View
35
Download
3
Category
Preview:
Citation preview
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
1
BIBLIJSKI PROROCI I PROFETIZAM
1. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU
1.1 Nastanak profetizma
Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja se u povijesno
vrijeme tranzicije, kada karizmatko vodstvo i ‘uređenje’ iz knjige Sudaca, prelazi i
preuzima razdoblje uspostave kralja i monarhijskog ustroja1…Stvaraju se nove
potrebe, novi uvjeti. Prva poglavlja 1 Samuelove knjige prikazuju stvaranje tog
novog pokreta. Ovaj pokret zapravo označava sam početak biblijskog profetizma.
U samim počecima osnovne značajke ranog profetizma jesu - snažno prisutan
element ekstatičnosti, sponatnost i karizmatsko vodstvo vodećeg proroka…etc.
Kasnije se proročki pokret razvija u smjeru institucionalizacije i time postepeno
nestaje element duhovne ekstaze, iako on nikada neće u potpunosti isčeznuti.
1.2 Identitet proroka i način djelovanja:
Procjenitelj. Procjenitelj sadašnjosti, a ne predskazatelj budućnosti. Prorok je
više zainteresiran za cjelinu i cjelovitu sliku više nego u specifične detalje. Iako i
nerijetko spomenuti detalji služe tek cjelovitom portretu situacije.
Poziv. Zvanje i poznavanje, dva su osnovna elementa po kojima se
procjenjuje prorok. On je od Boga ‘pozvan’ i od Njega ‘(pre)poznat’. Poznavati
Boga i od Njega biti pozvan (ybn), dva su osnovna prerogativa biblijskog proroka.2
Zamor proroka. Učestala pojava. “Rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću
govoriti u njegovo ime” (Jer 20.9). Vidi primjer proroka Ilije (1Kr 19), slično i sa
prorokom Izaijom (Iz 8:16-18)
1.3 Terminologija i razvoj profetizma u Izraelu:
ybn (nabi) – “zvati”
har (roeh) – “vidjeti”
hzh(hazeh) – “vidjelac”
1 “At the time when the disorginezed charismatic leadership of the nation was beginning to give way to one in which
men of princely and regal dignity were confirmed in their position by a method of election and by arrangement with the
elders of the people …This, the earliest form of prophetism, has been given the name of nabism”., (W.Eichrodt,
“Theology of the Old Testament”, str.309) 2 Jer 23:16,21
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
2
Razvoj proročkog pokreta. Profetizam i proročki pokret u Starom zavjetu
prošao je kroz tri kronološki susljedna stadija :
a. proročke grupe (nabisam). Zanos. Karakterističan ekstatični element.
Zbor proroka (1Sam 19.20 ~yaiybiN>h; tq;h]l;) u zanosu.
Žive zajedno kao udruženje, a djeluju kao putujuće skupine. Povorke.
b. proročki sinovi (‘sinovi proroka’). Institucionalizacija. Nastanak
proročkih škola. Nestaje ekstatičnog elementa duhovnog zanosa.
Stacionarni. (2Kr2:3 “A proročki sinovi koji su boravili u Betelu”) Zapisivanje
i pouke, postaju tipični elementi ovih proročkih sinova (cf. 2Kr 4:38)
c. profesionalni proroci (dvorski proroci). Dvorski proroci; kao dio
monarhijske institucionalizacije religije.(cf. 1Kr 22:5,6; 2Kr 23:1)
1.4 Kriterij razlikovanja:
Poziv.
Kriterij ispunjenja.
Pravovjernost
Zadatak (1.3)
U biblijskih proroka redovito se u jednom razdoblju aktivnosti proroka pojavljuje
‘proročki zamor’. Razmotri razloge i pokušaj ustanoviti što je uzrok ‘proročkom
zamoru’ ?
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
3
2. DOMINANTNA SVIJEST
2.1 Dominantna kultura i svijest
Definiranje pojmova. Za kvalitetnije razumijevanje ‘dominantne
(imperijalne)’ i ‘alternativne’ svijesti valja sagledati i opće definiranje pojmova kao
što su - ‘dominantni’ i ‘alternativni’ te njihova primarna značenja.
Dominantna kultura. Dominantna kultura proizvodi i istovjetnu svijest svome
okruženju. Tako će okruženje suvremenog potrošačkog društva, susljedno stvoriti
potrošački mentalitet (svijest).
Pretpostavke dominantne kulture. Što karakterizira dominantnu kulturu?
Vladajući sustav i kultura očekuju da budu bespogovorno i neizostavno prihvaćeni.3
2.2 Imperijalna svijest
Nova politička stvarnost. Uspostavom vladavine kralja (1Sam 8:5,7) u Izraelu
se stvara radikalno novi ustroj života i povijesti naroda. Nakon stoljeća labave
konfederacije izraelskih plemena (amfiktionija) Izrael je dobio središnje uređenu
‘državu’. Centralizacija oko kralja i dvora biti će jedna od osnovnih karakterisitika
ovog sasvim novog i drugačijeg političkog sustava koji će uz dominaciju kralja i
dvora donijeti i sasvim novi ‘etos’ i novu svijest naroda.
Usredotočenost na kralja i monarhijski sustav postaje temeljni i
prevladavajući (dominantni) element svijesti naroda po kojoj će se sve ravnati.
Apatija. Obamrlost i ciničnost. Otupjelost osjećaja i nedostatnost suosjećanja.
Neosjetljivost na stvarno stanje (svijesti), Jer 7:4 “Ne uzdajte se u lažne riječi:
‘Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino”.
Ciničnost. Ovo je neposredni rezultat kraljevskom opčinjenosti mudrosnom
tradicijom koja je pak uvoz iz tradicije i povijesti drugih naroda koji okružuju Izrael.
Knjiga Propovjednika pravi je odraz ovakve orjentacije. To je prije svega opća
ciničnost prema životu. “Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita
nagledale i uši dovoljno naslušale” (Prop 1:8), pokazuje svojevrsnu zasićenost,
nezainteresiranost, dakle ciničnost uopće, koja ide ruku pod ruku uz već, osobito
vjerski, otupjelu i apatičnu svijest koja se oblikuje u narodu. Unatoč znanju da je
Jahve njihov pravi i jedini Bog i nemoj imati drugih bogova, ciničnost i otupjelost se
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
4
pokazuje i na vjerskom planu. Tako u opisu izrade idola prorok Izaija oslikava
obamrlost vjerske svijesti naroda, “Svatko pomaže svome drugu, i bratu svom zbori:
‘Hrabro’! Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na
nakovnju. On govori o spajanju: ‘Dobro je’ i čavlima kip učvršćuje da se ne
pomiče”( Iza 41:6-7). Između ostaloga ovaj odjeljak pokazuje tipičnu za Izaiju
literarnu spretnost u korištenju ironije.
Sekularizacija. Uz sve ostale aspekte, imitacija, da se bude “kao što je to kod
svih naroda” (1Sam 8:5) okolnih velikih monarhijskih sustava donijelo je zauzetost
i fascinaciju mudrosnim prosvjetljenjem. Pokušaj racionalizacije naočit je u tzv.
mudrosnoj literaturi.
Očaj. Prestati očekivati i nadati se temeljni je sentiment očaja. Kada prevlada
beznađe očaj zavlada. Mnogo kasnije kada je kraljevstvo u Izraelu propalo u narod
je u izgnanstvu u Babilonu ostao bez perspektive pa mu ostaje samo ‘sjesti i plakati’.
“Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo” (Ps 137:1).
Uz apatiju a osobito i obamrlost vjerskog osjeta, narod gubi orjentaciju i
perspektivu.
2.3 Politički kontekst imperijalne svijesti.
Bez sumnje Izrael je došao do vrhunca svoje moći u vrijeme vladanja kralja
Solomona. S druge strane, ovo razdoblje pokazuje sve društvene, političke pa i
vjerske naznake dominacije jedne svijesti koja se stvarala kroz mnoge političke
poteze i korake kralja, tipične imperijalnom sustavu.
Opčinjenost veličinom i napretkom zapravo je tipična za sve dominantne
sustave koji se razvijaju na temeljima imperijalnog etosa. Neposredni proizvod
takvog sustava biti će svijest za koju smo uočili kako se oblikuje i što je
karakterizira. Političke, društvene i vjerske konotacije monarhijskog sustava u
vrijeme kralja Salomona uključuju :
Politički brakovi. Evidentno je da je za uspjeh u vladanju kralja a u interesu
proširenja kraljevstva važan mir sa okolnim narodima i vladarima. Kralj Salomon je
prihvatio sklapati mnoge političke brakove u interesu proširenja kraljevstva. Njegov
harem je brojao do tisuću žena (1Kr 11)
3 U ovom kontekstu usporedi i razmotri slijedeće pojmove : ‘inkulturacija’, ‘subkultura’ i ‘kontra-kultura’
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
5
Vjerski sinkretizam. Bilo je neizbježno da uz tolike mnoge političke brakove
dođe i do religijskog mješanja. Za povijest vjere u Izrael počela se događati
neprihvatljiva vjerska uključivost. “Od svih naroda za koje je Jahve rekao
Izraelcima: ‘Nećete odlaziti k njima i oni neće dolaziti k vama; oni će zacijelo
okrenuti vaša srca svojim bogovima” (1Kr 11:2). Kralj je ipak prihvatio veliki i
neprihvatljivi vjerski kompromis. I sve to kao rezultat političkih brakova, a u svrhu
širenja Izraela.4.
Prosvjetljenje. Opčinjenost tehnološkim napretkom, a iznad svega značajnom
mudrosnom tradicijom naprednijih naroda, još je jedan uvozni proizvod i novina za
tradiciju Izraela. Ova renesansa (?) u povijesti Izraela osobito je evidentna u
‘mudrosnoj literaturi’. Osobito je to knjiga Jobova i Propovjednika.
Solomon je i opet prednjačio u promicanju ovih interesa. “Mudrost je
Salomonova bila veća od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. Bio
je mudriji od svih ljudi…” (1Kr 5:10-11).
Birokratizacija. Za održavanje razrađenog i složenog sustava kraljevstva, i još
uz velike aspiracije širenja neizbježan je razrađeni i prošireni administrativni državni
aparat. I u ovom segmentu, po izvještaju biblijskih tekstova, kralj Solomon je
prednjačio. Uspostavio je i pažljivo razrađeni porezni sustav. I po svemu sudeći
opet na sliku drugih naroda (vidi: ‘Nova politička stvarnost’).5
Profesionalizacija vojske. Dakako neminovan je korak ukoliko se želi
izgraditi snažna država i kraljevstvo. Ovaj potez ima i dalekosežne teološke
konotacije u životu Izraela. Do sada njihov glavni i odgovorni ‘vojskovođa’
Izraelaca bio je Jahve njihov Bog (Suci 6,8). U vrijeme Sudaca, bili su to Božji
‘junaci’ (Suci) koji su pod junaštvom i snagom Boga te pohođenjem i nadnaravnim
vodstvom Duha Božjega izbavljali narod i vojevali (Suci 6:12; 11:29 Gideon i
Jiftah).
U novoj organizaciji i profesionalizaciji vojske (1Sam 8:12) sada je to pravo i
obaveza kralja da određuje, odlučuje i predvodi vojsku u boj. Do sada je za sve
vojne pothvate, obrambene i ofanzivne u cjelosti odgovarao i vodio Jahve. On je bio
‘Jahve Sebaot’ (“Jahve nad vojskama”), nazivan je i “Bog Izraelovih četa” (1Sam
4 “To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima” (1Kr 11:8)
5 1Kr 4:1-5:5
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
6
17:45). Nakon svega sada se uloga Jahve radikalno umanjuje a preuzimaju je
profesionalni vojni zapovjednici i kralj kao glavni strateg i zapovjednik.6 Jahve se
gubi iz područja direktnog utjecaja. Nekada su to bili “Jahvini ratovi” (br 21:14), a
On je bio zvan Jahve “ratnik hrabar” (Izl 15:3). 7
2.4 Razvoj i kontekst u povijesti dominantne svijesti
Mojsije. Izraelska zajednica koju je vodio Mojsije pravi je primjer
podređenosti dominantne i imperijalne svijesti faraonovog Egipta. Mojsije u ulozi
proroka ne ulazi u socijalnu ili političku aktivnost za poboljšanje uvjeta i sustava u
Egiptu obzirom na svoj izraelski narod. 8
Naime, kada je Mojsije krenuo putem socijalnog revolucionara (Izl 2:11-15) i
uzeo pravdu u svoje ruke stvari su za njega krenule krivo, a njegovu se narodu
položaj nije promjenio.
Tek pošto Mojsije postaje Jahvin glasnogovrnik djelujući u skaldu s pozivom
Jahve on zapravo postaje i preuzima proročku ulogu kojom će se radikalno
promijeniti usud naroda.
Razdoblje tranzicije. Uvod u monarhiju presudno je vrijeme izraelske
povijesti. Razdoblje Sudaca, vrijeme je u kojem Izraelska zajednica prolazi kroz
tranziciju od ‘amfiktionije’, dakle ustroja labavog konfederativnog uređenja odnosa
između izraelskih plemena, sada prema monarhijskom ustroju kraljevstva.
Knjiga Sudaca i 1 Samuelova, mjesta su biblijskog teksta koji portretiraju i
kavlificiraju ovo razdoblje tranzicije. U tekstualnom smislu kritična točka ove
tranzicije nalazi se u 1Sam 8; 12:1-12.
Uspostavom monarhije dolazi do radikalnog i višestrukog pomaka u povijesti
Izraela. Uz političke promjene dolaskom potpuno novog i drugačijeg sustava,
reflektira se i dotiče se vjere i vjerskog života naroda. Vrhunac tih promjena dostići
će se u vrijeme kralja Solomona do 962 god.
6 Zanimljivo je primjetiti da se upravo u to vrijeme ograničava i raslojava proročki pokret.
7 vidi : “Jahvista” u “Petoknjižje:Pregled i Uvod”
8 prethodno njegovoj proročkoj ulozi kada Mojsije ulazi u socio-politički angažman taj postaje neuspješan i
kontraproduktivan, cf. Izl 2:11-15
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
7
2.5 Kralj Salomon.
Već smo vidjeli u kakavom političkom kontekstu nastaje (narodna) svijest
koja je pod paskom i upravom dominacije kralja i monarhije u Izraelu.
Razdoblje kralja Salomona najzornija je slika dominantnog imperijalnog
sustava. Širenje i napredak kraljevstva u vrijeme kralja Salomona očituje se i
karakteriziraju ga tri ‘ostvarenja’: (a) društvo obilja i bogatstva; (b) socijalna tlaka;
(c) organizacija ‘državne’ religije
Obilje i blagostanje. Svaki dominantni sustav počiva na obećanju ‘meda i
mlijeka’. Čini se da za razliku od oskudice u vrijeme Mojsija i egipatskog ropstva,9
sada u vrijeme vladanja kralja Salomona postoje okolnosti blagostnja i napretka,
“Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i
pili i bili sretni” (1Kr 4:20).
Tako barem izgleda, ako pozorno ne čitamo daljnji tekst u kojem se opisuje
ipak malo drugačija stvarnost. Evidentno je ipak da je cjelokupna državna mašinerija
bila upregnuta da “opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim
stolom” (1Kr 5:7). Jasno je stoga da obilje i blagostanje nisu ravnomjerno i
demokratično bili raspodjeljivani u kraljevstvu.
Socijalna tlaka. Opresivna socijalna politika već se dade iščitati iz
spomenutog političkog programa obilja i blagostanja, ali za povlaštene.
Istini za volju, o neizbježnoj opresivnoj kraljevoj politici bilo je već
upozorenja (1Sam 8) u vrijeme biranja prvog kralja Izraela. To je, kako smo već
vidjeli, bilo razdoblje tranzicije i krize u kojem je stasao i proročki pokret. Zapravo
upravo je upozorenje o nadolazećem opresivnom monarhijskom sustavu izalzilo iz
usta proroka Samuela.
Izvor sveg blagostanja, dakle, zapravo počiva na aktivnoj opresivnoj politici
kralja i kraljevskog aparata. O tlaki koja vlada nad osiromašenim pukom jasno
govori prorok Amos (Amos 4:1; 5:7-13)…
Organizacija državne religije. Kroz burnu povijest Izraela Bog Jahve
predvodio je svoj narod a Njegove manifestacije očitovale su Boga osobnoga i
slobodnoga od organizacijskih stega. “Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti
sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek” (1Kr 8:12). Ovo ‘da u njemu
9 Izl 12:8-11; 16
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
8
prebivaš zauvijek’ može se iščitavati i kao nastojanje da se Boga ograniči, maltene
zatoči na jednu svetu lokaciju. Od Boga koji je esencijalno osobni Bog, numen
personale, čini se kako postoje sklonosti da se Jahvu organizira i ograniči. 10
10
vidi o tome J.Ratzinger, “Uvod u kršćanstvo”, str.96
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
9
3. ALTERNATIVNA SVIJEST
3.1 Činim nešto novo (Iz 43)
Kao što je dominantna svijest proizvod dominantnog okruženja i kulture
sukladno tome kontra-kulturalna zajednica teži prema stvaranju alternativne svijesti
i to ne kao poboljšanje postojeće dominantne kulture i svijesti nego poptuna zamjena
novim.
3.2 Osnove alternativne svijesti:
Anticipacija. Osnovna karakteristika alternativne i proročke svijesti jest nada i
žarko iščekivanje novoga i drugačijega. Proročka anticipacija novoga nije pasivna,
ali ona isto tako nije aktivizam ili revolucija.
Kritika dominantne svijesti. Proročki alternativna svijest vrši procjenu i
kritički preispituje vrijednost dominantnog okruženja. Zapravo trebali bismo
preciznije kazati da se proročka kritika usmjeruje ne samo i jedino na sustav nego i
na plod takvog sustava, dakle, svijest kao rezultat dominantne kulture.
Zadatak (3.1)
Što je to što proroka ne čini klasičnim revolucionarom ?
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
10
4. PROROK I NJEGOVO OKRUŽENJE
4.1 Prošlost i budućnost
Sudar budućnosti u sadašnjosti. Biblijski prorok je utoliko zaintrigriran
budućnošću koliko se ona sudara sa sadašnjim trenutkom.
Sadašnjost kao konzervirana prošlost. Proroku je nerijetko zadana stvranost u
kojoj glavnu riječ ima prošlost, i to u onom smislu konzerviranja i stalnom
(pr)oživljavanju prošlih dana, čak i kada je riječ o zatočeništvu ‘slavnoj prošlosti’.
Prorok se ne upravlja na pojedinačne probleme dominantne kulture, niti
‘skače’ s jednog predmeta interesa na drugi. Prorok se upravlja i zahvaća cjelinu.
Priziva svijest o drugačijem sustavu. Proroku je u zadatku podići i
‘prihranjivati’ svijest o alternativi dominantnoj svijesti i kulturi 11
. Ili možda
drugačijim riječima: ‘da prizove u svijest mogućnost, uznjeguje i podigne svijest i
shvaćanje alternativno precepcijama dominantne kulture i svijesti.’ Poroditi
alternativnu svijest.
4.2 Zašto prorok nije revolucionar ?
Poboljšanje ili zamjena? Prorokova dugoročna zadaća je ne da tek poboljša ili
unaprijedi postojeći sustav već da ga potpuno razgradi, ‘demontira’ i zamjeni novom
zajednicom i sustavom sa drugačijom svijesti. Ali prorok nije revolucionar !
Zašto?12
Prorok nije revolucionar. Prorok radi na svijesti. U tom smislu on je više
od revolucionara. Proročka kritika po tome nadilazi revolucionarnog inspiriranog
kritičara društva.
Osnove proročkog zadatka. Kritika dominantne zajednice ali i promjena
svijesti. Uz kritičku ocjenu dominantnog sustava i osvještenje obamrlog i otupjelog
naroda prorokova zadaća uključuje utjehu i osposobljenje naroda. Proroci Izaija i
Jeremija pravi su primjeri komplementarnosti ovih zadataka.
