko vrijeme.

Nadao sam se kako nije pričala mnogo o tome u snu s Renee u blizini. To bi bio uistinu zanimljiv

razgovor i nisam bio siguran kako je Bella bila spremna za toliko kreativnosti.

“Nakon što sam ga maknuo s tebe, Emmett i Jasper

su se pobrinuli za njega.” Rekao sam suho. Znao sam kako je osveta ružno čudovište sama za sebe, ali

de dio mene uvijek željeti da sam ja bio taj koji ga je dokrajčio.

“Nisam ondje vidjela Emmetta i Jaspera.” Rekla je, zbunjena.

“Morali su izadi iz prostorije…“, oklijevao sam, „bilo je puno krvi.”

“Ali ti si ostao.” Njene su se oči odjednom ispunile sa svom ljubavi i suosjedanjem koje sam tako

očajnički trebao vidjeti. Nisam bio vrijedan ničega od toga, ali sam to trebao, kao što ljudi trebaju

zrak. Bila je to jedina stvar koja me održavala na životu.

“Da, ostao sam.” Odgovorio sam jednostavno, pokušavajudi prenijeti svu moju ljubav za nju, kroz

moje oči, na način na koji je ona to upravo napravila za mene.

“A Alice, i Carlisle…?”, nastavila je, ne shvadajudi koliko su je duboko svi oni voljeli.

“I oni te vole, znaš.”

Njene su se obrve odjednom skupile i nervozno je pitala, “je li Alice vidjela snimku?”

“Je.” Rekao sam hladno, prisjedajudi se njenog ogorčenog tona dok je opisivala koliko je gruba bila

istina o njenom ljudskom životu.

“Stalno je bila u mraku, zato se nije sjedala.”

“Znam. Sad joj je jasno.” Mržnju prema Jamesu je trenutno prevladala mržnja prema onima koji su

tako bezosjedajno odbacili Alice zbog njenog dara. Bojali su je se, ili su je se sramili, i ona je patila

zbog dara na kojem smo joj sada, svi mi bili zahvalni.

Alice je bila kažnjena zbog iste stvari koja je na kraju spasila Bellin život, i ja se jednostavno nisam

mogao pomiriti s tim.

“Auh.” Čuo sam Bellu kako je zajecala i pogledao dolje da bih vidio kako pokušava didi ruku prema

meni, ali ju je zaustavila pažljivo stavljena infuzija.

“Što je sad?”

“Igle”, rekla je, zuredi u strop dok joj se disanje ubrzavalo.

“Boji se igle”, promumljao sam. Još uvijek se bojala pogrešnih stvari.

“O, sadistički vampir koji je kani mučiti do smrti,

to može, nema frke, otrčat de mu u susret. A intravenozna,

s druge strane…”

“Zašto si ti ovdje?”, pitala je, zaustavljajudi moje brbljanje s potresom na koji nisam bio spreman.

Činila se tako zahvalna, kao da joj je bilo drago što me ima pored sebe. Možda sam se prevario kada

sam mislio kako mi je oprošteno. Naravno, znao sam kako ima smisla, da nede željeti imati ništa sa

mnom sada kada je njena prijetnja nestala. Jednom je pobjegla smrti, zašto bi ostala sa mnom, i

pozivala još opasnosti u svoj život?

Ovo je bio trenutak kojeg sam čekao, istina koje sam se i bojao i koju sam trebao. Bilo je pametnije,

sigurnije za mene, da samo odem. Samo nisam znao da li mogu postojati bez njene ljubavi više.

Pripremio sam se za njenu reakciju, i očajno, konačno pitao.

“Želiš li da odem?”

„Ne!“ Povikala je, lice joj se odmah izbezumilo. Bio sam zbunjen, ali mi je laknulo kada je nastavila.

“Ne,

htjela sam redi, iz kojeg razloga moja majka misli da si

ti tu? Moram jasno shvatiti kako glasi moja priča dok se

još nije vratila.”

“O”, uzdahnuo sam, popuštajudi stisak o plahtu koju nisam ni shvatio kako držim. Srušila se u

zgužvani nered do nje.

“Došao sam u Phoenix da ti pokušam utuviti pamet u

glavu, da te nagovorim da se vratiš u Forks.” Rekao sam planski, riječi savršeno zapamdenih i

uvježbanih.

“Pristala si da se nađeš sa mnom, te si

se odvezla u hotel u kojem sam odsjeo s Carlisleom i Alice

– naravno, došao sam s roditeljskim dopuštenjem”, dodao sam sa smiješkom. Alice je smislila taj dio.

Uvjerila me kako de mi to osim o objašnjena njene i Carliseove prisutnosti, pomodi da se vratim na

Reneeinu i Charlievu dobru stranu. Isto me tako obavijestila kako de mi trebati sva pomod koju mogu

dobiti po tom pitanju.

“Ali spotaknula si se na stubištu dok

si išla do moje sobe i… pa, ostatak znaš.“ Završio sam.

„Samo, nisi se

dužna sjedati nijedne pojedinosti; imaš dobar izgovor da

ti sitniji detalji budu malo mutni u glavi.”

“Priča ti ima nekoliko manjkavosti,“ rekla je, nakon što ju je razmislila o njoj kratko.

„Recimo, nema slomljenih prozora.”

“Ne baš”, uzdahnuo sam, razmišljajudi o tome dokle je Alice otišla kako bi osigurala da naša priča

bude uvjerljiva.

Mislim kako je to bilo za nju prilično pročišdujude iskustvo nakon mučenja s Jamesom i vrpcom.

Ogorčenost je brzo prošla i ona je bila živahna kao i uvijek. Ništa što malo bacanje sebe niz stube i

kroz prozor ne bi moglo popraviti.

“Alice je dala malo previše oduška

pri lažiranju dokaza. Sve je to vrlo uvjerljivo sređeno –

vjerojatno bi mogla tužiti hotel, kad bi htjela. Nemaš

razloga za brigu”, promumljao sam, prelazedi prstima preko njenog mekanog obraza.

“Sad ti je jedina dužnost da se

oporaviš.”

Namrštio sam se kada je njen monitor srca počeo mahnito piskutati, naglašavajudi ubrzane otkucaje

njenog srca u kojima sam ved uživao.

“To de biti malo sramotno”, rekla je, široko se rumenedi.

Ja sam se nasmijao, osjedajudi se vedrije no što sam se osjedao ved danima, utješen činjenicom što se

još činilo kako me Bella želi pored sebe, i nakon svega što sam joj priuštio. Zbog toga sam je još više

poželio dodirnuti, držati je, poljubiti je…

“Hmm, pitam se…” rekao sam sa zadirkujudi, i pažljivo se nagnuo prema njoj.

Nasmijao sam se, slušajudi njeno srce kako juri dok sam zatvarao malu udaljenost između nas.

Nježno, pustio sam da se moje usne okrznu o njene, nisam mogao vjerovati koliko mi je nedostajao

taj osjedaj. Jedva sam počeo poljubac kada sam čuo kako njeno srce staje i odmah sam se povukao

kako bih vidio što sam napravio krivo. Dok je zurila u mene širom otvorenih očiju, srce joj se vratilo u

normalu i ja sam uzdahnuo od olakšanja. Pa, jedna se stvar nije promijenila.

Još je imala apsurdne reakcije na moje poljupce.

“Izgleda da du morati biti još pažljiviji s tobom nego

inače.” Rekao sam tužno, želedi da bar jednom možemo biti zajedno kao normalan par. Zar tražim

previše, da mogu poljubiti djevojku koju volim, bez da joj od toga srce stane ili da se onesvijesti ili me

napadne.

Premda se ne mogu žaliti na baš ovaj odgovor. Naposljetku, ja sam mnogo izvježbaniji u mojoj

kontroli no što sam bio prvi put…

“Nisam te izljubila do kraja”, Bella je rekla, i ja sam shvatio kako zurim u njene usne s vjerojatno

previše čežnje. “Ne tjeraj me da dolazim do tebe.”

Očito je to bilo svo ohrabrenje koje mi je trebalo. Bez trenutka oklijevanja, iznenada sam se nagnuo

kako bi je još jednom poljubio, uzbuđen načinom na koji je to činilo da njeno srce juri.

Bolnička hrana… cjevčice… sve polomljeno… previše ljudi… Cullen…

Reneeinne su se isprekidane misli približavale, pa sam nevoljko prekinuo poljubac.

“Mislim da ti čujem majku”,rekao sam, smiješedi se na to koliko je Bella razočarano izgledala kada

sam se povukao.

“Ne ostavljaj me”, rekla je panično.

“Nedu”, uvjerio sam je.

“Malo du dremnuti.” Rekao sam nevino.

Odlučio sam kako de cijela predstava izgledati uvjerljivije ako budem ležao, i ponovno sam se

prebacio u naslonjač. Nisam skidao pogled od Belle koja je disala teže no inače, u njenim obrazima i

usnama je bilo znatno više boje no kada je Renee otišla. Nagnuo sam se natrag i zatvorio oči, boredi

se s osmijehom koji je igrao na mojim usnama pitajudi se hode li, ili ne Renee znati kako sam joj ljubio

kder između „drijemanja“.

“Ne zaboravi disati”, Bella je šapnula i ja sam uzeo jedan mali udah samo iz zabave.

Renee je bila odmah ispred vrata, i ja sam bio iznenađen što čujem kako priča s Carliseom.

Pokušavala je usmjeriti razgovor prema meni i tome što je točno moj odnos s Bellom bio, ali ju je

Carlise držao usredotočenu na Bellinu nesredu i oporavak.

Njegova su je uvjerenja umirila, barem na trenutak. Morati du mu poslije zahvaliti za to. Naposljetku

su se vrata otvorila, i držedi se predstave kako ja spavam, Bella joj je veoma nježno šapnula, „mama!“

Dosljedan… budi pažljiva… najljubaznija obitelj…

“Nikad te ne napušta, je li?” promumljala je, zvučedi i iritirano i u čudu. Činilo se kao da je negdje

između opreznog i prihvadanja, ali me nije izbacivala iz sobe, što je bilo više no što sam se nadao.

“Mama, tako mi je drago što te vidim!” Bella je rekla, još tiho, ali očito uzbuđeno.

“Bella, bila sam sva izvan sebe!”

“Oprosti, mama. Ali sada je sve u redu, nije ništa

strašno.”

“Ma samo sam sretna što te napokon vidim s otvorenim

očima.” Rekla je, glas joj je pomalo pucao. Osjetio sam kako je na rubu suza ponovno.

“Koliko su bile zatvorene?” Bella je pitala nervozno. To je bila tema koju sam namjerno izbjegavao.

“Petak je, dušo, dosta dugo si bila u nesvijesti.”

“Petak?”

“Morali su te neko vrijeme držati pod sedativima,

sredo – sva si puna ozljeda.” Odjednom mi je bilo drago što je Renee trebalo tako dugo da dođe do

bolnice.

Ne zbog toga što sam ja želio biti taj, koji de čekati pored Belle, ved što sam samo mogao zamisliti

koliko je teško majci gledati svoju kder jedinicu, kako beživotno leži spojena na brojne monitore.

“Znam.” Bella je rekla i ja sam gotovo mogao osjetiti njen drhtaj.

“Imaš sredu što je doktor Cullen bio na licu mjesta.

Tako drag čovjek… samo, vrlo mlad. I izgleda mi više

kao maneken nego kao liječnik.”

“Upoznala si Carlislea?” pitala je, vjerojatno iznenađena što je moja obitelj još bila ovdje. Ma koliko ja

to puta rekao, jednostavno nije vjerovala koliko im je bila važna.

“I Edwardovu sestru Alice. Krasna djevojka.”

“Nego što”

Nastala je kratka pauza i ja sam pokušao slušati Renee, ali su njene misli bile previše raštrkane kako bi

pokupio išta određeno.

“Nisi mi rekla da

imaš tako dobre prijatelje u Forksu.” Konačno je rekla. Nisam trebao biti čitač uma kako bih znao da

je taj komentar bio upuden meni. Ili, Bella očito nije spomenula moje postojanje svojoj majci uopde,

ili je barem drugačije prikazala naš odnos.

Pretpostavljam kako me to ne bi trebalo iznenađivati. U posljednje vrijeme sam oduzimao jako puno

njenog vremena. I ako je Renee znala za mene, koliko bi joj uistinu detalja Bella mogla ponuditi?

Hej mama, ja sam zaljubljena u vampira, nije baš prihvatljiv razgovor.

Bella je napravila bolan zvuk i moje su se oči bez razmišljanja širom otvorile kako bih se mogao

uvjeriti da je uredu.

“Što te boli?”, Renee je pitala zabrinuto.

“Sve je u redu”, rekla je, dobacivši mi brz, značajan pogled prije no što je pogledala natrag u svoju

majku.

“Samo dok pazim da

se ne mičem. Gdje je Phil? ” dodala je, željna kao i ja da skrene pažnju s mene.

“Na Floridi – o, Bella! Nikad nedeš pogoditi!“ Renee je rekla slavljeničkog glasa.

„Baš kad

smo mislili otidi, najbolje vijesti!”

“Phil je potpisao ugovor?”, Bella je pitala, očito ponosna na svog očuha.

“Da! Kako si pogodila! Za Sunse, možeš li ti to vjerovati?”

“Baš super, mama”, rekla je, i ja sam se pitao da li ona uopde zna tko su bili Sunsi.

“A tebi de se Jacksonville jako svidjeti”, nastavila je i ja sam osjetio kako su mi se prsa stisnula.

Renee je pretpostavila kako de Bella podi s njom čim bude dovoljno dobro. Bella i ja smo jedva imali

vremena za razgovarati i ja sam ved osjetio kako mi ona izmiče.

