Granice JI Europe

Granice JI Europe

Najmanja europska regija (5% površine). Rubna mora: Jadransko, Jonsko (Z),

Egejsko (J), Crno more (I). Pripadaju joj: Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Makedonija,

Grčka, Kosovo, BiH, Moldacija, Cipar.

Zašto ne Balkanski poluotok?

Sjeverne granice prema kontinentalnom trupu bez izrazite prirodnogeografske

dimenzije. To nije kopno s tri strane okruženo vodom. Sjeverna granica ima dužu

kopnenu vezu od cijele Europe koja se može promatrati ako poluotok Azije. U tom

smislu, poluotokom bi se moglo zvati područje južno od planine Balkan u Bugarskoj.

Sjeverna granica: Augusta Zeuena: Tršćanski zaljev, Riječki zaljev, Kupa, Sava, Dunav.

Jovan Cvijić: Karlobag, Kupa, Karlovac, Virovitica, masiv Istranica,

rijeka Marica.

Morfokronologija

Praeuropa – prastara Europa,

Paleoeuropa – stara Europa,

Mezoeuropa – srednje stara Europa,

Neoeuropa – nova Europa.

Mezoeuropa – srednje stara Europa, formirana u donjem karbonu, Rodopi, Dobrudža,

vrhovi rijetko prelaze 2000 m.

Neoeuropa – nova/Mediteranska Europa, izdignuta u postkredno doba, Karpati,

Dinaridi, Balkanidi.

Morfostrukturne regije: 1. Karpatsko-balkanske planine, 2. Dinarsko-pindske planine, 3.

Rodopi.

Reljef i Geologija

Geomorfološki najstarija formacija su Rodopi, dio Rilsko-rodopskog planinskog

masiva, nastali hercinskom orogenezom. Najviši vrh je Goljam Perelik (2191 m.n.v.).

Alpskom orogenezom formirali su se Dinaridi, Šarsko-pindske planin,e Karpati i

Balkan. Najviši vrh je Musala (2915 m.n.v.). Lesne zaravni su produkt eolskog

djelovanja krajem posljednje oledbe. Sitne čestice vjetar je taložio ondje gdje mu je

snaga oslabila, najčešće ispred reljefne prepreke. Ispred Đerdapske klisure nastali su:

Titelski brijeg i visoravan, Erdutski brijeg i Telećka zaravan.

Đerdapska klisura – najduži lanac/kanjon u Europi (100 km) kroz koji protječe Dunav.

Predstavlja ascedentnu skladnu dolinu, nastalu paralelnim usjecanjem korita s

tektonskim pomicanjima. Đerdapsku klisuru čine naizmjenično 4 kotline i 4 klisure: 1.

Golubačka klisura (14,5 km dužine /230 m širine), 2. Ljupkovska kotlina, 3. Klisura

Gospođin vir (15 km dužine / 220 m širine), 4. Donjomilanovačka kotlina, 5. Klisura

Kazan (19 km dužine / 150 m širine), 6. Oršavska kotlina, 7. Sipska klisura (oko 19 km

dužine / oko 150 m širine), 8. Vlaško-pontijska nizina.

Nizine su nastale akumulativnim radom rijeka ili su tektonski predisponirane:

Podravina, Posavina, Potisje, Pomoravlje, Podunavlje, Vlaška nizina i Dobrudža.

Kotline su jedan od karakterističnih reljefa za ovu regiju: Sarajevsko-zenička,

Kosovska, Dukačinska, Transilvanska. 1. Sarajevsko-zenička kotlina obuhvaća oko

1000 km2. To je središnji dinarski prostor omeđen Bjelašnicom, Treskavicom,

Igmanom, Visočicom, Vranicom, Ravan planinom i Zvijezdom. 2. Kosovska kotlina –

tektonska depresija pravac SZ-JI, okružena Prokletijskim, Šarskim i Kopaoničkim

planinama. Predstavlja najveći bazen lignita u JIE. Duga je 84 km, između Zvečana i

Kačanika, široka 10-15 km, a površine 950 km2. Rijeke: Topluga (ulijeva se u Bijeli

Drim), Nerodimka. 3. Transilvanska kotlina – ravničarsko područje u rumunjskoj

pokrajini Transilvaniji, između rijeka Somesa i Moriša Okružena je gorskim lancima:

Bihor, Karpati, Transilvanske Alpe. Glavne ratarske kulture: krumpir, kukuruz, pšenica.