Kršćanska svijest trebala bi biti istovjetna takvoj proročkoj alternativnoj
svijesti obzirom na dominantne kulture usred kojih opstoji. Ovakva bi svijest trebala
biti inherentnim dijelom onoga načela iz eklezijalne povijesti koji uvijek iznova
11
Kao što je u crkveno povijesnom pogledu, ‘karizmatski pokret’ alternativa tradicijskom pentekostalizmu; ili kao
što će u suvremenom socio-ekonomskom smislu ‘pokret zelenih’ biti alternativa ‘konzumerizmu’. U eklezijalnoj
povijesti Reformacija nastoji biti alternativna svijest dominantnom Rimokatoličanstvu …etc. 12
p. ne smjera nasilnoj pobuni i odstranjivanju dominantne zajednice i njene kulture. Namjesto toga prorok u svojoj
zadaći ima osvještenje i poziv za promjenom svijesti. U domianntnu kulturu unosi alternativnu svijest.
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
11
proaktivno traži trajnu promjenu u Crkvi, po načelu ‘ecclesia semper reformanda’.
Tako bi kršćanska Crkva imala pripadajući joj proročki mandat.
Zadatak (4.1)
Ako se uspostavi alternativna kontra-kulturalna zajednica.Može li i ona sama
zadobiti oznake imperijalne svijesti? Razloži na primjeru !
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
12
5. PROROČKA KRITIKA I OSPOSOBLJAVANJE
5.1 Dvostruko poslanje proroka
Kada bismo sveli sve zadatke i aktivnosti starozavjetnog proroka na neki
zajednički nazivnik dobili bismo kao rezultat dvojako poslanje i zadatak biblijskog
proroka. Kritika i osposobljavanje za novo i drugačije (alternativno).
5.2 Kritika
U popularnom mentalnom sklopu kritika više svega ima negativni prizvuk i
uglavnom znači ‘traženje grešaka’.13
Proročka je kritika procjena stanja,
vrednovanje i valorizacija.
Polazne točke procjene. Proročka se kritika kao procjena stanja temelji na
dvije pretpostavke. To je (a) predočenje stvarnog stanja (vizualizacija i iamginacija),
Vidi: Artikulacija kritike, i (b) komunikacija nade temeljene na obećanju (Rim 5:8)
5.3 Mobilizacija svijesti
Buđenje osjetila. Dok je buđenje svijesti dio proročke kritike ono samo po sebi
nebi bilo dostatno ukoliko prorok nije u stanju osposobiti obamrle i očajne.
5.4 Artikulacija i dinamika proročke kritike
Retorika i jezik proroka. Artikulacija proročke kritike. Biblijski prorok
usmjeren prema promjeni u procesu stvaranja alternativne svijesti kao instrument
komunikacije koristi karakterističnu retoriku i jezik.
Proročka retorika, jest govor suosjećanja i empatije. Dinamika retorike
karakteristične za imperijalnu svijest jest ciničnost i apatičnost.14
Metafora. Jezik figure i metafora tipičan je instrument proročke komunikacije.
Proročka vizualizacija. Razlog tome je nastojanje da se vizualizira i predstavi, kako
s jedne strane nađeno stanje stvari, ali isto tako i mogućnost za novim i
alternativnim.
Proročka vizualizacija. Stilski proročka literatura uglavnom je temeljena na
poetičnom izrazu. To je vizualizacija artikulirana bogatim figurativnim i
metaforičkim jezikom i dinamičnom scenografijom.
13
Kada se kaže da se nekoga ili nešto ‘kritizira’ to je tada uglavnom negativno i/ili destruktivno. 14
Cf. Knjiga Propovjednika
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
13
Ekspresivnost i imaginacija važan je element artikulacije proročke kritike.
Sposobnost zamišljanja i predstavljanja (imaginacija) dolazećega i novoga neotuđivi
je i pripadajući dio proročke anticipacije i prethodi implementaciji (realizaciji)
anticipiranoga.15
Proročki jezik Izaije proroka. Uz mnogovrsnost metaforičnog izraza u Izaije
ipak postoje neki omiljeni motivi koje ovaj prorok koristi. U elementima njegova
stilu nerijetko se nađu inverzije (kontraste) objedinjene sa ironijom.
Dva su učestala motiva koja koristi ovaj prorok. Motiv dolazećeg pravog
mesijanskog kralja i njegovo krunjenje (Iz 40:9-11;52:7), jedan je od omiljelih
motiva proroka Izaije. Metafora trudne žene i majke (Iz 49:14-15; 54:1) drugi je
motiv koji prorok koristi da prikaže trpljenje, ali i rađanje novoga.
Zadatak (5.3)
Gdje su sličnosti ali i razlike u jeziku i nastupu obzirom na obamrlu svijest i
probuđenu alternativnu? Uzmi primjere iz života Izraelaca u Egiptu ! (Izl 2:23-25;
3:7-12; 5:15-23; 11:6-8; 12:29-34)
Zadatak (5.4)
U artikulaciji proročkog zadatka i navještaju nade, proroci Izaija i Jeremija
nastupaju nadopunjujuće. U čemu se sastoji njihova komplementarnost i kako to oni
rade ?
15
Nije slučajnost što Isus u Novozavjetnim naučavanjima koristi figurativne i neliterarne alate u svom izrazu. Nije li
se upravo i u suvremenim totalitarnim režimima priječio slobodni umjetnički izraz koji zapravo na ovaj ili onaj način
imaginacijom izražava anticipiranu alternativnu stvarnost. U literarnom djelu za to je tipičan poetični izraz.
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
14
G L O S A R I J Važnijih i učestalo uporabljanih pojmova i riječi
POJAM OPISNO (hr. / eng.) IZVOD
alternativni drugi,
mutually exclusive
lat. ‘alter’. Traditional view that there can only be one of two alternatives.
Because ‘other (of two) can no longer be maintained
anticipacija očekivati,
look forward, consider, expect
eng. to be aware of something in advance and take suitable action;
imminence; confidence; wait up for
svjesnost stanje svijesti,
state of being conscious
kritika prijekor, procjena,primjedba,
critical remark (!)
eng. two senses: one adverse (finding fault; censure (!!); the other
evaluative (realm of assessment or evaluation=hr. ‘procjena’)
vapaj povik boli, (usklik veselja)
exclaim, utterance of grief, fear, joy
očaj beznađe, prestati nadati se
complete loss of hope,
eng. giving up all hope or expectation, no way out, Job 2:9 ‘curse God and
die’
Cf. religijski, iz religije groba, stcsl. ‘otčaj’; od ‘čajati’ (čekati)
dominantni (pre)vladavajući,vodeći....
prevailing, most influential, ruling,
eng. chief: hegemonic; overruling; principal, paramount, preeminent;
controlling: regulative; sovereign: royal, kingly, imperial (“every inch a
king”, Shakespeare)
lat. ‘dominus’ (gospodin, gospodar)
osposobiti uključiti, animirati
infuse energy into..provide energy for.
eng. animate; kindle: 2Tim 1:6 “rekindle the gift of God”; motivate; set in
motion; compel; spark
Proročki pokret i proroci SZ
Danijel BERKOVIĆ
15
POJAM OPISNO (hr. / eng.) IZVOD
angažman zahvatiti, uključiti
bind by promise, take part in…
eng. take on: enter the ring or arena; commit
žal, patos žalost, tuga,bol,
deep sorrow
eng. sorrow: care, heartgrief; pain: stress, dolor, pang; unpleasantness:
unsatisfaction, joylessness, grimness, passion narrative (u smislu neugode)
hr. (odatle) ‘patetičan’, ‘pasija’ (muka)
imaginacija sposobnost zamišljanja,
mental faculty, creative faculty
eng. imaginative: not real (to have imaginary fears), utopian; imaginative :
faculty of imagination (artistic), exciting, (“that inward eye..”), visualize,
envisioning (vision)
lat. imago
imperijalni vladarski, carski, Vidi: dominantan
of state..cf. imperialism
gnjev srditost, ogorčenje,
anger excited by …
eng. disapproval: dim view, low opinion, adverse judgment (judgmental),
disappointment, criticism: fault finding, hypercriticism; reproof: lecture,
sermon, admonition, correction
obamrlost tup, neosjetljiv,
deprived of feeling or power of motion
eng. deaden: dull, stupefy; insensible: impassible, uncompassionate
hr. umrtviti
obrazac primjer,
pattern
eng. model: criterion, classic example, urtext, locus classicus, antetype
tradicija predaja, običaj,
custom handed down,
eng. rule: norm, rule of action,imperative, convention; custom: habit,
standard behaviour, way of life
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
16
6. PROROCI OSMOGA STOLJEĆA
6.1 Raspad ujedinjenog kraljevstva
Jeroboamov izbor. Izrael kao kraljevstvo dijeli se na dva dijela. Raspad
jedinstvenog Izraela - na Judeju i Izrael (1Kr 11:41 – 13:34), događa se nakon
velikog i uspješnog kraljevstva predvođenog kraljem Salamonom. Roboam, sin
pokojnog kralja Salomona, trebao se zakraljiti nad cjelim Izraelom, u Šekemu
(12:1).
Još za života kralja Salomona, nastala je pobuna protiv kralja, predvođena
Jeroboamom, jednim od kraljevih upravitelja (1Kr 11:26-40). Pa se čini kako je
zapravo dvorsko-politička spletka glavni razlogo propasti ujedinjenog kraljevstva
Izraela ?
O tom Jeroboamu kao službeniku kralja Salomona i neposrednom razlogu
pobune, rečeno je slijedeće - «On je bio u službi Salamonovoj i podigao je ruku
protiv kralja. Evo razloga njegove pobune...Taj Jeroboam bija še valjan
čovjek...susrete ga prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih
dvojca u polju..» (11:26,29). Jeroboamu će po tom proroštvu pripasti 'deset
plemena', to će biti 'Izrael', sjeverno kraljevstvo, sa sjedištem u Samariji (1Kr 12:16;
2Ljet 10). Ovdje se ipak pojavljuje i jedan drugi element u razvoju cijele
pripovijesti, a odnosi se na još uvijek i ipak Jahvine ingerencije u monarhijskoj
strukturi i vlasti u Izraelu.
Proročka forma za kraljevog nasljednika. Pripovijest koja slijedi primjer je
osobite literarne forme proročkog naviještanja koje se odnosi na nasljedništvo
kraljevskog prijestolja. Istovrsnu literarnu formu nalazimo i u 1Kr 14:1-20 gdje se
postavlja pitanje nasljednika kralja Jeroboama. Isto tako u 2Sam 7 gdje je riječ o
Davidovu nasljedniku.
Ova literarna podvrsta proročkih govora kao temeljni razlog ima prikazati
kako će se očitovati Jahvin autoritet a u odnosu na prijenos i uspostavu nove
kraljevske vlasti.
U osnovi forme ovakvog proročkog naviještanja stoji nekoliko zajedničkih
elemenata. Prije svega tu je (a) simbolični element (1Kr 11:30) ili neko početno
prikrivanje u cijeloj priči (1Kr 14); često koristeći i neku prispodobu (2Sam 7:5-7);
potom slijedi (b) Božji nalog i pojašnjenje (11:34), ovdje se izriče Božji sud i odluka
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
17
(1Kr 31b; 1Kr 14:7; 2Sam 7:8), i konačno (c) Božje imenovanje, instalacija kralja
koji bi trebao biti izvršitelj Božje vlasti (1Kr 11:35-37; 1Kr 14:14; 2Sam 7:12).
Sve ovo pokazuje da Jahve zapravo ne prihvaća monarhijski automatizam u
nasljedničkom preuzimanju kraljevske vlasti. Jer, vlast i autoritet kralja trebalo bi i
dalje biti po Jahvinom izboru i/ili obećanju (11:32 «zbog sluge mojega Davida i
Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih»). Svrha je i
namjera da kralj bude onaj koji je po Jahvinom 'srcu', kako je to izrečeno za Davida
u Dj 13:22 «Našao sam Davida, sina Jesejava, čovjeka po mom srcu, koji će ispuniti
sve što je meni po volji».
Jahve ipak zadržava isključivo pravo da odlučuje što će se i kako događati sa
Izraelom !!! Stoga se i u cijeloj ovoj pripovijesti oko Jeroboama jasno izražava ova
Božja suverenost i ingerencija u kraljevskim poslovima – «Tebe ću uzeti da
kraljuješ..» (11:37) – ali će se to iznenađujuće naskoro ticati i samoga Jeroboama
kada jednom postane kraljem (1Kr 14:8,14).
Jeroboam je nakon političkog raskola, Izraelu, sjevernom kraljevstvu za
kraljevski grad uspostavio Šekem (1Kr 12:25). Iz ne sasvim jasnih razloga nakon
nekog vremena napustio je Šekem i prijestolje preselio u Penuel. Tek kasnije u
vrijeme kralja Omrija Samarija postaje kraljevskim gradom.
Roboam. Roboamova bahatost bio je samo još jedan element u cijeloj
pripovijesti o raspadu kraljevstva Izraela. Slijedeći proroštvo Ahije, Roboam
Salamonov sin, zavladati će samo nad dva plemena, Judom i Benjaminom (1Kr
12:17,21), to će biti 'Judeja', južno kraljevstvo, sa sjedištem u Jeruzalemu («Potom
se kralj roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati» 2Ljet 12:13).
Šekem. «Roboam ode u Šekem...» (12:1) govori o značaju Šekema još iz dana
Jošue (Još 24:25) i sklapanja (obnavljanja ?) Saveza između izraelskih plemena i
Jahve; što ujedno ukazuje i na činjenicu da je Šekem bio svojevrsno vjersko središte
izraelske tadašnje plemenske konfederacije.
Zanimljivo je da je Roboam našao za potrebno da ode i bude imenovan
kraljem u Šekemu, a ne u Jeruzalemu gdje je stolovao i njegov otac kralj Salamon,
kao i prije njega kralj David ?
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
18
Roboam kao pravi kraljevski nasljednik vrlo vjerojatno je imao vojnih
mogućnosti da silom zaustavi pobunu i odvajanje ostalih izraelskih plemena. No,
tada mu za to nije išlo na ruku činjenica da se nakon smrti kralja Salamona pojavila
vojna prijetnja koja je dolazila iz Egipta.
Egipatsko kraljevstvo sada nakon snažnog Salamona, naslutilo je svoju priliku
da podijeli i zavlada cijelim Izraelom. Tako je Roboam bio prisiljen svu svoju
vojnu moć usmjeriti u obrani od Egipćana.– «Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i
ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. Ali pete godine Roboamova
kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem» (2Ljet 12:2; 11:5).
Vjerske promjene u Izraelu. Osim političkog rascjepa slijede i značajne vjerske
pomjene sa značajnim posljedicama. Judeja je 'zauzela' Jeruzalem u kojem je već
bilo jedinstveno i zajedničko vjersko središte sa Hramom i Svetištem. Jeroboama sa
Izraelom i deset preostalih plemena brine moguće osipanje naroda kojeg po vjerskoj
naravi stvari vuče prema Jeruzalemu.
Jeroboam stoga donosi političku, odluku o uspostavi novih vjerskih središta u
Betelu i Danu (1Kr 12:26). U ovoj odluci bio je i osobni strah, jer ako se Izraelci
počnu vraćati Roboamu, njega Jeroboama će smaknuti (12:27b). Politički je zato
trebalo učvrstiti granice; a izgleda da je za koheziju naroda i kraljevstva vjera
osobito važni faktor. Jeroboam je stoga, iskoristivši već od prije Izraelu posvećena
mjesta (Betel i Dan), prionuo postavljanju jednog cijelog vjerskog sustava –
sagradio je hramove, žrtvenike i uspostavio svećenstvo (12:31-33).
Središta dvaju kraljevstva. Nakon raspada jedinstvenog Izraela, sjedišta dvaju
novonastalih malih kraljevstava bili su za južno kraljevstvo (Judeju) Jeruzalem, dok
je u početku sjevernom kraljevstvu (Izrael) sjedište bilo Tirsa (cf. 1Kr 15:33,
16:6,8).
Samarija.Tek kasnije izraelski kralj Omri, nakon šest godina vladanja u Tirsi,
uspostavi novo sjedište kraljevstva u Smariji. «U Tirsi je kraljevao šest godina.
Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po
imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija» (1Kr 16:23-25).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
19
Omri te njegov sin i nasljednik-kralj Ahab podigli su veličanstvenu palaču u
novoizgrađenom gradu Samariji. Posebno je u izgradnji Samarije dojmljiva bila
osobitost gradskih zidina i zidarski radovi za koje se smatra da su bili jedno od
najkvalitetnijih radova za svoje vrijeme.
Jeruzalem. Jeruzalem je već u prvim godinama kraljevanja Roboama napao i
opljačkao faraon Šišak (1Kr 14:25-28).
Kasnije su grad i Hram ponovno bili u jadnom stanju kao rezultat rastrošnosti
kralja Joaša (2Kr 11-12).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
20
6.2 Osmo stoljeće
Asirija i Babilon. Osmo stoljeće potpuno je u znaku Asirskog carstva,
osvajanja i deportacije židova iz Izraela, i konačno pad Samarije (721). To je vrlo
snažni i agresivni uspon Asirije, a njen utjecaj te globalna vlast trajati će cjelo jedno
stoljeće sve do Asurbanipala (668-627). To je razdoblje u kojem zapravo cijelim
tada poznatim svijetom vlada Asirsko carstvo. U Izraelu i Judeji to je vrijeme
djelovanja proroka Hošee, Amosa (u Izraelu), te Mihej i Izaija (u Judi). Tek po
slabljenju Asirije doći će do smjene na svjetskoj povijesnoj pozornici dolaskom
nove supersile - novog Babilonskog carstva.
Sredinom osmog stoljeća (745) i pojavom novog cara, Tiglat Pilesera stvara
se snažno asirsko carstvo poduprlom čvrstim vojnim institucijama.
Slabljenjem Asirije i na kraju vladavinom cara Asurbanipala Asirija poklekne
pod novim carstvom Babilonom; pa je sedmo stoljeće u cjelosti pripalo Babilonu
kao novoj sili na sceni povijesti.
Tiglat Pileser III Asirija postaje ne samo najsnažnija vojna sila u regiji, nego i
ujedinjujuća sila. Pod vodstvom Tiglat Pilesera, asirska vladavina zaokružuje cijeli
tadašnji svijet. Nema tada carstva koje bi se ovoj sili oduprlo.
U takvom odnosu snaga, i mala kraljevstva poput Izraela i Jude nisu imali
šanse zadržati nezavisnost. Pod silom Tiglat Pilesera prvo pada Izrael, kojim je tada
vladao kralj Pekah (737-732). Asirci tada deportiraju prvu skupinu izraelskog
stanovništva u Asiriju (cf.2Kr 15:27-29 «I odveo je stanovništvo u Asiriju»). Kasnije
pod vladavinom drugih asirskih careva pada i Juda.
Asirski carevi. I u godinama nakon Tiglat Pilesera Asirijom i okolnim
narodima upravljaju sve uspješni asirski vladari i osvajači. To su bili Salmanasar
(727-722), Sargon II (721-705), Sanherib (704-691). Svi su ovi asirski carevi
odigrali sudbonosnu ulogu za mali Izrael i Judu. Stanovništvo ovih kraljevstava ovi
asirski carevi redom su deportirali u Asiriju.
Niniva. Središte tog asirskog carstva bilo je za ono vrijeme, Niniva, grad
ogroman i prava metropola.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
21
6.3 Amos
Okolnosti osmoga stoljeća.
Prva polovica osmog stoljeća, sve do negdje 750 god za oba kraljevstva bilo je
relativno povoljno razdoblje. U Judeji na jugu to je vrijeme kada je vladao kralj
Uzija (2Ljet 26:1); sjevernim kraljevstvom Izraelom upravlja tada kralj Jeroboam II
(2Kr 14:23).
Osnovni razlog tom relativnom miru i prosperitetu za ova mala kraljevstva jest
činjenica da na globalnoj povijesnoj sceni u tom kratkom razdoblju nije bilo neke
velike svjetske sile koja bi uznemiravala Judeju i Izrael 16
. Egipat i Damask (Sirija)
bili su relativno slabi, a Asirija tek u usponu.
