View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
GORAN GLAVIĆ
PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA:
SIGURNOST I ZAŠTITA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA:
SIGURNOST I ZAŠTITA
SUBMARINE FIBRE OPTICS NETWORK:
SECURITY AND PROTECTION
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Optoelektronički sustavi
Mentor: dr.sc. Irena Jurdana
Student: Goran Glavić
Studijski smjer: Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu
JMBAG: 0112035165
Rijeka, srpanj 2014.
Student: Goran Glavić
Smjer: Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu
JMBAG: 0112035165
Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PODMORSKA SVJETLOVODNA
MREŢA: SIGURNOST I ZAŠTITA izradio samostalno pod mentorstvom dr.sc. Irena Jurdana.
U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraţivačkog rada i koristio literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. TuĎe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje
sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao
sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu
hrvatskog jezika.
Student
Goran Glavić
I
SAŢETAK
Podmorski optički kabeli kritična su infrastruktura iz razloga što su oni neophodni za
gotovo čitavi svjetski prijenos podataka i informacija. Upravo iz tog razloga potrebna je pravna
zaštita kako bi se kablove zaštitilo od raznih ljudskih aktivnosti ali i donošenje nacionalnih
propisa o pravnim odnosima subjekata na moru kako prilikom, ali i nakon polaganja kablova,
kako ne bi dolazilo do meĎunarodnih sporova. Polaganje kablova je proces koji zahtjeva prije
samog polaganja istraţivanje rute kako bi se odabrala najbolja trasa za polaganje odnosno
najpogodnije morsko dno da se što manje ostavi trajnih posljedica. Nakon polaganja,
podmorskim kablovima najviše opasnosti prijeti od ljudskih aktivnosti poput koćarenja ili
sidrenja te od različitih prirodnih katastrofa poput tsunamija ili potresa. S obzirom na veliku
vaţnost, ali i veliku prijetnju koju imaju podmorski kablovi potrebna im je dodatna zaštita, kako
pravna tako i infrastrukturna, jer ipak, podmorski svjetlovodni kablovi su sadašnjost, ali i
budućnost prijenosa podataka u svijetu.
Ključne riječi: podmorski, kabeli, zaštita, okoliš, utjecaj, sigurnost, podmorski optički kabeli
SUMMARY
Submarine fibre optic cables are critical infrastructure because they are essential for almost all of
the world's data and information transfer. For this reason, legal protection is needed to protect the
cables from various human activities and the adoption of national legislation on the legal
relations of subjects at sea as during and after the cables are laid in order to avoid international
disputes. Laying cables is a process that requires research before laying in order to select the best
route for the most suitable seabed to leave as little as possible permanent consequences After
laying, most dangerous submarine cables threats are comming from human activities such as
trawling and anchoring and from various natural disasters such as tsunamis or earthquakes.
Considering great importance, but also a huge threat that have submarine cables, they need extra
protection, such as legal and also infrastructure, because submarine fiber optic cables are present,
and future of data transfer in the world.
Keywords: submarine, cables, protection, enviromental, impact, security, submarine optical
cables, enviromental imapct
II
SADRŢAJ
SAŢETAK ....................................................................................................................................... I
SADRŢAJ ....................................................................................................................................... II
1.UVOD .......................................................................................................................................... 2
2. POVIJESNI RAZVOJ PODMORSKIH KABELA ................................................................ 3
2.1. Podmorski telefonski kablovi .............................................................................................. 5
2.2. Razvoj optičkih kablova ...................................................................................................... 5
3. VRSTE I STRUKTURA PODMORSKIH KABELA ................................................................ 9
3.1. Pregled i vrste kabela ........................................................................................................... 9
3.2. Konstrukcija podmorskih kabela ....................................................................................... 10
3.3. Optički podmorski kabeli ................................................................................................... 12
3.3.1. Pojačivači signala........................................................................................................ 12
4. POLAGANJE I ODRŢAVANJE PODMORSKIH KABELA ................................................ 13
4.1. Odabir trase ........................................................................................................................ 13
4.2. Istraţivanje rute .................................................................................................................. 13
4.3. Korištenje sonara u svrhu istraţivanja morskog dna ......................................................... 14
4.3.1. Skenirajući sonari........................................................................................................ 14
4.3.2. Bočno skenirajući sonar (Side scan sonar) ................................................................. 14
4.3.3. Forward scannig sonar ................................................................................................ 15
4.3.4. Više-zrakasti sonar (Multi-beam sonar) ...................................................................... 16
5. PODMORSKI KABELSKI SUSTAV ...................................................................................... 18
5.1. Polaganje podmorskih kabela ............................................................................................ 18
5.2. Popravak podmorskih kabela ............................................................................................. 20
5.3. Podmorski kabeli kao kritična infrastruktura ..................................................................... 21
6. ZAŠTITA PODMORSKIH KABELA U MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA I
NACIONALNOM ZAKONODAVSTVU ................................................................................... 23
6.1. MeĎunarodna konvencija o zaštiti podmorskih kabela ...................................................... 23
6.2. UNCLOS............................................................................................................................ 30
7. PODMORSKI KABELI I OSTALE POMORSKE AKTIVNOSTI ......................................... 33
7.1. Broj i uzroci kabelskih oštećenja ....................................................................................... 34
7.2. Pomorske aktivnosti i uzroci kvarova podmorskih kabela ................................................ 36
III
7.2.1. Ribarenje i koćarenje kao prijetnje podmorskim kabelima ........................................ 37
7.2.2. Kontakt izmeĎu kabela i ribarske opreme ................................................................. 37
7.3. Ostali uzroci šteta na podmorskim kabelima ................................................................. 40
7.4. Ograničavanje interakcija izmeĎu kabela i pomorskih djelatnosti .................................... 41
7.5. Obavještavanje pomoraca i ribara ...................................................................................... 41
8. PRIRODNE KATASTROFE KAO PRIJETNJA PODMORSKIM KABELIMA ................... 43
8.1. Utjecaj prirodnih katastrofa na podmorske kabele ............................................................ 44
8.2. Klimatske promjene ........................................................................................................... 47
9. UTJECAJ PODMORSKIH KABELA NA OKOLIŠ ............................................................... 49
9.1. Procjena utjecaja na okoliš (PUO) ..................................................................................... 49
9.2. Kabeli na morskom dnu ..................................................................................................... 51
9.3. Utjecaj kabela na podmorski svijet .................................................................................... 54
9.4. Polaganje kabela u ekološki zaštićenim područjima ......................................................... 54
10. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 56
11. LITERATURA ....................................................................................................................... 58
12. POPIS SLIKA ......................................................................................................................... 59
13. POPIS KRATICA ................................................................................................................... 60
2
1.UVOD
Tema ovog diplomskog rada je polaganje, sigurnost i kaznenopravna zaštita podmorskih
komunikacijskih kabela. Podmorski kabeli su kabeli poloţeni na morsko dno uglavnom s
funkcijom prekooceanskog prijenosa telekomunikacijskih signala. MeĎunarodni podmorski
kabeli tretiraju se kao kritična infrastruktura kojoj je potrebna snaţna zaštita s pravnog aspekta
upravo zbog čestih kvarova nastalih od raznih ljudskih aktivnosti, ali i prirodnih katastrofa.
Nastojanja, da se pitanja vezana za pravo polaganja podmorskih kabela i cjevovoda i njihovu
zaštitu znanstveno prezentiraju na jednostavan način, nailaze na stanovite prepreke koje
zahtijevaju detaljniji pristup danom problemu. Na samom početku rada biti će riječi o
povijesnom razvoju podmorskih kabela te njegovim samim počecima upotrebe pa sve do
sadašnjih kablova s optičkim vlaknima. Nakon toga dat je kratak osvrt na karakteristike u koje su
uključene vrste, konstrukcija i struktura samih kabela. Vrlo vaţno je spomenuti i tehniku
polaganja i odrţavanja kablova odnosno kako se odabire i istraţuje odreĎena ruta za polaganje
kablova o čemu je riječ u trećem poglavlju. Podmorski kablovi zbog njihove velike vaţnosti
zaštićeni su pravnim propisima na meĎunarodnoj razini, a tu se posebno ističe UNCLOS-ova
konvencija o zaštiti podmorskih kablova. Na podmorske kablove vrlo često štetan utjecaj imaju
razne ljudske aktivnosti od kojih su najučestalije ribarske aktivnosti te sidrenje. Uz to,
nezaobilazne su i prirodne katastrofe poput potresa i tsunamija. Sve to opširnije je prikazano u
šestom i sedmom poglavlju. Ono čemu se danas posvećuje puno paţnje je zaštita okoliša te je
zbog toga nuţno sprovesti procjenu utjecaja na okoliš. Pritom se posebno naglašava utjecaj
podmorskih kablova na ekološki zaštićenim područjima.
3
2. POVIJESNI RAZVOJ PODMORSKIH KABELA
Počeci razvoja podmorskih kabela seţu još od daleke 1820. godine. Razvijali su se električni
telegrafi koji su prenosili poruke direktno preko električne ţice. Jedan od električnih telegrafa
koji je nazvan “Schilling’s Telegraph” projektirao je Baron Schilling von Canstaat. S obje strane
telegrafa nalazila se po jedna posebna sprava, od kojih jedna sluţi za slanje poruka, a druga za
primanje poruka. Kad bi se poruka slala, kod se prenosi na način da se električni signali šalju
električnom ţicom. Sa druge strane ţice registriraju se signali (na papirnoj traci ispisivali su se
primljeni simboli) preko kojih dolazi do prijenosa poruke. Uporaba električnih telegrafa porasla
je tijekom 19. stoljeća. Edward Davey, engleski inovator, je 1836. godine došao do ideje da
napravi električni telegraf koji bi mogao biti izoliran i postavljen ispod vode. Taj je električni
telegraf bio preteča podmorskih telegrafskih kablova.
Slika 1: Polaganje prvog meĊunarodnog podvodnog kabela 1850 godine.
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 14.
4
Prvi telegrafski podmorski kabel poloţen je izmeĎu Dovera (Ujedinjeno kraljevstvo) i Calaisa
(Francuska) 1850. godine. Njegova je uporaba bila vrlo kratka jer je ubrzo prekinut zbog
djelovanja sila struja i valova. Kabel je bio nearmiran i neadekvatno izoliran zbog čega je bio
vrlo podloţan vanjskim utjecajima.
Slika 2: Prvi meĊunarodni podmorski kabel
Podmorski telegrafski kabel ponovno je poloţen 1851. godine na prije spomenutom
području, ali ovaj put puno bolje zaštićen te je konačno uspostavljena trajna telegrafska veza.
Nakon toga bilo je poloţeno još 8 kablova izmeĎu Velike Britanije i kontinenta, te i niz kablova
u Sredozemnom i Crnom moru te su to zapravo počeci masovnog korištenja podmorskih kabela.
Zasluge za postavljanje prekooceanskog kabela idu Cyrusu Fieldu, američkom trgovcu
papirom, koji je na tu ideju došao 1854. godine. Prvi pokušaj polaganja prekooceanskog kabela
bio je 1857. godine izmeĎu Europe i Sjeverne Amerike, ali nije uspio zbog čestog pucanja
kabela. Kabel preko Atlantskog oceana konačno je uspješno poloţen 1858. godine nakon
četvrtog pokušaja, ali funkcionirao je samo dva mjeseca i onda je zbog slabe električne
vodljivosti kabela pregorio. Tek je 1865. godine došlo do novog pokušaja zamjene kabela.
“1866. godine poloţen je kabel koji je gotovo čitav stigao iz Irske do Newfoundlanda (Kanada).
Onda je pronaĎen i prekinuti dio izgubljenog kabela, pa je spojen s drugim dijelom toga kabela,
tako da su u to doba dva kabela istodobno obavljala posao. To je bio početak novog doba u
komunikacijskom sustavu.“1 Telegrafski kablovi izmeĎu Amerike i Europe (poloţeni u Atlantik)
bili su u upotrebi od 1866. godine, prije nego su razvijeni telefon i radio. Ti kablovi omogućavali
su prijenos signala niskih frekvencija, kakve su dovoljne za prijenos telegrafskih signala,
ali prijenos ljudskog glasa iziskuje prijenos signala znatno viših frekvencija, kakve ondašnji
1 Kako je kabel postavljen po dnu oceana, online: http://www.kako.hr/clanak/kako-je-kabel-postavljen-po-dnu-
oceana-2209.html, (17.05.2014.)
5
transatlantski kablovi nisu mogli uspješno prenositi. Zato je prva telefonska veza izmeĎu
Amerike i Europe uspostavljena uz pomoć radijskih (elektromagnetskih) valova. Ta prva
transatlantska telefonska veza uspostavljena je 1927. godine pomoću radijskih valova frekvencije
58,1 do 61,5 KHz; valovi tih frekvencija spadaju u klasu "dugih valova".
2.1. PODMORSKI TELEFONSKI KABLOVI
Nakon što je Graham Bell 1875. godine izumio telefon bilo je samo pitanje vremena kada
će biti poloţeni podmorski telefonski kablovi. Radijska veza izmeĎu Amerike i Europe
omogućavala je ograničen broj telefonskih razgovora. Zato se stalno radilo na razvoju
podmorskih kablova koji mogu prenositi telefonske razgovore na velike udaljenosti. Podmorski
telefonski kablovi koristili su se od 1921. godine, ali na relativno manjim razdaljinama; na
primjer izmeĎu SAD-a i Kube. Prvi transatlantski telefonski kabel postavljen je izmeĎu Kanade i
Škotske tek 1956. godine. Taj kabel bio je dug nešto manje od 4 tisuće kilometara i sadrţavao je
obnavljače signala, jer telefonski signal ne bi mogao prijeći toliki put bez da oslabi i da se
iskrivi.