Očito je to bio najpametniji i najsigurniji izbor za Bellu, ali ja nisam bio spreman da se oprostim. Jedva

sam slušao dok je Renee opisivala kako je lijepa njihova nova kuda, i koliko de sretna Bella biti na

suncu i toplini. Dio mene je žalio otvoriti oči kako bi vidio njen izraz, ali sam se iskreno, previše bojao

da bi pogledao. Nisam mislio kako bi mogao podnijeti uzbuđenje u njenim očima, na pomisao da de

ponovno biti s majkom.

Sada kada su se ona i Phil smjestili, nije bilo razloga da se ona osudi na kišu i tamu Forksa. Nije bilo

razloga da se nastavi stavljati u stalnu opasnost ako bi ostala dio mog svijeta, preda smo je mi svi

očajnički željeli zadržati ondje. Jedina stvar koja je bila bitna, je da de ona sada biti sretna. Ona de biti

sigurna. Uvijek.

“Čekaj, mama!”, Bella je vrisnula, milostivo zaustavljajudi moj niz misli. Pokušao sam smekšati izraz

svoga lica, ali sam bio siguran kako de Bella ako me pogleda vidjeti ništa drugo doli jad. Nisam mogao

shvatiti kako ju pustiti, pak, znao sam kako du morati pokušati.

“O čemu ti to?“ Bella je pitala, zvučedi gotovo iritirano. „Ne idem na Floridu. Ja živim

u Forksu.”

“Ali više ne moraš, budalice”, Renee je rekla s laganim smiješkom. “Phil de sad modi daleko češde biti

s nama… puno smo pričali

o tome, a ja imam namjeru napraviti kompromis što se

njegovih gostovanja tiče, pola puta du biti s tobom, a

pola s njim.”

Moje su se šake skupljale sa svakom sekundom koja je prolazila. Sve je to imalo smisla. Renee je to

znala. Ja sam to znao. Belli nede trebati dugo da to shvati. Jako sam se trudio uvjeriti se, kako je tako

najbolje.

„Mama,“ Bella je rekla, glas joj je ponovno bio gotovo šapat. Zadržao sam dah, hvatajudi se za svaku

njenu riječ dok su moje konfliktne misli ratovale jedna s drugom.

“Ja želim živjeti u Forksu. Ved sam se

udomadila u školi, imam i nekoliko prijateljica”, nastavila je, i ja sam čuo kako joj je srce malo ubrzalo.

Mogao sam gotovo osjetiti njenu želju da me pogleda i ja sam se borio protiv svoje potrebe da

pogledam u nju. Ma koliko sam je želio sa sobom uvijek, dio mene je očekivao da de ona tražiti ispriku

da pobjegne.

Nisam zasluživao ništa manje od njenog napuštanja, i Renee joj je nudila život koji je ona iskreno

htjela. S njenom majkom, daleko od žalosnog, kišom natopljenog grada kojeg je mrzila, i iznad svega

sigurna. Daleko od suludog postojanja, čijim je dijelom ja pokušavam napraviti.

“A Charlie me treba,“ nastavila je. „Da znaš kako je on sâm tamo gore, a

kuhati ne zna baš nimalo.”

“Željela bi ostati u Forksu?”, Renee je pitala.

Dečki… životne odluke… sedamnaest…

“Zašto?”

“Rekla sam ti – škola, Charlie – au!”

Ponovno, moje su se oči otvorile, nadajudi se kako de mi Bella dati nekakvo uvjerenje kako je uredu

kao i prije, ali je ovaj put gledala samo u svoju majku. Renee joj je nježno pomilovala čelo i ja sam

mogao osjetiti brigu i ljubav kako zrače iz nje.

“Bella, sredo, pa ti mrziš Forks”, rekla je mekano.

“Nije tamo tako loše.”

Nastala je duga pauza i niz juredih misli kroz Reneein um, dok konačno nije pitala. “Je li to zbog ovog

dečka?”

“Djelomično”, Bella je rekla sramežljivo. “Onda, jesi li

imala prilike porazgovarati s Edwardom?”

“Jesam.” Rekla je, zastajudi.

Pripremi se, pomislio sam, nadajudi se da me Renee nije mrzila onoliko koliko je imala pravo da me

mrzi.

“I htjela bih popričati s tobom o tome.” Nastavila je polako.

“O čemu to?” Bella je rekla, pokušavajudi zvučati ležerno, ali su je otkucaji srca odali. I zahvaljujudi

monitoru, ne samo meni više.

“Mislim da je taj dečko zaljubljen u tebe”, šapnula je i ja sam se gotovo nasmijao načinu na koji je to

rekla. Kao da je to bila tajna i da je Bella otkriva po prvi put.

“I ja mislim da je”, Bella je šapnula i ja sam se zauzvrat gotovo zacerekao.

“A što ti osjedaš prema njemu?” nastavila je. Odjednom sam slušao Bellu i njenu majku kako vode

veoma neugodan razgovor o meni. Slušao sam školarku, kako govori prijateljici kako se neki dečko

zatreskao u nju, a ona se pita da li se i on njoj sviđa. Ja sam bio taj dečko.

I zbilja, zbilja, sam uživao.

Nakon dugog uzdaha u kojem sam gotovo mogao vidjeti Bellu kako preokrede očima, priznala je.

“Moglo bi se redi da sam luda za njim.” To je bila vjerojatno najslađa stvar koju je ikada rekla.

“Pa, djeluje mi vrlo simpatično, a k tome je, tako mi

svega, i nevjerojatno zgodan“, rekla je, njene su misli odlutale natrag na Carlisea. Do, očito, ja sam

naslijedio svoj izgled, od mog posvojenog, vampirskog oca…

„Ali ti si tako mlada, Bella…“

“Znam ja to, mama. Ne brini ti ništa. Samo sam se

malo zatelebala.”

“Ma tako je”, Renee je uzdahnula, riječ je očito poslužila svrsi i umirila njene strahove da njena mala

curica nije bila očajnički zaljubljena, odbacivala svoj život.

“Moraš idi?” Bella je pitala nakon duge pauze.

“Phil bi me uskoro trebao nazvati…

Nisam znala kad deš se probuditi…”

“Nema frke, mama.” Bella je rekla malo pre žurno. Suspregnuo sam osmijeh na spoznaju da je bila

nestrpljiva da se vratim do nje. “Nedu biti sama.”

“Brzo du se vratiti.“ Obedala je. „Spavala sam ovdje, znaš.”

Nisam bio siguran zašto, ali je to zvučalo kao da se Renee želi dokazati. Otkada je stigla bila je pored

Belle gotovo kao i ja, jedina je razlika bila što je ona povremeno jela, dok sam se ja samo morao

pretvarati da jesam.

“O, mama, ma ko te na to tjera! Spavaj ti – nedu to ni primijetiti.”

“Previše me bilo strah. U susjedstvu

se dogodio nekakav zločin, a znaš da ne volim

tamo biti sama.”

“Zločin?” Bella je pitala, uznemirena ali iz razloga za koji njena majka nikada ne smije znati. Kao i ja,

Bella je razmišljala o uništenju koje smo ostavili iza sebe i koga de policija za to kriviti.

“Neko je provalio u onaj plesni studio iza ugla i spalio

ga do temelja – nije baš ništa ostalo od njega!“ Pobrinuli smo se za to.

A pred njim je ostavio ukradeni auto.“ Ups, Bella nije znala taj dio. Nadao sam se kako je nije previše

uznemirio.

„Sjedaš se kad si tamo plesala,

dušo?”

“Sjedam se.” Bella je rekla mekano, i ja sam provirio prema njoj samo kako bi joj vidio napet izraz na

licu na to sjedanje.

“Mogu ostati s tobom, maleno moje, ako me trebaš.” Renee se ponudila.

“Ne, mama, bit de sve u redu sa mnom. Edward de

biti uz mene.”

Bujica ne baš ugodnih riječi proletjela je kroz njen um, premda ona nikako nije mogla ni jednu

izgovoriti na glas. Ja sam zatvorio oči i nastavio s mojim preuveličanim disanjem.

“Vratit du se večeras.” Rekla je, njene su riječi bile očito upudene u mom smjeru.

“Volim te, mama.”

“Volim i ja tebe, Bella. Samo pripazi malo dok hodaš,

sredo, ne želim te izgubiti.”

Znao sam Bellu dobro da sam mogao zamisliti taj izraz ozlojeđenosti koji joj se raširio licem na

Reneino upozorenje, ali sam se morao nasmijati. Osim toga, bilo je lijepo imati nekoga osim mene, da

govori Belli da bude pažljiva. Možda zapravo i posluša svoju majku.

Renee je nevoljko otišla kako je jedna od medicinskih sestara ušla u sobu. Dok je odlazila, zvučalo je

kao da broji minute do povratka, bez da izgleda pre zaštitnički.

Primijetio sam kako je sestrin um bio istrošen i raštrkan. Radila je dvanaest sati bez prestanka i bila je

više no spremna da ode kudi, ali se nekako vezala uz Bellu i željela je provjeriti još jednom prije no što

ode. Zvučala je zabrinuto dok je provjeravala monitor.

“Plašiš se nečega, srce? Bilo ti se tu na jednom mjestu

podosta ubrzalo.”

“Sve je u redu”, Bella je rekla, i ja sam mogao čuti kako namjerno usporava svoje disanje kako bi se

pokušala još više smiriti. Znao sam kako nije željela još lijekova, ved je mislila kako je bila u nesvijesti

predugo. Želio sam da shvati kako je važno da se odmara sada, i da se prestane brinuti o tome da

izgleda slabo ili ranjivo.

“Redi du tvojoj dežurnoj sestri da si se probudila.

Svratit de da te obiđe za koju minutu.”

Čim su se vrata zatvorila, ja sam preletio preko sobe do Belle.

Nisam mogao vjerovati kolika je razlika bila, kada sam bio pored nje i na suprotnoj strani sobe.

Odmah sam osjetio nalet olakšanja kako me preplavljuje čim sam mogao osjetiti toplinu kako zrači iz

njene kože. Duboko sam udahnuo i pustio da me njen miris preplavi dok sam zurio u njene oči,

pokušavajudi se još jednom uvjeriti kako je ona uistinu uredu. Brzo prelazedi preko svega što joj je

njena majka rekla, pitao sam se po milijunti put od kada je poznajem, što je prolazilo kroz njen um.

“Ukrali ste auto?” pitala je skeptično.

Namrštio sam joj se, jer od svih stvari ona se odabrala fokusirati na nešto nevažno kao to.

Pretpostavljam da ju je to što je kder načelnika policije, učinilo malo osjetljivijom prema kršenju

zakona.

“Bio je to dobar

auto, vrlo brz.” Rekao sam joj, nadajudi se kako je shvadala da bi ja ukrao i mlažnjak ako bi nas on

doveo do nje imalo brže.

“Kako ti je proteklo drijemanje?”

“Zanimljivo.” Rekao sam mekano, razmišljajudi o tome koliko je neprijateljska bila ideja nje kako ide

kudi sa svojom majkom. To je imalo smisla za nju, i ja nisam razumio kako me još mogla voljeti

dovoljno da želi ostati sa mnom kada je imala šansu da dobije svoj stari život natrag.

Njen stari, sigurni, život bez vampira.

„Što?“ pitala je, zabrinuta onim što je morala biti ispisano po mom licu. Bojao sam se da je ne

izgubim, ali sam se također bojao zadržati je uz sebe. Ne želedi da vidi bol u mojim očima, i nevoljan

da utječem na njenu odluku svojom sebičnom željom za sredom, zurio sam u pod dok sam govorio.

Iznenađen

sam. Mislio sam da su Florida… i tvoja majka… pa,

mislio sam da je to ono što si htjela.”

“Ali ti na Floridi po

cijele dane ne bi smio van iz kude. Mogao bi izadi samo

nodu, baš kao pravi vampir.”

Osmjeh je zaigrao na mojim usnama. Ona još nije mislila o meni kao o pravom vampiru.

Pretpostavljam kako mogu kriviti cijeli jedan životni vijek blesavih predstava za to, premda bi zapravo

volio vjerovati, kako je to što sam volio nju, izvuklo na površinu dovoljno moje ljudskosti da možda

nisam bio toliko čudovište kakvim sam se smatrao. Osjetio sam nalet uzbuđenja od znanja do je još

željela biti sa mnom, i ako se zaista odseli na Floridu sa svojom majkom. Naravno, ja nikada ne bi

dopustio da se to dogodi. To ne bi bilo pošteno prema njoj, da ju pokušavam zadržati u svom svijetu

kada je sve drugo vuklo natrag prema njenom. Svijetu u koji je pripadala.

“Ostao bih u Forksu, Bella.“ Rekao sam polako, riječi koje nisam bio siguran da de ona prihvatiti

razdirale su me. „Ili na nekom takvom mjestu. Negdje gdje ti više ne bih mogao nauditi.”

Gledala me kao da govorim strani jezik. Možda to nisam rekao na glas, možda sam

pomislio te riječi ali se nisam mogao natjerati da ih kažem. Tada sam čuo njeno srce kako je počelo

kucati brže i njeno disanje kako postaje pogrešno. Izgled boli je preuzeo njeno prekrasno lice, onaj

mnogo gori no što sam vidio čak i kada ju je napadao James. Još nije progovorila riječ, ali ja sam se

osjedao kao da je mogu čuti kako vrišti.

Baš kada sam htio progovoriti, kako bi pokušao popraviti ono što sam uništio, sestra je ušetala i

pogledala uznemireno u Bellin izraz.

“Je li vrijeme za još sedativa, srce?”

“Ne, ne”, rekla je čvrsto, još zuredi ravno u moje oči. “Ništa mi ne treba.”

