View
240
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
1/14
Daniel
MIK
ULACO
Sveu6i1ite Jurja Dobrile
u Puli
Izvorni znanstveni rad.
Prihvaen za t;isak 20. 11. 2009.
unkcija
urnjetnikog djela (sistema)
`
Pri razmatranju
moguih
funkcijal
umjetnikog
djela,
naglasak je
na
umjetnikom,
a
temeljnim svoj-
stvom umjetnikog smatra se
njegova
estetska obliko-
vanost. Postavlja
se pitanje trajnosti / promjenjivosti
pojedinih funkcija,
a
osobito
estetske, u
vremenu
i
(ili) prostoru
te u odnosu na pojedine teorijske sustave
i novije trendove. Kako e se ponajvie
razmatrati
knjizevnost,
postavlja se i pitanje mogunosti njene
autonomije u odnosu na umjetnioki sistem.
Za
iscrpniji
prikaz trebalo
bi
pri
tome krenuti
jo
od P1atonaiAristote1a2 i njihove dvojbe,
no,
modema
zapadna
estetiiika misao polazi od Kanta po kome su
estetski
objekti
(umjetnika
djela) spoj osjetilne for-
me i duhovnoga
sadriaja; _spoj
materijalnog i du-
hovnog. Izostave li se
osta1e,pretezito
komunjkacijske
funkcije, tako koncipiran estetski objekt potie
recipijenta na
razmatranje
forme i sadrzaja pa stoga
njegovu
namjenu
Kant detinira
kao
svrhovitost bez
svrhe. Tu sintagmu
Cu11er3 tumai na
sljedei
nainz
1
Pojam
funkcija
(engl.
function,
njem.
F
unktion, franc.
fonction)
izveden
je od
latinskog
functioz
objavyenje,
vrenje,
0bnaanje, a
danas
se
rabi u znaenju svrhe,
ciUa
ili
namjene.
U
znanosti
o knjizevnosti (od formalizma i strukturalizma) upo-
trebljava
se u odnosu prema
pojmu
struktura (tema, motivi, meta-
strukture stila,
k0mp0zicUa, ...) i
uope pri propitivanju
znaenja i
svrhe umjetnosti u kulturi.
2 Poznata Platonova
teza
da knjifevnost laie
predstavlja
prob-
lem kompleksnog odnosa
knjiievnosti
i
zbiUe
- razliitih mogu-
nosti i
pristupa interpretaciji zbilje (historiografskog, knjizevnog,
tilozofskog,
religijskog,
...). Poznata je
i Aristotelova protuteza na
primjeru usporedbepovjesniara ipjesnika:
Povjesnik
se
naime
i
pjesnik ne razlikuju tim to govore u mjerilima ili bez mjerila
-jer
bi se
mogla
i
Herodotova
djela metnuti u mjerepa bijednako bila
povijest
neka u
mjerama
ili bez mjera
- nego je to razlika t0
jedan
govori
ono to
se
dogodilo,
a drugi
ono t0
se moie
dogoditi. Zato
je pjesnitv0
mudrzje
i vrednije
od p0vUesti,
jer
pjesniitvo govori
vie
openito, ap0vUestp0jedinadno.
(Aristotelz
Nauk 0pjesnikom
umzjeu (Poetika), prev. M. Kuzmi,
Zg.,
1912, str. 23)
Pitanje
je,
naravno,jesu liprava zbiUa i
istina uope
odredive kategorije?
0
tome
nam
ovdje
ipak
nije
suvie
raspravljati jer bismo
se morali
pozvati na tisuljetnu tradiciju
rasprave o tom pitanju. No, naehmo
se
moze
ustvrditi
kako
postoje razliite zbilje i istine: znanstvena,
religijska, politika, virtualna,
pa
jednako tako i knjiievna
(umjetnika)
zbilja i istina. Naprosto je rije o drugorn sistemu
iiija
se
zbiljnost
i istinosnost konstituira
i
odreduje
iznutra
-
vlastitim, sebi imanentnim, drugaijim parametrima
u_ odnosu
prema ostalim
sistemima.
Umjetnosti oponaajui (po Aristotelu)
izrazavaju neku zbilju koja
je
ujedno i slika zbilje i zasebna zbilja
i
fkcija.
3 Culler, Jonathan:
Knjiievna
teortja: Vrlo kratak
uvod,
AGM,
Zagreb, 2001 str. 43.
Svrhovitost
je u konstrukciji
-
oni (estetski objekti)
naeinjeni
su
tako da
kao
cjelina sastavUena
od
dUel0va
sluie
odredenoj
svrsi.
No,
svrha je
samo umjetnieko
djelo,
zad0v0Ustv0
u njegovu stvaranju ili
njime
postig-
nut0 zadovobstvo, a ne neka izvanjska namjena.
To,
zapravo,
znai da
se tekst poima kao knjiievan
kada
postavimo pitanje 0
doprinosu
njegovih dzjelova ueinku
cjeline,
a
ne /cad ga prihvaamo
kao
ponajprzje
namzje-
njenog
ostvarenju neke
svrhe
poput obavjeitavanja ili
uvjeravanja eitateba. (Culler)
Fonnalizam
i
strukturalizam uvode
pojam
funk-
cije za potrebe promatranja
estetiekog objekta.
For-
malisti smatraju da pojamfunkcye umjetnikog
djela
izmie nadzom
svjesne
autorove intencionalnosti i
pridodaje
se sustavu4 razdobya u kojemu
se one po-
javUuje. Pojednostavljeno,
umjetnik (autor) nije
vie
taj koji u vlastito djelo upisuje preferirane
funkcije,
ve
to ini ukupni sistem (Gesamtsystemg i pojedinani
Sistemi
i
okolina5) te
umjetniki
sustav nekog raz-
doblja na
nekom
prostom. Takva
tvrdnja moze se
pokuati razloziti, recimo, na
didaktiekoj i
nacionalnoj
funkciji,
koje su dominirale pretezitim
dijelom
i
hrvatske
knjizevnosti
devetnaestog
stoljea.
Iz
toga
bi, primjerice,
slijedilo da Senoa u
svoje
pripovijesti
i
povijesne
romane nije
svjesno i intencionalno
1-
4 Pojmovi sistem /sustav ovdje e se rabiti
unutar
sljedeih
odnosa:
dinamino /statieno
(sistem kao dinamian,
operacionalizi-
ran princip / sustav
kao
statian
skup
vrijednosti, uvjeta
i mogu-
nosti,
no koji, budui
da
je
primoran
rjeavati
probleme
iz
okoline,
ipak
ima naelno dinaminu strukturu
te se konstantno
restruktu-
rira);
dio
/cjelina (sistem ujedno moze biti i podsistem
neke vee
sistemske
jedinice
-
sistema
vieg reda / sustav
kao
ureden skup
istovrsnih
jedinica i
njihovih medusobnih
odnosa).
5
Luhmann,
Niclasz Teorzja
sistema;
Globus, Zagreb,
1981.
- u svojoj se teoriji fokusira na odnos
sistem
/
okolina
(System
/
Umwelt)
koji
zajedno
Eine
ukupni
sistem
(Gesamtsystem)
ili svqet
(Welt),
odnosno
sustav.
Okolina
je
za sistem,
svijet.
Ukupni sistem
nastanjen je
pojedinanim sistemima
(Teilsysteme),
a
budui
da
je
vidljiv samo
iz
sistema ne
moze
odrazavati objektivnu
sliku.
Svaki sistem
uvodi
temeljni
kod
koji mu omoguuje egzistenciju
u okolini. Zato je
ukupni sistem
vidljiv
samo onoliko koliko
je to
mogue
iz
vizure pojedinih sistema pa
je videnje
objektivne i
cjelovite slike zato nernogue. Npr Luhman kaze:
Moja teorzja
razvijena je unutar
podsistema
u
sistemu i
zato
ovisi 0
njemu
i
vezana je na temeUni kod znanstvenog sistema
(istina /neistina).
Sistemi
brane specifinost svojega koda pomou programa, npr.
znanstveni
sistem
uvodi
teorije,
mnotvo
medusobno konkurent-
skih
teorija.
Zato je
svatko
osuden na
svoj
kut promatranja
i
stoga
ne
moze vladati
sistemom jer i ne
moie
izai
iz njega (prilog:
Teorzja
sistema
za
poetnike).
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
2/14
upisivao
didakticnost
i
domoljublje,
ve
je
to
jedno-
stavno
bio
opi zahtjev
vremena
i
prostora
hniatske
zbilje devetnaestog
stoljea;
duha vremena
(Zeitgeist).
Strukturalisti
bi
pridodali
kako
struktura
nekog
prostora
i
vremena
utjece na
strukturu
umjetnikog
djela
iz koje
onda
proizlaze
potrebite
funkcije.
Bitan
esej
na
temu funkeija,
osobito estetske,
pod
naslovom
Estetska funkci
ja,
norma
i
vrijednost,
napi-
sao je 1936.
eki
strukturalist
Jan
Mukafovsk76.
Polazei
od
spomenutih
formalistiekih
nacela
tvrdi
kako
je
pojavljivanje
funkcija
u
tekstu
dirigirano
naelima
i hijerarhijskim
odnosima
koji proizlaze
iz
strukture
te
da se knjizevni
sistem,
kao
podsistem
umjetnikog
sistema,
ne moze
promatrati
izdvojeno.
Pri
tome
je estetska
funkcija7
najese
dominantna
i
nasuprot
drugih
moguih
prisutnih
funkcija
(didak-
tike, ideologij
ske,
psihologij
ske, religijske,
...),
koje
takoder
mogu
preuzeti
dominantnu
poziciju
ili
su-
postojati
uz
nju, s time
da
tada
dolazi
do
narusavanja
postojee
estetske
koncepcije
i djelo
gubi
na
svojoj
umjetnickoj vrijednosti.
Granice
izmedu
estetskog
i
izvanestetskog
zato
su
vrlo
fluidne, promjenjive
ine-
stabilne
te
odredene
nizom
nijansi
i propusne
u
oba
smjera.
Gznaenost
nekog
djela kao
estetskog/ne-
estetskog
oyisi
medu ostalim
i o kategorij
ama
vremena
i prostora.
Sto
je djelo
udaljenije
u vremenu/prostoru,
biva
drugaije
percipirano;
ono
to je nekad
i (ili)
negdje
bilo
obiljezeno
kao estetski
relevantno,
iz
dananje/ovdanje
pozicije
moze
poprimiti
posve
drugaija
neestetska
obiljezja.