Judeja. U Judeji tada uspješno vlada kralj Uzija. U tom je razdoblju Judeja
bila uspješna, u vjerskom, političkom i socijalnom pogledu. Njegova vlast bila je
dugotrajna (52 godine), okrunjena značajnim građevinskim poduhvatima i
pobjedama na bojnom polju, 'njegov se glas pronio do Egipta' (2Ljet 26).
Izrael. Na sjeveru u Izraelu na vlasti je Jeroboam II. Kao i Uzija u Judeji,
Jeroboam II u Izraelu na vlasti je relativno dugo (41 godinu). Ali već nakon njegove
vladavine Izraelu slijedi u kratkom razdoblju uz mnoge spletke i dvorska ubojstva
smjene nekoliko vladara (Zaharija,Šalum,Menahem i Pekahja).
Treba naglasiti da je sveukupno stanje bilo zapravo tek relativno mirno.
Naime, već i prije vladavine Jeroboama II situacija nije bila sasvim stabilna. Još u
vrijeme izraelskog kralja Joahaza, Damask (Aram,Sirija) je pljačkao i napastovao
Izrael predvođeni sirijskim kraljem Hazaelom i sinom mu Ben-Hadadom (1Kr 13:1-
9).
Za razliku od relativno mirne prve polovine, druga polovina osmoga stoljeća
svjedoči nagle i velike promjene na povijesnoj svjetskoj sceni.
Na samom kraju vladavine Uzije (Azarja) u Judeji Asirija je u naglom usponu
posebno zahvaljujući asirskom kralju Tiglat Pileseru koji u vrijeme vladanja kralja
Pekaha u Izraelu zauzima mnoge krajeve i odvodi mnoge Izraelce u Asiriju («I
odveo je stanovništvo u Asiriju» 2Kr 15:27-29).
16
u vrijeme 9 st napast kralju Ahabu bio je Damask (Sirija,Aram).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
22
Amos prorok
Pastirska zbirka proroštava. Amos ima posebno mjesto u proročkim spisima
Staroga zavjeta, i nekoliko je razloga toj posebnosti.
Osobitosti knjige proroka Amosa. Knjiga proroka Amosa (a) od 12 proroka,
prva je zapisana zbirka proročkih navještaja jednog proroka, i sačuvana kao zasebna
knjiga. Time utemeljuje jednu novu tradiciju 'pisanih' proroštava. Začetnik je
zapisivanja proroštava (3:8b) (b) osim toga, Amos pastir, nije pripadao proročkoj
tradiciji i 'profesionalnom' proročkom krugu («Nisam bio prorok ni proročki sin-
odgovori Amos Amasji-bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze
od stadsa i Jahve mi reče: 'Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu» 7:14).
Amos nije bio protivnik proročke škole i proroka; no ono čemu se protivio bila
je korupcija nekih od tih proroka («Ja podigoh proroke između vaših sinova i
nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi» 2:11); dapače, Amos
nije tek neki novi 'prorok-zapisivač' proroštava nego izvršitelj Božjega poziva -
«Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje» (3:8b) (cf. Jer 14:14).
Pastir Amos. Amos je bio pastir (noqed) iz Tekoe (1:1) blizu Jeruzalema. On i
sam za sebe kaže, «Nisam bio prorok ni proročki sin..bio sam stočar (boqer) i gajio
sam divlje smokve» (7:14). Amos nije bio imućan, dapače bio je siromašan pastir.
Evidentno je navedenih redaka da Amos nije mogao biti imućan uzgajivač stoke,
pošto je morao još dodatno zarađivati uzgajajući 'divlje smokve' (~ymiq.vi sleAb).
Južnjak prorokuje Sjeveru. Iako tek običan pastir (7:14) koji dolazi iz Južnog
kraljevstva (Judeje); niti pripadnik proročke tradicije, Amos se nije dao zaustaviti da
uputi svoj proročki navještaj Izraelu (Sjevernom kraljevstvu). «Amasja svećenik
betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: Amos se urotio protiv tebe usred
doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi» (7:10) 17
.
Amos, iako južnjak, bio je aktivan u Sjevernom kraljevstvu u vrijeme najjače
vladavine Jeroboama II; i to upravo u Betelu vjerskom središtu koje je uspostavio
17
riječ je o kralju Jeroboamu II sinu izraelskog kralja Joaša (2Kr 14:23 «Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja
Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev»).
U Judeji otprilike u istom razdoblju vladao je Joaš, a potom njegov sin (drugim imenom Ahazja) kralj Judeje («Trideset i
sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov(Ahazja), izraelskim kraljem u Samarij» 2Kr
13:10) ( cf. 12:1; 2Ljet 21:17, 22:1).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
23
još Jeroboam nakon raspada ujedinjenog Izraela. Ovakvom aktivnosti proroka
Amosa, dade se naslutiti, da iako politički razdvojeni na Sjeverno i Južno
kraljevstvo Izraelce je još uvijek ezala zajednička vjerska baština i Savez.
No, Sjevernjački svećenik, Amasja traži od Amosa da se vrati natrag u svoj
kraj. «Amasja reče Amosu: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i
ondje prorokuj! Ali u Betel da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište,
kraljevski hram» (7:12-13).
Proroštva Amosa. Amos se usredotočuje na dvije osnovne teme koje
zaokupljaju njegovu pažnju. Jedna tema jest glas protiv tlačenja siromaha i
zloporabe vlasti močnika i veleposjednika. Vodstvo i narodne vođe iskorištavaju
siromahe i obespravljene; ali ih uz to još i od Jahve udaljuju svojim vjerskim
lutanjima (Amos 4).
Druga osnovna tema njegovih proroštava jesu Izraelova vjerska lutanja i
kompromitacija. Izraelci ipak i dalje spokojno obdržavaju vjerske blagdane uz
bogoštovlje koje Jahvinim ušima biva 'dreka' i 'deranje' (5:23; 6.5).
Poziv proroka Amosa. Ne možemo pouzdano reći što se točno dogodilo da je
Amosa napustio svoje stado i posao te krenuo prorokovati. Ipak jasno je da je to bio
poticaj, poziv i žar koji on slikovito pojašnjava u tekstu (3:3-8). «Bio sam stočar i
gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: Idi prorokuj
mojemu narodu Izraelu» (7:14).
Reakcije. Osim toga, obzirom na njegove proročke objave koje su bile
ispunjene naviještajem suda i osude Amos je uskoro izazvao reakciju uz zahtjev da
se udalji i vrati nazad na jug u svoj kraj u Judeju (7:10,12-13).
Amosovo obrazloženje (3:3-8). Kao reakcija ali i pojašnjenje svojeg proročkog
naviještanja u nizu od pet slika, pitanja i odgovora Amos obrazlaže svoj proročki
poziv. Struktura ovog njegovog razlaganja temelji se na nekim očitovanjima
(rezultati) koja su svakako nečime potaknuta (uzroci). Amos u tome nekako ide
'unatraške' – on polazi od posljedica a u potrazi za uzrocima. Prorok u tome želi da
sam čitatelj uvidi ovu logiku i upita se što (ili tko) uzrokuje ova očitovanja.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
24
To da 'dvojica idu zajedno' (očitovanje) svakako mora da je potaknuto (uzrok)
činjenicom njihova dogovora o zajedničkom putu (3:3). Ako 'lav riče u šumi' (3:4),
mora da tome ima neki razlog; uzrok tome jest uhvaćeni plijen....i tako dalje.
Ovih pet slika-pitanja upućuju na odgovor, a zapravo kažu da nema rezultata
(očitovanj,događanja) bez razloga.Tako i zaključuje u 3:8 «Gospod Jahve govori:
tko da ne prorokuje ?».
Stanje naroda.
Iako se vladavina Jeroboama II smatrala relativno mirnom i prosperitetnom,
činjenica je da se to odnosilo ipak na mali dio valstodržaca i privilegiranog
stanovništva.
Teško je ne osvrnuti se na očigledne posljedice još iz vremena uspostave
monarhije (1Sam 8). Jasno je da se u potpunosti raspao sustav oprosne godine i
jubileja povrata imovine i zemlje iz Lev 25:8f.
Otimačina zemlje. Nasuprot drevnom propisu jubilarne godine, narodne vođe i
velikaši iskorištavaju običan puk (Mih 3:1-1 «Čujte sada glavari kuće Jakovljeve,
suci doma Izraelova..»). U tome pak prednjači zaposjedanje i oduzimanje zemlje.
Ovo je uzimalo mnoge oblike otuđivanja zemljišta; od kupovine do jednostavne
otimačine i pljačke. Klasičan primjer tome jest priča o Nabotovu vinogradu i kralju
Ahabu koji je taj vinograd pod svaku cijenu htio pridobiti za sebe (1Kr 21).
Slika stanja odražava i tekst u proroku Ezekielu – «Knez ne smije prisvojiti
ništa od baštine naroda pljačkajući narodni posjed..» (Eze 46:18). Iz osmog
stoljeća, nedugo nakon proroka Amosa, imamo sliku stanja iz riječi proroka Izaije –
«Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne
zauzmete te postanete jedini u zemlji» (Iz 5:8).
Sveukupno stanje naroda u tom je razdoblju pogoršano do te mjere da su neki
Židovi bili prisiljeni sami sebe prodavati u ropstvo svojim židovskim
sunarodnjacima.
Vladavina obijesti. Amos žestoko i uz upotrebu osobitih literarnih oblika i
formi (cf. Hubbard,102) iznosi proročke govore osude na način kako se izrabljuje
vlastiti narod. S jedne strane to je zloporaba vlasti, dok se s druge obijesno uživa u
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
25
nepravedno stečenim bogatstvima. «Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite
na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe..» (4:1)
Da bi još bolje izrazio obijesnu bezbrižnost vladalačkih krugova Amos će se
na njih obrušiti snažnim literarnim izrazom, koristeći ironiju i sarkazam. Iako misle
da Jahvi prinose pjesmu i bogoštovlje, to je zapravo 'dreka' i 'deranje'. «Uklonite od
mene dreku svojih pjesama»; «Deru se uza zvuk harfe» (5:23; 6:5).
Prije izricanja suda, Amos upozorava riječima «Počujte ovu riječ...protiv vas»
(sinovi Izraelovi; krave bašankse; 3:1; 4:1; 5:1). Potom tek slijede riječi suda - (!kel')
3:11; 4.6; 5:16.
Glavni literarni instrumenti u Amosu.
Proroštvo suda. Govori osude i suda uglavnom su predstavljeni u poetskom
obliku, što je i glavni književni oblik u Amosu.
Struktura ove literarne forme ima dvije osnovne točke:
(a) proročko 'otvaranje'. Prorok kao glasnogovornik Božji započinje svoj
govor. Bilo da je to u obliku «Počujte», u prvom licu sa prorokom kao govornikom
(4:1; 5:1) ili je to u trećem licu sa Jahvom kao govornikom «Ovako govori Jahve»
(1:3).
(b) navještaj suda (optužbe) i kazne. Najčešće ovaj dio započinje riječima
«Zato» ili «Stoga». Ali Jahvin sud i kazna ne dolaze proizvoljno i bez prosudbe
(zlo)djela. «Stog ovako govori Jahve Gospod..» (3:11) ili «Jer ovako govori Jahve
domu Izraelovu» (5:4)
Viđenja. U Amosu to su pet viđenja u pogl 7-9 Izvještaji i opisi vizija (viđenja)
najčešće započinju riječima..»Evo što mi pokaza Jahve» ili «Vidjeh Gospoda».
Dolazak spasenja. Am 9:11-15. Spasenje dolazi obećanjem, a ova literarna
forma započinje eshatološkim rječnikom i najčešće formulom: «U dan onaj» (9:11)
ili «Dolaze dani» (9:13).
Slijedi glagol u budućnosti; bilo u 1 licu eg. «U dan ću onaj podići raspalu
kolibu Davidovu» (9:11), ili u 3 licu «Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kada će
orač stizati žeteoca» (9:13). Uz blagoslov tu je i obrat od kazne prema sreći,
«Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela» (9:14).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
26
Sarkazam i ironija. Ciničnost izraza – «Idite samo u Betel» (4:4) (parodija), ili
«Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu» (4:6)
Igra riječi. Kao u 8:1-2 «Kotarica zrela ploda» (#yIq' bWlK.) sa «dozreli za
propast» («dolazi kraj mome narodu»)(#Qeh; aB').
Ponavljanja. Kao pedagoška metoda, služe kao posebni naglasci kojima se
želi potvrditi snaga riječi i Jahvine odluke, ali i probuditi svijest te se usredotočiti na
stvarno stanje stvari.
U 3:3-6 za to koristi u heb. ponavljanje upitne čestice (h]) «Idu li dvojica»
(~yIn:v. Wkl.yEh]); «Riče li lav» (hyEr>a; ga;v.yIh]); «Pada li ptica» (rAPci lPotih] ).
Istom se 'tehnikom' prorok služi da bi potvrdio Jahvinu moć ili odlučnost, tako
«on sazda planine...on tvori zoru» (4:13) ili «on dodirne zemlju...On sazda sebi
prijesto» (9:5-6).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
27
6.4 Hošea
Okolnosti
Nova vremena. Ubrzo nakon smrti izraelskog kralja Jeroboama II (746)18
dolaze iznimno teški dani. Godinu dana nakon njegove smrti, god 745 Asirijom je
zavladao novi kralj Pul 19
(2Kr 15:19). Tiglat Pileser (Pul) odmah je ustrojio
asirijsku vojsku i ubrzo zauzeo Egipat, potom i Babilon.
Nova strategija. Jedan od razloga za strah onoga što će doći jest i nova
osvajačka strategija asirskoga kralja i njegova kraljevstva. Kako bi skršio svaki
nacionalizam u osvojenih naroda i kraljevstava, Tiglat Pileser se odlučuje za jedan
novi sustav vladanja. Stanovništvo osvojenih naroda progoni se iz njihovih zemalja i
odvodi u udaljene krajeve asirskoga carstva. Istovremeno njihove se zemlje
nastanjuju i koloniziraju drugim narodima 20
. Jedan od puteva nastanka etničke
skupine Samarijanaca, po jednom viđenju, jesu kolonizacije stranaca u područje
Samarije u vrijeme asirskog kralja Salmanasara 21
. Židovski će narod od tada nadalje
itekako osjetiti 'novost' ove osvajačke strategije izgnanstva.
Izrael i Judeja. Judeja za razliku od Izraela nešto će dulje očuvati svoj
relativni politički integritet i stabilnost. Za razliku od Judeje propast Izraela bio je
ubrzan njihovim iznimno teškim unutrašnjim stanjem. Nikada do sada, niti poslije, u
Izraelu na dvoru nije bilo tolikih dvorskih spletki i ubojstava. Upravo prorok Hošea
prikazuje svu jad i žestinu ovakve situacije – «U dan kralja našega knezovi
obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. U zavjeri srce im se žari
poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;
poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a
nijedan od njih zazvao me nije» (Hoš 7:5-7).
S kakvom okrutnošću su se odvijale ove intrige i borbe za prijestolje
najbolje svjedoči uspon izraelskog kralja Menahema (2Kr 15:14 i dalje), koji se
uspeo na vlast upravo u vrijeme dolaska asirskoga kralja, kome je Menahem
plaćao danak (15:19) i tako privremeno sebi pribavio 'mir' na prijestolju. S druge
strane to je uspio pod cijenu visokih poreza i pobuna.
18
u to vrijeme u Judeji vlada kralj Uzija (Azarja) 19
također imenom i Tiglat Pileser; cf. 1Ljet 5:26 (?) 20
u sprečavanju nacionalizama ovakve su se metode 'uspješno' koristile i u novijim vremenima, često s drugim nazivima.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
28
Razdoblje djelovanja Hošee. Prorok je započeo svoje proročko djelovanje u
drugoj polovini kraljevanja Jeroboama II (786-746). Još je to vrijeme vladanja
Jehuove loze (dinastije) cf. 1:4 'dom Jehuov'. Unatoč navodima iz 1:1 i Hošeina
djelovanja za vrijeme četiriju judejskih kraljeva, sasvim je vjerojatno da Hošea
nije više proročki djelovao u vrijeme judejskoga kralja Ezekije.
U svakom slučaju on je bio aktivan kao prorok barem još desetak godina
nakon smrti kralja Izraela, Jeroboama II.
Hošea prorok
Prorokov poziv. Proroka Hošea djeluje odmah nakon proroka Amosa. Poziv k
proroštvu iniciran je vrlo osobnim iskustvom, njegove velike ljubavi prema
nemoralnoj ženi.22
Poziv proroku Hošei došao istovremeno sa pozivom da se oženi, i
to da stupi u brak s bludnicom (~ynIWnz> tv,ae).
«Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala,
odmetnuvši se od Jahve!» (1:2)
U svakom slučaju, ključ za razumijevanje poruke proroka Hošee jest
pripovijest o njegovu braku sklopljenom sa Gomer 'kćeri Diblajimovom' (1:2-3) i
sažeto prikazano u prva tri poglavlja.
Prorokova ženidba. Da li je doista došlo do ove ženidbe i braka ostaje
otvoreno pitanje. (a) jedni smatraju da se ipak radi samo o prispodobi a ne i o
stvarnom braku i ženidbi. (b) drugo tumačenje uzima u obzir rašireni vjerski
promiskuitet, pa je shodno tome i svaka djevojka, kriva za (vjerski) nemoral, pa bi
koju god Izraelku da oženi Hošea uzeo bludnicu; ili čak djevojku koja pripada
'hramskoj prostituciji' (c) postoji i tumačenje po kojem je Hošea oženio Izraelku
misleći da je čista da bi tek kasnije ustanovio da je uzeo za ženu koja je prije bila
bludnica. Ovo tumačenje teško se može uklopiti sa samim tekstom po kojem se
upravo upućuje Hošea da uzme bludnicu za ženu (~ynIWnz> tv,ae ^l.-xq; %le).
Prorokov brak. Uzmemo li da se radi o stvarnome braku, tekst nam pak daje
na znanje da radi o ženi koja već živi bludnički, a ne koja će se tek prepustiti
promiskuitetnome životu.
21
viđenje Samarijanaca o njihovoj genezi razlikuje se od Židovskog tumačenja.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
29
Ovdje je Savez između Boga i naroda opisan kao brak u kojem je Jahve suprug
a Izrael supruga. U tom bračnom zavjetu vjernost je pretpostavka braka, koju muž
očekuje od svoje žene. Unatoč tom očekivanju i muževljevoj ljubavi, njegova se
žena okreće preljubništvu, što prijeti rastavom ovoga braka.
Izrael kao preljubnica koja ide za drugim muškarcima, preljubnički okreče se
drugim bogovima - «ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi
djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa»
(3:1) -ovime dovodi u pitanje i sam opstanak braka (Savez).
Motiv i tema
Tema,radnja i motiv. Tema. Tema nekog literarnog djela složena je i slojevita
slika (konceptualizacija). Prikaz te slike ovisan je i začinjene od autorovih pravih
intencija (i.e. 'što je pisac htio reći'). Radnja (zapleti) služe razlaganju teme i
autorove prave namjere.
Motiv. Motiv pak s druge strane treba razlikovati od teme. Motiv je od teme
uži pojam a služi razradi i bližem oslikavanju teme.
Motiv: Brak (Savez). Brak i bračna zajednica kao misao vodilja i prispodoba
biografskog karaktera iz života proroka, usporedno se provlači i oslanja na povijesno
složenu temu Saveza između Jahve i Izraela, kao i Izlaska Izraelaca iz Egipta.
Jahvin izbor Izraela nesumnjivo se isprepliče sa motivom izbora bračne
družice i bračne zajednice, pa je motiv i prispodoba braka neodvojiv od teme Saveza
kao popratnog slijeda događaja Izlaska iz egipatskog ropstva.
Hošeino bračno iskustvo i motiv koji je iskorišten u Hoš 1-3, ključni su za
razumijevanje njegove teologije. Teško da ijedan drugi prorok SZ tako naglašeno i
izričito snažno ocrtava Jahvinu ljubav u kontekstu i okviru upitne bračnog saveza.
Propast. Ali opstanak tog Saveza (braka) sada je pod velikim znakom pitanja.