“Nema potrebe da se junačiš, dušo. Bolje je da se previše

ne uzrujavaš; moraš se odmoriti.”

Bella je protresla glavom, odlučna kao i uvijek dok sestra nije uzdahnula, “U redu.”

Tvrdoglava djevojka… može provoditi vrijeme sa svojim dečkom kada ozdravi.

“Imaš tipku kojom deš me

pozvati kad budeš spremna.” Gledala je u mene, onda u monitor srca koji se još nije vratio u normalu

i napustila sobu. Bella nije skinula svoje suzama napunjene oči sa mene ni na jednu sekundu, i ja

nisam više mogao obuzdavati potrebu da ju dodirnem, utješim ju. Ovdje sam se zakleo kako nedu

dopustiti da je išta ikada ponovno povrijedi, i ved sam ja bio taj koji je uzrokovao njenu bol još

jednom. Toliko o tome da nisam čudovište.

“Pssst, Bella, smiri se.” preklinjao sam, želedi da njeno srce prestane skakati. Činilo me nervoznim.

“Ne ostavljaj me”, molila je, glas joj se tresao, nesretan.

“Nedu”, uvjerio sam je, posjetivši se na Alicino upozorenje. Jasno sam je slušao kako govori svojoj

majci da ne želi napustiti Forks, i pak, ja sam pokušavao donijeti odluku za nju.

“Daj se sada odmori dok ti

nisam pozvao sestru da ti dade sedative.”

Gledao sam je napeto, čekajudi da se smiri, kao što je to tako dobro radila za sve ostale, ali je njeno

srce nastavilo juriti. Poželio sam da mi vjeruje kada sam rekao da du ostati. Nisam bio ni siguran da bi

je mogao pustiti kada sam mislio da je to bilo ono što ona želi, i sada s njom u suzama na pomisao na

nas odvojene, znao sam bez sumnje, kako ne bi imao snage otidi.

“Bella.” Rekao sam smirujudi dok sam prolazio mojim prstima preko njenih obraza. “Nikamo ne

idem. Bit du uz tebe dokle god ti trebam.”

“Kuneš se da me nedeš ostaviti?”, pitala je, glas joj je još drhtao.

Obgrlio sam njeno lice u svoje ruke nježno, i nagnuo se prema njoj dok nisam mogao osjetiti njen dah

o svoje lice. Bilo je van mog shvadanja da me ona još može željeti, ali du nastaviti prihvadati njenu

ljubav kao najvedi dar koji sam primio, dok god mi ga ona odluči davati.

“Kunem ti se.” Rekao sam iskreno, obuhvadajudi svaku zakletvu koju sam joj ikada dao u te tri riječi.

Kunem se kako du ostati do nje, kako du je štiti, voljeti, biti vrijedan nje. Kunem se da du biti njen,

potpuno.

Dok sam zurio u nju, njeno se disanje konačno vratilo u normalno i mogao sam osjetiti kako napetost

u njenom tijelu popušta. Oboje smo izdahnuli u olakšanju, osjedajudi kako je najgore iza nas.

“Bolje?”, pitao sam.

“Da”, rekla je oprezno, premda joj nisam potpuno povjerovao. Uvijek se trudila izgledati tako hrabra.

Protresao sam glavom, još zbunjen tim koliko joj je stalo do mene.

Budalasta, apsurdno pretjeranih reakcija, ne isplati se zbog mene tako uzrujati, promumljao sam

ispod daha, pre mekano da bi ona čula.

“Zašto si to rekao?”, pitala je nakon nekoliko tihih trenutaka. Njen se glas vedim djelom normalan

premda sam još mogao otkriti djelide panike. “Umorio si se od potrebe da me cijelo vrijeme

spašavaš? Želiš li da odem?”

A ja sam mislio kako je bila apsurdna prije.

“Ne, ne želim biti bez tebe, Bella, naravno da ne.

Budi razumna.“ Rekao sam, pitajudi se zašto joj to još trebam objašnjavati. Zar nije znala do sada kako

mi je sve?

„A nemam ništa protiv ni da te spašavam

– da nije činjenice da te upravo ja dovodim u opasnost…

da sam ja razlog što si tu.” Dodao sam jadno.

“Da, ti si razlog.” Rekla je mrštedi se. Bila je to potpuna istina, ali je ipak boljelo čuti.

“Ti si razlog što

sam tu – živa.” Dodala je, zapanjujudi me.

“Jedva.” Šapnuo sam, jedva shvadajudi kako je kroz sve to, ona još bila uvjerena kako sam ja junak.

Zar se zbilja brojalo da sam joj ja spasio život ako sam ja bio razlog da je gotovo umrla?

“Umotana u zavoje

i gips, jedva pokretna.” Dodao sam, još jednom upijajudi njenu izmučeno pojavu i želedi da mogu

napraviti da njena bol nestane.

“Nisam mislila na svoje najskorije iskustvo bliske

smrti”, rekla je, zvučedi čudno iziritirana sa mnom. “Nego na ostala

– slobodno izaberi koje god želiš. Da nije tebe, ved bih

trunula na groblju u Forksu.”

Ustuknuo sam na to kako je bezosjedajno pričala o tome kada je gotovo umrla, kao da je njena smrt

bila neizbježnost koju sam ja samo odgađao. Ta je pomisao učinila da još jedno grozno otkride prođe

mojim umom. Da nisam bio dovoljno jak da je spasim, da sam podlegao svojoj žeđi na način na koji

sam se bojao, tada bi se to što sam je spasio svih tih puta, dokazalo kao najokrutnija ironija.

Spasio je od kamioneta gdje bi njena smrt bila brza i bezbolna da bi dopustio da ju napadne sadistički

vampir. Spasio je od skupine neznanaca samo da bi je do smrti isisao onaj koji ju je najviše volio.

“Samo, to nije ono najgore”, objasnio sam, užasnut otkridem da bi smrt koju sam joj gotovo donio

bila tisudu puta gora od onoga, od čega sam je spasio.

“Ni to što sam te vidio

tamo na podu… svaljenu i slomljenu.

Ni to što sam pomislio da sam zakasnio. Čak ni

to što sam te čuo kako vrištiš od boli – sva ta nesnosna

sjedanja koja du ostatak vječnosti nositi sa sobom. Ne,

ono najgore bio je osjedaj… spoznaja da se nedu modi

spriječiti. Uvjerenost da du te osobno ubiti.”

“Ali nisi.” Rekla je, ne propustivši ni tren.

“Mogao sam. S takvom lakodom.” Bez mog dopuštenja, valovi sjedanja koja su sadržavala sladak okus

Belline krvi preplavili su moj um i učinili da vatra bjesni u mom grlu. Sada kada sam je okusio, znao

iznad svake sumnje kako je božanstvena kakvom sam ju i zamišljao, hode li se biti teže opirati nego

prije? Hodu li izgubiti kontrolu i dovesti ju u opasnost kako budemo postajali bliži?

“Obedaj mi”, iznenada je rekla, njen glas tih ali vatren. Kao da mi je mogla pročitati misli.

“Što?” pitao sam, premda sam naravno znao što de me pitati.

“Znaš ti što.” Odgovorila je ljutito.

“Očito nisam dovoljno jak da se držim podalje od

tebe,“ rekao sam, frustriran svojom slabom sebičnosti. „Pa de po svemu sudedi biti po tvome… ubilo

te to ili ne.”

Mrzio sam redi te riječi na glas, ali da bi ostao s nečim što i naliči čistoj savjesti, trebao sam da ona

razumje veličinu svoje odluke.

“Tako treba.” Rekla je, premda sam mogao vidjeti kako je još bila nevjerojatno uzrujana. To što sam

je ja gotovo ubio mogla je jednostavno oprostiti, ali je oprostiti to što sam pričao o odlasku bilo malo

teže. Još frustrirana, rekla je, “rekao si mi

kako si se zaustavio… sada bih voljela da mi kažeš zašto.”

“Zašto?”, pitao sam, siguran kako ne pita zašto je nisam pustio da umre. Postojala je samo još jedna

opcija i ja nisam želio vjerovati kako me pita to pitanje. Bio je to razgovor za koji sam mislio, kako ga

ni jedno od nas nije bilo u stanju voditi.

“Zašto si to učinio. Zašto nisi samo pustio da se otrov

proširi? Sad bih ved bila poput tebe.”

Osjetio sam kako mi nisko režanje kuha u prsima.

Alice. Trebao sam znati da ona nede modi odoljeti odgovoriti na bilo koje od Bellinih pitanja. I kako de

naravno Bella uzeti potpunu prednost od toga što je nasamo s jednim od vampira koji de joj redi što

je god željela znati. Sve stvari koje ja nisam želio da zna.

“Prva du priznati da nemam iskustva u vezama”, Bella je nastavila, ignorirajudi bijes koji je morao biti

očit na mom licu.

“Ali to mi naprosto djeluje logično… muškarac i

žena moraju biti donekle jednaki… utoliko što jedno

od njih ne može dovijeka priskakati drugome u pomod.

Moraju spašavati jedno drugoga u istoj mjeri.”

Govorila je s takvim uvjerenjem da je to sve osim raspršilo moju ljutnju na Alice. Bella se uvijek

ponašala kao da sam ja nagrada i da je ona sretnik koji ju je osvojio, premda sam ja znao kako je

potpuno suprotno. Ovo je samo bio njen način da nas pokuša izjednačiti. Sve što sam ja trebao, je

natjerati ju da vidi kako sam ja zapravo sretnik, i da je to što sam imao njenu ljubav bilo više no što

sam mogao pitati.

“Spasila si me ved” šapnuo sam, sjedajudi se kako je besmisleno i osamljeno moje postojanje bilo prije

no što sam je sreo.

“Ne mogu dovijeka biti Lois Lane. Htjela bih biti i Supermen.” Rekla je, prebacivši sve na stripove na

kojima je jednom pokušala utemeljiti svoja nagađanja o meni. To bi možda bilo ljupko, i možda bi ju i

zadirkivao, ali je njena upornost po ovom pitanju meni bila uznemirujuda, u najmanju ruku. Nije

mogla stvarno željeti ovaj život.

“Ne znaš ti što tražiš od mene.” Rekao sam nježno, pokušavajudi ju urazumiti, a da ne učinim da se

osjeda kao da ju ne želim. Zapravo, ništa nisam želio više od Belle za cijelu vječnost, ali to nije značilo

da sam bio spreman žrtvovati njenu ljudskost, njenu dušu, kako bi to dobio.

“Mislim da znam.” Ponovila je iskreno.

“Bella, ne znaš.“ Rekao sam još pazedi na Alicino upozorenje. Nisam pokušavao donositi odluke za

nju, ved radije osigurati da zaista razumije ono što je pitala. Kao što je dala do znanja prije, uistinu

nije razmišljala o meni kao o pravom vampiru. Imala je neku svoju veličanstvenu ideju o našem

postojanju i zbog toga nije mogla vidjeti težu stranu naše stvarnosti.

„Imao sam skoro devedeset godina da

razmislim o tome, a još nisam siguran.” Priznao sam.

Iskreno, jedino što je činilo ovo postojanje vrijednim, bilo je to što sam znao, da sam umro svih tih

godina prije, nikada ne bi upoznao Bellu. Bella se nije trebala odredi ničega kako bi me imala. Ja sam

bio njen, dok god poživi.

“Zar bi htio da te Carlisle nije spasio?”

“Ne, ne bih to htio.” Rekao sam, razmišljajudi o tome da li joj ili ne trebam redi razlog zašto se nisam

mogao natjerati da mi bude žao. Poznajudi Bellu, to bi joj vjerojatno poslužilo samo da dokaže svoje,

da je vampirski život očiti odgovor kada je ljubav u pitanju. “Ali moj je život bio na izmaku. Ničega se

nisam trebao odredi.” Nastavio sam, odlučio ostalo zadržati za sebe.

“Ti jesi moj život,“ rekla je, oči su joj probadale prema meni raspršujudi moju odlučnost na djelid

sekunde. „Ti si jedino što bi mi bilo nesnosno

izgubiti.”

“Ne mogu to učiniti, Bella. Nedu ti to učiniti.” Rekao sam čvrsto, dajudi obedanje i sebi koliko i njoj.

“Zašto ne?” pitala je, ponovno je zvučala iritirano. “Ne govori

mi da je to preteško! Nakon ovoga danas, ili, valjda, prije

nekoliko dana… uglavnom, nakon toga, to bi trebalo

biti prava sitnica.”

Moje su se oči suzile dok sam je napeto proučavao. Ona je stvarno mislila kako je ovo bilo o meni, o

tome što ju ja nisam mogao promijeniti? Za čudo, bila je upravu da mi je to što sam je spasio, zapravo

dokazalo da bi mogao kontrolirati taj čin.

Ali se nije radilo o tome. Radilo se o njenom životu, i trebala je shvatiti koliko mi je bila dragocjena.

“A bol?”, pitao sam, hvatajudi se za bilo što, što bi je moglo odgovoriti od onog što je suludo željela.

Imala je vampirski otrov u sebi, koji ju je vatreno palio. Čuo sam njene bolne krikove. Sigurno ne bi

voljno prizvala tu vrstu boli ponovno. Kratak, ali bolan izraz koji joj je brzo prešao licem, pokazao mi

je kako se sjedala prejasno, pak, njen je glas bio miran kada je ponovno progovorila.

“To je moj problem. Mogu je istrpjeti.”

“Mogude je dovesti hrabrost do tačke na kojoj prerasta

u ludost.” Rekao sam, želedi da prizna kako joj je užasavajuda pomisao na bol transformacije. Možda

je mislila kako je ved izdržala najgore, da ako je jednom preživjela tu bol kako bi mogla ponovno.