Preplitanje
razlieitih
funkcija
(umjetnikih/neumjetnikih)
nadaje
se
kao
iiuznost
komunikacijeg
medu razlicitim
drutvenim
6 Ian
Mukafovski:
Esteticka
funkce,
norma a hodnota
jako
socialnifakty,
F. Borovy,
Prag,
1936.
(u Jan Mukarovsky:
Knji-
ievne
strukture,
norme
i
vrijednosti,
ur.
Milivoj
Solar,
MH,
Zagreb,
1999).
7 Estetska
funkcija
zauzima
znacajno
mjesto
u zivotu
pojedinca
i drustva
u cjelini.
Krug ljudi
koji dolaze
u neposredan
dodir
s umjetnosu
u velikoj
je mjeri
medutim
omeden
u prvom
redu razmjernom
rijetkosu
estetske
nadarenosti
- ili
barem u
pojedinim
slucajevima
njezinim
omedenjem
na
stanovite
umjet-
nicke
vrste
-
a u
drugom granicama
socijalne
pripadnosti
(suiena
mogunost
pristupa
umjetnickim
djelima
i
obrazovanja
nekih
drustvenih
slojeva);
umjetnost
ipak
svojim ucincima
djeluje
na
Uude
koji
s
njom
nisu
u
neposrednoj
vezi
(usp.
na
primjer
pjesnistva
na razvoj
jezicnog sistema),
a
estetska
funkcija
uz to
zahvaca
podrucje
znatno
sire od
umjetnosti
same.
(prema
Milivoj
Solar
u
Jan Mukarovsky:
Knjiievne
strukture,
norme
i
vrijednosti,
MH,
Zagreb, 1999,
str. 43)
8
Komunikacija
(engl.
communication,
njem.
Kommunika~
tion,
franc.
communication):
jedan
od
sredisnjih pojmova
su-
vremenih teorija
umjetnosti
i
najrazliitijih
znanstvenih
disciplina
(lingvistike,
semiotike,
teorije
informacije,
kibernetike,
psihologije,
neurologije,
komunikologije,
sociologije,
...),
a ovdje se
definira
iz
pozicije
bitnoga
sistemskoteorij
skog
pojma, poglavito
u smislu
funkcioniranja
socijalnih
sistema.
Luhmann,
naime,
kaze kako je
operiranje
socijalnih sistema
zasnovano
upravo
na
komunikaciji.
Pojam
komunikacije
on crpi
od
fenomenologa
E.
Husserla, tj. od
njegova
smislotvornog
cina (S
innverleihender
Akt) - podarivanja
smisla
svijetu,
uz iskljuivanje
besmisla.
Luhmannove
teze
o
komunikaciji
su sljedeez
1.
sistemska
relativnost
svakog videnja
svijeta,
tj. odustajanje
od totaliteta;
2. komunikacija
ne
priopuje
(socijalnim)
sistemima,
odnosno
kolektivna
svijest,
kao temeljno
obiljezje drusti/a9,
u kojoj
supostoje
(mitteilen)
svijet,
ona
ga dijeli (einteilen);
3. cilj
komunikacije
nije
sporazum
(konsenzus),
ve
je u temelju
svijeta
nesporazum
jer
se
pojedini
sistemi
medusobno
negiraju. Cilj
zato nije
sporazu-
mijevanje
s
drugim
sistemom,
ve odrzavanje
sebe.
Takva
sekomu-
nikacija
sastoji od
tri
aspekta:
1.
i_nformacija
->
sadrzaj
ko-
munikacije,
2. poruka
(priopaj)
->
kako
se komunicira,
naein,
3.
razumijevanje
->
odluka
(razlikovanje)
izmedu
1.
i2, izbor
naina
razlikovanja
komunikacije
od
pomke.
Bez razumijevanja
nema
komunikacije,
ono
je
presudno
jer
omoguuje
sposobnost
daljnjeg
prikljuivanja
i odrzavanja
sistema.
Izbor
je
naravno
na onome
tko
razumijeva,
ali ovisi
i
o posiljatelju,
koji
jest ili
nije
u poruku
ugradio
sistem
za
razumijevanje,
te o
okolnostima
komunikacije;
pojednostavljeno
tko
razumijeva?,
sto se
razumUeva?,
okolnosti.
Naglasak
je, dakle,
na
primatelju,
odnosno
njegovom
razumije-
vanju,
tj.
na
njegovom
projektivnom
einu
razlikovanja.
Sve
tri
razine
su,
uopeno
reeeno,
ravnopravne,
a
svaka je
povremeno
dominantna.
Funkeija
komunikacije,
po
Luhmannu,
sistemu
se
naknadno
prikljueuje
i pripisuje
mu
se
kao
redukcija
njegove
(smislene,
ali
nestrukturirane)
kompletnosti
- jer
je odraz
svijeta
(ljudskog).
Identiliciranje
svijeta
ide
do
bezgranicne
neodredenosti
(unmarked
space).
Luhmann
obogotvoruje
razumijevanje
kao
slobodan
cin
proizvodnje
svijeta,
kao
kompenzaciju
za
dananje
relativnosti
svih
interpretativnih
odluka.
Komunikacija
je dogadaj
koji
transcendira
zatvorenost
svijesti
i opisuje
se
kao
radnja.
Npr.
radnja
ega
vrijedi
kao premisa
za
radnju
altera. U
socijalnim
siste-
mima promatrajui
su elementi
komunikacije,
a
promatrani
ele-
menti
su radnje.
U psihikim
sistemima
promatrajui
su elementi
misli,
a
promatrani
su
predodibe.
Za
komunikaciju
je
bitan
pojam
dvostruke
kontingencije
kojom
se stvara
mogunost
za prihvaanje
ili odbijanje
komu-
nikacije.
Ono to
ego zeli,
alter
moze,
dakle,
prihvatiti ili
odbiti;
ali i obmuto,
to moze
uiniti i
ego. Budui
da su sistemi
neprozirni
poput
crnih kuti
ja, smatra
D. Schwanitz,
jedan
ne moze
predvidjeti
ponaanje
drugoga.
Zato
jedan
drugome
podmeu
slobodu
i na toj
nesigurnosti
kontroliraju
svoje
vlastito ponasanje.
Budui
da
drustvo nastaje pod pritiskom
dvostruke
kontingencije,
ona semora
neprestano
replicirati;
jer ako
bi dolo do
konsenzusa,
drutvo
bi
implodiralo
-
zakljuit
e
Schwanitz
i
dodati kako
upravo dvo-
S[I'l1k3
kontingencija
komunikacije
omoguuje
da
u
svijetu
perma-
nentno
izbijaju konflikti.
9 Drustvo:
sistemski
teoretiar
Dietrich
Schwanitz
(Teorija
sistema
i
knjiievnost,
2000)
drustvo
shvaa
kao
trajan
pokuaj rje-
savanja
nepotpune
mogunosti
sporazumijevanj
a.
No taj
problem,
kako je prethodno
istaknuto,
drutvo ne
smije rijeiti
jerbi se
inae
ukinulo,
ve
ga
mora reproducirati;
tj. odredeno
I`jCI1j
mora re-
producirati
novi
problem. Schwanitz
istie
kako
su problemi
siste-
mimanuzni
za
vlastito
odrzavanje
te razlilcuje
tri tipa (stadij
a)
drustvaz
1.
Arhaicna
drustva:
odredena
principom
segmentiranog
dUerenciranja
i
sastavljena
od nizova
jednakih
elemenata:
pleme,
klan,
zadruga,
obitelj,
Unutar
segmenata
vlada
nejednakost
lanova,
ali izmedu
segmenata
vlada jednakost
strukture. Tko
poznaje
strukturu
obitelji poznaje
i
cijelo
takvo
drutvo.
Budui
da se interakcije
lanova
odvijaju
(komunikacUa)
kao izravni
osob-
ni susreti
(face
to face interaction),
interakcije
i drutvo
dozivlja-
vaju se kao
neto
skoro identino.
2. Visoke
kulture
(Indija,
Arapi,
europsko
srednjovjekovlje,
...): odredene
principom
socUalne
stratyikacije
prema
diferenciji
jednakost/
nejednakost
pa
se
preraspodjeljuju
hijerarhiziranjem.
Unutar
slojeva
vlada
jednakost,
a
medu
njima
nejednakost.
Dolazi
do
diferencijaeije
interakcije
i
drutva
pa se
drustvo
jo
jedino
u
najvisem
sloju dareprezentirati
interakcijom
(predstavnici
drutva).
To rezultira
formiranjem
interakcijske
kulture,
npr. fmim
oblicima
ophodenja
na
dvoru.
Schvanitz
iz
toga
zakljueuje
kako
nastanak
societya,
manira,
pravila
ophodenja
reprezantativnog
drustva
dovodi
do
nastanka
drame
i
procvata
kazalita.
Do
ovdje
razmislja
se
o drutvu
kaojedinstvu
zbroja
njegovih
dijelova.
Znai
dvostmko:
kao
jedinstvo
i
kao suma
dijelova.
Zato
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
3/14
sustavi kao to su jezik, znanost, religija, i kultura
uope, ima
pri
tome
ulogu uspostavljanja
odnosa
izmedu
funkcija i individualnih svijesti te normiranja
funl
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
4/14
hove
valjanosti). Kritika16
se zato bavi
rekonstmk-
oijom
pravila
i
granica
izgradnje
smisla
koristei
se
postup-kom
dekonstrukczje,
tj. rastavljanjem
teksta
na opozicije
i jedinice
da bi se otkrila naela
i
pravila
te
ponovno
sastavljanje
rastavljenih jedinica, a
smisao
tog postupka
jest otkrivanje funkoije
djela. Barthes
e
rei kako
je funkcija sjeme u tekstu
koje
kasnzje
proklzja i urodi
plodom.
To
mjesto
gdje
se spajaju
sva mogua
znaoenja,
svi civilizacijski
utjecaji; gdje
je Zariste
te
mnogostrukosti,
jest
6itateU
(reoipijent),
a ne vise autor18. Takav,
pak, teorijsko-recepoijski
stav
relativizira
njemaoka
teoretiarka
Hannelore
Schlaf-
fer: Dokjedan
oznaoava (tumaoi)
svtjet, drugi ozna-
ava (tumai) znaenje
(tumaenje) svzjeta.19
Ruski
teoretiiiar
Mihail
Bahtin21, naslanjajui
se
na
teorzju
govornog oina J. L. Austina21,
rei e kako
je i
knjiievnost
poput
jezika,
budui
da u njemu
izraiava,
performativna,
s time da knjiievni tekstovi
nisu
samo
govorni oinovi,
ve
i pseudogovorni, od-
nosno podloini reinterpretactji
svakog
5itateUa22.
