View
1.101
Download
2
Category
Preview:
Citation preview
VISOKA HOTELIJERSKA ŠKOLA
SEMINARSKI RADTEMA: Globalizacija u turizmu
Mentor: Student:Dr. Djordje Čomić Ilijevski Stevan
Beograd, 2010
Page 1
SADRŽAJ:
UVOD..........................................................................................................................3
1.DEFINICIJA GLOBALIZACIJE.............................................................................4
1.1. Globalizacija uopše...........................................................................................4
1.2. Proces globalizacije..........................................................................................5
2. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA........................................................................7
2.1. Ubrzavanje međunarodnih tokova kapitala..................................................8
2.2. Ubrzavanje međunarodnih tokova roba.........................................................9
3. STAVOVI JAPANA PREMA EKONOMSKOJ GLOBALIZACIJI.....................10
4.NOSIOCI GLOBALIZACIJE.................................................................................11
5. GLOBALNE KOMPANIJE..................................................................................12
5.1 „ Coca-cola globalizacija“ .............................................................................12
6. PROCES GLOBALIZACIJE TRŽIŠTA I EFEKTI NA POSLOVANJE
PREDUZEĆA...........................................................................................................14
ZAKLJUČAK............................................................................................................16
LITERATURA...........................................................................................................17
2
Uvod
U ovom radu govori se o razvoju procesa globalizacije, samom značenju
pojma kao i
utjecajima globalizacije na svjetsko gospodarstvo, politiku i svjetsku
zajednicu općenito.Istaknuto je da globalizacija ima i negativne i
pozitivne aspekte, ali da svakako donosi značajne promjene. Razvijeni
svijet nosilac je procesa globalizacije i upravo je on najbolje iskoristio
aktualne globalne okolnosti. Razvojem informatičke i komunikacijske
tehnologije svijet je postao jedinstveni sustav, a veza između dva
subjekta u različitim dijelovima svijeta nerijetko se ostvaruje u roku od
nekoliko minuta. Stvaranje gospodarskih i političkih integracija u
uzročno- posljedičnoj je vezi s procesom globalizacije
Svjedoci smo rastuće međuzavisnosti između država širom svijeta i
odvijanja niza nezavisni procesa koji se događaju i obuhvataju države,
regione, čitav svijet. Ovaj splet svih odnosa kojima se povezuju brojni
sudionici na državnom, regionalnom nivou , pa i civilizacije – u raznim
oblastima, vremenima, pri različitim brzinama odvijanja, s tendencijom
sveobuhvatnosti, ali i širenja i kod onih procesa koji su već postali
globalni- nazivamo globalizacijom.¹
Mnogi autori globalizaciju svode na procese koji se odvijaju u svijetskoj
privredi, a vremenski je smještaju u razdoblje od sredine sedamdesetih
ili čak od sredine osamdesetih godina. Međutim, globalizacija se odvija
u mnoštvo oblasti, a prva globalizacija desila se vrlo davno i odvija se
vrlo dugo, što znači da globalizacija nije nastala, odnosno nije produkt
ovog vremena.
3
Ako je naime, tačna teza da se ljudska vrsta prvo pojavila na jednom
mjestu tj. u jednom regionu i da se onda u talasima migracija raširila na
još pet kontinenata, onda prvu globalizaciju u istoriji ljudskog roda
predstavljaju upravo te migracije.
Prva globalizacija je bila demografska.
Druga u istoriji, a prva među novijim bila je saobraćajna globalizacija, a
do nje je došlo kada je pronađeno plovilo koje je moglo ostvariti dugu
plovidbu - veliki jedrenjak. Saobraćajna globalizacija omogućila je
globalizaciju u cijelom nizu drugih obliasti - trgovini, kulturi,
tehnologiji, ali i globalizaciju mnogih zaraznih bolesti.
Sledeći značajan korak predstavljala je globalizacija u komunikacijama
koju je omogućio pronalazak telegrafa, a kasnije: radia, telefona,
televizije i kompjutera koji su istovremeno značili i informatičku
globalizaciju. Danas smo blizu mogućnosti da sva znanja tj. sve
informacije postanu dostupne svakom čovjeku .