Premda se to činilo kao vječnost, gledati ju kako se previja od boli, zapravo je to trajalo samo

nekoliko minuta. Da je znala da mora gorjeti danima…

“To nije bitno.“ Rekla je čvrsto, prekidajudi ono što bi bio moj sljededi argument. „Tri dana. Pa što.”

Naravno, pomislio sam ljuto. Zašto joj Alice ne bi rekla i taj detalj? Sigurno du popričati sa svojom

dragom sestrom kada sve ovo prođe.

„Charlie?“ pitao sam, kopajudi po svom posljednjem oružju za ičim što bi je zastrašilo.

„Renee?“

Pomno sam je gledao, slušajudi svaku promjenu u njenom tijelu. Reagirala je na moje riječi, nije bilo

sumnje. Nije bila spremna odredi se svoje obitelji, bili su joj previše važni. Nasmijao sam se

pobjedonosno i ponadao se kako sam napokon doveo ovaj razgovor kraju.

“Slušaj, ni to nije u pitanju”, rekla je nakon nekoliko minuta. Osmijeh nije napustio moje lice, jer sam

ja znao, čak i ako ona nije vjerovala u to što govorim. “Renée je oduvijek donosila odluke koje idu njoj

u prilog – sigurna sam da želi da i ja postupam jednako

tako. A Charlie je otporan, naviknuo se na samovanje.

Ne mogu se dovijeka brinuti za njih. Moram živjeti vlastiti

život.”

“Upravo tako. A ja ti ga ne kanim

okončati.” Rekao sam, ljut što to nije htjela pustiti.

“Ako čekaš da dospijem na samrt, dopusti da te obavijestim!

Upravo stižem odande!”

“Oporavit deš se”, posjetio sam je.

Duboko je udahnula, kao da se pripremala za ono što je sljedede mislila redi.

“Ne. Nedu se oporaviti.” Rekla je, i ja nisam mogao shvatiti što je time mislila. Njene su ozljede bile

opasne, ali su doktori uvjerili sve nas kako de se potpuno oporaviti. Jeli sva ova priča o njenoj

transformaciji dolazila iz straha da de ipak umrijeti?

“Naravno da hodeš. Možda ti

ostane pokoji ožiljak…”

“Nisi u pravu. Umrijet du.” Rekla je, uznemirenost joj je obojila ton. Premda sam logično znao kako de

biti uredu, Carlise i Alice, oboje su mi dali svoja uvjerenja, nisam mogao podnijeti da ju slušam kako

priča tako. Ona de biti savršena ponovno, morati de biti.

“Ma daj, Bella. Izadi deš odavde za

nekoliko dana. Najdalje za dva tjedna.”

Opet je izgledala ljuto, kao da odbija vjerovati u to što sam joj govorio.

“Možda ne umrem

sada… ali umrijet du prije ili poslije. Svake minute svakoga

dana sve sam bliže tome. A i ostarjet du.”

Polako su me njen riječi udarile, i na trenutak sam osjetio olakšanje što ne pokušava inzistirati na

tome da su njene ozljede bile fatalne, osjetio sam kako nova rasprava počinje, ona za koju nisam bio

siguran kako se boriti s njom. Zatvorio sam oči, očajnički se pokušavao sjetiti svih vremena u svom

ljudskom životu kada sam se bojao starenja. Pokušao sam se staviti u njeno mjesto ali to nisam

mogao shvatiti. To nije bilo nešto o čemu je vedina ljudi počela razmišljati sa sedamnaest, premda

očito, vedina ljudi nije bila zaljubljena u nekoga tko de ostati u sedamnaestoj zauvijek. “Tako to

mora biti. Tako treba biti. Tako bi i bilo da me nema – a

ne bi me trebalo biti.” Rekao sam, odjednom imajudi suprotan nemir od njenog. Nisam bio siguran

koju bi reakciju trebao očekivati, ali su se moje oči širom otvorile kada je Bella frknula.

“To je glupo.“ Rekla je grubo. „To je kao da dođeš nekome ko je upravo dobio zgoditak

na lutriji, uzmeš mu novac i kažeš: ‘Čuj, daj da se samo

vratimo na ono kako bi trebalo biti. Tako je bolje.’ A ja

ti to ne pušim.”

“Teško da sam ja zgoditak na lutriji”, rekao sam hladno, osjedajudi se nekako štidenički i pomalo ljut

što je još imala tako visoko mišljenje o meni.

“Imaš pravo. Daleko si bolji.” Rekla je slatko. Preokrenuo sam očima i odlučio kako du to barem za

sada, premda nikada nedu razumjeti, morati prihvatiti. Bella je možda bila apsurdna i nerazumna, ali

je ona bila moja apsurdna, nerazumna Bella i ja sam bio umoran od prepiranja s njom. “Bella, nedu

više

s tobom o tome. Odbijam te prokleti na mrak za sve

vijeke vijekova i tu je kraj te priče.”

“Ako misliš da je tu kraj te priče, onda me ne znaš

dobro.” Tada se u njenim očima pojavio najnestašniji pogled, i dodala je, “nisi ti jedini vampir kojega

poznajem.”

“Alice se ne bi usudila.” Opalio sam ljuto.

Bellin se dah zaustavio na trenutak i ja sam prisilio svoj izraz da se smekša. Nisam ju mislio preplašiti,

ali bez da sam znao, Bella me natjerala da razmišljam o jedinoj opciji o kojoj nikada nisam mislio.

Alice je bila potpuno uvjerena u Bellinu bududnost kao člana naše obitelji, da ne spominjem kako je

čvrsta bila u tome da ja ne pokušavam donositi odluke za Belli. Bi li trebao biti zabrinut kako de Alice

promijeniti Bellu ako ja nastavim odbijati?

“Alice je to ved vidjela, zar ne? Zbog toga te tako smeta sve to što ona govori. Jer zna

da du biti poput tebe… jednog dana.” Bella je rekla tiho, i ja sam znao kako nema povratka. Ved je

znala sve što ja nisam želio da zna. Može tako znati i što je Alici vidjela.

“Nije u pravu.“ Inzistirao sam. „Također te vidjela mrtvu, ali ni to se

nije obistinilo.”

“Mene nikad nedeš uloviti kako se kladim protiv Alice.” Rekla je, upotrebljavajudi moje stare riječi

protiv mene.

Gledali smo jedno u drugo beskrajno dugo, oboje pokušavali jedno drugom pročitati misli, premda

sam ja bio siguran kako sam ja bio više frustriran od nje. Ja sam pokušavao shvatiti zašto i kako to ona

želi biti poput mene, kada su Bella i njena ljudskost bile jedine stvari koje su činile moje postojanje

podnošljivim. Također sam pokušavao shvatiti koliko bi trebao biti zabrinut ako Bella ode Alice, kada

ja nastavim odbijati ono što se činilo da je željela. To bi trebala biti kratka odluka od Alice, uopde bez

premišljanja ili bi je ja sigurno čuo. To nije bila stvar koju bi lako sakrila od mene. Ali je Alice bila

toliko sigurna u Bellinu bududnost da se činilo vjerojatno kako nede oklijevati bude li je Bella molila

kao i mene. Kao što mi je Alice jasno dala do znanja, i ona je voljela Bellu također. Ona de joj rado dati

ono što želi.

Osjedajudi se iscrpljeno na način na koji nisam bio naviknut, napokon sam odlučio kako je jedina

šansa za nas u ovom trenutku, da ne razmišljamo o tome. Nije kao da de Bella pitati Alice da ju ugrize

dok je spojena za monitore i leži u bolnici. Ja du se samo morati jako truditi da Bella dobije sve radosti

koje može iz svog ljudskog života.

Pokazati du joj kako smo ja i ona ravnomjerni na svaki bitan način. Oboje smo voljeli jedno drugo

vatreno, i ništa ne bi trebalo biti važnije od toga.

“Onda, na čemu smo sada?”, napokon je pitala.

Ja sam se nasmijao, odlučujudi kako je ona bila uspješnija u čitanju misli od mene. “Vjerujem da se to

zove pat

pozicija.”, rekao sam polako.

“Jao”, rekla je s uzdahom.

“Kako se osjedaš?”

“U redu sam”, rekla je pokušavajudi maskirati bol koja joj se pojavila na licu. Bila je budna predugo i

bez lijekova za bolove duže no što je to potrebno. Niša više nismo trebali redi u ovom trenutku, i nije

bilo razloga da se ne odmara.

“Ne vjerujem ti”, blago sam rekao.

“Ne spava mi se.”

“Moraš se odmoriti. Ne gode ti sve ove silne prepirke.”

“Popusti, onda”, rekla je. Pokušavala je zadržati svoj glas zadirkujudim, ali je bilo previše iskrenosti u

njenom glasu. Odjednom sam se osjetio kriv, što davno nisam završio ovaj razgovor. Znao sam kako

se nedemo dogovoriti i bilo je sebično od mene držati ju budnom pokušavajudi.

“Dobar pokušaj.” Rekao sam i nagnuo se preko kako bi pritisnuo dugme koje de pozvati sestru natrag.

„Ne!“ protestirala je kako se glas javio preko zvučnika.

„Da?“

“Mislim da smo spremni za nove sedative”, rekao sam dok je Bella ljuto zurila u mene.

“Poslat du sestru.”

“Odbit du sedativ”, Bella je rekla, postajudi sve tvrdoglavija svake sekunde.

Pogledao sam u cjevčice koje su bile spojene za nju. “Mislim da te nede zamoliti da nešto progutaš.”

Srce joj je ponovno pojurilo i ja sam se pitao čega se toliko boji. Nede osjetiti ništa i ponovno de modi

spavati.

“Bella, trpiš bolove. Trebaš se odmarati da ozdraviš.

Zašto si tako nedokazana? Više te nede bosti nijednom

novom iglom.”

“Ne bojim se ja igala” rekla je, izgledajudi nekako posramljeno. “Bojim se

sklopiti oči.”

Nasmijao sam se kako sam shvatio što govori, zapanjen i polaskan što je sav njen protest oko

spavanja bio zbog toga što je mislila kako mene nede biti kada se probudi. Posegnuo sam kako bi joj

uhvatio lice nježno svojim rukama.

“Rekao sam ti da nikamo ne idem. Ne boj se.“ Rekao sam joj, sretan što još jednom preuzimam ulogu

njenog zaštitnika. „Dokle god

je tebi drago zbog toga, bit du uz tebe.”

“Govorimo o vječnosti, znaš.” Rekla je, s osmijehom koji je zagrijao moje hladno, mirno srce.

“Ma, predomislit deš se ti ved – samo si se zatelebala.” Zadirkivao sam.

“Šokirala sam se kad je Renée povjerovala u to.“ Rekla je, tresudi glavom. „Znam da ti znaš bolje.”

“U tome je divota ljudskosti”, rekao sam, osjedajudi djelid tuge zbog istine koju du redi. “Stvari se

promijene.”

“Da nisi računao s tim.” Rekla je, zuredi u mene.

Nasmijao sam se, nevoljan priznati koliko su me njene riječi umirila. Činilo se kao da de cijelo moje

postojanje biti ovakvo, stalna borba između želje da me Bella voli, i toga da joj dosadim kako bi mogla

imati život koji je zasluživala.

Baš kada je sestra ušla u sobu mumljajudi, „ispričavam se,“ kako se okrznula o mene. Pomaknuo sam

se na drugu stranu sobe kako bi joj dao mjesta, Bella me gledala pažljivo cijelo vrijeme. Kao da je

mislila kako du jednostavno ispariti u zrak. Nadao sam se kako je shvatila kako ja nisam mislio

napustiti sobu ni na sekundu.

“Evo, dušo.” Sestra je rekla nježno. “Sad de ti biti bolje.”

“Hvala”, rekla je laskavo, boredi se premda sam odmah mogao vidjeti kako joj kapci postaju teži.

“To bi trebalo biti dovoljno”, sestra je rekla i okrenula se kako bi napustila sobu. U sekundi koliko mi

je trebalo da prijeđem sobu, Belline su oči bile zatvorene. Posegnuo sam kako bi joj lagano dotakao

lice, moji su prsti pratili niz njene jagodične kosti do njene brade.

“Ostani.” Promumljala je, glas joj je bio jedva šapat.

“Hodu. Kao što sam rekao, dokle god si ti sretna…

dokle god je to ono najbolje za tebe.”

“Nije to isto”, rekla je gotovo nesuvislo.

“Ne brini sad zbog toga, Bella.“ Rekao sam s malim smiješkom. „Možeš se

svađati sa mnom kad se probudiš.”

„Aha,“ rekla je, polu osmijeh se penjao do njenih mekih usana. To je bilo neodoljivo.

Spustio sam svoje usne do njenog uha i šapnuo, „volim te.“

“I ja tebe.”

“Znam”, nasmijao sam se, dok se njena glava prema mojoj. Jedva svjesna, zatvorenih očiju, još sam

mogao vidjeti kako traži moje usne. Uzbuđenje me prevladalo kako sam ih nježno pritisnuo na njene,

uzdišudi od mekog, milovanja s kojim sam se sreo.

„Hvala,“ promumljala je, i konačno se povukla. Osjetio sam kako težina njene iscrpljenosti preuzima.

“Kad god poželiš.” Obedao sam joj.

„Edward?“

„Da?“

“Kladim se na Alice.”

Uzdahnuo sam.

Svatko bi bio budala da se ne kladi, pomislio sam, krajnje poražen.