Pra-
va funkcija
knjiievnosti, kao
umjetnosti koja se sluii
jezikom
u
okvirima
nekih
konvenoij
a,
pri
tome
bi
bila
da izazove reakczju
5itateUa. Knjiievno
djelo
identi-
Hcira se
i interpretira
pomou
sustava
kodova,
Zanrova
16 Kritika se ovdje shvaa ne
kao
prijevod, obrazloienje
djela,
ve
njegova
per0raza (opisivanje
djela drugaijim sredstvima
od
onih u djelu).
17
Tekst je za Bartha
eksplozija znaoenja: pluralan
(stereo-
fonian) jer proizvodi
mnostvo
znaenja.
18 Rusenje
instancije
autora koje e
dovesti
i do njegove smrti
(esej
Smrt
autora, 1968)
najavljuje
teoriju recepcije.
Slino
tomu
i dekonstrukcionist J.
Derrida e rei kako djelo
pise
jezik,
a ne
njegov autor.
Na
tu
temu
su
pisali
iT.
S.
Eliot,
J.
Tinjanov,
i
dr.,
a
teza
je paradoksalna,
da
djelo
pise
autora. Autor dobiva
tek
ulogu
skriptora,
a knjiievnost
je tekpisanje.
19
Der eine
deutet die
Welt, der andere
deutet die Deutung
der Welt.
-
(Schlaffer, Hannelorez
Poetik der Novelle, Stuttgart
/
Weimar,
1993, str. 19)
20
Mihail Mihajlovi Bahtin
(1895-1975):
jedan od
istaknu-
tijih
ruskih
teoretiara
(estetioar,
semiotiar,
retoriar i fenome-
nolog)
te,
kako je rekao Roman
Jakobson
(1963)
- jedan
od
ne-
koliko
inteligentnih
kritiara
formalista. Njegov
je
rad
dugo
zanemarivan,
da
bi u
drugoj
polovini
80-ih
i tijekom 90-ih godina
proslog
stoljea bio ustolien
kao
jedan od bitnijih teoretiara
knjiievnosti i kulture.
21
John Langshaw Austin
(191 1-1960): engleski
lingvist,
je-
dan
od
autora
koji
je
utjecao
na
nastanak
modeme
teorzje
govornog
fina.
22
Prema okvimoj doktrini
strukturalizma, koja obrazlaie
tezu
o knjiievnosti kao
instituczji, knjiievnost se
ostvaruje,
ne
u tek-
stovima, nego
u odnosu autor
-
djelo
- itateb pa se knjiievnost
zato
moie shvatiti
jedino
u cjelini komunikacijskog
procesa.
Aristotel se temeljio
na autoru i uputama
kako
treba pisati.
Poimajui
knjiievnost
kao arte
(vjestinu,
umjesnost)
slino
postupa
i cijela klasina teorija.
(Sak
i formalisti govore
o
nainu
izradbe
knjiievnoga
konstrukta. Tek strukturalisti
ukazuju na to
da postoji
neka logika
oitanja, da
postoji logika kauzalnosti
izmedu te
tri
instancije. Teorzja
recepcye onda
sve
prebacuje
na itatelja.
Danas
je
prevladavajue
stajaliste
o ravnopravnosti odnosa
medu instan-
cijama autor
-
djelo
-
itatelj;
nema privilegiranog
i
konanog.
Solar
e,
primjerice,
u
jednom
svom
predavanju
(2004)
kritiki
rei:
Kada
bi sve
palo na
itateba,
onda bi svatko
imao
svoju
gdu
Bovary.
i konvencija,
a ono (djelo)
moie
potvrdivati
kod, rusiti
ga, mijenjati ili proizvoditi
novi.
Koristenje pravila
zato podrazumijeva
kreativnu
interpretaczju,
a
ona je
povezana s individualnom
interpretaczjom
stvarnosti
u sirem smislu,
opredjeUenjima
i sklonostima22; koja
nije
svodiva na suho
pravilo. Takvi
su
Bahtinovi
sta-
vovi
intonirani anarhistioki
pa
bi
se moglo
rei kako
on pod
pravilom podrazumijeva
krsenje pravila.
Stmkturalist
Tzvetan
Todorov21, pak,
cijeloj
knji-
ievnosti
(umjetnosti) oduzima
privilegiran
drustveni
status
tvrdei
da
svi tekstovi (i oni
neumjetnioki)
imaju
vlastitu
organizaoiju (strukturu, ustroj),
a
ne
samo
knjiievni i ne tek radi
literarnosti25.
Drugim rijeoima,
Todorov
tvrdi
kako neki npr.
povijesni
tekst o nekom
dogadaju
ima
jednako
struktuiu prie kao i
pripovijest
o tom dogadaju, a
moie,
k
tome,
imati i elemenata
literamosti (metastmktura
stila,
...)
pa
je
stoga esto
tesko razluoiti
sto je
knjiievnost,
a sto nije. Ako
radikaliziramo i karikiramo
taj stav, Todorov
zapravo
izjednaouje
roman i
telefonski
imenik26.
Po
njemu se
tek na nekoj
visoj razini moie utvrditi
sto
neki
ideoloski
sustav
nekog
doba
smatra
knjiievnosu
(umjetnosu),
a sto joj
ne
pripada.
Northrop
F15/e27,
teoretiar
blizak
strukturalistima,
rei e kako je
i
autor
(umjetnik,
pisao) tek funkcija
umjetnikog
(knjiievnog)
sistema,
a
budui
da knji-
ievnost (umjetnost)
izvire iz kolektivnog
subjekta
ljudske
rase, ona zato
utjelovljuje
arhetipove (Hgure
univerzalnog
znaoenja). Za Fryea je
knjiievnost
auto-
23
usp. Eagleton Terry: Knjiievna
teorUa, Beograd, 1974,
(poglavlje
Strukturalizam i poststrukturalizam).
24 Tzvetan Todorov
(1939):
bugarsko-francuski
teoretiffar
knjiievnosti i kulture
i
jedan
od znamenitijih suvremenih
mislilaca
i predavaa
na prestiinijim svjetskim
sveuilistima
te
autor vise
znaajnih
djela
iz
teorije
knjiievnosti (poetike, naratologije)
i
kul-
turologije
uope:
Uvoa' u fantastionu
knjiievnost
(1970), Poetika
proze
(1971),
Uvod u poetiku
(1981), Facing
the
Extreme:
Moral
LUe
in
the Concentration
Camps (1991),
On
Human Diversity
(1993),
Hope
andMemory (2000), S
trah od barbara :
s
onu stranu
sukoba civilizaczja
(2008),
i
dr.
25 Pod literarnosu nekog
djela
smatra se njegova
jezina
odredenost. Ona je
smjestena ponajprije u njegovom
jezinom
ustroju
kojim
se knjiievnost (umjetnost)
razlikuje
od
jezika
rablje-
nog
u druge
svrhe.
Knjiievnost
(umjetnost) je jezik
koji
sam
sebe
istie, ouciuje.
(prema
Culler Jonathan: Knjiievna
teorzja :Vrlo
kratak
uvod,
AGM,
Zagreb,
2001)
26
Prema Solaru
(predavanje
2004) odredene jezine tvorevine
Eitaju se na sasvim odreden
naoin.
Poeci takvog
shvaanja
su
jo
u
antikoj
Grkoj, gdje se
prvi
put
prihvaa
da su knjiievne
tvo-
revine
nesto
sasvim
drugo
od
npr. religije, filozofije,
historiografije,
da je to zasebna
institucija. To
da Biblzju
oitamo
i kao knji-
ievnost,
a
ne samo kao sveti spis, takva
razdvojenost
ne
postoji u
svim kulturama. Tekst se,
dakle, moie
itati kao
skriptura
ili kao
literatura,
ovisno o poziciji
estetske
funkcije;
o njenoj
dominira-
juoj ili podredenoj poziciji u odnosu
na,
primjerice,
sakralnu, ma-
gijsku ili neku drugu
funkciju. Sv. Augusta
ita se po kripturi,
a
Vergilija
po
svjetlu
Uepote (termin Tome
Akvinskog),
po
onome
sto se osjetihio dopada (prema Solar,
predavanje
na
poslijediplom-
skom studiju
knjiievnosti,
2004)
27
Frye,
Northrop
(
19 12-
1991):
kanadski
knjiievni
teoretiar
i
sveuilisni
profesorpoznat po svoj oj utjecajnoj
teoriji
knjiievnih
modusa u:
Anatomzja
kritike (Zagreb,
1979).
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
5/14
nomna verbalna struktura, samodostatna
i bavi
se
jedino
reorganizacijom
vlastitih jedinica, a ne njiho-
vim
odnosom prema zbilji.
Knjizevnost
(umjetnost),
za njega,
nije
nacin spoznaje
zbilje,
ve vrsta utopij-
sko g sna (utoista),
izraz
dubokih zelja koje ne mogu
biti posve zaboravljene.
Knjizevnost
(umjetnost)
kao
zamjena
(utjeha)
za
izgubljenu
vjeru u povijest koja
se
realizira kao
ropstvo eovjeanstva.
Iz
pozicije
te0rUe
sistema
funkcija umjetnosti
bila
bi da
objavi svzjet
u svijetu (Welt in
der
Welt erschei-
nen
zu
lassen)28, sto
e rei, simplificirano,
fnnkcija
umjetnosti
je da
objavljuje
(mogui)
svijet
u (posto-
jeem) svijetu; ona,
dakle,
udvaja svijet.
Funkcija
umjetnickog
djela
ocituje se u objavljivanju sebe
sama,
svoga
vlastitog svijeta kao
alternativne verzzje
zbiUe29, i time otvara
mogunost
svijetu da
promatra
sebe
sama. Umjetnost je stoga
autonornan
sistem koji
pronalazi
zakone
i svrhu
jedino u
samoj sebi (1art
pour 1art), ali se nikada ne
uspijeva
potpuno
zatvoriti
u sebe, jer nuzno
uspostavlja razliku
prema drugom
i
slijedi
iz
prethodnog.
Ona
je,
slino Fryejevoj
tezi,
ispunjenje drustva,
koje
u njoj
identificira
sve svoje
funkcije
i
prepusta ih odgovornosti
podsistema.