4
Definicija globalizacije
Globalizacija je jedan relativno novi izraz za neke stare procese koju su
se ranije samo drugačije nazivali. Tako npr. kao sinonime za
globalizaciji mogli bismo pomenuti ''univerzalizaciju'',
''internacionalizaciju''...Globlozacija potiče od francuske riječi ''global'',
što znači cjelovitost, sveukupnost. Pojam globalizacije može se shvatiti i
definirati na različite.Jedno definira globalizaciju kao pozitivan i
optimističan proces koji donosi razvitak tehnologije, proširenje tržišta,
veći profit, lagodniji život, znanstveni napredak, raspad diktatorskih
režima i užitak potrošnje (dakle, kao nužnost povezivanja svijeta bez
nacionalnih granica). Drugo definira globalizaciju kao nužno zlo,
prevlast SAD-a i EU-e u svim aspektima života: ekonomiji, politici,
znanosti i kulturi (dakle kao oblik kolonijalizma i imperijalizma nad
malim narodima). Klaić o globalizaciji kaže: ''Osnovno obilježje
sadašnjeg društvenog života i stanja zemalja je prisustvo međuzavisnosti.
Međuzavisnost i globalna rasprostranjenost na širokom prostoru poznata je kao
globalizacija.''²
1.1. Globalizacija uopšte
Izvorište globalizacije uklapa se u novu filozofiju znanu kao novi svjetski
poredak koji je zamišljen u Sjedinjenim Američkim Državama nakon
propasti komunističkih poredaka i sovjetskog bloka, a čija je najvažnija
odrednica stvaranje globalnog tržišta.
5
Kao dugotrajni povijesni proces u kojemu ljudski rod od samih početaka
svojim kretanjem i izumima teži sveobuhvatnosti svijeta, globalizacija je
svoje ubrzanje doživjela raspadom realnog socijalizma i slomom
komunističkih jednostranačkih režima u zemljama srednje i istočne
Europe i u bivšem Sovjetskom Savezu.
U ujedinjenju Europe mnogi vide prvi korak k stvaranju svjetske
države,a ta ideja o jednom svijetu jednako je stara kao i iluzija o
vječnom miru kojeg bi taj svijet trebao jamčiti.Globalizaciju je kao
proces nemoguće izbjeći, s obzirom na razvijenost visokosofisticirane
tehnologije, posebno informatičke što svijet pretvara u globalno selo.
Takvo globalno otvoreno tržište nameće visoke kriterije kvalitete,
učinkovitosti, te razvojnih sposobnosti i afiniteta poduzeća kao i
kompetencije menadžera.Otvorenost prema svjetskom tržištu, duboka
međunarodna integracija i revolucija u ekonomiji znanja oblikuju
globalizaciju kao proces sa sve manjim mogućnostima nacionalnih
država da utječu na ekonomske procese.Vlade pojedinih država
raspolažu sa sve manje moći koja prelazi u ruke menadžera
multinacionalnih interesa kojima su podređene i najveće države svijeta,
što uzrokuje nestanak državnog kapitalizma i nacionalne države.Na
međunarodnom planu vlade djeluju sve više zajedno s međunarodnim
organizacijama, "od Ujedinjenih naroda do General Motorsa".a kao
primjer možemo navesti Fiat, simbol talijanskog obiteljskog vlasništva i
nacionalne industrije, koji je napokon popustio globalizaciji udruzivši se
s multinacionalnim partnerom američkim General Motorsom".
6
1.2. Proces globalizacije
Proces globalozacije počinje industijskom revolucijom i kapitalističkim
načinom proizvodnje, čiji je cilj sticanje i povećanje profita. Profit se
može povećati uz brz rast proizvodnje od troškova za isti nivo
proizvodnje. Industrijska revolucija i tehnološki napredak smanjivali su
troškove proizvodnje i omogućavali stvaranje novih proizvoda, prije
potpuno nepoznatih.
Proces globalizacije potaknut je osobito tehnološkim napredkom u
telekomunikacijama i transportu, a kraj je 20-tog stoljeća donio je
informatičku tehnologiju.
Ekonoski gledano, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije
kapitalistički način proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna
regulacija.
U globalnoj se privredi faktori proizvodnje, prirodni resursi, kapital,
tehnologija, rad, informacija kao i dobra i usluge slobodno kreću
svijetom.
Špekulanti zadarđuju prebacujući navedene faktore s mjesta gdje su
jefrtinija na mjesta gdje su skupi, a proizvođači lociraju svoje pogone
tamo gdje je to najjeftinije- u nerazvijene zemlje. Domaće tržište više ne
postoji, ono je dio jedinstvenog globalnog tržišta.
