View
274
Download
19
Category
Preview:
DESCRIPTION
Kao osnova za izradu publikacije "Kostanjica - prirodno i kulturno nasljedje" korišćena je „Studija zaštite graditeljskog nasljeđa Kostanjice“. Studija, čiji je naručilac bila Opština Kotor, rađena je za potrebe Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice. Nosilac izrade studije je Arhitektonski fakultet u Podgorici.Tokom rada na pripremi studije prikupljen je i obrađen veoma zanimljiv materijal o ovom do sada malo proučavanom naselju Boke Kotorske. Smatrajući da sadržaj ove zanimljive studije ne treba da ostane dostupan samo malom broju stručnjaka koji realizuju urbanistički projekat Kostanjice, željeli smo da putem publikacije promovišemo vrijednosti i kulturni pejzaž Kostanjice široj javnosti.
Citation preview
Kost
anjic
a
Izdavači: EXPEDITIO
Arhitektonski fakultet u Podgorici
Kao osnova za ovu publikaciju korišćena je „Studija zaštite
graditeljskog nasljeđa Kostanjice“ čiji je obrađivač Arhitektonski
fakultet u Podgorici, a koja je rađena za potrebe Izmjena i
dopuna Detaljnog urbanističkog projekta Kostanjice.
Autori/ke: dr Ilija Lalošević
Aleksandra Kapetanović
Biljana Gligorić
Jelena Franović
Fotografije i crteži:EXPEDITIO, Radni tim
Dizajn:EXPEDITIO
Donatori:Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine
Rockefeller Brothers Fund
Štampa:Studio Mouse, Podgorica
Tiraž:500 primjeraka
© 2009 EXPEDITIO www.expeditio.org
Sadržaj
Polazište 3
Kostanjica - uvod 4
Prirodni uslovi i pejzažne karakteristike 5Formiranje i razvoj naselja 7
Kulturni pejzaž 13
Šuma kestena i lovora 14
Terasasti vrtovi 14
Mreža starih pješačkih staza 15
Grupacije kuća tradicionalne arhitekture 15
Obala 16
Elementi parternog uređenja 17
Zelenilo 17
Voda 19
Vizure, sagledavanja 20
Graditeljsko nasljeđe 21
Grupacije tradicionalne arhitekture 22
Karakteristike stambene arhitekture 24
Materijali i konstrukcije 25
Enterijeri i eksterijeri 28
Upotreba tradicionalnih materijala 29
Pojedinačni objekti i grupacije 31
Sakralna arhitektura 32
Crkva Sv. Ivana 32
Crkva Sv. Gospođe 33
Stambena arhitektura 34
Stambene cjeline Todorovića, Banovina 34
Grupacija Brković, Banovina 35
Grupacija Vulović 36
Stambena cjelina Dabovića, Knez Bogdan 37
Stambena cjelina Dabovića, Na Pristan 38
Kuća kap. Bogdana Dabovića 38
Grupacija Dabovića 39
„Turska kuća” 40
Kuće Dabovića, Matovina 41
Kuća Todorović 42
„Ćuzova kuća” 43
Kuća Đučića 43
Čelina 44
Gornja Kostanjica - Selo 45
Arheološki lokalitet 46
Izvori, bibliografija 47
Mapa Kostanjice 48
�
�
Kost
anjic
a
Kao osnova za publikaciju korišćena je „Studija zaštite
graditeljskog nasljeđa Kostanjice“. Studija, čiji je naručilac
bila Opština Kotor, rađena je za potrebe Izmjena i dopuna
Detaljnog urbanističkog plana Kostanjice.
Nosilac izrade studije je Arhitektonski fakultet u
Podgorici. Rukovodilac radnog tima bio je Doc. dr Ilija
Lalošević, dipl. inž. arh, konzervator-savjetnik, a saradnice
Aleksandra Kapetanović, dipl. inž. arh, konzervatorka i
Biljana Gligorić, dipl. inž. arh. iz NVO EXPEDITIO i Jelena
Franović, dipl. inž. pejzaž. arh.
