GORAN GLAVIĆ PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA: … · sveuĈiliŠte u rijeci pomorski fakultet u rijeci goran glaviĆ podmorska svjetlovodna mreŢa: sigurnost i zaŠtita diplomski rad

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

GORAN GLAVIĆ

PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA:

SIGURNOST I ZAŠTITA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA:

SIGURNOST I ZAŠTITA

SUBMARINE FIBRE OPTICS NETWORK:

SECURITY AND PROTECTION

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Optoelektronički sustavi

Mentor: dr.sc. Irena Jurdana

Student: Goran Glavić

Studijski smjer: Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu

JMBAG: 0112035165

Rijeka, srpanj 2014.

Student: Goran Glavić

Smjer: Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu

JMBAG: 0112035165

Kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PODMORSKA SVJETLOVODNA

MREŢA: SIGURNOST I ZAŠTITA izradio samostalno pod mentorstvom dr.sc. Irena Jurdana.

U radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraţivačkog rada i koristio literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. TuĎe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje

sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao

sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika.

Student

Goran Glavić

I

SAŢETAK

Podmorski optički kabeli kritična su infrastruktura iz razloga što su oni neophodni za

gotovo čitavi svjetski prijenos podataka i informacija. Upravo iz tog razloga potrebna je pravna

zaštita kako bi se kablove zaštitilo od raznih ljudskih aktivnosti ali i donošenje nacionalnih

propisa o pravnim odnosima subjekata na moru kako prilikom, ali i nakon polaganja kablova,

kako ne bi dolazilo do meĎunarodnih sporova. Polaganje kablova je proces koji zahtjeva prije

samog polaganja istraţivanje rute kako bi se odabrala najbolja trasa za polaganje odnosno

najpogodnije morsko dno da se što manje ostavi trajnih posljedica. Nakon polaganja,

podmorskim kablovima najviše opasnosti prijeti od ljudskih aktivnosti poput koćarenja ili

sidrenja te od različitih prirodnih katastrofa poput tsunamija ili potresa. S obzirom na veliku

vaţnost, ali i veliku prijetnju koju imaju podmorski kablovi potrebna im je dodatna zaštita, kako

pravna tako i infrastrukturna, jer ipak, podmorski svjetlovodni kablovi su sadašnjost, ali i

budućnost prijenosa podataka u svijetu.

Ključne riječi: podmorski, kabeli, zaštita, okoliš, utjecaj, sigurnost, podmorski optički kabeli

SUMMARY

Submarine fibre optic cables are critical infrastructure because they are essential for almost all of

the world's data and information transfer. For this reason, legal protection is needed to protect the

cables from various human activities and the adoption of national legislation on the legal

relations of subjects at sea as during and after the cables are laid in order to avoid international

disputes. Laying cables is a process that requires research before laying in order to select the best

route for the most suitable seabed to leave as little as possible permanent consequences After

laying, most dangerous submarine cables threats are comming from human activities such as

trawling and anchoring and from various natural disasters such as tsunamis or earthquakes.

Considering great importance, but also a huge threat that have submarine cables, they need extra

protection, such as legal and also infrastructure, because submarine fiber optic cables are present,

and future of data transfer in the world.

Keywords: submarine, cables, protection, enviromental, impact, security, submarine optical

cables, enviromental imapct

II

SADRŢAJ

SAŢETAK ....................................................................................................................................... I

SADRŢAJ ....................................................................................................................................... II

1.UVOD .......................................................................................................................................... 2

2. POVIJESNI RAZVOJ PODMORSKIH KABELA ................................................................ 3

2.1. Podmorski telefonski kablovi .............................................................................................. 5

2.2. Razvoj optičkih kablova ...................................................................................................... 5

3. VRSTE I STRUKTURA PODMORSKIH KABELA ................................................................ 9

3.1. Pregled i vrste kabela ........................................................................................................... 9

3.2. Konstrukcija podmorskih kabela ....................................................................................... 10

3.3. Optički podmorski kabeli ................................................................................................... 12

3.3.1. Pojačivači signala........................................................................................................ 12

4. POLAGANJE I ODRŢAVANJE PODMORSKIH KABELA ................................................ 13

4.1. Odabir trase ........................................................................................................................ 13

4.2. Istraţivanje rute .................................................................................................................. 13

4.3. Korištenje sonara u svrhu istraţivanja morskog dna ......................................................... 14

4.3.1. Skenirajući sonari........................................................................................................ 14

4.3.2. Bočno skenirajući sonar (Side scan sonar) ................................................................. 14

4.3.3. Forward scannig sonar ................................................................................................ 15

4.3.4. Više-zrakasti sonar (Multi-beam sonar) ...................................................................... 16

5. PODMORSKI KABELSKI SUSTAV ...................................................................................... 18

5.1. Polaganje podmorskih kabela ............................................................................................ 18

5.2. Popravak podmorskih kabela ............................................................................................. 20

5.3. Podmorski kabeli kao kritična infrastruktura ..................................................................... 21

6. ZAŠTITA PODMORSKIH KABELA U MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA I

NACIONALNOM ZAKONODAVSTVU ................................................................................... 23

6.1. MeĎunarodna konvencija o zaštiti podmorskih kabela ...................................................... 23

6.2. UNCLOS............................................................................................................................ 30

7. PODMORSKI KABELI I OSTALE POMORSKE AKTIVNOSTI ......................................... 33

7.1. Broj i uzroci kabelskih oštećenja ....................................................................................... 34

7.2. Pomorske aktivnosti i uzroci kvarova podmorskih kabela ................................................ 36

III

7.2.1. Ribarenje i koćarenje kao prijetnje podmorskim kabelima ........................................ 37

7.2.2. Kontakt izmeĎu kabela i ribarske opreme ................................................................. 37

7.3. Ostali uzroci šteta na podmorskim kabelima ................................................................. 40

7.4. Ograničavanje interakcija izmeĎu kabela i pomorskih djelatnosti .................................... 41

7.5. Obavještavanje pomoraca i ribara ...................................................................................... 41

8. PRIRODNE KATASTROFE KAO PRIJETNJA PODMORSKIM KABELIMA ................... 43

8.1. Utjecaj prirodnih katastrofa na podmorske kabele ............................................................ 44

8.2. Klimatske promjene ........................................................................................................... 47

9. UTJECAJ PODMORSKIH KABELA NA OKOLIŠ ............................................................... 49

9.1. Procjena utjecaja na okoliš (PUO) ..................................................................................... 49

9.2. Kabeli na morskom dnu ..................................................................................................... 51

9.3. Utjecaj kabela na podmorski svijet .................................................................................... 54

9.4. Polaganje kabela u ekološki zaštićenim područjima ......................................................... 54

10. ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 56

11. LITERATURA ....................................................................................................................... 58

12. POPIS SLIKA ......................................................................................................................... 59

13. POPIS KRATICA ................................................................................................................... 60

2

1.UVOD

Tema ovog diplomskog rada je polaganje, sigurnost i kaznenopravna zaštita podmorskih

komunikacijskih kabela. Podmorski kabeli su kabeli poloţeni na morsko dno uglavnom s

funkcijom prekooceanskog prijenosa telekomunikacijskih signala. MeĎunarodni podmorski

kabeli tretiraju se kao kritična infrastruktura kojoj je potrebna snaţna zaštita s pravnog aspekta

upravo zbog čestih kvarova nastalih od raznih ljudskih aktivnosti, ali i prirodnih katastrofa.

Nastojanja, da se pitanja vezana za pravo polaganja podmorskih kabela i cjevovoda i njihovu

zaštitu znanstveno prezentiraju na jednostavan način, nailaze na stanovite prepreke koje

zahtijevaju detaljniji pristup danom problemu. Na samom početku rada biti će riječi o

povijesnom razvoju podmorskih kabela te njegovim samim počecima upotrebe pa sve do

sadašnjih kablova s optičkim vlaknima. Nakon toga dat je kratak osvrt na karakteristike u koje su

uključene vrste, konstrukcija i struktura samih kabela. Vrlo vaţno je spomenuti i tehniku

polaganja i odrţavanja kablova odnosno kako se odabire i istraţuje odreĎena ruta za polaganje

kablova o čemu je riječ u trećem poglavlju. Podmorski kablovi zbog njihove velike vaţnosti

zaštićeni su pravnim propisima na meĎunarodnoj razini, a tu se posebno ističe UNCLOS-ova

konvencija o zaštiti podmorskih kablova. Na podmorske kablove vrlo često štetan utjecaj imaju

razne ljudske aktivnosti od kojih su najučestalije ribarske aktivnosti te sidrenje. Uz to,

nezaobilazne su i prirodne katastrofe poput potresa i tsunamija. Sve to opširnije je prikazano u

šestom i sedmom poglavlju. Ono čemu se danas posvećuje puno paţnje je zaštita okoliša te je

zbog toga nuţno sprovesti procjenu utjecaja na okoliš. Pritom se posebno naglašava utjecaj

podmorskih kablova na ekološki zaštićenim područjima.

3

2. POVIJESNI RAZVOJ PODMORSKIH KABELA

Počeci razvoja podmorskih kabela seţu još od daleke 1820. godine. Razvijali su se električni

telegrafi koji su prenosili poruke direktno preko električne ţice. Jedan od električnih telegrafa

koji je nazvan “Schilling’s Telegraph” projektirao je Baron Schilling von Canstaat. S obje strane

telegrafa nalazila se po jedna posebna sprava, od kojih jedna sluţi za slanje poruka, a druga za

primanje poruka. Kad bi se poruka slala, kod se prenosi na način da se električni signali šalju

električnom ţicom. Sa druge strane ţice registriraju se signali (na papirnoj traci ispisivali su se

primljeni simboli) preko kojih dolazi do prijenosa poruke. Uporaba električnih telegrafa porasla

je tijekom 19. stoljeća. Edward Davey, engleski inovator, je 1836. godine došao do ideje da

napravi električni telegraf koji bi mogao biti izoliran i postavljen ispod vode. Taj je električni

telegraf bio preteča podmorskih telegrafskih kablova.

Slika 1: Polaganje prvog meĊunarodnog podvodnog kabela 1850 godine.

Izvor: Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009.,

str. 14.

4

Prvi telegrafski podmorski kabel poloţen je izmeĎu Dovera (Ujedinjeno kraljevstvo) i Calaisa

(Francuska) 1850. godine. Njegova je uporaba bila vrlo kratka jer je ubrzo prekinut zbog

djelovanja sila struja i valova. Kabel je bio nearmiran i neadekvatno izoliran zbog čega je bio

vrlo podloţan vanjskim utjecajima.

Slika 2: Prvi meĊunarodni podmorski kabel

Podmorski telegrafski kabel ponovno je poloţen 1851. godine na prije spomenutom

području, ali ovaj put puno bolje zaštićen te je konačno uspostavljena trajna telegrafska veza.

Nakon toga bilo je poloţeno još 8 kablova izmeĎu Velike Britanije i kontinenta, te i niz kablova

u Sredozemnom i Crnom moru te su to zapravo počeci masovnog korištenja podmorskih kabela.

Zasluge za postavljanje prekooceanskog kabela idu Cyrusu Fieldu, američkom trgovcu

papirom, koji je na tu ideju došao 1854. godine. Prvi pokušaj polaganja prekooceanskog kabela

bio je 1857. godine izmeĎu Europe i Sjeverne Amerike, ali nije uspio zbog čestog pucanja

kabela. Kabel preko Atlantskog oceana konačno je uspješno poloţen 1858. godine nakon

četvrtog pokušaja, ali funkcionirao je samo dva mjeseca i onda je zbog slabe električne

vodljivosti kabela pregorio. Tek je 1865. godine došlo do novog pokušaja zamjene kabela.

“1866. godine poloţen je kabel koji je gotovo čitav stigao iz Irske do Newfoundlanda (Kanada).

Onda je pronaĎen i prekinuti dio izgubljenog kabela, pa je spojen s drugim dijelom toga kabela,

tako da su u to doba dva kabela istodobno obavljala posao. To je bio početak novog doba u

komunikacijskom sustavu.“1 Telegrafski kablovi izmeĎu Amerike i Europe (poloţeni u Atlantik)

bili su u upotrebi od 1866. godine, prije nego su razvijeni telefon i radio. Ti kablovi omogućavali

su prijenos signala niskih frekvencija, kakve su dovoljne za prijenos telegrafskih signala,

ali prijenos ljudskog glasa iziskuje prijenos signala znatno viših frekvencija, kakve ondašnji

1 Kako je kabel postavljen po dnu oceana, online: http://www.kako.hr/clanak/kako-je-kabel-postavljen-po-dnu-

oceana-2209.html, (17.05.2014.)

5

transatlantski kablovi nisu mogli uspješno prenositi. Zato je prva telefonska veza izmeĎu

Amerike i Europe uspostavljena uz pomoć radijskih (elektromagnetskih) valova. Ta prva

transatlantska telefonska veza uspostavljena je 1927. godine pomoću radijskih valova frekvencije

58,1 do 61,5 KHz; valovi tih frekvencija spadaju u klasu "dugih valova".

2.1. PODMORSKI TELEFONSKI KABLOVI

Nakon što je Graham Bell 1875. godine izumio telefon bilo je samo pitanje vremena kada

će biti poloţeni podmorski telefonski kablovi. Radijska veza izmeĎu Amerike i Europe

omogućavala je ograničen broj telefonskih razgovora. Zato se stalno radilo na razvoju

podmorskih kablova koji mogu prenositi telefonske razgovore na velike udaljenosti. Podmorski

telefonski kablovi koristili su se od 1921. godine, ali na relativno manjim razdaljinama; na

primjer izmeĎu SAD-a i Kube. Prvi transatlantski telefonski kabel postavljen je izmeĎu Kanade i

Škotske tek 1956. godine. Taj kabel bio je dug nešto manje od 4 tisuće kilometara i sadrţavao je

obnavljače signala, jer telefonski signal ne bi mogao prijeći toliki put bez da oslabi i da se

iskrivi.