Umjetnost tako
uspostavlja
kontingenczjuw
svijeta,
uvodei
red u podruju onoga sto je bilo samo mogue
(kontingentno).
Ako
se umjetnost
preporucuje kao
alternativa
svUetu,
ona, dakle,
ne moze
crpsti
iz zbilje,
ve sredstva pronalazi u
sebi samoj.
Iz takve, suvremenije vizure,
orijentacije
na
di-
daktinost,
etinost
ili odredenu
moralnu koncepciju,
postaju irelevantne
jer
ne
pripadaju umjetnikom
sistemu ve dmgim socij
alnim
sistemima
poput odgo-
ja,
religije,
politike...
Umjetnicki
sistem
pak
pociva
na kodovima: umjetnieko
/
ne
umjetniko,
lijepo
/
rui-
no, interesantno
/
dosadno, pristrano
/ nepristrano,
uspjelo / neuspjelo, skladno
/ neskladno
ipromatra
se
(vrednuje)
jedino
u okviru tih opreka. Knjiievnost
je samo
it
knjiievnom
sistemu, a u okolini
nema
knji-
Zevnosti - rei
e
Niels
Werber31.
Da bi se poblize osvijetlilo
te sistemskoteorijske
tvrdnje,
s
kojih
se pozicija danas
pocesto
i
pokusava
analizirati knjizevne
tekstove, valja
se
dodatno uputiti
28
Luhmann, Niklasz Die Kunst der Geselchaft,
1995. u Biti,
Vladimir: Pojmovnik
suvremene
knjiievne
te0rUe,
Matica
hrvatska,
Zagreb,
1997.
Imenice die
Erscheinung
(pojava)
ider Schein
(sjaj),
a
iz cega se onda proizvode glagoli scheinen
(sjati) i erscheinen
(poj aviti se)
sadrze
u sebi i znacenje objave; obogotvorenj
a, umjet-
nicke objave.
29
Schwanitz,
Dietrich: Teorija
sistema
i knjiievnost, Naklada
MD,
Zagreb, 2000: -
alternativna
verzzja zbibez blagdanska,
0smiUenija i
manje
vulgarna od
svakodnevlja.
3 Kontingenczja (od
lat. contingere
-
dotai
se)
sluajnost,
mogunost,
eventualnost; pojam vezan uz sistemsko-teorijsko
obrazloienje
komunikacije (komunikacija),
a moze
se pojmiti
i
kao
svojevrsna suprotnost nuinosti.
31
Predstavnik Bochumske
skole
sistemske teorije (Das
Bo-
chumer Modell
uz Gerharda
Plumpea).
Niels Werber: Teorije
drusitva kao teorije knjiievnosti
(prijevod: Darija Domi),
Libra,
zbomik SC Knjizevnoga
kluba, 1996., 4, str.
126-152.
u sistemsko teorijsko promisljanje
(promisljanja)
razvoja i mijena
knjizevnog
(umjetnickog)
sistema.
Kako je
ve napomenuto, socijalni
i psihicki
sistemi
funkcioniraju
na
principima
autopojetinosti
32
i autoreferencyalnosti
te pomou komunikacije,
per-
32
Autopoieza
(njem.,
engl.
i franc.
Aut0p0iesis):
jedan
od
temeljnih
pojmova
teorye
sistema
koji
Niclas
Luhmann
pocetkom
osamdesetih
godina, preuzevsi ga
od
ileanskih biologa
H.
Maturane
i F. Varele,
a
kojim su
oni
oznaavali
ope
nacelo
sa-
mouspostavljanja, samoodriavanja i samoreprodukci
je
zivih
bia
(bioloskih sistema)
iz
povratnih djelatnosti samog sistema
i
njegovih
dijelova,
upotrebljava
za
opis
funkcioniranja
socijalnih,
psihickih i
nervnih
sistema.
Osnovni
mehanizam jest ponovno
uvodenje (tzv. re-entry) rezultata
sistemskih
procesa
u
sam
proces
pa sistem na taj nacin
zapravo
samome sebi
duguje
nastanak,
odrzavanje
i reprodukciju. Primjereno
tome,
Luhmann nacelom
autopojetinosti
objasnjava
i
knjizevni
(umjetnicki)
sistem.
Jedinica
psihickog
sistema
je
predodiba /
misao,
a kod
socijalnog
sistema
je to
k0munil
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
6/14
cepcije i najrazliitijih
programa
i kodova34. Kodovi
su postojani, a programi su varijable za odrzavanje
postojanosti
koda u
uvjetima promjenjivosti
okoline.
Mehanizmi komunikacije
poivaju
na
tzv. medijskim
kodovima33:
pravni kod,
Uubavni
kod,znanst1/enikod,
novdani
kod, umjetnidki kod, religijski kod, itd. Oni
su
pak,
koncipirani
uglavnom
binarno: pravo /
nepravo,
pravda
/ nepravda za pravo; samo Ti i nitko
drugi
(only
you)
za
ljubav;
znanstveno
/
neznanstveno,
istinito / neistinito za znanost; imanje / nemanje, ispla-
tivo /
neisplativo
za novac;
ltjepo
/ ruino, dosadno /
zanimyivo, viso/co
/
nisko, zbibsko /jikcionalno, sklad-
no/ neskladno, uspjelo
/ neuspjelo,
pristalo /
neprista-
lo, za
umjetnost;
,vjerovanje / nevjerovanje, duhovno
/
svjetovno,
teistidko / ateistid/co, za religijug itd.
Koncentracijom na jednu opreku ini se odabir
i
podupire se prikUudna
sele/ctivnost36 jer
se
kodovima,
budui da su postojani, vjeruje. Medijski kodovi su
takoder autoreferencijalniz mo
se
kontrolira pomou
moi (npr. ustav), pravo
se
utvrduje iskUu5ivo
pravnim
od
Bog (God);
tj.
rije
koja
itana unatrag daje
neku
vrstu
suprotnosti,
npr. live / evil (Zivjeti /
zlo),
ili Adam
pita Evu
kako se
zove: Eve,
a Adam kaze: Madam,
Im
Adam (), ili slozenije
samopotvrdujue
refieksije,
primjerice: ako netko
svoje ponasanje
zasniva na
sumnji
da ga svi
drze ludim, onda
e
i
sam
uskoro
imati dobar razlog za
tu
sumnju,
te
e se na
toj
osnovi i stabilizirati,
zapasti
u
samostabilizirajui
zadfarani
krug.
Tu
se
zapravo radi
0
sljedeemz
A.
Ti
mislis
da sam
lud. B. Ja
ne mislim da
si ti lud. A.
.la
moram
biti
lud
ako
mislim
da
sam lud
ako ti to ne mislis, ili
laies. Output,
(rezultat procesa) je:
lud sam u
oba sluaja:
1. da
mislim
da sam lud,
ako
sam lud, 2.. da mislim da sam
lud, ako
nisam
lud;
a lud sam
(i u treem
sluaju)
da
mislim
da ti mislis da
sam lud,
ako
ti
to
ne
mislis,
To je uostalom,
smatra
Schwanitz
pozivajui se
na
Maxa
Webera,
osnova kapitalizmaz
ne
troiti profit
poduzea,
nego ga
ponovno
investirati u
poduzee.
(prema Dietrich
Schwanitz: Teortja sistema
i
knjiievnosti,
Zagreb. 2000)
Luhman
razlikuje
tri
vrste autoreferencijalnostiz
1.
bazina -kada elementi
(dogadaji) u socijahmim
sistemima
konstituiraju
sami sebe na razlici
element
/ odnos; 2. refleksivna - samopromatranje
procesa
na
razlici
prije
/ posltje;
3.
reflekszja
-
kada
sistem samoopisivanjem
konstituira
sebe na razlici
sistem
/
okolina.
(prema Biti:
Pojmovnik
...)
34 Kod (engl. i franc. code, njem. Kode/C
ode):
popis znakova
i naina
njihova povezivanja, pridruzivanja
i
kombinacije
(kodi-
ranje). K6d
nije
izravno prisutan
(u
prezencUi) poruke
pa ga
je
potrebno osvijetliti _ Termin
uvode formalisti, a
razraduju struktura-
listi,
poststrukturalisti
i
sistemski teoretiari. Luhmann
e rei
kako
je
kod
vitalno pitanje reprodukcije i specifinosti
sistema, pod ne-
prestanim
promatranjem
iz
drugih sistema. On je svojevrsni kon-
denzat
svih selekczja
koje su primUenjene
u procesu
proizvodnje.
Dok je
kod
postojan, programi
su
varijable za odrzavanje
postoja-
nosti koda u uvjetima promjenjivosti okoline. Zbog nestabilnosti
(stalne promjenjivosti) programa
zamuuje se
ostrina koda.
- transkodiranje: provodi itatelj kad se premjesta iz mime-
tikog u smisaoni registar teksta; pri drugom itanju
- natkodiranje:
postupak pri kojem
jedan k6d
pokree neko-
liko konkurentskih kodova.
K6dje
postojan
i
priskrbljuje
sistemu
zatvorenost.
Otvorenost
osiguravaju programi
(teorije,
cijene,
investicijski
programi,
...),
tj. promjenjivi uvjeti unutarkojih
sistem donosi
odluke o
aktiviranju
ove
ili
one
varijante koda.
35
Schwanitz,
Dietrich: Teortja
sistema
i knjiievnost,
Naklada
MD, Zagreb.,
2000,
str. 73
36
ibid.
pod 32
postupcima, Uubav
se motivira
Uubai/Uu,
znanost se
dokazuje
znanstvenim metodama, novao se
umnaia
kupnjom, prodajom,
ulaganjem,
umjetnost se inspirira
i motivira umjetnosu, i sl. Suprotno od toga nije ni
primjereno ni dobro: znanost
i umjetnost ne smtju
se
potiskivati pravnim,
religtjskim
ili moralnim predra-
sudama,
Uubav
se ne
moie kupiti, novac i mo
nije
dobro
voUeti,
religioznost ne
treba dokazivati, itd.,
ili
kao
sugerira
Luhman:
Nijedanfunkcionalni
sistem
ne moie se
nadomjestiti
drugim; primjerice, ni umjet-
nostpolitikom, ali niti
politika
umjetno6u37 - niti
pra-
vom, gospodarstvom,
znanosu
ili
odgojem. Medijski
(komunikacijski) kodovi
prema tome
osiguravaju
autoreferencij
alnu
zatvorenost, a time i
vlastitu posto-
janost. Danas zapravo
veina sistemskih teoretiara
bliskih
Luhmannu (luhmannovaca), za razliku
od Luh-
mannova profesora Talcotta Parsonsa33 smatra
kako
su funkcije knjizevnog sistema
bitno
odredene
poj-
mom
komunikacije. Umjetnika djela
organiziraju
komunikacije 0 vjerojatnom
i
nevjerojatnom,
stoga
su
ona
komunikacijski
programi.
