Naziv projekta: Baština za budućnost - mornarski čvor( Nepoznato o poznatom)

Imena učenika, sudionika u projektu; Voditelji projekta:

Šime Garbajs Krešimir Okmažić,ravnatelj Marina Marinković Sanja Vrgoč, prof.Nikola BrizićMarija OkićJuro Žuvić

Ima jedno mjesto smješteno ispod najvećeg vrha svih dalmatinskih otoka (Vidova gora) na južnoj strani otoka Brača. Rimljani ga prozvaše vallum, a Slaveni Bol. Mjesto se pruža uz obalu gotovo dva kilometra s glavom na Martinici, a nogama na Zlatnom ratu u Hvarskom kanalu. Svježinu mu ljeti daje maestral, a zimu mu ublažuje toplo mediteransko sunce. Godišnje ga posjeti na stotine tisuća turista, svih boja kože i svih jezika. Svi oni dolaze u Bol vidjeti neviđeno: Zlatni rat, i na plaži koja „hoda“ pronaći Kamen sreće. Dođite i vi odmoriti umorno tijelo i nađite vaš Kamen sreće.Vallum ili Bol, svejedno, ova ljepota nigdje se neće ponoviti.

Kuća u kući bez stanara… Krojeve skaline ljepljive od smokava… kapela u kojoj živi naš domar… škola u podrumu, a djeca trijezna… potoci bez vode za čuđenje strancima… balkon koji nije balkon… plaža koja hoda… kamen koji vam donosi sreću … zmaj što ga je Šime vezao u Zmajevoj špilji pa ne može pobjeći … Bijela kuća u kojoj ne stoluje Obama To je Bol koji ne poznajete.

Bol je bio mjesto vrsnih pomoraca; bili su soprakomiti na mletačkim lađama, borili su se u Splitu s Englezima, Bol je bio treća pomorska sila na hrvatskoj strani Jadrana, Bol je imao prvi tunolovac na Jadranu znakovitog imena Napredak. Prvi ribarski brod sa WC-om. I to je Bol.

Brodove su vezivali uz obalu, za škrapu, za drugi brod. Vezali su ih da ih ne odnese bura, duonje muore, maestral, jugo, lebić. Nije bilo mornara koji to nije znao vezati mornarski. Neki su čvorove koristili za omče, neki za vezivanje ruku. Čvorovi se mogu naći u svim ljudskim aktivnostima, u odijevanju (kravata) u sportu (alpinizam i špiljarstvo). Težak je morao znati najjednostavniji čvor da bi mogao vezati mazgu ili magare za česminu, a i žene su znale vezati čvor kako bi lakše nosile brime. U pomorstvu se mogu ispričati mnoge priče o čvorovima i tehnikama vezivanja. Tko zna brže

zavezati čvor, tko zna više čvorova, tko jednom rukom može vezati i odriješiti čvor, tko zna više trikova sa čvorovima…

Običaji se pomalo zaboravljaju. Tradicije nestaje. Novo vrijeme nosi sa sobom novine pa je sve manje ljudi koji znaju vezati mornarske čvorove. Tako pomalo nestaje jedna lijepa zanimacija koja se je njegovala na Mediteranu i u našim krajevima. Prenosila se sa oca na sina , s koljena na koljeno kroz generacije kao junačka pjesma, kao priča koja ostaje u sjećanjima.

Naš barba Dule nije imao sinova, imao je kćeri, i izgledalo je da će s njim prestati i ova lijepa zanimacija dok jednog dana njegov unuk Šime nije kupio prvi konop i napravio prvi čvor. Od toga dana Šime živi sa konopima i čvorovima. On je postao umjetnik u vezivanju čvorova. Nerijetko se ispred njegova broda skupe stranci i gledaju kako Šime od konopa pravi čuda. Oni ga nagrađuju pljeskom, a Šime im poklanja privjesak za ključ, mobitel, torbicu, lančić ili podložak za čašu. Sve to od najobičnijeg konopa.

