Esej kurelić

SVEUILITE U ZAGREBUFakultet politikih znanosti

Liberalizam i drutvena akcijaJohn Dewey

Kolegij: Epistemologija i politikaProfesor: dr. sc. Zoran Kureli UVOD U knjizi Liberalizam i drutvena akcija Dewey objanjava kako je liberalizam doao u krizu u 19. stoljeu i pokuava dati smjernice kojima bi se on mogao obnoviti. Knjigu poinje sa vraanjem u same zametke liberalnih ideja, jo od stare Grke, preko Lockea, Smitha, Benthama, Jamesa i John Stuart Milla. Ukazuje na ideje za koje se zalagao svaki od njih, i pokazuje kako su one utjecale na formiranje liberalnog drutva tada i na ono to mi danas smatramo liberalizmom. Pokuava identificirati i premostiti jaz to ga stvara teoretsko odreenje liberalizma i njegova stvarna primjena. Iz svoje povoljne perspektive u kojoj na sva ova dogaanja gleda unatrag, izdvaja oite probleme u razvoju liberalizma i objektivno ih kritizira i pritom kreira rjeenja za tadanje i aktualne probleme. Posebno nas upozorava na koje stvari moramo obratiti panju i poziva nas da inteligentno promislimo o drutvu u kojem se nalazimo i pokuamo uiniti najbolje za ostvarivanje ope sree.

POVIJEST, RAZVOJ I NEKI NOVI LIBERALIZAM Liberalizam dugo doivljava napade na sebe. Predbacuju mu zbog njegove promjenjivosti, koja u jednom trenutku eli pravdu za proleterijat, a ve u sljedeem trenutku staje na stranu kapitalizma. Prigovara mu se i zbog naizgled radikalnih stavova, a ujedno nedovoljno hrabrosti da se zauzme za njih.Dewey eli ukazati na pravo znaenje rijei liberal, pita se o ouvanju politike dosljednosti svakog liberala u doba krize, a smatra da bi do toga najbolje doao vrativi se kroz povijest. Liberalni ogledi mogu se pronai jo u Grkoj, za vrijeme Perikla, iako se kao pojam drutvene filozofije pojavio tek u 19. stoljeu. Lockeov liberalizam u 17. stoljeu govori o ulozi vlade koja bi trebala utvrditi i zatititi prava pojedinca (mislei na prava na ivot, slobodu i tenju za sreom) prije samog ina politike organizacije. Ukoliko su temeljna prava ovjeka prekrena, revolucija postaje legitimna. Drava je ta koja bi trebala omoguiti pojedincu nesmetano uivanje u njegovim pravima na nain da ih uva, a ne upravlja njima. Liberalizam poslije takav stav doivljava kao konstatno opreje meu vladarima i onima nad kojima se vlada. Lockeovo pravo na posjed se u 19. stoljeu u mnogoemu promijenilo. Transformiralo se u pravo na pribiranje kapitala kroz rad i proizvodnju, a ne zatitu posjeda od mogueg uplitanja vlasti. Bilo kakvi zakoni i norme koje bi mogle zadirati u neiji interes za rad, razmjenu i ulaganje postali su nepoeljni.Iako je tadanji liberalizam bio usmjeren na slobodu i pojedinca, sve vie se udaljava od dranja pozornosti na tome i ekonomski aspekt poinje prevladavati u liberalnim naelima. Jedan od onih koji su ''krivi'' za tako neto, bio je i Adam Smith, koji ekonomsku slobodu pojedinca stavlja na najvii poloaj. Smith je drao da postoji ''prirodna'' ili priroena tenja u svakom pojedincu da pobolja svoje imanje ulaganjem napora, odnosno rada, da bi zadovoljio svoje prirodne potrebe.[footnoteRef:1] Laissez faire je doivljavao kao ideju koja dovodi do najvie jednakosti u drutvu. Bio je daleko od istine, laissez faire je sustav koji je donio ogromne nejednakosti i uinio najvia raslojavanja drutva. Izlika koja se koristila je bila tvrdnja da su pozitivna prava umjetne tvorevine i da se zbog toga treba umanjiti uplitanje drave u prostor pojedinca, a prirodno pravo koje je prvotno bilo pravo na posjed, ali s godinama daleko odmakao od prirodnog prava, bi se trebalo razvijati. Ta ideja je dola od francuskih fiziokrata koji su pod pojmom bogatstva doivljavali zemlju, a ne rad koji je oplouje. Prvotna ideja Smitha da e ljudi djelovati u skladu sa razumom za zajedniki boljitak kasnije se pretvorila u nain djelovanja u kojem je glavni cilj samointeres. Takvo stajalite promovirali su Bentham i otac i sin Mill. Bentham je utemeljio utilitarizam, koji izraava da je dobro drutvo ono u kojem najvei broj ljudi moe zadovoljiti svoje potrebe. Doputa dravi da radi politiku akciju ukoliko djeluje u interesu opeg dobra. Smatrao je da svaki ovjek razlikuje bol i prijatnost, ugodu i neugodu, i uvijek e djelovati u cilju da izbjegne bol i neugodu. Bethamova kritika je bila upuena zakonima koji su onemoguavali pojedincu da djeluje na takav nain. U knjizi ''Principles of Morals and legislation'' uvodi moralno zakonodavstvo, zalae se za ruenje starih institucija u kojima vlada korupcija, zloupotreba i nejednakost i stvaranje novih koje e za krajnji uinjak imati sreu pojedinca. Stavlja svoje ideje i u praksu. Njegovi nasljednici su uspijeli napraviti reformu Velike Britanije, ruei mirnim putem britansku aristokraciju 1832. godine. Time se opovrgava kritika liberalima koja im zamjera da nisu dovoljno radikalni, nedostatak je u ljudima koji se vremenom postaju prepasivni i ne trude se rjeavati situacije, ve oekuju od uprave da to uradi sama za sebe. Velika Britanija, uvelike pod Benthamskim utjecajem, izgradila je ureene dravne slube neovisne o nadzoru politiih stranaka.[footnoteRef:2] SAD nisu sljedile takav primjer, te je politike zasluge, poput ekonomskih novanih nagrada, dobivao najpodizetniji natjecatelj, pobjedniku pripada plijen.[footnoteRef:3] Krajni cilj SAD-a nije bila nacionalna srea voena nacionalnim interesima, ve je svaka pokrajina teila vlastitim preferencijama. U Velikoj Britaniji su djelovale dvije kole, utilitaristi i ekonomisti, koje su napoetku kretale istim putem, a s godinama se potpuno razdvojile. Sam Bentham je bio na strani ekonomista i zalagao se za javno obrazovanje i zdravstvo, to se koilo sa sa poetnim liberalnim idejama o srei za pojedinca, a ne o kolektivnoj srei. [1: Dewey, John, Liberalizam i drutvena akcija, Kruzak, Zagreb, 2004. , 15] [2: ibid, 24.] [3: ibid, 24.]

