View
8
Download
1
Category
Preview:
Citation preview
PREDMET:
MATERIJALI
PODACI PREDAVČA I ASISTENTA
Prof.dr Veljko Vuković (vanredni profesor)
Asistent: ≈
Tel: 00387/65-518-335
E-mail: v.velja@gmail.com
BANJA LUKA
OBLAST PREDAVNJA
14. Kompozitni materijali
16.Polumeri, Termoplasti, Duroplasti i Elastomjeri
19.Staklo
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompozit je uglavnom građen od međusobno čvrsto spojenih
različitih materijala radi dobivanja novog, drugačijeg materijala, s
fizičkim ili hemijskim svojstvima koja nadmašuju svojstva pojedinačnih
dijelova.
Mnoge savremene tehnologije zahtevaju materijale sa kombinacijom
svojstava koju nemaju ni legure, ni keramički materijali, ni polimeri.
Kao primjer mogu da se navedu komponente avionskih konstrukcija,
gde se od materijala zahteva mala gustina, velika čvrstoća i velika
krutost.
Ovakva svojstva imaju kompozitni materijali (kompoziti), koji
predstavljaju kombinaciju dva ili više materijala sa različitim svojstvima u
mikro i/ili makroskopskoj razmeri.
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti se mogu sistematizovati prema matrici i prema dodatku na
više načina:
KOMPOZITNI MATERIJALI
Podjela kompozitnih materijala prema dodatku
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti prema dodatku mogu biti:
- ojačani česticama,
- ojačani vlaknima i
- laminatni.
Kompozit ojačan česticama je beton, koji predstavlja mješavinu
cementa i šljunka - pijeska;
Stakloplastika je kompozit ojačan vlaknima, jer je sačinjena od staklenih
vlakana ubačenih u matricu od polimera;
Šperploča je laminatni kompozit koji se sastoji od unakrsno lepljenih
furnira drveta.
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI ČESTICAMA
Kompoziti ojačani česticama sastoje se od matrice u koju su smeštene
čestice različitog oblika, ali približno istih dimenzija u svim pravcima.
Veličina i zapreminski udeo čestica znatno utiču na svojstva ovih
kompozita.
Da bi se postiglo neophodno ojačavanje, čestice treba da budu manje
od 1μm u prečniku i ravnomerno raspoređene u matrici. Zapreminski
udeo čestica najčešće iznosi 30-40%. Najpoznatiji kompoziti iz ove
grupe su kermeti.
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI ČESTICAMA
Sadrže čestice veličine do 1 mm, koje ne mogu da blokiraju dislokacije
Cilj ojačavanja česticama nije postizanje čvrstoće, već dobijanja
nestandardnih kombinacija osobina.
Pravilo smeše ne važi za mehaničke osobine, već samo za gustinu:
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI ČESTICAMA-PRIMJENA
Brusni alati – sastoje se od brusnih zrna (tvrda keramika: Al2O3, SiC…),
vezivnog sredstva (polimer, elastomer,…) i pora
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI ČESTICAM-PRIMJENA
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI VLAKNIMA
Kompoziti ojačani vlaknima se dobijaju ubacivanjem vlakana u meku
matricu.
Matrica prenosi silu sa vlakna na vlakno, obezbeđuje plastičnost i
žilavost i sposobnost oblikovanja, dok vlakna prenose opterećenje.
Vlakna mogu da budu različite dužine i rasporeda, što bitno utiče na
svojstva kompozita.
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI VLAKNIMA
Orijentacija vlakana.
Kompoziti sa proizvoljnom orijentacijom vlakana ponašaju se
izotropno, ali je efekt ojačavanja mali.
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI VLAKNIMA
Orijentacija vlakana.
Kompoziti sa vlaknima u jednom pravcu imaju optimalne vrednosti
čvrstoće i krutosti ako opterećenje deluje u pravcu vlakana, ali su
navedena svojstva loša ako je opterećenje upravno na pravac vlakana.
KOMPOZITNI MATERIJALI
KOMPOZITI OJAČANI VLAKNIMA
Orijentacija vlakana.
Da bi se postigla dobra svojstva u više pravaca, koriste se slojevi sa
različitom orijentacijom (tkanjem) vlakana.