Sam razvoj i mijene knjizevnog (umjetnikog)
sistema sistemski teoretiari
uobiavaju
pratiti kroz
sociokulturnu evoluciju
drustva
od
sedamnaestog, od-
nosno osamnaestog stoljea. Do
tada
je,
naime,
umjet-
niko djelo, odnosno, njegova
estetika
supstanczja,
bivala deriviranom prvenstveno u moralnu supstan-
ctju
(poruke).
Takvo poimanje u
18.
stoljeu prestaje
biti dominantnim. Slijedom promjena
drustvenih,
povijesnih okolnosti dolazi
i do smjene navedenoga
retoridkog modela empatinim modelom. Tada
se gasi
svjetlo u gledalistu teatra, a koje je do tog vremena
bilo obvezno
i
u
gledalistu. Gledateljstvo,
odnosno
gledatelj,
ostaje u zamraenom dijelu
dvorane
osam-
ljen i
prepusten
potpuno
osobnom
promatranju,
prozivljavanju
i promisljanju
zbivanja na
pozornici.
Tako sada, primjerice, i Eiitanje postaje
dinom
osam-
ljenosti, a
Eiitatelj
zauzima voajersku pozictju u kojoj
je dozvoljeno promatrati
likove
iz svih perspektiva te
inkluzirati i ekskluzirati po
vlastitu
nahodenju,
a
svaki
se put ipak vraati
sebi.
Osim toga ini se nevidljivim
37
Niels Werber: Teortje drustva kao teorije knjiievnosti
(prijevod: Darija Domi), Libra,
zbomik
SC
Knjizevnoga
kluba,
1996, 4, str. 128
38 Talcott
Parsons
(1902-1979)
jedan od najznamenitijih
amerikih sociologa 20. st. (teoretiar socijahaih
sistema).
Pomou
svoje AGIL
paradigme opisuje
funkcioniranje socijalnih
sistema,
podsistema
i njihovemedusobne odnose.
Spomenuta
paradigma
se zasniva na 4 osnovne funkcije:
A
- (Adaptation)
- sistemska
sposobnost da se
dostigne
promjenjive
vanj
ske
uvjete
(ekonomski
sistem);
G
-
(Goal attainment)
- sposobnost ostvarivanja
zacrtanih
ciljeva (politiki sistem);
I- (Integration) - osigurava
maksimalnu
razinu
kohezije u drustvu
i
medu
socijalnim
grupama
(pravni
sistem); L - (Latency) -
funkcija
koja
jami
odrzavanje minimalne
socijalne strukture
i reda
(socijalizacija ili odrzavanje
modela).
Po
Parsonsu funkcija
proizlazi iz zadae koju
sustav dodjeljuje
svojim strukturalnim
elementima radi
samoodrzanj
a
(prema:
Biti,
Vladimir: Pojmovnik suvremene
knjiievne
teortje, Matica
hrvatska,
Zagreb, 1997),
dok
njegov
student Luhman
u svojim
promislja-
njima funkciji daje
prednost nad strukturom.
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
7/14
i za
dmge itatelje
i vie
nema onoga koji
e ti rei
da
ovaj roman, novela
ili balada govori to i
to;
tj. dolazi
do
dehzjerarhizaczje
i kako Luhman izvodi, do
auto-
n0mizacUe
umjetnikog sistema.
Naime, iz
vizure
socio-kultume evolucije, do
tada
(16.-18. st.39)
prevladavajui
obrasci dmtvenih
inte-
rakcija
poput javnosti,
moralnosti,
samosvladavanja,
galantnosti,
ali
i
onih negativnih
kao
prijetvornost,
proraunatost, spletkarenje, manipuliranje
drugima,
(koncept
dvorjanina
i dvorskog iiv0ta4), koji su
tada vazili
kao reprezentativni
za cijelo
d1'lltV0,
sada,
zbog nadimeg
razvoja
gradanskog
drutva41
i
nado-
Iazee romantiarske kulturne revoluczje
i sentimenta-
lizma, to
prestaju
biti. Dakle, prelaskom na
funkcio-
nalno
moderno drustvo interakcya
najviseg
sloja
gubi
svoju reprezentativnost (Schwanitz)
i
vjerodostojnost.
Izdvaja
se podsistem koji sistemski teoretiari ozna-
uju
kao
sfera kune
intimnosti, brane
Uubavi i obite-
lji.
U okvim
tako
uskoga kniga interakcija
izmedu
svega nekoliko osoba nema vie potrebe
za konvencio-
nalnosu
ipretvaranjem,
pa
se
pooinju isticati vred-
note
osobne autentionosti
(individualnosti)
i spon-
tanog izraiavanja
osjeaja.
Tako se
interakcija
u
drutvu dijeli na dvije sfere: javnu
i privatnu.
To
je dobro vidljivo upravo na primjeru romana.
Budui
da sada
adresira
0samUenu
svzjest kojoj
se
nikud
ne zuri,
moze
slobodno ulaziti u digresije
i
dopustiti da bude rahlaforma,
a ne
vie tendenciozna.
S druge strane, oitateljeva se svijest uvjezbava
proce-
som
vrludanja prostorom
teksta
i stjee
vrlo razliita
iskustva
nekaznjeno (u
polumraku vlastite sobe),
a
ne kao u zivotu, gdje
i
gre6ica
biva kaznjena. Gleda-
telj
je odjednom
u
mogunosti promatrati
sukobljene,
diskrepantne
optike
i osvjedoavati
se
i u
njihovo
i u
1...l...-.-;-11-1-
39 Upravo
manirizam
i
barok
predstavljaju prijelaz iz re-
ligUsk0g duha prema
drutvu u kojemu se
sistemi poinju osa-
mostaljivati.
Do
tada, u religijski strukturiranom
d1utvu,
vrijeme
se razumijeva
kao
kontinuirano,
a
budunost je
bila
predefinirana
prolou.
Sadanjost postaje
zgloborn u kojemu se lome opreke
iskustvo /
ooekivanje
(Erjfarung / Erwartung), podrzjetlo
/ budu-
nost (Herkunft
/ Zukunft). Barok kao
koincidenczja
opositorum
inzistira
na
oprekama
i to stvara
osjeaj
zasienja sadanjou, ili
kako je to konstatirao maniristiki
Hamlet: The time is out
of
joy.
Homogena
slika
svijeta
se
rui,
nestaje
centra,
uzora, gube
se
iden-
titeti i
legitimiteti,
granice
postaju
nejasne.
Obrisi svijeta se ocrta-
vaju kroz niz diskrepantnih optika, simultano
iz
vie toaka pro-
matranja
(stereoskopski). Dotad
pouzdani znakovi,
kako istie Biti,
postaju
ponori,
a
ponor je metafora svyeta koji je
izgubio
dno. S
druge strane,
bez
ponora
nema izUe'enja.
Svaki
ltjekje istovremeno
i otrov. Svaki ponor
otvara
u
sebi
noviponor. 0 tome
govori Lear.
Kad
odlui podzjeliti vlast, on/ara ponor Pandorine kutzje.
(Biti,
Vladimir, iz interpretacije
Shakespeareova
H
amleta
i
K
raUa Lira,
poslijediplomski
studij FFZg., 2001)
Nema
vi`e
stereotipnih,
sta_lekih kodova: potovanje ovisi o
postovanju
drugih,
ljubav ovisi
o
ljubavi
drugog, itd.
40
Zivot na dvoru - hijerarhUski
organizirana
kultura
inte-
rakczja
najvisih
slojeva (sta1ia)
koja
reprezentira ctjelo drustvo.
Pripadna
estetika
takve
kulture
jest
estetika
reprezentacije.
(Schwanitz,
Dietrich:
Teortja sistema
i
knjiievnost, Naldada
MD,
Zagreb.,
2000, str.
114)
41
Slijede
Francuska
revolucija te industrijska revolucija.
vlastito s1jepi1o42.
Tako zapravo
itatelj,
koji je u funk-
ciji
promatraa
drugog reda
(Luhmann),
Eiitanjem
romana izgraduje diferencijalni
osjeaj za
balansazu
te oformljuje glumaki identitet za
stvarni zivot43 tzv.
balansirzjui identitet.
Samim
time, budui da se sada
radio
individualnoj
svijesti44,
uskrauje
si mogunost
preuzimanja socij
alnih
funkcija
i
inkluzije u socijalne
sisteme.
Buduida je
drutvo
sada
organizirano kao
polisistemsko
(funkcionalna strcttwkaci
ja)
nema
Vie
opevazeih
naela
i reprezentativne
interakcij e; nema
pouzdanih
toaka,
naifela, zakona, te
individua
gubi
svoj
identitet, svoju ne djeUiv0st
i biva
izbaena u
okolinu
socijalnih
sistema.
Oni za njega
postaju
oko-
lina,
a
i
on
je za
njih
sada
okolina.
Individue ipostaju
beskunici
jer
ni jedan socijalni
sistem vie nije
njihovo
okrilje.
Dodue,
imaju
slobodu ukljuivanja
iisk1ju6ivanja(stalnih inkluzya i
ekskluzzja),
ali samo
u parcijalne
sisteme
i privremeno, npr. uloga biraa u
politiokom sistemu,
ulo
ga kupca, konzumenta u eko-
nomskom
sistemu, vjernika u
religijskom,
studenta/
uoitelja
u
obrazovnom, tuzenika /
tuzitelja
u
pravnom,
itd.
Kada odigra ulogu, po
pravilima
inkluziranog
sistema,
biva ponovno izbaen u okolinu.
Takvo drutvo u potpunosti
je ostvareno u dva-
desetom stoljeu.
Modema umjetnost45
odustaje od
pretenzzja na reprezentativnost
i bavi
se interakcijom
kao irelevantnom i trivijalnom.
Izluuju se
dva tipa:
1.
interakczje preoblikovane za potrebe
pojedinanih
sistema (politike,
umjetnosti, znanosti, religije,
itd.)
i
2. slobodno
plutajue interakcye
koje se sazimlju pod
pojam svakodnevice
koju karakterizira
trivijalnost.