I Hošea odmah, slično Amosu, ne vidi izlaza osim propasti. Slično kao i kod Amosa
u motivu-viđenju košarice zrelih i pokvarenih smokava gdje je perspektiva propast,
(cf. Amos 8:2 «Moj narod Izraelski dozreo je za propast»); tako i Hošea vidi
budućnost Izraela kao propast («Propast na njih jer se pobuniše protiv mene», 7:13).
22
postoji i drugačije viđenje stvari, da je Hošea oženio ženu koja se potom, prevarivši ga predala bludu, cf. J.Bright, 'A
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
30
Eg: motiv rastave kao slika teme raspada Saveza; istovjetno tome u Amosu
jest motiv truleži (Am 8).
Prizivanje na prošlost
Povijesna retrospektiva. Tema knjige proroka Hošee može biti povijesna
retrospektiva događanja u odnosu naroda (Izraela) i njihova Boga (Jahve), s jedne
strane; te Božji izbor Izraela s druge. Naglašeni aspekt ove povijesne teme jest Božja
inicijativa i odluka da Izrael učini svojim izborom naroda.
Tema tog Jahvinog izbora postaje temelj proročkog navještaja proroka Hošee,
a sva povijesna događanja – Egipat; Božje otkrivenje u Egiptu; bijeg iz Egipta;
iskustvo pustinje i lutanja kroz jalova bespuća - zapleti su radnje koja slijedi u toj
epskoj priči. Sve iapk služi autorovoj intenciji da iskaže pravu temu (?) - ljubav
Božja prema svome narodu, svojoj svojini.
Prizivanje prošlosti. Ovo prizivanje prošlosti i prošlih epohalnih događaja u
tekstu samo potvrđuju da je Bog odista odlučio Izrael učiniti svojim narodom i da od
toga ne želi odstupiti unatoč svega. U ovim prisjećanjima nekoliko pod-tema
zauzimaju važno mjesto:
- aluzija na objavu Božju pod imenom Jahve (1:9 «jer više niste narod moj
i ja vama nisam više Onaj koji jest») (~k,l' hy<h.a,-al{ ykinOa'w >)
- značaj Izlaska (2:16-17 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i
njenu progovorit' srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću
akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje
mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.; 11:1-2)
- iskustvo pustinje (13:4-5) «A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje
egipatske:drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. Ja te
ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se
uzoholi; i tako me zaboraviše» (13:4-5)
History of Israel' (1974), str.260
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
31
6.5 Mihej
Prorok Mihej
Osoba i ime. O proroku Miheju, osim onoga što se nalazi u samom tekstu
knjige, znamo vrlo malo. O njegovu porijeklu postoje dvojbe. Neki misle da je i
Mihej kao i prorok Amos porijeklom iz ruralnih krajeva. Ovo se potkrjepljuje time
što u Miheja nema nekih teoloških naglasaka koji dolaze iz urbanih sredina. Kao što
je recimo odsutnost govora o 'domu Davidovu' što se smatralo stvari 'gradske'
teologije.
Ime. Značenje imena proroka Miheja (hk'ym i) - 'tko je kao Jahve' – u velikom
dijelu ukazuje i na jednu od tema na kojoj prorok temelji svoje proroštvo; Jahvina
veličajnost i neusporedivost.
Suvremenik Izaije
Prorok Mihej ne samo da je suvremenik proroka Izaije, nego po nekima on je
čak bio njegov učenik. U mnogim Mihejevim proroštvima nalazimo odista ne samo
vrlo sličnih motiva i tema, nego u nekim dijelovima i tekstualno, izričaji su sasvim
identični. Osim toga i jedan i drugi kao proroci djelovali su u vrijeme istih judejskih
kraljeva (usporedi: Iza 1:1 i Mih 1:1).
Između ovih dvaju proroka nalazimo sličnosti u proročkim opisim, služeći se
istim motivima, čak i izričajima. Neki od tih usporednosti posebno se odnose na
stanje u kojima se nalaze sami proroci.
proroci i vino: Mih 2:11 «Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja
ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piće", on bi bio prorok narodu ovome ».
O stanju proroka vrlo slično govori i prorok Izaija (28:7):
«Oni posrću od vina,teturaju od žestoka pića:svećenici i proroci od žestoka
pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima,
ljuljaju se sudeći. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,nigdje čista mjesta
nema!».
vidioci koji ne vide: Mih 3:5-7 «Ovako govori Jahve protiv proroka koji moj
narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv
onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. Zato ćete imati noć
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
32
mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima
i dan će za njih pomrčati».
Ili Izaija (29:10-12):
«Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro
glave vaše - vidioce. Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj
knjizi: dade li se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će
odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena." A dade li se kome tko ne zna čitati
govoreći: "Čitaj to!" - on će odvratiti: "Ne znam čitati." ».
Gora doma Jahvina: Mih 4:1-5 «Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma
Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj
će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo
na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! ».
Izaija (2:2-5):
«Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh
svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi,
nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo
u Dom Boga Jakovljeva!».
Podjele teksta u knjizi
Cjeline u tekstu i segmenti Mihejeva proroštva označeni su i razgraničeni
tipičnima proročkim apelom na narod, ili narodno vodstvo – «Čujte, narodi» (1.2),
ili «Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve» (3:1), i po treći puta, «Čujte, dakle riječ
koju govori Jahve» (6:1).
Slijedeći ovakav raspored knjiga proroka Miheja može se podijeliti na njegova
tri proroštva (1:2, 3:1, 6:1) koji svi započinju apelom 'Čujte'!
Okolnosti
Asirija. Mihej već vidi navalu Asiraca i uništenje bahatog i idolopokloničkog
kraljevstva Izraela. Naslov i početak knjige sasvim odgovaraju povijesnoj zbilji
svoga vremena, a to je skori pad Samarije (721), «Učinit ću od Samarije kamenu
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
33
gomilu u polju, ledinu za vinograd» (1:6-7) i Asirija kao glavna prijetnja Izraelu,
«Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore..» (5.4b).
Ali dolazak Asiraca zapravo je dolazak samoga Jahve koji dolazi suditi zemlji
(«Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja!Gospod Jahve protiv vas
će svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga
mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim», 3:2-3).
Jahve koji sudi narodima ili se sudi sa svojim narodom, učestali je motiv
proroka Izaije.
Tematske cjeline
Prorok se tematski usredotočuje na:
- Jahve je neusporediv - naglašavajući Njegovu moć, ali i milost («Tko je
Bog kao ti», 7:18; cf.4:13b).
- Jahvin dolazak (teofanija) - i intervencija («Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga
mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim» 1:2-4)
- Jahvin Ostatak - koji će baštiniti od nade i milosrđa Jahvina (2:12-13; 4:6-
8; 5.2-7;7:18). I opet, da li igrom slučaja, Mihej je ovdje sasvim blizu, temi
koju osobito razvija upravo prorok Izaija.
Ali Mihej također koristi i neke njemu osebujne motiv. Osobito to je motiv
'vrata'. To su 'vrata' Jeruzalema na koja navaljuje neprijatelj, uništava ih i ulazi u
grad (1:9,12), ali uskoro će to biti i točka nade, te prikaz ulaska kralja Jahve koji će
pobjednički ući kroz ova ista 'vrata' u (svoj) grad Jeruzalem.
Sabiranje
Između uništenja, propasti i obnove. Kako smo uočili, Mihej koristi upravo
motiv 'vrata' da istakne ovaj preokret – od proasti pa do nade i obnove.
Ostatak Izraelov, preživjeli, također je rezultat Jahvine intervencije. On će
'sabrati' (2:12, 4:6; 5:2; 7:18) 'Ostatak Izraelov', On će ih smjestiti zajedno (2:12b) i
pobjednički provesti kroz vrata Jeruzalemska.
Jahvino 'sabiranje' Ostatka, i obnova svakako je zajedničko svim prorocima;
ali sve to tek nakon, kako to ističe Mihej, Jeruzalem bude 'polje preoraneo' (3:12),
'Jeuzalem ruševina' – tek potom slijedi sakupljanje Ostatka. U svemu tome vrhunac,
obnove i sabiranja, jest dolazak mesijanskoga kralja (5:1-4).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
34
Parnica
Jedan od učestalih proročkih motiva jest sudska parnica. Prvo proroštvo
proroka Miheja ujedno je i tipičan primjer ove osebujne proročke literarne forme. To
je nešto što učestalo, razrađeno i istančano koristi upravo prorok Izaija; ali i drugi
proroci VIII stoljeća, tako i prorok Hošea:
Hoš 4:1 «Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa
stanovnicima zemlje.» (#r,a'h' ybev.Ay-~[i hw"hyl; byrI yKi laer'f.yI ynEB. hw"hy>-rb;d> W[m.v)
Prorok Izaija, osobito je vičan u uporabi ove literarne forme i to u opisivanju
odnosa Jahve sa svojim narodom ali i sa svim stanovnicima zemlje, «Umuknite
preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i
progovore;zajedno pristupimo k sudu» (41:1).
Pojednostavljeno, osnova strukture sudske parnice, koja se odvija između
Boga Jahve, s jedne strane i Izraela (ili pak svih naroda zemlje) s druge, sadrži neke
elemente uvijek zajedničke ovoj formi.
Prije svega, kao i u stvarnom sudskom procesu – to je pristup i identifikacija
stranak uključenih u spor. Slijedi postupak u kojem se prizivaju svjedoci; vrlo često
Jahve za svjedoke poziva svekoliko stvorenje (Iza 41:1). I konačno, sudska parnica
usredotočuje se na razlaganje spora i iznošenje dokaznog materijala (Iza 41:21).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
35
6.6. Jona
Nomen est omen, ili ime je 'znak', naznačuje nešto o nositelju imena, bilo o
njegovu identitetu, naravi ili sudbi. U starozavjetnom izraelskom razmišljanju već
samo ime osobe ima izrazito veliko značenje i indikativno je za osobu, njezinu
službu, položaj u odnosu na Boga i ljude ili samu sudbinu osobe koja nosi dotično
ime. Promjena imena u SZ tekstu i kontekstu, često je označaval i promjenu
identiteta, promjenu životne orjentacije i poslanja. Tako je, recimo, Jakov, postao
Izrael.
Imajući u vidu važnost i značaj 'imena' u biblijskoj i starozavjetnoj misli,
znakovito je a i nezaobilazno dotaknuti se značaja i značenja Jonina imena. Ono
može biti prilično biti indikativnim za ovu biblijsku knjigu i samog proroka. Naime,
njegovo je ime Jona (hn"Ay) – ili, 'golub', 'golubica'.
Lojalni kraljevski prorok ? Je li Jona bio lojalan prorok kralju Jeroboamu, ne
podižući glasa protiv njegovih zlodjela i vjerskih skretanja?
Jona u svojoj aktivnoj proročkoj službi djelovao je u Izraelu u vrijeme
izraelskog kralja Jeroboama (II) oko 780 god. U to je vrijeme u Judeji vladao
Amasja. 'Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa,
postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev (2Kr 14,23)
Ovaj je prorok, po riječima iz 2 Kraljevima, navijestio da će Jeroboam (II)
iznova pripojiti i vratiti jedan dio izgubljenog teritorija, od Hamata do Mrtvog mora,
što je prilično velik dio teritorija. Vjerojatno se radi o području od Galilejskog
jezera, pa kroz cijelu Jordansku dolinu do Mrtvog mora. 'Prema riječi koju je Jahve,
Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat
Hahefera' (2Kr 14,25).
Ali, Jeroboam je za svoje vladavine 'činio što je zlo u očima Jahvinim', što su
Hošea i Amos, koji su u isto vrijeme prorokovali i djelovali (Hoš 1,1 i Am 1,1),
žestoko kritizirali.
Osobito je to, bez zadrške, i s posebnom dozom ironije i ciničnosti, činio
prorok Amos, 'pastir iz Tekoe' u Judeji (Am 1,1).23
Višekratno je, riječima, 'pustit ću
oganj' (1;7,10,12), na Judeju (2,5) i Izrael, upozoravao na Jahvinu odmazdu.
23
Tekoa, južno od Betlehema i zapadno od Mrtvog mora.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
36
Amos, 'južnjak' iz Judeje prorokuje Izraelu (sjever). Posebno se okomljuje
upravo na Jeroboama. Govori, protiv objesti 'krava bašanskih' (Am 4,1), što je
asocijacija na obijestan i razvratan život samarijskih žena. Zatim i protiv grijeha
idolopoklonstva, gdje Amos u svojem omiljenom stilu, cinično govori, 'idite samo u
Betel i griješite' ( Am 4,4). Izraelskog kralja, Jeroboama stoga obaviještavaju o
aktivnostima tog južnjačkog pridošlice, Amosa: 'Amos se urotio protiv tebe usred
doma Izraelova' (Am 7,10).
Amosu poručuju: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i
ondje prorokuj' (Am 7,12). Hošea je slično oštar protiv Izraela i Jeroboama.
Nema tragova da Jonina proročkog otpora sustavu i uspjesima Jeroboama.
Ostaje stoga otvoreno pitanje, da li je u datim okolnostima, Jona pokazao proročki
otpor ?
Tema knjige proroka Jone
Iako postoje popularne, ponekad i općeprihvaćeni skup tema koje knjiga
proroka Jone pokriva; ostaje upozorenje i pitanje, jesu li samo to i jesu li one zaista
glavne teme nositeljice ove knjige. Evo koje bi bile najproširenije teme kojima se
nerijetko po skraćenom postupku zaključuje zajednički nazivnik ove knjige:
(a) neposlušnost (1,3). Odmah treba reći, Jona, iako Židov i prorok, nije bio
poslan sunarodnjacima Židovima, o kojima u ovoj knjizi jedva da ima riječi.
Kada je riječ o Joninoj neposlušnosti, ne smijemo ovdje zaboraviti da su
mnogi biblijski proroci izražavali svoje neskriveno negodovanje Božjim poslanjem i
pozivom njima.
- Jeremija govori, 'ne umijem ja govoriti:dijete sam' (Jer 1,6);
- Mojsije veli, 'tko sam ja da se uputim faraonu' (Izl 3,11) a kada Jahve ne
popušta, Mojsije uporno nastavlja, 'Oprosti, Gospodine-nastavi Mojsije-ja nikad
nisam bio rječit čovjek' (4,10)
- Izaija pomalo zastrašen teškom i blago rečeno neugodnom porukom koju
ima za prenijeti svom narodu pita Gospoda, 'Dokle, o Gospode?' (Iz 6,11)
- Job skoro da je i nepotrebno reći s koliko se žara, iako nije bio prorok, Job
dao u pregovaranje i prigovaranje Bogu. Bilo mu je čak bilo predloženo da 'prokune
Boga i umre'.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
37
Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog,
jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što
dalje i od Boga.
(b) sebičnost (4,9), zlovolja i depresivnost (4,1f). Možda se ova knjiga pamti i
po stablu i kolibi koju je milostivo Bog priskrbio za jadnog proroka u životnoj
opasnosti pustinjske žege.
(c) Božja milost - mržnja na bezbožnost i grijeh (3,4), ali također milost i
milosrđe(3,10). Mnogi će ovu knjigu pamtiti po temi opomene griješnicima i
prijetnje Božje kazne pred uništenje griješnika, ukoliko se ne pokaju i obrate Bogu.
Iz literarne i tipološke perspektive; mnogi će Jonu upamtiti po pripovijesti o
kitu, velikoj ribi koja guta neposlušnog Jonu, za njih će temeljna i jedina tema
knjige biti Jonina neposlušnost Bogu i neposlušnost uopće. U tom bi se slučaju
knjiga Jone moglo iskoristiti i u pedagoško-odgojne svrhe, djecu zaplašiti što bi im
se sve moglo dogoditi ako ustraju biti neposlušna.
Drugi će Jonu pamtiti po kristološko-tipološkom tumačenju 'znaka Jone':
„Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: ‘Učitelju,
htjeli bismo od tebe vidjeti znak. A on im odgovori: ‘Naraštaj opak i preljubnički znak
traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u
utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri
noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na
propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!“ (Mt 12,39-41)
Iako od svega toga, svega toga ima u ovoj knjizi; učinila bi se nepopravljiva
šteta i nepravda knjizi proroka Jone ukoliko bi se na ovaj način zanemarila sva njena
narativna i teološka složenost. Sve su ovo ipak značajni i vrijedni motivi koji se
provlače kroz ovu knjigu, ali jesu li to odista glavne crte i teme ove biblijske knjige?
Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog,
jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što
dalje i od Boga.
Egzistencijalna pitanja. Reći ćemo da je Jona primarno knjiga
egzistencijalnih pitanja. Pred nama su u ovoj knjizi pitanja čistog opstanka, u smislu
same životne egzistencije,
- opstanak mornara na brodu: ' Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu
bogu i počeli bacati stvari u more da olakšaju brod.' (1,5);
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
38
- Jone, u svojoj suicidalnosti: 'Uzmite me i bacite u more' (1,12) ili
potpomognute eutanazije: 'Potom su zgrabili Jonu i bacili ga u more, a ono se
smirilo istoga časa. Zbog toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su
mu prinijeli žrtvu i učinili zavjete' (1,15-16);
- neminovnost zatora Ninivljana (1,2; 3,4);
- pravednost Jahve, opstanak vjerodostojnosti i pravednost Jahve, u odnosu
na zločince koje će sačuvati i kojima će se smilovati: 'Gospodine, nisam li to
predvidio još dok sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš'
(4,1).
Zašto Jona bježi?
Već smo natuknuli i uočili kako postoji velika sklonost pa i napast da se sva
riješenja knjige proroka Jone pomalo pojednostave, svodeći sve na jedan zajednički
nazivnik – neposlušnost. Ipak, ova knjiga sadrži u sebi daleko veće izazove i pred
nas (po)stavlja neka elementarna vjerska i egzistencijalna pitanja, s kojima se
suočava sam prorok.
Što je Jonu nagnalo na bijeg, na ovakvu reakciju bez biblijskog presedana?
Možda se upravo u tome nalazi osobitost i posebnost ove biblijske knjige – traženje
odgovora na ovo pitanje – zašto Jona bježi?
Nigdje nam tekst jasno i neposredno ne daje na znanje zašto zapravo Jona
bježi. Jona izrijekom ne očituje razlog svoga bijega, osim što to nekim svojim
izjavam pred kraj knjige indirektno izjašnjava. Iako već i sama ideja bijega od Boga,
sasvim je jalov pothvat. I tko bi to trebao bolje znati od samoga proroka, jer, 'Kamo
da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?’ (Ps 139,7).
Budimo dovoljno otvoreni i jasni pa kažimo da se ne možemo zadovoljiti
odgovorom, kako je razlog Jonina bijega jednostavno njegova neposlušnost Bogu,
Božjem pozivu i poslanju. Ispod takvog ponešto jednostavnog odgovora, koji bi nas
eto mogao zadovoljiti; nalaze se mnogo značajnija pitanja i odgovori. Sam tekst
knjige kada ga pažljivije analiziramo, posredno nam daje odgovor.
Ali također moramo primjetiti da je knjiga proroka Jone, knjiga 'otvorenoga
tipa'. Završetak knjige ne daje nam nikakav jasan odgovor što je na kraju s Jonom;
nema nekog jasnog završetka, niti happy end...Ostaje nam da sami donesemo neki
zaključak na koji nas knjiga eventualno kroz svoj tekst vodi.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
39
Jona 1,1-2 Poziv i poslanje
'ustani i idi' (1,2)
Božji imperativ - ustani i idi (%lEô ~Wq) – objašnjava i s dva podatka: (a) grad
velik (glavni grad), važan grad, (b) Bog je svjestan njihove zloće; a pokazuje se
iznova da je Bog Izraela i Bog svih drugih naroda. Zadatak je zahtjevan i u odnosu
na razdaljinu, od Izraela; ali Bog je suverenog autoriteta, i izvan Izraela, on nije
nacionalni Bog; što je evidentno i jedan od razloga ali i pokazatelja da nacionalno
određeni Jona, nalazi zadatak ne baš prihvatljivim.
'propovijedaj protiv' (1,2b)
* 'zloća je njihova prodrla do mene', situacija je takva da traži posebnu Božju
pažnju i intervenciju. Jahve je odlučio nešto poduzeti. To je jasno dato Joni do
znanja.