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti ojačani kraćim valknima
Ojačavanje se postiže prenosom napona sa osnove na vlakna.
Ključna je dužina vlakana, zato se dijele na kompozitne materijale
ojačane: diskontinualnim i kontinualnim vlaknima
Kratka vlakna imaju dužinu od oko 30 mm
Primeri:
Nautika (trupovi čamaca i manjih brodova)
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti ojačani kraćim valknima
Rezervoari (manji radni pritisci
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti ojačani dužim vlaknima
Dužina vlakana treba da je što veća, često celom dužinom radnog
predmeta
Primeri
Avio-industrija – epoksidna smola ojačana ugljeničnim vlaknima (oplata
aviona, kacige,…)
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti ojačani dužim vlaknima
Građevinarstvo – epoksidna smola ojačana ugljeničnim, aramidnim ili
staklenim vlaknima (ojačavanje konstrukcija, reparatura nakon
zemljotresa,…)
KOMPOZITNI MATERIJALI
Kompoziti ojačani dužim vlaknima
Sportska oprema - epoksidna smola ojačana ugljeničnim vlaknima
(reketi, štapovi za pecanje, ramovi bicikala,…
Balistička zaštita – fenolna smola ojačana aramidnim vlaknima (šlemovi,
oklop vozila i brodova)
KOMPOZITNI MATERIJALI
LAMINATNI KOMPOZITNI MATERIJALI
Imaju višeslojnu strukturu, vrste:
Konvencionalni laminati – spoj dva ili više posebno dobijena materijala
u obliku kvazi-dvodimenzionalne strukture: višeslojni čelici, legure
aluminijuma ili titana, sportska oprema (polimer+drvo…)
KOMPOZITNI MATERIJALI
LAMINATNI KOMPOZITNI MATERIJALI
Sendvič – spoj dva ili više posebno dobijena materijala u obliku kvazi-
dvodimenzionalne ili trodimenzionalne strukture: lepenka, saćaste
konstrukcije u vazduhoplovstvu i nautici
KOMPOZITNI MATERIJALI
Primjena laminatnih kompozitnih materijala
KOMPOZITNI MATERIJALI
SVRHA KOMPOZITNIH MATERIJALA
Kompoziti se stvaraju s ciljem poboljšanja kombinacija mehaničkihkarakteristika kao što su:
Povišenje krutosti, čvrstoće i dimenzione stabilnosti
Povišenje udarne žilavosti
Povećanje otpornosti na habanje
Smanjenje vibracije i buke
Povišenje toplotne postojanosti
Sniženje troškova
Sniženje toplotne ekspanzije
Povećanje korozione postojanost
Smanjenje mase (težine)
Poboljšanu konstrukcijsku fleksibilnost
KOMPOZITNI MATERIJALI
Karakteristike proizvoda od kompozita
Čvrstoća kompozita najviše ovisi o čvrstoći i udjelu tvrde faze u matrici.
Na slici je predočen dijagram naprezanje - deformacija za kompozitni
materijal i za materijal vlakna odnosno matrice.
POLIMERI
Polimeri su prirodne ili vještačke materije koje se sastoje od
velikih molekula sačinjenih od povezanih serija ponovljenih
jednostavnih monomera.
Poli (mnogo) + meros(dio) = polimer → «od mnogo dijelova»
Polimeri obuhvaćaju vrlo široku skupinu materijala kao što su:
plastike,
gume i
ljepila
Sastoje se od puno malih molekula vezanih u dugačke lance
(makromolekule).
POLIMJERI
Polimerisu dugački lanci molekula, a nazivaju se i makromolekuli ili
džinovski molekuli.
To su supstance nastale medjusobnim povezivanjem molekulskih
jedinjenja (monomera),koji se obično ponavlјaju po nekom pravilu, u
velike molekule (makromolekule).
Nastaju u reakciji polimerizovanja, odnosno hemijskim povezivanjem
monomera.