Humanisti su bili protivnici utilitarista i ekonomista zbog njihovog uzdizanja ekonomskih sloboda optuujui ih za naruavanje njihovih interesa i zakona o zatiti radnika, ena i djece, koje su nastali kao posljedica industrijske revolucije. Romantisti su takoer bili protiv utilitaristikog i ekonomskog odnosa prema institucijama, jer su smatrali da trebaju postojati trajne institucije koje e ljudima biti podrka u zajednitvu uma i cilja, dok razvijaju svoje interese prema povijesti, umjetnosti i povratku prirodi. Uvelike su djelovali na John Stuarta Milla, koji pokuava objediniti ideje utilitarizma i romantista. Borio se za promjene po kojima bogatstvo vie ne bi bilo najvie dobro u drutvu. Za promjenu ranog liberalizma kriva je jo jedna struja. Thomas Hill Green uvodi koncept organskog idealizma u Englesku koji nastaje kao reakcija na individualistiki liberalizam i empirizam. Green i njegovi istomiljenici upozoravali su na potencijalno unitenje svih odnosa i vjerovanja unutar drutva ukoliko se promijene okolnosti koje drutvo asociraju na trenutno stanje. Osim toga kritizirali su gotovo svaku tvrdnju proizalu iz Lockeovih uenja, tvrdei da su odnosi ti koji sainjavaju stvarnost prirode, uma i drutva. Za razliku od romantista, ostali su lojalni idealima liberalizma; koncepcijama opeg dobra kao mjeri politikih organizacija i politike, slobode kao najdragocijenije znaajke i samog jamstva individualnosti, prava svakog pojedinca za potpunim razvitkom njegovih sposobnosti.[footnoteRef:4] Samo putem zajednike inteligencije i svrhe drava moe omoguiti pojedincu da ostvari svoju potpunu individualnost i slobodu. Da bi to uope mogla ostvariti drava mora unititi sve ekonomske i politike probleme koji bi sprijeavali takav nain postizanja opeg dobra. Cijela ta zbunjujua podjela koja se dogaala kroz povijest ranog liberalizma dovela je do razliitog shvaanja liberalnih stavova, ak i kod samih liberala koji se izmeu sebe cijepaju na one koji vie ili manje prihvaaju odnosno osuuju dravnu intervenciju. [4: ibid, 29]