* 'propovijedaj protiv njega', začudo Jona nije uzeo priliku da 'propovijeda
protiv'? Što je ipak kasnije i izvršio: 'Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena'
(3,4). Za pretpostaviti je da je jedan od glavnih razloga tome što se otvara
eventualnost da će se oni i pokajati ! Što Joni možda ne bi bilo privlačno još ako bi
to sve prošlo u bez nekih represalija za Ninivljane.
'Jona je odlučio pobjeći' (1,3)
Jona jest krenuo, mada u suprotnom smjeru; nije odlučio ostati doma? Kako je
to Jona mislio pobjeći od Boga (hw"+hy> ynEßp.Limi); znajući da se od Boga ne može bježati
zemljopisnim širinama ? Radi se o drugačijem 'bježanju'. Otići daleko od (lica)
Jahve znači i odseliti se u kraj gdje se J. ne štuje; eg. Kajin, (hw"+hy> ynEåp.Limi !yIq:ß aceYEïw:) (Post
4,16); i time otvoriti mogućnost da mu Jahve tamo neće govoriti.
'Gospodin je pokrenuo' (hl'AdG>-x:Wr) lyjiÛhe hw"©hyw:)) (1,4)
Gospodin je započeo...a dalje su se stvari razvijale: vjetar je pokrenuo oluju,
oluja je zaprijetila brodu. Sve je pokrenuto zbog Jone. Sve biblijske oluje; Božji čini
s namjerom.24
'zaspao tvrdim snom' (cf. Post 2,21) (1,5), spava 'kao zaklan' (cf. v.6)
kao što je na Adama Bog spustio 'tvrdi san', kako bi se obavio kirurški zahvat.
Tako deprimirani, kao omamljen, anestetiziran, zaspao je Jona, u zakutku brodskog
potpalublja; da je bio među mornarima, pomagajući, sve bi prije izišlo na vidjelo i
24
Isus i učenici na olujnom jezeru u čamcu
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
40
skratilo agoniju mornara i broda.25
Njegova odluka o raskidu s njegovom
(proročkom) službom i životnim pozivom, uzrokovala je i ovakvo stanje: 'što je
tebi?' (^åL.-hm;) da tako spavaš ?
'ustaj i prizivlji' (ar"äq. ~Wq…) (1,6)
ali kojega boga ? U sinkretističkoj kulturi uvijek postoje tri vrste
'boga'/'bogova': (a) osobni bog, kojeg u osobnim potrebama pojedinac zaziva; (b)
obiteljski bog, u domu u kojem se odrasta, i (c) nacionalni bog, kao zaštitinik
etničke skupine. Kojeg od ovih 'bogova' bi Jona zazivao? Treba sve probati da se
stvari promijene, zato – 'Možda će nas se sjetiti Bog taj'.
'od koga nam dođe ovo zlo' (1,7)
posada uzima sada sasvim evidentnim da je ova nevolja božja kazna (ne zna se
još kojeg boga).
*'ždrijeb' (cf. Izl 28,30, Urim i Tumim; uvijek spremni pred Jahvom da 'nosi
presudu sinova Izraelovih'); slično i u Dj 1,26 kocke za određivanje apostola na
mjesto Jude. Ovim načelom eliminacije, jednog po jednog, na koncu je ostao Jona.
Pretpostavlja se da se radi o kockama sa bijelim i crnim poljima. Dva bijela polja
znače 'Da', dva crna polja 'Ne', crno i bijelo značilo bi, treba bacati ponovno.
'Kaži nam..' – pitanje Joni još uključuje i neke druge mogućnosti o kojima bi
Jona mogao više znati. Možda je ipak netko među posadom kriv pred bogom i
uzrokom ove nevolje.
'štujem Jahvu, Boga nebeskoga' (1,9)
'Boga nebeskoga', pa ima li i kakvog drugog osim nebeskoga boga? Mada je
svaka religija imala i vrhunaravnog boga koji stoluje nad cijelim panteonom bogova.
U množini bogova, svaki je bog bio, bog nečega. Kako da sada Jona kratko i jasno
opiše Jahvu? Čega je on Bog ? Više od litanijskog i formalnog ispovijedanja vjere.
Tek sada svojom ispovjedi vjere ('Bog...koji stvori more i zemlju'), Jona se podsjeća,
biva potaknut na otvorenost. Vjerojatno započinje i svoje priznanje bijega pred
Bogom.
'što da učinimo s tobom' (1,11)
posada koja ne štuje Jahvu, ne može znati kako se ponijeti prema tom Joninom
Bogu – znaju da je Jona kriv, jer je i sam priznao, ali isto tako znaju da on zna bolje
25
omamljenost, pospanost, čak narkolepsija – pozanti su simptomi depresije.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
41
od njih kako sada postupiti, obzirom da je on 'poznavatelj' (štovatelj) toga Boga
Jahve.
'bacite me u more' (1,12)
ubijte me: smrtna kazna; jer ne naznačuje se da Jonu 'žrtvuju' nekom bogu
mora; more će samo poslužiti da se izvrši smrtna kazna. Jona ne izbjegava svoju
odgovornost; i sasvim je svjestan svojeg grijeha.
'ah, Jahve...' (1,14)
poslušali bi Jonu, ali nisu sasvim sigurni, pitajući se mogu li Joni vjerovati,
znajući sve što je učinio ? Obraćaju se sami Jahvi..!
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
42
Jona 2 Tri dana i tri noći
'Gospodin naredi ribi' (hn"m')
Božja namjera i naum je spasiti Jonu. Velika riba stoga nije znak i instrument
Božje kazne nad Jonom. Baš nasuprot. Ribu je Gospodin upotrijebio u svojem planu
spasenja Jone (?)
Završetka prethodnog poglavlja, Jona 1:15-16 može samo značiti da je Jona u
moru izginuo. Nema nikakve druge ili drugačije naznake. Ali početka Jona 2 iznova,
kao i u pogl.1 ukazuje na činjenicu da Gospodin kontrolira i upravlja događanjima.
Riba ne guta Jonu da ga proždrije nego da ga zaštiti i spasi.
*'velika riba', biblijski tekst ni u kojem obliku ne označava vrstu ribe (kit),
jednostavno to je 'velika riba'. Bilo kakvi 'tehnički' detalji o vrsti ribe i slično, ovdje
su nebitni.
'tri dana i noći'
Znak Jone. „Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati
doli znak Jone proroka. Kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako
će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći” (Mat 12,40). Nije, po
analogiji, Jona proveo tri dana i noći u ribi jer je Isus proveo tri dana u grobu, baš
obratno. Čemu onda baš ta tri dana i noći? Je li to samo proizvoljni i slučajni odabir
i period vremena?26
Tri dana i noći. Ni manje ni više. Koncept i normativ u tumačenju 'smrti' i
potencijalnog spasavanja i oživljavanja - u okvirima od tri dana. U nekim se
tekstovima daje do znanja da 'tri dana i noći' jest period u kojem će smrt sasvim
zavladati, ili će pak još postojati mogućnost oživljavanja.27
Po riječima Marte, za
Lazara nema više vjerojatnosti da bude oživljen jer je 'četvrti dan': „Kad je dakle
Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu…Gospodine, već zaudara. Ta
četvrti je dan” (Iv 11,39).
Hoš 6,2: „poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi
ćemo živjeti pred njim” (Hoš 6,2).28
26
usp. Landes G.M. in JBL, 86 (1967); McCasland S.V. The Scriptural Basis of 'on the third day' in JBL,48 (1929) 27
1Sam 30,12 „Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noći ne bijaše ništa jeo i ništa pio”, 2Kr 20,5; 20,8 “Po
kojem ću znaku prepoznati da će me Jahve izliječiti i da ću za tri dana uzići u Dom Jahvin?” 28
'tri dana' traje put do 'dna' Šeola (?), cf. Landes, 449
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
43
Jona između života i smrti. U tom pogledu Jona je u ribi bio na samom rubu
vječne smrti ili života i spasavanja. Cf. Jona 2,7-8 “zauvijek su se za mnom zatvorili
zapori zemlje. Ali si me živa izveo iz jame,Gospodine,Bože moj.Kad mi se život
počeo gasiti, sjetih se Gospodina’.
'pomolio se Gospodinu, svome Bogu' (2,2-3)
Psalam Jone. Jona upućuje vapaj Bogu, pa se sada, u paradigmatskom smislu,
očituje razlika između njegova stanja i uvjeta u 'potpalublju' i 'utrobi' velike ribe.
Vapaj u smrtnoj opasnosti i Gospodinovo izbavljenje - po svojoj formi sukladan je
strukturi Davidovih Psalama.
Bog je Joni milostiv. Jona ovdje, prvi puta počinje Bogu zahvaljivati: „Zazvao
sam te u svojoj nevolji Gospodine, a ti si mi odgovorio“(2,3) – usp. 2,10
'bacio si me u ponor usred mora' (2,4)
usp. Ps 88,7-11: „smjestio si me u jamu duboku, u tmine,u bezdan„(88,7);29
„teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš” (88,8);
“zatvoren sam, ne mogu izaći” (88,9). U smrtnu opasnost ga je Bog stavio (?). Mada
u 1,12: “Uzmite me i bacite u more”, sam je sebi presudio (?)
‘pomislih: Protjeran sam iz tvoje blizine’ (2,5-6)
kazna za bijeg pred potpunim je izvršenjem - ‘gotovo je’ - pomilsio je Jona:
“Više nikada neću vidjeti tvoj sveti Hram” (2,5b). Hram i ovdje kao i drugdje
označuje blizinu Božju; gdje ga Bog može vidjeti; smrt je odvojenje od Boga.
to su riječi umirućega (“za mnom su se zatvorili zasuni zemljini”), u njima ne
treba tražiti posebno Jonino žaljenje za svoje odluke i postupke.
‘živa si me izveo iz jame’ (2,7b)
‘Gospodine, Bože moj’:
‘sjetih se Gospodina’ (2,8)
‘kad mi se život počeo gasiti’ - nije Jona sam od sebe promjenio stav i srce.
Okolnosti koje je Bog započeo i uzrokovao, uzrokovale su promjenu u srcu Jone, pa
je dakle Bog promjenio njegovo srce.
‘pjesmom zahvalnicom’, ‘žrtvu prinijeti’ (2,10)
Jona odgovara na Božju milost, zahvalom i žrtvom (Ps 51,19; 56,13; 116,17)
‘spasenje je od Gospoda’
29
„smjestio si me u jamu duboku” (rAbæB. ynIT;v;â) (Ps 88,7)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
44
Gospodin je ‘voljan’ spasiti, kada i gdje čovjek (Jona) nije ‘voljan’. Ovime i
sam Jona svojim psalmom ukazuje na svoju nevoljkost, i Božju ‘voljnost’. Jona, baš
kao i Ninivljani, nije zaslužio spas iz mora propasti. Zašto onda i Ninivljani ne bi
‘zaslužili’ Božje spasenje? Sada, nakon ovakvog osobnog iskustva i Jona bi mogao
drugačije promišljati i reagirati u odnosu na svoje poslanje i Ninivu.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
45
Jona 3 Ninivljani povjerovaše Bogu
'Riječ Jahvina dođe Joni' (3,1-2)
Sve kao da počinje iz početka; početak 3,1 istovjetan je 1,1 osim što na mjestu
– 'sinu Amitajevu, stoji 'drugi put'. Jonin pokušani bijeg kao da zapravo i nije imao
smisla i biva bez efekta, jer Jahve mu je opet 'za petama'. O tome svjedoči i 3,2 gdje
opet tekst skoro istovjetno ponavlja i oslikava 1,2 (?). Sada, kao da je manje važno
kolika je zloća Ninive, obzirom na 1,2b ('jer se zloća njihova popela do mene'); a
važnijim postaje da Jona čini onako kako mu jahve kaže ('propovijedaj u njemu što
ću ti reći', 3,2b). Poruka koju Jona treba iznijeti, jasn je obzirom na Jahvin zahtjev.
Bez obzira na rezultat. Jona još uvijek ne može sasvim sigurno znati hoće li se Bog
smilovati Ninivi.
'Jona ustade i ode' (3,3)
ovdje sada, za razliku od pogl.1, nema nikakvih detalja o Joninu putovanju.
Poruka i naravoučenije: Jona je naučio lekciju o tome (kako) ne izbjegavati
Gospodinov poziv. Promjena u Joninu srcu ipak je polovična (vidi: Jona 4)
'prođe gradom dan hoda, propovijedajući' (3,4-5)
o razaranju Ninive – (%p;h') – moglo je značiti nevolju bilo koje vrste; od
prirodne katastrofe do političke propasti. Kome i kako je propovijedao? usputno
sakupljenom puku na nekom javnom mjestu ili se (protokolarno) sastao sa gradskim
'ocima' da ih izvjesti o sudbini grada? Ovo prvo je manje vjerojatno. Po svim
navadama ondašnjeg vremena Jona bi bio u 'službenom posjetu'.30
Zašto je
propovijedao samo jedan dan? Da li se ovime želi indirektno naznačiti Jonin
minimalistički pristup u izricanju poruke ili...? Ninivljani su možda Jonu preduhitrili
u njegovim eventualnim daljnjim propovjedima brzo i pozitivno reagirajući na
njegovu prvu 'seriju' propovijedi.
'Ninivljani povjerovaše Bogu' (3,5-6)
(5a) obraćenje Bogu; po obrascu biblijskog teksta: (a) prijetnja, (b) pokajanje,
(c) Božja suverena odluka o postupanju. Hitra je reakcija Ninivljana, na poruku, baš
kao i mornara u 1,16. Usp.: 1Sam 7,3-14 'Ako se od svega srca svoga vraćate
Jahvi’..’Tada će vas on izbaviti’; Jer 18,7 'Objavim li jednom kojem narodu ili kojem
kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti’.
30
cf. Wiseman u TynB 30 (1979) o službenom posjetu od 'tri dana'.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
46
Što znači ovo 'povjerovaše Bogu'? Temeljem Jonine poruke, u što su to
povjerovali? O kakvoj je vjeri riječ? Alt.: (i) da će se zbiti sve kako je rečeno, (ii) da
će eventualno Bog (!) biti milostiv (oni tog Joninog Boga nisu poznavali. Je li im
Jona navijestio i milost Božju? Možda su jednostavno, po religijskim shvaćanjima
svoga vremena, nastojali 'umilostiviti Joninog Boga')
'proglasili post' (3,5b) - 'kad ta vijest stigne do kralja Ninive' (3,6)
(5b) zajednički post šire zajednice možda i nije bio učestalo događanje; ali u
pojedinim izvanrednim situacjama i to se od državne, kraljeve vlasti upriličilo ('po
odredbi kralja', v.7).31
Izraelci su bili u sličnoj situaciji pred babilonsko izgnanstvo...Usp. Jer 36,9-31
sasvim drugačija bila je reakcija judejskog kralja Jojakima (36,21-26)
'tko zna...' (3,9) 32
nada, kažu, zadnja umire (?), ali ovdje je bila riječi o tome da Ninivljani
'povjerovaše Bogu'; Jona ne zna...Ninivljani nisu sigurno znali Božja suverenost
(u konačnoj odluci) i čovjekova odgovornost (u njegovim odlukama)
'Bog vidje...I sažali se' (3,10)
Bog vidi 'u srce' – dalje od religijske forme posta - očito se dakle radi o
istinskom obraćenju. Usp. Jer 18,7-10
31
'Decree of the King. You and all the people, your land, your meadows will mourn and pray for three days
before the god Adad and repent. You will perform the purification rites so that there may be rest’ (Mannu-ki-
Aššur; 793, asirski upravitelj grada Gozana) – cf. Wiseman 32
Joel 2,14 'Tko zna neće li se opet ražaliti' (~yhi_l{a/h' ~x;ÞnIw> bWvêy" [;dEäAy-ymi()
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
47
Jona 4 To se nije nimalo svidjelo Joni
'Joni bi veoma krivo' ('to se nije nimalo svidjelo Joni pa se razljutio'; Lujić)
sada postaje jasno koji su pravi razlozi za Jonin bijeg od zadatka i od Boga u
pogl.1. Njegovo nezadovoljstvo uzrokovano je činjenicom da je Bog poštedio
Ninivu. U Jona 4 sažeto se pokazuje Jonina: sebičnost, uvredljivost i razdražljivost.
Očito je da je čekao do zadnjeg časa da vidi što će biti sa Ninivom ('smjestio se pod
sjenicu čekajući da vidi što će se dogoditi s gradom', 4,5). Jasno je da on želi propast
Ninive, kao kazna za svu njihovu opakost. (dogodi li se i nama da priželjkujemo
'propast svijeta' zbog svega oko nas ?)
'nisam li to predvidio' (4,2)
Očito je to oduvijek znao, i upravo se toga pribojavao da bi se Jahve mogao
iskazati, u skladu sa svojom milostivom naravi. Zar i mi ne očekujemo Božji
drugačiji (privilegiraniji) tretman prema nama u odnosu na one 'druge' i nekog
drugog ? Tako da bi Bog, kao po načelu 'veza-i-poznanstvo' pazio, više na moje
('naše') interese; od onih drugih?
'a sada, Gospodine, uzmi moj život' (4,3)
Jednom je već bio u životnoj opasnosti kada je bio spreman da izgine - 'bacite
me u more' (1,12). Činjenica da je njemu život Jahve spasio, za to je Jona zahvalan
(Jona 2), ali njemu je neprihvatljivo da Jahve i nekom drugom (Ninivljanima)
sačuva život. Izraz 'a sada' u Bibliji uvijek izražava prekretnicu i važnu odluku. Jona
bez dvojbe traži svoju smrt. On ne želi živjeti i ne može prihvatiti sustav koji
milostivi Bog vodi.
'je li opravdana tvoja ljutnja ?' (4,4)
retoričko je pitanje, koje, kao i svako 'retoričko pitanje' u sebi već ima
ugrađeni odgovor; i.e. 'imaš li se pravo ljutiti?'. To je pitanje koje sebi ili drugima,
znamo postaviti, pitanje opravdanog gnjeva (?) Jahve je zanemario Joninu molbu da
mu uzme život; shvačajući da se radi o nerazumnoj i besmislenoj uvrijeđenosti (usp.
hrv. 'duriti se'). Ima li od Jone nekog (razumnog) odgovora ovo retoričko Jahvino
postavljeno pitanje?
'sjedne...da vidi što će se dogoditi s gradom' (4,5)
'iziđe', 'sjede' – Jona i dalje iščekuje i još se nada scenariju Sodome i Gomore.
Ovime samo opet pokazuje na svoju tvrdoglavost i upornost – da se i dalje protivi
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
48
planu koji je Bog sačinio. U skladu sa navještajem i prijetnjom da će Niniva biti
uništena za četrdeset dana; Jona je tamo proveo tih mjesec i pol dana, sjedeći u
iščekivanju.
'Bog je naredio da izraste bršljan iznad Jone' (4,6)
Zaštitu ili baraku koju je Jona sazidao, vrlo je vjerojatno bila sačinjena od
kamena i gline, obzirom da drveća praktički i nije bilo u tom pustinjskom kraju. Za
pravo sklonište i dobru sjenu treablo je drvene građe za nekakav krov i zaštitu od
sunca i žege. U tim bliskoistočnim krajevima uvijek je bio (i ostao) ozbiljan dnevni i
životni problem kako se tijekom dana zakloniti od užarenog sunca. Ovom gestom
Jahve i dalje pokazuje svoju brigu, strpljivost i dobrobit za Jonu. Ne možemo
zanemariti poptuno usporediti istovjetne izraze u: 2,1: 'Gospodin je naredio velikoj
ribi' i ovdje: 4,6: 'Gospodin je naredio da izraste'. Jahve želi izbaviti Ninivljane
(propasti) i Jonu (zlovolje i muke).
'Jona se veoma razveseli' (4,6b)
Jona je u ovoj svojoj (re)akciji, kolerično nedosljedan; jer teško da Jona nije
mogao razumijeti da je i ovaj 'bršljan' znak Božje milosti za njega. Lijepo je i dobro,
milosne i dobre darove primiti za sebe - ali ne kada su namijenjeni nekim tamo
'ninivljanima'. U tome se uz koleričnost Jonine reakcije, uočava licemjreje.