„Nakon prvog transatlantskog telefonskog kabela, poloţeno je još kabela iste namjene,

koji su bivali sve većih kapaciteta (propusnosti). Jedan takav kabel moţe prenositi više desetaka

tisuća telefonskih razgovora istodobno. To se postiţe pomoću raznih metoda multipleksiranja,

što ovdje znači dijeljenja kapaciteta naprava i vodiča na više komunikacija (razgovora), odnosno

na više komunikacijskih kanala.“2

2.2. RAZVOJ OPTIĈKIH KABLOVA

Optičko vlakno nameće se kao najbolji te najperspektivniji prijenosni medij jer imaju

ogroman informacijski kapacitet kojeg omogućuju prijenosni sustavi koji rade na frekvencijama

elektromagnetskih valova svjetlosti (kapacitet prijenosa informacija razmjerno raste s radnom

frekvencijom sustava). Brz napredak optičkih komunikacija bio je oteţan uglavnom zbog

realizacije primopredajnih komponenata optičkog komunikacijskog sustava i izradom optičkih

2 O razvoju informacijske tehnologije, online: http://www.inf.uniri.hr/~mradovan/itiddocs/ITIDp2.doc,

(17.05.2014.)

6

vlakana pogodnih za prijenos informacija. Danas je zbog razvoja tehnologije ta izrada i

realizacija olakšana zbog napretka tehnologije te su optička vlakna postala jedan od najvaţnijih

medija za prijenos podataka i informacija na daljinu.

Najveći razvoj optičkih komunikacijskih sustava počinje 1960. godine, kad je prvi put

prikazan laser (engl. Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation – pojačanje

svjetlosti stimuliranom emisijom zračenja, izvor koherentnog monokromatskog zračenja.) kao

efikasan izvor elektromagnetskih valova (svjetlosti) čije su frekvencije bile za oko 104 puta više

od najviših radiokomunikacijskih frekvencija tada u upotrebi. Teškoće s prvim laserima su bile

njihova nepouzdanost, glomaznost i neodgovarajuća izlazna snaga. Ti su problemi uvelike

riješeni pronalaskom poluvodičkog lasera 1962. godine. Tako je otvoren put za korištenje

ogromnih kapaciteta prijenosa s optičkim vlaknima.

Kod suvremenih poluvodičkih lasera istovremeno se generira svjetlosno zračenje i

obavlja modulacija. Radnu valnu duljinu odreĎuje materijal iz kojeg je napravljen P-N spoj.

Silicijska poluvodička tehnologija pruţila je, takoĎer, mogućnost realizacije efikasnih

fotodetektora optičkih signala kao što su PIN i APD fotodiode (engl. Avalanche Photodiode).

Razvojem tehnologija i novih saznanja ubrzano su se razvijali optički sustavi te danas se optička

vlakna sastoje od različitih vlakana.

Krajem 80-tih godina 20. stoljeća počinje ubrzani razvoj podmorskih kabela te oni

počinju nadmašivati prijenos podataka u odnosu na satelit posebno u pogledu količine prijenosa

podataka, brzine ali i ekonomske isplativosti. Razvojem Interneta i njegovim sve većim

implementiranjem u svakodnevni ţivot ljudi nastala je potreba za sve većim prijenosom podataka

te se tu savršeno uklapaju podmorski kabeli koji će moći prenijeti velike količine podataka na što

sigurniji i pouzdaniji način. Dakako, satelitski prijenos podataka je još uvijek bitan, posebno na

onim slabije dostupnim mjestima gdje je teško sprovesti optičke kabele, te isto tako u slučaju da

doĎe do velikih oštećenja kabela, a to se prvenstveno moţe dogoditi nekom prirodnom

katastrofom.

7

Materijali za optička vlakna:

- Staklena vlakna (na bazi silicij-dioksida)

- Multikomponentna stakla (na bazi silicijskog, natrijevog, kalijevog i borovog oksida)

- Stakleno-plastična vlakna

- Plastična optička vlakna

Do 2012. godine u svjetlovodne podmorske sustave uloţeno je 56,3 milijarde dolara,

pokrivajući područja od 1.250.000 kilometara. Prosjek uloţenih sredstava u svjetlovodne

podmorske sustave do 2012. godine iznosi 2,25 milijardu dolara po godini, a obuhvaća

pokrivanje područja podmorskim kabelima od oko 50.000 kilometara. Iz sljedeće slike vidljivo je

da je najviše ulaganja bilo 2001. godine te su iznosila oko 12 milijardi dolara. Nakon te godine

postepeno su ulaganja padala dok su nakon 2007. godine nešto više počela rasti.

Slika 3: Ulaganje u nove podmorske svjetlovodne projekte, 1987. – 2012.

Izvor: Submarine Cable Industry Report, Submarine Telecoms Forum, Inc., 2013., str. 18.

U razdoblju od 2008. do 2012. godine, u novi podmorski svjetlovodni sustav uloţeno je

oko 10 milijardi dolara, prosječno 2 milijarde dolara godišnje za 53.000 kilometara. U Africi je

8

uloţeno 2,9 milijardi dolara u nove svjetlovodne podmorske sustave, uključujući četiri nova

podvodna sustava, jedan duţ zapadne strane kontinenta i tri s istočne strane kontinenta. Indija i

Bliski Istok su takoĎer povezana s četiri novih svjetlovodnih podmorskih sustava u koje je

uloţeno 1,7 milijardu dolara. Na slici 4 moţe se vidjeti koliki je postotak ulaganja u podmorsku

svjetlovodnu mreţu po odreĎenim regijama u svijetu.

Slika 4: Ulaganja u novu podmorsku svjetlovodnu mreţu po regijama od 2008. – 2012.

Izvor: Submarine Cable Industry Report, Submarine Telecoms Forum, Inc., 2013., str. 21.

9

3. VRSTE I STRUKTURA PODMORSKIH KABELA

Zadatak podmorskih kabela je da preko informatičkih sustava prenose podatke. Naravno,

na putu uspješnog prenošenja podataka stoje prirodne sile kao što su valovi, morske struje i sl.

koje zahvaćaju morsko dno. Većina tih sila se mijenja ovisno o morskoj dubini, pa tako

temperature mogu postati niţe, porasti tlak, no jaka morska struja dospjeti će do bilo koje dubine.

Tu takoĎer imaju utjecaja i ljudske djelatnosti poput ribolova i pomorskog prometa.

Podmorski kabeli su kabeli poloţeni na morsko dno uglavnom s funkcijom

prekooceanskog prijenosa telekomunikacijskih signala. Kao što je bilo ranije riječ, podmorski

kabeli polagani u 19.stoljeću bili su vrlo loše izvedbe te loših mehaničkih svojstava, a sastojali

su se od ţeljeza na vanjskom sloju, a kasnije i čelične ţice, Indijskog kaučuka te gutaperke (vrsta

izolacije).

3.1. PREGLED I VRSTE KABELA

Kabeli se dijele obzirom na različite kriterije kao što su vrsta prijenosa, konstrukcija,

zaštita, mjesto polaganja i namjena. Obzirom na vrstu prijenosa kabeli se dijele na

niskofrekventne i visokofrekventne; prema konstrukciji ih dijelimo na jednostavne i sloţene ili

kombinirane kabele; obzirom na zaštitu mogu biti: obični kabeli (imaju samo plašt), kabeli s

elektrostatičkom zaštitom (imaju ekran), mehaničkom zaštitom (imaju armaturu), te zaštitom

protiv korozije (imaju zaštitne slojeve).

Prema svojoj namjeni podmorski kablovi dijele se na:

Telekomunikacijski: sluţe za prijenos informacija. Najviše se upotrebljavaju optički

kabeli (svjetlovodi). Takvi kabeli imaju mali promjer, ali zato mogu prenijeti veliki

kapacitet podataka.

Energetske: sluţe za prijenos električne energije. Primjenjuje ih se za prijenos električne

energije na manje udaljenosti.

Podmorski kabeli spadaju u kriterij podjele prema mjestu polaganja. U tu se podjelu još ubrajaju

kabeli koji se uvlače, podzemni kabeli te zračni kabeli samonosivi ili obješeni.

10

3.2. KONSTRUKCIJA PODMORSKIH KABELA

Kabel je telekomunikacijski vod sastavljen od jednog ili više izoliranih metalnih vodiča

zaštićenih od vlage hermetičkim plaštem, iznad kojega se moţe nalaziti još nekoliko zaštitnih

slojeva (armatura, zaštitni slojevi protiv korozije itd.). Na sljedećim slikama biti će prikazani

telekomunikacijski kabeli te njihova konstrukcija od početka 19. stoljeća gdje se je još koristila

bakrena ţica, pa sve do današnjih optičkih kabela.

Slika 5: Podmorski kabeli iz poĉetka 20-tog stoljeća

Izvor: izradio autor prema Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the

world, ICPC, 2009., str. 19.

Dijelovi podmorskog kabela iz početka 20. stoljeća:

1. Vanjska zaštita

2. Juta natopljena katranom (Juta – prirodno vlakno)

3. Unutarnja zaštita od ţice

4. Zaštita od mesinga

5. Izolacija načinjena od gutaperke

6. Bakrena ţica

11

Slika 6: Koaksijalni kabeli iz druge polovice 20-tog stoljeća

Izvor: izradio autor prema Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the

world, ICPC, 2009., str. 19.

Koaksijalni telefonski kabeli koji su se koristili u drugoj polovici 20. stoljeća prikazani su na

slici 6, a njihovi dijelovi su:

1. Presjek podmorskog telefonskog kabela dizajniranog 50-tih godina prošlog stoljeća

2. Kabel iz 1963. godine

3. Kabel iz 1970. godine

3.a Politelinska ovojnica

3.b Vanjski bakreni konduktor

3.c Politelinski dielektrik

3.d Unutarnji bakreni konduktor

3.e Čelična ţica

4. Kabel iz 1970. Godine

12

3.3. OPTIĈKI PODMORSKI KABELI

U osamdesetim godinama razvoj podmorskih kabela bazirao se je na optici odnosno

prijenosu podataka pomoću refleksije. Tako je 1988. godine postavljen prvi transatlantski kabel s

optičkim vlaknima. Nekoliko mjeseci kasnije postavljen je i prvi transpacifički optički kabel. Ti

kabeli imali su 2 ili više para optičkih vlakana. Za usporedbu, jedan par mogao je prenositi

nekoliko puta više podataka od dotadašnjih podmorskih kabela te je to jedan od glavnih razloga

brzog napretka ove tehnologije. U današnje vrijeme takvi kabeli sa nekoliko optičkih vlakana

imaju mogućnost provoditi nekoliko milijuna telefonskih poziva istovremeno. Uz nedvojbene

bolje karakteristike današnji optičkih kabela nije ni zanemarivo da su oni i dosta manji u odnosu

na svoje prethodnike. Promjer današnjih kabela iznosi od 17 do 20 mm, dok je promjer

prijašnjih koaksijalnih kabela sa zaštitom iznosio i više od 50mm. Iz gore navedenog moţe se

zaključiti da je potreban manji broj kabela koji su ujedno i manjih dimenzija što za posljedicu

ima i očuvanije morsko dno.

3.3.1. Pojaĉivaĉi signala

Moderni optički kabeli prenose podatke na velike duljine, ali i uz primjenu najnovije

tehnologije za izradu optičkih vlakana potrebni su pojačivači signala. Takvi pojačivači signala

kao i njegovi dijelovi su prikazani na sljedećoj slici.

Slika 7: Pojaĉivaĉi signala i njegovi dijelovi


str. 22.

13

4. POLAGANJE I ODRŢAVANJE PODMORSKIH KABELA

Pomoću posebnih brodova (kablopolagača) podmorski kabeli se polaţu na dnu mora

uglavnom kao tri jednoţilna kabela s većim razmakom izmeĎu pojedinih kabela da se eventualno

mehaničko oštećenje (npr. brodska sidra) ograniči samo na jedan kabel. Dijelovi podmorskog

kabela na mjestima ulaza i izlaza iz mora su najviše izloţeni djelovanju morske vode (abraziji –

rad valova). Stoga se ti dijelovi kabela postavljaju u tzv. priobalnu zaštitu. Ona se sastoji iz

betonskih blokova sa ţljebovima u kojima se postavljaju kabeli.

4.1. ODABIR TRASE

Za odabir trase po kojima će se polagati podmorski kabeli ključno je poznavanje

pomorskih geopolitičkih granica s kojima se odabrana trasa moţe susresti. Zbog toga je najprije

potrebno provesti istraţivanja geopolitičkim ograničenjima neke drţave kako prilikom polaganja,

ali i kasnije kod odrţavanja kabela kako ne bi došlo do problema. Jasne definicije te prikaz tih

granica dat je od strane UNCLOS-a. (eng.: The United Nations Convention on Law of the Sea)

Mjera u kojoj obalna drţava kontrolira aktivnosti u svezi podmorskih kabelskih sustava unutar

teritorijalnih voda varira ovisno o ovlastima neke drţave a to uvelike ovisi o usklaĎenosti

domaćeg zakonodavstva i UNCLOS-ovih odredbi. Najveći problem dolazi kada neke drţave nisu

ratificirale te odredbe, te onda vrijedi postojeće zakonodavstvo koje varira od drţave do drţave.

4.2. ISTRAŢIVANJE RUTE

Nakon identifikacije potencijalnih kabelskih ruta, najučinkovitije je provesti pregled svih

relevantnih dostupnih informacija kako bi se definirao najbolji i siguran put trase. Ovo

prelinearno istraţivanje obično sprovodi pomorski geolog koji prikuplja sve relevantne

hidrografske i geološke informacije. Isto tako razmatra povijest i poloţaj već postojećih okolnih

kablova te infrastruktura u blizini te odabire optimalnu rutu koja će biti istraţivana. Ovaj pregled

zahtjeva i istraţivanje i kopna gdje će se podmorski optički kabeli spojiti s ostalim optičkim

kabelima, npr. u nekim kabelskim terminalima. Isto tako, potrebno je provesti konzultiranje s

14

lokalnim vlastima o utjecaju kabela na okoliš, dobivanja dozvola za rad, buduće razvojne

planove, pristup zemljištu te ostale bitne čimbenike. Istraţivanje uključuje detaljno istraţivanje

morskog dna gdje će se postaviti kabeli. IzraĎuju se topografske karte u svrhu samog očuvanja

morskog dna, ţivotinjskog te biljnog svijeta. TakoĎer se mjeri utjecaj morskih struja, stabilitet

morskog dna, vjerojatnost pojave prirodnih katastrofa kao što su potresi te razne druge stvari

vezane za sigurnost podmorskih kabela. To mjerenje, koje je neophodno za sigurno polaganje

najčešće se izvodi pomoću sonara. Ime SONAR je akronim koji dolazi od engleskog Sound

Navigation And Ranging.