Liberalizam je doao do situacije u kojoj se vie nije sve baziralo na analiziranju i kritici, ve je morao poeti stvarati neke svoje ideje i sustave. U drugom dijelu 19. stoljeu se iskristalizirala slabost liberalizma u suoavanju sa problemom organiziranosti drutva i integracijom. Sam Mill ak u svojoj knjizi ''Autobiografija'' trai smisao ivota onda kada zavri borba liberalnih uvjerenja. Ne vidi rjeenje u niemu dosad utemeljenom, ni u ekonomskoj slobodi ni u pravnoj politikoj, ve trai neki duhovni autoritet, koji bi promicao moralne vrijednosti i naveo ljude da se brinu o svom unutarnjem aspektu, ali i u istoj mjeri i o vanjskim aspektima. Demokracija nije dovela do takvih ideja, mehanizirala je kolstvo, glasanje i znanost. Ljudi rade samo naueno, opet nemaju poticaj da svojim radom i sudjelovanjem u drutvenim organizacijama rade za dobro kolektiva. I to postaje opreno jedno s drugim, dok se promatra individualni napredak bez promiljanja na koji nain to utjee na napredak drugih ljudi. U takvim okolnostima uvijek e dolaziti do smanjenja podruja vlastite slobode i napretka.Velika pogreka ranijih liberala oitovala se u neukljuivanju povijesti u svoje ideje. Donoenjem ideologije u kojoj je sloboda kljuan pojam, pretpostavilo se kao da je to prvi oblik slobode u povijesti. Nisu ih zanimale ili nisu se namjerno obazirali na obiajne procese u pravu i zakonodavstvu pa nisu mogli ni predvidjeti do kakvih pogreaka liberalizam moe doi. Ekonomske i politike promjene za koje su se liberali borili su se ostvarile u tolikoj mjeri da su u drutvu postale slubeni interes. Tadanji sudovi su su pripisali prirodnim pravima ekonomsko znaenje i potom iskoristili nadmonost prirodnih prava nad pravnom akcijom, kako bi unitili drutveno zakonodavstvo, koje je bilo doneseno u interesu stvarne slobode pojedinca, a ne formalne. Kritika ide i njihovom apsolutistikom duhu u kojem su svoje sugraane ukljuivali u Lige slobode, kako bi se borili za njihovu ideologiju i na taj nain osporavali svakoga tko je imao miljenje drugaije od njihovih svjetonazora, iako su sami bili protivnici apsolutizma.Nisu bili protiv promjene, dapae, bili su zadovoljni promjenama, ali su se te promjene temeljile na ekonomskim znaajkama bez drutvenih ogranienja. Da su rani liberali iznijeli svoje posebno tumaenje slobode kao neto podlono povijesnoj relativnosti, ne bi ga zamrznuli u nauk primjenjiv pod svim drutvenim okolnostima.[footnoteRef:5] Uvidjeli bi da sve vea ekonomska sloboda u krajnjem sluaju teti veini, ukoliko se ne stavi pod nadzor. Pogrijeili su sa pretpostavkom da e takva ekonomska sloboda dovesti do meuovisnosti nacija i na kraju mira. Jedan od razloga koji je stvorio toliku nejednakost u drutvu je sama injenica da se pojedinci raaju nejednaki i stoga nemaju iste mogunosti za sticanje i osiguravanje materijalne dobiti. Drugi razlog je sposobnost pojedinca u postizanju dobiti, upotrebljavajui vrline koje su u njemu, poput inicijative, neovisnost, izbora ili odgovornosti. Osuuje se ak svaka javna pomo onima koji nisu uspijeli, a osuda stie iz redova elita. Zanemaruju se kulturne vrijednosti civilizacije kao to su umjetnost, znanost i zajednitvo. Sam Mill ukazuje da se pojedinac ne moe razvijati neovisno o sferi drutva i o okolnostima koje ga okruuju. Liberali nisu obratili dovoljno panje na prirodu inteligencije ovjeka, da jesu, shvatili bi da upravo ona moe stvoriti velike nejednakosti. Oni su podijelili um u sklop izvanjskih asocijacijacija izmeu atomskih elemenata, isto kao to su samo drutvo rastvorili u slinu sloevinu izvanjskih udruga izmeu pojedinaca, od kojih svaki ima vlastitu neovisno utvrenu prirodu.[footnoteRef:6] Takvu psihologiju su iskoristili za ruenje dogmi i institucija koje su izgubile svoj integritet. Upali su u problem stvaranja drutvene organizacije od pojedinca i time su inteligenciju okrenili protiv svega to je podsjealo na kolektivno drutveno planiranje. Takav propust u koritenju inteligencije doveo ih je do nepravilnog strukturiranja sustava odgoja i formiranja drutvene politike u zakonodavstvu. [5: ibid, 38.] [6: ibid, 45]