Globalizaciju karakterise sve veca medjuzavisnost nacionalnih
ekonomija sa svjetskom privredom. Zemlje u svijetu su povezane u
multidimenzionalnu mrezu ekonomskih, socijalnih, i politickih veza.
Osnovni cilj globalizacije je profit, zatim osvajanje novih tržišta,
pronalazak novih tržišta, pronalazak novih i jeftinijih sirovina, smanjenje
rizika u poslovanju, uklanjanje ili ograničavanje konkurencije i
dominacije svjetskom razmjenom od strane nerazvijenih svijetskih
7
zemalja. Predpostavka svjetske povezanosti se zasnivaju na tezi koju su
nametnule razvijene zemlje da se dalji racionalni razvoj privrede može
ostvariti na osnovu oštrijih kriterija poslovanja i gdje su velike
multinacionalne kompanije osnova i nosioci povezivanja. Uslov za
globalizaciju je internacionalizacija svijetske proizvodnje i trgvine.
Globalizacija uključuje potpunu ekonomsku liberalizaciju, to jest
otvaranje vrata krupnom biznisu. Multinacionalne kompanije su na čelu.
Vlade stvaraju maksimalno povoljne uslove za porast njihovog biznisa.
Regionalne grupacije poput APEC, GATT i WTO su u potpunosti
posvećene istom cilju.
Povezanost velikog biznisa, vlada, regionalnih i međunarodnih
institucija u stvaranju povoljnih okolnosti za globalizaciju nije
slučajnost. Ono ima historijske korijene u kolonijalizaciji, otuda su
dominantne snage bazirane na Zapadu. Ipak, bilo bi pogrešno današnju
globalizaciju opisati kao repliku zapadnog kolonijalnog iskustva, jer je
jedan od centara moći u Japanu. Izrastaju i drugi centri kontrole u
sjeveroistočnoj i jugoistočnoj Aziji
Globalizacija ima pozitivne i negativne uticaje, odnosno aspekte na
društvene, privredne, komunikacijske, nacionalne i druge faktore.
Pozitivni uticaji globalizacije su: poduzimljivost i kreativnost glavnih
nosilaca, dobra organizacija rada, razvoj novih tehnologija i tehnika
proizvodnje, racionalizacija i razvoj novih sirovina, razvoj novih izvora
energije pri čemu se nabroani uticaji posmatraju kroz integraciju nauke i
proizvodnje.
Drugu grupu pozitivnih uticaja čine prestrukturiranje proizvodnje gdje
se radno- intenzivna proizvodnja locira u zemlje u razvoju jer je jeftinija
8
radna snaga, a kapitalno intenzivna proizvodnja se locira u područjima
razvijenih zemalja.
Treću grupu pozitivnih uticaja čini međuzavisnot koja se odražava kroz
regionalna udruživanja, prenos znanja, prenos tehnologije, educiranje
radnika, mogućnost tehničko-tehnološkog i proizvodnog obrazovanja
mladih ljudi, itd.
Negativni uticaji globalizacije izražavaju se preko opštih uticaja:
nametanje običaja i shvatanja od strane razvijenih i ZUR-u, potiskivanje
domaćih tradicionalnih vrujednosti, nesolidarnost,...
Globalizacija dovodi do neravnomjerne zaposlenosti u ZUR-u,
finansijske dominacije razvijenih zemalja( jer razvijene zemlje imaju
kapital), ograničavanje od razvijenih, itd
9
Ekonomska globalizacija
Pod djelovanjem tržišnih zakona, međunarodnih ekonomskih
organizacija i ustanova, te međunarodnih multinacionalnih kompanija, sa
snažnim poticajima kroz razvoj tehnologije u oblesti informatike i
komunikacija, provodi se ekonomska globalizacija kao jedan prirodan i
nužan proces rasta međunarodnih tokova roba i kapitala
Ako ekonomsku globalizaciju shvatimo u najužem smislu tj. kao
''rastuću privrednu međuzavisnost država širom svijeta'' i tada moramo
biti svijesni da nije dovoljno da privredne veze prelaze granice država ili
regiona, već je potrebno da se uspostavljaju sa velikim brojem zemalja i
da imaju tendenciju da obuhvate cijeli svijet, tj. da postanu globalne i da
su tek tada sastavni dio procesa ekonomske globalizacije
Značajan događaj koji je označio ne samo početak već i veliki skok u
procesu svestrane a posebno ekonomske globalizacije je pad Berlinskog
zida.