4.3. KORIŠTENJE SONARA U SVRHU ISTRAŢIVANJA MORSKOG DNA

Postoji nekoliko sonara kao što su aktivni i pasivni sonar. Dok pasivni sonar sluţi za

slušanje (detekciju) zvukova proizvedenih od plovila i slično, aktivni sonar proizvodi zvuk kako

bi stvorio jeku koja se kasnije detektira i analizira. No, ne ulazeći u dublju analizu rada ova dva

sonara, sonari se djele na nekoliko kategorija koja će ukratko biti obraĎena u daljnjem tekstu.

4.3.1. Skenirajući sonari

Kategorija sonara koja se koristi za stvaranje slike morskog dna nazivaju se skenirajući

sonari. Koriste se za istraţivanja, pomorsku arheologiju te općenito za izradu podmorskih karti

morskog dna. TakoĎer, mogu razlikovati različite teksture i sastav morskog dna. Princip rada je

neprekidno odašiljanje zvučnih impulsa i biljeţenja njihovog odjeka. Svaki odjek se biljeţi, te se

kasnije odjeci spajaju i tako formiraju konačnu sliku morskog dna.

4.3.2. Boĉno skenirajući sonar (Side scan sonar)

Side scan je način primjene scan sonara kada se sonar vuče za plovilom te emitira

čunjaste impulse prema morskom dnu, okomito na svoju putanju. Intenzitet akustičkog odjeka

biljeţi se kao serija slojeva koji se kasnije spajaju u jednu sliku u smjeru kretanja sonara. Te

15

pojedinačne slike formiraju sliku morskog dna (slika 8). Frekvencije zvuka koji se koristi kreće

se izmeĎu 100 do 500 kHz. Frekvencije više od 500 kHz omogućuju bolju rezoluciju ali imaju

kraći domet. Kod ovakvog skeniranja dna, teško je utvrditi dubinu jer nam nije poznata relativna

pozicija sonara.

Slika 8: Slika naĉinjena side scan sonarom

Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva,

2011.

4.3.3. Forward scannig sonar

Ova vrsta sonara skenira morsko dno ispred plovila. Postoje dvije vrste forward scaning

sonara. Prvi je horizontalno skenirajući sonar. Horizontalno skenirajući sonar skenira ispred

plovila u luku od 90° tako da je simetrala kuta okomita (slika 9). Takvi sonari se koriste na

ribarskim brodovima kako bi pratili jata ribe. TakoĎer su korisni za navigaciju kroz uske kanale,

primjerice kod koraljnih grebena.

Druga vrsta je vertikalni sonar (slika 10). Sonar emitira zvučne zrake vertikalno ispod

plovila. Idealni su za primjenu u situacijama kada je potrebno locirati objekt neposredno ispred

plovila kao i za precizne informacije što se nalazi točno ispred plovila što omogućuje rano

upozorenje na opasne prepreke ili naglu promjenu dubine.

16

Slika 9: . Horizontalni forward looking sonar (lijevo) i njegov prikaz na zaslonu (desno)

Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva ,

2011.

Slika 10: Vertikalni forward looking sonar

Izvor: Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva,

2011.

4.3.4. Više-zrakasti sonar (Multi-beam sonar)

Ova vrsta sonara realizirana je poljem senzora (hidrofona) montiranim na trup plovila.

Emitira se više zraka u obliku kruţnog isječka prema morskom dnu i registrira se njihovo

vrijeme odjeka. Zbog različitih vremena moţe se proračunati dubina. Tu je i razlika u odnosu na

side scan sonar koji mjeri intenzitet odjeka. Ova vrsta sonara koristi proračune dubina kako bi

iscrtala sliku morskoga dna. Kako se plovilo pomiče stvara se serija slika koje formiraju mapu

morskoga dna (slika 11).

17

Ovakav način skeniranja vrlo je precizan. Jednim prolaskom broda moţe se iscrtati morsko dno i

do 20km širine.


str. 22.

Slika 11: Multibeam (višezrakasti) sonar

18

5. PODMORSKI KABELSKI SUSTAV

5.1. POLAGANJE PODMORSKIH KABELA

Nakon ulaska kabela u morsku vodu put do morskog dna ovisi o nekoliko čimbenika kao

što su uvjeti na moru, te sama operacija polaganja kabela. Uspješna operacija polaganja kabela

ovisi o nekoliko parametra a najvaţniju su: brzina broda, brzina izbacivanja kabela, te dubina

mora. Dakle, za uspješno polaganje kabela na ţeljenu trasu na morskom dnu potrebno je da se

brod kreće sporo te da se kabeli ne izbacuju prebrzo. Kada kabel dotakne morsko dno, tada se

moţe ubrzati cijeli postupak. Brod moţe povećati brzinu na 6-8 čvorova sve dok ne doĎe do

mjesta gdje su potrebni pojačivači signala, a onda je dakako treba smanjiti. Sigurno polaganje

kabela je vrlo sloţen posao posebice zbog neravnog morskog dna te raznih vanjskih čimbenika.

Polaganje kabela se izvodi tako da se cijelo vrijeme skenira morsko dno te se uočavaju

neravnine, te se u odnosu na to smanjuje odnosno povećava brzina broda, ali i brzina otpuštanja

kabela. Uz mjerenje morskog reljefa mjere se i ostali čimbenici kao što su smjer i brzina vjetra te

morske struje.

Slika 12: Skenirano morsko dno kao preduvjet za uspješno polaganje kablova


str. 22.

Na slici 12 se moţe vidjeti skenirano morsko dno, odnosno mjesta gdje se nalazi, sitni

šljunak, pijesak te oštre stijene. Prema toj slici, moţe se odrediti točna trasa polaganja kabela na

način da se izbjegnu oštre stijene zbog mogućeg oštećenja kabela te da se kabel postavi u

19

pjeskovito morsko dno. Nakon što se kabel poloţi, on se na kopnu spaja sa takozvanim

terminalom ili kabelskom stanicom.

Slika 13: Podmorski kabelski sustav


str. 23.

Kabeli koji se polaţu preko oceana obično se nalaze na dubinama od 1000 do 1500

metara. Ti kabeli, iako se nalaze na velikim dubinama obično se zakopavaju u pijesak kako bi se

ih zaštitilo od ostalih koje koriste morsko dno. Ostale djelatnosti koje se obavljaju na morskom

dnu biti će obraĎene kasnije u radu. Zakopavanje kabela u pjeskovito morsko dno izvodi se

pomoću tzv. morskog pluga (eng. sea plough)

20

Slika 14: Morski plug za ukopavanje kabela


str. 24.

Nakon polaganja kabela moţe slijediti nadzor postavljenog kabela kako bi uvjerilo da se

je kabel pravilno i na svim mjestima ukopao u pijesak. Na manjim dubinama, to obično rade

posebno obučeni ronioci dok na onim većim dubinama za to su namijenjena posebna podvodna

vozila opremljena sa kamerom koja šalju sliku u realnom vremenu na površinu. Na onim

mjestima gdje je nemoguće zakopati kabel, a to se osobito odnosi na kamenito morsko dno, tamo

se koriste posebne vrte zaštite kao što su čelični ili plastični kanali u koje se postavlja taj kabel.

Kada se optički kabeli polaţu na morsko dno ispod dubine od 1500m, oni se obično ne

zakopavaju. Uobičajeno, promjer kablova kao i njihova teţina se na tim dubina smanjuje, a

razlog tome je da se na takve kabele stavlja minimalna zaštita. Dakako, pri postavljanju kabela

na tim dubinama i dalje treba biti oprezan kako bi kabeli pratili konture morskog dna.

5.2. POPRAVAK PODMORSKIH KABELA

Popravak kabela uglavnom nastaje zbog kvara obično uzrokovanog od prirodnih djelovanja, ali i

ljudskih aktivnosti. Isto tako, kvar moţe nastati kvarom nekih od komponenti sustava te

21

jednostavno zbog istrošenosti kabela koje nastaje tijekom godina korištenja. Najčešće, ţivotni

vijek trajanja podmorskih kablova je od 20 do 25 godina.

Popravak kabela obično uključuje:

- Lociranje kabela te ustanovljavanje mjesta kvara,

- Dosezanje kabela pomoću specijalizirane naprave,

- VaĎenje kabela izvan mora radi zamjene ili popravka.

Tijekom procesa izvlačenja, kabel moţe biti zakopan i do 3 metra ispod morskog dna te se

prilikom izvlačenja javljaju sile koje mogu oteţati izvlačenje. Isto tako, oteţavanju pridonosi i

biljni svijet iznad i okolo kabela, morske struje kao i novi objekti koji su nastali prirodnim putem

ili ljudskom rukom npr. olupina broda na morskom dnu.

Kako bi se kvarovi sveli na najmanju moguću razinu većina kompanija koja se bavi

proizvodnjom i polaganjem kabela radi po standardima MeĎunarodne organizacije za

standardizaciju rade po ISO 9000 i 9001 standardima. ICPC (International Cable Protection

Committee) organizacija daje vaţna uputstva u svezi podvodne kabelske trase, zaštiti kabela te

popravka kabela svim svim zainteresiranim strankama. Ta uputstva nisu obvezajuća već samo

sluţe za poboljšavanje kvalitete postavljanja kabela kao i njihove sigurnosti te sigurnosti okoliša.

Članovi ICPC-a su sve vodeće kompanije u svijetu zaduţene za komunikaciju i proizvodnju

kabela. TakoĎer je zaduţen za provoĎenje ciljeva vezanih za planiranje, postavljanje, odrţavanje,

zaštitu i zbrinjavanje podmorskih kablova, te prati razvoj meĎunarodnih ugovora i

zakonodavstva pojedinih drţava i pomaţe u zaštiti podmorskih kablova. Isto tako promiče svijest

o tome koliko je globalna ekonomija ovisna o sigurnosti podmorskih kablova.

5.3. PODMORSKI KABELI KAO KRITIĈNA INFRASTRUKTURA

MeĎunarodni podmorski kabeli tretiraju se kao kritična infrastruktura kojoj je potrebna

snaţna zaštita s pravnog aspekta. Jedna od drţava koja se pridrţava toga je Australija. Ona štiti

kabele poloţene u morskim zonama koje se proteţu do 2000 metara morske dubine. Koćarenje,

sidrenje i ostale ribarske djelatnosti su zabranjene u takvim zonama. Novi Zeland je takoĎer

donio zakon kojim se zabranjuje ribarenje i sidrenje u zonama gdje su postavljeni podmorski

22

kabeli. Ovaj trend zabrane primijenit će i ostale drţave, jer mnogima od njih komunikacija ovisi

o podmorskim kabelima, prvenstveno zbog sudjelovanja u globalnom gospodarstvu i nacionalnoj

sigurnosti. Na primjer SAD se više od 95% oslanja na komunikaciju preko podmorskih kabela, a

komunikacija preko satelita se odvija samo ako su kabeli oštećeni. Stroţa kontrola koćarenja

potpomaţe sprječavanju oštećenja kabela te donosi koristi za stvaranje biološke raznolikosti,

zaštitu morskih ekosustava i vrsta kao što su primjerice koralji i spuţve.

Otkad je donijet UNCLOS, stranke UNESCO-ove Konvencije za podvodne kulturne

baštine dogovorile su se da iz područja ugovora izbace kabele, jer specifične odredbe

UNCLOS-a sadrţe da polaganje kabela i njihovo odrţavanje ne predstavljaju nikakvu opasnost

za podvodnu kulturnu baštinu.

Postoje brojne meĎunarodne odredbe koje su donijete na temelju UNCLOS-a za

odreĎivanje iskorištavanja oceana kao što su ribarenje ili meĎunarodni utovar, ali ne i

postavljanje podmorskih kabela. U Konvenciji o biološkoj raznolikosti, uspostavljenoj 1992.

godine, prema nekim drugim ugovorima odreĎuje se što bi drţava trebala učiniti da zaštiti i

očuva morski okoliš. Sve konvencije funkcioniraju prema UNCLOS–u, kako unutar tako i izvan

nacionalne nadleţnosti. MeĎutim, ne postoje konvencije koje dodatno razraĎuju Zakonski okvir

za kabele utvrĎenog UNCLOS–om.

U zadnjih 160 godina polaganja i odrţavanja podmorskih kabela nije bilo nepovratnog

utjecaja na okoliš. UNCLOS je osigurao adekvatno voĎenje za postavljanje meĎunarodnih

kabela izvan nacionalnih voda, dok se drţavna praksa sve više orijentirala na vaţnost zaštite

kabela od aktivnosti koje bi ih mogle oštetiti. Prepoznate su i odgovarajuće prednosti zona za

zaštitu kabela za očuvanje biološke raznolikosti. No, sve veća upotreba oceana i podmorja će

vjerojatno dovesti do prenapučenosti morskog dna i to će zahtijevati promjene u postojećem

meĎunarodnom pravnom reţimu. Sukladno dosadašnjoj praksi i prepoznajući vaţnost kabela kao

dio svjetske infrastrukture, svaka promjena u postojećem meĎunarodnom pravu zahtijevati će

izričite odredbe u meĎunarodnom ugovoru.

23

6. ZAŠTITA PODMORSKIH KABELA U MEĐUNARODNIM

KONVENCIJAMA I NACIONALNOM ZAKONODAVSTVU

Podmorski kabeli su jedna od ključnih infrastruktura za svjetsko gospodarstvo. Oni čine

osnovu globalne komunikacijske mreţe, povezujući Internet, e – trgovinu, te svjetski financijski i

sigurnosni sustav. Prirodne nepogode, ribolov i ostale pomorske aktivnosti predstavljaju stalnu

prijetnju podmorskim kabelima. Zbog toga je u interesu svake drţave da osigura zaštitu

podmorskih kabela. MeĎutim, bez obzira na njihovu ključnu ulogu u gospodarstvu mnoge vlade

nisu bile svjesne o različitim pravnim, političkim i sigurnosnim pitanjima koja su vaţna za

polaganje, zaštitu i popravak podmorskih kabela koja su ureĎena UNCLOS-om (eng.: The

United Nations Convention on Law of the Sea) o čemu će u nastavku ovog poglavlja biti više

riječi.