Danas su temeljna liberalna naela potrebnija no ikad. Trebali bi se osloboditi materijalne nesigurnosti koja spreava mnoge da sudjeluju u raznim kulturnim izvorima koji su mu dostupni. Prestanak postojanja nejednakosti unutar nekog drutva znaio bi i prestanak postojanja liberalizma, jer bi svaka osoba imala izraene temeljnje vrijednosti liberalizma u sebi. Dewey istie da e do tada liberalisti zagovorati nunost prilagoavanju promjena. Jedino metodom inteligencije mogue je prouavanjem starih obrazaca donositi nove razborite odluke.Promjene u drutvu se dogaaju svaki dan u svim podrujima, te je pretpostavka da je drutvo statino jednostavno pogrena. Ljudi bi trebali usmjeravati takve promjene. Cilj liberalizma je omoguiti pojedincu da bude slobodan ostvariti svoje sposobnosti na nain da upotrebljava inteligenciju kao metodu ostvarivanja takvog cilja, a to mu moe omoguiti ako mu osigura materijalnu egzistenciju.Brzina promjena donijela je zbunjenost u drutvu jer nije bilo pripremljeno duhovno i moralno za promjene. Pripremljenost na to se stie odgojem u najirem smislu, i na tome se mora raditi. Tri su promjene do kojih je je dolo u jednoj od institucija gdje su se zbili veliki pomaci,ali koje su jo uvijek relativno izvanjske, izvanjske u tom smislu da se obrazac nakane i emocije nije na odgovarajui nain modificirao.[footnoteRef:7] Prva je materijalna nestaica koja se odvijala kroz itavu povijestu i kojoj su se prilagoavale misli i djelovanje drutva. Drutvo je uvijek preferiralo biti materijalno osigurano. Druga promjena je sama nesigurnost koja je bila posljedica materijalnog oskudijevanja. Iako se smatralo da je priroda ta koja odluuje o tome kolika e biti oskudica, samo ovjek putem institucija moe prouzroiti manjak dobra za svakog pojedinca. Zbog toga nesigurnost i danas asocira na preivljavanje i oajavanje. Trea se promjena dogodila u ekonomskim institucijama kada su se smanjili manufakturni radovi i poelo je odvajanje pojedinca od samog procesa proizvodnje. Pojedinac se poinje udruivati u saveze kako bi mogao opstati sa kolektivnom suradnjom.Prvi cilj obnovljenog liberalizma je odnos pojedinca da usvoji naviku uma i karaktera,intelektualnih i moralnih obrazaca, koji su negdje blizu sadanjim zbivanjima.[footnoteRef:8] Takav odgoj se moe provesti jedino ako se prethodno napravi ozbiljna promjena u institucijama. U tom cilju liberalizam treba biti radikalan i ustrajati u akcijama provoenja takvih reformi, a ukoliko ne bude takav, osuen je na nesupjeh. Radikalizam se mora bazirati na ustrajnosti promjena, ali bez nasilja. Nasilje je ve u nekom obliku ukorijenjeno u drutvu, gdje mala skupina ljudi ima mo nad drugima i gdje su zakonski dunosnici ti koji kre Ustave i ljudska prava. Doivljavanje slobode govora i miljenja kao individualnog prava u mnogoemu doprinosi mogunosti krenja tih istih prava kada se opa dobrobit isprijei ispred njih, Dewey iznosi stav da je samo drutvena inteligencija ta koja moe uspjeno provesti promjene. Henry George to objanjava kroz usporedbu sadanjih velikih brodova i onih u prolosti. Cilj takve poredbe je ukazati na zajedniku inteligenciju koja je uspjela proizvesti toliku promjenu. U dananjim politikim institucijama kao jedna od metoda u kojoj se koristi inteligencija je metoda rasprave u kojoj javnost saznaje politike ideje i ukljuena je za irenje istih. Meutim takvi naini nisu uvijek najbolji, jer nisu naroito pouzdan oslonac za sustavno stvaranje sveobuhvatnih planova, planova koji su potrebni elimo li se suoiti sa problemom drutvene organizacije.[footnoteRef:9]Inteligencija kroz rasprave u politikom ivotu se oslonila na simbole, izum jezika, koji je ee samo paravan za stvarni ivot, no to li je sredstvo dodira sa stvarnou. Potrebno je napraviti zamijenu inteligencije koja e se hvaliti potenjem i nepristranou, pribliiti se upotrebi znanstvene metode i ininjerskog duha u donoenju dugoronih planova. Politika znanost se trebe povoditi primjerom prirodnih znanosti koja je u posljednjih 100 godina zajednikim radom napravila vie promjene nego u cijeloj povijesti ovjeanstva. Treba prouavati prolost, ali samo u onoj mjeri koliko ona moe pomoi sadanjosti, i treba uspjeti spojiti tok znanosti sa pravnim strukturama, bez upotrebe sile. Demokracija kao poredak bi morala izbaciti na vidjelo sve interese iz svih podruja i metodom inteligencije raditi za ope dobro. Nasilje nije efikasno ni pod kojim uvjetom jer ako se tvrdi da u kapitalizmu odreeni broj ljudi ima svu mo u svojim rukama, tko e se boriti protiv tolike sile? Izoliranjem zakonodavstva od drugih drutvenih snaga opet se radi velika pogreka jer se zaboravlja da su ljudi koji sudjeluju ili su dio zakonodavstva izvan radnog vremena ukljueni u sve drutvene odnose. Mogue je dopuniti dananje oblike predstavnike vladavine politikim sredstvima koja predstavljaju ekonomske drutvene interese, kao to su interesi potroaa i proizvoaa.[footnoteRef:10] Nain na koji se rade promjene imat e uinak na posljedice. Ukoliko klasno drutvo budemo mjenjali uporabom sile, teko je mogue da e se stvoriti demokratsko besklasno drutvo, pogotovo u zemljama koje nisu demokratske. Jedino kad je prihbvatljiva uporaba sile je onda kada se inteligentnom metodom ustvrdi odluka veine, a nekolicina tvrdoglave manjine je nee prihvati. Noviji liberalizam je uveo drutveno zakonodavstvo u kojem se uz vladu organizira i socijalna sluba koja bi trebala u nekoj budunosti socijalizirati i ekonomiju i na taj nain slobodu pojedinca poduprijeti strukturom ekonomske organizacije. Pritom bi ona omoguavala pojedincu sigurnost za izraavanje individualnih sposobnosti i zadovoljenje potreba koje nisu ekonomski determinirane. Mogao bi koristiti svoju kreativnost za boljitak svih ljudi i rjeio bi se preivljavanja kao svrhe vlastitog ivota. Liberalizam bi morao ustrojiti materijalne i mehanike snage i tada e porasti kulturne mogunosti drutva, i trebao bi napraviti organizaciju u kojoj e pojedinci se aktivirati za svoje ideje i vjerovanja, Demokracija je odlian medij za takav plan. Bitno je stalno pokuavati i eksperimentirati dok se ne naprave pozitivni pomaci. Posao je liberalizma da skupi svu energiju i pokae svu hrabrost kako ta dragocjena dobra ne bi bila ni privremeno izgubljena, nego pojaana i proirena ovdje i sada.[footnoteRef:11] [7: ibid, 59.] [8: ibid, 61.] [9: ibid, 69] [10: ibid, 83.] [11: ibid, 89.]