23.Svečena prilika

Tijekom tjedana koji su slijedili poslije Bellinog skorog susreta smrdu, stvari su se vratile u normalu

mnogo brže no što sam očekivao. Bila je u bolnici samo oko tjedan dana nakon što se probudila

tijekom kojeg sam vremena ja imao cijela tri razgovora s Renee, od kojih ni jedan nije trajao duže od

pet minuta. Carlise me uvjerio kako je to samo njena zaštitnička priroda kao majke i da bi ja

jednostavno trebao biti sretan što mi dopušta da budem u Bellinoj sobi. Alice je obedala da može

vidjeti mene i Renee kako se slažemo u bududnosti, i da de se idudi put kada se susretnemo ona

iskreno potruditi upoznati me.

Dan kada je Bella otpuštena, majka ju je izvela van na ručak prije no što je naš let pošao. Bio je to prvi

put da sam ju napustio u gotovo dva tjedna i bilo je gotovo nepodnošljivo. Alice me uvjerila kako de

to pomodi da budem bolji s Renee ako im dopustim to vrijeme nasamo, i ja sam se nevoljko složio.

Bilo kako bilo, to me nije spriječilo da lebdim ispred restorana i slušam ih. Vedim su djelom

izbjegavale temu, na što se odnosila kako je Renne rekla, „prva velika zatelebanost.“

Uspjele su izgurati sve do deserta prije no što se moje ime službeno spomenulo.

„Bella, obedavaš li da deš paziti, uredu?“ Renee je pitala, glas joj je tek malo zastajao.

„Obedavam, mama. Vezati du se pojasom i paziti kuda hodam i sve to. I izbjegavati stube, ako je to

mogude,“ dodala je, glas joj je zadirkivao.

„Pa to je dobro, dušo, ali to nije baš ono na što sam mislila.“

Čuo sam kako Bella duboko uzdiše i gotovo sam mogao vidjeti kako preokrede očima.

„Da, paziti du. Nadam se kako razumiješ da je Edwardu uistinu stalo do mene, i da se on brine za

mene. Mislim, kada ne bježim glupo od njega i padam kroz prozore,“ nasmijala se. Bella je zbilja

prihvatila detalje svoje „nesrede“, i često se šalila na račun njene nespretnosti. Možda joj to nije

smetalo kao i inače, jer je ovaj put znala kako to zapravo nije istina.

„Samo se pokušaj sjetiti kako si mlada, i kako imaš cijeli život pred sobom.“

Renee i ja se možda nismo našli, ali smo se barem slagali oko jedne stvari. Bella je imala još mnogo

života za proživjeti, i ja du se sigurno pobrinuti da dobije priliku. U tom sam se trenutku zakleo kako

nedu dopustiti da Bella propusti ni jedno ljudsko iskustvo, ma kako se ono nevažno činilo meni i

mojim čudnim stotinu godina.

S tom sam misli otišao do Alice pitati za pomod.

„Alice, trebam tvoju pomod,“ rekao sam nakon što sam nevoljko gledao kako se Bella odvozi s

Charliem. Nije mi se obratio ni riječju kada nas je sreo u zračnoj luci, samo gunđao u mom smjeru i

onda počeo obilno zahvaljivati Carliseu što se pobrinuo da Bella dobije najbolju mogudu medicinsku

skrb.

„Edward, što misliš s kim pričaš?“ Alice je zacvrkutala. „Ja sam joj ved izabrala haljinu.“

„Naravno da jesi,“ uzdahnuo sam. „Pa, misliš li da de se previše ljutiti na mene?“

„Ne oko maturalne,“ rekla je zlobno. Čekao sam da nastavi, ali se ona samo nasmijala i počela

odlaziti.

„Alice?“ pozvao sam za njom. „Malo pomodi?“

„Ne. Žalim slučaj,“ rekla je, nije zvučala kao da joj je imalo žao.

„Prepušten si sebi ovaj put. I sretno s tim. Tko zna, možda je bar jednom poslušaš. To bi bila lijepa

promijena.“

Gledao sam ju, zbunjen dok su ona i Jasper odjurili zajedno. Nisam pokupio ništa korisno iz njenog

uma, pošto je bio potpuno zaokupljen igranjem oblačenja s Bellom, i kako joj napokon stilizira kosu

na način na koji je željela tako dugo. Pokušavao sam se fokusirati na činjenicu da je barem zvučalo

kako de Bella uživati u svojoj maturalnoj. Ako je našla novi razlog da bude ljuta na mene,

pretpostavljam kako du se s tim morati nositi kada se pojavi.

Premda smo bili odvojeni tek nekoliko minuta, ved sam bio nemiran da se vratim Belli. Bio sam

siguran kako joj Charlie trenutno drži predavanje, ali se nadao kako de najgore izid iz njega dok dođu

doma, kako bi se ja i ona mogli opustiti zajedno i razgovarati o onome što se dogodilo.

Nismo imali vremena zajedno otkada se ona probudila prvi put, i ja sam se trebao uvjeriti kako je ona

zbilja bila uredu kako se o činila. Dobro sam znao kako glumi hrabrost zbog onih koje je voljela. Samo

sam se nadao da je znala kako ne treba glumiti za mene.

Dok sam prilazio kudi shvatio sam da su sva nada da budem nasamo s Bellom odmah bila samo puka

želja. Charlie nije ni približno završio.

„I još jedna stvar, nema više spojeva bez nadzora,“ vikao je, dok sam ja sjeo na trijem kako bi slušao.

Nadao sam se kako nekako Bella zna da sam ovdje. Možda bi je to pomoglo utješiti, dok je slušala

Charlievo frustrirano prazno pričanje.

„Nismo bili bez nadzora, tata. Ako se sjedaš bila sam s cijelom njegovom obitelji.“

„Oh, uredu. Onda, nema više spojeva.“

„Nije Edward kriv što sam pobjegla!“ povikala je. „Nitko od njih nije kriv. Ja sam. Prepala sam se i

otišla kada sam samo trebala ostati i srediti stvari. Kao što si mi ti i rekao,“ dodala je, igrajudi na

Charliev ponos.

„Trebala sam te slušati kada si mi rekao da pričekam i promislim. Ja sam kriva što sam bila tvrdoglava

i ne želim da krviš Edwarda za to što se dogodilo. Zbog njega i njegove obitelji sam sada ovdje, živa.

Našli su me nakon…“ Čuo sam kako joj je glas pukao na trenutak i ja sam znao koja je slika pojurila u

njen um.

Duboko sam udahnuo čekajudi da nastavi. „Nakon svega.“ Završila je, svi su tragovi straha ponovno

bili skriveni.

„Ali ti se ne bi ozlijedila da nisi otišla, a ne bi otišla da nije bilo njega,“ prosuo je, rekavši zadnju riječ

kao da je pogrdna.

„Ja sam doma sada, tata. Doma sam i sigurna. I Edward de biti u mom životu, pa bih cijenila kada bi ti

barem pokušao biti uljudan prema njemu.“

„On de biti u tvom životu ako ja kažem da de biti u tvom životu,“ rekao je, zvučedi prikladno očinski.

Nisam si mogao pomodi a da se malo ne nasmijem, jer ma kako je on čvrst bio prema Belli, mogao

sam također čuti kolebanje u njegovim mislima. Znao je da nas nede modi držati razdvojene, i nije

želio izgubiti Bellino povjerenje i prijateljstvo pokušavajudi.

„Vidjeti demo se u školi, znaš,“ Bella je rekla.

„Uredu. Vidjeti deš ga u školi. I onda deš dodi ravno doma.“

„Kažnjavaš me, tata? Ozbiljno?“ pitala je, ljutito.

Charlie je razmislio o tom na trenutak, njegove su misli postajale umorne. On je također bio spreman

da prepirka završi.

„Ne, nisi kažnjena. Ali želim znati gdje si ako ne ideš ravno doma. I želim te u kudi prije mraka. “

„To je uredu. Ionako znaš da i nisam baš neka nodna ptica.“ Rekla je, zvučedi kao da se napokon

smije.

„Pretpostavljam kako on može dodi ovdje, znaš, na… večeru i takve stvari,“ dodao je. Riječi su bile

prisilne, ali sam mogao vidjeti kako se trudi.

„Hvala.“

„Ali želim da ode do osam. Večeri su za obitelj i mislim kako duguješ svom starom malo kvalitetnog

vremena. Prošao sam kroz mnogo, Bells.“

„Znam, tata. Zaista mi je žao.“

„Znam da je. Samo mi obedaj da mi nedeš opet pobjedi?“

„Obedavam. Ne idem nigdje.“

Nasmijao sam se kako je njihov razgovor dolazio kraju, otrčavši do stražnje strane kude i kroz prozor.

Obedala je Charliu kako ne odlazi uskoro. Sigurno du je posjetiti na to kada se ponovno spomene

neizbježni razgovor o njenoj promjeni. Nadao sam se kako de njena odanost njenom ocu držati temu

u zaljevu na jako dugo, ali je negdje u stražnjem djelu mog uma bio onaj zanovijetajudi posjetnik kako

je Bella bila tvrdoglavija od toga. Kada je Bella otvorila vrata i vidjela me kako ležim na njenom

krevetu uzdahnula je i izgledala kao da de se onesvijestiti. Nisam mogao razumjeti da me nije

očekivala ovdje. Mislio sam kako je shvatila nakon što sam je gotovo izgubio, kako nikada nedu biti

daleko.

„Edward, jedan du dan zbog tebe dobiti srčani,“ šapnula je.

Umjesto da joj odgovorim, pružio sam ruke i molio je očima da mi se pridruži. Bez trenutka

oklijevanja Bella se sklupčala na krevet odmarajudi glavu na mojim prsima. Nismo govorili. Samo smo

uživali u ljubavi koju smo mogli osjetiti kako zrači iz oboje.

Mislio sam kako demo pričati o svemu, provesti večer u otkrivanju i uvjeravanju, ali način na koji se

Bella privila uz mene kao da sam ja njena sigurna luka i to je bilo sve uvjeravanje koje nam je trebalo.

Bili smo natrag ondje gdje i pripadamo, zajedno i sretni.

Nedostao mi je osjedaj kada bih omotao moje ruke oko nje, kada bi gledao njene mirne udahe nakon

što bi se sklupčala uz mene. Logično, znao sam da je Bella sigurna i da smo bili doma, pak bilo mi je

teško uvjeriti se da je to istina. Bilo mi je drago što nisam mogao spavati, znao sam kako bi me, da

sam mogao sanjati, zauvijek progonile nodne more Belle kako leži slomljena, u krvi. Nisam shvatio

koliko sam trebao njenu toplinu ponovno, da spava mirno pored mene, kako bi se mogo početi

uvjeravati, kako je nodna mora zbilja gotova.

„Bella?“ napokon sam šapnuo kako je sunce počelo zalaziti. „Spavaš li?“

„Mmmm,“ promumljala je nesvjesno, pritišdudi se čvršde uz mene.

„Spavaj, moja ljubavi. Ja sam ovdje i ništa te više nikada nede ozlijediti.“

Onda sam čekao, dok se njeno disanje nije usporilo i osjetio sam kako se opustila potpuno. Jedva je

progovorila tu večer, i nekoliko puta kada je, njene su riječi bile nepovezane. Čuo sam kako je

promumljala zvuk kao moje ime jednom, što je bilo popradeno toplim, uzdahom punim ljubavi. Bio mi

je dragocjen, i zagrlio sam je čvršde, gledao ju u tami, dok sam pjevušio njenu uspavanku ostatak

nodi.

Rano, slijedede jutro, čuo sam kako Charlie nježno okrede kvaku na vratima. Iskliznuo sam iz Bellinog

zagrljaja najpažljivije što sam mogao, baš na vrijeme da se sakrijem u ormar. Charlie ju je gledao na

nekoliko trenutaka, nježan se osmijeh raširio njegovim licem, tada je pažljivo zatvorio vrata i vratio se

dolje. Čekao sam dok nisam čuo kako njegovo auto odlazi, i onda još jednom našao svoje mjesto do

Belle.

Bacio sam pogled na sat i primijetio kako je kasno, pitajudi se da li se Bella planirala vratiti u školu

danas. Ni jedno od nas nije pričalo o tome, i u cijeloj slici nije se činilo kao da de jedan dan biti bitan.

Umjesto da ju probudim i pitam, odlučio sam uživati u njenom mirnom snu još samo malo duže. Kako

su sati prolazili bio mi je drago što sam je pustio da spava. Očito je trebala sam jer je bilo gotovo

podne kada se probudila. Zijevajudi i trljajudi oči, okrenula se kako bi pogledala u mene.

„Opa,“ rekla je široko se smiješedi. „Još bolje nego u mom snu.“

Nasmijao sam joj se i poljubio joj čelo, i kada su njeni obrazi porumenjeli, morao sam i njih poljubiti.

„Hvala ti što si ostao,“ šapnula je kada sam ja konačno povukao svoje usne.

„Nigdje ne želim biti, osim ovdje s tobom.“

„Škola,“ zavapila je, odjednom sjededi uspravno i ronedi za satom pored kreveta.

„Mislim kako je malo kasno za to sada,“ rekao sam, osjedajudi djelid krivnje što je nisam probudio

prije tako da može odlučiti.

„Ne brini, pak. Mislim kako nitko nije očekivao da deš se vratiti danas. Tek si stigla doma. Daj si još

jedan dan odmora.“

„Pretpostavljam“, promumljala je, ne potpuno uvjerena.

„Osim toga, sa svim Charilevim pravilima tko zna kada demo sljededi put imati priliku provesti cijeli

dan zajedno.“

„Znači čuo si sve to, uh?“ Kimnuo sam i ona se pustila da padne natrag na krevet.