6.1. MEĐUNARODNA KONVENCIJA O ZAŠTITI PODMORSKIH KABELA

Inovacije podmorskih telegrafskih kabela i njihovo uspješno prekooceansko korištenje za

povezivanje zemalja stvorilo je potrebu da se podmorski kabeli zaštite zakonskim odredbama, te

je donesena meĎunarodna konvencija o zaštiti podmorskih kabela. Ona je bila temelj modernog

meĎunarodnog prava za zaštitu podmorskih kablova, i nalazimo je u Ţenevskoj konvenciji o

otvorenom moru (1958. godine) i Epikontinentalnom Pojasu (1958. godine), a najčešće u

UNCLOS-u. „UNCLOS utvrĎuje prava i obveze svih drţava, izjednačavanje interesa obalnih

drţava u offshore zoni s interesima svih zemalja u korištenju oceana.“3

Obalne drţave ostvaruju suverena prava i obveze isključivo u gospodarskom pojasu i

kontinentalnom dijelu za potrebe istraţivanja i iskorištavanja njihovih prirodnih resursa, dok

druge drţave brinu o postavljanju i odrţavanju podmorskih kabela u gospodarskoj zoni i

kontinentalnom dijelu. U arhipelaškim vodama i na teritorijalnom moru, obalne drţave ostvaruju

suverenost i mogu utvrditi uvjete za kabele ili cjevovode koji prolaze kroz ove zone (UNCLOS,

Članak 79(4)). Postavljanjem i odrţavanjem podmorskih kabela iskorištava se more i povezuju

se brojne zemlje, a obalne drţave zasigurno imaju koristi od toga.

3 Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the world, ICPC, 2009., str.

28.

24

Temeljna pravna načela izvan područja teritorijalnog mora za zaštitu podmorskih kablova

sadrţana su u UNCLOS-u u člancima: 21, 58, 71, 79, 87. 112-115 i 297(1):

„Članak 21.: Pravo koje se primjenjuje

1. Pravo koje se primjenjuje na ugovor čine odredbe ugovora, pravila, propisi i postupci

Vlasti, dio XI., te druga pravila meĎunarodnog prava koja nisu u suprotnosti s

Konvencijom.

2. Svaka konačna odluka suda ili arbitraţnog suda, koji je nadleţan na temelju

Konvencije, a koja se odnosi na prava i obveze Vlasti i ugovaratelja, izvršna je na

području svake drţave stranke.

3. Nijedna drţava stranka ne moţe nametati uvjete ugovaratelju koji nisu u skladu s

dijelom XI. MeĎutim, primijeni li drţava stranka zakone i druge propise za zaštitu

okoliša ili druge zakone i propise na ugovaratelje za koje ona jamči, ili na brodove

koji vijore njezinu zastavu, koji su stroţi od pravila, propisa i postupaka koje je

usvojila Vlast prema stavku 2. (f), članka 17. ovoga Priloga, to se neće smatrati

nesuglasnim s dijelom XI.“4

„Članak 58.: Prava i dužnosti drugih država u isključivom gospodarskom pojasu

1. U isključivom gospodarskom pojasu sve drţave, obalne i neobalne, uţivaju, u

uvjetima odreĎenim u relevantnim odredbama Konvencije, slobode plovidbe,

prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda navedene u članku 87. i druge

meĎunarodnopravno dopuštene upotrebe mora koje se tiču tih sloboda, kao što su one

vezane uz iskorištavanje brodova, zrakoplova i podmorskih kabela i cjevovoda, a u

skladu su s drugim odredbama Konvencije.

2. Članci 88. do 115. i druga primjerena pravila meĎunarodnog prava primjenjuju se u

isključivom gospodarskom pojasu u onoj mjeri u kojoj nisu nespojiva s ovim dijelom.

3. U ostvarivanju svojih prava i ispunjavanju svojih duţnosti u isključivom

gospodarskom pojasu na temelju Konvencije, drţave dolično poštuju prava i duţnosti

obalne drţave i drţe se zakona i drugih propisa koje je donijela obalna drţava u

skladu s odredbama Konvencije i drugim pravilima meĎunarodnog prava, ukoliko

ona nisu nespojiva s ovim dijelom.“5

4 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 6.

5 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 16

25

Članak 71.: Neprimjenjivost članaka 69. i 70.

- Odredbe članaka 69. i 70. ne primjenjuju se na obalne drţave čije je gospodarstvo

preteţno ovisno o iskorištavanju ţivih bogatstava njihova isključivoga gospodarskog

pojasa.

„Članak 79.: Podmorski kabeli i cjevovodi na epikontinentalnom pojasu

1. Sve su drţave ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na epikontinentalnom

pojasu, u skladu s odredbama ovoga članka.

2. Uz uvjet poštovanja njezinoga prava da poduzima razumne mjere za istraţivanje

epikontinentalnog pojasa, iskorištavanje njegovih prirodnih bogatstava i sprječavanja,

smanjivanja i nadziranja onečišćenja iz cjevovoda, obalna drţava ne moţe ometati

polaganje ili odrţavanje tih kabela ili cjevovoda.

3. OdreĎivanje pravca za polaganje cjevovoda na epikontinentalnom pojasu podlijeţe

suglasnosti obalne drţave.

4. Ništa u ovome dijelu ne dira u pravo obalne drţave da utvrdi uvjete za kabele ili

cjevovode koji ulaze na njeno područje ili u njezino teritorijalno more, ni u njezinu

jurisdikciju nad kabelima i cjevovodima koji su poloţeni ili se koriste u vezi s

istraţivanjem njezinoga epikontinentalnog pojasa ili s iskorištavanjem njegovih

bogatstava ili s upotrebom umjetnih otoka, ureĎaja i naprava pod njezinom

jurisdikcijom.

5. Prilikom polaganja podmorskih kabela ili cjevovoda drţave dolično paze na već

poloţene kabele ili cjevovode. Posebno se ne smiju onemogućavati popravci već

poloţenih kabela i cjevovoda.“6

„Članak 87.: Sloboda otvorenog mora

1. Otvoreno more je otvoreno za sve drţave, obalne i neobalne. Sloboda otvorenog mora

ostvaruje se pod uvjetima koje odreĎuju Konvencija i druga pravila meĎunarodnog

prava. Za obalne i za neobalne drţave ona sadrţi, izmeĎu ostalog:

(a) slobodu plovidbe;

(b) slobodu prelijetanja;

(c) slobodu polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, uz uvjet

poštovanja dijela VI.;

6 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 24

26

(d) slobodu izgradnje umjetnih otoka i drugih ureĎaja koje dopušta meĎunarodno

pravo, uz uvjet poštovanja dijela VI.;

(e) slobodu ribolova, uz uvjet poštovanja uvjeta navedenih u odsjeku 2.;

(f) slobodu znanstvenog istraţivanja, uz uvjet poštovanja dijelova VI.

i XIII.

2. Sve drţave ostvaruju te slobode dolično poštujući interese drugih drţava u

ostvarivanju slobode otvorenog mora i uz dolično poštovanje prava sadrţanih u ovoj

Konvenciji glede djelatnosti u Zoni.“7

„Članak 112: Pravo polaganja podmorskih kabela i cjevovoda

1. Sve su drţave ovlaštene polagati podmorske kabele i cjevovode na dno otvorenog

mora izvan epikontinentalnog pojasa.

2. Stavak 5., članka 79. primjenjuje se na te kabele i cjevovode.“8

„Članak 113.: Prekid ili oštećenje podmorskih kabela ili cjevovoda

- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise kojima se odreĎuje da su

kaţnjiva djela kad brod njezine zastave ili osoba podvrgnuta njezinoj jurisdikciji,

namjerno ili iz nehata prekine ili ošteti podmorski kabel na otvorenom moru, što bi

moglo imati za posljedicu prekid ili ometanje telegrafskih ili telefonskih veza, ili ako

pod istim uvjetima prekine ili ošteti podmorski vod visokog napona ili cjevovod. Ta

se odredba primjenjuje i na postupke koji su planirani radi izazivanja takvih prekida

ili oštećenja, ili mogu do njih dovesti. Ona se, meĎutim, ne primjenjuje na prekide ili

oštećenja koje su prouzročili počinitelji djelujući jedino u zakonitom cilju spašavanja

svojih ţivota ili svojih brodova, pošto su poduzeli sve potrebne mjere opreza radi

izbjegavanja takvog prekida ili oštećenja.“9

„Članak 114.: Prekid ili oštećenje podmorskog kabela ili cjevovoda od vlasnika drugog

kabela ili cjevovoda

- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise kojima se odreĎuje da osobe

koje su podvrgnute njezinoj jurisdikciji, koje su vlasnici podmorskog kabela ili

cjevovoda u otvorenom moru i koje polaganjem ili popravljanjem toga kabela ili



9 Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS , str. 32.

27

cjevovoda prouzroče prekid ili oštećenje drugoga kabela ili cjevovoda, snose troškove

popravka.“10

„Članak 115.: Naknada štete za gubitak nastao zbog izbjegavanja oštećenja podmorskog

kabela ili cjevovoda

- Svaka drţava donosi potrebne zakone i druge propise da bi vlasnik kabela ili

cjevovoda nadoknadio štetu brodovlasnicima koji mogu dokazati da su ţrtvovali

sidro, mreţu ili neki drugi ribarski pribor kako ne bi oštetili neki podmorski kabel ili

cjevovod, pod uvjetom da je brodovlasnik prije toga poduzeo sve razumne mjere

opreza.“11

„Članak 297.1.(a): Ograničenja primjene odsjeka 2.

1. Sporovi o tumačenju ili primjeni ove Konvencije glede ostvarivanja suverenih prava

ili jurisdikcije obalne drţave, predviĎenih u ovoj Konvenciji, podvrgnuti su

postupcima iz odsjeka 2. u ovim slučajevima: (a) kada se tvrdi da je obalna drţava

prekršila odredbe ove Konvencije, glede sloboda i prava plovidbe, prelijetanja ili

polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, ili glede drugih meĎunarodno pravno

dopuštenih upotreba mora navedenih u članku 58.“12

Ova tradicionalna prava i obveze formirali su autori UNCLOS–a koji su bili upoznati s

poviješću podmorskih kabela. Dijelovi UNCLOS–a od IV.-VI. utvrĎuju prava i obveze u

arhipelaškim vodama, EEZ (engl. Exclusive economic zone), epikontinentalni pojas i otvoreno

more. UNCLOS tretira sve kabele na isti način, bez obzira da li se oni koriste za

telekomunikaciju ili prijenos električne energije ili za komercijalne, vojne i znanstvene svrhe.

Dok prirodne pojave kao što su podmorski odroni tla ili zamućenost mogu povremeno oštetiti

podmorske kabele, svejedno su najčešća prijetnja podmorskim kabelima ostale ljudske

aktivnosti, a naročito ribarenje. U mnogim zemljama pravilno planiranje područja polaganja

podmorskih kabela moţe pomoći da se izbjegne oštećenje kabela i kulturne znamenitosti

podmorja. S obzirom na potencijalne negativne utjecaje uzrokovane (na) podmorskim kabelima,

UNCLOS uzima u obzir njihov potencijal utjecaja na okoliš razlikujući pritom kabele iz

podmorskih cjevovoda, tj. na epikontinentalnom pojasu UNCLOS dopušta obalnim drţavama da

10

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS, str. 32. 11

loc.cit. 12

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS str. 84.

28

ocrtaju put za cjevovode, ali ne i za kabel (članak 79.(3) UNCLOS–a). Razlog da to mora biti

tako je postojanje jasnih potreba sprječavanja, smanjenja i kontrole onečišćenja koja mogu

nastati oštećenjem cjevovoda. Oštećenja podmorskih komunikacijskih kabela vjerojatno neće

uključivati onečišćenja, ali zato značajno moţe poremetiti meĎunarodne komunikacije i

podatkovni promet. UNCLOS u svojoj preambuli prepoznaje poţeljnost uspostave pravnog

poretka u morima i oceanima koji bi olakšao meĎunarodnu komunikaciju i korištenje oceana i

mora sa što manje štetnih utjecaja, očuvanje ţivotnih resursa i istraţivanja, te zaštitu i očuvanje

morskog okoliša.

Slika 15: Podjela mora prema UNCLOS –u


str. 27.

29

Podmorski kabeli omogućuju meĎunarodnu komunikaciju, uz slobodu plovidbe i

prelijetanja. U dijelu XII. UNCLOS – a donesena je odredba koja uspostavlja pravnu duţnost

svih drţava da zaštite i pridonesu očuvanju morskog okoliša.

Članak 192.: Opća obveza – Drţave su obvezane štititi i čuvati morski okoliš.

Time se uspostavlja opći pravni okvir, što uravnoteţuje gospodarske i ekološke interese u cjelini,

kao i interese obalnih drţava da zaštite svoje prirodne resurse i okoliš, ali i prava i duţnosti

drugih drţava. To zahtjeva od drţava da usvoje detaljnije mjere kako bi osigurale da zagaĎenje iz

njihovih područja odgovornosti ne uzrokuje štetu za okoliš u drugim drţavama ili područjima

izvan nacionalne nadleţnosti. Drţave će, u skladu s pravima drugih drţava, a preko odreĎenih

znanstvenih metoda nastojati promatrati, mjeriti, ocjenjivati i analizirati rizike ili posljedice

onečišćenja morskog okoliša.

Članak 204: Promatranje rizika ili posljedica onečišćenja

1. U skladu s pravima drugih drţava, drţave nastoje, koliko god je moguće, izravno ili

preko nadleţnih meĎunarodnih organizacija, pratiti, mjeriti, vrednovati i analizirati

priznatim znanstvenim metodama, rizike ili posljedice onečišćenja morskog okoliša.

2. Posebno, drţave stalno nadziru posljedice svih djelatnosti koje se obavljaju s njihovim

dopuštenjem ili u kojima one sudjeluju, kako bi se utvrdilo mogu li takve djelatnosti

onečistiti morski okoliš.

„Podmorski kabeli i cjevovodi, polaţu se na morsko dno. Pritom, oni mogu biti poloţeni

samo unutar unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora ili se mogu dalje protezati preko

epikontinentalnog pojasa. Ako se njima povezuju dvije ili više drţava, moţe biti obuhvaćeno i

dno mora izvan epikontinentalnog pojasa. Za svakog od tih dijelova predviĎena je primjena

različitih propisa.“ 13

„Unutrašnje morske vode i teritorijalno more dio su teritorija obalne drţave. Podmorski

kabeli i cjevovodi koji su poloţeni u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru

podvrgnuti su nadleţnosti i suverenosti obalne drţave. Suverenost obalne drţave ostvaruje se

prema odredbama Konvencije o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. godine i

Konvencije UN o pravu mora iz 1982., te drugim pravilima meĎunarodnog prava. U pogledu

13

Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim konvencijama i

nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38 (2000)1, 191-199; str.192.