Kako se svakodnevna interakcija
vie
ne
moie prikUu-
iti
na
drustveno
relevantnu semantiku, koja
sada ide
preko navedenih
pojedinanih sistema, dolazi
do poja-
ve
otudenja. Tu
krizu interakcije
modema
umjetnost
(knjizevnost)
pretvara u
novu veliku temu,
tj. interak-
cija
reprezentira
jossamo sebe.
U takvom kontekstu funkcija
umjetnosti postaje
pmzanje
svojevrsnog utoista i uqehe, prostora
u koji
je
uvijek
i
slobodno
dozvoljeno
inkluzirati
i boraviti.
Tu
promjenu
modela i
funkcije
umjetnikog
siste-
ma dobro je
protumaio njemaki teoretioar sistema
Dirk Baeeker u svojem tekstu
Die Adresse der Kunst
_
2
U
Hamletu
, primjerice, svatko svakog promatra. Zrcalom
gleda kraUa, i
Horaczje
ga
promatra.
Polonqe gleda Hamleta i
0felUu,
a svi dvorjani gledaju to. U konanici
svi imaju veliku
slzjepu
pjegu.
Svi
se nalaze
u
zrcalnom labirintu medusobnog
pro-
matranja obiUefen0g slijepom
pjegom;
kao
Velaskezove
Infant-
kinje iz 1566. - svakome nesto
fali.
(Biti, Vladimir,
iz
inter-
pretacije
Shakespeareova Hamleta i KraUa Lira, poslijediplomski
studij FFZg., 2001)
43
Prosvjetitelji
su onda htjeli
dati
romanu
ulogu odgojitelja,
to je suprotno njegovoj
naravi jer
roman
ne determinira nain
svoga itanja svojim
sadrzajem.
44
in-dividualnost
= ne
djeljivost
45
Ve
avangarda
zapoinje
proees
propitivanja
neupitnosti
romantiarskoga
koncepta smisla
i
vrijednosti
umjetnikog
djela
naglasivsi
ulogu recipijenta
umjetnikog
djela i
suoivi
ga s
neizvjesnosu i
teiinom
interpretativnog izbora
(Biti, 1997)
te tako
ponistava
dotadanji estetiki konsenzus umjetnikog
djela.
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
8/14
(Adresa umjetnosti,
1996)45.
Tematizirajuci
razliku
izmedu socij
alnih i
psihikih
sistema
naglasava
kako
socij alni sistemi funkcioniraju
pomou
komunikacije,
dok psihicki rade na percepciju . Adresa umjetnosti
pri
tom
stanju postaje svzjest. Umjetnost sada pronalazi
svoju
funkciju u
ponovnom
uvodenju (reentry) razlike
izmedu socijalnih i
psihikih
sistema
pa
zato
mora
zatajiti da komunicira i adresirati svijest; iznenaditi
je,
sokirati,
odusevljavati
ili
zbunjivati. Individua
je,
dakle, cjelovita
samo
dok
se nalazi
izvan komunika-
cije, u
svom psihickom
sistemu,
sve
ostalo je povre-
meno
balansiranje
medu
prisilnim socijalnim siste-
mima.
Moderna
umjetnost
(knjizevnost) prema
tome
obeshrabruje komunikaciju
na
racun percepcije,
tj.
dolazi
do
utmua
komunikacije kao funkcije umjet-
nosti. No,
kako
je funkcija umjetnosti varijabilna jer
ovisi
o
konstelaciji
i
utjecajima
dnigih
socijalnih
siste-
ma na umjetniki, tako
je mogue rei
da
je
danas
funkcija
umjetnosti
utrnue utrnua
- eksponiranje
komuni/cacUe48
ili kako
to
naglasava
Baecker:
Umjet-
nost
i ne komunicira ni 0 emu drugome doli 0 po-
novnom ukUu5ivanju iskUu5enepercepc1je u komuni-
kaczju49.
Upravo tako
postmoderna umjetnost danas
naglasava
svoju
artificijelnost.
Posljednjih
se
godina,
i desetljea cak, sve inten-
zivnije postavlja, otprilike, sljedee pitanje: kada e
knjiievnost (umjetnost) ve jednom konano prestati
biti dosadna? To, na pwi pogled, banalno, nepristojno,
a mnogi
e rei i gotovo bogohulno, pitanje nije bez
vraga.
Kako je ve reeno, pretpostavka za odgovarajui
kod
umjetnickog
(knjizevnog)
sistema
tijesno
je
ve-
zana s tezom 0 funkciji
umjetnickog
sistema.
Do osa-
mostaljenja (autonomizacije) umjetnickog
sistema,
prema
Luhmannu, dolazi u 18.
sto1jeu5
slijedom
pro-
mjene
funkcije umjetnosti iz
primamo moralno odre-
dene (k6d:
dobro
/ zlo) u estetsku, a temeljna distink-
cija (kdd) tu je lzjepo / ruino (sehdn / hdsslich)51 od-
nosno ugodno /
neugodno
(stimmig
/
unstimmig).
No,
46
Njemacki sociolog iz Bielefelda, Baecker,
Dirk 1996: Die
Adresse der Kunst. u: Fohrmann, Jiirgen /
Miiller,
Harro
(Hgg.):
Systemtheorie
der Literatur,
Miinchen,
S.
82-105
.
Baecker u svojim radovima
ne
zanemaruje ni pitanje reli-
gioznosti. Budui
da
je
covjek nemoan pred
kompleksnosu
zbilje,
polazi
od
teze da
je Bog
svojevrsno umirenje (Beruhigung); ljudski
izum
(Erfindung) koji
sluzi
redukcUi
kompleksnosti i
tako oduzima
ljudima mogunost izbora.
47
Njihovi operativni
naini
nedostupni
su
jedno
drugom.
Psi-
hicki sistemi
percipiraju,
a
ne
komuniciraju. Zato
komunikacija
staje na granici
psihikih
sistema pa
se mora prestrojiti
na sistem
misli, i obmuto, misao na komunikaciju.
48
Prema Biti, Vladimir:
Pojmovnik
suvremene knjiievne
teorzje, Matica hwatska, Zagreb, 1997.
49 Baecker, Dirk: Die
Adresse
der
Kunst:
u Systemtheorie
der Literatur, (ur.) FohrmanJ.-H. Miil1er,Miinchen,
1996, str. 98.
5
Do
18.
st.
prevladavajui reprezentativni
tipovi
socijalnih
interakcija obiljezeni
su moralno
(dobro
/ zlo), religijski
(sveto
/
ne sveto), spoznajno
(istinito / ne istinito).
51 Luhmann, Niklas: Ist Kunst kodierbar?, 1976.
kako zbog stalnih mijena umjetnikih
programa
i
vi-
soke senzibilnosti
umjetnickog
sistema
na
predodzbe
i promjene, dolazi do zamuivanja
0s'trine
koda
i
gra-
nice
izmedu sistema i okoline, Lulunan se kasnije
nadopunjuje i predlaze
diferenciju
ope
/
posebno
(all-
gemein / besonders, pedantisch / 0riginell)52.
Sieg-
fried
Schmidt55
se
slaze
s
Luhmanom
0 autonomizaciji
umjetnickog
sistema,
ali predlaze
drugu
distinkciju:
knjiievno /
ne
knjiievno.
Takva
distinkcija
djeluje
vrlo
neodredeno i
nedoreeno
jer iziskuje, u najmanju
mku,
neku
opeprihvatljivu definiciju knjizevnosti teme-
ljem koje bi onda
bilo
mogue
odrediti
i sto nije
knji-
zevno.
N
0,
Schmidt takvu
definiciju ne nudi.
Tu
se nadovezuju Gerhard P1umpe54
i Niels Wer-
ber55,
obojica
predstavnici Bochumske
skole.
N
astav-
ljajui se primarno na Luhmana uvode u umjetnicki
(knjizevni) sistem kategoriju slobodnog vremena, a
koja svoj zacetak nalazi u
pojavi
gradanskog sloja.
Oni
ustvrduju kako, primjereno
tome,
funkcija
umjet-
nosti
(knjizevnosti) postaje zabava (Unterhaltungs-
medium),
a
temeljni
k6d
sistema diferencija zabavno
/ dosadno
(interessant
/ nicht interessant, langwei-
Zig).
Zabava
znaci popunjavanje pojave slobodnog
vremena, odnosno vremena u koje treba investirati
neki
ne odve optereujui sadrzaj. Zato
knjizevni
(umjetniki) sistem na
temelju
k6da interesantno
/
dosadno oslobada knjizevno (umjetnicko)
djelo
este-
tikog, moralnog, politickog, religijskog pa i spoznaj-
noga
kda. Interesantnost se sada pojavljuje
upravo
u
zanemarivanju
tih
kriterija,
koji, naravno, ipak nisu
u
potpunosti
odbaeni. I dalje ostaju
prisutni
u djelu,
samo ne vise
kao dominantne i
apsolutne kategoiije,
nego
podlozne propitivanju.
U
tom
kontekstu
mijenj
a
se i uloga (pozicija) umjetnikakojeg
se
sada, u
nekoj
uopenijoj
ili
radikalnijoj varijanti, moze nazvati i
zabavbadem
ili
proizvodadem medua
zabave.
Umjet-
nik tako
vise
i
ne mora primarno inzistirati na obli-
kovanju
/ konstmkciji i
posredovanju (komunikaciji)
estetskog jer je primarna
zabava. Iz
toga
se
onda opet
postavlja pitanje vrijednosti, odnosno kia, sunda,
campa, trivzjalnog, pa bi takvu proizvodnju bilo
primjerenije nazvati umjesnosu, a njenog proizvoda-
ca umjesnik0m55.
52
Luhmann,
Niklas:
Der
Kunst
der Geselchaft,
1995.
53
Siegfried Schmidt
-
knjizevni
teoretiar-
sa
sveuilista
u
Siegenu:
Oddruge
polovine
18. stoUea u Europi spontano
nastaju
knjiievni sistemzi
tipa samoorganizirajuih
socijalnih
sistema, u
potezu
postupne preobrazbe
europskih
drustava
iz
stratyiciranih
ufunkcionalno dferencirana drustva kao
mreie
soctjalnih
sistema.
(Die
Selbstorganisation
des
Sozialsystems
Literatur
im 18.
Jahr-
hundert (Samoorganizacija
socijalnih
sistema
umjetnosti u
18.
st.,
1989)
54_Plumpe, Gerhard:
Literatur
als
System,
u: Literaturwissen-
schaft.