„Nakon prvog transatlantskog telefonskog kabela, poloţeno je još kabela iste namjene,
koji su bivali sve većih kapaciteta (propusnosti). Jedan takav kabel moţe prenositi više desetaka
tisuća telefonskih razgovora istodobno. To se postiţe pomoću raznih metoda multipleksiranja,
što ovdje znači dijeljenja kapaciteta naprava i vodiča na više komunikacija (razgovora), odnosno
na više komunikacijskih kanala.“2
2.2. RAZVOJ OPTIĈKIH KABLOVA
Optičko vlakno nameće se kao najbolji te najperspektivniji prijenosni medij jer imaju
ogroman informacijski kapacitet kojeg omogućuju prijenosni sustavi koji rade na frekvencijama
elektromagnetskih valova svjetlosti (kapacitet prijenosa informacija razmjerno raste s radnom
frekvencijom sustava). Brz napredak optičkih komunikacija bio je oteţan uglavnom zbog
realizacije primopredajnih komponenata optičkog komunikacijskog sustava i izradom optičkih
2 O razvoju informacijske tehnologije, online: http://www.inf.uniri.hr/~mradovan/itiddocs/ITIDp2.doc,
(17.05.2014.)
6
vlakana pogodnih za prijenos informacija. Danas je zbog razvoja tehnologije ta izrada i
realizacija olakšana zbog napretka tehnologije te su optička vlakna postala jedan od najvaţnijih
medija za prijenos podataka i informacija na daljinu.
Najveći razvoj optičkih komunikacijskih sustava počinje 1960. godine, kad je prvi put
prikazan laser (engl. Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation – pojačanje
svjetlosti stimuliranom emisijom zračenja, izvor koherentnog monokromatskog zračenja.) kao
efikasan izvor elektromagnetskih valova (svjetlosti) čije su frekvencije bile za oko 104 puta više
od najviših radiokomunikacijskih frekvencija tada u upotrebi. Teškoće s prvim laserima su bile
njihova nepouzdanost, glomaznost i neodgovarajuća izlazna snaga. Ti su problemi uvelike
riješeni pronalaskom poluvodičkog lasera 1962. godine. Tako je otvoren put za korištenje
ogromnih kapaciteta prijenosa s optičkim vlaknima.
Kod suvremenih poluvodičkih lasera istovremeno se generira svjetlosno zračenje i
obavlja modulacija. Radnu valnu duljinu odreĎuje materijal iz kojeg je napravljen P-N spoj.
Silicijska poluvodička tehnologija pruţila je, takoĎer, mogućnost realizacije efikasnih
fotodetektora optičkih signala kao što su PIN i APD fotodiode (engl. Avalanche Photodiode).
Razvojem tehnologija i novih saznanja ubrzano su se razvijali optički sustavi te danas se optička
vlakna sastoje od različitih vlakana.
Krajem 80-tih godina 20. stoljeća počinje ubrzani razvoj podmorskih kabela te oni
počinju nadmašivati prijenos podataka u odnosu na satelit posebno u pogledu količine prijenosa
podataka, brzine ali i ekonomske isplativosti. Razvojem Interneta i njegovim sve većim
implementiranjem u svakodnevni ţivot ljudi nastala je potreba za sve većim prijenosom podataka
te se tu savršeno uklapaju podmorski kabeli koji će moći prenijeti velike količine podataka na što
sigurniji i pouzdaniji način. Dakako, satelitski prijenos podataka je još uvijek bitan, posebno na
onim slabije dostupnim mjestima gdje je teško sprovesti optičke kabele, te isto tako u slučaju da
doĎe do velikih oštećenja kabela, a to se prvenstveno moţe dogoditi nekom prirodnom
katastrofom.
7
Materijali za optička vlakna:
- Staklena vlakna (na bazi silicij-dioksida)
- Multikomponentna stakla (na bazi silicijskog, natrijevog, kalijevog i borovog oksida)
- Stakleno-plastična vlakna
- Plastična optička vlakna
Do 2012. godine u svjetlovodne podmorske sustave uloţeno je 56,3 milijarde dolara,
pokrivajući područja od 1.250.000 kilometara. Prosjek uloţenih sredstava u svjetlovodne
podmorske sustave do 2012. godine iznosi 2,25 milijardu dolara po godini, a obuhvaća
pokrivanje područja podmorskim kabelima od oko 50.000 kilometara. Iz sljedeće slike vidljivo je
da je najviše ulaganja bilo 2001. godine te su iznosila oko 12 milijardi dolara. Nakon te godine
postepeno su ulaganja padala dok su nakon 2007. godine nešto više počela rasti.
Slika 3: Ulaganje u nove podmorske svjetlovodne projekte, 1987. – 2012.
Izvor: Submarine Cable Industry Report, Submarine Telecoms Forum, Inc., 2013., str. 18.
U razdoblju od 2008. do 2012. godine, u novi podmorski svjetlovodni sustav uloţeno je
oko 10 milijardi dolara, prosječno 2 milijarde dolara godišnje za 53.000 kilometara. U Africi je
8
uloţeno 2,9 milijardi dolara u nove svjetlovodne podmorske sustave, uključujući četiri nova
podvodna sustava, jedan duţ zapadne strane kontinenta i tri s istočne strane kontinenta. Indija i
Bliski Istok su takoĎer povezana s četiri novih svjetlovodnih podmorskih sustava u koje je
uloţeno 1,7 milijardu dolara. Na slici 4 moţe se vidjeti koliki je postotak ulaganja u podmorsku
svjetlovodnu mreţu po odreĎenim regijama u svijetu.
Slika 4: Ulaganja u novu podmorsku svjetlovodnu mreţu po regijama od 2008. – 2012.
Izvor: Submarine Cable Industry Report, Submarine Telecoms Forum, Inc., 2013., str. 21.
9
3. VRSTE I STRUKTURA PODMORSKIH KABELA
Zadatak podmorskih kabela je da preko informatičkih sustava prenose podatke. Naravno,
na putu uspješnog prenošenja podataka stoje prirodne sile kao što su valovi, morske struje i sl.
koje zahvaćaju morsko dno. Većina tih sila se mijenja ovisno o morskoj dubini, pa tako
temperature mogu postati niţe, porasti tlak, no jaka morska struja dospjeti će do bilo koje dubine.
Tu takoĎer imaju utjecaja i ljudske djelatnosti poput ribolova i pomorskog prometa.
Podmorski kabeli su kabeli poloţeni na morsko dno uglavnom s funkcijom
prekooceanskog prijenosa telekomunikacijskih signala. Kao što je bilo ranije riječ, podmorski
kabeli polagani u 19.stoljeću bili su vrlo loše izvedbe te loših mehaničkih svojstava, a sastojali
su se od ţeljeza na vanjskom sloju, a kasnije i čelične ţice, Indijskog kaučuka te gutaperke (vrsta
izolacije).
3.1. PREGLED I VRSTE KABELA
Kabeli se dijele obzirom na različite kriterije kao što su vrsta prijenosa, konstrukcija,
zaštita, mjesto polaganja i namjena. Obzirom na vrstu prijenosa kabeli se dijele na
niskofrekventne i visokofrekventne; prema konstrukciji ih dijelimo na jednostavne i sloţene ili
kombinirane kabele; obzirom na zaštitu mogu biti: obični kabeli (imaju samo plašt), kabeli s
elektrostatičkom zaštitom (imaju ekran), mehaničkom zaštitom (imaju armaturu), te zaštitom
protiv korozije (imaju zaštitne slojeve).
Prema svojoj namjeni podmorski kablovi dijele se na:
Telekomunikacijski: sluţe za prijenos informacija. Najviše se upotrebljavaju optički
kabeli (svjetlovodi). Takvi kabeli imaju mali promjer, ali zato mogu prenijeti veliki
kapacitet podataka.
Energetske: sluţe za prijenos električne energije. Primjenjuje ih se za prijenos električne
energije na manje udaljenosti.
Podmorski kabeli spadaju u kriterij podjele prema mjestu polaganja. U tu se podjelu još ubrajaju
kabeli koji se uvlače, podzemni kabeli te zračni kabeli samonosivi ili obješeni.
10
3.2. KONSTRUKCIJA PODMORSKIH KABELA
Kabel je telekomunikacijski vod sastavljen od jednog ili više izoliranih metalnih vodiča
zaštićenih od vlage hermetičkim plaštem, iznad kojega se moţe nalaziti još nekoliko zaštitnih
slojeva (armatura, zaštitni slojevi protiv korozije itd.). Na sljedećim slikama biti će prikazani
telekomunikacijski kabeli te njihova konstrukcija od početka 19. stoljeća gdje se je još koristila
bakrena ţica, pa sve do današnjih optičkih kabela.
Slika 5: Podmorski kabeli iz poĉetka 20-tog stoljeća
Izvor: izradio autor prema Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the
world, ICPC, 2009., str. 19.
Dijelovi podmorskog kabela iz početka 20. stoljeća:
1. Vanjska zaštita
2. Juta natopljena katranom (Juta – prirodno vlakno)
3. Unutarnja zaštita od ţice
4. Zaštita od mesinga
5. Izolacija načinjena od gutaperke
6. Bakrena ţica
11
Slika 6: Koaksijalni kabeli iz druge polovice 20-tog stoljeća
Izvor: izradio autor prema Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the
world, ICPC, 2009., str. 19.
Koaksijalni telefonski kabeli koji su se koristili u drugoj polovici 20. stoljeća prikazani su na
slici 6, a njihovi dijelovi su:
1. Presjek podmorskog telefonskog kabela dizajniranog 50-tih godina prošlog stoljeća
2. Kabel iz 1963. godine
3. Kabel iz 1970. godine
3.a Politelinska ovojnica
3.b Vanjski bakreni konduktor
3.c Politelinski dielektrik
3.d Unutarnji bakreni konduktor
3.e Čelična ţica
4. Kabel iz 1970. Godine
12
3.3. OPTIĈKI PODMORSKI KABELI
U osamdesetim godinama razvoj podmorskih kabela bazirao se je na optici odnosno
prijenosu podataka pomoću refleksije. Tako je 1988. godine postavljen prvi transatlantski kabel s
optičkim vlaknima. Nekoliko mjeseci kasnije postavljen je i prvi transpacifički optički kabel. Ti
kabeli imali su 2 ili više para optičkih vlakana. Za usporedbu, jedan par mogao je prenositi
nekoliko puta više podataka od dotadašnjih podmorskih kabela te je to jedan od glavnih razloga
brzog napretka ove tehnologije. U današnje vrijeme takvi kabeli sa nekoliko optičkih vlakana
imaju mogućnost provoditi nekoliko milijuna telefonskih poziva istovremeno. Uz nedvojbene
bolje karakteristike današnji optičkih kabela nije ni zanemarivo da su oni i dosta manji u odnosu
na svoje prethodnike. Promjer današnjih kabela iznosi od 17 do 20 mm, dok je promjer
prijašnjih koaksijalnih kabela sa zaštitom iznosio i više od 50mm. Iz gore navedenog moţe se
zaključiti da je potreban manji broj kabela koji su ujedno i manjih dimenzija što za posljedicu
ima i očuvanije morsko dno.
3.3.1. Pojaĉivaĉi signala
Moderni optički kabeli prenose podatke na velike duljine, ali i uz primjenu najnovije
tehnologije za izradu optičkih vlakana potrebni su pojačivači signala. Takvi pojačivači signala
kao i njegovi dijelovi su prikazani na sljedećoj slici.
Slika 7: Pojaĉivaĉi signala i njegovi dijelovi
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 22.
13
4. POLAGANJE I ODRŢAVANJE PODMORSKIH KABELA
Pomoću posebnih brodova (kablopolagača) podmorski kabeli se polaţu na dnu mora
uglavnom kao tri jednoţilna kabela s većim razmakom izmeĎu pojedinih kabela da se eventualno
mehaničko oštećenje (npr. brodska sidra) ograniči samo na jedan kabel. Dijelovi podmorskog
kabela na mjestima ulaza i izlaza iz mora su najviše izloţeni djelovanju morske vode (abraziji –
rad valova). Stoga se ti dijelovi kabela postavljaju u tzv. priobalnu zaštitu. Ona se sastoji iz
betonskih blokova sa ţljebovima u kojima se postavljaju kabeli.
4.1. ODABIR TRASE
Za odabir trase po kojima će se polagati podmorski kabeli ključno je poznavanje
pomorskih geopolitičkih granica s kojima se odabrana trasa moţe susresti. Zbog toga je najprije
potrebno provesti istraţivanja geopolitičkim ograničenjima neke drţave kako prilikom polaganja,
ali i kasnije kod odrţavanja kabela kako ne bi došlo do problema. Jasne definicije te prikaz tih
granica dat je od strane UNCLOS-a. (eng.: The United Nations Convention on Law of the Sea)
Mjera u kojoj obalna drţava kontrolira aktivnosti u svezi podmorskih kabelskih sustava unutar
teritorijalnih voda varira ovisno o ovlastima neke drţave a to uvelike ovisi o usklaĎenosti
domaćeg zakonodavstva i UNCLOS-ovih odredbi. Najveći problem dolazi kada neke drţave nisu
ratificirale te odredbe, te onda vrijedi postojeće zakonodavstvo koje varira od drţave do drţave.
4.2. ISTRAŢIVANJE RUTE
Nakon identifikacije potencijalnih kabelskih ruta, najučinkovitije je provesti pregled svih
relevantnih dostupnih informacija kako bi se definirao najbolji i siguran put trase. Ovo
prelinearno istraţivanje obično sprovodi pomorski geolog koji prikuplja sve relevantne
hidrografske i geološke informacije. Isto tako razmatra povijest i poloţaj već postojećih okolnih
kablova te infrastruktura u blizini te odabire optimalnu rutu koja će biti istraţivana. Ovaj pregled
zahtjeva i istraţivanje i kopna gdje će se podmorski optički kabeli spojiti s ostalim optičkim
kabelima, npr. u nekim kabelskim terminalima. Isto tako, potrebno je provesti konzultiranje s
14
lokalnim vlastima o utjecaju kabela na okoliš, dobivanja dozvola za rad, buduće razvojne
planove, pristup zemljištu te ostale bitne čimbenike. Istraţivanje uključuje detaljno istraţivanje
morskog dna gdje će se postaviti kabeli. IzraĎuju se topografske karte u svrhu samog očuvanja
morskog dna, ţivotinjskog te biljnog svijeta. TakoĎer se mjeri utjecaj morskih struja, stabilitet
morskog dna, vjerojatnost pojave prirodnih katastrofa kao što su potresi te razne druge stvari
vezane za sigurnost podmorskih kabela. To mjerenje, koje je neophodno za sigurno polaganje
najčešće se izvodi pomoću sonara. Ime SONAR je akronim koji dolazi od engleskog Sound
Navigation And Ranging.