ZAKLJUAK Dewey kroz djelo pridaje pozornost povjesnim odreenjima pojmova bitnih za definiranje i razvoj liberalizma koji su u to vrijeme uvjetovali stavove i akcije filozofa i politiara a bili su ogranieni razvojem drugih grana znanosti poput antropologije i uope shvaanja individue i gospodarstva. Neki od tih pojmova su um, inteligencija, prirodno pravo i utjecaj okoline na pojedinca. Pomanjkanje znanja o tim pojmovima uzrokovalo je problem stvaranja nove drutvene organizacije koja bi bila ravnopravna sa ekonomskim odnosima koji su daleko premaili ondanje drutvene organizacije. Stavljanje individualca bez pogleda na kolektiv nije donosilo uspjeno rezultate. Dewey predlae da se u analizu uzme rani liberalizam i da se prema njemu mijenjaju i donose vrijednosti. Institucije su te koje moraju uhvatiti korak s vremenom, a temeljnu reformu mogue je napraviti samo velikim koritenjem metode inteligencije. Treba prestrukturirati odgoj i proiriti ga da on pojedincu usadi moralne obrasce. Nasilje je zadnja metoda kojom se trebaju vriti promjene - njena krajnja posljedica nikad nee biti mir.

LITERATURA :Dewey, John, Liberalizam i drutvena akcija, Kruzak, Zagreb, 2004.