POLIMJERI
1866.GODINE prvi put je upotrebljena reč POLIMER –molekul
koji se sastoji iz mnogo (grčki poli-mnogo) dijelova (grčki meros-
deo)
Prvi polimeri su se proizvodili od prirodnih organskih materijala
životinjskog i biljnog porekla:
DRVO, GUMA, PAMUK, VUNA, KOŽA, SVILA, CELULOZA,
ENZIMI-PRIRODNI POLIMERI
POLIMJERI
Proizvodnja organskih sintetičkih polimera razvija se početkom
XX. Stoljeća, kada je od reakcije acetilena i vodika dobivena
je molekula etilena C2H4.
Procesom polimerizacije hemijskom reakcijom otvore se
dvostruke veze između atoma C čime se dobiva
makromolekula polietilen (PE),
a ) Molekula etilena b) Strukturna formula polietilena (PE)
POLIMJERI
Dakle, polimerne molekule sintetiziraju se od odgovarajućih
monomera u procesu koji se naziva polimerizacija: monomeri
(jednostavniji niskomolekulni spojevi, najčešće nezasićeni) se
vezuju u polimernu molekulu kao složeniju strukturu
Razne vrste monomera
POLIMJERI
SINTETIČKI (VEŠTAČKI) POLIMERI:PLASTIKA
U industrijskoj proizvodnji polimeri se koriste za izradu:
Posuda za hranu i piće
Folija, kućišta za računare i monitore,
Tekstila, medicinskih uređaja, pjena, boja
Igračaka, aparata, sočiva, zupčanika, elektronskih i električnih
proizvoda, karoserija i dijelova automobila, itd.
POLIMJERI
Svjetska proizvodnja polimera
POLIMJERI
PODRUČJE PRIMENE POLIMERNIH MATERIJALA
POLIMJERI
PRIMERI PRIMENE POLIMERNIH MATERIJALA
POLIMJERI
PRIMERI PRIMENE POLIMERNIH MATERIJALA
POLIMJERI
PRIMERI PRIMENE POLIMERNIH MATERIJALA
POLIMJERI
Primjena polimjera za ambalažu prehranbene industrije
POLIMJERI
Vrste polimera
Zavisno o prirodi veze među makromolekularnim lancima (sekundarne
veze) i njihovoj učestalosti mogu se dobiti tri osnovne skupine polimera:
POLIMERI
TERMOPLASTI - PLASTOMJERI
OPŠTE O TERMOPLASTIMA
Termoplast ili Plastomer je plastika, koja se kod određene
temperature može oblikovati. Ovaj je postupak reverzibilan.
Može se hlađenjem i ponovnim zagrijavanjem ponoviti onoliko
puta koliko dok ga se ne pregrije i nastane takozvana termička
razgradnja.
Još jedna jedinstvena značajka termoplastike je mogućnost
zavarivanja.
TERMOPLASTI-PLASTOMJERI
OPŠTE O TERMOPLASTIMA
Termoplastični polimeri nisu otporni na povišene temperature,
pa kad zagriju postanu pogodni za oblikovanje, a zatim kao
tekućina pogodni za ubrizgavanje.
Nakon hlađenja, smjesa stvrdne i zadržava željeni oblik.
Termoplastični materijali mogu se reciklirati.
Danas postoji veliki broj različitih termoplastičnih materijala.
TERMOPLASTI
STRUKTURA TERMOPLASTA
Sekundarne veze između vrlo dugih lanaca ili dijelova lanaca su slabe
veze→TERMOPLASTI (plastomeri).
Struktura im je amorfna ili djelomično kristana
TERMOPLASTI-PLASTOMJERI
TELFON
Telfon je polimer u koji je dobiven tako da je fluor (F) zamijenio vodonik
(H) u polietilenu (PE).
Potpuno je kristalan i ne da se lako termoplastično prerađivati.
Topljenje mu je približno 327°C, a termičko razlaganje na cca 400°C.
Optimalna temperatura za oblikovanje je 350 - 380°C.
DUROPLASTI
Duroplast je umreženi polimeri imaju prostorne veze među
makromolekulama ostvarene kovalentnim vezama u sve tri dimenzije,
koje su općenito ostvarene na velikom broju mjesta.