4.3. KORIŠTENJE SONARA U SVRHU ISTRAŢIVANJA MORSKOG DNA
Postoji nekoliko sonara kao što su aktivni i pasivni sonar. Dok pasivni sonar sluţi za
slušanje (detekciju) zvukova proizvedenih od plovila i slično, aktivni sonar proizvodi zvuk kako
bi stvorio jeku koja se kasnije detektira i analizira. No, ne ulazeći u dublju analizu rada ova dva
sonara, sonari se djele na nekoliko kategorija koja će ukratko biti obraĎena u daljnjem tekstu.
4.3.1. Skenirajući sonari
Kategorija sonara koja se koristi za stvaranje slike morskog dna nazivaju se skenirajući
sonari. Koriste se za istraţivanja, pomorsku arheologiju te općenito za izradu podmorskih karti
morskog dna. TakoĎer, mogu razlikovati različite teksture i sastav morskog dna. Princip rada je
neprekidno odašiljanje zvučnih impulsa i biljeţenja njihovog odjeka. Svaki odjek se biljeţi, te se
kasnije odjeci spajaju i tako formiraju konačnu sliku morskog dna.
4.3.2. Boĉno skenirajući sonar (Side scan sonar)
Side scan je način primjene scan sonara kada se sonar vuče za plovilom te emitira
čunjaste impulse prema morskom dnu, okomito na svoju putanju. Intenzitet akustičkog odjeka
biljeţi se kao serija slojeva koji se kasnije spajaju u jednu sliku u smjeru kretanja sonara. Te
15
pojedinačne slike formiraju sliku morskog dna (slika 8). Frekvencije zvuka koji se koristi kreće
se izmeĎu 100 do 500 kHz. Frekvencije više od 500 kHz omogućuju bolju rezoluciju ali imaju
kraći domet. Kod ovakvog skeniranja dna, teško je utvrditi dubinu jer nam nije poznata relativna
pozicija sonara.
Slika 8: Slika naĉinjena side scan sonarom
Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva,
2011.
4.3.3. Forward scannig sonar
Ova vrsta sonara skenira morsko dno ispred plovila. Postoje dvije vrste forward scaning
sonara. Prvi je horizontalno skenirajući sonar. Horizontalno skenirajući sonar skenira ispred
plovila u luku od 90° tako da je simetrala kuta okomita (slika 9). Takvi sonari se koriste na
ribarskim brodovima kako bi pratili jata ribe. TakoĎer su korisni za navigaciju kroz uske kanale,
primjerice kod koraljnih grebena.
Druga vrsta je vertikalni sonar (slika 10). Sonar emitira zvučne zrake vertikalno ispod
plovila. Idealni su za primjenu u situacijama kada je potrebno locirati objekt neposredno ispred
plovila kao i za precizne informacije što se nalazi točno ispred plovila što omogućuje rano
upozorenje na opasne prepreke ili naglu promjenu dubine.
16
Slika 9: . Horizontalni forward looking sonar (lijevo) i njegov prikaz na zaslonu (desno)
Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva ,
2011.
Slika 10: Vertikalni forward looking sonar
Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva,
2011.
4.3.4. Više-zrakasti sonar (Multi-beam sonar)
Ova vrsta sonara realizirana je poljem senzora (hidrofona) montiranim na trup plovila.
Emitira se više zraka u obliku kruţnog isječka prema morskom dnu i registrira se njihovo
vrijeme odjeka. Zbog različitih vremena moţe se proračunati dubina. Tu je i razlika u odnosu na
side scan sonar koji mjeri intenzitet odjeka. Ova vrsta sonara koristi proračune dubina kako bi
iscrtala sliku morskoga dna. Kako se plovilo pomiče stvara se serija slika koje formiraju mapu
morskoga dna (slika 11).
17
Ovakav način skeniranja vrlo je precizan. Jednim prolaskom broda moţe se iscrtati morsko dno i
do 20km širine.
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 22.
Slika 11: Multibeam (višezrakasti) sonar
18
5. PODMORSKI KABELSKI SUSTAV
5.1. POLAGANJE PODMORSKIH KABELA
Nakon ulaska kabela u morsku vodu put do morskog dna ovisi o nekoliko čimbenika kao
što su uvjeti na moru, te sama operacija polaganja kabela. Uspješna operacija polaganja kabela
ovisi o nekoliko parametra a najvaţniju su: brzina broda, brzina izbacivanja kabela, te dubina
mora. Dakle, za uspješno polaganje kabela na ţeljenu trasu na morskom dnu potrebno je da se
brod kreće sporo te da se kabeli ne izbacuju prebrzo. Kada kabel dotakne morsko dno, tada se
moţe ubrzati cijeli postupak. Brod moţe povećati brzinu na 6-8 čvorova sve dok ne doĎe do
mjesta gdje su potrebni pojačivači signala, a onda je dakako treba smanjiti. Sigurno polaganje
kabela je vrlo sloţen posao posebice zbog neravnog morskog dna te raznih vanjskih čimbenika.
Polaganje kabela se izvodi tako da se cijelo vrijeme skenira morsko dno te se uočavaju
neravnine, te se u odnosu na to smanjuje odnosno povećava brzina broda, ali i brzina otpuštanja
kabela. Uz mjerenje morskog reljefa mjere se i ostali čimbenici kao što su smjer i brzina vjetra te
morske struje.
Slika 12: Skenirano morsko dno kao preduvjet za uspješno polaganje kablova
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 22.
Na slici 12 se moţe vidjeti skenirano morsko dno, odnosno mjesta gdje se nalazi, sitni
šljunak, pijesak te oštre stijene. Prema toj slici, moţe se odrediti točna trasa polaganja kabela na
način da se izbjegnu oštre stijene zbog mogućeg oštećenja kabela te da se kabel postavi u
19
pjeskovito morsko dno. Nakon što se kabel poloţi, on se na kopnu spaja sa takozvanim
terminalom ili kabelskom stanicom.
Slika 13: Podmorski kabelski sustav
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 23.
Kabeli koji se polaţu preko oceana obično se nalaze na dubinama od 1000 do 1500
metara. Ti kabeli, iako se nalaze na velikim dubinama obično se zakopavaju u pijesak kako bi se
ih zaštitilo od ostalih koje koriste morsko dno. Ostale djelatnosti koje se obavljaju na morskom
dnu biti će obraĎene kasnije u radu. Zakopavanje kabela u pjeskovito morsko dno izvodi se
pomoću tzv. morskog pluga (eng. sea plough)
20
Slika 14: Morski plug za ukopavanje kabela
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 24.
Nakon polaganja kabela moţe slijediti nadzor postavljenog kabela kako bi uvjerilo da se
je kabel pravilno i na svim mjestima ukopao u pijesak. Na manjim dubinama, to obično rade
posebno obučeni ronioci dok na onim većim dubinama za to su namijenjena posebna podvodna
vozila opremljena sa kamerom koja šalju sliku u realnom vremenu na površinu. Na onim
mjestima gdje je nemoguće zakopati kabel, a to se osobito odnosi na kamenito morsko dno, tamo
se koriste posebne vrte zaštite kao što su čelični ili plastični kanali u koje se postavlja taj kabel.
Kada se optički kabeli polaţu na morsko dno ispod dubine od 1500m, oni se obično ne
zakopavaju. Uobičajeno, promjer kablova kao i njihova teţina se na tim dubina smanjuje, a
razlog tome je da se na takve kabele stavlja minimalna zaštita. Dakako, pri postavljanju kabela
na tim dubinama i dalje treba biti oprezan kako bi kabeli pratili konture morskog dna.
5.2. POPRAVAK PODMORSKIH KABELA
Popravak kabela uglavnom nastaje zbog kvara obično uzrokovanog od prirodnih djelovanja, ali i
ljudskih aktivnosti. Isto tako, kvar moţe nastati kvarom nekih od komponenti sustava te
21
jednostavno zbog istrošenosti kabela koje nastaje tijekom godina korištenja. Najčešće, ţivotni
vijek trajanja podmorskih kablova je od 20 do 25 godina.
Popravak kabela obično uključuje:
- Lociranje kabela te ustanovljavanje mjesta kvara,
- Dosezanje kabela pomoću specijalizirane naprave,
- VaĎenje kabela izvan mora radi zamjene ili popravka.
Tijekom procesa izvlačenja, kabel moţe biti zakopan i do 3 metra ispod morskog dna te se
prilikom izvlačenja javljaju sile koje mogu oteţati izvlačenje. Isto tako, oteţavanju pridonosi i
biljni svijet iznad i okolo kabela, morske struje kao i novi objekti koji su nastali prirodnim putem
ili ljudskom rukom npr. olupina broda na morskom dnu.
Kako bi se kvarovi sveli na najmanju moguću razinu većina kompanija koja se bavi
proizvodnjom i polaganjem kabela radi po standardima MeĎunarodne organizacije za
standardizaciju rade po ISO 9000 i 9001 standardima. ICPC (International Cable Protection
Committee) organizacija daje vaţna uputstva u svezi podvodne kabelske trase, zaštiti kabela te
popravka kabela svim svim zainteresiranim strankama. Ta uputstva nisu obvezajuća već samo
sluţe za poboljšavanje kvalitete postavljanja kabela kao i njihove sigurnosti te sigurnosti okoliša.
Članovi ICPC-a su sve vodeće kompanije u svijetu zaduţene za komunikaciju i proizvodnju
kabela. TakoĎer je zaduţen za provoĎenje ciljeva vezanih za planiranje, postavljanje, odrţavanje,
zaštitu i zbrinjavanje podmorskih kablova, te prati razvoj meĎunarodnih ugovora i
zakonodavstva pojedinih drţava i pomaţe u zaštiti podmorskih kablova. Isto tako promiče svijest
o tome koliko je globalna ekonomija ovisna o sigurnosti podmorskih kablova.
5.3. PODMORSKI KABELI KAO KRITIĈNA INFRASTRUKTURA
MeĎunarodni podmorski kabeli tretiraju se kao kritična infrastruktura kojoj je potrebna
snaţna zaštita s pravnog aspekta. Jedna od drţava koja se pridrţava toga je Australija. Ona štiti
kabele poloţene u morskim zonama koje se proteţu do 2000 metara morske dubine. Koćarenje,
sidrenje i ostale ribarske djelatnosti su zabranjene u takvim zonama. Novi Zeland je takoĎer
donio zakon kojim se zabranjuje ribarenje i sidrenje u zonama gdje su postavljeni podmorski
22
kabeli. Ovaj trend zabrane primijenit će i ostale drţave, jer mnogima od njih komunikacija ovisi
o podmorskim kabelima, prvenstveno zbog sudjelovanja u globalnom gospodarstvu i nacionalnoj
sigurnosti. Na primjer SAD se više od 95% oslanja na komunikaciju preko podmorskih kabela, a
komunikacija preko satelita se odvija samo ako su kabeli oštećeni. Stroţa kontrola koćarenja
potpomaţe sprječavanju oštećenja kabela te donosi koristi za stvaranje biološke raznolikosti,
zaštitu morskih ekosustava i vrsta kao što su primjerice koralji i spuţve.
Otkad je donijet UNCLOS, stranke UNESCO-ove Konvencije za podvodne kulturne
baštine dogovorile su se da iz područja ugovora izbace kabele, jer specifične odredbe
UNCLOS-a sadrţe da polaganje kabela i njihovo odrţavanje ne predstavljaju nikakvu opasnost
za podvodnu kulturnu baštinu.
Postoje brojne meĎunarodne odredbe koje su donijete na temelju UNCLOS-a za
odreĎivanje iskorištavanja oceana kao što su ribarenje ili meĎunarodni utovar, ali ne i
postavljanje podmorskih kabela. U Konvenciji o biološkoj raznolikosti, uspostavljenoj 1992.
godine, prema nekim drugim ugovorima odreĎuje se što bi drţava trebala učiniti da zaštiti i
očuva morski okoliš. Sve konvencije funkcioniraju prema UNCLOS–u, kako unutar tako i izvan
nacionalne nadleţnosti. MeĎutim, ne postoje konvencije koje dodatno razraĎuju Zakonski okvir
za kabele utvrĎenog UNCLOS–om.
U zadnjih 160 godina polaganja i odrţavanja podmorskih kabela nije bilo nepovratnog
utjecaja na okoliš. UNCLOS je osigurao adekvatno voĎenje za postavljanje meĎunarodnih
kabela izvan nacionalnih voda, dok se drţavna praksa sve više orijentirala na vaţnost zaštite
kabela od aktivnosti koje bi ih mogle oštetiti. Prepoznate su i odgovarajuće prednosti zona za
zaštitu kabela za očuvanje biološke raznolikosti. No, sve veća upotreba oceana i podmorja će
vjerojatno dovesti do prenapučenosti morskog dna i to će zahtijevati promjene u postojećem
meĎunarodnom pravnom reţimu. Sukladno dosadašnjoj praksi i prepoznajući vaţnost kabela kao
dio svjetske infrastrukture, svaka promjena u postojećem meĎunarodnom pravu zahtijevati će
izričite odredbe u meĎunarodnom ugovoru.
23
6. ZAŠTITA PODMORSKIH KABELA U MEĐUNARODNIM
KONVENCIJAMA I NACIONALNOM ZAKONODAVSTVU
Podmorski kabeli su jedna od ključnih infrastruktura za svjetsko gospodarstvo. Oni čine
osnovu globalne komunikacijske mreţe, povezujući Internet, e – trgovinu, te svjetski financijski i
sigurnosni sustav. Prirodne nepogode, ribolov i ostale pomorske aktivnosti predstavljaju stalnu
prijetnju podmorskim kabelima. Zbog toga je u interesu svake drţave da osigura zaštitu
podmorskih kabela. MeĎutim, bez obzira na njihovu ključnu ulogu u gospodarstvu mnoge vlade
nisu bile svjesne o različitim pravnim, političkim i sigurnosnim pitanjima koja su vaţna za
polaganje, zaštitu i popravak podmorskih kabela koja su ureĎena UNCLOS-om (eng.: The
United Nations Convention on Law of the Sea) o čemu će u nastavku ovog poglavlja biti više
riječi.