Hrsg.
Jiirgen
Fohrmann,
Harro
Miiller, Miinchen,
1995
_
55
Werber,
Niels:
Literatur
als
System.
Zur
Ausdwerenzierung
literarischer
Kommunikation, Opladen: Westdeutscher
Verlag,
1992.
56
Umjetnost,
umjetnik/umjesnost,
umjesnik
-
Sve,
pa i
umjetnost,
korito svojih
zakonitosti
ima.
Iz
njega istjecu cijeli
ogranci najrazliitijih
realizacija.
Svaka
rjecica vodu
iz toga
korita
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
9/14
Ta je
teza, dakle,
orijentirana prema promatrau,
preciznije, perspektivi
prosjenog
itatelja i njegova
slobodnog
vremena.
Ve se za romantizma kriterij
interesantnog (zabavnog)
uzima u razmatranje kao
opozicija
korisnom. Knjiievni
sistem
crpi teme i okvi-
re iz okoline i prekodira ih u parametre interesantnog,
koje je za razliku od lzjepog,
relativna
kategorija.
Ono
sto
je nekome
interesantno drugome moie biti do-
sadno,
a
to
ovisi
o
nainu
(mediju,
perspektivi)
proma-
tranja.
Plumpe
e zakljuiti kako je
predloieni
pro-
vedbeni
k6d rezultat
promatrarzja i
ne
predstavlja
trajnu
razliku izmedu sistema i okoline, nego
samo
nudi prikUuEak za
nastavak
lcomunikaczje, ako je
inte-
resanrno,
a lijepo
/
ruino
tu postaje
irelevantno.
Ko-
dovi
lzjepo
/ruino
i
ope
/posebno po
Plumpeu
i
Wer-
beiu
pripadaju
estetici, tj.
znanstvenom
sistemu.
No
Luhmann
ostaje pri svojoj tezi
tvrdei
da je
estetika
produietak knjiievnog
sistema,
a ne
znan-
stvenog te nadodaje
(Umjetnost
drustva, 1995)
kako
k6d
lijepo
/ ruino treba
promatrati kao
zajedniki
na-
zivnik,
sumu
ostalih
odlueujuih selekcija
u
procesu
proizvodnje umjetnikog djela (kroz
etape),
kao
sto
su:
pristalo /
nepristalo,
slcladno /
neskladno,
uspjelo
/ neuspjelo,
Zato je,
za Luhmanna, stalno reprogra-
miranje umjetnikog (knjiievnog)
sistema
u funkciji
obrane stalnosti temeljnoga k6da, pri emu knjiievno
djelo
(promatra
li se, kako
smatra Luhman,
kao sa-
mostalni
sistem odvojen od umjetnikog sistema),
programira svoju
recepciju
pomou stila.
U tom
smislu razliiti stilovi predstavljaju
programe
knjiiev-
nog
sistema.
Kako
je ve
reeno, svaki stilski otklon
teii
postati norma i' opet potie
na
promjenu.
(Vidjeti
prilog:
Teorzja
sistema za poetnike)
Na
Luhmana
se nadovezuje Elena Esposito57,
koja
promisljajui pitanje knjiievnoga
koda isto
zastupa
diferenciju lzjepo / ruino, ali ga nadalje percipira kao
sloieni,
dvorazinski
kod. Na
prvoj
se razini
selektiraju
prikljuiici za
umjetniko-sistemsku komunikaciju,
dok
se na diugoj razini vrednuje djelo u svojoj cjelovitosti.
Osim navedenih stavova
i teza o funkciji umjet-
nikog
(knjiievnog)
djela /teksta i pripadajuim kodo-
vima,
valja
nabrojati i niz opeprihvaenih
parcij
alnih
funkcija
umjetnikog djela / teksta: spoznajna (funk-
cija
prenosenja nekih
znanja),
didaktika
(pouna,
uti1itama),pragmati6ka (koja
se odnosi na
svrhu
ozna-
avanja i kontekst),
semiotidka (koja se odnosi na zna-
crpi.
Zatim joj
u
svojem
toku pridodaje odraze krajolika
kroz koji
tee, a
njihova kvaliteta ovisi 0 posve osobnom senzibilitetu
i
sposobnosti
apsorpcije
ponudenog.
Recepta
nema.
Kreacija je
ponajprije
pitanje pojedinca: umjetnika ili umjesinika,
odnosno
prisutnosti ili odsutnosti talenta u procesu transponiranja tvamosti
neke
zbilje,
a
potom i pitanje
ostvaraja
niza odabranih potencija
kojima
neki
talent osmisljava odredeni splet datosti.
(D.
Mikulaco)
57
Talijanska sociologinja, spisateljica
i profesorica na sve-
uilistu
u
Modeni
te
Luhmannova
doktorandica
na
sveuilistu
u
Bielefeldu,
gdje je 1990. i promovirana.
-
Esposito,
Elena:
Code
und
Form, u Formann, J./ Muller,
H., ur., Systerntheorie
der
Literatur,
Miinchen, 1996.
enje znakova), sintaktika
(koja
se odnosi na raspo-
red znakova), metajezina, poetska (Jakobson, koja
usmjeruje
poruku
na samu
sebe),
socijalna
(T. S.
Eliot),
emotivna,
apelativna, izraiajna, prikazivaka,
referenczjalna, fatika, konativna,
Ako
se
sada
vratimo
na prije postavljeno pitanje:
kaa'a
e knjiievnost (umjetnost) vejednom konadno
prestati biti
d0sadna?,
i s obzirom
na
izloienu Plum-
peovu
i
Werberovu
tezu
trosenja
slobodnog
vremena
u svrhu zabave
uoljiva su, recimo,
tri problema:
pn/i
je jos
uvijek
otvoreno pitanje
samostalnosti
/ pripad-
nosti
knjiievnog sistema u odnosu prerna
umjetni-
kom, 0
emu
je
ve
bilo rijei; drugi problem je odnos
(definiranje
odnosa) visoka / trivyalna knjiievnost
(umjetnost), a trei
problem, koji
je
usko vezan s
dru-
gim,
jest pitanje
mogunosti
/
nemogunosti objek-
tivnijeg
odredenja diferencijskoga
koda zanimyivo
/
dosadno.
Dok,
uvjetno,
tradicionalistika
teorija
inzistira
prvenstveno
na
estetskom kriteriju kada je rije o
diferenciji
visoko
/trivyalrzo, pa
e
se
rei
kako
trivij
al-
nom pripada
djelo bez estetske
komponente,
koje
se
zadovoljava
samo
moralnom, etikom,
ili
nekom dru-
gom slinom
komponentom,
Plumpe i Werber, zane-
marujui estetski kriterij,
ipak ne nude potpunije
obrazloienje
(osim komunikacije)
za predloienu
dife-
renciju
zanimUiv0
/
dosadrzo.
No,
je li umjetnost (knjiievnost) nuino tako
Stras-
no
ozbiljna (seriozna), visoka
djelatnost da se pokusaj
njenog
vrednovanja
po
diferenciji
zanimUiv0 / dosad-
no
doima
banalizirajuim i vulgarizirajuim?
Nije
li
umjetnost u svojoj osnovi igra, boianstvena
igra
pro-
dukcije / reprodukcije
svijeta
u
najrazliitijirn
aspekti-
ma, i nije li
igra po
svojoj definiciji
u
konanici
i
zabavna?
U tom kontekstu ini se poieljnim i potrebnim
razmotriti
i malo drugaija
stajalista,
odmaknuta od
vise ili
manje opeprihvaenih, akademskih ili pak
trenutno populamih
(trendy)
promisljanja.
Tradicionalno
drugaije
stajaliste
u
vezi
s uop-
enom
idejom
(zapadne) kulture
i njenom umjetni-
kom (literarnom)
zbiljom
zauzima Terry Eagleton58.
Osobito u novijoj knjizi
(Slatko nasiUe
- ideja
tra-
ginog,
200359) u kojoj
opseino
analizira
fenomen
traginog
i
odnosa
prema estetskom,
Eagleton po-
stavlja pitanje je
li
ovjek
izmislio
tragino na
temelju
vlastita iskustva
iivota, ili
je njegovo
iskustvo
iivota
oblikovano tradicijom
tragikog
u umjetnosti; ili malo
drugaije,
oblikujemo
li mi
tragiki
kulturu (umjet-
nost) jer nam je tragian
doiivljaj svijeta imanentan,
ili nasa vlastita kultura oblikuje nasu
osobnu percep-
58
Teny
Eagleton
(1943):
jedan od najutjecajnijih suvremenih
britanskih
knjiievnih
teoretiara
i ugledni profesor
engleske
knjiievnosti;
-
Eagleton, Terry:
[deja
kulture
(prijevod Gordana
V.
Po-
povi),
Zagreb,
Naklada Jesenski
i Turk,
2002.
59 Eagleton,
Terry:
Sweet Violence
- The
Idea
of
the Tragic,
Blackwell Publishing,
2003.
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
10/14
ciju
i doiivljaj
svijeta kroz tragiku pa
smo
u stanju u
tragici i uiivati. Ako je tragino u
osnovi ljudske pri-
rode
pa
je time i njegova svijest o vlastitoj krhkosti i
nemogunosti djelovanja
tragina,
Eemu onda potreba
za dodatnom
proizvodnjom
i
konzumacijom
tragic?-
nog,
makar
i kao estetskog fenomena? Odgovor koji
se
moie
nazrijeti
jest
da tragedija
kao
umjetnieka fik-
cija
predstavlja
neku vrstu
psihijatrijske
sado-mazo
terapije
za
ovjeka
kao
bitno
traginog bia razapetog
izmedu
kulture i prirode.
Iako, dakle,
Eagleton
ovdje
ne raspravlja
izravno
o
diferencijama visoko
/trivzjalno
i zabavno
/dosadno,
teze koje iznosi o razvoju zapadne kulture i njenom
utjecaju
na oblikovanje percepcije pojedinca, posred-
no
nude
stav
i
o
tim
pitanjima.
Mno
go
izravnij
e to eksplicira
suvremeni
irski
lcnjiievnik Julian Gough u formi eseja
naslovljenog
Kad e suvremeni
roman napo/con postati
zabavan
?60
Autor
se,
pitajui: to
ne
valja
sa
suvremenim roma-
nom?,
referira
na povijest zapadne kulture
propitujui
kroz
nju odnose
tragieno
/
komieno
i
dosadno
/
za-
bavno. Gogh
se
vraa
u antiku
Grku
i ustvrduje kako
je
upravo komedija poglea
bogova
s visina na nas
beskrajan
i
repetitivan krug
patnje (...).