To daje materijalu veću tvrdoću, čvrstoću, krtost i veću dimenzionalnu
stabilnost →DUROPLASTI (termostabili)
Poprečne veze kod duroplasta
DUROPLASTI
Droplasti se oblikuju lijevanjem u neumreženom stanju, a proces
polimerizacije odvija se u prvoj fazi proizvodnje oblikovanjem dugih
lančanih makromolekula koje se završno križno povezuju u konačno
oblikovanom proizvodu pomoću toplote i pritiska (tlačni liv). Osim za
livanje predmeta, mogu se koristiti i kao matica u kompozitima ojačanim
sa staklenim ili tekstilnim vlaknima.
Dijelovi od durolasta proizvedeni livenjem
DUROPLASTI
LIVENI PROIZVODI OD DUROLASTA
DUROPLASTI
Duroplasti mogu biti:
Alkidi s dobrim elektro-izolacijskim svojstvima.
Epoksidi isporučeni kao smola otvrđuju adicijskom reakcijom na sobnoj
ili povišenoj temperaturi zavisno o aditivima i njihovoj količini.
Zbog malog stezanja pri otvrđivanju dobro prianjaju uz metal i silikatno
staklo.
DUROPLASTI
MEHNIČKA SVOJSTVA DUROPLASTA
otporni su na hemikalije,
dobra su im i elektro-izolacijska svojstva
dimenzionalno su stabilni.
Poliesteri, poliamidi i silikoni imaju slična mehanička, fizčka i
elektro-izolacijska svojstva.
Poliesteri se naročito puno koriste kao matica kompozita
pojačanih nitima npr.: staklena vuna + poliesterska smola =
stakloplastika za proizvodnju plastičnih brodova, autodijelova
DUROPLASTI
MEHNIČKA SVOJSTVA DUROPLASTA
Polimidi
Poliamidi imaju niski koeficijent trenja m i veliku otpornost
prema trošenju-habanju
Silikoni se lako elastično deformisu. Primjenjuju se u
građevinarstvu, i metalonoj industriji
ELASTOMJERI-GUMA
Elastomeri (od lat. elasticus: rastezljiv + -mer) su jedna od glavnih vrsta
sintetskih polimernih materijala. Proizvodi se hemijskim reakcijama od
monomera koji su uglavnom dobiveni iz nafte i prirodnog plina
Poprečno povezani polimeri imaju susjedne lance povezane
kovalentnim vezama
Ova veza je ostvarena na manjem broju mjesta, radi se o materijalima
izrazitih elastičnih karakteristika →ELASTOMERI (gume).
Brojnije poprečne veze povećevaju znatno tvrdoću, čvrstoću, krtost i
dimenzionalnu stabilnost.
ELASTOMJERI
ELASTOMJERI
Neumreženi elastomer naziva se sirovi kaučuk ili lateks. To je
zapravo sok tropskog drveta kaučukovca.
Struktura važnog sastojka prirodnog kaučuka prikazana je na
slici
Molekularna struktura prirodne gume (kaučuka)
ELASTOMJERI-GUMA
KARAKTERISTIKE
Svojstvo elastičnosti
Velike sposobnosti prigušivanja vibracija
Široku primjenu gume pri opterećenji i rasterećenju
Tipična krivulja promjene produženja
i skraćenja u zavisnosti o sili za gumu
ELASTOMJERI
ELASTOMJERI-GUMA
MEHNIČKE KARAKTERISTIKE GUME
Tvrdoća gume 45-80 Sh
Jačina na kidanje gume varira od 7 do 28 Mpa, opada sa
porastom temparature
Modul elastičnosti za meke oko 1,5 MPa i preko 700MPa za
tvrde
Hukov zakon važi samo za deformaciju od 20% pri zatezanju i
20 do 25% pri pritisku
Sa padom temparature tvrdoća gume raste, a na dovoljno
niskoj temparaturi guma postaje krta, veoma tvrda i lomljiva
ELASTOMJERI
Postupak proizvodnje presovanjem
Određena količina granulata polimera ubacuje se u zagrijani donji dio
kalupa.
Nakon toga, gornji dio kalupa djeluje određenim pritiskom na granulat
do ispunjavanja šupljina kalupa polimerom.
Po završenom procesu istiskivač izbacuje gotov proizvod iz kalupa
ELASTOMJERI-GUMA
Postupak proizvodnje injekcijskim presovanjem
Kako se radi o skupoj opremi postupak se koristi za
proizvodnju većih serija.