Davno smo poučeni da na potrebama i njihovom rast, gledano na razlike
domaće potrošnje i proizvodnje, te investicija i štednje, a prema
njihovim ekonomskim politikama, počivaju glavni tokovi ekonomskih
integracija: međunarodni tokovi roba, međunarodnih tokovi kapitala i
njihov rast
Ekonomska globalizacija prirodan je, tj. nužan proces i proizvod je
djelovanja tržišnih zakona, međunarodnih ekonomski politika, država i
međunarodnih ekonomskih ustanova i organizacija kao i
transnacionalnih i multinacionalnih kompanija. U tom proces posebno
10
potsticajnu ulogu igra razvoj tehnologije u oblastima informatike i
komunikacija.
Oba glavna toka globalne ekonomske integracije: međunarodni tokovi
kapitala i međunarodni tokovi roba kreću se ciklično, ali imaju jasnu
tendenciju brzog rasta, znatno bržeg nego što je to rast ukupnog
proizvoda.
2.1. Ubrzavanje međunarodnih tokova kapitala
Na globanlom planu, finansije sve više postaju digitalna djelatnost, jer
finansijska tržišta danas postaju unutar kompjuterske mreže i više nema
potrebe za fizičkim strukturama.Posljedne dekade XX vijeka obilježila je
visoka mobilizacija kapitala, internacionalna mobilnost kapitala i
njegova koncentracija, koja zapanjuje sa brzinom integracija, ekspanzija
i obimima.U ukupnim novijim tokovima kapitala odvijale su se dvije
značajne strukture promjena: jedna je značajno preusmjeravanje sa
bankarskih kredita na posredna i neposredna ulaganja i ulaganja u
državne obveznice, a druga, do azijske finansijske krize,
preusmjeravanje ulaganja sa superindustrijalizovanih na
novoindustrijalizovane, uključujući tu i Kinu.
Danas su praktično sve zemlje svijeta- i bogate i siromašne- uvoznice i
izvoznice kapitala.
2.2. Ubrzavanje međunarodnih tokova roba
Brži rast i neobično velika brzina i obim kretanja nekih oblika kapitala
kao i činjenica da je praktično cijeli svijet pokriven mrežom
11
transnacionalnih i međunarodnih finansijskih ustanova, još uvijek ne
znače da su međunarodni tokovi kapitala postali glavni instrment
ekonomske globalizacije.
Nasuprot, međunarodna trgovina je bla i ostala najglobalizovaniji vid
međunarodnih ekonomskih odnosa.
Zahvaljujući, s jedne strane, vrlo dinamičnom rastu industrijske i
poljoprivredne proizvodnje u pojedinim regionima i zemljama, a s druge,
liberalizacjij svjetske trgovine koja je uslijedila uspješnim završetcima
osam rundi globalnih pregovora o trgovini u okvirima GATT-a i WTO-a
, kao i liberalizaciji trgovine unutar integracionih cjelina, međunarodna
je trgovina brzo i stalno.
Ključnu ulogu u procesu globalizacije tokova roba( isto kao i
globalizacije tokova i tehnologije) igraju multinacionalne kompanije.
Zahvaljujući dejstvima ''demonstrativnih efekata'' ( ''efekata ugledanja'')
one prvo globalizuju ukuse i modele potrošnje( što je nekada dobro, a
nekada loše. Loše je na primjer , kada u jednoj zemlji omladina pije
isključivo vještačke napitke, dok hiljade i milioni tona voća propadaju ),
a onda proizvodnja ili samo potrošnju, dobara i usluga i njihove tokove.
Ekonomska ujedinjenja odnosno stvaranje velikih ekonomski blokova shvaćena kao proces otvaranja i sve intenzivnije međusobne ekonomske saradnje gotovo svih zemalja svijeta predstavljaju samo jednu etapu na velikom putu globalizacije svijetske privrede
Među mega integracijama, svakako, najkrupniju predstavlja Azijsko-
pacifička ekonomska kooperacija (APEC). APEC je postao
petokontinentalna integraciona cjelina, jer okuplja zemlje Sjeverne i
Južne Amerike, Azije; evrope i Australije. A slijede je NAFTA i
Evropska unija.
12
Zemlje zapadne Evrope su, gradeći snažne komercijalne veze i potičući
međunarodne tokove roba između zemalja WE, imale uspješno kretanje
prema ekonomskoj i monetarnoj uniji.