30

pravne zaštite, na podmorske kabele i cjevovode poloţene u tim dijelovima mora primjenjivat će

se nacionalni propisi obalne drţave.“14

6.2. UNCLOS

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora – UNCLOS je sporazum koji je donesen na

Trećoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, zajedno sa Završnim aktom konferencije

1982. godine. Konvencija je stupila na snagu 16. studenog 1994. Prije toga bile su odrţane još

dvije konferencije. Prva konferencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS I) ili

Ţenevska konferencija odrţala se 1957.godine u Ţenevi, a rezultirala je usvajanjem četiri

konvencije:

Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu

Konvencija o otvorenom moru

Konvencija o epikontinentalnom pojasu

Konvencija o ribarenju i zaštiti ţivih resursa otvorenog mora.

Na drugoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS II) koja je odrţana 1960.

godine nije usvojena niti jedna nova konvencija.

Temeljni dokument za sastavljanje nacionalnih propisa o pravnim odnosima subjekata na moru

je Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravu mora. Konvencija UN–a o pravu mora obvezuje sve

drţave potpisnice, kao i Republiku Hrvatsku, a sastoji se od 17 cjelina:

1. Uvod – rječnik, primjena i namjena.

2. Teritorijalno more i vanjski morski pojas (granice TM, neškodljiv prolazak TM (svi

brodovi, trgovački brodovi, brodovi posebne namjene, ratni brodovi),vanjski morski

pojas.)

3. Tjesnaci za meĎunarodnu plovidbu (tranzitni prolaz, neškodljiv prolaz)

4. Arhipelaške drţave

5. Gospodarska zona

14

Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim konvencijama i

nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38 (2000)1, 191-199; str.192.

31

6. Epikontinentalni pojas

7. Otvoreno more (očuvanje i upravljanje prirodnim bogatstvima i ţivućim vrstama)

8. Otoci

9. Zatvorena ili djelomično zatvorena mora

10. Pravo pristupa moru za ne-obalne drţave, pravo tranzita

11. Zona (princip upravljanja zonom, upravljanje resursima, vlasti-uprava zone,

skupština, vijeće, tajništvo, financiranje, pravni status, privilegije, imunitet, nadleţnost

suda)

12. Zaštita i očuvanje mora (svjetska i regionalna suradnja, tehnička podrška, nadzor,

meĎunarodna pravila za sprječavanje zagaĎivanja, područja pod ledom, odgovornosti za

štete, imunitet, duţnost poštivanja drugih konvencija)

13. Istraţivanje mora (meĎunarodna suradnja, upravljanje i promocija istraţivanja mora,

istraţivačka oprema i infrastruktura. odgovornost za postupke, nadleţnost suda)

14. Razvoj i prijenos morskih tehnologija (meĎunarodna suradnja, drţavni i regionalni

istraţivački i tehnološki centri, suradnja meĎunarodnih organizacija)

15. Nadleţnost sudova (procedure, ograničenja i izuzeća)

16. Opće odredbe konvencije (miroljubivost, dobrobit svih,…)

17. Završne odredbe (potpisivanje, stupanje na snagu,…).

Neke drţave s izlazom na more ne pridrţavaju se UNCLOS zakona te to predstavlja opasnost za

kabele, podvodni svijet kao i sam neuspjeh u provoĎenju zakona. Kao glavne prijetnje za

uspješno provoĎenje zakona su:

- Potreba za dozvolama te naknade za rad izvan teritorijalnih voda,

- Ne donošenje vlastitih zakona kako bi se zaštitili podmorski kabeli,

- Ne dopunjavanje već postojećih zakona kako bi se uskladili s UNCLOS-om,

32

- NeprovoĎenje zakona.

Dok vlada neke drţave moţe pomoći na način da provede sljedeće mjere:

- Ukidanje svih dozvola, licenci, naknada koje su potrebne za popravak kablova izvan

teritorijalnih voda,

- Donošenje ili usklaĎivanje već postojećih zakona sa UNCLOS – om u vidu zaštite

kablova,

- Kontroliranje provoĎenja zakona, kako nacionalnih tako i meĎunarodnih.

33

7. PODMORSKI KABELI I OSTALE POMORSKE AKTIVNOSTI

Na tisuće putničkih, trgovačkih, ribarskih, istraţivačkih i ostalih vrsta brodova plovi

svjetskim oceanima. U većini slučajeva mnogi od njih ne obraćaju paţnju na tisuće kilometara

postavljenih podmorskih kabela koji prolaze ispod razine mora i sluţe za prijenos komunikacije,

te zbog toga dolazi i do njihovog oštećenja. Svake godine prijavi se oko stotinjak slučajeva

oštećenja podmorskih kabela. Iako su za neka oštećenja kabela krive prirodne pojave, no

najčešće oštećenja uzrokuju ljudske aktivnosti kao što su pomorski prijevoz, vaĎenje

ugljikovodika, istraţivanja mora, jaruţanje, koćarenje i sl.

Postoji mnogo načina kako se mogu spriječiti oštećenja podmorskih kabela ljudskim

aktivnostima. Oštećenje podmorskih kabela moţe izazvati ozbiljne poremećaje u meĎunarodnim

komunikacijama. Na primjer, 2005. godine u Pakistanu je prekinuta meĎunarodna komunikacija.

U tom trenutku obnova komunikacije preko satelita nije bila moguća jer je postojao velik broj

podataka za prijenos i obradu. To se itekako odrazilo na mnoga poduzeća, vladu i javnost

stvarajući velike gubitke. Svako oštećenje podmorskih kabela donosi visoke troškove servisa i

popravka, kojeg na kraju snosi i sam korisnik telekomunikacijskih usluga. Brodovi koji su

zaduţeni za popravak kabela, u slučaju dojave oštećenja, moraju odgovoriti u što kraćem roku,

otploviti do mjesta oštećenja kabela i pokušati popraviti sve što je u njihovoj mogućnosti.

Sektor zaduţen za popravak podmorskih kabela, u suradnji s ostalim pomorcima,

pronalazi načine kako bi se u što kraćem roku popravila šteta nastala na kabelima. Ovo poglavlje

istraţuje vezu izmeĎu podmorskih kabela i drugih pomorskih djelatnosti, te načinima kako se

odgovornije ponašati da ne dolazi do brojnih oštećenja kabela. Kabeli mogu biti oštećeni na

različite načine. Šteta na kabelima moţe biti velika toliko da utječe na prijenos podataka te

samim time i na cijelu globalnu ekonomiju. Oštećenja na kabelima mogu dovesti do potpunog

prekida komunikacija u slučaju kada je dio kabela odvojen ili puknut te to oštećenje utječe na

optička vlakna za prijenos komunikacija i bakreni vodič za prijenos električne struje, a sluţi za

napajanje signala na dugim relacijama kabelskog sustava.

Moderni podmorski telekomunikacijski kabel ima vanjski promjera 17-50 mm, ovisno o

vrsti i oklopu kabela. Katkad napon napajanja električnom opremom na krajevima podmorskih

kabela moţe biti stabilan i nakon oštećenja i to omogućuje da kabeli rade još neko kratko

34

vrijeme do dolaska broda zaduţenog za popravak. MeĎu brojnim uzrocima kvarova na kabelima

je i ribarska oprema, abrazije na morskom dnu i sl. Optička vlakna se mogu sama oštetiti u

slučajevima kao što su drobljenja, savijanja ili povlačenja. Takve greške rezultiraju gubitkom

komunikacije na jednom ili više optičkih vlakana. Tegljenjem broda ili sidrenjem moţe se

odvojiti dio podmorskog kabela. Bez obzira na uzrok kvara, odmah se aktivira alarm koji

signalizira kvar na terminalnoj stanici koja se nalazi na obali. Shodno tome, moţe se intervenirati

u čim kraćem roku.

7.1. BROJ I UZROCI KABELSKIH OŠTEĆENJA

ICPC i nekoliko privatnih organizacija vode evidenciju o kvarovima podmorskih kabela.

Teško je znati koliko se kvarova javlja u odreĎenoj godini jer još ne postoji središnja globalna

baza podataka sa svim zapisima kvara. MeĎutim, prema dosadašnjoj evidenciji, procjenjuje se

da se godišnje u svijetu pokvari otprilike od 100 – 150 podmorskih kabela.

Slika 16 pokazuje distribuciju kvarova podmorskih kabela uzrokovanih vanjskim silama

(agresijama), uključujući pomicanje morskog dna i abraziju. Uzorci su uzeti na globalnoj bazi

podataka u vremenskom razdoblju od 1959. do 2006. godine u kojem je zabiljeţeno oko 2162

kvara podmorskih kabela. Kvarovi su najčešći u epikontinentalnom pojasu, te u vodama gdje su

dubine manje od 100 metara. To nimalo ne čudi jer se većina ljudskih aktivnosti na morskim

vodama odvija u relativno plitkim područjima. Širok raspon kvarova vidljiv je i u oceanskim

područjima gdje dubine seţu na oko 4000 metara.

35

Slika 16: Oštećenja na podmorskih kabelima uzrokovana vanjskim silama( 1959. – 2006.)


str. 44.

U nekim slučajevima kada se oglasi alarm da je kabel oštećen, zračna ili morska patrola

moraju što prije stići do mjesta oštećenja kabela i odrediti uzrok ako je moguće. MeĎutim, u

većini slučajeva šteta mora biti istraţena i na druge načine. Uzroci oštećenja grupirani su u

sljedeće kategorije:

Vanjske ljudske agresije – uzrokuju puno više oštećenja na kabelima od ostalih

navedenih uzroka oštećenja, npr. ribolov čini gotovo polovicu svih prijavljenih kvarova,

dok je drugi glavni uzrok oštećenja kabela sidrenje;

Vanjske prirodne agresije – čine manje od 10% oštećenja kabela, a tu se ubrajaju:

jaruţanje, bušenje, abrazija morskog dna i potresi;

Kvar komponente i ostalo.

Kabelski sustavi dizajnirani su da traju najmanje oko dvadeset i pet godina. Unatoč oteţanim

uvjetima tlaka i temperature u područjima gdje se nalaze, pokazalo se da su kabelski sustavi

izuzetno pouzdani, toliko da se neki od njih mogu odrţavati i nekoliko desetljeća. Analizom

36

uzroka kvarova ustanovljeno je da je manje od 5% kvarova kabelskih sustava uzrokovano

kvarom odreĎene komponente, no u posljednjih nekoliko godina ova stopa kvarova kabelskih

sustava opada.

Slika 17: Uzroci oštećenja kabela izraţeni u postocima u razdoblju od 1959 – 2006. godine.


str. 45.

.

7.2. POMORSKE AKTIVNOSTI I UZROCI KVAROVA PODMORSKIH KABELA

Kako bi se smanjio utjecaj da podmorski kabeli što manje dolaze u interakciju s

pomorskim djelatnostima, odreĎena poduzeća – proizvoĎači kabela provode opseţna

istraţivanja. Prilikom istraţivanja najviše uzimaju u obzir ribolov jer je ta djelatnost kao što je

prije spomenuto i najčešći uzrok oštećenja podmorskih kabela. Istraţuje se s kojom vrstom

opreme se lovi i koliko duboko ta oprema dolazi do morskog dna. Uz dobivanje takvih

informacija mogu se učinkovitije planirati kabelske rute, armiranje, i komunikacija s pomorcima

koji su zaduţeni za popravak podmorskih kabela.

37

7.2.1. Ribarenje i koćarenje kao prijetnje podmorskim kabelima

Područje namijenjeno ribolovu rasprostranjeno je na mnogim kontinentalnim granicama i

susjednim kontinentalnim padinama, i obuhvaća dubine od 1500 metara i više. Kako je ta

djelatnost vrlo raširena, zanimljivo je da je interakcija izmeĎu ribarskih brodova i podmorskih

kabela relativno rijetka. Većina ribarskih brodova ne dolazi u interakciju s kabelima, te su i iz tog

razloga kabeli duţe vremena bez kvarova, no bez obzira na to takoĎer postoje i iznimke.

Mnogim ribarskim tehnikama dolazi se u doticaj s podmorskim kabelima. Jedna od njih je i

koćarenje koja je najčešća vrsta komercijalne ribarske opreme i tehnike ribolova. To je tehnika

lovljenja ribe i ostalih morskih plodova gdje se ribarska mreţa vuče po morskom sa sobom

povlačeći gotovo sve što se nalazi na morskom dnu. Linija na dnu mreţe namještena je s

lancima, valjcima, ili gumenim diskom. Ova oprema dizajnirana je upravo tako da odrţava

mreţu na dnu te kako bi ulovila sve ţivotinje koje ţive na morskom dnu ili nekoliko centimetara

od njega. Procijenjene i izmjerene vrijednosti koliko je ribarskim koćama s mreţom dopušteno

prodrijeti do morskog dna (pijesak, blato) kreće se u rasponu od 15 – 20 centimetara. U uvjetima,

gdje se na morskom dnu nalazi vrlo mekano blato, ili neravnom morskom mreţa moţe prodrijeti

i do 50 centimetara u morsko dno. Ribari svakako nastoje izbjegavati prodiranje duboko do

morskog dna, jer im se time povećavaju troškovi za gorivo i šteta na opremi, a bez povećanja

ulova. To je utjecalo da se pokuša proizvesti ribarska oprema s kojom će se manje prodirati do

morskog dna.

7.2.2. Kontakt izmeĊu kabela i ribarske opreme

Nekoliko organizacija provodi istraţivanja koliko ribarske koće dolaze u doticaj s

podmorskim kabelima. Vjeruje se da je koćarenje ribarska djelatnost koja uzrokuje najviše štete

na podmorskim kabelima. To je dijelom zbog toga jer je koćarenje raširena praksa na većini

kontinentalnih granica, a dijelom jer je to mobilni (prilagoĎeni) način ulova ribe radi obuhvata

velike površine morskog dna. Istraţivanje je pokazalo da više od 90% slučajeva ne rezultira

oštećenjem kabela, kada se tegljenjem prelazi komunikacijski kabel koji leţi na dnu mora.