O nama: Mi smo Srednja škola „Bol“ na Braču. Školu pohađa 95 učenika, a podučava nas 28 nastavnika. Najveći razred broji 16 učenika. Nema spavanja na satu, nema kampanjskog učenja. Svaki nas sat nešto zapitkuju. Radimo u dvije smjene. Jedan tjedan poslije, drugi tjedan prije podne. Tek kad se naviknemo na duže spavanje ( neki ustaju ranije), a ono moramo ustajati čim se oglasi prvi pijetao. U školi imamo više izvannastavnih aktivnosti, jedna od aktivnosti su mjesni turistički vodiči. Ova aktivnost traje neprekidno od 1995. Svake godine po deset učenika.

Danas ćemo vam predstaviti manje poznati ili nepoznati Bol. Ništa nije nevažno. Sve što je stvorila ljudska ruka ima svoj rukopis, svoju vrijednost ako ne za tebe ima za mene.

Krojeve skaline

Nakon što su Boljani čuli da će ih slijedeće godine u travnju 1875. posjetiti car Franjo Josip I. počeše u njegovu čast graditi skaline koje će cara odvesti u prelijepu palaču Martinis –Marchi gdje će Njegovo Veličanstvo prenoćiti.Car je došao, a Boljani ga dočekaše i ushićeno pozdraviše na hrvatskom jeziku sa zahtjevom da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom.Nije

Caru bila draga ova ideja sjedinjenja, a još manje hrvatski jezik. No to mu nije smetalo da nakon morskih delicija prošeće prelijepim baroknim perivojem koji mu je toliko ostao u sjećanju da je godinu dana nakon toga u uzvratnom posjetu Dalmatinske delegacije u Beču zapitao našeg Boljanina Kekota Babića ( ewiger student) koji je caru bio poznat po oštrom peru iz bečke novine Neue freie Presse: „Jeste li vi iz onog mjesta gdje gospodin Martinis ima ljepši perivoj nego moj u Schonbrunu“? Danas u jednoj vili u Bolu možete spavati u krevetu Nj.C. i K. visočanstva i ako van zatreba bit će vam i ponuđena noćna posuda u koju je car p….. Sve se to plaća.

Kapela

Nikolorići su bili pomorski kapetani i brodovlasnici. Za jedne vožnje u Split 1809.napadoše ih Englezi ispred splitske luke. Kapetan Nikolorić otvori po njima vatru više od straha nego junaštva, odbi Engleze i vrati se u Bol kao slavan junak. U produžetku svoga dvorca sagradi kapelu za zahvalu svojoj obitelji. Danas uz male preinake u njoj u sretnom i dugom braku ( možda je kapela i za to zaslužna) živi naš domar Gemo.

StudenacDjedovi od iskona iskopali da bi čovjeku i živom žeđ ugasili,a općina ovu zlatnu vodu ogradila ljeta gospodnjega 1885.

Rimska piscina

Prežici rimske nakapnice za vodu građena od pravilno klesana kamena vrlo malih dimenzija s debelim naslagama žbuke pomiješane s komadićima opeke. Piscina je prvotno bila presvođena bačvastim svodom ispod kojega su se nalazila dva potporna luka.Piscina je bila u sklopu antičke gospodarske zgrade „ villae rusticae“ I danas ona služi mnogima, nažalost“ za piš….

Kuća u kući (Paloc)Najvjerojatnije početkom 19. stoljeća a za vrijeme francuske vladavine građena je ova kuća po Boljanima Paloc prozvana. U jednoj kući druga kuća. Neki ne znaju što bi sa kućama pa ih skrivaju jednu u drugu pa imaju u jednoj dvije, a drugi nemaju ni jedne. O tempora o moresju

Gotički ljetnikovac iz kraja 15. stoljeća Ljetnikovac je na glavnom pročelju ukrašen s dvije monofore i lijepom biforom čije se volute na kapitelima ističu prosvrdlanim rupicama. Kako se nalazi tič uz more ljetnikovac je bio utvrđen o čemu svjedoče dvije konzole koje su nosile obrambeni zidić.