Međunarodna kretanja roba prate kretanja novca i kapitala. Sistem
međunarodnih plaćanja u svom razvoju je doveo do postizanja skupa
međunarodnih sporazuma o sistemu međunarodnih plaćanja i
institucija, koji omogućavaju i olakšavaju plaćanja. Stvoren je
međunarodni monetarni sistem.
Tehnološki razvoj, s jedne strane, te liberalizacija tekućih i kapitalnih
računa, s druge strane dovela je do jednog strašnog rasta tokova kapitala,
tako da je finansijska integracija, zapravo, ''nezavisna'' od drugih
aspekata ekonomske integracije, odnosno finansijski tokovi su višestruko
nadmašili ekonomske tokove roba.
Finansijska globalizacija mijenja odnos balansa snage vlade- tržišta u
korist tržišta i tradicionalne solucije, manje snaže, resortira i osnažuje
internacionalnim tretiranjem.
13
Stavovi Japana prema ekonomskoj globalizaciji
Prirodno bi bilo da se Japan kao jedna od privredno najrazvijenijih
zemalja i druga po ekonomskoj snazi među njima, javlja kao jedan od
šampiona ekonomske globalizacija.
Međutim, to nije tako.
Za današnje stanje duhova u Japanu moglo bi se reći da je ovo možda po
prvi put do kraja okupacije da japanski poslovni i politički vrhovi nisu u
stanju da kontrolišu ili da iskoriste brze promjene koje se posljednih
godina odvijaju u svijetskoj privredi.
Jedni globalizaciju shvataju kao spoljni pritisak na Japan,a ne kao
interakciju između Japana i svijeta. Neki japanski autori tvrde da
globalni standardi jesu ''američki standard.
Japanski antiglobalisti, suočeni sa činjenicom da stranci mnogoviše nego
ranije kupuju japanske kompanije (jer je cijena dionica mnogo niža nego
ranije), stalno upućuju nacionalistične alarme japanskoj javnosti
govoreći da pohlepni stranci gutaju japanske firme, posebno japanske
finansijske ustanove.
Dok drugi, pristalice globalizacije, za decenijsku stagnaciju japanske
privrede ne optužuju globalizaciju, već tvrde da su japansko društvo i
privreda prožeti neefikasnošću, protekcionizmom...
14
4. Nosioci globalizacije
Kako smo ranije naveli, ključnu ulogu u globalizaciji imaju
multinacionalne kompanije.
Multinacionalne kompanije se opisuju kao kompanije koje posluju širom
svijeta. Ovakve kompanije imaju sjedište u jednoj zemlji, a posluju u
mnogo zemalja (General Motors, IBM, General Electric, Toyota).
Multinacionalne kompanije mogu koristiti prednosti poslovnih prilika u
mnogo različitih zemalja. Mogu širom svijeta prikupljati novac za svoje
operacije. Koristi im što su u mogućnosti da proizvodne kapacitete
uspostave u zemljama u kojima njihovi proizvodi mogu biti proizvedeni
najučinkovitije i najefikasnije. Kompanije s operacijama
rasprostranjenim širom svijeta ponekad imaju pristup prirodnim
resursima i materijalima koji možda nisu uvijek dostupni domaćim
kompanijama. MNC mogu zaposliti menadžere i ostalo osoblje iz cijelog
svijeta.
Prednosti multinacionalnog djelovanja moraju biti odmjerene u odnosu
na izazove i rizike povezane s djelovanjem u stranim okruženjima. Jedan
od problema predstavlja porast nacionalizma u mnogim zemljama. MNC
moraju održati dobre odnose sa zemljom domaćinom, što može biti
teško, jer dolazi do čestih promjena vlada, a korporacije se moraju nositi
s tim promjenama i neprestano im se prilagođavati.
Iako mnoge kompanije teže postati globalne, samo ih je nekoliko u tome
i uspjelo. To zahtijeva razvijanje proizvoda imajući na umu cijeli svijet.
Pri donošenju strateških odluka treba voditi računa o cjelokupnom
svijetu, dok taktike moraju biti prilagođene nacionalnom i lokalnom
15
okruženju. Sa kompanijama iz zemalja u koje je globalnim kompanijama
onemogućen pristup, potrebno je osnovati strateške alijanse.