Povlačne mreţe koće dizajnirane su tako da prelaze prepreke na morskom dnu, a većina kabela u

mjestu gdje se koćari su zaštićeni oklopima što pruţa veću zaštitu i niţu stopu kvara.

38

Kada povlačna mreţa (engl. trawl) prelazi preko podmorskog kabela, moţe doći do različitih

ishoda. Kao što je prije spomenuto, ne mora uopće doći u doticaj s podmorskim kabelom. Mnogi

moderni kabeli zakopani su više od 60 centimetara u sedimentu (talogu) i to na dubini od 1500m

tako da je mogućnost dodira sa ribarskom opremom vrlo mala. Prilikom pokušaja tegljenja

postoji mala vjerojatnost da će ribarska oprema proći preko kabela ali bez kontakta. Kontakt ipak

moţe nastupiti ako teška ribarska mreţa, ostala ribarska i oprema za vodu padnu na morsko dno

te tako oštete kabel. U tom slučaju oklop na kabelu će spriječiti da ne doĎe do neke veće štete. U

nekim se slučajevima moţe desiti da oštri kut ribolovne opreme moţe prodrijeti u oklop i

izolaciju, te će to dovesti do kvara optičkih vlakana na kabelu.

Slika 18: : Oštećenje optiĉkog kabela ribolovnom opremom


str. 46.

.

Vjerojatnost oštećenja kabela je veća ako ga zakači sidro ili neki komad ribolovnog alata.

Savijanje, drobljenje ili istezanje kabela dešava se puno prije negoli on pukne. To je jedan od

razloga zbog kojeg kabelska poduzeća apeliraju na pomorce da ne koriste sidra ili druge

pomorske opreme za povlačenje izgubljene ili neoznačene opreme u području gdje se nalazi

kabel. U mnogim područjima, ribarska oprema ne mora predstavljati nikakav rizik, ali ako bi se

upotrijebilo manje sidro za izvlačenje izgubljene opreme, rizik od oštećenja postati će

ekstremniji.

Tijekom instalacije modernih podmorskih kabela u rizičnim područjima predviĎen je

svaki pokušaj da se oni zaštite, bilo da se zakapaju ili ravnomjerno polaţu u morsko dno.

39

Inţenjeri koji konstruiraju kabele nastoje osigurati da kabel ima dobra torzijska i mehanička

svojstva kako bi se spriječilo stvaranje petlji te zapletaja kabela. Nakon instalacije to obično

rezultira odreĎenom napetošću na kamenitom ili neravnom morskom dnu, strmim padinama,

dijelovi kabela se mogu teţe zaglaviti. U dubljim morskim vodama kabeli su više podloţni

oštećenjima. Ako razina vode raste, kabele je teško ukopat zbog neravnog morskog dna i strmih

padina. Kabel koji je više zaštićen oklopom teţe je postaviti u duboku vodu, pa se stoga u

duboku vodu polaţu kabeli s manjim oklopima. Primjer da je kabel više osjetljiviji i podloţan

oštećenjima u dubokim morskim vodama vidi se u doticaju kabela sa ribarskom opremom kao

što su posude za ulov riba ili školjaka (statička oprema). U plitkim je vodama puno manje

kvarova na kabelima uzrokovanih takvom opremom jer kabeli su bolje ukopani za razliku od

dubokih voda. Rizik oštećenja kabela se moţe uvelike povećati ako ribari manjim sidrima

pokušavaju dohvatiti statičku ribarsku opremu. Kvarovi uzrokovani statičkom opremom su u

posljednjih nekoliko godina zabiljeţeni na dubinama mora od 500 – 1800 metara.

Ribolov se najviše odvija na područjima morskih voda gdje su dubine manje od 100

metara, što ide u korist podmorskim kabelima. Ako je dubina vode veća, povećavaju se rizici i

troškovi ribarenja. Kako su obalni resursi bili poprilično iscrpljeni 1980–ih i 1990–ih godina

počela se razvijati ribarska tehnologija, i ribarenje je bilo dopušteno na dubinama do 1500 –

1800 metara. U takvim dubinama postojala su područja ulova ribe s velikom trţišnom

vrijednošću.

Prilikom polaganja kabela, postoje i rijetki slučajevi u kojima kabel moţe doći u doticaj s

ribolovnom opremom. U nekim morima lovi se tuna, sabljarka i slične vrste riba s dugim

ribarskim mreţama povezanim sa plutačama. Takve mreţe mogu se polagati na duljinu od

nekoliko stotina metara do preko 100 kilometara. Ako su kabeli poloţeni u toj liniji, vjerojatno

će nastupiti šteta. Zato kabelske tvrtke nastoje obavijestiti sva plovila u tom području o

kabelskim instalacijama. U sličnoj situaciji, kvarovi na kabelima dešavaju se i blizu ureĎaja za

privlačenje ribe (FAD, engl. Fish aggregating device). FAD je plutača ili splav koji je obično

usidren i sluţi za privlačenje ribe blizu površine morske vode. Neki FAD ureĎaji označeni su

jačim bojama, dok drugi mogu biti i manje upadljivi. FAD ureĎaj moţe leţati preko linije kabela

i okrznuti ga. Kad se dio FAD ureĎaja usidri u toj liniji teško ga je ili nemoguće dohvatiti.

Plutajući konopac se moţe zaglaviti i predstavljati dugoročnu opasnost za polaganje podmorskih

kabela.

40

Slika 19: FAD – Fish aggregating device

Izvor: Fish Aggregating Devices (FADs) Position Paper, online: http://www.pewenvironment.org/news-room/other-

resources/fish-aggregating-devices-fads-position-paper-85899361234, (04.06.2014.)

7.3. OSTALI UZROCI ŠTETA NA PODMORSKIM KABELIMA

Nakon ribarenja, najčešći uzrok šteta na podmorskim kabelima je sidrenje. Ako sidro teţine

broda od 5000 tona prilikom sidrenja povuče kabel ili legne na njega doći će do štete. Polaganje

kabela izbjegava se u područjima koja su predviĎena za sidrenje brodova. No,bez obzira na to

brodovi se mogu usidriti i na neistraţenim područjima. Greške tokom sidrenja najčešće su u

blizini prometnih luka, ali se povremeno biljeţe i u udaljenijim područjima sidrenja.

Štete na kabelima su povremeno uzrokovane i jaruţanjem koje je povezano s nasipavanjem

morskog tla, vaĎenjem minerala i sličnim djelatnostima. Drugim djelatnostima, kao što je npr.

vaĎenje nafte, izgradnja plinovoda, znanstveno istraţivanje dolazi do povremenog prekida rada

kabela. Mnogi kvarovi na kabelima se prije spomenutim djelatnostima mogu izbjeći ako se imaju

karte i grafikoni o kabelskim područjima, ali obzirom na intenzitet tih djelatnosti na globalnoj

razini još uvijek postoje učestale greške.

41

Slika 20: Popravljanje kablova moţe biti oteţano zbog koćarica koje se nalaze u blizini


str. 48.

7.4. OGRANIĈAVANJE INTERAKCIJA IZMEĐU KABELA I POMORSKIH

DJELATNOSTI

Kabelske tvrtke su kroz odreĎeno vremensko razdoblje pronašle načine kako da podmorski

kabeli dolaze u što manji doticaj s ostalim pomorskim interesima. Prvi korak u tome je paţljivo

planiranje područja gdje će se polagati kabeli. To podrazumijeva da se izbjegavaju područja

sidrenja i jaruţanja. U tom planiranju mogu im pomoći i pomorske vlasti, dok se isto tako

izravno konzultiraju sa ribarskom industrijom i prodavačima brodskih usluga koji im pruţaju

detaljne informacije o lokalnim rizicima i područjima koja su sigurnija za polaganje kabela.

MeĎutim, unatoč svom uloţenom trudu za dobivanje plana područja polaganja kabela, nije

uvijek moguće prikupiti sve potpune informacije o mjestima gdje se brodovi mogu sidriti, loviti

riba, ili obavljati ostale pomorske djelatnosti.

7.5. OBAVJEŠTAVANJE POMORACA I RIBARA

Ukoliko su ribari i ostali pomorci obaviješteni o područjima gdje se nalaze podmorski

kabeli, poduzeti će mjere kako bi se izbjegla šteta. Bitno je da se kod informiranja pomoraca

objavi sluţbena obavijest koja se distribuira preko različitih tijela u različitim zemljama, npr.

ACMA ( engl. Australian Communications and Media Authority) za područja na moru u

42

nadleţnosti Australije. Za neke grupe pomoraca postoje ograničenja o dobivanju ovih

informacija, npr. obalni ribari koriste mala plovila koja nemaju mogućnost primanja obavijesti

dok su na moru. I ako instaliraju sustav za takvo primanje tih informacija, razdoblje nakon toga

moţe biti dugo, jer će distribucija informacija ovisiti o izdavanju pomorskih karata i ostalim

obavijestima u lokalnim nadleţnostima. U posljednjih se nekoliko godina preko elektroničkih

karata otvara se mogućnost brţeg objavljivanja informacija o područjima gdje su poloţeni

podmorski kabeli.

Mnoga poduzeća distribuiraju dodatne informacije u obliku brošura, grafikona, ili letaka

koji pokazuju pravce kretanja podmorskih kabela, pritom naglašavajući vaţnost izbjegavanja

štete na komunikacijskoj infrastrukturi. Isto tako, predstavnici kabelskih tvrtki sudjeluju na

mnogim ribarskim sajmovima i konferencijama, ili preko nautičkih dobavljača mogu prenijeti

ove informacije.

U nekim područjima, za povezanost izmeĎu kabelskih tvrtki i ribara formirano je

povjerenstvo koje razmjenjuje informacije i izraĎuje smjernice za bolju suradnju. Tako su se

razvili novi kanali za prijenos informacija, te su donijete smjernice kako bi se sigurnije odvijalo

ribarenje u područjima gdje su poloţeni podmorski kabeli. IzmeĎu ostalog donose se i odluke u

upotrebi ribarske opreme povlačnom mreţom i drugom opremom izraĎenom bez oštrih rubova ili

ureza koji bi mogli oštetiti kabele. Takva suradnja ide na korist i kabelskim tvrtkama ali i

ribarima.

43

8. PRIRODNE KATASTROFE KAO PRIJETNJA PODMORSKIM

KABELIMA

Ocean obuhvaća čitav niz dinamičkih okruţenja i zbog toga je izloţen prirodnim

fenomenima, odnosno nepogodama uzrokovanih naglim ili sporijim djelovanjem. Ti se prirodni

fenomeni nalaze pod utjecajem atmosferskih, geoloških ili oceanskih sila koje djeluju već

tisućljećima. Prirodne katastrofe su potresi, klimatski poremećaji, vulkanske erupcije i dr. Na

sigurnost podmorskih kabela prirodni fenomeni mogu djelovati izravno ili neizravno.

Veću učestalost da će se desiti neka prirodna opasnost imaju dijelovi epikontinentalnog

pojasa i obale. Česte su prirodne katastrofe potresi i tsunamiji, koji su rezultat dugotrajnih

tektonskih i klimatskih promjena. U tim slučajevima dijelovi obale izloţeni su poplavama,

erozijama i rastom mora. Smetnje na morskom dnu mogu uzrokovati i svakodnevne prirodne

pojave kao što su morske plime i oluje.

Na slici 21 vidi se da kontinentalna padina povezuje granični rub (prosječna dubina oko

130 metara) s dubinom oceana na 1.000 metara ili čak više. Zato što je padina duboka, utjecaj

oluja je općenito manji nego na granici. MeĎutim, padine su sklone gravitacijskim silama.

Sediment (talog) destabiliziran potresima, tsunamijima ili olujama pomiče padinu dole kao

klizište (odron tla) u manje čestom rasponu volumena pomaka (manje od 1km3) do rijetkih

pomaka koji obuhvaćaju velik raspon volumena pomaka, čak do 20.000 km3. Dok tlo klizi, moţe

nastati brojne krhotine koje mogu prijeći više stotina tisuća kilometara. Takvi katastrofalni

dogaĎaji ostavljaju trag u obliku mase sedimenta, grubog dna topografije, i strmih podmorskih

kanjona.

44

Slika 21: Procesi kod padina


str. 38.

Duboko u oceanu nailazi se na različite reljefne oblike, uključujući morske planine (od

kojih su mnoge podmorski vulkani), planinske lance, morske ravnice i dr. TakoĎer, postoje i

oblici (obiljeţja) koja se proteţu i ispod samog dna oceana. Jedan od tih oblika su podmorski

kanali i spilje, i proteţu se nekoliko kilometara ispod samog dna. Podmorski kanali proizlaze iz

kanjona urezanih u kontinentalnu padinu, proteţući se oceanskom udaljenošću i do 1000

kilometara. Svaki od tih oblika ima odreĎeni stupanj opasnosti. Na primjer, morske planine

podloţne su vulkanskoj aktivnosti koja moţe stvoriti lave, gejzire, odrone i morske struje. Ostali

strmi tereni mogu isto biti skloni klizištima tla ili eroziji.

Duboke oceanske struje mogu se kretati i nositi naslage tla na dubinama do 6000 metara.

Osim toga mogu biti i vrlo promjenjive, s razdobljima stalnog protoka isprekidanih brzim

turbulentnim impulsima povezanih sa stvaranjem (prolaskom) velikih vrtloga vode. Takve struje

nazivaju se „mračnim olujama“. Potresi i podmorska klizišta su prilično rašireni, a najčešće u

područjima gdje se tektonske ploče aktivno sudaraju, kao što je to često na Tajvanu i Novom

Zelandu.

8.1. UTJECAJ PRIRODNIH KATASTROFA NA PODMORSKE KABELE

Oko 75% grešaka na podmorskim optičkim kabelima dešava se na dubinama manjim od

dvjesto metara, a najčešći su uzroci tome ribolov i pomorske plovidbe, dok greške uzrokovane

45

prirodnim katastrofama čine manje od 10% štete. U područjima gdje su kabeli poloţeni duboko,

postotak štete na kabelima čini 31% od prirodnih katastrofa, 14% morske ţivotinje, a 28% šteta

se pripisuje nepoznatim uzrocima.