'sljedećega dana...posla Bog crva' (4,7)
kratko je trajalo; dovoljno da Jona i opet pokuša shvatiti Božju brigu i milost, i
opet je Bog 'naredio' crvu. Ali sada i s razlogom da nauči Jonu još jednu lekciju.
Dodatno je Svevišnji još i pogoršao vremenske uvjete – 'naredi Bog da zapuše vruć
istočni vjetar' (4,8) – vrući vjetar danas poznat kao 'scirocco’. Time je doveo Joninu
situaciju ponovno do usijanja i nepodnošljivosti.
'Jona je onemoćao i zaželio smrt' (4,8b)
slabost tijela i uma uzrokovani okolnostima u potpunosti su ovladali Jonom. U
takvoj depresiji, on ponavlja (4,3) svoju želju da umre. Usp. 1Kr 19,4 istovjetnu
želju iskazuje i prorok Ilija u trenucima depresije. Sličnih je biblijskih prilika bilo sa
Mojsijem: 'Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij' (Br 11,15); usp. Jer
20,7-18. Joni je sve krenulo krivo. On to više ne može izdržati.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
49
'ljutiš li se opravdano?' (4,9)
Jahvin potez nije bio s ciljem tek da Joni zagorča život, nego da ga pokuša
poučiti nečemu, uputiti i tako urazumiti. Prije svega da ga uputi na njegovu osobnu
nedosljednost (vidi: gore 4,6b). Jona smatra neoprostivim da ono dobro ('bršljan')
koje je od Boga dobio, da toga sada više nema, stoga veli: 'Da,opravdano sam ljut
na smrt' (4,9b)
'tada mu Gospod kaže....' (4,10-11)
U sažetku Gospodinove poruke zapravo stoji slijedeće: ako nije pravo uništiti
sklonište, zašto bi bilo pravo uništiti Ninivu. Tko je što ovdje zavrijedio i tko je
koliko ipak 'dobar' ili 'zao' u Božjim očima. Usporedi: - farizej ('zahvaljujem ti što
nisam kao ostali ljudi') i - carinik ('Bože smiluj se meni') Lk 18,9
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
50
Ljutnja – Opraštanje – Milost proučavanje Luke 15 i Jone 1-4
Luka 15:25-32 Jona 1 - 4
tri priče:
Lk 15 izgubljeno/nađeno ovca-novčić-sin izgubljeno ?
otac 15:11 dva sina problem braće u SZ Bog 1:1,
2
Niniva zloća
Jona bježi
15:28 otac koji se brine 'otac iziđe, poče ga moliti' 3:1; 4:6
zabrinut 'dođe Joni'
mlađi sin 15:13 nesavjestan promašaj(razvratnik)
15:14 Marfijevi zakoni stvari idu krivo Jona 1:3 'daleko od Jahve'
mrzovoljni misionar
15:18 kajanje 'dođe k sebi' 1:5 'svaki
svoga
boga'
apatičan
Niniva 3:5 kajanje 'povjerovaše Bogu'
stariji sin 15:29 savjestan i
vrijedan
rad i nagrada 3:9 'tko zna...?' nada, vjera
Jona 4:1 zlovoljan nezadovoljan / prigovara
15:30 nije pravedno sustav ne valja 4:2 'to sam i
mislio..!'
poznavati Boga ili...(?)
Bog 4:4 srdiš li se...
?
15:28 ljut 4:9 'ljut sam nasmrt'
gnjev na Boga (Gen 4:5)
otac 15:28 otac ga moli Bog 4:9 srdiš li
se...?
Bog ide za Jonom
ponovno 15:32 'trebalo se veseliti' 4:10 'tebi je žao
bršljana'
'a meni da ne bude žao.'
(4:11)
...radi na Joni
B. milost učesnici: mornari /Jona/Niniva/Jona
opraštanje Božje i... ...uzajamno
Luka 15
sin napušta dom otac čeka povratak sina
otac izlazi u susret (15,20) stariji sin je ljut
mlađi sin se vraća otac grli sina
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
51
Tekst (prev: Lujić B)
Jona 1 1 Gospodin je jednoga dana rekao Amitajevu sinu Joni: 2 "Spremi se i kreni u Ninivu, taj veliki grad, i navješćuj protiv njega jer mi je dobro poznato kako su zli njegovi stanovnici." 3 Jona je međutim odlučio pobjeći od
Gospodina i krenuti u suprotnu smjeru, prema Taršišu. Stigao je do Jope gdje je našao brod do tamo, platio
vožnju, ukrcao se i zaplovio - da bude što dalje od Gospodina. 4 Ali je Gospodin na moru pokrenuo jak vjetar i
izazvao tako veliku oluju da se brod skoro raspao. 5 Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu bogu i počeli bacati stvari u more da olakšaju brod. Samo je Jona sišao u potpalublje, legao i čvrsto zaspao. 6 Kapetan mu je
prišao i rekao: "Kako možeš tako čvrsto spavati? Ustani i zazivaj svojega Boga! Možda nam se Gospodin
smiluje i ne dopusti da propadnemo." 7 Mornari su nakon toga rekli jedan drugome: "Bacit ćemo kocku da vidimo tko je kriv za ovu nesreću." Bacili su je, a ona je pala na Jonu. 8 Tada su mu rekli: "Objasni nam tko je kriv što nas je snašlo ovo zlo? Čime se
baviš? Odakle si? Iz koje zemlje dolaziš i kojemu narodu pripadaš?" 9 "Ja sam Hebrej", odgovorio im je Jona.
"Častim Gospodina, Boga nebesa, koji je stvorio more i kopno." 10 Mornare je na to spopao golem strah pa su ga upitali: "Kako si to mogao učiniti?" Bili su, naime, već znali da bježi od Gospodina jer im je on to sam bio ispričao. 11 Budući da je more bilo sve uzburkanije, upitali su ga:
"Što da učinimo s tobom da se more smiri?" 12 "Uzmite me i bacite u more", odgovorio im je Jona. "To će umiriti
valove. Sada mi je jasno da se ova strašna oluja podigla samo zbog mene."
13 Umjesto toga mornari su pokušali veslanjem brod primaknuti kopnu, ali nisu uspjeli jer je more sve jače bjesnjelo. 14 Tada su zazvali Gospodina i rekli mu: "Ne dopusti, Gospodine, da poginemo zbog ovoga čovjeka!
Nemoj nas kazniti jer nismo krivi; ti, Gospodine, činiš sve onako kako želiš." 15 Potom su zgrabili Jonu i bacili
ga u more, a ono se smirilo istoga časa. 16 Zbog toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su mu
prinijeli žrtvu i učinili zavjete.
Jona 2 1 Gospodin je naredio velikoj ribi da proguta Jonu tako da je proveo tri dana i noći u njezinoj utrobi. 2 Odatle se
pomolio Gospodinu, svome Bogu: 3 "Zazvao sam te u svojoj nevolji Gospodine, a ti si mi odgovorio.
Zapomagao sam iz dubine podzemlja, a ti si čuo moj glas. 4 Bacio si me u ponor usred mora, vode me okružiše.
Sve tvoje struje i valovi nahrupiše na me. 5 Pomislih: 'Protjeran sam iz tvoje blizine, više nikada neću vidjeti tvoj sveti Hram'. 6 Voda mi doprla do duše, bezdan me okružio, trstika se omotala oko moje glave. 7 Spustih se do korijena planina, zauvijek su se za mnom zatvorili zapori Zemlje.
Ali si me živa izveo iz jame, Gospodine, Bože moj. 8 Kad mi se život počeo gasiti, sjetih se Gospodina,
a moja je molitva uzašla u tvoj sveti Hram. 9 Oni koji se klanjaju ispraznim idolima,
postali su ti nevjerni. 10 Ali ja ću ti prinijeti žrtvu sa zahvalnom pjesmom
i izvršiti ono što sam obećao. Spasenje dolazi od Gospodina." 11 Tada je Gospodin naredio ribi da izbaci Jonu na kopno.
Jona 3 1 Potom je Gospodin drugi put rekao Joni: 2 "Spremi se, pođi u Ninivu i objavi poruku koju ću ti dati!" 3 Jona je
poslušao Gospodina i zaputio se u Ninivu kao što mu je naredio. Niniva je bila tako velika da je trebalo tri dana da se prehoda. 4 Jona je jedan dan hodao gradom izvikujući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena!" 5 Ninivljani su povjerovali Bogu, proglasili post i svi, od malih do velikih, obukli pokorničku odjeću. 6 Kad ta
vijest stigne do kralja Ninive, on ustane s prijestolja, odloži kraljevski plašt, obuče pokorničko odijelo i sjedne u
pepeo. 7 Zatim zapovjedi da se objavi u Ninivi: "Kralj i njegovi velikaši naređuju da ljudi, životinje, goveda i ovce ne jedu ništa, ne pasu i ne piju vodu! 8 Neka i ljudi i životinje obuku pokorničku odjeću, žarko zazivaju
Boga te se odvrate od zloga ponašanja i nepravde koju su činili svojim rukama. 9 Tko zna, možda Bog odustane
od srdžbe i smiluje se pa nećemo propasti?"10 Bog je vidio njihova djela, da su se odvratili od zloga života, tako
da se pokajao zbog nesreće koju je obećao na njih svaliti - i to ne učini.
Jona 4 1 No to se nije nimalo svidjelo Joni pa se razljutio. 2 Ovako se pomolio: "Gospodine, nisam li to predvidio još
dok sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš. Znao sam, naime, da si milostiv i milosrdan
Bog, spor na srdžbu i bogat dobrotom, i da se kaješ zbog zla kojim si zaprijetio. 3 A sada, Gospodine, uzmi moj
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
52
život jer mi je bolje umrijeti nego živjeti!" 4 Gospodin mu uzvrati: "Je li opravdana tvoja ljutnja?" 5 Jona iziđe istočno iz grada i sjedne. Ondje si je napravio sjenicu i smjestio pod nju u hlad čekajući da vidi što
će se dogoditi s gradom. 6 Tada je Gospodin Bog naredio da izraste bršljan iznad Jone i načini mu sjenu da ga udobrovolji. Jona mu se veoma razveselio. 7 Sljedećega dana u praskozorje poslao je Bog crva koji izgrize
bršljan tako da se osušio. 8 Čim je sunce izašlo, naredi Bog da zapuše vruć istočni vjetar. Sunce je tako pržilo
Joninu glavu da je onemoćao i zaželio smrt: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." 9 A Bog mu reče: "Ljutiš li se opravdano zbog bršljana?" "Da, opravdano sam ljut na smrt", uzvrati Jona. 10 Tada mu Gospodin kaže: "Žao ti je bršljana oko kojega se nisi mučio i kojega nisi uzgajao? Jedne se noći
pojavio, a druge osušio. 11 A da meni ne bude žao velikoga grada Ninive u kojemu živi više od sto dvadeset tisuća
ljudi koji ne znaju razlikovati što je desno, a što lijevo - i k tomu još puno životinja."
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
53
6.7. Izaija
Prorok Izaija i okolnosti
Nekoliko je valjanih razloga zašto je Izaija zavrijedio osobitu pažnju u
proučavanju starozavjetnih proročkih knjiga. Kako po opsegu tako i po utjecaju. Već
i zbog samog opsega knjige, uz Psalme to je najopsežnija Starozavjetna knjiga,
Izaija zavrjeđuje posebnu pažnju. Nije također slučajnost da je baš Izaija toliko
utjecao na Kumransku zajednicu s Mrtvog mora; barem što se tiče onoga što imamo
sačuvanim u manuskriptima iz vremena te zajednice.33
Izaija je svakako najcitiraniji
od proroka, pa i tekstova Staroga zavjeta u Novom zavjetu, uz više od 400 navoda
koja koriste Novozavjetni autori. U starom zavjetu, Sirah ga naziva ‘velikim i
pouzdanim’ a u svojim viđenjima, on je onaj koji o posljednjim stvarima govori u
‘silini duha’ (Sir 48,22-24). Po literarnoj izražajnosti, dramaturgiji i spretnosti teško
mu se u Starom zavjetu nalazi premca. Njegove je literarni izraz bravurozan, ali niti
u jednom trenutku eksibicionistički.34
Po svemu sudeći Izaija djeluje tijekom više od četrdeset godina (745-680) u
vrijeme četiriju kraljeva Jude (1,1).35
Najvjerojatnije bio je stanovnik ondašnjeg
Jeruzalema, a svoje proročko djelovanje započeo je u vrijeme judejskog kralja Uzije
(Azarja), što je potrajalo i za vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Otprilike u
tom istom razdoblju, sredine osmoga stoljeća, djelovali su i proroci Amosa, Hošea i
Mihej (ovaj posljednji vjerojatno je stasao i kao učenik proroka Izaije).36
Izaija je
moguće bio i službeni kroničar kod kralja Uzije (Usp. 2Ljet 26,22), sve do njegove
smrti, 742 god. (Iz 6,1), i potom nastavio svoje proročko djelovanje, kroz razdoblje
kraljeva koji slijede (Jotam, Ahaz, Ezekija).
U odnosu na proroka Izaiju postoje raznolike Židovske predaje. Jedna takva
jest, a i moguća eventualnost, da je Izaija bio u srodstvu sa kraljem Uzijom ili
Amasjom.37
On je nedvojbeno imao pristup vrhovnom političkom vodstvu zemlje
33
Otprilike 15 cjelovitih ili fragmentarnih tekstova proroka Izaije nalazimo kod Kumranske zajednice. 34
Izaija je izrazito poetski nadareni prorok. O tome svjedoče mnoge i razne literarne, strukturalne i stilske osebujnosti
ove knjige. Ali on je istovremeno i čvrst, dosljedan i nesumnjivo čovjek od akcije. 35
Izaija izvještava o pogibiji kralja Asirije, Sanheriba (681 god.) (Iz 37,38); a s druge strane predstavljen je kao Uzijin
(783-742), kroničar. 36
Vidjeti tabelarni prikaz kraljeva i proroka na kraju ove skripte. 37
Usp. Talmud, Meg.10b; ali i tekstove (Iz 7,3; 8,2) u kojima je razvidno da je prorok imao otvoreni pristup kralju.
(Lasor,277).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
54
(7,3; 22,15-25), a i sasvim smjelo nastupa pred vrhovnim političkim vodstvom
zemlje (22:15-25).
Izaija je bio oženjen, a svoju suprugu naziva 'proročicom': „Približih se
proročici, te ona zače...“ (Iza 8:3). Po jednoj židovskoj predaji njegov drugi sin
rođen mu je u drugom braku od njegove druge žene, ‘djevice’ (7,14).38
Pretpostavlja
se da je umro nasilnom smrću, pogubljen u vrijeme kraljevanja Judom, kralja
Manašea (696-642) koji je„mnogo nedužne krvi prolio” tako da je “njome napunio
Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga“(2Kr 21:16). Po jednoj predaji Izaija je
umro mučeničkom smrću, prepiljen na pola, to bi pak mogla biti podloga za tekst u
Heb 11,37.39
Izaija je pak, po tekstualnim izvještajina prikazan kao poduzetna i dinamična
osoba. Pokazao je svu svoju spremnost u odazivu na Jahvin poziv; i to na vrlo
nezavidnu zadaću (6:8-10), s druge strane, nije bio ni buntovnik niti revolucionar. 40
Okolnosti koje obuhvaćaju navalu Tiglat-Pilesera, njegovo pokoravanje
aramejskoga Hamata, zatim savezi manjih kraljevstava suprot Tiglat Pileseru…usp.
Lasor,279-280.
Pregled knjige
Ponešto u skraćenom i pojednostavljenom obliku tek kao sažetak možemo
ponuditi dvije žarišne točke oko kojih se Izaijino proročanstvo usredotočuje:
- Izrael je (s)griješio protiv Jahve i primio za to zasluženu kaznu,
- Izrael je kažnjen dovoljno, čak i više, za sve svoje grijehe (40:2); Jahve
Izraelu pritječe u pomoć.
Mogli bismo reći da su ove dvije točke dvije ponuđene pozicije: jedna je
pravda i pravednost; a druga milost i milosrđe. Ovime se na najsažetiji način može
prikazati scenarij svekolike proročke teologije.
Okvirna podjela cijele knjige proroka Izaije razdijeljena je na dva osnovna
tematski prelomna dijela (Iza 1-39 i Iz 40-66). Ovaj prvi dio (1-39) u daljnjoj podjeli
sastoji se od devet (sedam?) dijelova; a drugi segment knjige (40-66) podijeljen je
dalje na tri dijela.
38
Usp. Lasor,277 39
Usp. ‘Uznesenje Izaijino’ (Assumption of Isaih) (Lasor,277)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
55
PRVI DIO: IZAIJA 1 – 40
S a d r ž a j P og l . I z t e k s t a
O propasti Jude Iz 1-5 “Sinove sam ti odgojio al se oni od mene odvrgoše” 1:2
“Oduzimam Jeruzalemu i Judeji svaku potporu” 3:1
Poziv proroku Iz 6-8 “One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda” 6:1
“U dane judejskoga kralja Ahaza” 7:1
“Uzmi veliku ploču i napiši na njoj...” 8:1-3
Carstva i narodi. Njihova uloga Iz 9-12 “Narod koji je u tmini hodio” 9:1
“Jao Asiru, šibi gnjeva mojega” 10:5
Proroštva o drugim narodima Iz 13-23
“Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov” 13:1
“Proroštvo o Moabu” 15:1
“Proroštvo o Damasku” 17:1
“Jao zemlji krilatih kukaca” 18:1
“Proroštvo o Egiptu” 19:1
“Proroštvo o Tiru i Sidonu” 23:1
Eshatološki sadržaj. Božanski sud Iz 24-27
“Gle, Jahve razvaljuje zemlju” 24:1
“I dogodit će se u onaj dan” 24:21
“I reći će se u onaj dan” 25:9
“U onaj dan kaznit će Jahve” 27:1
Osuda izabranog naroda Iz 28-31
“Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih” 28:1
“Sklopismo savez sa smrću” 28:15
“Evo postavljam na Sion” 28:16
“Teško Arielu! Arielu što ga opkoli David” 29:1
“Teško onima što slaze u Egipat po pomoć” 30,1; 31:1
Obnova mesijanske vladavine Iz 32-33
“Evo po pravdi kralj kraljuje” 32:1
“Mir će biti djelo pravde” 32:17
“Uzvišen je Jahve…on puni Sion pravom” 33:5
Eshatološka proroštva. Edom, sud Iz 34-35 “Pristupite puci da čujete, pomno poslušajte narodi” 34:1
“Nek se uzraduje pustinja…Evo Boga vašega” 35:1,4
Kralj Ezekija. Biografija.. Iz 36-39
“Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja” 36:1
“Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine” 37:1
“Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji” 37:21
“U ono se vrijeme Ezekija razbolje na smrt” 38:1
“posla babilonski kralj…pisma s darom Ezekiji” 39:1
DRUGI DIO : IZAIJA 40 – 66
S a d r ž a j P og l . I z t e k s t a
Izbavljenje Iz 40-48
“Tješite,tješite moj narod..Govorite srcu Jeruzalema” 40,1-2
“Zar ne znaš? Zar nisi čuo?Jahve je Bog vječni” 40:28
“Evo sluge mojega koga podupirem” 42,1
“Ne boj se, ja sam te otkupio;imenom sam te zazvao” 43,1
“Ovako govori Jahve o Kiru…” 45,1
Okajanje Iz 49-59
“U vrijeme milosti ja ću te uslišiti” 49:8
“Leđa podmetnuh onima što me udarahu” 50:6
“Probudi se! Probudi se!..mišice Jahvina” 51:9
Slava Jahvina Iz 60-66
“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi nad tobom blista
Slava Jahvina” 60:1
“Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza posla
me da radosnu vijest donesem ubogima” 61:1
“Sionu za ljubav neću šutjeti,Jeruzalema radi…” 62,1
“evo ja stvaram nova nebesa i novu zemlju” 65,17
40
„Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći',Ja rekoh:'Evo me, mene pošalji...Ja rekoh: 'Dokle,
o Gospode?“
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
56
Teologija Izaije
Nekoliko je teoloških tema koje povezuju i objedinjuju cjelokupni opus
proroka Izaije. Iako ih nije lako posložiti po redu važnosti, postoji jedan unutrašnji
red i slijed. Jahvinu suverenost svakako možemo postaviti negdje pri samom vrhu
važnosti. Jahve je jedini i jedinstveni Bog. Slijedom toga, pobliže se opisuje narav
toga Boga koja se sažimlje u njegovoj svetosti. Suprot tome stoji čovjek, moralno
neadekvatan svetom Bogu, pa ga i neminovno karakterizira grijeh. U toj nezavidnoj
situaciji moralnih odnosa između Boga i čovjeka, kao svjetionik stoji vjera u Jahvu.