6.1. MEĐUNARODNA KONVENCIJA O ZAŠTITI PODMORSKIH KABELA
Inovacije podmorskih telegrafskih kabela i njihovo uspješno prekooceansko korištenje za
povezivanje zemalja stvorilo je potrebu da se podmorski kabeli zaštite zakonskim odredbama, te
je donesena meĎunarodna konvencija o zaštiti podmorskih kabela. Ona je bila temelj modernog
meĎunarodnog prava za zaštitu podmorskih kablova, i nalazimo je u Ţenevskoj konvenciji o
otvorenom moru (1958. godine) i Epikontinentalnom Pojasu (1958. godine), a najčešće u
UNCLOS-u. „UNCLOS utvrĎuje prava i obveze svih drţava, izjednačavanje interesa obalnih
drţava u offshore zoni s interesima svih zemalja u korištenju oceana.“3
Obalne drţave ostvaruju suverena prava i obveze isključivo u gospodarskom pojasu i
kontinentalnom dijelu za potrebe istraţivanja i iskorištavanja njihovih prirodnih resursa, dok
druge drţave brinu o postavljanju i odrţavanju podmorskih kabela u gospodarskoj zoni i
kontinentalnom dijelu. U arhipelaškim vodama i na teritorijalnom moru, obalne drţave ostvaruju
suverenost i mogu utvrditi uvjete za kabele ili cjevovode koji prolaze kroz ove zone (UNCLOS,
Članak 79(4)). Postavljanjem i odrţavanjem podmorskih kabela iskorištava se more i povezuju
se brojne zemlje, a obalne drţave zasigurno imaju koristi od toga.
3 Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009., str.
28.
24
Temeljna pravna načela izvan područja teritorijalnog mora za zaštitu podmorskih kablova
sadrţana su u UNCLOS-u u člancima: 21, 58, 71, 79, 87. 112-115 i 297(1):
„Članak 21.: Pravo koje se primjenjuje
1. Pravo koje se primjenjuje na ugovor čine odredbe ugovora, pravila, propisi i postupci
Vlasti, dio XI., te druga pravila meĎunarodnog prava koja nisu u suprotnosti s
Konvencijom.
2. Svaka konačna odluka suda ili arbitraţnog suda, koji je nadleţan na temelju
Konvencije, a koja se odnosi na prava i obveze Vlasti i ugovaratelja, izvršna je na
području svake drţave stranke.
3. Nijedna drţava stranka ne moţe nametati uvjete ugovaratelju koji nisu u skladu s
dijelom XI. MeĎutim, primijeni li drţava stranka zakone i druge propise za zaštitu
okoliša ili druge zakone i propise na ugovaratelje za koje ona jamči, ili na brodove
koji vijore njezinu zastavu, koji su stroţi od pravila, propisa i postupaka koje je
usvojila Vlast prema stavku 2. (f), članka 17. ovoga Priloga, to se neće smatrati
nesuglasnim s dijelom XI.“4
„Članak 58.: Prava i dužnosti drugih država u isključivom gospodarskom pojasu
1. U isključivom gospodarskom pojasu sve drţave, obalne i neobalne, uţivaju, u
uvjetima odreĎenim u relevantnim odredbama Konvencije, slobode plovidbe,
prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda navedene u članku 87. i druge
meĎunarodnopravno dopuštene upotrebe mora koje se tiču tih sloboda, kao što su one
vezane uz iskorištavanje brodova, zrakoplova i podmorskih kabela i cjevovoda, a u
skladu su s drugim odredbama Konvencije.
2. Članci 88. do 115. i druga primjerena pravila meĎunarodnog prava primjenjuju se u
isključivom gospodarskom pojasu u onoj mjeri u kojoj nisu nespojiva s ovim dijelom.
3. U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih duţnosti u isključivom
gospodarskom pojasu na temelju Konvencije, drţave dolično poštuju prava i duţnosti
obalne drţave i drţe se zakona i drugih propisa koje je donijela obalna drţava u
skladu s odredbama Konvencije i drugim pravilima meĎunarodnog prava, ukoliko
ona nisu nespojiva s ovim dijelom.“5
4 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 6.
5 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 16
25
Članak 71.: Neprimjenjivost članaka 69. i 70.
- Odredbe članaka 69. i 70. ne primjenjuju se na obalne drţave čije je gospodarstvo
preteţno ovisno o iskorištavanju ţivih bogatstava njihova isključivoga gospodarskog
pojasa.
„Članak 79.: Podmorski kabeli i cjevovodi na epikontinentalnom pojasu
1. Sve su drţave ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na epikontinentalnom
pojasu, u skladu s odredbama ovoga članka.
2. Uz uvjet poštovanja njezinoga prava da poduzima razumne mjere za istraţivanje
epikontinentalnog pojasa, iskorištavanje njegovih prirodnih bogatstava i sprječavanja,
smanjivanja i nadziranja onečišćenja iz cjevovoda, obalna drţava ne moţe ometati
polaganje ili odrţavanje tih kabela ili cjevovoda.
3. OdreĎivanje pravca za polaganje cjevovoda na epikontinentalnom pojasu podlijeţe
suglasnosti obalne drţave.
4. Ništa u ovome dijelu ne dira u pravo obalne drţave da utvrdi uvjete za kabele ili
cjevovode koji ulaze na njeno područje ili u njezino teritorijalno more, ni u njezinu
jurisdikciju nad kabelima i cjevovodima koji su poloţeni ili se koriste u vezi s
istraţivanjem njezinoga epikontinentalnog pojasa ili s iskorištavanjem njegovih
bogatstava ili s upotrebom umjetnih otoka, ureĎaja i naprava pod njezinom
jurisdikcijom.
5. Prilikom polaganja podmorskih kabela ili cjevovoda drţave dolično paze na već
poloţene kabele ili cjevovode. Posebno se ne smiju onemogućavati popravci već
poloţenih kabela i cjevovoda.“6
„Članak 87.: Sloboda otvorenog mora
1. Otvoreno more je otvoreno za sve drţave, obalne i neobalne. Sloboda otvorenog mora
ostvaruje se pod uvjetima koje odreĎuju Konvencija i druga pravila meĎunarodnog
prava. Za obalne i za neobalne drţave ona sadrţi, izmeĎu ostalog:
(a) slobodu plovidbe;
(b) slobodu prelijetanja;
(c) slobodu polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, uz uvjet
poštovanja dijela VI.;
6 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 24
26
(d) slobodu izgradnje umjetnih otoka i drugih ureĎaja koje dopušta meĎunarodno
pravo, uz uvjet poštovanja dijela VI.;
(e) slobodu ribolova, uz uvjet poštovanja uvjeta navedenih u odsjeku 2.;
(f) slobodu znanstvenog istraţivanja, uz uvjet poštovanja dijelova VI.
i XIII.
2. Sve drţave ostvaruju te slobode dolično poštujući interese drugih drţava u
ostvarivanju slobode otvorenog mora i uz dolično poštovanje prava sadrţanih u ovoj
Konvenciji glede djelatnosti u Zoni.“7
„Članak 112: Pravo polaganja podmorskih kabela i cjevovoda
1. Sve su drţave ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na dno otvorenog
mora izvan epikontinentalnog pojasa.
2. Stavak 5., članka 79. primjenjuje se na te kabele i cjevovode.“8
„Članak 113.: Prekid ili oštećenje podmorskih kabela ili cjevovoda
- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise kojima se odreĎuje da su
kaţnjiva djela kad brod njezine zastave ili osoba podvrgnuta njezinoj jurisdikciji,
namjerno ili iz nehata prekine ili ošteti podmorski kabel na otvorenom moru, što bi
moglo imati za posljedicu prekid ili ometanje telegrafskih ili telefonskih veza, ili ako
pod istim uvjetima prekine ili ošteti podmorski vod visokog napona ili cjevovod. Ta
se odredba primjenjuje i na postupke koji su planirani radi izazivanja takvih prekida
ili oštećenja, ili mogu do njih dovesti. Ona se, meĎutim, ne primjenjuje na prekide ili
oštećenja koje su prouzročili počinitelji djelujući jedino u zakonitom cilju spašavanja
svojih ţivota ili svojih brodova, pošto su poduzeli sve potrebne mjere opreza radi
izbjegavanja takvog prekida ili oštećenja.“9
„Članak 114.: Prekid ili oštećenje podmorskog kabela ili cjevovoda od vlasnika drugog
kabela ili cjevovoda
- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise kojima se odreĎuje da osobe
koje su podvrgnute njezinoj jurisdikciji, koje su vlasnici podmorskog kabela ili
cjevovoda u otvorenom moru i koje polaganjem ili popravljanjem toga kabela ili
7 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 26.
8 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 31.
9 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS , str. 32.
27
cjevovoda prouzroče prekid ili oštećenje drugoga kabela ili cjevovoda, snose troškove
popravka.“10
„Članak 115.: Naknada štete za gubitak nastao zbog izbjegavanja oštećenja podmorskog
kabela ili cjevovoda
- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise da bi vlasnik kabela ili
cjevovoda nadoknadio štetu brodovlasnicima koji mogu dokazati da su ţrtvovali
sidro, mreţu ili neki drugi ribarski pribor kako ne bi oštetili neki podmorski kabel ili
cjevovod, pod uvjetom da je brodovlasnik prije toga poduzeo sve razumne mjere
opreza.“11
„Članak 297.1.(a): Ograničenja primjene odsjeka 2.
1. Sporovi o tumačenju ili primjeni ove Konvencije glede ostvarivanja suverenih prava
ili jurisdikcije obalne drţave, predviĎenih u ovoj Konvenciji, podvrgnuti su
postupcima iz odsjeka 2. u ovim slučajevima: (a) kada se tvrdi da je obalna drţava
prekršila odredbe ove Konvencije, glede sloboda i prava plovidbe, prelijetanja ili
polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, ili glede drugih meĎunarodno pravno
dopuštenih upotreba mora navedenih u članku 58.“12
Ova tradicionalna prava i obveze formirali su autori UNCLOS–a koji su bili upoznati s
poviješću podmorskih kabela. Dijelovi UNCLOS–a od IV.-VI. utvrĎuju prava i obveze u
arhipelaškim vodama, EEZ (engl. Exclusive economic zone), epikontinentalni pojas i otvoreno
more. UNCLOS tretira sve kabele na isti način, bez obzira da li se oni koriste za
telekomunikaciju ili prijenos električne energije ili za komercijalne, vojne i znanstvene svrhe.
Dok prirodne pojave kao što su podmorski odroni tla ili zamućenost mogu povremeno oštetiti
podmorske kabele, svejedno su najčešća prijetnja podmorskim kabelima ostale ljudske
aktivnosti, a naročito ribarenje. U mnogim zemljama pravilno planiranje područja polaganja
podmorskih kabela moţe pomoći da se izbjegne oštećenje kabela i kulturne znamenitosti
podmorja. S obzirom na potencijalne negativne utjecaje uzrokovane (na) podmorskim kabelima,
UNCLOS uzima u obzir njihov potencijal utjecaja na okoliš razlikujući pritom kabele iz
podmorskih cjevovoda, tj. na epikontinentalnom pojasu UNCLOS dopušta obalnim drţavama da
10
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 32. 11
loc.cit. 12
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS str. 84.
28
ocrtaju put za cjevovode, ali ne i za kabel (članak 79.(3) UNCLOS–a). Razlog da to mora biti
tako je postojanje jasnih potreba sprječavanja, smanjenja i kontrole onečišćenja koja mogu
nastati oštećenjem cjevovoda. Oštećenja podmorskih komunikacijskih kabela vjerojatno neće
uključivati onečišćenja, ali zato značajno moţe poremetiti meĎunarodne komunikacije i
podatkovni promet. UNCLOS u svojoj preambuli prepoznaje poţeljnost uspostave pravnog
poretka u morima i oceanima koji bi olakšao meĎunarodnu komunikaciju i korištenje oceana i
mora sa što manje štetnih utjecaja, očuvanje ţivotnih resursa i istraţivanja, te zaštitu i očuvanje
morskog okoliša.
Slika 15: Podjela mora prema UNCLOS –u
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 27.
29
Podmorski kabeli omogućuju meĎunarodnu komunikaciju, uz slobodu plovidbe i
prelijetanja. U dijelu XII. UNCLOS – a donesena je odredba koja uspostavlja pravnu duţnost
svih drţava da zaštite i pridonesu očuvanju morskog okoliša.
Članak 192.: Opća obveza – Drţave su obvezane štititi i čuvati morski okoliš.
Time se uspostavlja opći pravni okvir, što uravnoteţuje gospodarske i ekološke interese u cjelini,
kao i interese obalnih drţava da zaštite svoje prirodne resurse i okoliš, ali i prava i duţnosti
drugih drţava. To zahtjeva od drţava da usvoje detaljnije mjere kako bi osigurale da zagaĎenje iz
njihovih područja odgovornosti ne uzrokuje štetu za okoliš u drugim drţavama ili područjima
izvan nacionalne nadleţnosti. Drţave će, u skladu s pravima drugih drţava, a preko odreĎenih
znanstvenih metoda nastojati promatrati, mjeriti, ocjenjivati i analizirati rizike ili posljedice
onečišćenja morskog okoliša.
Članak 204: Promatranje rizika ili posljedica onečišćenja
1. U skladu s pravima drugih drţava, drţave nastoje, koliko god je moguće, izravno ili
preko nadleţnih meĎunarodnih organizacija, pratiti, mjeriti, vrednovati i analizirati
priznatim znanstvenim metodama, rizike ili posljedice onečišćenja morskog okoliša.
2. Posebno, drţave stalno nadziru posljedice svih djelatnosti koje se obavljaju s njihovim
dopuštenjem ili u kojima one sudjeluju, kako bi se utvrdilo mogu li takve djelatnosti
onečistiti morski okoliš.