Oluje povećavaju potencijal morskih struja koje utječu na podmorske kabele u

epikontinentalnom pojasu, čime dolazi do kretanja pijeska i šljunka koji mogu oštetiti površinski

dio (sloj) kabela. Ipak, bez obzira na prirodne pojave u epikontinentalnom pojasu koje oštećuju

kabele, štete uzrokovane ljudskim aktivnostima još uvijek prednjače, ali se i smanjuju. Njihov

pad odnosi se na poboljšanje dizajna podmorskih kabela, tehnika ugradnje i mjera zaštite.

Slika 22: Kabelski kvarovi zabiljeţeni izmeĊu 1960. i 2000. godine.


str. 39.

Uragani, ciklone i tajfuni takoĎer mogu oštetiti podmorske kabele. 1982. godine uragan

IWA oštetio je šest podmorskih kabela. Jako puhanje vjetra i brzo kretanje morskih struja dovelo

je do odrona zemlje. Prilikom popravka kabela ustanovilo se da je došlo do puknuća i abrazije.

46

Jedan dio kabela bio je nepopravljiv, što navodi da se zbog taloga duboko ukopao. Još jedan

slučaj oštećenja kabela uzrokovan prirodnim katastrofama je tajfun Morakot (slika 21.) na

Tajvanu 2009. godine. Uzrokovao je štetu na čak devet podmorskih kabela na dubini više od

4000 metara i širini obalnog područja od oko 300 km.

Tsunami ili seizmički valovi mogu poremetiti prijenos komunikacija, osobito na obalama

koje su podloţne valovima. Tsunami izazvan potresom nazvan Andaman – Sumatra, 2004.

godine, oštetio je komunikacijsku mreţu u obalnom dijelu Malezije i Juţne Afrike, te je

zabiljeţena šteta na kabelu.

Slika 23: Tajfun Morakot na Tajvanu 2009. godine

Ostali uzroci oštećenja podmorskih kabela pripisuju se formiranju suspenzija. Kao što je

prije spomenuto, morske struje i valovi u epikontinentalnom pojasu uzrokuju suspenzije koje

dovode do abrazije. Ovi prirodni efekti javljaju se i na velikim morskim dubinama gdje kabeli

prelaze zone s jakim tokovima.

Vulkanske erupcije i potresi mogu potaknuti klizanje tla i kolanje morskih struja, ali isto

tako nose još jedan rizik opasnosti povezanih s izbijanjem lave i stvaranja vulkanskih krhotina.

Ipak, unatoč dramatičnim prirodnim pojavama, oštećenja kabela u ovom slučaju još su uvijek

rijetka. No, postoji slučaj zabiljeţen davne 1902. godine na Antilima i Havajskim otocima, gdje

je vulkanskom erupcijom došlo do gubitka komunikacijske veze. Uzrok i mjesto kvara bili su

47

nepoznati, ali postoji pretpostavka da je prekid nastao oštećenjem od krhotina koje su nastale

potresom na morskom dnu.

Potres Hengchun 2006. godine na otoku Kineski Taipei je jedan od najteţih primjera u

novijoj povijesti koji je ostavio goleme socijalne i ekonomske utjecaje na stanovništvo, ali i na

industriju podmorskih kabela. Potres je izazvao podmorska klizišta u blizini spajanja dviju

tektonskih ploča koja su dovela do oko dvadesetak mjesta oštećenja podmorskih kabela u sedam

kabelskih sustava. To je rezultiralo velikim poremećajem u komunikacijskim uslugama u cijeloj

regiji (Hong Kong, Filipini, Japan, Vijetnam i dr.). Iako je u kratkom roku komunikacija bila

usmjerena preko neoštećenih podmorskih kabela, posljedice potresa osjetile su se još nekoliko

mjeseci. Prema istraţivanju (slika 22) provedenom u Kini, 97% korisnika Interneta u Kini imalo

je problema s povezivanjem na web stranice, dok je 57% korisnika smatralo da im je prekidom

komunikacije ugroţen rad i ţivot.

Slika 24: Posljedice potresa Hengchun 2006. godine na korisnike i komunikaciju

Izvor: Economic Impact of Submarine Cable Disruption, APEC (Asia-Pacific Economic Cooperation) Policy

Support Unit, 2012, str. 27.

8.2. KLIMATSKE PROMJENE

Suradnjom Vlada 2007. godine realizirano je izvješće o tome kako okoliš reagira na

klimatske promjene kroz 21. stoljeće. Izvješće se temelji na opseţnom istraţivanju i analizi

mnogih znanstvenika o klimatskim promjenama – nekad, danas i u budućnosti. Analizirani su i

klimatski trendovi koji imaju utjecaja na podmorske kabele. Neki od njih su:

48

IzmeĎu 1961 i 2003. godine, globalni porast razine mora bio je 1,8 mm/god, dok je od

1993. godine do danas porastao na prosječnu stopu od 3,1 mm/god. U početku je porast

razine mora bio rezultat termalne ekspanzije oceana, ali nova zapaţanja ukazuju da je za

to krivo topljenje ledenog pokrova i ledenjaka;

Grijanje oceana i do 3000 metara dubine;

Povećanje broja uragana;

Olujni udari;

Nanosi sedimenta (taloga) rijeka poplavama;

Smanjenje saliniteta (sadrţaja soli) u oceanu zbog povećane količine oborina i otapanja

leda.

Kakav će utjecaj imati klimatske promjene na podmorske kabele, trenutno se moţe samo

nagaĎati. Podizanje razine mora moţe povećati rizik od erozije i poplava u obalnim područjima,

posebno u regijama gdje su česti uragani i ostale velike oluje. To će utjecati na stabilnost

morskog dna u epikontinentalnom području stvaranjem struja i valova. Kabeli koji su poloţeni

na morsko dno biti će izloţeni abraziji ili suspenzijama, dok će kabeli koji su zakopani biti više

zaštićeni. Oluje nose rizik od podmorskih odrona zemlje i nestabilnost struja. Promjene vjetra i

kiše utjecati će na podmorske kabele poloţene u priobalnim područjima. Na primjer, jak vjetar

stvara valove i oceanske struje čime se povećava mogućnost pomicanja sedimenta (taloga) na

morskom dnu.

Slika 25: Varijabilnost temperature izmeĊu sjeverne i juţne hemisfere


str. 42.

49

9. UTJECAJ PODMORSKIH KABELA NA OKOLIŠ

Ukupna duljina kabela s optičkim vlaknima u svjetskim oceanima iznosi otprilike 1

milijun kilometara. Ti optički kabeli, iako se prostiru na velike duljine, relativno su malog

promjera (17-20mm), odnosno 50mm gdje je potrebna bolja vanjska zaštita. Iako relativno malih

dimenzija, optički kabeli ostavljaju traga na morsko dno odnosno imaju utjecaja na okoliš. Uz

pregled i procjenu utjecaja na okoliš ovo poglavlje biti će zaključeno sa nekim općim

razmatranjima u svezi kabela i okoliša.

9.1. PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ (PUO)

U pojedinim drţavama, domaće zakonodavstvo i propisi zahtijevaju analizu učinaka

projekta na prirodni okoliš. Iz tog razloga nuţno je provesti proces procjene utjecaja na okoliš

(engl. Environmental Impact Assessment (EIA)). “Procjena utjecaja na okoliš je postupak kojim

se procjenjuje utjecaj namjeravanog zahvata na okoliš (na tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu,

ljude, biljni i ţivotinjski svijet, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu baštinu) te odreĎuje

potrebne mjere zaštite okoliša, kako bi se utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i postigla

najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša.”15

Ovaj proces koristi se i za predviĎanje posljedica

koje mogu zadesiti okoliš postavljanjem podmorskih kabela. EIA proces djeluje u Europi,

Australiji, Sjevernoj Americi i dijelovima Azije i Afrike. Prije negoli se kabel postavi na morsko

u obzir moraju biti uzete posljedice koje bi polaganje kabela moglo ostaviti na okoliš.

Proces procjene utjecaja na okoliš sastoji se od pet dijelova:

1. Opis posla koji će se obaviti;

2. Opis okoliša koji će biti zahvaćen (uključujući sve fizičke, geološke, biološke,

antropološke i socio ekonomske čimbenike);

3. Procjenu mogućih utjecaja na okoliš;

4. Procjenu olakšavajućih mjera potrebnih da bi se smanjile posljedice za okoliš na

prihvatljivu razinu;

15

Što je procjena utjecaja na okoliš, online: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=21381 , (17.05.2014.)

50

5. Procjenu svih mjera koje su potrebne za nadgledanje učinka poduzetih radnji koje imaju

utjecaja na okoliš.

Kako bi se zaštitilo podmorje potrebno je uvesti zakone i odredbe kako bi se zaštitilo

morsko dno. No prije donošenja istih, potrebno je napraviti analizu i procjenu utjecaja na okoliš

kako bi se ti zakoni najbolje mogli sprovoditi u praksi te na najbolji način zaštititi morsko dno od

štetnih utjecaja. Procjenu utjecaja na okoliš – EIA moţemo definirati kao postupak ocjenjivanja

prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoliš i odreĎivanje potrebnih mjera zaštite

okoliša koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja

lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije

potrebno odnosno proces sistematske analize i vrednovanja utjecaja na okoliš planiranih

aktivnosti te uporabe rezultata tih analiza u planiranju, odobravanju i primjeni tih aktivnosti.

Ciljevi procjene utjecaja na okoliš su:

- donošenje opisa predloţenih aktivnosti

- očuvanje ekološke stabilnosti okoliša tj. sposobnosti okoliša da prihvati promjene

prouzročene vanjskim utjecajem i da zadrţi svoja prirodna svojstva

- izbjegnuti nepovratne štete na okolišu i primijeniti princip predostroţnosti

- doprinijeti vrednovanju ukupnog (ekonomskog, socijalnog, utjecaja na okoliš, itd.)

budućeg utjecaja neke aktivnosti

- olakšati meĎugeneracijsku pravičnost kroz sudjelovanje javnosti

Provedba postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš propisana je:

- Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07)

- Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08)

- Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN

67/09)

- U postupku procjene utjecaja na okoliš procjenjuju se mogući značajni utjecaji na

okoliš namjeravanog zahvata kako bi se ti utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i

postigla najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša, i to usklaĎivanjem i

51

prilagoĎavanjem zahvata s prihvatnim mogućnostima okoliša na odreĎenom

području.

Postupak procjene provodi se već u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije izdavanja

lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije

obvezno.

Dok same sudionike provedbe procjene utjecaja na okoliš moţemo podijeliti na:

Nositelj zahvata (pravne ili fizičke osobe); predlagači

Nadleţno tijelo (lokalna ili regionalna vlast)

Stručnjaci, konzultanti, specijalisti

- Ovlaštenik (pravna osoba ovlaštena za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša

i izradu tehničko-tehnološkog rješenja)

- Stručno povjerenstvo

Javnost (putem javne rasprave)

Projektant (izraĎuje idejno rješenje zahvata)

9.2. KABELI NA MORSKOM DNU

Kabeli se obično ukopavaju u morsko dno do dubine od 1500 m kako bi se ih zaštitilo od

ljudskih aktivnosti. No to nije uvijek u praksi provedivo s obzirom da podmorske trase prolaze i

područjima gdje ukopavanje kablova nije moguće odnosno gdje se na morskom dnu nalaze

stijene ili je pak morsko dno vrlo nestabilno. Prije polaganja kablova, morsko dno se skenira

kako bi se odredila najbolja odnosno najsigurnija trasa za postavljanje povodnih kablova. Tu se

dakako proučava sastav morskog dna, vrsta morskog dna, stabilitet sedimenta, itd. Jednom

poloţeni kabeli u doticaju su s vanjskim svijetom te prepušteni djelovanju prirode. Tu se prije

svega misli na djelovanje valova i morskih struja kao i biljnog svijeta. Najveće djelovanje valova

je na malim dubina odnosno do 20-tak metara dubine. Tu najčešće dolazi do oštećenja kablova

kao i abrazije zbog stalnog habanja kabela o stijene. U slučaju kada kabel duţe vremena stoji na

takvim mjestima tada se na njega nastanjuje biljni svijet, različite morske trave koje trajno

52

pričvršćuju kabel za stijene. Isto tako morske struje mogu odvući kabel do vrlo nestabilnog tla te

se kabel tamo relativno brzo sam ukopava

Slika 26: Rast biljnog svijeta na kabelu

Provedena su istraţivanja 16

utjecaja podmorskih kabela na podmorski biljni i ţivotinjski

svijet, pokazala da kabeli nemaju nikakvih štetnih utjecaja na njih. Naprotiv, mnoge biljke i

ţivotinje nastanjuje se upravo na kabelima zbog toga što njim oni, za razliku od pjeskovitog

morskog dna pruţaju čvrstu podlogu koja ima omogućava normalan ţivot. Za razliku od samih

početaka postavljanja podmorskih kablova, kad je zabiljeţeno da je od 1877. do 1955. godine

ustanovljeno 16 kvarova uzrokovanih od strane kitova i ostalih podmorskih sisavaca, od 1955.

godine pa do današnjih dana nije registrirano niti jedno oštećenje. To smanjene oštećenja

kablova moţe se zahvaliti zamjenom koaksijalnih kabela sa današnjim kabelima s optičkim

vlaknima.

Razlozi zbog kojih su kabeli s optičkim vlaknima bolji u odnosu na one s koaksijalne

kablove s pogleda zaštite od vanjskih utjecaja su:

- Napredak u dizajnu, a tu se posebno misli na poboljšana torzijska svojstava, i

smanjenu tendenciju prodiranja kabela u morsko dno

16

Douglas R. Burnett, Beckman, R., Davenport, T.,: Submarine Cables: The Handbook of Law and

Policy, Martinus Nijhoff Publishers, Boston, 2014.

53

- Detaljna istraţivanja podmorja prije polaganja kabela kako bi se izbjeglo

nepogodno morsko dno, poboljšane tehnike kao i sami strojevi za polaganje

kabela

- Ukopavanje kablova u morsko dno do dubine od 1500 metara. Ova mjera uvelike

pomaţe zaštiti od velikih morskih ţivotinja kao što su to kitovi, jer oni obično ne

rone na veće dubine.

Slika 27: Kvarovi na kabelima kroz povijest


str. 32.