U sažetom prikazu sve ovo izgledalo bi ovako :
Suvereni Bog „nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo“
„Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema
drugoga.“ (45:6,22-23)
Svetost Jahve „Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove“(6:3)
Korumpirani čovjek „Jao meni, propadoh,,jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana
prebivam, a oči mi vidješe Kralja“ (6:5)
Vjera u Jahvu “Ako se na me ne oslonite, održat se nećete” (7,9)
Ostatak vjerni
Mesija
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
57
7. PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA
7.1. Nahum
Nahum, prorok
To je razdoblje uspona i pada asirskog carstva – područje biblijskog Babilona i
Asirije, prostor je današnjeg Iraka.
Također vrijeme okrutnog judejskog kralja Manaše (2Kr 21) (696-642),
skloog tadašnjoj velesili Asiriji (glavni grad Niniva). Plaća danak, a u vjerskim
pitanjima čini ustupke, „Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja
Doma Jahvina“ (2Kr 21,5). Osim toga, „mnogo je nedužne krvi prolio Manaše“
(2Kr 21,16); osobito je mnogo proroka poubijao. U to isto vrijeme djeluje i prorok
Jeremija.
Niniva i Teba
Proroštvo Nahuma postavljeno je u kontekst između pada egipatske Tebe (663
god) (3,8) i propasti asirijske Ninive (612 god) (1,1; 1,14). 41
Niniva je na prijelazu iz 8 st u 7 st pod vodstvom asirskog kralja Sanheriba
(705-681) bila na vrhuncu moći i slave. Naskoro ipak Niniva pada pod nasrtajima
savezničke sile Babilona i Medije (612). To je ujedno i vrijeme uspona Babilona i
babilonskog carstva. Niniva je u mnogo navrata zabilježena u biblijskom tekstu, sve
od knjige Postanka (Post 10,11) po kojem je izvještaju Ninivu utemeljio moćni
Nimrod; pa sve do proroka Jone i njegove 'ninivljanske avanture'.
Slabljenje i pad Ninive također već bilježi i prorok Izaija (Iz 37,37) gdje se
opisuje smaknuće kralja Sanheriba od strane njegovih sinova, Adrameleka i
Saresera.
Nahum, prorok uz sve ovo najmaestralnije opisuje propast Ninive, i njegova se
proroštva i zapis, smještaju otprilike oko god. 615, što bi bilo nekako na samom
početku opsade i naskoro propasti Ninive. Vojna opsada i operacije nad Ninivom
trajale su već 616 god. Babilonski kralj Nabopolasar (otac Nabukodonozora), u
savezu sa Medijom završno opsjedaju Ninivu; po svemu sudeći i uz pomoć
prirodnih sila, vode i poplave, kako izvještava i prorok Nahum (2,7).
41
U današnjem Iraku u predjelu Mosula nalazi se još 20-ak kršćanskih sela sa oko 120.000 kršćana.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
58
Ono što je pomalo zagonetno u proroka Nahuma jest činjenica da on uopće ne
spominje grijehe Izraelaca ili njihovo kajanje', mada navješta kaznu i nad Božjim
narodom (1,12).
Nahum 1 Božji gnjev i ljubomora
Nahum daje jedinstveni opis Jahve kao Boga ratnika - 'Jahve je ratnik hrabar,
Jahve je ime njegovo' (hm'_x'l.mi vyaiä hw"ßhy>) (Izl 15,3). Ovaj tekst otvara temu i potvrđuje
da Jahve, Bog nije gnjevno božanstvo, nego ljubomoran Bog koji čuva svoje
'vlasništvo', svoj narod, 'Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom
narodu' (Joel 2,18); 'Objavi ovo:Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju
ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion' (Zah 1,14).
Je li to ovdje u pitanju teologija srditoga Boga i patologija ljubomore ?
'proročanstvo nad Ninivom' (1,1)
Raznoliko se prevodi, tako Šarić, 'osuda nad Ninivom', vjernije izvorniku
drugi prevode sa, 'breme Ninivi' (hwE+n>ynI) aF'Þm;) (VSK); (aF'm; ='teret', 'breme', 'load').
Usporedi, Jer 23,33 'A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik zapita: Što je
breme Jahvino (hw"+hy> aF'Þm;-hm;)?Odgovori im: Vi ste breme Jahvino..' U samom naslovu
proročkih knjiga rijetko se ovaj izraz pojavljuje. Iznimno i to kada je riječ o jasno
teškom stanju (Hab 1,1; Zah 9,1;12,1; Mal 1,1).
'Bog ljubomoran' (1,2) (~qenOw> aANÝq; laeä) Ova ljubomora zapravo je to breme
koje je Božja čežnja za obraćenjem naroda. U SZ Bog je često prikazivan kao
'ljubomorni Bog' (Br 25,11; Iz 59,17). Ljubomora govori:
- o onome koji svojim ponašanjem i nevjerom (koji 'šara' uokolo), pa
uzrokuje ljubomornu reakciju; 'Vidje to Jahve, i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje
i kćeri...sinovi u kojima vjernosti nema. Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše'
(Pnz 32,19)
- govori o onome tko jest ljubomoran, zbog svoje ljubavi 'Dok Izrael bijaše
dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga...Užima za ljude privlačio sam ih'
(Hoš 11,1-6)
- ljubomori kao bolesnoj i opsesivnoj boljki:'Mirno je srce život tijelu, a
ljubomor je gnjilež u kostima’ (Izr 14,30). Govori se čak i o duhu ljubomore (Br
5,14). Na listi djela tijela (Gal 5,20)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
59
Ljubomora u suštini je ne toleriranje bilo kakvog rivala – bilo da ljubomoru
promatramo kao (moguću?) vrlinu ili samo kao opasnu manu. U svakom slučaju ono
će zavisiti od 'naravi' rivala i rivalstva. Bog, Jahve, ovdje prije svega neće tolerirati
nikakvog rivalstva u uspostavljenom Savezu između njega i naroda izabrano, s
kojim je sklopio taj Savez.
- 'Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na
zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog
tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
trećeg i četvrtog koljena’ (Izl 20,5), usp. Pnz 6,15
- Još 24,19 ‘Tada reče Jošua narodu: ""Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on
Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha.’
'osvetnik', 'gospodar srdžbe' (1,2b)
Ljubomora, osveta i srdžba – zasigurno ne zvuče kao vrline; dolaze iz
područja ljudskih mana i izvorom mnogih zala i nasilja. Srdžba, ljutnja, bijes...
Stoga, Bog pita Kajina 'zašto si ljut', i savjetuje ga da se odupre srdžbi. Jonu
pita, 'ljutiš li se s pravom'. Srdžba, a posebno Božja, zbunjuje mnoge; obzirom da
upravo govori o 'osveti'. Teško je ove ljudske mane 'ugraditi' u sliku Boga. Srdžba
po svojoj naravi, definiciji i očitovanju nije, i barem ne u ljudskom životu, nije
vrlina nego mana !?
'Jahve je spor u gnjevu' (1,3)
Božja srdžba ne znači i 'eksplozivnost', jer, on je 'spor na srdžbu (~yIP:ßa; %r<a,î)
bogat ljubavlju i vjernošću' (Izl 34,6). U pogledu i usporedbi s ljudskom naravi u
koju je ugrađena srdžba kao mana, on nije neubrojive ili kolerične naravi (eng.
'temper'). Neuračunljivost ljudske osobe koja pri izlijevu gnjeva nije svjesna što čini,
nije karakteristika Božjeg gnjeva.
Mada, u nekih biblijskih slika ima i 'provala srdžbe' Božje, koje podsjećaju na
čovjeka: 'U provali srdžbe (@c,q,ª @c,v,äB.) sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi
vječnoj smilovah se tebi, "" govori Jahve, tvoj Otkupitelj’ (Iz 54,8). Usred svega
ovoga gnjeva, čuje se ipak – ‘Jahve je dobar onima koji se u njega uzdaju’
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
60
‘u vihoru i oluji put je njegov’ (1,3b)
Ali osim ‘vihora’ i ‘oluje’ njegovo je objavljivanje i u ‘šapatu laganog i
blagog lahora’ (1Kr 19,12). Često, kao kod Ilije, baš onda kada se upravo očekuje
ovo gromoglasno i moćno obajvljivanje Božje.
‘što vi snujete protiv Jahve’ (1,9), (usp. ‘iz tebe je potekao onaj koji snuje
zlo protiv Jahve’ (1,11)
Podmukao plan, zaplotničke igre koje se pletu - pojašnjavaju razloge svega
već rečenoga, kao i Božje ‘ljubomorne reakcije’. Povijesnu pozadinu ovakve
Božanske reakcije treba tražiti u istupu asirskog kralja Sanheriba koji dolazi iz
Ninive, ali i judejaca, u kontekstu 2Kr 18-19; osobito 18,28-31:‘neka vas Ezekija
ne hrabri pouzdanjem u Jahvu…’
‘protiv tebe Jahve naređuje’ (1,14)
Protiv asirskog kralja koji stoluje u Ninivi; oglašava se zapravo propast
asirskog carstva (612), na čije pak mjesto doći babilonsko carstvo.
‘Iz hrama tvojih bogova’ (1,14b) kojih je u asirskom carstvu bilo u izobilju
(Asur, Nabu, Marduk, Bel, Ištar), s kraljem moraju pasti i njegovi bogovi !!
Nahum 2 Protiv tebe dolazi rušitelj
Nah 2 vrloje slikovit i precizan prikaz bitke za Ninivu. Od upozorenja: 'postavi
stražu', 'opaši bedra', 'saberi svoje snage' (2,2), pa do onoga: 'pozivaju se borci
odabrani' (2,6) ipak čemu sve kad je poraz neminovan, jer, 'Ako Jahve grad ne
čuva, uzalud stražar bdi' (Ps 127) k tome neprijatelj koji navaljuje izvrsno je
opremljen, 'Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu' (2,4-5).
'protiv tebe dolazi rušitelj' (2,2)
Već nagovješteno u 1,14 – 'protiv tebe Jahve naređuje' – da dolazi rušitelj
Asirije, da će Babilon pregaziti Asiriju, toliko je sigurno i neupitno da prorok
Nahum govori: 'preko gora hrli glasnik, on naviješta: Spasenje!' (2,1). Ove riječi
asociraju na riječi proroka Izaije 'kako su ljupke po gorama noge glasonoše
radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreći Sionu:'Bog tvoj
kraljuje' (Iz 52,7).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
61
'vrata koja gledaju na rijeku otvaraju se..'Niniva je nabujalo jezero' (2,7)
Niniva je smještena na obali rijeke Tigris...'oni bježe pred vodom' (2,9).
Po jednom grčkom izvještaju iznenadnom poplavom rijeke obrambeni zid
Ninive bio je uništen....sve što ostaje jest: 'pljačkanje, haranje, razaranje' (2,11)
(hq"+L'bum.W hq"ßWbm.W hq"ïWB) tipična je i naglašena paranomasija, kao poajčivač scene, da
se dočara kako 'srce zamire, koljena klecaju' (2,11b) strah obvladava Ninivom i
ninivljanima.
Nahum 3
'jao gradu krvničkom' (3,1) (~ymi_D" ry[iä yAhß)
Grad krvi odnosi se na nemilosrdnost u prethodnim osvajanjima.
'jesi li bolja od Tebe Amonove' (3,8)
Teba, glavni je grad tadašnjeg Egipta. Isus se nerijetko osvrtao na one koji su
za sebe mislili da su bolji od.... 'Bože zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi',
(Lk 18,11) ili Lk 13,1-4
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
62
7.2. Habakuk
Prorok Habakuk
Habakuk i Nahum su suvremenici, osim što se Habakuk pojavljuje nešto
nakon Nahuma. Između navještaja ovih dviju knjiga postoje sličnosti i razlike.
Dok Nahum, naviješta propast Ninive i neprijatelja Jahvinog naroda; Habakuk
sa peterostrukim 'Jao' naviješta propast Babilonaca (2,6b i dalje). Ipak Habakuk vidi
važnijim od naviještaja propasti neprijateljskog naroda, uputiti poruku povratka i
privrženosti Jahvi svome narodu 'Jahve, čuo sam za slavu tvoju...Ponovi ga u naše
vrijeme' (3,2). Upravo je Habakuk autor one znane rečenice i postavke: 'pravednik
živi od svoje vjere' (2,4) - koja se višestruko ponavlja i navodi u Novom zavjetu
(Rim 1,17; Gal 3,11; Heb 10,38). Osim toga Habakuk sve proživljava i mnogo
osobnije od Nahuma, njegov je razgovor s Bogom vrlo osobne naravi.
Sadržaj Habakuka?
Vanjska prijetnja i unutrašnja kriza: (a) prijetnja, Babilona na Judu: 'dižem
Kaldejce, narod divlji i naprasit' (1,6), (b) unutrašnja kriza: tlačenje vlastitoga
naroda: 'Zakon je izgubio snagu (1,4). Tu je još i problem teodiceje (=spoj filozofije
i teologije, koji razmatra pitanja podrijetla zla, a u svemu tome i pitanje pravednoga
i dobroga Boga koji to sve gleda ili dopušta (?). Osim toga to je i osobno iskustvo.
Ono čime se Habkuk suočava, radi se o vrlo osobnom iskustvu: 'dokle ću, Jahve,
zapomagati' (1,2).42
(Usp. iskustvo Pavla aposotola: 'tri puta sam molio Gospodina
da prestane', 2Kor 12,8), također i dalje:
- 'Dokle ću Jahve zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi 'Nasilje'! a da ti
ne spasiš?Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje?' (1,2).
- 'Mnoge nevolje ima pravednik...' (Ps 34,20); 'zločincima zavidjeh motreći
sreću grešnika' (Ps 73,3)
Ponuđeni su i neki odgovori koji dolaze od Boga, iako se tijesno i dalje
isprepliču s Habakukovim pitanjima:
- 'Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.Zašto gledaš vjerolomce..?' (1,13)
- 'Tad Jahve odgovori i reče: Zapiši viđenje...Gle: propada onaj čija duša
nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere' (2,2-4)
42
'Ne priliči se božanskom skladu da češće pogriješi istu žicu' (Leibniz, Apokatastasis panton)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
63
Dokle ću Jahve zapomagati ? (Habakuk 1,1-4; 5-11)
Prvo je poglavlje molitva pitanja, nakrcano upitnim rečenicama i upitima, od
kojih mnogi stihovi započinju sa: 'dokle?' ('ću zapomagati',1,2), 'zašto?' ('puštaš da
gledam zlo', 1;3,13), 'nisi li ti' ('od davnih vremena',1,12), 'valja li?'(1,17).
To je poglavlje osobna tužbalica ispunjena pitanjima Bogu. U tonu i formi
jednaka je tužaljki psalmiste: 'Pa dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati' (Ps 13,1).
'dokle ću Jahve zapomagati' (1,2) ([w:v')
Molitva na kakvu nismo navikli (?), barem ne u javnom Bogoštovlju.
Kao rafalna serija pitanja koja u svojoj molitvi postavlja prorok, baš kao što i
psalmista i mnogi drugi biblijski tekstovi i likovi; postavljaju pitanja, nepravednoga
'ustroja' ovoga svijeta (Ps 73). Zašto ispašta nevin i pravednik?
Habakuk je svjestan internih problema (1,4) ali i vanjske prijetnje (1,6), on
postavlja (Hab 1) dva temeljna pitanja-pretpostavke:
(a) odgovara li Bog na molitve (1,2-3)? Zašto Bog ne poduzima nešto,
interventnije i hitrije i ne spašava potlačene-uslišavajući molitve? ('Zašto puštaš da
gledam zlo i zašto gledaš ugnjetavanje' 1,3).
Habakuk je molio za pomoć, a sada mu se molitva pretvara u pitanja o svojim
molitvama. Njegovo uzdanje se prodrmalo, za razliku od sigurnog paslmiste, ' Jer u
tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! (Ps 38,16); iako postoje
obećanja uslišanja (Jer 29,12 ‘i ja ću vas uslišati’).
(b) može li Bog izići na kraj sa nasilnicima i zločincima (1,13b;17)?
Svijet Habakuka prepun je zloće, zloćina, nepravde i ugnjetavanja.
Zakon je izgubio snagu (1,4). Kako u narodu koji ima zakon i to Božji;
zločinci se ne mogu sankcionirati? Pravda nema snage. Proroka muči i 'razlaz'
između teorije i prakse, teologije (Božje objave, izabranja..) i dnevnog iskustva...I
nije njemu problem samo u zlu koje ga okružuje, nego i u činjenica da Bog kažnjava
zlo još većim zlom. Naime Bog kažnjava grješan narod (njih same) putem još
zločestijeg naroda ('narod divlji i naprasit', 1,6)? lijedi Božji odgovor (Hab 1,5-11)
'pogledajte' (1,5)
Ali ono što će trebati gledati nije utješno – 'dižem Kaldejce, narod divlji i
naprasit'; dolazi odgovor na molitvu / Bog djeluje i onda kada to odmah evidentno..
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
64
Habakuk 2,1-4 Biti na straži
Odgovor na prigovor: Hab 2,1-4 odgovor je Habakuku na njegove prigovore i
pitanja, kako sveti i dobri Bog dopušta zlima da tlače nedužne: 1,12-17 - 'nisi li ti od
davnih vremena'; 'zašto gledaš vjerolomce'; 'valja li da neprestano poteže mač' –
uzevši u obzir da zli nisu samo Babilonci, nego i svoj svoga izrabljuje.
U cijelom tekstu Habakuka ovo je najznačajniji dio, važnost ovog teksta nalazi
se i u tome što se višekratno kasnije rabi.
Ali !! Radi se ovdje o 'viđenju' koje 'ispunjenju teži'. Na koga se ovdje u
Habakuku, odnosi ovo viđenje – osim ako ovaj odlomak 2,1-5 uzimamo kao
poslovičnu mudrost Svetoga pisma, koje valja za sve i svakoga u svako vrijeme,
kao: 'propada onaj čija duša nije pravedna'. Potencijalna opasnost: Sveto pismo,
Riječ 'svoditi' na zbirku duhovnih istina i mudrosti – ali izvan konkretnog
povijesnog konteksta, kao da bi to bilo nevažno (!?)
'stat ću na stražu svoju'.. 'paziti što će mi reći' (2,1)
Šarić bolje prevodi: 'da motrim (hpc) i vidim (har) što mi on kaže' (Šar) – kao
što stražar motri horizont pogledom. 'Stražar' ne sluša (samo) - on gleda i vidi. Češći
je onaj naš izraz: 'da čujem što ćeš reći', ali ima i: 'da vidim što ćeš sada reći'.
Vidjeti nešto što je evidentno jasno, prepoznatljivo, skoro opipljivo.
Biti na 'straži': posvetiti svoju pažnju kome ili čemu 'paziti', 'osluškivati'.
Straža u SZ kao:
- iščekivanje jedva čeka kraj nočne službe, nestrpljivo čekanje da se
okonča neizvjesnost -„Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna”(Ps
130,6)
- obaviještava cijela svrha straže i stražara jest da obaviještava druge -
„Jer Gospod mi ovako reče: ‘Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi” (Iz 21,6)
„Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih
usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime” (Ezek 3,17); „ako stražar - videći da mač
dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod…” (Ezek 33,6) – cf. Iz 52,8;
62,6 ‘ni danju ni noću ne smije zašutjeti’
- budnost uspavana straža i nije straža; cf. Isusova poziv na budnost;
„Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaćaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati.
Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati” (Iz 56,10)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
65
'zapiši viđenje' (2,2)
Usp: „Ded napiši na ploču i zapiši u knjigu da vremenima budućim
svjedočanstvo ostane” (Iz 30,8) Šarić: „Sada dođi, napiši to na tablu za njih!
Ureži u mjed“. Na 'ploču' i u 'knjigu'; 'na ploču' – značilo je najvjerojatnije ili 'na zid'
ili na velike ploče (Iz 8,1) (često i drvene) koje se izlažu na javno mjesto –svima
vidljivo, kao 'zidne novine'.
'da ga čitač lako čita (rab)' (2,2b) (Ab* arEAqï #Wrßy" ![;m;îl.)
Cf. „that a man may read it swiftly”,JPS). Dakle, da bude jasno i jednostavno,
svima razumljivo (čitanje i tumačenje!); usp. Pnz 1,5.
'ispunjenju teži' = koji je započeo, on će i dovršiti
'ako stiže polako' – 'čekaj' !
Čekati na straži !?
Hab 2,1 prorokov je solilokvij. Nakon što je iskazao sve svoje muke,
nejasnoće i neizvjesnosti (Hab 1), sam sebe potiče na iščekivanje Božjeg mu
odgovora, postavlja se 'na stražu'. Upire pogled na duhovni horizont. Uspinje li se
Habakuk na udaljenije i tiše mjesto, povišeno možda, odakle će se bolje 'vidjeti'
odgovor (Br 23,3; Mat 17)? Usp. 2Kr 9,17 ('stražar koji je stajao na kuli..videći da
dolazi Jehu').
Kako (se) to čini(m)? Zauzima li 'stražarsku pozu'?? Je li to samo izvanjsko,
unutrašnje zauzimanje stava ili oboje? Kada često to činim; postavljam se na stražu?
Ima li izvanrednih okolnosti i potreba kada treba stati na stražu? Možda dopuštam
da 'budni budite' ne odvajam od posebnih potreba?
'viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara’ (2,3)
'ako stiže polako, čekaj' – upozorenje je Habakuku, prije no što će Gospod
odgovoriti na Habkukove dvojbe i pitanja.
- 'čekaj' ! 1 Sam 10,8: „sedam dana čekaj (lxy) dok ne dođem k tebi i ne
poučim te što ćeš činiti” (Samuel, Saulu)
- „Nemoj govoriti: Osvetit ću se za zlo; čekaj Jahvu, i on će te spasiti” (Izr
20,22)
- Božje vrijeme, nije moje vrijeme, to znamo, ali ja imam tako malo
vremena; 'ispunjenju teži' – biti će, ali zašto tako dugo treba (?)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
66
Habakuk je 'na straži'
iščekivanje stražara u mirnodopskom i ratnom stanju vrlo se razlikuju.
Habakuk je bio u 'ratnom' stanju. Stanju visoke neizvjesnosti i iščekivanja.
Nešto da se dogodi, da dođe odgovor na molitvu. Habakuk pita: 'Dokle' (1,2)? Naše
je vrijeme nezgodno, to je vrijeme 'između', u procjepu između 'dva vremena':
- to je vrijeme između primljenog i prihvaćenog obećanja s jedne, i
- ispunjenja tog obećanja, s druge strane.
'neće zakasniti' (2,3b)
Habakuku, unatoč svoj neizvjesnosti, to je za njega vrijeme praktične vjere i
vjernosti; nije vrijeme rezignacije i rezignacijskog čekanja.43
Živjeti od vjere (Habakuk 2,4)
vjera kao imenica i kao glagol (?)
Heb. !ma (potvrditi, podržati, učvrstiti). Usp. Ps 93,5 „Tvoja su obećanja vjere
predostojna”.
- ‘vjera’ kao nominalni oblik (= imenica) zapravo je nepoznat u heb. jer:
”stvarnost vjere izražena je na različite načine, no ne na način definicije, nego
posredstvm redovitih životnih okolnosti”44
- usp. glagoli čvrstoće, snage i sigurnosti (ib.36) (u hrvatskom jeziku imamo
riječ ‘vjerovanje’ kao glagolsku imenicu). Cf. imeničke izvedenice u heb.: smiri se,
ne boj se
'pravednik živi od svoje vjere’ (2,4)
Pouzdanje, sigurnost...'ja se u Jahvu uzdam' (Ps 31,6) – nada, vjera i čekanje
na Jahvu, stalni su elementi vjernika ! Istina, vjernost, pouzdanost – pripadaju Bogu,
čovjeku je to zadatak. Cf. Iz 7,2-7: „Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega
naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra…Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se,
i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa
Rasona aramskog i sina Remalijina..”
43
Raymond Calkins ovako govori: “The summons is from speculation to action, from questioning to conduct, from
brooding to duty. God is attending to His business, and Habakkuk must attend to his. Running the universe is not his
task. That burden belongs to God. But Habakkuk has his task, and let him faithfully perform it” 44
usp. Šporčić (ur.), Stari zavjet:vrelo vjere i kulture (str.30)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
67
“Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti” (Heb
10,36)
- u progonstvima i kušanjima vjere: 'postojanost vam uistinu treba'
- „kušanje vaše vjere“ 1Pet 1,7 gdje i kako, u čemu ili kakvim se
situacijama nalazi ovo kušanje moje vjere a da nadiđe razinu fraze i floskule?
Mogu li ovo ispitati i preispitati za sebe ?
Rim 1,17 „od vjere živjeti“ (Gal 3,11); Heb 10,36-38 - „ako li otpadne“ (kai.
eva.n up̀ostei,lhtai) (eng. 'shrink back').
umrijeti u vjeri
vjera u životu – vjera u smrti „jer ovdje nemamo trajnog grada“ (Heb
13,14). „Napiši: već sada blago mrtvima koji umiru u Gospodinu! Duh govori:
neka otpočinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela“ (Otkr 14,13).
„Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” (2Tim 4,7)
„Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete
kao drugi koji nemaju nade” (2Sol 4,13)
Čuo sam o tebi (Habakuk 3,2)
'čuo sam o tebi...' (3,2)
* 'čuo sam za slavu tvoju' (KS) * 'čuo sam tvoj glas' (ŠAR) * 'čuh riječ tvoju'
(VSK). Heb: ytiarEy" é^[]m.vi yTi[.m;äv' hw"©hy> = 'čuo sam tvoj glas', i.e. izvještaj(e) o tebi i
djelima tvojim iz prošlih vremena – usp. Iz 43,18-9 (?)
'strah me hvata' (3,2)
'izvedi usred godina svoje djelo' (3,2b); 'ponovi' (KS)
Učini, ostvari, pokaži...dovrši (da vidim...!), Ps 68,29 'Pokaži Bože, silu
svoju...'usp. 'ispunjenju teži, ne vara' (2,3); Fil 1,6 – koji je započeo taj će i dovršiti !
Ne kasni = 'neće zakasniti' (2,3) = 'aritmetika' (Božjeg) vremena i našeg
vremena. Eshatologija, dispenzije i politika. Očekivanja, računanja i razočaranja !!!
(usp. 'hoćeš li sada' (Dj 1,6). usp. Hab 1,5 = 'Obazrite se (na narode)...Jer u vaše
dane činim djelo...' (1,5)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
68
7.3 Sefanija
Prorok Sefanija
O samom proroku ne zna se mnogo, ali je znakovito da je u početku knjige
izložena njegovo rodoslovlje, koje očito naglašeno spominje i Ezekiju, judejskoga
kralja. Ovo izlaganje obiteljske loze proroka Sefanije nije tek uzgredno, već
posredno želi naglasiti prorokovo dobro poznavanje svih nepoćudnosti i grijeha u
Jeruzalemu i Judeji.
S druge strane moguće je da ovo služi i potvrđivanju njegova pravog
judejskog porijekla, obzirom da mu je otac bio ‘Kušija’ (= Etiopljanin).
Okolnosti
Kronološki prorok Sefanija bi pripadao između Izaije i Jeremije. Na samom
početku spominje se da je Sefaniji, ‘upućena riječ Jahvina’ (1,1) u vrijeme Jošije,
judejskog kralja, što onda spada u drugu polovinu 7 st. (640-609).
Obzirom da se Sefanija tako silovito okomljuje na idolopokloničku praksu
svojih sunarodnjaka, njegova proročka djelatnost pada u vrijeme prije Jošijine
obnove, dakle prije 626 god.45
45
U vrijeme asirskog kralja Asurbanipal a Asirija uvelike slabi i prestaje biti velesila (626 god.). Asurbanipal ujedno
je i posljednji snažni asirski kralj. Tijekom 621 god u obnovi Hrama, koju je naredio kralj Jošija, pronalaze knjigu
Zakona.
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
69
7.4 Jeremija
Okolnosti
Smrću Asurbanipala (626), posljednjeg asirskog kralja, Asirija nestaje sa
povijesne scene kao velesila. Egipat pokušava poduprijeti Asiriju, suprot nove sile
Babilona, ali bez većeg uspjeha. Put prema propasti Asirije označen je padom
Ninive (612), središtem tadašnje Asirije.46
Usred ovih međunarodnih previranja
započinje i križni put za Judeju. Faraon, Neko, u potpori Asirije ubija uspješnog
judejskog kralja Jošiju, u Megidu (609) (2Kr 23,28-29).47
Sada i za Judeju sve kreće
nizbrdo. U onome što slijedi i tom povijesnom kontekstu iskustva Židova mogu se
opisati kao njihova najveća nadolazeća trauma toga razdoblja (Lujić,204). To je
vrijeme aktivnosti proroka Jeremije u vrijeme vladavine kralja Jošije u Judeji (Jer
1,2). Vrijeme prije vladavine kralja Jošije, označilo je krvavo vladanje kralja
Manaše (687-642). Manaše je vladao zapravo kao potpuni vazal Asirije. Jošija je, s
druge strane, započeo veliku vjersku i duhovnu obnovu, u još do tada relativno
povoljnim uvjetima; obzirom da je asirski Asurbanipal omogučio jednu razinu
autonomije narodima koji su bili pod Asirijom. Vrhunac Jošijine obnove bilo je
ponovno pronalaženje knjige Zakona (621).
Prorok Jeremija
Ime Jeremija (Jirmejahu, Why"ßm.r>yI) prevodimo sa ‘Jahve ga je uzdignuo’, kao
izvedenica od glagola ~Wr (‘rum’) (= uzdići, podignuti).
Prorok Jeremija dolazi iz ugledne svečeničke obitelji od oca svećenika, Hilkije
(Jer 1,1), koji je pak bio u službi kralja Jošije u vrijeme Jošijine obnove (2Kr 22,8).
Rođen u Anatotu (1,1) blizu Jeruzalema, vjerojatno oko sredine 7 st (c 650 god).
Osim toga, po svemu sudeći Jeremijina obitelj vjerojatno dolazi iz loze uglednog
svečenika Ebjatara.48
Unatoč njegovoj uglednoj svečeničkoj obitelji, o glavi mu je
radila upravo njegova obitelj (Jer 12,6) kao i mještani Anatota (Jer 11,21). Vrlo
vjerojatno tome je bio razlog Jeremijina podrška reformama kralja Jošije, i njegovo
ukidanje svih svetišta izvan Jeruzalema; čime bi i oni iz Jeremijine obitelji igubili
46
Propast Ninive slikovito opisuje prorok Nahum. 47
Zanimljiv je iszvještaj Ljetopisca o istom događaju (2Ljet 35,20-23). 48
Svećenik Ebjatar bio je protjeran od kralja Salomona u Anatot, zbog toga što je ovaj stao na stranu Adonije,
Salamonova brata kao pretendenta za kraljevsko prijestolje; „Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: ""Idi u Anatot
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
70
mjesto u svećeničkoj službi.49
Obzirom na njegovu mladost i proročki poziv (Jer
1,6-7) Jeremija ponekad prigovori i o svojoj izgubljenoj mladosti (Jer 15,17).
Većina proroštava zapisanih u knjizi proroka Jeremije odnosi se na vrijeme
nakon pogibije kralja Jošije (609). Jeremija je bio otprilike iste dobi kao i kralj
Jošija, ali njegova proročka aktivnost jača nakon smrti kralja Jošije.50
Pregled knjige
I. Proroštva protiv Judeje i Jeruzalema
Jer 1 - 25
II. Biografski materijal
Jer 26 - 45
III.Proroštva protiv drugih naroda
Jer 46 - 51
na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i
podijelio si sve patnje s mojim ocem” (1Kr 2,22-26), Usp. Lujić,211 49
Usp. Lasor,329 50
O složenim odnosima i aktivnostima proroka Jeremije u vrijeme obnove kralja Jošije sažeti i vrlo korisni prikaz
daje Lujić (Lujić,212).
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
71
7.5. Ezekiel
Ezekiel, prorok
Ezekiele se nalazi u prvoj je skupini izgnanika u Babilon (597) (1:1), i
suvremenik je proroka Jeremije; dolazi iz svećeničke je obitelji (1:3); rođen kao i
Jeremija u vrijeme Jošijine obnove. Ezekiel vrlo snažno doživljava deportaciju –
sanja, gleda slavu Božju, ima viđenje: «otvoriše se nebesa, i ja ugledah božanska
viđenja» (1:1b); («Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna
srca...Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima...», 3:14).
Njegova su viđenja, neobična i složena. Nemoguće prelazi u moguće. U tim
njegovim viđenjima ruka i Duh Gospodnji glavni su instrumenti u manipulaciji tih
nadnaravnih događanja i viđenja. Uz ova teatralna viđenja za Ezekiela
karakteristične su i neke simboličke radnje (cf.4-5).
Poziv Božji proroku upučen je u pustinji na putu u izgnanstvo - «među
izgnanicima na rijeci Kebaru» (1:1).
Središnja tema i interes proroka – slava (Božja).
Knjiga, proroka Ezekiela
U 48 poglavlja proroka Ezekiela, osnovna podjela i poruke knjige jesu:
(a) poruku treba duboko osobno proživjeti, (Ez 3)
(b) osobna odgovornost (Ez 18) «Što vam je o Izraelu ponavljate poslovicu:
Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!» (18:1)
(c) obraćenjem protiv rezignacije (Ez 16:53) («A ja ću okrenuti udes
njihov..»); Ez 18:30-32 («Obratite se dakle i živite» 18:32)
(d) Božji pastiri (Ez 34) «Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira...»
(Ez 34)
(e) povratak i obnova (Ez 37) «Jahve me u svojem duhu izvede i postavi
usred doline pune kostiju» (37:1) (Obnova kostiju odvija se u nadzemlju (!) u dolini.
Isti je agens obnove, Duh, kao i u Ez 1:20 («Kuda ih je duh gonio...»). Duh je
životvorac.
(f) Dom, Svetište i Slava (Ez 40-48) «četrnaest godina otkako pade grad»
(ry[ih' ht'K.hu) (40:1b); (Dom i Svetište, svećenici i upotreba Doma) «bijaše nešto
kao sazidani grad» (40,2). 'Dom' i scenografija viđenja: (i) mjerenja Doma («I taj
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
72
mi čovjek reče:...popamti sve što ću ti pokazati» (40:4). (Mjerenje ovdje ima i ulogu
pokazatelja kako stvari treba staviti na svoje mjesto.), (ii) istočna, sjeverna i južna
vrata (40:6f.)
Karakteristični elementi djelovanja proroka i narav teksta
Poruke knjige temelje se uglavnom na prorokovim viđenjima (cf. «Evo opet
pričalice s pričama» 21:5b (`aWh ~yliv'm. lVem;m. al{h ]) («Sine čovječji, smisli
zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu» 17:1). Uz sve ove slike i viđenja
Ezekielu, u tekstu i literarnom dojmu knjige važan je i akustični element zvuka
(«Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda...» 1:24)
Osnovne karakteristike knjige:
bavi se numinoznim 51
(božanskim i veličajnim) i transcedentnim.
mašta i slikovitost (eg. Jahvina kola 1:4f)
intenzivni doživljaj – napuštanja svoje zemlje i prestanak obreda u Hramu.
teofanija uz cijeli instrumentarij teofanijskih prikaza («silan vihor»; «veliki
oblak»; «bukteći oganj»; «bića obličjem slična čovjeku» 1:4-5)
poziv na trajnu budnost i potpunu predanost obzirom na viđenja i poruke («I
reče mi: Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim» 2:1; «I reče mi: Sine
čovječji, progutaj što je pred tobom» 3:1)
tipičan element u proročkoj literaturi jest negativna reakcija na prorokove
poruke («A dom te Izraelov neće poslušati» 3:7). Cf. Izaija (Iz 6), Jeremija
«prorokuj protiv» - y[eAr-l[; abeN"hi (34:1) ~yviD'q.mi-la, @Jeh;w> (21:2)
Novi svijet
Novi Hram (Hekal, Svetište (41) prispodoba je i novoga idealnog - poretka. U
tom konekstu uočljivo je mnogo govora o mjerama i mjerenju (40). Hram se
dodatno povezuje i s hramskim izvorom (47). Voda kao zajednički nazivnik života i
blagoslova.
51
lat. 'numen' = mig, volja, zapovijed osobito kojega boga (eg. deus cujus numini omnia parent)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
73
Literatura:
Brueggemann,W. The Prophetic Imagination (Fortress Press, 1978)
Eichrodt, W. Ezekiel (SCM, 1970)
Lassor/Hubbard/Bush Old Testament Survey (Eerdmans, 1996)
Lujić, B. Starozavjetni proroci (KS, Zagreb,2004)
Perry, T.A. The Honeymoon is Over:Jonah's Argument.. (Hend. ,2006)
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
74
TABELE:
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
75
PROROCI I KRALJEVI
SIL
E
Aram Asirija Babilon Perzija
876-746 745-612 609-539 539-331
KR
AL
JE
VI
JU
DA
Roboam (1Kr 12)
Abij
am (
1K
r 15)
Asa
Jošafat
(2Kr 3)
Joram
(2Kr8)
Ahaz
ja (
842)
Ata
lija
(2K
r 11)
Joaš
(2K
r 12)
837)
Am
asja
(2K
r 14)
Uzija (Azarja) (783-742)
(2Kr 15)
Jo
tam
A
haz
E
zekij
a
M
anaš
e (6
87-6
42)
A
mon (
2K
r 21)
Niniva pada (612)
Jošija (2Kr 21) (640-609)
(2Kr 23,29) faraon Neko
Asurbanipal
(umire 626)
Joah
az (
2K
r 23,3
0)
Joja
kim
(2K
r 24,1
0)
(Nab
ukodonozo
r)
Sidkija
(597-587)
(2Kr 24,17)
Jer
uza
lem
pad
a
(58
7)
Zerubabel Ezra
Nehemija (Kirov edikt,538)
Povratak i obnova (520-515)
IZR
AE
L Jeroboam
(1Kr 12)
Nad
ab (
1K
r 15,2
5)
Baš
a
Ela
(1K
r 16,8
)
Zim
ri
Om
ri
Ahab (869-850)
(1Kr 16,29)
Ahazja (2Kr 1)
(Baal Zebub)
Joram (2Kr 3)
Jehu (2Kr 9)
(Elizej)
Joah
az (
2K
r 13)
(Ben
Had
ad)
Joaš
(2K
r 13,1
0)
Jeroboam II (786-746)
Zah
arij
a (2
Kr
15,8
)
Šal
um
(2K
r 15)
Men
ahem
(2K
r 15)
Pek
ahja
(738)
Pek
ah (
737)
Hošea (732-724)
(2Kr 17)
Sam
ari
ja p
ad
a
(72
1)
PR
OR
OC
I J
UD
A
Amos Izaija (745-680
Mihej
Izaija Jeremija (627)
Nahum (612)
Sefanija (640-609
Jeremija Habakuk
Ezekiel
Hagaj (Hag 1,1)
Zaharija (Darije,522)
Malahija
IZR
AE
L Ilija
Obadija ? Ilija Elizej
(2Kr 2)
Elizej (2Kr 8) (Ben-Hadad)
Jona (2Kr 14,25)
Hošea
Amos
Hošea
Proroci osmog i sedmog stoljeća
Danijel Berković
76
Recommended