„Podmorski kabeli i cjevovodi, polaţu se na morsko dno. Pritom, oni mogu biti poloţeni
samo unutar unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora ili se mogu dalje protezati preko
epikontinentalnog pojasa. Ako se njima povezuju dvije ili više drţava, moţe biti obuhvaćeno i
dno mora izvan epikontinentalnog pojasa. Za svakog od tih dijelova predviĎena je primjena
različitih propisa.“ 13
„Unutrašnje morske vode i teritorijalno more dio su teritorija obalne drţave. Podmorski
kabeli i cjevovodi koji su poloţeni u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru
podvrgnuti su nadleţnosti i suverenosti obalne drţave. Suverenost obalne drţave ostvaruje se
prema odredbama Konvencije o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. godine i
Konvencije UN o pravu mora iz 1982., te drugim pravilima meĎunarodnog prava. U pogledu
13
Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim konvencijama i
nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38 (2000)1, 191-199; str.192.
30
pravne zaštite, na podmorske kabele i cjevovode poloţene u tim dijelovima mora primjenjivat će
se nacionalni propisi obalne drţave.“14
6.2. UNCLOS
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora – UNCLOS je sporazum koji je donesen na
Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, zajedno sa Završnim aktom konferencije
1982. godine. Konvencija je stupila na snagu 16. studenog 1994. Prije toga bile su odrţane još
dvije konferencije. Prva konferencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS I) ili
Ţenevska konferencija odrţala se 1957.godine u Ţenevi, a rezultirala je usvajanjem četiri
konvencije:
Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu
Konvencija o otvorenom moru
Konvencija o epikontinentalnom pojasu
Konvencija o ribarenju i zaštiti ţivih resursa otvorenog mora.
Na drugoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS II) koja je odrţana 1960.
godine nije usvojena niti jedna nova konvencija.
Temeljni dokument za sastavljanje nacionalnih propisa o pravnim odnosima subjekata na moru
je Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora. Konvencija UN–a o pravu mora obvezuje sve
drţave potpisnice, kao i Republiku Hrvatsku, a sastoji se od 17 cjelina:
1. Uvod – rječnik, primjena i namjena.
2. Teritorijalno more i vanjski morski pojas (granice TM, neškodljiv prolazak TM (svi
brodovi, trgovački brodovi, brodovi posebne namjene, ratni brodovi),vanjski morski
pojas.)
3. Tjesnaci za meĎunarodnu plovidbu (tranzitni prolaz, neškodljiv prolaz)
4. Arhipelaške drţave
5. Gospodarska zona
14
Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim konvencijama i
nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38 (2000)1, 191-199; str.192.
31
6. Epikontinentalni pojas
7. Otvoreno more (očuvanje i upravljanje prirodnim bogatstvima i ţivućim vrstama)
8. Otoci
9. Zatvorena ili djelomično zatvorena mora
10. Pravo pristupa moru za ne-obalne drţave, pravo tranzita
11. Zona (princip upravljanja zonom, upravljanje resursima, vlasti-uprava zone,
skupština, vijeće, tajništvo, financiranje, pravni status, privilegije, imunitet, nadleţnost
suda)
12. Zaštita i očuvanje mora (svjetska i regionalna suradnja, tehnička podrška, nadzor,
meĎunarodna pravila za sprječavanje zagaĎivanja, područja pod ledom, odgovornosti za
štete, imunitet, duţnost poštivanja drugih konvencija)
13. Istraţivanje mora (meĎunarodna suradnja, upravljanje i promocija istraţivanja mora,
istraţivačka oprema i infrastruktura. odgovornost za postupke, nadleţnost suda)
14. Razvoj i prijenos morskih tehnologija (meĎunarodna suradnja, drţavni i regionalni
istraţivački i tehnološki centri, suradnja meĎunarodnih organizacija)
15. Nadleţnost sudova (procedure, ograničenja i izuzeća)
16. Opće odredbe konvencije (miroljubivost, dobrobit svih,…)
17. Završne odredbe (potpisivanje, stupanje na snagu,…).
Neke drţave s izlazom na more ne pridrţavaju se UNCLOS zakona te to predstavlja opasnost za
kabele, podvodni svijet kao i sam neuspjeh u provoĎenju zakona. Kao glavne prijetnje za
uspješno provoĎenje zakona su:
- Potreba za dozvolama te naknade za rad izvan teritorijalnih voda,
- Ne donošenje vlastitih zakona kako bi se zaštitili podmorski kabeli,
- Ne dopunjavanje već postojećih zakona kako bi se uskladili s UNCLOS-om,
32
- NeprovoĎenje zakona.
Dok vlada neke drţave moţe pomoći na način da provede sljedeće mjere:
- Ukidanje svih dozvola, licenci, naknada koje su potrebne za popravak kablova izvan
teritorijalnih voda,
- Donošenje ili usklaĎivanje već postojećih zakona sa UNCLOS – om u vidu zaštite
kablova,
- Kontroliranje provoĎenja zakona, kako nacionalnih tako i meĎunarodnih.
33
7. PODMORSKI KABELI I OSTALE POMORSKE AKTIVNOSTI
Na tisuće putničkih, trgovačkih, ribarskih, istraţivačkih i ostalih vrsta brodova plovi
svjetskim oceanima. U većini slučajeva mnogi od njih ne obraćaju paţnju na tisuće kilometara
postavljenih podmorskih kabela koji prolaze ispod razine mora i sluţe za prijenos komunikacije,
te zbog toga dolazi i do njihovog oštećenja. Svake godine prijavi se oko stotinjak slučajeva
oštećenja podmorskih kabela. Iako su za neka oštećenja kabela krive prirodne pojave, no
najčešće oštećenja uzrokuju ljudske aktivnosti kao što su pomorski prijevoz, vaĎenje
ugljikovodika, istraţivanja mora, jaruţanje, koćarenje i sl.
Postoji mnogo načina kako se mogu spriječiti oštećenja podmorskih kabela ljudskim
aktivnostima. Oštećenje podmorskih kabela moţe izazvati ozbiljne poremećaje u meĎunarodnim
komunikacijama. Na primjer, 2005. godine u Pakistanu je prekinuta meĎunarodna komunikacija.
U tom trenutku obnova komunikacije preko satelita nije bila moguća jer je postojao velik broj
podataka za prijenos i obradu. To se itekako odrazilo na mnoga poduzeća, vladu i javnost
stvarajući velike gubitke. Svako oštećenje podmorskih kabela donosi visoke troškove servisa i
popravka, kojeg na kraju snosi i sam korisnik telekomunikacijskih usluga. Brodovi koji su
zaduţeni za popravak kabela, u slučaju dojave oštećenja, moraju odgovoriti u što kraćem roku,
otploviti do mjesta oštećenja kabela i pokušati popraviti sve što je u njihovoj mogućnosti.
Sektor zaduţen za popravak podmorskih kabela, u suradnji s ostalim pomorcima,
pronalazi načine kako bi se u što kraćem roku popravila šteta nastala na kabelima. Ovo poglavlje
istraţuje vezu izmeĎu podmorskih kabela i drugih pomorskih djelatnosti, te načinima kako se
odgovornije ponašati da ne dolazi do brojnih oštećenja kabela. Kabeli mogu biti oštećeni na
različite načine. Šteta na kabelima moţe biti velika toliko da utječe na prijenos podataka te
samim time i na cijelu globalnu ekonomiju. Oštećenja na kabelima mogu dovesti do potpunog
prekida komunikacija u slučaju kada je dio kabela odvojen ili puknut te to oštećenje utječe na
optička vlakna za prijenos komunikacija i bakreni vodič za prijenos električne struje, a sluţi za
napajanje signala na dugim relacijama kabelskog sustava.
Moderni podmorski telekomunikacijski kabel ima vanjski promjera 17-50 mm, ovisno o
vrsti i oklopu kabela. Katkad napon napajanja električnom opremom na krajevima podmorskih
kabela moţe biti stabilan i nakon oštećenja i to omogućuje da kabeli rade još neko kratko
34
vrijeme do dolaska broda zaduţenog za popravak. MeĎu brojnim uzrocima kvarova na kabelima
je i ribarska oprema, abrazije na morskom dnu i sl. Optička vlakna se mogu sama oštetiti u
slučajevima kao što su drobljenja, savijanja ili povlačenja. Takve greške rezultiraju gubitkom
komunikacije na jednom ili više optičkih vlakana. Tegljenjem broda ili sidrenjem moţe se
odvojiti dio podmorskog kabela. Bez obzira na uzrok kvara, odmah se aktivira alarm koji
signalizira kvar na terminalnoj stanici koja se nalazi na obali. Shodno tome, moţe se intervenirati
u čim kraćem roku.
7.1. BROJ I UZROCI KABELSKIH OŠTEĆENJA
ICPC i nekoliko privatnih organizacija vode evidenciju o kvarovima podmorskih kabela.
Teško je znati koliko se kvarova javlja u odreĎenoj godini jer još ne postoji središnja globalna
baza podataka sa svim zapisima kvara. MeĎutim, prema dosadašnjoj evidenciji, procjenjuje se
da se godišnje u svijetu pokvari otprilike od 100 – 150 podmorskih kabela.
Slika 16 pokazuje distribuciju kvarova podmorskih kabela uzrokovanih vanjskim silama
(agresijama), uključujući pomicanje morskog dna i abraziju. Uzorci su uzeti na globalnoj bazi
podataka u vremenskom razdoblju od 1959. do 2006. godine u kojem je zabiljeţeno oko 2162
kvara podmorskih kabela. Kvarovi su najčešći u epikontinentalnom pojasu, te u vodama gdje su
dubine manje od 100 metara. To nimalo ne čudi jer se većina ljudskih aktivnosti na morskim
vodama odvija u relativno plitkim područjima. Širok raspon kvarova vidljiv je i u oceanskim
područjima gdje dubine seţu na oko 4000 metara.
35
Slika 16: Oštećenja na podmorskih kabelima uzrokovana vanjskim silama( 1959. – 2006.)
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 44.
U nekim slučajevima kada se oglasi alarm da je kabel oštećen, zračna ili morska patrola
moraju što prije stići do mjesta oštećenja kabela i odrediti uzrok ako je moguće. MeĎutim, u
većini slučajeva šteta mora biti istraţena i na druge načine. Uzroci oštećenja grupirani su u
sljedeće kategorije:
Vanjske ljudske agresije – uzrokuju puno više oštećenja na kabelima od ostalih
navedenih uzroka oštećenja, npr. ribolov čini gotovo polovicu svih prijavljenih kvarova,
dok je drugi glavni uzrok oštećenja kabela sidrenje;
Vanjske prirodne agresije – čine manje od 10% oštećenja kabela, a tu se ubrajaju:
jaruţanje, bušenje, abrazija morskog dna i potresi;
Kvar komponente i ostalo.
Kabelski sustavi dizajnirani su da traju najmanje oko dvadeset i pet godina. Unatoč oteţanim
uvjetima tlaka i temperature u područjima gdje se nalaze, pokazalo se da su kabelski sustavi
izuzetno pouzdani, toliko da se neki od njih mogu odrţavati i nekoliko desetljeća. Analizom
36
uzroka kvarova ustanovljeno je da je manje od 5% kvarova kabelskih sustava uzrokovano
kvarom odreĎene komponente, no u posljednjih nekoliko godina ova stopa kvarova kabelskih
sustava opada.
Slika 17: Uzroci oštećenja kabela izraţeni u postocima u razdoblju od 1959 – 2006. godine.
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 45.
.
7.2. POMORSKE AKTIVNOSTI I UZROCI KVAROVA PODMORSKIH KABELA
Kako bi se smanjio utjecaj da podmorski kabeli što manje dolaze u interakciju s
pomorskim djelatnostima, odreĎena poduzeća – proizvoĎači kabela provode opseţna
istraţivanja. Prilikom istraţivanja najviše uzimaju u obzir ribolov jer je ta djelatnost kao što je
prije spomenuto i najčešći uzrok oštećenja podmorskih kabela. Istraţuje se s kojom vrstom
opreme se lovi i koliko duboko ta oprema dolazi do morskog dna. Uz dobivanje takvih
informacija mogu se učinkovitije planirati kabelske rute, armiranje, i komunikacija s pomorcima
koji su zaduţeni za popravak podmorskih kabela.
37
7.2.1. Ribarenje i koćarenje kao prijetnje podmorskim kabelima
Područje namijenjeno ribolovu rasprostranjeno je na mnogim kontinentalnim granicama i
susjednim kontinentalnim padinama, i obuhvaća dubine od 1500 metara i više. Kako je ta
djelatnost vrlo raširena, zanimljivo je da je interakcija izmeĎu ribarskih brodova i podmorskih
kabela relativno rijetka. Većina ribarskih brodova ne dolazi u interakciju s kabelima, te su i iz tog
razloga kabeli duţe vremena bez kvarova, no bez obzira na to takoĎer postoje i iznimke.
Mnogim ribarskim tehnikama dolazi se u doticaj s podmorskim kabelima. Jedna od njih je i
koćarenje koja je najčešća vrsta komercijalne ribarske opreme i tehnike ribolova. To je tehnika
lovljenja ribe i ostalih morskih plodova gdje se ribarska mreţa vuče po morskom sa sobom
povlačeći gotovo sve što se nalazi na morskom dnu. Linija na dnu mreţe namještena je s
lancima, valjcima, ili gumenim diskom. Ova oprema dizajnirana je upravo tako da odrţava
mreţu na dnu te kako bi ulovila sve ţivotinje koje ţive na morskom dnu ili nekoliko centimetara
od njega. Procijenjene i izmjerene vrijednosti koliko je ribarskim koćama s mreţom dopušteno
prodrijeti do morskog dna (pijesak, blato) kreće se u rasponu od 15 – 20 centimetara. U uvjetima,
gdje se na morskom dnu nalazi vrlo mekano blato, ili neravnom morskom mreţa moţe prodrijeti
i do 50 centimetara u morsko dno. Ribari svakako nastoje izbjegavati prodiranje duboko do
morskog dna, jer im se time povećavaju troškovi za gorivo i šteta na opremi, a bez povećanja
ulova. To je utjecalo da se pokuša proizvesti ribarska oprema s kojom će se manje prodirati do
morskog dna.