Na slici 27 moţemo vidjeti kvarove kabela uzrokovanih ugrizima riba, a tu se

prvenstveno misli na morske pse te kvarove od strane većih sisavaca kao što su kitovi. U

prošlosti, za vrijeme korištenja telegrafskih prekooceanskih podmorskih kabela te koaksijalnih

kabela često je dolazilo do kvarova i oštećenja uzrokovanih tim ţivotinjama. U današnje vrijeme,

kada se koristi kabel s optičkim vlaknima kvarovi su svedeni na minimum. Razlog tome su

upravo gore navedene mjere i radnje koje se provode prije, te kod samog polaganja kablova.

54

9.3. UTJECAJ KABELA NA PODMORSKI SVIJET

Utjecaj cjelokupnog procesa kako i samih kablova na okoliš je vrlo malen no nije

zanemariv. U odnosu na druge podmorske aktivnosti kao što su jaruţanje, sidrenje broda i

kočarenje postavljanje a i kasnije odrţavanje kabela nedvojbeno manje djeluje na podmorski

svijet. No, valja spomenuti da je postavljanje kabela dug i zahtjevan proces koji ostavlja traga na

inače netaknuto morsko dno. Prije postavljanja samog kabela, a nakon skeniranja morskog dna i

odabira trase potrebno je očistiti kabelsku trasu od raznih premeta, što prirodnih, što nastalih od

ljudske ruke. Naravno, to se radi ukoliko je riječ o manjim predmetima. Zatim, kad se ukopavaju

kabeli, specijalizirani strojevi penetriraju u pijesak do metar dubine i čak do 8 metara širine,

ovisno o sedimentu, što svakako uništava i podmorski ţivot na tom području. Nakon nekog

vremena, kako je već u prijašnjem dijelu rada bilo riječ, dolazi do oštećenja na kabelima. Prema

istraţivanjima, čak 70 posto svih oštećenja kablova uzrokovano je raznim ribarskim aktivnostima

kao i samim ribama. Shodno tome, ti kvarovi zahtijevaju ponovno iskopavanje kabela kao i

njegovo ponovno polaganje. Popravak tih kablova se izvodi da se pomoću sidra digne kabel na

morsku površinu, tamo se popravlja ili mijenja oštećeni dio te se ponovo vraća u vodu gdje se,

ako je pjeskovito morsko dno zakopava.

Na kraju, moţe se zaključiti kako podmorski kabelski sustavi nemaju veliki i štetan

utjecaj na morsko dno. Dakako, polaganje kablova utječe na podmorski ţivot, ali usporedno sa

ribarskim aktivnostima i sve češćim prirodnim katastrofama utjecaj je neusporedivo manji.

Ribarsko koćarenje po dnu mora moţe samo jednim prolaskom nanijeti više štete negoli je to

učinjeno sa polaganjem kabela. Dakako, primjenom novih tehnologija i tehnika, ukopavanje

kabela ima sve manje štetan utjecaj na okoliš.

9.4. POLAGANJE KABELA U EKOLOŠKI ZAŠTIĆENIM PODRUĈJIMA

U zadnjih 20 godina svjedoci smo sve većeg interesa za zaštitu okoliša a samim time i

podvodnog svijeta. Jedna od najugroţenijih oaza su koraljni grebeni. Koraljni grebeni spadaju u

najproduktivnije ekosustave na svijetu i pruţaju kompleksna i raznolika morska staništa koja

podrţavaju veliki broj drugih organizama. Rubni grebeni koji se nalaze ispod razine mora

takoĎer imaju meĎusobno koristan odnos sa poljima morske trave i izmeĎu ekosustava morske

55

trave od snaţnih struja i valova, koji bi ih oštetili ili erodirali sedimente na kojima rastu, dok

morske trave brane greben od velikog unosa mulja, slatke vode i zagaĎivača. Ta dodatna razina

raznolikosti staništa pogodna je za mnoge vrste ţivotinja koje obitavaju na grebenu, koje se, na

primjer, mogu hraniti morskim travama i koristiti grebene za zaštitu ili razmnoţavanje. Koraljne

grebene nastanjuje više od 4000 vrsta riba te samim time to područje je vrlo atraktivno ribarima

za koćarenje. No kako se time jako oštećuju koraljni grebeni razvila se je potreba da se zabrani

ribarenje, ali i sidrenje na tim područjima. Isto tako, postoji velika potreba za zaštitom područja

gdje se nalazi trasa podmorskih kabela s obzirom da gotovo svi podaci u svjetskoj komunikaciji

upravo prolaze preko njih, a njihovim oštećenjem nastala bi šteta koja bi se mjerila u milijardama

eura. Dakle, zaštitom podmorskih kabela koju propisuje i UNCLOS o zabrani ribarenja i

sidrenja u području trase gdje se nalaze kabeli uvelike se pogoduje i podmorskom biljnom i

ţivotinjskom svijetu s obzirom da su na tom području i oni zaštićeni.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sediment

http://hr.wikipedia.org/wiki/Mulj

http://hr.wikipedia.org/wiki/Razmno%C5%BEavanje

http://hr.wikipedia.org/wiki/Riba

56

10. ZAKLJUĈAK

Podmorska telekomunikacijska mreţa sastavni je dio modernog društva. Od svoga

osnutka pa sve do danas, ta se mreţa proširila diljem svijeta. Povijesno gledano, najveći

komunikacijski promet odvijao se izmeĎu razvijenih zemalja. U meĎuvremenu se to promijenilo

tako da podmorska komunikacijska mreţa sada povezuje većinu zemalja, te su podmorski kabeli

postali glavni komunikacijski kanal za čitav svijet kroz koji se odvija gotovo čitav svjetski

podatkovni promet.

Kao što je to detaljnije obraĎeno u radu, utjecaj kabela s optičkim vlaknima na okoliš je

minimalan. U oceanima dubine od 1000 – 1500 metara koji obuhvaća više od 80% područja s

postavljenim podmorskim kabelima, svaki učinak postavljanja kabela na podvodni ţivotinjski i

biljni svijet je zanemariv, te samim time i mnogo manji u odnosu na različite cjevovode poput

naftovoda. Oceani se nalaze pod konstantnim utjecajem prirodnih sila koje utječu na podmorske

kabele, kao što su potresi, klizišta, valovi, morske struje, tsunamiji, itd. To je potaklo sve veću

svijest o zaštiti podmorskog okoliša, koji podrazumijeva zaštitu morskih resursa, ekosustave i bio

raznolikost. No kao preduvjet za smanjenje utjecaja na okoliš potrebno je ispravno postaviti

podmorske kablove, i to one podmorske kablove napravljene od netoksičnog materijala i kao

takvi izdrţljivi su u morskim vodama. Iz rada se moţe zaključiti da je moguć ţivot podvodnog

biljnog i ţivotinjskog svijetu na i u okolici kabela. Isto tako, oštećenja koja nastaju prilikom

postavljanja kablova su obnovljiva. Osim toga, potrebno je smanjiti štete na podmorskim

kabelima uzrokovane ljudskim aktivnostima i prirodnim katastrofama. Kao što je već

spomenuto, ribarenje predstavlja najveću prijetnju podmorskim kabelima. Zbog čestih kvarova

koji nastaju zbog ljudskih aktivnosti te vrlo velikih šteta koji nastaju kao posljedica oštećenih

kablova potrebno je provoditi pravnu zaštitu koju propisuje UNCLOS (eng.: The United Nations

Convention on Law of the Sea).

Svaka drţava trebala bi provoditi edukativne programe gdje bi se ribare upoznalo o

vaţnosti podmorskih kablova, pooštriti zakone u svrhu zaštite kablova, kreirati sigurnosne zone

gdje će se kabeli polagati, a gdje će biti zabranjeno ribarenje i sidrenje te naravno kontrolirati i

provoditi zakon. U slučaju oštećenja kablova nastalog prirodnim silama ili pak ljudskim

aktivnostima vlada moţe pomoći tako da meĎusobno suraĎuje sa drugim drţava i ostalih

57

zaduţenih u sluţbi za popravke, ukidanjem svih dozvola, licenci, naknada koje su potrebne za

popravak kablova te izdavanje posebnog statusa brodu koji je zaduţen za popravak podmorskih

kablova.

Podmorski kabeli su sadašnjost i budućnost komunikacijskog sustava u svijetu ali isto

tako predstavljaju kritičnu infrastrukturu koju je potrebno redovito odrţavati i strogo zaštititi

zakonom. U svrhu zaštite kablova potrebno je uloţiti dodatna sredstva u razvoj podmorske

kabelske industrije, kao i uključiti veći broj zemalja u sudjelovanje u zaštiti podmorskih kabela

te ih konstantno poticati na obvezu primjena odredaba UNCLOS-a.

58

11. LITERATURA

Knjige:

Douglas R. Burnett, Beckman, R., Davenport, T.,: Submarine Cables: The Handbook of

Law and Policy, Martinus Nijhoff Publishers, Boston, 2014.

Worzyk, T.: Submarine Power Cables: Design, Installation, Repair, Environmental

Aspects, Springer, 2009

Zakoni:

MeĎunarodna konvencija o pravu mora, UNCLOS

Ĉlanci:

Carter, L., Burnett, D., Drew, S. i dr.: Submarine cables and the oceans: connecting the

world, ICPC, 2009.

Cerovac, B.: Hidroakustični senzori, seminar, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet

elektrotehnike i računarstva, 2011.

Economic Impact of Submarine Cable Disruption, APEC (Asia-Pacific Economic

Cooperation) Policy Support Unit, 2012.

Rukavina, B.: Kaznenopravna zaštita podmorskih kabela i cjevovoda u meĎunarodnim

konvencijama i nacionalnom zakonodavstvu; Pomorski zbornik 38, 2000.

Summers, Kevin, G.,: Submarine Cable Almanac, Isssue 2, Second Quarter, Submarine

Telcoms Forum, 2012.

Terabit Consulting (2013): Submarine Cable Industry Report, Submarine Telcoms Forum

Internet izvori:

http://www.kako.hr/clanak/kako-je-kabel-postavljen-po-dnu-oceana-2209.html,

17.5.2014.

http://www.inf.uniri.hr/~mradovan/itiddocs/ITIDp2.doc, 17.5.2014.

http://www.pewenvironment.org/news-room/other-resources/fish-aggregating-devices-

fads-position-paper-85899361234, 04.06.2014.

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=2138, 17.05.2014.

59

12. POPIS SLIKA

Slika 1: Polaganje prvog meĎunarodnog podvodnog kabela 1850 godine. .................................... 3

Slika 2: Prvi meĎunarodni podmorski kabel ................................................................................... 4

Slika 3: Ulaganje u nove podmorske svjetlovodne projekte, 1987. – 2012. ................................... 7

Slika 4: Ulaganja u novu podmorsku svjetlovodnu mreţu po regijama od 2008. – 2012. ............. 8

Slika 5: Podmorski kabeli iz početka 20-tog stoljeća ................................................................... 10

Slika 6: Koaksijalni kabeli iz druge polovice 20-tog stoljeća ....................................................... 11

Slika 7: Pojačivači signala i njegovi dijelovi ................................................................................ 12

Slika 8: Slika načinjena side scan sonarom .................................................................................. 15

Slika 9: . Horizontalni forward looking sonar (lijevo) i njegov prikaz na zaslonu (desno) .......... 16

Slika 10: Vertikalni forward looking sonar .................................................................................. 16

Slika 11: Multibeam (višezrakasti) sonar ..................................................................................... 17

Slika 12: Skenirano morsko dno kao preduvjet za uspješno polaganje kablova .......................... 18

Slika 13: Podmorski kabelski sustav............................................................................................. 19

Slika 14: Morski plug za ukopavanje kabela ................................................................................ 20

Slika 15: Podjela mora prema UNCLOS –u ................................................................................. 28

Slika 16: Oštećenja na podmorskih kabelima uzrokovana vanjskim silama( 1959. – 2006.) ...... 35

Slika 17: Uzroci oštećenja kabela izraţeni u postocima u razdoblju od 1959 – 2006. godine. .... 36

Slika 18: : Oštećenje optičkog kabela ribolovnom opremom ....................................................... 38

Slika 19: FAD – Fish aggregating device ..................................................................................... 40

Slika 20: Popravljanje kablova moţe biti oteţano zbog koćarica koje se nalaze u blizini ........... 41

Slika 21: Procesi kod padina ......................................................................................................... 44

Slika 22: Kabelski kvarovi zabiljeţeni izmeĎu 1960. i 2000. godine. .......................................... 45

Slika 23: Tajfun Morakot na Tajvanu 2009. godine ..................................................................... 46

Slika 24: Posljedice potresa Hengchun 2006. godine na korisnike i komunikaciju .................... 47

Slika 25: Varijabilnost temperature izmeĎu sjeverne i juţne hemisfere....................................... 48

Slika 26: Rast biljnog svijeta na kabelu ........................................................................................ 52

Slika 27: Kvarovi na kabelima kroz povijest ................................................................................ 53

60

13. POPIS KRATICA

Kratica Puni naziv na stranom

jeziku

Tumaĉenje na hrvatskom

jeziku

ACMA Australian Communicatons

and Media Authority

Australsko nadleţno tijelo za

komunikaciju i medije

APD Avalanche Photodiode Foto-detektor optičkih signala

APEC Asia-Pacific Economic

Cooperation

Azijsko-pacifička ekonomska

suradnja

EEZ Exclusive Economic Zone Isključivi gospodarski pojas

EIA Environmental Impact

Assessment

Procjena utjecaja na okoliš

FAD Fish Aggregating Device UreĎaj za mamljenje riba

ICPC International Cable Protection

Committee

MeĎunarodni odbor za zaštitu

kabela

LASER Light Amplification by

Stimulated Emission of

Radiation

Pojačanje svjetlosti

stimuliranom emisijom

zračenja

MBS Multi-Beam Sonar Više-zrakasti sonar

SSS Side Scan Sonar Bočno skenirajući sonar

UNCLOS The United Nation

Convention on Law of the Sea

Konvencija ujedinjenih naroda

o pravu mora

UN United Nations Ujedinjeni narodi

UNESCO United Nations Educational,

Scientific and Cultural

Organization

Organizacija ujedinjenih

naroda za obrazovanje,

znanost i kulturu

Documents

GORAN GLAVIĆ PODMORSKA SVJETLOVODNA MREŢA: … · sveuĈiliŠte u rijeci pomorski fakultet u rijeci goran glaviĆ podmorska svjetlovodna mreŢa: sigurnost i zaŠtita diplomski rad