„Mrzim to što krivi tebe za sva što se dogodilo.“

„On je upravu, znaš,“ rekao sam tužno. „Mene treba kriviti. Za sve.“

„Hodeš li molim te prestati, Edward? Umorna sam od toga što uvijek misliš kako je sve tvoja krivnja.“

„Pa čija je onda?“

Zastala je na sekundu i onda rekla s osmjehom, „Jamesova.“

Ja sam preokrenuo očima.

„Nisam na to mislio, Bella.“

„Pa istina je. Jamesa treba kriviti za sve ovo. Njega i njegovu glupu igru skrivača i ubijanja ljudskog

bida.“

„Bella,“ rekao sam, pokušavajudi održati glas mirnim. „Možeš li molim te prestati pričati tako ležerno

o tome kako si gotovo umrla? To me čini veoma nervoznim.“

„Zašto? Sve je ispalo dobro. Ja sam ovdje, ti si ovdje. Obje su naše obitelji sigurne. Jamesa više nema.

Možemo li samo krenuti dalje?“

Nasmijao sam se, premda sam se još osjedao užasno neugodno zbog toga kako je ona bila

ravnodušna prema svemu tome. Mrzio sam misliti kako Bella prelazi preko događaja kao da su dio

nečega što je normalno. Zaljubi se u vampira, i naposljetku deš završiti tako da te netko pokuša ubiti.

Nije neka stvar.

„Bella, ja želim nastaviti. Želim. Želim zaboraviti da si ikada bila u opasnosti, da si ikada bila ozlijeđena

na način na koji si bila. Ali zar ne možeš vidjeti kako je teško meni, oprostiti samom sebi što sam

dopustio da se to dogodi?“

„Ne, ne mogu. Ne razumijem zašto kriviš sebe. Nisi znao kako dolaze. Ni Alice nije znala kako dolaze

dok nije bilo prekasno. Nisi me namjerno stavio u opasnost, i na kraju si ti bio taj koji me spasio.

Protiv svih izgleda,usput. Čudesno. Tako da si napravio nešto što smo oboje smatrali nemogudim.“

„Ali zar ne vidiš? Da nismo zajedno, ti nikada ne bi bila izložena opasnosti uopde. Da ja ne postojim,

čudovišta bi još bila smo mit i legenda za tebe, a ne prave prijetnje.“

„Prestani,“ rekla je razjareno, ponovno se uspravila i okrenula prema meni.

„Nikada više ne želim čuti da pričaš o tome da ne postojiš. Edward, zar ne vidiš da mi se srce lomi

kada pričaš takve stvari? Pomisao na svijet bez tebe u njemu, gora je od bilo kakve nodne more kojim

misliš da si me podvrgao. Ja te volim, i bilo što s čim se moram suočiti kako bi bili zajedno, to je moj

izbor. Vrijedi toga, ti vrijediš toga, jer bez tebe moj život nema smisla. Ti misliš kako ja ne pripadam u

tvoj svijet, ali je istina kako ja nikada stvarno nisam pripadala u svome. To što sam s tobom, što te

volim, prva je stvar koja me ikada učinila istinski cijelom. Pa molim te, nema više priče o oduzimanju

toga od mene. Možda nisam znala što je mome srcu nedostajalo, ali sada kada znam kakav je to

osjedaj, ne znam kako bi preživjela bez toga.“

Sve što sam mogao je zuriti u nju, zapanjen kako je upravo stavila u riječi sve ono što sam ja osjedao

ali nisam znao kako to izraziti. Nikada nisam znao kako je isprazno moje postojanje bilo, jer je ono

bilo sve što sam ikada znao. Sada kada sam imao Belli, pomisao na to da se vratim na ono kako je

bilo, činila se nepodnošljivom. Ja jednostavno nisam mogao vjerovati da se i ona osjeda isto, da sam

ja bio njoj sve što je ona bila meni. Pak ovdje je sjedila, očiju punih suza i gotovo drhtedi, molila me

da shvatim.

Kako nisam znao što redi, učinio sam jedinu stvar koja je imala smisla u takvom trenutku. Poljubio

sam je. Osjetio sam kako joj dah staje kada sam pritisnuo svoje usne i njena, ali se nisam bojao kada

sam posegnuo kako bi obgrlio njeno lice u svoje ruke. Moji su prsti pratili po njenim obrazima dok joj

je disanje ubrzavalo. Zaključala je svoje ruke oko mog vrata, tijelo joj je bilo pritisnuto o moje. Nešto

u stražnjem djelu mog uma govorilo mi je, kako je trebam zaustaviti, ali kako sam osjetio kako njeno

srce juri o moja prsa postalo je nemogude pustiti ju. Stavio sam svu ljubav koju sam imao u taj

poljubac, nadajudi se kako de to biti dovoljno, kako de znati da sam se ja osjedao isto kao i ona. Ništa

na ovom svijetu nije bio vrijedno življenja osim nje. I sada sam znao kako se i ona osjeda isto.

Vrijeme se činilo kako stoji, i nisam imao pojma koliko smo dugo ostali u zagrljaju. Nisam se mogao

natjerati da marim. Naposljetku su se naše usne odvojile i dah vratio u normalu, i prije no je ijedno od

nas moglo redi riječ, Bellin je trbuh zarežao.

Tako van našeg blaženog trenutka, da smo se oboje nasmijali prije no što smo se vratili po još jedan

brz poljubac.

„Zanemarujem tvoje ljudske potrebe,“ zadirkivao sam.

„Ne sve,“ rekla je sramežljivo, zarumenivši se i okrenuvši od mene. Prije no što sam si dopustio da

mislim o svemu tome previše, podigao sam je i nosio niz stube kao što sam i prvo jutro kada smo se

probudili zajedno. Nasmijala se kako sam je posjeo i oponašao ono što je ona radila to jutro, punedi

zdjelu pahuljicama i mlijekom. Zapravo, nije bilo pravo vrijeme dana za doručak, ali se gesta nekako

osjedala pravom, kao da smo se vračali kroz vrijeme kada su stvari bile jednostavnije.

Prije Jamesa i nodnih mora, prije boli i straha. Sve je ponovno bilo uredu i tu je bila samo naša ljubav,

i moja želja da se brinem za nju.

Pričali smo ostatak dana, o svakoj sporednoj i nevažnoj stvari koje smo se mogli sjetiti. Jasno smo dali

do znanja kako oboje imamo svaku namjeru krenuti dalje i ostaviti sve to iza nas.

Odlučivši kako ne želimo uništiti dan, gledajudi kako Charlie zuri u mene cijelu večer, otišao sam kada

sam čuo kako njegovo auto staje pred kudu. Jedina stvar zbog koje mi je bilo mogude otidi, je bila to

što sam znao kako de za nekoliko sati nod pasti i kako du ja biti u njenoj sobi i u njenom naručju

ponovno.

Nakon još jedne mirne nodi, Bella je inzistirala na tome da se vrati u školu sljededi dan, nevoljna da

još više zaostane. Mrzila je gips u kojem je bila zaglavljena, ali je rekla kako joj pomaže da se sjeti

držati se detalja njene lažne priče. Ruka koju je Jemes ugrizao podsjedala je u zavojima, dok sve što je

ostalo, nije bio mali izdignuti ožiljak. Namrštio sam se kada mi je rekla kako može osjetiti da je

hladniji od ostatka njene kože, stalan posjetnik kako to nije bio ožiljak kao i svi drugi.

Slušati umove svih naših kolega iz škole dok je Bella objašnjavala što se dogodilo bio je fascinirajude.

Vedina njih shvatila je to kao primjer koliko je nespretna bila Bella koju su poznavali, premda su neki

od njih nagovještavali kako u tome ima nešto više od tog. Na sredu, ni jedan od njih nije imao ni

približno kreativnu maštu kako bi smislio bilo što, što bi uzrokovalo probleme nekome od nas. Kako

se kraj godine približavao i misli o tome da vodim Bellu na maturalnu vratile su se u moj um, Alice je

postajala sve upornija.

Kako deš ju pitati? Oh, mogu li ja redi, molim te? Kada može dodi probati svoju haljinu? Misliš li kako

de mu pustiti da prvo vježbam na njenoj kosi, znaš, da se pobrinem da bude savršena? Požuri,

Edward, tek je nekoliko dana ostalo.

Nakon nekog vremena prestao sam odgovarati, premda je to nije nimalo usporilo. Prešao sam kroz

desetak različitih scenarija kako du pitati Bellu, nadajudi se da de je to omesti. Naposljetku pak,

shvatila je kako nisam planirao redi Belli kamo idemo dok ne stignemo tamo.

„Ovo je potpuno nepošteno, Edward,“ rekla je jednom, tijekom mog kratkog vremena što sam

dolazio doma svake večeri. Bella je mogla provesti neko vrijeme s Charliem i ja sam mogao vidjeti

svoju obitelj, premda bi oni nekako uvijek našli nešto o čemu bi se prepirali.

„Prema tebi ili Belli?“ Pitao sam, frustriran kao i uvijek.

„Jer sam prilično siguran kako bi ovo trebalo biti o njoj.“

„Prema nas obje. Radovala sam se što du provesti više vremena s njom, znaš, povezivati se.“

„Još to možeš uraditi. Još uvijek se mora spremiti i ako ne bude znala za što se sprema.“

„Pa ja kažem kako to nije pošteno prema njoj, jer joj u biti oduzimaš izbor. Ponovno. Mislim kako to

nije najbolji način za početi večer.“

„Ved si mi rekla kako nede biti ljuta oko toga.“

„To je bilo kada sam te vidjela kako je zapravo pitaš da ide s tobom.“

„A sada?“

Zatvorila je oči trenutak prije nego je uzdahnula.

„Imati deš malo problema dok ju uvjeriš da se složi, ali na kraju pretpostavljam kako to ne mijenja

ništa.“ Tada je nakon dramatične pauze ponovila, „ništa.“

Davala mi je nagovještaje tjednima kako de nešto drugo, a ne maturalna večer uzrujati Bellu, ali mi je

odbijala redi što.

To je tvoja glupa krivica, promumljala bi, i to bi bio kraj toga. Prihvatio sam kako mi nede dati uvid

nimalo , tako da sam naposljetku to pustio.

Charlie je postao malo tolerantniji prema meni, vedinom zbog toga što sam marljivo poštivao njegova

pravila. Naravno, nije znao kako provodim svaku nod u Bellinoj sobi, držim ju dok spava i brojim

minute dok me ne poljubi ujutro. Dok sam skupio hrabrost pitati njegovo dopuštenje da odvedem

Bellu na maturalnu, on je jedva uzdahnuo i recitirao novi popis pravila, na način zbog kojeg sam

pomislio da je on samo čekao da pitam.

„Ravno na maturalnu i ravno natrag kudi. Nema nikakvih usputnih skretanja, jasno? Trebam znati

gdje ste vi djeco. Neka bude kudi do ponodi. I ako Alice bude inzistirala da ju stavi u štikle, obedaj mi

kako joj nedeš dopustiti da padne i slomi i drugu nogu, uredu?“

„Naravno, gospodine. Nedu dopustiti da joj se išta dogodi. Ikada više.“

„Znaš, vjerujem ti dijete. Samo mi nemoj dati razlog da sumnjam.“

„Nedu.“

Zadovoljan što sam imao Charliev pristanak i uzbuđen što du konačno modi nagovještavati Belli da

sam imao nešto posebno isplanirano, bilo mi je teško držati ton uobičajenim. Nadao sam se kako

nede odmah otkriti moj plan, premda me to ne bi iznenadilo. Maturalna je bila sve o čemu je itko

pričao u zadnje vrijeme, dok ta tema nije bila osobito zanimljiva Belli, ali sam pretpostavljao kako je

obratila pažnju barem toliko da zna kada je.

„Bella?“ Pitao sam sljedede poslijepodne tijekom naše vožnje doma.

„Imaš li kakve planove za subotu?“

„Subotu?“ Rekla je, bez nagovještaja razumijevanja u glasu.

„Ne, mislim kako nemam. Zašto?“

„Pitao sam želiš li ju prevesti sa mnom?“

„Zar uvijek ne provodim?“ zadirkivala je.

„Pa, da, ali sam ja mislio da radimo nešto drugo. Posebno.“

Njene su se oči raširile na trenutak i ja sam bio siguran kako je shvatila. No se njen izraz smekšao i

ljupko mi se nasmijala.

„Što god da si isplanirao biti de prekrasno. Sigurna sam.“

Izgledala je nekako nervozno kada sam joj rekao kako se Alice raduje što de joj pomodi da se spremi,

ali je nevoljko pristala pustiti ju da ima slobodne ruke.

Borio sam se s potrebom da prisluškujem kroz Alicin um dok je Bella uređivala svoju kosu i šminku.

Bio sam znatiželjan kako to podnosi, ali sam odlučio kako njih dvije zaslužuju imati „vrijeme za

djevojke“ oko kojeg je Alice bila tako uzbuđena, bez da ja smetam.

Kada se Bella pojavila satima kasnije, ja sam bio zapanjen u tišini njenom ljepotom, iako je bila

trenutno zaprljana bijesnim izrazom upudenim u mom smjeru. Alice je sjala, ali je Bella tresla glavom

prema meni, mumljajudi nikada ponovno. Obuzdao sam smijeh i otrčao gore kako bi je sreo.

„Žao mi je,“ šapnuo sam, i onda je poljubio u mjesto odmah ispod njena uha. Opustila se u mene

nježno u mene i ja sam ispustio mek uzdah.

„Oprošteno ti je,“ rekla je s malim hihotom, dok sam ja koraknuo natrag, stvarno ju upijajudi.

„Prelijepa si za riječi, moja ljubavi,“ rekao sam joj, smiješedi se kako se ona zarumenjela kroz šminku

koju nije navikla imati na sebi.