ELASTOMJERI
Postupak proizvodnje injekcijskim presovanjem
Postupak se koristi za proizvodnju duromera i plastomera.
Granulat se nasipa u lijevak, odakle se uvodi u cilindar i pužnicom
potiskuje u dio cilindra s grijačima gdje se granulat tali.
Pužnica injektira rastaljeni polimer u hladni kalup gdje se polimer
otvrdnjava
Nakon toga, kalup se otvara a proizvod se istiskivačem izbacuje van.
ELASTOMJERI
Proizvodi postupkom inekcijskog duvanja od plastomjera i
elastoplastomjera
Razni oblici boca
Rezervoari goriva
Dijelovi namještaja
Daske za jedrenje
Razna kvalitetnija pakovanja prehranbenog i medicinskog-kozmetičkoj
industriji
Igračke
Itd.
ELASTOMJERI
ELASTOMJERI
Posebno livenje
STAKLO
Najstariji pronađeni predmeti, izrađeni od materijala sličnog staklu,
prema procjenama arheologa potiču iz mlađeg kamenog doba, što
znači da su stari približno 9000 godina.
Staklo je materijal neorganskog porijekla i amorfne strukture, čiji
osnovni sastav čini oksid silicijuma (SiO2), kome se po potrebi dodaju
drugi oksidi (najčešće B2O3, Al2O3, CaO, MgO, Na2O, K2O i PbO
Struktura stakla zavisi od stukture oksida silicijuma.
U čvrstom stanju ovaj oksid može da bude kristalan ili amorfan, što
zavisi od brzine hlađenja.
Kristalno stanje se postiže sporijim hlađenjem (keramika), a amorfno
stanje brzim hlađenjem (staklo).
STAKLO
PODJELA STAKLA
Svojstva stakla zavise od: hemijskog sastava, uslova dobijanja i
načina prerade.
Osnovna svojstva stakla su:
mala gustina (2,4-2,6 g/cm3),
mala električna i toplotna provodljivost,
velika hemijska i toplotna postojanost,
visoka propustljivost svetlosti,
velika tvrdoća i čvrstoća,
mala žilavost.
STAKLO
PODJELA STAKLA
Prema hemijskom sastavu, stakla se dijele na:
silikatna (na bazi SiO2, uz dodatak Na2O, CaO i drugih oksida),
olovna (na bazi SiO2 i PbO, uz dodatak Na2O i drugih oksida),
borosilikatna (na bazi SiO2– kvarcno).
Prema namjeni, stakla se dijele na:
obična stakla (ravno staklo, za ambalažu, boce, tegle),
tehnička stakla (optičko, zaštitno, otporno prema povišenim
temperaturama, staklena vlakna i vuna)
STAKLO
Proizvodi od stakla
Proizvodi providninog stakla ,
Proizvodi poluprovidnih stakala
Proizvodi neprovidnih stakala
Obojena stakla.
Staklo se boji dodatkom određenih materijala, i to:
zlata ili bakra (crveno staklo),
oksida kobalta (plavo),
oksida bakra (zeleno),
oksida mangana (ljubičasto).
STAKLO
PROIZVODNJA PLOČASTIH STAKLA
Do kraja 18. vijeka pločasto se staklo izrađivalo isključivo tehnikom
duvanja ustima.
Staklena masa se duvanjem kroz staklarsku lulu najprije rastezala u
cilindar kojemu su se rezale obje kape.
Zatim se cilindar rezao uzdužno i na drvenom stolu valjao te zaglađivao
u ploču.
STAKLO
PROIZVODNJA STAKLA
Proces dobijanja stakla se odvija u više faza, koje obuhvataju:
pripremu sirovina,
topljenje,
oblikovanje (duvanjem, presovanjem, izvlačenjem, valjanjem i
livenjem) i naknadnu obradu oblikovanih staklenih proizvoda
(mehanička- brušenje i poliranje; termička i hemijska).
STAKLO
PROIZVODNJA PLOČASTIH STAKLA
Pločasto staklo izrađuje se “plivajućim” postupkom od početka
šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Staklo je inače čvrsta materija, ali bi se zbog strukture moralo uvrštavati
među tekućine. Zato staklo nazivamo i pothlađenom tekućinom.