7.2.2. Kontakt izmeĊu kabela i ribarske opreme
Nekoliko organizacija provodi istraţivanja koliko ribarske koće dolaze u doticaj s
podmorskim kabelima. Vjeruje se da je koćarenje ribarska djelatnost koja uzrokuje najviše štete
na podmorskim kabelima. To je dijelom zbog toga jer je koćarenje raširena praksa na većini
kontinentalnih granica, a dijelom jer je to mobilni (prilagoĎeni) način ulova ribe radi obuhvata
velike površine morskog dna. Istraţivanje je pokazalo da više od 90% slučajeva ne rezultira
oštećenjem kabela, kada se tegljenjem prelazi komunikacijski kabel koji leţi na dnu mora.
Povlačne mreţe koće dizajnirane su tako da prelaze prepreke na morskom dnu, a većina kabela u
mjestu gdje se koćari su zaštićeni oklopima što pruţa veću zaštitu i niţu stopu kvara.
38
Kada povlačna mreţa (engl. trawl) prelazi preko podmorskog kabela, moţe doći do različitih
ishoda. Kao što je prije spomenuto, ne mora uopće doći u doticaj s podmorskim kabelom. Mnogi
moderni kabeli zakopani su više od 60 centimetara u sedimentu (talogu) i to na dubini od 1500m
tako da je mogućnost dodira sa ribarskom opremom vrlo mala. Prilikom pokušaja tegljenja
postoji mala vjerojatnost da će ribarska oprema proći preko kabela ali bez kontakta. Kontakt ipak
moţe nastupiti ako teška ribarska mreţa, ostala ribarska i oprema za vodu padnu na morsko dno
te tako oštete kabel. U tom slučaju oklop na kabelu će spriječiti da ne doĎe do neke veće štete. U
nekim se slučajevima moţe desiti da oštri kut ribolovne opreme moţe prodrijeti u oklop i
izolaciju, te će to dovesti do kvara optičkih vlakana na kabelu.
Slika 18: : Oštećenje optiĉkog kabela ribolovnom opremom
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 46.
.
Vjerojatnost oštećenja kabela je veća ako ga zakači sidro ili neki komad ribolovnog alata.
Savijanje, drobljenje ili istezanje kabela dešava se puno prije negoli on pukne. To je jedan od
razloga zbog kojeg kabelska poduzeća apeliraju na pomorce da ne koriste sidra ili druge
pomorske opreme za povlačenje izgubljene ili neoznačene opreme u području gdje se nalazi
kabel. U mnogim područjima, ribarska oprema ne mora predstavljati nikakav rizik, ali ako bi se
upotrijebilo manje sidro za izvlačenje izgubljene opreme, rizik od oštećenja postati će
ekstremniji.
Tijekom instalacije modernih podmorskih kabela u rizičnim područjima predviĎen je
svaki pokušaj da se oni zaštite, bilo da se zakapaju ili ravnomjerno polaţu u morsko dno.
39
Inţenjeri koji konstruiraju kabele nastoje osigurati da kabel ima dobra torzijska i mehanička
svojstva kako bi se spriječilo stvaranje petlji te zapletaja kabela. Nakon instalacije to obično
rezultira odreĎenom napetošću na kamenitom ili neravnom morskom dnu, strmim padinama,
dijelovi kabela se mogu teţe zaglaviti. U dubljim morskim vodama kabeli su više podloţni
oštećenjima. Ako razina vode raste, kabele je teško ukopat zbog neravnog morskog dna i strmih
padina. Kabel koji je više zaštićen oklopom teţe je postaviti u duboku vodu, pa se stoga u
duboku vodu polaţu kabeli s manjim oklopima. Primjer da je kabel više osjetljiviji i podloţan
oštećenjima u dubokim morskim vodama vidi se u doticaju kabela sa ribarskom opremom kao
što su posude za ulov riba ili školjaka (statička oprema). U plitkim je vodama puno manje
kvarova na kabelima uzrokovanih takvom opremom jer kabeli su bolje ukopani za razliku od
dubokih voda. Rizik oštećenja kabela se moţe uvelike povećati ako ribari manjim sidrima
pokušavaju dohvatiti statičku ribarsku opremu. Kvarovi uzrokovani statičkom opremom su u
posljednjih nekoliko godina zabiljeţeni na dubinama mora od 500 – 1800 metara.
Ribolov se najviše odvija na područjima morskih voda gdje su dubine manje od 100
metara, što ide u korist podmorskim kabelima. Ako je dubina vode veća, povećavaju se rizici i
troškovi ribarenja. Kako su obalni resursi bili poprilično iscrpljeni 1980–ih i 1990–ih godina
počela se razvijati ribarska tehnologija, i ribarenje je bilo dopušteno na dubinama do 1500 –
1800 metara. U takvim dubinama postojala su područja ulova ribe s velikom trţišnom
vrijednošću.
Prilikom polaganja kabela, postoje i rijetki slučajevi u kojima kabel moţe doći u doticaj s
ribolovnom opremom. U nekim morima lovi se tuna, sabljarka i slične vrste riba s dugim
ribarskim mreţama povezanim sa plutačama. Takve mreţe mogu se polagati na duljinu od
nekoliko stotina metara do preko 100 kilometara. Ako su kabeli poloţeni u toj liniji, vjerojatno
će nastupiti šteta. Zato kabelske tvrtke nastoje obavijestiti sva plovila u tom području o
kabelskim instalacijama. U sličnoj situaciji, kvarovi na kabelima dešavaju se i blizu ureĎaja za
privlačenje ribe (FAD, engl. Fish aggregating device). FAD je plutača ili splav koji je obično
usidren i sluţi za privlačenje ribe blizu površine morske vode. Neki FAD ureĎaji označeni su
jačim bojama, dok drugi mogu biti i manje upadljivi. FAD ureĎaj moţe leţati preko linije kabela
i okrznuti ga. Kad se dio FAD ureĎaja usidri u toj liniji teško ga je ili nemoguće dohvatiti.
Plutajući konopac se moţe zaglaviti i predstavljati dugoročnu opasnost za polaganje podmorskih
kabela.
40
Slika 19: FAD – Fish aggregating device
Izvor: Fish Aggregating Devices (FADs) Position Paper, online: http://www.pewenvironment.org/news-room/other-
resources/fish-aggregating-devices-fads-position-paper-85899361234, (04.06.2014.)
7.3. OSTALI UZROCI ŠTETA NA PODMORSKIM KABELIMA
Nakon ribarenja, najčešći uzrok šteta na podmorskim kabelima je sidrenje. Ako sidro teţine
broda od 5000 tona prilikom sidrenja povuče kabel ili legne na njega doći će do štete. Polaganje
kabela izbjegava se u područjima koja su predviĎena za sidrenje brodova. No,bez obzira na to
brodovi se mogu usidriti i na neistraţenim područjima. Greške tokom sidrenja najčešće su u
blizini prometnih luka, ali se povremeno biljeţe i u udaljenijim područjima sidrenja.
Štete na kabelima su povremeno uzrokovane i jaruţanjem koje je povezano s nasipavanjem
morskog tla, vaĎenjem minerala i sličnim djelatnostima. Drugim djelatnostima, kao što je npr.
vaĎenje nafte, izgradnja plinovoda, znanstveno istraţivanje dolazi do povremenog prekida rada
kabela. Mnogi kvarovi na kabelima se prije spomenutim djelatnostima mogu izbjeći ako se imaju
karte i grafikoni o kabelskim područjima, ali obzirom na intenzitet tih djelatnosti na globalnoj
razini još uvijek postoje učestale greške.
41
Slika 20: Popravljanje kablova moţe biti oteţano zbog koćarica koje se nalaze u blizini
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 48.
7.4. OGRANIĈAVANJE INTERAKCIJA IZMEĐU KABELA I POMORSKIH
DJELATNOSTI
Kabelske tvrtke su kroz odreĎeno vremensko razdoblje pronašle načine kako da podmorski
kabeli dolaze u što manji doticaj s ostalim pomorskim interesima. Prvi korak u tome je paţljivo
planiranje područja gdje će se polagati kabeli. To podrazumijeva da se izbjegavaju područja
sidrenja i jaruţanja. U tom planiranju mogu im pomoći i pomorske vlasti, dok se isto tako
izravno konzultiraju sa ribarskom industrijom i prodavačima brodskih usluga koji im pruţaju
detaljne informacije o lokalnim rizicima i područjima koja su sigurnija za polaganje kabela.
MeĎutim, unatoč svom uloţenom trudu za dobivanje plana područja polaganja kabela, nije
uvijek moguće prikupiti sve potpune informacije o mjestima gdje se brodovi mogu sidriti, loviti
riba, ili obavljati ostale pomorske djelatnosti.
7.5. OBAVJEŠTAVANJE POMORACA I RIBARA
Ukoliko su ribari i ostali pomorci obaviješteni o područjima gdje se nalaze podmorski
kabeli, poduzeti će mjere kako bi se izbjegla šteta. Bitno je da se kod informiranja pomoraca
objavi sluţbena obavijest koja se distribuira preko različitih tijela u različitim zemljama, npr.
ACMA ( engl. Australian Communications and Media Authority) za područja na moru u
42
nadleţnosti Australije. Za neke grupe pomoraca postoje ograničenja o dobivanju ovih
informacija, npr. obalni ribari koriste mala plovila koja nemaju mogućnost primanja obavijesti
dok su na moru. I ako instaliraju sustav za takvo primanje tih informacija, razdoblje nakon toga
moţe biti dugo, jer će distribucija informacija ovisiti o izdavanju pomorskih karata i ostalim
obavijestima u lokalnim nadleţnostima. U posljednjih se nekoliko godina preko elektroničkih
karata otvara se mogućnost brţeg objavljivanja informacija o područjima gdje su poloţeni
podmorski kabeli.
Mnoga poduzeća distribuiraju dodatne informacije u obliku brošura, grafikona, ili letaka
koji pokazuju pravce kretanja podmorskih kabela, pritom naglašavajući vaţnost izbjegavanja
štete na komunikacijskoj infrastrukturi. Isto tako, predstavnici kabelskih tvrtki sudjeluju na
mnogim ribarskim sajmovima i konferencijama, ili preko nautičkih dobavljača mogu prenijeti
ove informacije.
U nekim područjima, za povezanost izmeĎu kabelskih tvrtki i ribara formirano je
povjerenstvo koje razmjenjuje informacije i izraĎuje smjernice za bolju suradnju. Tako su se
razvili novi kanali za prijenos informacija, te su donijete smjernice kako bi se sigurnije odvijalo
ribarenje u područjima gdje su poloţeni podmorski kabeli. IzmeĎu ostalog donose se i odluke u
upotrebi ribarske opreme povlačnom mreţom i drugom opremom izraĎenom bez oštrih rubova ili
ureza koji bi mogli oštetiti kabele. Takva suradnja ide na korist i kabelskim tvrtkama ali i
ribarima.
43
8. PRIRODNE KATASTROFE KAO PRIJETNJA PODMORSKIM
KABELIMA
Ocean obuhvaća čitav niz dinamičkih okruţenja i zbog toga je izloţen prirodnim
fenomenima, odnosno nepogodama uzrokovanih naglim ili sporijim djelovanjem. Ti se prirodni
fenomeni nalaze pod utjecajem atmosferskih, geoloških ili oceanskih sila koje djeluju već
tisućljećima. Prirodne katastrofe su potresi, klimatski poremećaji, vulkanske erupcije i dr. Na
sigurnost podmorskih kabela prirodni fenomeni mogu djelovati izravno ili neizravno.
Veću učestalost da će se desiti neka prirodna opasnost imaju dijelovi epikontinentalnog
pojasa i obale. Česte su prirodne katastrofe potresi i tsunamiji, koji su rezultat dugotrajnih
tektonskih i klimatskih promjena. U tim slučajevima dijelovi obale izloţeni su poplavama,
erozijama i rastom mora. Smetnje na morskom dnu mogu uzrokovati i svakodnevne prirodne
pojave kao što su morske plime i oluje.
Na slici 21 vidi se da kontinentalna padina povezuje granični rub (prosječna dubina oko
130 metara) s dubinom oceana na 1.000 metara ili čak više. Zato što je padina duboka, utjecaj
oluja je općenito manji nego na granici. MeĎutim, padine su sklone gravitacijskim silama.
Sediment (talog) destabiliziran potresima, tsunamijima ili olujama pomiče padinu dole kao
klizište (odron tla) u manje čestom rasponu volumena pomaka (manje od 1km3) do rijetkih
pomaka koji obuhvaćaju velik raspon volumena pomaka, čak do 20.000 km3. Dok tlo klizi, moţe
nastati brojne krhotine koje mogu prijeći više stotina tisuća kilometara. Takvi katastrofalni
dogaĎaji ostavljaju trag u obliku mase sedimenta, grubog dna topografije, i strmih podmorskih
kanjona.
44
Slika 21: Procesi kod padina
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 38.
Duboko u oceanu nailazi se na različite reljefne oblike, uključujući morske planine (od
kojih su mnoge podmorski vulkani), planinske lance, morske ravnice i dr. TakoĎer, postoje i
oblici (obiljeţja) koja se proteţu i ispod samog dna oceana. Jedan od tih oblika su podmorski
kanali i spilje, i proteţu se nekoliko kilometara ispod samog dna. Podmorski kanali proizlaze iz
kanjona urezanih u kontinentalnu padinu, proteţući se oceanskom udaljenošću i do 1000
kilometara. Svaki od tih oblika ima odreĎeni stupanj opasnosti. Na primjer, morske planine
podloţne su vulkanskoj aktivnosti koja moţe stvoriti lave, gejzire, odrone i morske struje. Ostali
strmi tereni mogu isto biti skloni klizištima tla ili eroziji.
Duboke oceanske struje mogu se kretati i nositi naslage tla na dubinama do 6000 metara.
Osim toga mogu biti i vrlo promjenjive, s razdobljima stalnog protoka isprekidanih brzim
turbulentnim impulsima povezanih sa stvaranjem (prolaskom) velikih vrtloga vode. Takve struje
nazivaju se „mračnim olujama“. Potresi i podmorska klizišta su prilično rašireni, a najčešće u
područjima gdje se tektonske ploče aktivno sudaraju, kao što je to često na Tajvanu i Novom
Zelandu.