„To je sve Alice, kunem se. Nemam pojma što je uradila, ali pretpostavljam bilo što što me čini

lijepom.“

„Ti si mnogo više no lijepa, Bella. Baš kao što si uvijek. Sve što je Alice uradila, je da se to istakne malo

više no inače. Zaslužuješ se isticati večeras.“

„Ni ti se baš ne uklapaš također,“ rekla je, pogledavajudi u smoking koji sam nosio.

„Izgledaš zbilja lijepo.“

„Nisam mogao pustiti da se ti sama zabavljaš,“ rekao sam.

Preokrenula je očima, mumljajudi, „Zabava, baš…“ ispod daha.

„Još samo jedna stvar,“ rekao sam, otrčao sam do svoje sobe i vratio se za manje od sekunde. Držao

sam malu kiticu frezije koju sam odabrao ranije i stavio nekoliko cvjetova u njene uvojke.

„Eto,“ uzdahnuo sam, pratedi svojim prstom niz njen obraz, uživajudi u malom drhtaju koji je prošao

kroz nju.

„Sada de svatko tko je blizu tebe, dobiti mali djelid prekrasnog mirisa u kojem ja uživam svaki dan.“

Njeni su obrazi postali nevjerojatno crveni, ali mi se nasmijala kako sam se nagnuo poljubiti ih. Alice

se hihotala iza nas, i onda posegnula kako bi brzo zagrlila Bellu dok sam se ja povlačio.

„Hvala ti što si me trpjela, Bella,“ nasmijala se. „Izgledaš lijepo. I mirišeš lijepo.“

Okrenula se meni sa strogim pogledom.

„Nemoj zaboraviti zaželjeti laku nod Carliseu i Esme,“ podsjetila me.

„Biti de razočarani ako ju ne vide cijelu dotjeranu.“

„Naravno,“ rekao sam, pokušavajudi ignorirati zbunjen izraz Bellinog lica. Došli smo ovako daleko,

nisam mislio odgovarati na nikakva pitanja sada. Brzo de shvatiti.

„Vidjeti demo se poslije,“ Alice je dodala s migom, koji je samo još pojačao Bellin zbunjeni izraz.

Čekao sam da me pita nešto, bilo što, ali se činilo kako je pregrizla jezik i umjesto, jednostavno me

slijedila u dnevni boravak.

„Oh, Bella!“ Esme je rekla, posegnuvši da je zagrli. „Stvarno si prekrasna!“

„Hvala,“ rekla je sramežljivo, vračajudi zagrljaj.

„Izgledaš čarobno,“ Carlise je dodao, dok je prilazio do Esme.

„I jako lijepo od tebe što si pustila Alice da ima svoju zabavu. Znam kako može biti stvarno preteška

nekada, ali ona uvijek ima najbolje namjere.“

„Nije problem. Uvijek,“ rekla je, premda mi je njen brzi stisak moje ruke rekao kako ne misli

ponavljati to iskustvo ubrzo.

„Hodemo li vidjeti vas dvoje poslije večeras?“

„Vjerojatno ne,“ rekao sam. „S Charliesvim policijskim satom i svim tim.“

„Pa u tom slučaju, samo da kažem kako prelijepo oboje izgledate. Zabavite se, i Bella, kao i uvijek,

dobrodošla si ovdje kad u svako doba.“

„Hvala vam,“ rekla je ponovno, smiješedi se kako smo se okrenuli i krenuli prema vratima.

Tijekom našeg kratkog razgovora, Alice se spremila i ona i Jasper su ved krenuli.

Vidimo se uskoro! Rose i Emmett su ved tamo pa nemojte dugo, pomislila je dok su tiho izlazili.

Premda je Bella cijenila Carliseove i Esmine ljubazne riječi, osmijeh na njenom licu je gotovo nestao

dok smo izišli van. Izgledala je svakom sekundom sve više iritirana i ja sam se pitao da li je konačno

otkrila koji su bili moji planovi.

Nježno sam joj držao ruku i pazio je dok smo hodali niz stube, baš kao što sam obedao Charliu.

Pokušavao sam odgovoriti Alice od peta – pa, pete trebao bih redi – ali je ona inzistirala na

kompletnom izgledu, iako je mogla obuti samo jednu. Kada smo stigli do auta, podigao sam Bellu i

stavio je na njeno mjesto. Pričvrstio sam njen pojas i jedva se odupro potrebi da stavim još jedan

meki poljubac na njen vrat. Nažalost, Bellin mi je izraz rekao kako joj to nimalo ne bi popravilo

raspoloženje.

„Kada mi točno misliš redi što se događa?“ pitala je kako smo se odvozili.

„Šokiran sam što nisi shvatila još,“ rekao sam nestašno se smiješedi prema njoj. Bilo mi je drago kada

se njen izraz promjenio, premda nisam mogao pročitati novi pogled na njenom licu.

„Spomenula sam kako izgledaš jako lijepo, nisam li?“

„Jesi,“ odgovorio sam jednostavno, sretan što je odobravala i nadajudi se kako se osjeda ponosna sa

mnom pored sebe, kao što sam se ja osjedao jer sam imao nju.

Ponovno je bacila pogled dolje na svoju haljinu, kao da ne može vjerovati da je zaista nosi. Nakon

nekoliko trenutaka iritacija se vratila natrag na njeno lice.

„Više vam nedu dolaziti ako se Alice ubudude bude

odnosila prema meni kao prema Barbiki Zamorcu,“ rekla je ravno.

Zadržao sam svoj osmjeh dok sam čekao da spoji sve komadide. Ako je imalo pretpostavljala, sigurno

mi nije davala do znanja, premda sam se ja pitao što je prošlo kroz njen um i natjeralo njeno srce da

tako juri. Mislio sam je pitati da li se osjeda dobro, kada je telefon zazvonio. Bacio sam pogled na

njega, nadajudi se kako du modi ignorirati tko god da je, i bio sam malo zabrinut kada sam vidio

Charlievo ime kako bljeska s ekrana.

“Zdravo, Charlie”, javio sam se, pogledavajudi u Bellu.

“Charlie?”

Dao sam joj uvjeravajudi osmjeh dok sam slušao Charliev glas. Mogao sam vidjeti kako je zabavljen,

prije no što mi je objasnio zašto.

„Tako da se čini kako ti nisi jedini željan Belline pažnje večeras. Tyler stoji na našem trijemu i čini se

pod dojmom kako je on njen pratioc za večeras.“

„Šalite se!“ rekao sam, smijudi se apsurdnosti toga. Mogu samo redi jednu stvar za Tylera. Bio je

uporan.

“O čemu se radi?”, Bella je pitala, frustrirana što je vam događaja.

“Dajte mi ga na telefon”, rekao sam Charliu, koji se glasno smijao dok je dodavao telefon Tyleru.

„Tko je to i što misliš da radiš kada izvodiš Bellu van večeras?“ Tyler je vikao. Mogao sam čuti kako

Charliev smijeh postaje glasniji u pozadini.

„Nije cool, čovječe. Ja sam je pitao mjesecima prije!“

“Zdravo, Tylere, ovdje Edward Cullen.” Rekao sam najljubaznije što sam mogao. On je bio u zabludi i

to je bilo prilično zabavno, ali nije mijenjalo činjenicu što on pokušava položiti nekakvo pravo na Bellu

kada su svi znali kako smo ona i ja zajedno.

“Žao mi je ako je došlo do nekog nesporazuma, ali

Bella večeras nije slobodna.” Dok razjašnjavamo stvari, trenutak se činio dobar kao i svaki drugi da

njemu potpuno pojasnim. “Da ti najiskrenije kažem, više nijedne

večeri nede biti slobodna ni za koga izuzev mene.

Bez uvrede. I žao mi je zato što ti je propao izlazak.”

S tim sam poklopio telefon s osmijehom, osjedajudi se uspješno. Kako bilo, sva se moja radost

raspršila kada sam vidio izraz na Bellinom licu. Oči su joj se napunile suzama i bila je svijetlo crvena,

premda sam znao boju njenog rumenjenja dovoljno dobro kako bi znao da ga nije uzrokovala

neugoda. Bila je ljuta. Shvatila je kamo idemo.

“Jesam li malo pretjerao

pri kraju? Nisam te htio uvrijediti.” Rekao sam nježno, znajudi kako nije bila oko toga uzrujana, ali

sam pomislio kako isprika bilo kakve vrste nede štetiti.

“Vodiš me na maturalnu!”, prosula je kao da je to bila uvredljiva riječ. Znao sam da pomisao na

plesanje, posebno u javnosti ne bi bio njen prvi izbor za provesti večer, ali zbilja nisam mogao shvatiti

zašto se tako protivila ideji. Mislio sam kako de željeti vidjeti svoje prijatelje, proslaviti završetak

školske godine s njima.

“Nemoj biti naporna,

Bella.” Preklinjao sam.

“Zašto mi to radiš?”, pitala je ljuto.

“Ozbiljno, Bella, pa o čemu si mislila da je tu riječ?” pitao sam, pokazujudi na moj smoking. Iznenada

sam se sjetio što sam je mislio pitati prije no što je telefon zazvonio i sada sam zbog njene pretjerane

reakcije zbilja želio znati. Što je ona očekivala večeras?

Gledao sam je, moj je um jurio kroz različite mogudnosti ali nijedna od njih nije imala smisla. Kada su

se suze počele slijevati niz njene obraze osjetio sam se prilično jadno. Nod nije trebala ovako idi. I

Alice je rekla kako se nede ljutiti oko maturalne, što je značilo…

“Pa to nema baš nikakvog smisla. Zašto sad plačeš, molim te?”, pitao sam, sada više no malo zabrinut

oko toga što je stvarno uzrujalo ako nije maturalna.

“Zato što sam ljuta!” prosula je. Pokušao sam se točno sjetiti što je Alice rekla. Biti de teže uvjeriti ju

da se složi s tim, ali to nede promijeniti ništa.

„Bella,“ rekao sam, zuredi duboko u njene i vjerojatno koristedi nešto što bi neki mogli zvati

nepoštenom taktikom. Nisam prekinuo naš pogled dok je njeno srce mahnito kucalo.

„Što je?“ pitala je ved zvučedi manje uzrujano.

“Udovolji mi”, molio sam, nadajudi se da nekako može staviti sa strane što god da je kuhalo ispod

površine dovoljno dugo da se zabavi. Barem malo.

„Uredu,“ uzdahnula je. “Nedu se opirati. Ali vidjet deš ti ved. Ved mi je vrijeme

za novi peh. Vjerojatno du slomiti i drugu nogu. Gledaj

samo tu cipelu! Koja smrtonosna zamka!”

Dok je govorila te riječi podignula je nogu i pokazala prste kako bi dokazala svoje.

Moje su oči putovale svojevoljno od njene noge gore do njenog lisnog mišida, do mjesta gdje su

nabori njene haljine poskakivali od njenog koljena. Način na koji je tamna svila i čipka davala kontrast

njenoj čarobnoj koži učinio je da se široki osmijeh raširi mojim licem.

„Hmmm,“ izdahnuo sam. „Podsjeti me da zahvalim Alice za večeras.“

„Alice de biti ondje?“ pitala je, zvučedi umjereno mirnije.

„S Jasperom, Emmettom… i Rosalie,“ dodao sam, nadajudi se da to nede povratiti njenu ljutnju.

Gledao sam kako njen izraz ide od ljutoga, do nervoznog, pa znatiželjnog. Nagnula je glavu na jednu

stranu, dok du joj de oči skupljale pitala je, „Da li Charlie sudjeluje u svemu ovome?“

„Naravno,“ nasmijao sam se. Zar je zbilja mislila kako ja nedu biti dovoljan kavalir da pitam njegov

pristanak? Tada sam nestašno dodao, „Očito Tyler nije, pak.“

Još jedan je luti izraz bljesnuo njenim licem, ali ju je brzo prevladao nemir kako smo prilazili na

školsko parkiralište. Nije se pokušala pomaknuti kada sam ja ugasio motor, pa sam se ja krenuo

prihvatljivim ljudskim korakom oko auta kako bi joj otvorio vrata, ispruživši ruku i nadajudi se kako se

nede previše opirati.

Bella je sjedila, prekriženih ruku potpuno nadurena. Zbilja mi nede ovo olakšati.

„Kada te netko želi ubiti ti si hrabra kao lav – a kada netko spomene plesanje…“ uzdahnuo sam. Čuo

sam je kako uzima dubok dah kao da se trebala smiriti, jednostavno nisam mogao razumjeti što je

tako strašno u sudjelovanju u veoma normalnom, tradicionalnom, tinejdžerskom iskustvu.

“Bella, nedu dopustiti da ti išta naudi – pa ni ja. Nijednom

te nedu pustiti, obedavam ti.” Nasmijao sam se na pomisao da držim svoje ruke oko nje cijelu večer,

pomažem joj da prevlada strahove i dokažem joj kako de se dobro zabaviti ako se samo opusti i bude

mi vjerovala. Ta se ideja i njoj sviđala, jer je nakon nekoliko sekundi njeno mrgođenje omekšalo u

gotovo smiješak i njene su se ruke otključale i pale do nje.

„Eto tako, nede biti tako loše,“ rekao sam mekano, posegnuvši dolje i zaključavajudi svoje ruke nježno

ali čvrsto oko njenog struka. Uzela je moju ruku i dopustila mi da joj pomognem vam iz auta.

Podržavajudi vedinu težine njenog tijela za nju, hodali smo polako prema dvorani.

Iskreno, radije bi je odveo na plesu u neku plesnu dvoranu, negdje na formalno i luksuzno mjesto. Ali

ovo nije bilo o meni, podsjetio sam se. Ovo je bilo ljudsko iskustvo koje je ona zaslužila imati. Imali

smo ostatak naših života za formalne stvari.