Grki
bogovi
gledali su nas
iz
zabave, kao prUav, smijesian, nasilan
crti.
A najboUe
medu
starim
grekim komedijama po-
kusiale su nam
dati tu
opusitenu, zabavnu
perspektiva
na nasie nesavrsene
osobnosti.
Postajali
smo poput
bogova, smijali se vlastitim glupostima.
Povijest
je
protiv komedzje, zapadna kultura od
srednjeg
vzjeka
daleko vise njeguje tragino
od
komionoga
(...)
ipo-
gres*/ca
je u nasioj kultari
-
kaie 'Gough i
zatim
nabraja
primjere laureata
i
nominaeija
Bookerove nagrade
posljednjih godina koji su redovito
tragieni,
ozbiUni,
formalni.
Tome su, po Goughu,
dva razloga:
1. kultu-
ralni
strah
zapada od
grke
tradicije,
pri
emu misli
na
selektivno
i
nepotpuno
vrednovanje - cijeni se
uglavnom
Homera
i Sofokla, a 2.
razlog
vidi u jed-
nostranom naslzjeciu-
preiivjela
je uglavnom tragika
umjetnost (Eshil,
Sofoklo, Euripid, ...)
koja je i kvan-
titativno
bogatija, a od komieara
je ostao uglavnom
Aristofan. Nadalje, smatra kako je i preiivljavanje
Aristotelove
Poetike (s klasinim pravilima za
trage-
dzju), dok za komedzju nemamo
pravila,
bitno utjecalo
na
upravo takav
razvoj zapadne kulture
koj
i
preferira
tragediju. Poseban prilog tome Gough vidi i u ulozi
crkve koja je govorila
jednim glasom (...) dok su svi
drugi glasovi morali
biti
potisnuti
61
i u Bibltji - mislei
66
Julian
Gough:
Kad
e
suvremeni roman napokon postati
zabavan? (prevela Irena Matijasevi), Zarez,
Esej,
6. rujna
2007,
br. 212-213. Objavljeno u
Easopisu
Prospect
(www.prospect-
magazine.co.uk
/article
_details.php?id=9276) svib_anj
2007.
pod
naslovom Divine comedy.
61
Komino glediste - to jest glediste bogova -
mnogo
je
neugodnzje za
onoga
tko vjeruje
u
jednog svemonog
Boga,
nego
za
politeistione
Grke.
Imati
bogove
koji
nam
se
smUu
kroz
nase
fikczje prihvatUivo je ako je bogova
mnogo
i ako imaju
pogresaka,
kao
i mi,
te
se smzju
zbog
simpatije i prepoznavanja
( )
Ali imati
jednog svemonog, sveznajueg Boga koji nas Uera
da
se smzjemo
na
Vulgatu
- u koju se nije
smjelo sumnjati. Tek
kada
je Erazmo Rotterdamski ponovno preveo'Bibl1ju
-
izrueio
ju
je
interpretaciji koja
je na kraju
podijelila
crkvu.
Slian problem tvrdog jednoglasja Gough
oitava
i
u islamu, a za primjer navodi odnos
prema
Salmanu
Rushdieu,
dok za
judaizam
smatra da je
proizveo razmjerno mnogo velikih svjetskihsatiriara,
komediografa
i romanopisaca.
I
renesansa
je poeela
tragieno
srameiljivo,
tek
su
Cervantes iRablais62
kamevalizirali
svijet;
da bi opet,
uz
asne
iznimke, suvremeni roman postao industrzja
tragikoga,
prepun
dosadne,
sablonizirane,
kliseizi-
rane,
umjetne
patnje
i
zjeskobnajezika.
Razloge
takvoj
orij entaciji suvremene romaneskne produkcije
Gough
vidi u institucionalizaciji
pisaca
kroz skole kreativnog
pisanja
(s prvenstvenim ciljem
komercijalnog uspje-
ha) i
okostavanju romanesknog
Zanra u okrilju
sve-
uilisne
zajednice
(obrazovnog sustava) koji danas
ima ulogu
tvorca
mnijenja i standarda, kao prije
crkva.
Roman je
za
Gogha umjetnost trajnoga kaosa,
otvorena
forma
koja
se
po
svojoj
strukturi
opire insti-
tucionaliziranju
i shematiziranju, zato roman
ne
treba
laino
predstai/Uati koherenczju
koje nema,
ve nasto-
jati uhvatiti kaos koji
postoji i
koji je imanentan su-
vremenom, postmodemom informatikom
i multime-
dijskom
kontekstu i svijesti suvremenog recipijenta.
Zato
Gogh
hvali crtanu seriju Simpsoni: Sa svojim
tempom dogadaja kao u crtiu,
Simpsoni
imaju vise
ideja
iz
cijelog
kulturnog
spektra
negoli
i
jedan
roman
napisan u istoj godini _
Svojom
brzinom, gustoom in-
formaczja, rasponom
referencna,
koliinom, kvalite-
tom i
bogatom
ljudskosu svojih
sala -
Simpsoni
gotovo
sve
suvremene romane
eine sporim, strogim,
monotonim i gotovo bezidejnim. (Gough63)
Konano,
kroz Goughov
esej provlai
se teza
kako
Zivimo u vremenima koja vise ne razumiju i ne
prihvaaju
okostale, stereotipne forme (u
ianrovskom
smislu) jer
jednostavno
ne
odgovaraju
zbilji
koju
iivimo, ve
se traie
slobodni oblici, otvoreni promjeni
i novim medijima, a roman po svojoj prirodi upravo
to jest
(i
ne samo roman). Uz prije navedenu
tezu
o
utjecaju zapadne institucionalne kulture (crkva,
obrazovanje)
na umjetnost
(knjiievnost) i
njegovu
percepciju, tim se esejom
jasno
istie opravdanost
provedbenih diferencija
zanimUivo
/
dosadno,
visoko
/
trivijalno
i njihovih suodnosa.
Vrlo slinu,
no
dosta
radikalniju tezu o kulturi
kao
kapitalistikoj
hegemonzjskoj kulturi
postavlja
kontroverkni engleski umjetnik
Stewart Home6.
On
sebi
samima,
neto je posve
drukezje - to je
sadistiki,
gotovo ne-
podnoUivo.
62 Njima ipak treba
pretpostaviti
Boccaccia.
63
Moida
ete
pomisliti
da me to
ini barbarom,
to
sto hvalim
S impsone na raun
H
enryja Jamesa.
Pa,
i oini
me,
ali
ja sam vrlo
kulturan
barbar.
Knjiievni
je
roman
us'a0 u
kasnorimsku
fazu.
Trebaju
mu
barbari. Potajice
ezne
za
njima.
64 Stewart
Home (1962):
jedan
od radikalnijih
i kontro-
verznijih supkulturnih
(underground)
postavangardnih
engleskih
8/12/2019 Funkcija Umjetnikog Djela (Sistema) _ Knjievna Smota_2009
11/14
smatra
kako institucionalni temelj sve danasnje umjet-
nosti,
novinarstva i fikcije nije naklonjen ideji rad-
nicke kulture,
niti
ostavlja prostora za rast
i razvoj
alternativnih
tradicija. U osnovi takvog
pojma
kulture
stoji
nepravedna dmstvena
dioba
rada
i
preraspodjela
dobara,
koje potpomognute
propagandnom mas'ine-
rijom kritike kulturu svode
na
puko ideologijsko dje-
lovanje
vladajuce
klase u svrhu vlastita ouvanja. Taj
proces obzidavanja
svakoga
slobodnog
misljenja, pri
emu obzidani uope nije svjestan vlastite obzidanosti,
provodi
se
pomou obrazovnog
aparata. Tzv.
elio-
tovska
kulturna
hegemonija
(uvaiavanje
tradicije),
smatra
Home,
osigurala je usutldvanje svakoga demo-
kratskoga,
egalitarnoag
i militantnoga kulturnog dje-
la. Sve sto preostaje su triisni karijeristi i pokorni
mekusci
koji
izigravaju
radikale, a
zapravo su
samo
trbusne
plesacice oko
kapitalistikog
stola (Richard
Marshall65). Po Homeu supostoje dvije kulture: ona
tradicionalna hijerarhij ska buriujska, antinarodna, cija
je
jedina
funkczja prevodenje instinktivnog
i_misaonog
u
Zargonsko
i
papagajsko
ponavljanje
kulturoloskih
mantri (Home), ona koja se naucava
na fakultetima
i
druga,
underground (podzemna),
koj
a prebiva u oko-
lini, demokratska
i
bliska radnistvu, koja inzistira na
stvaranju
neouisnosti o vladajuem sustavu i socijal-
nim sistemima - kako bi
mogla
motriti odozdo. Njena
je funkcija, istice Home,
u oslobodenju i intenziviranju
osjeaja
iivota,
u
pribliiavanju sebi.
Iz svega togaje
evidentno
kako
je u osnovi prije-
por izmedu moderne /ih koncepcije /ja i
postmodemih
shvaanja funkcije knjiievnosti (umjetnosti).
Dok je
modemizam,
sukladno
idealizmu i
velikim
pricama
(Lyotard), ipak
uvaiavao
drustveni
karakter
knjiiev-
nosti,
pa se
stoga cak moie rei
da se uz
visoko esteti-
zirane
prakse - knjiievnost
za
sebe
(larpurlartizam,
multimedijalnih umjetnika (knjiievnost, glazba, kritika, pamfleti,
eseji,
instalacije,
film, teatar,
radio,
publicistika) uvjetno lijeve
orijentacije (tzv.
situacionist
ili neoist) i blizak punku (proleterski
punk). Borivoj Radakovi nedavno
(2007)
prevodi na hrvatslci nje-
gov
postmodemistiki
parodijski roman: 69 stvarikoje treba
uciniti
s
mrtvom
princezom (69
Things
to Do
with
a
Dead Princess).
-
Stewart
Home
was
born
in
south London
in 1962. When
he
was sixteen he held down a factory jobfor six months, an experi-
ence
that
led
him
to
vow
hed
never
work
again.
After
dabbling
in
rock journalism and
music, Home
switched
his attention
to
the art
world in the Eighties, and now writes novels as well as cultural
commentary. Home is an underground
legend in the
art
world,
both in
the
UK and
the
USA. (69
Things
to Do
Recommended