STAKLO
VRSTE RAVNIH STAKALA
Ravnih stakala na osnovu čistoće kalsiraju se tehnološkim
procesom proizvodnje i mogu biti kao :
Furko ravno staklo
Pisburg ravno staklo i
Flot ravno staklo
STAKLO
RAVNA STAKLA
Najveći praktični značaj ima ravno prozorsko staklo, čiji se tipični sastav
kreće u granicama: 70-76% SiO2, 10-14% (CaO+MgO) i 13-18%
alkalnih oksida, uglavnom Na2O.
Ravno staklo se dobija valjanjem ili izvlačenjem.
Pri valjanju, rastopljeno staklo se propušta između valjaka, čime se
dobija ploča debljine jednake rastojanju između valjaka.
Dobijena ploča se manjim valjcima transportuje u komoru za
odgrevanje.
Ovim postupkom se dobija staklo veoma glatke površine.
STAKLO
PEĆ ZA PROIZVODNJU RAVNOG STAKLA
STAKLO
PROIZVODNJA RAVNOG STAKLA VALJANJEM
STAKLO
PROIZVODNJA RAVNOG STAKLA IZVLAČENJEM
STAKLO
PROIZVODNJA STAKLENIH PREDMETA U KALUPIMA
STAKLO
LIJEVANJE I PRESANJE STAKLENIH PROIZVODA
STAKLO
PROIZVODNJA STAKLENIH PROIZVODA PRESANJEM
STAKLO
CENTRIFUGALNI POSTUPAK PROIZVODNJE STAKLENIH
PROIZVODA
STAKLO
Proizvodnja staklenih cijevi
STAKLO
STAKLENA VLAKNA
Staklo u rastopljenom stanju može da se isteže u veoma tanka vlakna, pri
čemu dolazi do strukturnih promena i ojačavanja.
Staklena vlakna se prema dužini dijele na:
duga i kratka,
Prema debljini na:
ultratanka, supertanka, tanka i vlakna za izolaciju.
Prema nameni, vlkna se dele na:
tekstilna i na vlakna za toplotnu i zvučnu izolaciju.
STAKLOSTAKLENA VLAKNA
Jezgro se pravi od visokosilikatnog staklenog vlakna, prečnika 5-100μm, i
služi za prenos svetlosti (elektromagnetnog talasa). Prevlaka usmerava
svetlost, odnosno ne dozvoljava njeno rasipanje van jezgra, čime se
značajno smanjuju gubici u prenosu. Obloga štiti optički kabl od spoljnih
uticaja i oštećenja. Proizvodnja optičkih kablova spada u tzv. visoke
tehnologije.
Izgled klasičnog
optičkog kabla
STAKLOSTAKLENA VLAKNA
.
STAKLOSTAKLENA VLAKN
STAKLO
BITNE KARAKTERISTIKE STAKLA
Staklo ne gori, nije zapaljivo.
Ima homogene i glatke površine, lako se čisti i zadovoljava sve
higijenske uslove.
Staklo je vrlo otporno na hemijske uticaje. Postojano je u većini
kiselina i lužina,
Ne topi se u vodi, a istovremeno je korozivno vrlo postojano.
Staklo ne apsorbuje i ne odaje vlagu,
Ne isušuje se i ne savija se.
.
STAKLO
BITNE KARAKTERISTIKE STAKLA
Kada dobije određeni oblik, dalje ga ne mijenja.
Nije osjetljivo na hladnoću i temperaturne promjene, ne mijenja
boju i ne zamućuje se.
Ne preuzima ni ne odaje mirise.
Staklo je savremeni ekološki građevinski materijal s
dugogodišnjom tradicijom, čija budućnost obećava
STAKLO
MEHANIČKE KARAKTERISTIKE STAKLA
STAKLO
MEHANIČKE KARAKTERISTIKE STAKLA- Čvrstoća na savijanje
Čvrstoća na savijanje po definiciji znači da su one napetosti na
savijanje, koje će s 5 % vjerojatnosti izazvati lom, prema statistici u 95
% slučajeva veće od vrijednosti navedenih u tabeli
STAKLO
MEHANIČKE KARAKTERISTIKE STAKLA-Toplotna svojstva
KRAJ -VI-BLOKA
HVALA NA PAŽNJI !
2018.god.
Recommended