8.1. UTJECAJ PRIRODNIH KATASTROFA NA PODMORSKE KABELE
Oko 75% grešaka na podmorskim optičkim kabelima dešava se na dubinama manjim od
dvjesto metara, a najčešći su uzroci tome ribolov i pomorske plovidbe, dok greške uzrokovane
45
prirodnim katastrofama čine manje od 10% štete. U područjima gdje su kabeli poloţeni duboko,
postotak štete na kabelima čini 31% od prirodnih katastrofa, 14% morske ţivotinje, a 28% šteta
se pripisuje nepoznatim uzrocima.
Oluje povećavaju potencijal morskih struja koje utječu na podmorske kabele u
epikontinentalnom pojasu, čime dolazi do kretanja pijeska i šljunka koji mogu oštetiti površinski
dio (sloj) kabela. Ipak, bez obzira na prirodne pojave u epikontinentalnom pojasu koje oštećuju
kabele, štete uzrokovane ljudskim aktivnostima još uvijek prednjače, ali se i smanjuju. Njihov
pad odnosi se na poboljšanje dizajna podmorskih kabela, tehnika ugradnje i mjera zaštite.
Slika 22: Kabelski kvarovi zabiljeţeni izmeĊu 1960. i 2000. godine.
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 39.
Uragani, ciklone i tajfuni takoĎer mogu oštetiti podmorske kabele. 1982. godine uragan
IWA oštetio je šest podmorskih kabela. Jako puhanje vjetra i brzo kretanje morskih struja dovelo
je do odrona zemlje. Prilikom popravka kabela ustanovilo se da je došlo do puknuća i abrazije.
46
Jedan dio kabela bio je nepopravljiv, što navodi da se zbog taloga duboko ukopao. Još jedan
slučaj oštećenja kabela uzrokovan prirodnim katastrofama je tajfun Morakot (slika 21.) na
Tajvanu 2009. godine. Uzrokovao je štetu na čak devet podmorskih kabela na dubini više od
4000 metara i širini obalnog područja od oko 300 km.
Tsunami ili seizmički valovi mogu poremetiti prijenos komunikacija, osobito na obalama
koje su podloţne valovima. Tsunami izazvan potresom nazvan Andaman – Sumatra, 2004.
godine, oštetio je komunikacijsku mreţu u obalnom dijelu Malezije i Juţne Afrike, te je
zabiljeţena šteta na kabelu.
Slika 23: Tajfun Morakot na Tajvanu 2009. godine
Ostali uzroci oštećenja podmorskih kabela pripisuju se formiranju suspenzija. Kao što je
prije spomenuto, morske struje i valovi u epikontinentalnom pojasu uzrokuju suspenzije koje
dovode do abrazije. Ovi prirodni efekti javljaju se i na velikim morskim dubinama gdje kabeli
prelaze zone s jakim tokovima.
Vulkanske erupcije i potresi mogu potaknuti klizanje tla i kolanje morskih struja, ali isto
tako nose još jedan rizik opasnosti povezanih s izbijanjem lave i stvaranja vulkanskih krhotina.
Ipak, unatoč dramatičnim prirodnim pojavama, oštećenja kabela u ovom slučaju još su uvijek
rijetka. No, postoji slučaj zabiljeţen davne 1902. godine na Antilima i Havajskim otocima, gdje
je vulkanskom erupcijom došlo do gubitka komunikacijske veze. Uzrok i mjesto kvara bili su
47
nepoznati, ali postoji pretpostavka da je prekid nastao oštećenjem od krhotina koje su nastale
potresom na morskom dnu.
Potres Hengchun 2006. godine na otoku Kineski Taipei je jedan od najteţih primjera u
novijoj povijesti koji je ostavio goleme socijalne i ekonomske utjecaje na stanovništvo, ali i na
industriju podmorskih kabela. Potres je izazvao podmorska klizišta u blizini spajanja dviju
tektonskih ploča koja su dovela do oko dvadesetak mjesta oštećenja podmorskih kabela u sedam
kabelskih sustava. To je rezultiralo velikim poremećajem u komunikacijskim uslugama u cijeloj
regiji (Hong Kong, Filipini, Japan, Vijetnam i dr.). Iako je u kratkom roku komunikacija bila
usmjerena preko neoštećenih podmorskih kabela, posljedice potresa osjetile su se još nekoliko
mjeseci. Prema istraţivanju (slika 22) provedenom u Kini, 97% korisnika Interneta u Kini imalo
je problema s povezivanjem na web stranice, dok je 57% korisnika smatralo da im je prekidom
komunikacije ugroţen rad i ţivot.
Slika 24: Posljedice potresa Hengchun 2006. godine na korisnike i komunikaciju
Izvor: Economic Impact of Submarine Cable Disruption, APEC (Asia-Pacific Economic Cooperation) Policy
Support Unit, 2012, str. 27.
8.2. KLIMATSKE PROMJENE
Suradnjom Vlada 2007. godine realizirano je izvješće o tome kako okoliš reagira na
klimatske promjene kroz 21. stoljeće. Izvješće se temelji na opseţnom istraţivanju i analizi
mnogih znanstvenika o klimatskim promjenama – nekad, danas i u budućnosti. Analizirani su i
klimatski trendovi koji imaju utjecaja na podmorske kabele. Neki od njih su:
48
IzmeĎu 1961 i 2003. godine, globalni porast razine mora bio je 1,8 mm/god, dok je od
1993. godine do danas porastao na prosječnu stopu od 3,1 mm/god. U početku je porast
razine mora bio rezultat termalne ekspanzije oceana, ali nova zapaţanja ukazuju da je za
to krivo topljenje ledenog pokrova i ledenjaka;
Grijanje oceana i do 3000 metara dubine;
Povećanje broja uragana;
Olujni udari;
Nanosi sedimenta (taloga) rijeka poplavama;
Smanjenje saliniteta (sadrţaja soli) u oceanu zbog povećane količine oborina i otapanja
leda.
Kakav će utjecaj imati klimatske promjene na podmorske kabele, trenutno se moţe samo
nagaĎati. Podizanje razine mora moţe povećati rizik od erozije i poplava u obalnim područjima,
posebno u regijama gdje su česti uragani i ostale velike oluje. To će utjecati na stabilnost
morskog dna u epikontinentalnom području stvaranjem struja i valova. Kabeli koji su poloţeni
na morsko dno biti će izloţeni abraziji ili suspenzijama, dok će kabeli koji su zakopani biti više
zaštićeni. Oluje nose rizik od podmorskih odrona zemlje i nestabilnost struja. Promjene vjetra i
kiše utjecati će na podmorske kabele poloţene u priobalnim područjima. Na primjer, jak vjetar
stvara valove i oceanske struje čime se povećava mogućnost pomicanja sedimenta (taloga) na
morskom dnu.
Slika 25: Varijabilnost temperature izmeĊu sjeverne i juţne hemisfere
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 42.
49
9. UTJECAJ PODMORSKIH KABELA NA OKOLIŠ
Ukupna duljina kabela s optičkim vlaknima u svjetskim oceanima iznosi otprilike 1
milijun kilometara. Ti optički kabeli, iako se prostiru na velike duljine, relativno su malog
promjera (17-20mm), odnosno 50mm gdje je potrebna bolja vanjska zaštita. Iako relativno malih
dimenzija, optički kabeli ostavljaju traga na morsko dno odnosno imaju utjecaja na okoliš. Uz
pregled i procjenu utjecaja na okoliš ovo poglavlje biti će zaključeno sa nekim općim
razmatranjima u svezi kabela i okoliša.
9.1. PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ (PUO)
U pojedinim drţavama, domaće zakonodavstvo i propisi zahtijevaju analizu učinaka
projekta na prirodni okoliš. Iz tog razloga nuţno je provesti proces procjene utjecaja na okoliš
(engl. Environmental Impact Assessment (EIA)). “Procjena utjecaja na okoliš je postupak kojim
se procjenjuje utjecaj namjeravanog zahvata na okoliš (na tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu,
ljude, biljni i ţivotinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu baštinu) te odreĎuje
potrebne mjere zaštite okoliša, kako bi se utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i postigla
najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša.”15
Ovaj proces koristi se i za predviĎanje posljedica
koje mogu zadesiti okoliš postavljanjem podmorskih kabela. EIA proces djeluje u Europi,
Australiji, Sjevernoj Americi i dijelovima Azije i Afrike. Prije negoli se kabel postavi na morsko
u obzir moraju biti uzete posljedice koje bi polaganje kabela moglo ostaviti na okoliš.
Proces procjene utjecaja na okoliš sastoji se od pet dijelova:
1. Opis posla koji će se obaviti;
2. Opis okoliša koji će biti zahvaćen (uključujući sve fizičke, geološke, biološke,
antropološke i socio ekonomske čimbenike);
3. Procjenu mogućih utjecaja na okoliš;
4. Procjenu olakšavajućih mjera potrebnih da bi se smanjile posljedice za okoliš na
prihvatljivu razinu;
15
Što je procjena utjecaja na okoliš, online: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=21381 , (17.05.2014.)
50
5. Procjenu svih mjera koje su potrebne za nadgledanje učinka poduzetih radnji koje imaju
utjecaja na okoliš.
Kako bi se zaštitilo podmorje potrebno je uvesti zakone i odredbe kako bi se zaštitilo
morsko dno. No prije donošenja istih, potrebno je napraviti analizu i procjenu utjecaja na okoliš
kako bi se ti zakoni najbolje mogli sprovoditi u praksi te na najbolji način zaštititi morsko dno od
štetnih utjecaja. Procjenu utjecaja na okoliš – EIA moţemo definirati kao postupak ocjenjivanja
prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i odreĎivanje potrebnih mjera zaštite
okoliša koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja
lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije
potrebno odnosno proces sistematske analize i vrednovanja utjecaja na okoliš planiranih
aktivnosti te uporabe rezultata tih analiza u planiranju, odobravanju i primjeni tih aktivnosti.
Ciljevi procjene utjecaja na okoliš su:
- donošenje opisa predloţenih aktivnosti
- očuvanje ekološke stabilnosti okoliša tj. sposobnosti okoliša da prihvati promjene
prouzročene vanjskim utjecajem i da zadrţi svoja prirodna svojstva
- izbjegnuti nepovratne štete na okolišu i primijeniti princip predostroţnosti
- doprinijeti vrednovanju ukupnog (ekonomskog, socijalnog, utjecaja na okoliš, itd.)
budućeg utjecaja neke aktivnosti
- olakšati meĎugeneracijsku pravičnost kroz sudjelovanje javnosti
Provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš propisana je:
- Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07)
- Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08)
- Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN
67/09)
- U postupku procjene utjecaja na okoliš procjenjuju se mogući značajni utjecaji na
okoliš namjeravanog zahvata kako bi se ti utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i
postigla najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša, i to usklaĎivanjem i
51
prilagoĎavanjem zahvata s prihvatnim mogućnostima okoliša na odreĎenom
području.
Postupak procjene provodi se već u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije izdavanja
lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije
obvezno.
Dok same sudionike provedbe procjene utjecaja na okoliš moţemo podijeliti na:
Nositelj zahvata (pravne ili fizičke osobe); predlagači
Nadleţno tijelo (lokalna ili regionalna vlast)
Stručnjaci, konzultanti, specijalisti
- Ovlaštenik (pravna osoba ovlaštena za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša
i izradu tehničko-tehnološkog rješenja)
- Stručno povjerenstvo
Javnost (putem javne rasprave)
Projektant (izraĎuje idejno rješenje zahvata)
9.2. KABELI NA MORSKOM DNU
Kabeli se obično ukopavaju u morsko dno do dubine od 1500 m kako bi se ih zaštitilo od
ljudskih aktivnosti. No to nije uvijek u praksi provedivo s obzirom da podmorske trase prolaze i
područjima gdje ukopavanje kablova nije moguće odnosno gdje se na morskom dnu nalaze
stijene ili je pak morsko dno vrlo nestabilno. Prije polaganja kablova, morsko dno se skenira
kako bi se odredila najbolja odnosno najsigurnija trasa za postavljanje povodnih kablova. Tu se
dakako proučava sastav morskog dna, vrsta morskog dna, stabilitet sedimenta, itd. Jednom
poloţeni kabeli u doticaju su s vanjskim svijetom te prepušteni djelovanju prirode. Tu se prije
svega misli na djelovanje valova i morskih struja kao i biljnog svijeta. Najveće djelovanje valova
je na malim dubina odnosno do 20-tak metara dubine. Tu najčešće dolazi do oštećenja kablova
kao i abrazije zbog stalnog habanja kabela o stijene. U slučaju kada kabel duţe vremena stoji na
takvim mjestima tada se na njega nastanjuje biljni svijet, različite morske trave koje trajno
52
pričvršćuju kabel za stijene. Isto tako morske struje mogu odvući kabel do vrlo nestabilnog tla te
se kabel tamo relativno brzo sam ukopava
Slika 26: Rast biljnog svijeta na kabelu
Provedena su istraţivanja 16
utjecaja podmorskih kabela na podmorski biljni i ţivotinjski
svijet, pokazala da kabeli nemaju nikakvih štetnih utjecaja na njih. Naprotiv, mnoge biljke i
ţivotinje nastanjuje se upravo na kabelima zbog toga što njim oni, za razliku od pjeskovitog
morskog dna pruţaju čvrstu podlogu koja ima omogućava normalan ţivot. Za razliku od samih
početaka postavljanja podmorskih kablova, kad je zabiljeţeno da je od 1877. do 1955. godine
ustanovljeno 16 kvarova uzrokovanih od strane kitova i ostalih podmorskih sisavaca, od 1955.
godine pa do današnjih dana nije registrirano niti jedno oštećenje. To smanjene oštećenja
kablova moţe se zahvaliti zamjenom koaksijalnih kabela sa današnjim kabelima s optičkim
vlaknima.
Razlozi zbog kojih su kabeli s optičkim vlaknima bolji u odnosu na one s koaksijalne
kablove s pogleda zaštite od vanjskih utjecaja su:
- Napredak u dizajnu, a tu se posebno misli na poboljšana torzijska svojstava, i
smanjenu tendenciju prodiranja kabela u morsko dno
16
Douglas R. Burnett, Beckman, R., Davenport, T.,: Submarine Cables: The Handbook of Law and
Policy, Martinus Nijhoff Publishers, Boston, 2014.