5. Globalne kompanije
Globalne korporacije su izrazito velika preduzeća koja svoje djelatnosti
obavljaju u novim industrijama (Microsoft, Apple, IBM, Sony,
Compaq...) ili u starim industrijama koje su svoju tehnološku potku
bazirale na informacijskoj tehnologiji (GM, Ford, ABB, Reebok, Coca-
cola,Nike...), gledajući na cijeli svijet kao na jedno tržište. Za globalne
korporacije ''nacionalne granice su irelevantne u naporu da se nađe
najbolji izvor materijala, proizvode proizvodi po najnižim cijenama''.
Globalne korporacije vide cijeli svijet kao jedno tržište. Lociraju svoje
operacije i resurse različitim dijelovima svijeta. Globalne korporacije
nude globalne proizvode prilagođene lokalnim potrebama, a teže
ostvarenju vodećeg mjesta u prodaji određenih proizvoda na svjetskom
nivou. Razlog zbog kojeg korporacije odlučuju postati globalnim
korporacijama, je težnja da se u uslovima jake konkurencije osigura
vodeća pozicija u prodaji određenog proizvoda na svjetskom tržištu.
5.1 „ Coca-cola globalizacija“
Svaka priča o sve prisutnijoj globalizaciji bila bi nepotpuna bez pomena
njenonog najjačeg „oružja“ – ekonomije. Svaka priča o globalnoj
ekonomiji i njenim instrumentima bila bi prazna bez pomena
najsnažnijeg svijetskog brend-a „ Coca-cole“. Coca-cola je je rođena
16
krajem XIX vijeka, 1895. ili 1896. godine, iste sezone kada i film i strip,
a zahvaljujući izvjesnom Džonu Pambertonu, apotekaru iz Atlante,
država Džordžija. Ono što je Pamberton izmislio bio je sirup protiv
kašlja kome je dodavana obična voda. Ali jednog dana, najverovatnije
početkom 1897. godine, neki Vilis Venderbeli, vlasnik prodavnice soda-
vode, je greškom pomješao sodu sa kokinim koncentratom i izazvao
oduševljenje kupaca.
Ime napitku je dao Frenk M. Robinson, Pambertonov knjigovođa i
kasnije partner.
Tokom prve godine prodato je jedva 25 galona pića. Pamberton ubrzo
umire, i sa prvom krizom patent i firma bivaju prodati Ejsi Dži Kendleru,
koji stabilizuje prodaju u zemlji i lansira koku u inostranstvo. Već 1897.
godine susrećemo se sa njenim karakterisičnim znakom, ali ne i sa
njenom karakterističnom bočicom. Hiljadu devetstote počinje proces
dizajniranja originalne ambalaže, koji je dovršen 1916. godine, kada je
po tome danas znameniti Aleksandar Samjuelson, oblikovao sadašnji
izgled bočice Coca-cola-e.
Posle Ejsinove smrti, ne vejrujući u trajnost investicije, njegovi
nasljednici se, brže bolje, oslobađaju preduzeća i ono(1923) prelazi u
ruke tada trideset trogodišnjeg Roberta V. Vudrafa. Prava istorija tek
tada počinje. Vudraf lansira tezu o «tajnoj formuli», te je sve do danas
pravilo firme da recept znaju samo dvije osobe koje nikad ne putuju
zajedno avionom.
Cijena od pet centi po bočici dugo je bila jedan od važnih elemenata
Coca- cola mitologije. Najveći Vudrafov poduhvat vezan za tu cijenu je i
poslednji Svijetski rat, kada je vještim poslovnim manevrom Coca-cola
preplavila svijet.Vudraf se, naime, obavezao da će svakom američkom
vojniku, bez obzira na kom se frontu u svijetu nalazio, osigurati Coca-
17
colu po tradicionalnih pet centi, nezavisno od toga koliko je to
kompaniju zaista stajalo. U toku rata podignute su u inostranstvu 64
punionice, od kojih većina u neposrednoj blizini velikih bojišta. Kada su
topovi utihnuli, postalo je jasno kako je Coca- cola jedan od najvećih
ratnih dobitnika. Danas se preko 705 milijuna puta dnevno konzumira
neki od Coca-Colinih proivoda u više od 195 zemalja, u svim klimatskim
zonama. Coca-Cola ima oko 5.8 milijardi potrošača, koji govore na 80
različitih jezika. Oko 94% svjetske populacije danas poznaje ime „ Coca
–cola“ a dnevna poptrošnja je oko 8 000 000 000 litara. „ Coca- cola“
danas ima svoje punionie u više od 200 zemalja svijeta, dakle, ako se
nekada zateknete na Tibetu i monarh pije slavnu „ Coca-colu“ ,nemojte
biti začuđeni jer sve je to dio globalizacije
6. Proces globalizacije tržišta i efekti na poslovanje preduzeća
U suštini, sve što se dešava vani predstavlja globalizaciju tržišta i
ekonomije. Globalizacija svijetske ekonomije stvara više prilika, ali i
više prijetnji kako za postojeće tako i za potencijalne učesnike u grani.