U ovom prostoru javljaju se i posljedni ostatci europskih pustinja: Deliblatska i

Subotička pješčara. Deliblatska pješčara: SI dio Srbije, južni Banat, površina 380 km2,

geomorfološki i biogeografski ekološki fenomen. Subotičko-horgoška pješčara: S dio

Bačke, površina 250 km2, dijeli se na Subotči šumu i Selevenjske pustare.

Hidrologija

Vode ove regije otječu u 4 sliva: Jadranski, Jonski, Egejski (sva tri spadaju u

mediteranski sliv) i Crnomorski. 1. Jadranski sliv – usko i periferno položeno razvođe u

zapadnom dijelu regije. Najveće rijeke: Neretva, Krka, Zrmanja, Zeta i Borana. 2. Sliv

Jonskog mora – Brojem tokova i površinom, ovaj sliv je najmanji. Najveća rijeka je

Drim. 3. Sliv Egejskog mora – Okosnica ovog sliva su rijeke Vardar, Struma i Marica.

Važnost ovih rijeka je u njihovoj plovnosti, hidroenergetskom potencijalu i

poljoprivednoj eksploataciji. 4. Sliv Crnog mora – Dominacija ovog sliva je u

sjevernom dijelu regije. Njemu vode odnosi Dunav s pritokama Mureš, Sava, Drava,

Tisa i Prut.

Jezera – Jezera ove regije su različitog postanka: tektonska, ledenjačka i

umjetna.

Klimatski tipovi na području JIE

Suhe klime (B): BSk- stepska hladna klima.

Umjereno tople kišne klime (C): Cfa – umjereno topla vlažna klima s vrućim

ljetom, bez sušnog razdoblja; Cfb – umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom, bez

suhog razdoblja; Csa – sredozemna klima sa suhim vrućim ljetom i blagom vlažnom

zimom; Csb – sredozemna klima s toplim ljetom i blagom vlažnom zimom:

Snježno-šumske (borealne) klime (D): Dfa – vlažna borealna klima s vrućim

ljetom; Dfb – vlažna borealna klima s toplim ljetom; Dfc – Vlažna borealna klima s

vlažnim ljetom; Dsa – snježno-šumska klima sa suhim i vrućim ljetom.

Snježne klime (E): ET – klima tundre s malo padalina.

Srednje godišnje količine padalina u Europi – Opadanje količine padalina

karakteristično je po pravcima od SZ ka I i s obala Jadranskog mora ka SI.

Biogeografske regije u JIE:

mediteranska, alpska, kontinentalna, stepska, srnomorksa, panonska

Tla JIE

Kisela smeđa tla, crnica, smeđa tla, mediteranska smeđa tla i crvenica (Terra

rossa), tamnoglinovita smeđa tla, rendzine i krečnjačka tla, aluvijalna tla.

Stanovništvo

Najnaseljenija područja su JI dijela Panonska nizine, doline velikih rijeka

Dunava, Tise, Save, Morave, Vardara, Marice i Neretve.

Najveći prirodni priraštaj imaju Albanija i Makedonija, dok je najniži priraštaj u

Bugarskoj.

Naselja pokazuju odlike slabo urbanizirane regije. Regija s najnižim stupnjem

urbanizacije (Hrvatska i Makedoina imaju najveći stupanj, dok BiH, Kosovo i Srbija

imju najmanji). Stanovništvo živi uglavnom na selima, koja po tipu pripadaju

raštrkanim i ušorenim oblicima. U nizinama su naselja postavljena nizno uz prometnice,

u brdskim područjima su to sela na južnim pristrancima, a u planinskim dijelovima sela

razbijenog tipa. Gradska su naesalj nodalno-funkcionalni centri nastali obično na ušću

dviju rijeka (Beograd na ušću Save i Dunava).

Pakt stabilnosti JIE: Promoviran od strane EU u Kolnu 1999. s ciljem dugoročne

strategije sprječavanja krize. Članice: Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska,

Makedonija, Moldavija, Rumunjska, Srbija + 17 članica EU, G-8, Vijeće Europe,

Europska komisija, OESS.

Inicijativa za suradnju (SECI): Pokrenuta 1995. u Beču. Članice: Albanija, BiH,

Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Rumunjska,

Srbija, Slovenija i Turska.

Partnerstvo za mir: Političko-vojni program NATO saveza usmjeren ka stvaranju

povjerenja između članica NATO-a i drugih zemalja Europe. Osnovan 1994. Članice:

BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Moldavija.

CEFTA: Ugovor o slobodnoj trgovini, osnovan 1991. u Poljskoj. Članice:

Albanija, BiH, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Moldavija, Kosovo.

Jadransko-Jonska inicijativa: Osnovan 2000. Članice: BiH, Srbija, Crna Gora,

Albanija, Italija, Grčka, Slovenija.