PotociU vremenu od dvjesto godina poharaše naše mjesto dva strašna povodnja: prvi 1792., a drugi 1891. Da bi se obranili od ovog zla iskopaše i ogradiše Boljani uz pomoć carske i pokrajinske vlade dva potoka ovaj kod Čitaonice i onaj kod Bijele kuće. Eh čuda, treći povodanj pohara naše mjesto, na sreću bez ljudskih posljedica 1989. Sve u razmacima od stotinu godina. Nema straha četvrti mi nećemo doživjeti.

Zmajeva špilja

Putniče namjerniče treba ti tri kvarta od ure da dođeš do pećinskog obitavališta čovjeka umjetnika, pjesnika i isposnika. Mašta je oskudna da bi mogao predvidjeti što te gore uklesano u zidu čeka. Popni se gore i naći ćeš bosanske kraljeve, pticu pelikana kako hrani svoje mlade, slavenske vile i vukodlake, more i vještice. Na vratima je strašni zmaj velike glave i raširene gubice sa sedam rogova okrenutih suncu i moru, a repom sakrivenim u dubini naše Vidove gore.

Ne prilazi blizu. Nikad ne znaš je li ga Šime dobro vezao.

Škola nad podrumom

Godine Gospodnje 1902. sagradiše Boljani veliku zgradu i u njoj osnovaše Prvu dalmatinsku vinarsku zadrugu. U podrumu se puni u boce čuveno vino Bolski plavac od sorte Plavac mali, a na katu je naša škola gdje se već stotinu godina našim učenicima u glavu puni Pamet mali. Imala je ova zadruga na svom početku i svoj Pravilnik, a u članku 1. kaže se „ Svrha je zadruzi racionalno pravljenje i uporaba vinskih zaostataka -----„ Uvijek racionalno od malo grožđa puno vina, a i vinski zaostaci mogu „dati“ vino.

Plaža koja „hoda“

Plaža Zlatni rat je akumulacijska tvorevina , nastala oko podmorskog grebena na kojemu se taložilo žalo koje su nanosile morske struje i prije svega valovi čiji pravci kretanja pogoduju akumuliranju materijala. Zbog toga je vrh Zlatnog rata zimi povijen prema zapadu, a ljeti prema istoku. Često se dogodi da vrh Zlatnog rata tijekom jednog dana promjeni pravac.

Na Zlatnom ratu se najbrže pocrni jer kupači imaju na Zlatnom ratu uvijek bonacu, ako to žele! Naime, jedna njegova strana je uvijek u zavjetrini. Naša plaža je jedinstvena pojava na svijetu okomita na obalnu crtu dužine između 450 i 500 metara. Što opet ovisi o strujama i valovima koji na nju nanose žalo.

Kamen sreće

More na ovoj plaži često izbacuje poklopce morskog puža (Astraee rugose)Kojemu je netko dao ime kamen sreće. Mnogi kažu da donosi sreću . Svatko ga može pronaći, ako se dovoljno potrudi. Potrudite se i vi!

„Bijela kuća“ u BoluZgrada Dominikanske gimnazije nakon što je nacionalizirana služi jedno vrijeme kao državna gimnazija , potom kao đački dom. Pedesetih godina preko ljetnih ferija organizira se đačka kolonija. Krajem šezdesetih u zgradi ljetuju francuski školarci koji su ovu zgradu zbog bjeline bračkog kamena od kojeg je sagrađena prozvali Maison Blanche, ime su Boljani prihvatili i preveli u Bijela kuća, kako će se kasnije zvati ovaj hotel

I tako i mi imamo našu Bijelu kuću