Ova je nod pripadala balonima i krep - papiru, zbog kojeg smo se oboje nasmijali onaj trenutak čim

smo ušli unutra.

“Ovo mi izgleda kao da samo čeka da se izrodi u horor-

film”, gušila se, i ja sam izdahnuo u olakšanju da de ako ništa drugo večer biti zabavna za nju.

“Pa nazočno je više nego dovoljno vampira za to.” Zadirkivao sam, opazivši svoje bližnje koji su

prisvojili plesni podij sebi. Očito večeras ni jedno od nas nije bilo koncentrirano na to da se uklopi.

“Da zakračunam vrata da možete na miru izmasakrirati

seoski živalj koji ništa ni ne sluti?”, rekla je mekano, s laganim bljeskom u očima. Odlučio sam tada i

tu, da je predugo uživala u tome da mi čini stvari neugodnima.

“A gdje bi bilo tvoje mjesto u takvoj raboti?” pitao sam, zuredi u njene širom otvorene oči. Naravno

kako sam ved znao odgovor.

“O, ja sam uz vampire, naravno.”

Prisilio sam osmjeh na svoje lice, pokušavajudi se fokusirati na činjenicu kako se ona dobro zabavljala,

čak i ako je to bilo na moj račun. “Sve, samo da izbjegneš ples.” Uzdahnuo sam.

“Sve.”

Nakon što sam kupio ulaznice i time nas službeno učinio dijelom događaja, pokušao sam nježno

usmjeriti Bellu prema plesnom podiju. Trzala je moju ruku i zastajala, kao da može odgoditi moje

namjere čistom snagom volje.

“Mogu čekati cijelu večer”, uvjerio sam ju, i ona je nevoljko nastavila hodati. Veoma, veoma polako.

Nekoliko minuta kasnije, dospjeli samo do središta prostorije gdje su Alice i Jasper i Emmet i Rosalie

jedrili uokolo i time činili da svi ostali u prostoriji misle nevjerojatno nervozne misli.

Kako to mogu, izgleda tako lagano?

Glupi, prave se važni Culleni. Sada du ja izgledati kao idiot.

Znaju plesati. Mislim, oni zapravo znaju što rade. Propao sam.

Ljudi u srednjoj školi ne bi trebali znati plesati valcer.

Znao sam kako sam trebao uzeti satove.

Totalno de mi dati nogu kada shvati kako ja nemam pojma što radim.

Nasmijao sam se ispod daha, misledi kako su svi oni pomalo budalasti što dopuštaju da im to toliko

smeta, dok nisam shvatio kako Bella misli baš istu stvar. Osjetio sam njenu napetost do mene, kako

mi je čvrsto uhvatila ruku dok je njeno srce jurilo.

„Edward,“ šapnula je bolno. “Najozbiljnije ti kažem da ne mogu

plesati!”

“Ne brini ti ništa, ludice”, rekao sam joj, smiješedi se toplo.

“Ja mogu.” Podigao sam njene ruke oko svoga vrata i odigao ju tek toliko da mogu zavudi svoja

stopala pod njena. S naletnom uzbuđenja shvatio sam kako de sve ljubomorne misli koje su bile

upudene prema mojoj rodbini biti okrenute prema nama. Znao sam kako je Bella provela čitav svoj

život sramedi se svoje prirodne nespretnosti, i bio sam oduševljen što de sada, s malo moje pomodi

svi gledati u čudu zbog njene gracioznosti.

Isprva je izgledala malo nervozna zbog toga što me pustila da ju nosim preko plesnog podija, ali se do

druge pjesme smijala, očito se počela opuštati i uživati.

“Kao da mi je pet godina”, rekla je, hihodudi se i gledajudi puna ljubavi u moje oči.

Ona je bila slika ljepote.

“Ne izgledaš kao da ti je pet godina”, uvjerio sam je, grledi ju čvrsto sebi s dubokim uzdahom kako bi

naglasio stvar.

Nije skinula svoje oči s mene otkada smo počeli plesati, što je vjerojatno i bilo najbolje. Nisam želio

da joj se pretjerano zavrti. Tada sam kada je Alice proletjela pored nas, vidio kako je Bella bljesnula

kratak osmjeh u njenom smjeru.

Vas dvoje izgledate očaravajude zajedno. One se zbilja zabavlja, zar ne? Alice je pomislila sa

smiješkom. Nasmijao sam joj se široko prije no što ju je Jasper odnio na odnio na još jedan krug.

Pogledavši još jednom u Belline oči, bio sam zadovoljan što je uistinu izgledala radosno. Nije bilo

traga iritaciji ili nervozi. Samo uzbuđenje, sreda i ljubav. Iznad svega, osjetio sam ljubav u njenom

pogledu. Tada je nešto prekinulo moju sredu, tamni se oblak nadvio na našu osim toga prekrasnu

večer. Jacob Black je stajao pred vratima unutra, zuredi ravno u Bellu i mene i misledi niz neugodnih

misli. Bjesnjele su od iritacije i ljubomore prema meni do privrženosti k Belli, obje emocije se borile za

dominaciju u njegovom umu.

Ni jedna od njih nije imala mjesta u mojoj večeri s Bellom, i ja sam postajao ljudi kako je on počeo

polagano, odlučno šetati preko podija. Što nam je bliže dolazio to su nestrpljivije njegove misli

postajale, i ja sam bio iznenađen onim što sam čuo sljedede.

Glupa praznovjerja, ne mogu vjerovati kako me tjera da činim ovo. Bella mi nikada nede oprostiti.

Upropastiti du svaku priliku koji mogu imati…

“Okej, ovo nije naročito teško”, Bella je rekla ležerno. Želio sam da mogu odgovoriti ali su moje oči

bile zaključane na Jacobu, pokušavajudi shvatiti što on točno planira redi.

Ma koliko mi se sviđala ideja da ga pustim da se prekriži po pitanju Bellina prijateljstva. Nedu mu

dopustiti da uništi ovu večer za nju.

“Što je bilo?”, Bella je pitala nervozno, primjedujudi kako sam se ja mrštio, ali prije no što sam mogao

odgovoriti vidjela je sama.

Pitam se hode li se Cullen modi odlijepiti dovoljno dugo da mogu prozboriti. Mislim zaista, može li idi

gnjaviti nekoga drugoga na neko vrijeme?

Bez da sam mislio, pustio sam da nisko režanje pobjegne iz mene i Bellin je izraz postao bijesan.

“Budi pristojan!”, opalila je na mene.

“On bi malo popričao

s tobom.” Rekao sam prezirno. I odlučio sam mu pustiti. On je očito bio nervozan oko onoga što je

planirao redi. Ne bi želio stajati na putu dok kopa sam sebi grob.

“Hej, Bella, nadao sam se da deš dodi.” Nervozno vrtidi ovratnik.

Ozbiljno što je tata mislio? Zašto ovdje, zašto sada? Sa svim ovim ljudima okolo. S Cullenom u blizini,

pomislio je ledeno.

“Bok, Jacobe.” Bella je rekla slatko. “Što

ima?”

“Smijem preuzeti damu?”, pitao je napeto, oči su mu srele moje.

Što ako kaže ne? Samo du redi ocu da sam pokušao, pretpostavljam.

Znatiželjan što de taj razgovor sadržavati i shvadajudi kako dijete ne može nanijeti previše štete,

posjeo sam Bellu i uzeo nevoljno korak unatrag.

“Hvala”, Jacob je rekao, očito pomalo zapanjen što sam to dopustio.

Kimnuo sam mu premda se nisam pokušao nasmijati. Tada sam se okrenuo i pogledao duboko u

Belline oči, nadajudi kako shvada kako du biti tek nekoliko koraka od nje, spreman da s umiješam ako

ju išta što on kaže uzruja.

mad

Što se događa, Edward? Alice je pomislila kako sam ja odlazio, usporavajudi svoj ples dovoljno da baci

pogled na scenu. Lagano sam joj slegnuo ramenima, slušajudi pažljivo dok su Bella i Jacob uobičajeno

čavrljali. Namrštio sam se malo, gledajudi ga kako pleše s njom na način na koji su vedina mladih

parova plesala. Čudno i bez znanja.

“Onda, kako si večeras završio ovdje?”, Bella je pitala.

“Možeš li vjerovati da mi je tata platio dvadeset dolara

da dođem na tvoju maturalnu?”

Tada sam savršeno shvatio. Billy je radio svoje, miješao se u moj odnos s Bellom bez da uzrokuje

scenu, koristedi Jacoba kao pijuna.

“Da, mogu”, Bella je rekla. “Pa, nadam se da ti je

tu bar lijepo. Vidiš li išta što ti se sviđa?”,

“Jesam”, rekao je, pogledavši dolje u svoja stopala. “Ali ona je zauzeta.”

Još je jedno režanje trgalo kroz mene, i Alice je odmah bila do mene.

Smiri se, Edrward. On je samo dijete. Bella je ovdje s tobom, ona mu samo udovoljava.

„Uh,“ promumljao sam, mrštedi se kako sam čuo Jacoba kako govori Belli kako lijepo izgleda.

Lijepo.

On je zbilja samo glupo dijete. Nazvati Bellu lijepom je kao da zurite u remek dijelo i nazovete ga

lijepom slikom. Idiot.

Slušao sam dok je Jacob brbljao o mitu kojeg mu je Billy dao, dijelovi za auto da pristane pričati s

Bellom, na mjestu koje je on smatrao „sigurnim.“ Što je točno Billy mislio kako de postidi? Zar je zbilja

mislio kako de ona otidi od mene sada i ovdje zato što joj je Jacob rekao.

“Nemoj

se naljutiti, dobro?” Jacob je pitao, napokon skupivši hrabrosti da kaže ono za što je pladen.

“Nema toga zbog čega bih se ja naljutila na tebe, Jacobe”, rekla je, mnogo ljubaznije no što sam ja

mislio da on zaslužuje. Ne, zapravo to nije bila njegova krivnja. On nije vjerovao u nijednu priču o

nama kako je Billy. To naravno nije promijenilo činjenicu kako je mislio neumjesne misli o tome da

ukrade Bellu od mene.

“Pa – to mi je sve tako glupo, oprosti, Bella – on bi

htio da prekineš sa svojim dečkom. Tražio je da ti kažem

‘molim te’.”

Molim te, Bella.

“Još je praznovjeran, a?” Bella je pitala, i mogao sam vidjeti kako peca informacije. I ona je bila

znatiželjna kao i ja da sazna koje je informacije Billy podijelio s Jacobom, i još važnije u koliko je od

toga Jacob povjerovao.

“Ma da. Malo su mu… pukli živci kad si ono nastradala

dolje u Phoenixu. Nije vjerovao da…”

Oh, nemoj me tjerati da to kažem na glas. Ona de me mrziti…

“Pala sam.” Bella je rekla čvrsto, iritacija joj se vračala u glas prvi put tijekom njihovog razgovora.

“Znam da jesi”, Jacob je rekao.

Ne volim ga, to ne znači kako mislim da bi je on mogao ozlijediti.

“Uvjeren je da Edward ima neke veze s tim što sam

se ozlijedila.” Bella je rekla, i uznemirenost u njenim očima gotovo me natjerala da odem ravno k

njima i zaustavim ga da je dalje ne uzruje.

Nisam trebao dodi, nisam trebao redi ništa. Tako nije vrijedno toga. Što radim?

“Slušaj, Jacobe, znam da Billy vjerojatno nede povjerovati u

to, ali samo da znaš, Edward mi je doista spasio život.

Da nije bilo Edwarda i njegova oca, bila bih danas mrtva.” Nasmijao sam se ozbiljnosti u njenom

glasu, njenom očajanju da me obrani čak i od Jacoba.

“Znam”, rekao je mekano.

Za Boga, mogao sam ju stvarno izgubiti. Čini se kako ipak dugujem tipu.

“Hej, žao mi je što si morao dodi da obaviš ovo, Jacobe. U svakom slučaju, dobit deš

svoje dijelove, je l’ tako?” Bella je rekla, očito pokušavajudi završiti razgovor. Duboko sam udahnuo,

spreman da pojurim do nje ponovno.

„Aha,“ promumljao je.

Nije bilo vrijedno toga, nije vrijedno toga. Idem kudi, nedu redi ni jednu riječ više. Tata od sada može

sam voditi svoje bitke.

“Ima još?”, Bella je pitala. Naravno da ima.

“Pusti sad to, nadi du neki posao i

sâm zaštedjeti novce.”

“Na sunce s tim, Jacobe.”Bella je rekla, frustrirana.

“Ma tako je loše.”

Samo du ispasti još vedi idiot. Nemoj me tjerati da to uradim.

“Ne zanima me.“ Bella je ustrajala. „Reci mi.”

“U redu… ali, ajme, kako to loše zvuči.”

Sve je očeva krivnja. Ovo je tako sve njegova krivnja. Zar me nije mogao samo pustiti da ovo uradim

na svoj način, „neka najbolji čovjek pobjedi“ i sve to?

“Rekao mi je da ti kažem, ne, da te upozorim

– a množina je njegova, ne moja da demo te držati na oku’.”

Citati iz zrakoplovstva. Ja sam stvarno koristio citate iz zrakoplovstva pred Bellom. Samo me ubij

sada.

Uredu.

Uzeo sam sva namjerna koraka u njihovom smjeru prije no što me Alice povukla natrag.

Što misliš da radiš? Dvorana je krcata, ne možeš ga samo izbaciti na ulicu. Osim toga, čuo si ga. Ovo je

sve bila Billyeva ideja. Jacob ni ne želi biti ovdje.

KRAJ