Globalizacija u suštini predstavlja proces koji donosi više prilika i
prijetnji u globalnom okruženju na nivou planete i obuhvata sve
promjene u odnosima između država, privredni subjakata, Obuhvata sve
odnose vezane za promjene čak i promjene za društva, odeređena
ponašanja
Državne velike kompanije, razne nevladine organizacije provode proces
globalizacije i integracije, nameću odrećene standarde, kodekse kroz
razne prakse, politike, zahtjeve...
18
Posebno značajne promjene desile su se 60-tih godina prošloga vijeka
kao što su:
- tehnološke promjene: brža i bolja komunikacija, brži i bolji
transport, sve više informacionih mreža koje globalno povezuju
ljude
- međunaroden ekonomske integracije: manje tarife (GATT), valute
povezane flukruirajućim kursevima, globalni tokovi kapitala
- sazrijevanje tržišta u razvijenim zemljama : sporiji domaći rast,
agresivniji izvoznici, manje intervencije države
- pad komunističkog i socijalističkog režima: sve više zemalja
povezanih sa kapitalističkim sistemom, više privatizacije
Globalizacija tržišta i konkurencije na takav način dovodi do stvaranja
više prilika što ima za posljedicu povećanu brzinu i veću konkurenciju,
a s drge strane stvaraju se i veće prijetlje u smislu većeg tržišta i
stvaranja manje međudržavnih barijera.
Da bi se izbjegle prijetnje i/ ili iskoristile prilike, preduzeća moraju
izabrati transformaciju kojom će postati jači konkurenti.
Tipične metode transformacije su:
- reinžinjerin
- restruktuiranje programi kvaliteta
- integracija i akvizicije
- promjene kulture i opstale strateške promjene.
19
Zaključak:
Proces globalizacije se ne odnosi samo na ekonomsku globalizaciju, on
mijenja naše životne okolnosti. To je način na koji danas živimo. Opirati
se ekonomskoj globalizaciji bila bi jednako promašena taktika i za
bogate i za siromašne nacije. Pesimistični pogled na globalizaciju smatra
da ona uništava lokalne kulture, širi svjetske nejednakosti i uveliko
pogoršava živote siromašnih. Neki tvrde da globalizacija stvara svjetske
pobjednike i gubitnike od kojih nekolicina prosperira, a većina biva
osuđena na bijedan i očajnički život.
Globalizacija je kompleksni set procesa, a ne jedan jedini proces, a oni
se odvijaju kontradiktornim načinima. Većina ljudi misli o globalizaciji
jednostavno kao o odvlačenju moći ili uticaja iz lokalnih zajednica i
nacija prema globalnom tržištu. Ovo stvarno i jeste jedna od njenih
posljedica. Nacije gube dio svoje ekonomske moći koji su nekada
posjedovale.
Neovisno o svim negativnim aspektima globalizacije, njenu pojavu treba
prihvatiti kao izazov za mogućnosti koje ona nudi u ekonomskom
razvoju, rastu i blagostanju. Budućnost kako i svjetskih tako i naših
preduzeća zavisi od građenja konkurentnosti sa sposobnošću
ostvarivanja konkurentskih prednosti na BiH tržištu, kao dijelu
globalnog tržišta, i na ukupnom globalnom tržištu. Vođene sposobnim i
inovativnim menadžmentom, naša preduzeća će moći ostvarivati rast na
takvom tržištu. Neka od njih će se i povezivati sa međunarodnim
kompanijama, i na taj način se uspješnije uključivati u globalno tržište.
20
KORIŠĆENA LITERATURA
Globalizacija u turizmu------- Dr. Djordje ČomićInternet:
1. www.ien.bg.ac.yu/moma.htm 2. www.diskrepancija.org/casopis/2br/radovi/
domisljanovic.html#N_1_
3. www.wikipedia.org
21
Recommended