53
- Detaljna istraţivanja podmorja prije polaganja kabela kako bi se izbjeglo
nepogodno morsko dno, poboljšane tehnike kao i sami strojevi za polaganje
kabela
- Ukopavanje kablova u morsko dno do dubine od 1500 metara. Ova mjera uvelike
pomaţe zaštiti od velikih morskih ţivotinja kao što su to kitovi, jer oni obično ne
rone na veće dubine.
Slika 27: Kvarovi na kabelima kroz povijest
Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,
str. 32.
Na slici 27 moţemo vidjeti kvarove kabela uzrokovanih ugrizima riba, a tu se
prvenstveno misli na morske pse te kvarove od strane većih sisavaca kao što su kitovi. U
prošlosti, za vrijeme korištenja telegrafskih prekooceanskih podmorskih kabela te koaksijalnih
kabela često je dolazilo do kvarova i oštećenja uzrokovanih tim ţivotinjama. U današnje vrijeme,
kada se koristi kabel s optičkim vlaknima kvarovi su svedeni na minimum. Razlog tome su
upravo gore navedene mjere i radnje koje se provode prije, te kod samog polaganja kablova.
54
9.3. UTJECAJ KABELA NA PODMORSKI SVIJET
Utjecaj cjelokupnog procesa kako i samih kablova na okoliš je vrlo malen no nije
zanemariv. U odnosu na druge podmorske aktivnosti kao što su jaruţanje, sidrenje broda i
kočarenje postavljanje a i kasnije odrţavanje kabela nedvojbeno manje djeluje na podmorski
svijet. No, valja spomenuti da je postavljanje kabela dug i zahtjevan proces koji ostavlja traga na
inače netaknuto morsko dno. Prije postavljanja samog kabela, a nakon skeniranja morskog dna i
odabira trase potrebno je očistiti kabelsku trasu od raznih premeta, što prirodnih, što nastalih od
ljudske ruke. Naravno, to se radi ukoliko je riječ o manjim predmetima. Zatim, kad se ukopavaju
kabeli, specijalizirani strojevi penetriraju u pijesak do metar dubine i čak do 8 metara širine,
ovisno o sedimentu, što svakako uništava i podmorski ţivot na tom području. Nakon nekog
vremena, kako je već u prijašnjem dijelu rada bilo riječ, dolazi do oštećenja na kabelima. Prema
istraţivanjima, čak 70 posto svih oštećenja kablova uzrokovano je raznim ribarskim aktivnostima
kao i samim ribama. Shodno tome, ti kvarovi zahtijevaju ponovno iskopavanje kabela kao i
njegovo ponovno polaganje. Popravak tih kablova se izvodi da se pomoću sidra digne kabel na
morsku površinu, tamo se popravlja ili mijenja oštećeni dio te se ponovo vraća u vodu gdje se,
ako je pjeskovito morsko dno zakopava.
Na kraju, moţe se zaključiti kako podmorski kabelski sustavi nemaju veliki i štetan
utjecaj na morsko dno. Dakako, polaganje kablova utječe na podmorski ţivot, ali usporedno sa
ribarskim aktivnostima i sve češćim prirodnim katastrofama utjecaj je neusporedivo manji.
Ribarsko koćarenje po dnu mora moţe samo jednim prolaskom nanijeti više štete negoli je to
učinjeno sa polaganjem kabela. Dakako, primjenom novih tehnologija i tehnika, ukopavanje
kabela ima sve manje štetan utjecaj na okoliš.
9.4. POLAGANJE KABELA U EKOLOŠKI ZAŠTIĆENIM PODRUĈJIMA
U zadnjih 20 godina svjedoci smo sve većeg interesa za zaštitu okoliša a samim time i
podvodnog svijeta. Jedna od najugroţenijih oaza su koraljni grebeni. Koraljni grebeni spadaju u
najproduktivnije ekosustave na svijetu i pruţaju kompleksna i raznolika morska staništa koja
podrţavaju veliki broj drugih organizama. Rubni grebeni koji se nalaze ispod razine mora
takoĎer imaju meĎusobno koristan odnos sa poljima morske trave i izmeĎu ekosustava morske
55
trave od snaţnih struja i valova, koji bi ih oštetili ili erodirali sedimente na kojima rastu, dok
morske trave brane greben od velikog unosa mulja, slatke vode i zagaĎivača. Ta dodatna razina
raznolikosti staništa pogodna je za mnoge vrste ţivotinja koje obitavaju na grebenu, koje se, na
primjer, mogu hraniti morskim travama i koristiti grebene za zaštitu ili razmnoţavanje. Koraljne
grebene nastanjuje više od 4000 vrsta riba te samim time to područje je vrlo atraktivno ribarima
za koćarenje. No kako se time jako oštećuju koraljni grebeni razvila se je potreba da se zabrani
ribarenje, ali i sidrenje na tim područjima. Isto tako, postoji velika potreba za zaštitom područja
gdje se nalazi trasa podmorskih kabela s obzirom da gotovo svi podaci u svjetskoj komunikaciji
upravo prolaze preko njih, a njihovim oštećenjem nastala bi šteta koja bi se mjerila u milijardama
eura. Dakle, zaštitom podmorskih kabela koju propisuje i UNCLOS o zabrani ribarenja i
sidrenja u području trase gdje se nalaze kabeli uvelike se pogoduje i podmorskom biljnom i
ţivotinjskom svijetu s obzirom da su na tom području i oni zaštićeni.
56
10. ZAKLJUĈAK
Podmorska telekomunikacijska mreţa sastavni je dio modernog društva. Od svoga
osnutka pa sve do danas, ta se mreţa proširila diljem svijeta. Povijesno gledano, najveći
komunikacijski promet odvijao se izmeĎu razvijenih zemalja. U meĎuvremenu se to promijenilo
tako da podmorska komunikacijska mreţa sada povezuje većinu zemalja, te su podmorski kabeli
postali glavni komunikacijski kanal za čitav svijet kroz koji se odvija gotovo čitav svjetski
podatkovni promet.
Kao što je to detaljnije obraĎeno u radu, utjecaj kabela s optičkim vlaknima na okoliš je
minimalan. U oceanima dubine od 1000 – 1500 metara koji obuhvaća više od 80% područja s
postavljenim podmorskim kabelima, svaki učinak postavljanja kabela na podvodni ţivotinjski i
biljni svijet je zanemariv, te samim time i mnogo manji u odnosu na različite cjevovode poput
naftovoda. Oceani se nalaze pod konstantnim utjecajem prirodnih sila koje utječu na podmorske
kabele, kao što su potresi, klizišta, valovi, morske struje, tsunamiji, itd. To je potaklo sve veću
svijest o zaštiti podmorskog okoliša, koji podrazumijeva zaštitu morskih resursa, ekosustave i bio
raznolikost. No kao preduvjet za smanjenje utjecaja na okoliš potrebno je ispravno postaviti
podmorske kablove, i to one podmorske kablove napravljene od netoksičnog materijala i kao
takvi izdrţljivi su u morskim vodama. Iz rada se moţe zaključiti da je moguć ţivot podvodnog
biljnog i ţivotinjskog svijetu na i u okolici kabela. Isto tako, oštećenja koja nastaju prilikom
postavljanja kablova su obnovljiva. Osim toga, potrebno je smanjiti štete na podmorskim
kabelima uzrokovane ljudskim aktivnostima i prirodnim katastrofama. Kao što je već
spomenuto, ribarenje predstavlja najveću prijetnju podmorskim kabelima. Zbog čestih kvarova
koji nastaju zbog ljudskih aktivnosti te vrlo velikih šteta koji nastaju kao posljedica oštećenih
kablova potrebno je provoditi pravnu zaštitu koju propisuje UNCLOS (eng.: The United Nations
Convention on Law of the Sea).
Svaka drţava trebala bi provoditi edukativne programe gdje bi se ribare upoznalo o
vaţnosti podmorskih kablova, pooštriti zakone u svrhu zaštite kablova, kreirati sigurnosne zone
gdje će se kabeli polagati, a gdje će biti zabranjeno ribarenje i sidrenje te naravno kontrolirati i
provoditi zakon. U slučaju oštećenja kablova nastalog prirodnim silama ili pak ljudskim
aktivnostima vlada moţe pomoći tako da meĎusobno suraĎuje sa drugim drţava i ostalih
57
zaduţenih u sluţbi za popravke, ukidanjem svih dozvola, licenci, naknada koje su potrebne za
popravak kablova te izdavanje posebnog statusa brodu koji je zaduţen za popravak podmorskih
kablova.
Podmorski kabeli su sadašnjost i budućnost komunikacijskog sustava u svijetu ali isto
tako predstavljaju kritičnu infrastrukturu koju je potrebno redovito odrţavati i strogo zaštititi
zakonom. U svrhu zaštite kablova potrebno je uloţiti dodatna sredstva u razvoj podmorske
kabelske industrije, kao i uključiti veći broj zemalja u sudjelovanje u zaštiti podmorskih kabela
te ih konstantno poticati na obvezu primjena odredaba UNCLOS-a.
58
11. LITERATURA
Knjige:
Douglas R. Burnett, Beckman, R., Davenport, T.,: Submarine Cables: The Handbook of
Law and Policy, Martinus Nijhoff Publishers, Boston, 2014.
Worzyk, T.: Submarine Power Cables: Design, Installation, Repair, Environmental
Aspects, Springer, 2009
Zakoni:
MeĎunarodna konvencija o pravu mora, UNCLOS
Ĉlanci:
Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the
world, ICPC, 2009.
Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, 2011.
Economic Impact of Submarine Cable Disruption, APEC (Asia-Pacific Economic
Cooperation) Policy Support Unit, 2012.
Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim
konvencijama i nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38, 2000.
Summers, Kevin, G.,: Submarine Cable Almanac, Isssue 2, Second Quarter, Submarine
Telcoms Forum, 2012.
Terabit Consulting (2013): Submarine Cable Industry Report, Submarine Telcoms Forum
Internet izvori:
http://www.kako.hr/clanak/kako-je-kabel-postavljen-po-dnu-oceana-2209.html,
17.5.2014.
http://www.inf.uniri.hr/~mradovan/itiddocs/ITIDp2.doc, 17.5.2014.
http://www.pewenvironment.org/news-room/other-resources/fish-aggregating-devices-
fads-position-paper-85899361234, 04.06.2014.
http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=2138, 17.05.2014.
59
12. POPIS SLIKA
Slika 1: Polaganje prvog meĎunarodnog podvodnog kabela 1850 godine. .................................... 3
Slika 2: Prvi meĎunarodni podmorski kabel ................................................................................... 4
Slika 3: Ulaganje u nove podmorske svjetlovodne projekte, 1987. – 2012. ................................... 7
Slika 4: Ulaganja u novu podmorsku svjetlovodnu mreţu po regijama od 2008. – 2012. ............. 8
Slika 5: Podmorski kabeli iz početka 20-tog stoljeća ................................................................... 10
Slika 6: Koaksijalni kabeli iz druge polovice 20-tog stoljeća ....................................................... 11
Slika 7: Pojačivači signala i njegovi dijelovi ................................................................................ 12
Slika 8: Slika načinjena side scan sonarom .................................................................................. 15
Slika 9: . Horizontalni forward looking sonar (lijevo) i njegov prikaz na zaslonu (desno) .......... 16
Slika 10: Vertikalni forward looking sonar .................................................................................. 16
Slika 11: Multibeam (višezrakasti) sonar ..................................................................................... 17
Slika 12: Skenirano morsko dno kao preduvjet za uspješno polaganje kablova .......................... 18
Slika 13: Podmorski kabelski sustav............................................................................................. 19
Slika 14: Morski plug za ukopavanje kabela ................................................................................ 20
Slika 15: Podjela mora prema UNCLOS –u ................................................................................. 28
Slika 16: Oštećenja na podmorskih kabelima uzrokovana vanjskim silama( 1959. – 2006.) ...... 35
Slika 17: Uzroci oštećenja kabela izraţeni u postocima u razdoblju od 1959 – 2006. godine. .... 36
Slika 18: : Oštećenje optičkog kabela ribolovnom opremom ....................................................... 38
Slika 19: FAD – Fish aggregating device ..................................................................................... 40
Slika 20: Popravljanje kablova moţe biti oteţano zbog koćarica koje se nalaze u blizini ........... 41
Slika 21: Procesi kod padina ......................................................................................................... 44
Slika 22: Kabelski kvarovi zabiljeţeni izmeĎu 1960. i 2000. godine. .......................................... 45
Slika 23: Tajfun Morakot na Tajvanu 2009. godine ..................................................................... 46
Slika 24: Posljedice potresa Hengchun 2006. godine na korisnike i komunikaciju .................... 47
Slika 25: Varijabilnost temperature izmeĎu sjeverne i juţne hemisfere....................................... 48
Slika 26: Rast biljnog svijeta na kabelu ........................................................................................ 52
Slika 27: Kvarovi na kabelima kroz povijest ................................................................................ 53
60
13. POPIS KRATICA
Kratica Puni naziv na stranom
jeziku
Tumaĉenje na hrvatskom
jeziku
ACMA Australian Communicatons
and Media Authority
Australsko nadleţno tijelo za
komunikaciju i medije
APD Avalanche Photodiode Foto-detektor optičkih signala
APEC Asia-Pacific Economic
Cooperation
Azijsko-pacifička ekonomska
suradnja
EEZ Exclusive Economic Zone Isključivi gospodarski pojas
EIA Environmental Impact
Assessment
Procjena utjecaja na okoliš
FAD Fish Aggregating Device UreĎaj za mamljenje riba
ICPC International Cable Protection
Committee
MeĎunarodni odbor za zaštitu
kabela
LASER Light Amplification by
Stimulated Emission of
Radiation
Pojačanje svjetlosti
stimuliranom emisijom
zračenja
MBS Multi-Beam Sonar Više-zrakasti sonar
SSS Side Scan Sonar Bočno skenirajući sonar
UNCLOS The United Nation
Convention on Law of the Sea
Konvencija ujedinjenih naroda
o pravu mora
UN United Nations Ujedinjeni narodi
UNESCO United Nations Educational,
Scientific and Cultural
Organization
Organizacija ujedinjenih
naroda za obrazovanje,
znanost i kulturu
Recommended