Tokom rada na pripremi „Studije zaštite graditeljskog
nasljeđa Kostanjice“ prikupljen je i obrađen veoma
zanimljiv materijal o ovom do sada malo proučavanom
naselju Boke Kotorske. Smatrajući da sadržaj ove
zanimljive studije ne treba da ostane dostupan samo
malom broju stručnjaka koji realizuju urbanistički
projekat Kostanjice, željeli smo da putem publikacije
promovišemo vrijednosti i kulturni pejzaž Kostanjice široj
javnosti.
Projektom „Kostanjica - Promovisanje pejzaža (prirodnog
i kulturnog nasljeđa) Boke Kotorske“ EXPEDITIO je
aplicirao na konkursu Ministarstva turizma i zaštite
životne sredine za raspodjelu sredstava nevladinim
organizacijama za 2008. godinu, na kome je odobren dio
sredstava. Ostatak sredstava obezbijedio je Rockefeller
Brothers Fond u okviru trogodišnjeg projekta za jačanje
institucionalnog kapaciteta EXPEDITIO i dalji aktivan
doprinost sprovođenju Strategije održivog razvoja Crne
Gore.
PolazišteU izuzetnim prirodnim uslovima Bokokotorskog
zaliva, zahvaljujući njegovom geografskom položaju
i pod uticajem istorijskih tokova, ljudska ruka je u
kontinuitetu stvarala svojevrsna kulturna dobra,
uklapajući ih sa izuzetnim senzibilitetom u prirodu
rubom Zaliva. Na taj način stvorena je harmonična simbioza prirode i graditeljskog nasljeđa – jedinstveni kulturni pejzaž. Upravo zbog izuzetne
univerzalne vrijednosti tog kulturnog pejzaža
područje Kotora je upisano na Listu svjetskog nasljeđa.
Kao polazište za Studiju graditeljskog nasljeđa
Kostanjice korišteni su savremeni međunarodni
principi i smjernice na polju zaštite kulturnog
nasljeđa, gdje se pod proširenim pojmom kulturnog
i graditeljskog nasljeđa ne podrazumijevaju samo
pojedinačni objekti, već i urbane i ruralne cjeline i
kompletan predio - kulturni pejzaž koji odražava
međusobno dejstvo ljudi i prirode u sprezi sa
nematerijalnim nasljeđem.
Polazeći od tog proširenog poimanja koncepta
nasljeđa proizilazi da i „zaštita i obnova naselja
podrazumijeva ispitivanje prirodnih resursa i načina
života koji oni nude. U fizičkom smislu ona mora da
vodi računa o građevinskom fondu koji predstavlja
dio kulturnog nasljeđa, ali svoj glavni oslonac mora
da nađe u istraživanju i obnovi kulturnog predjela koji
podrazumijeva skup antropogenih promjena okoline i,
u odnosu na naselje i kuću, je tvorevina višeg reda. Tek
dovođenjem kulturnog predjela u vezu sa prirodnom
podlogom i analizom njegovih transformacija kroz
istoriju moguće je na pravi način ocijeniti značaj
svekolikog nasljeđa i uključiti ga u savremeni život.”
Osnovna jedinica posmatranja u analizi prostora
nije samo graditeljsko nasljeđe i naselje nego je
to i njegova neposredna okolina, kao i cjelokupna
teritorija koja naselju pripada i koja je pod njegovim
uticajem. Polazi se od prirodnih predispozicija terena
i karakteristika ekosistema i graditeljsko nasljeđe se
posmatra kao cjelovit sistem i dio ukupnog kulturnog
pejzaža u kome pojedinačne građevine pripadaju
cjelini višeg reda.
Nekontrolisan i neadekvatan razvoj može dovesti
do trajnog gubitka vrijednosti, ne samo Kostanjice,
već i cijelog UNESCO-vog područja. Iz tog razloga
neophodno je integrisati principe zaštite kulturnog
pejzaža u politike razvoja i proces planiranja.
�
�
Kost
anjic
a
i lovora, kaskadni terasasti vrtovi sa obradivim
površinama i voćnjacima (na kojima su se još u 15.
vijeku nalazili vinogradi opatije Sv. Đorđa i peraških
porodica) i grupacije tradicionalne arhitekture
utkane u ovaj pejzaž. Ovakav karakterističan kulturni
pejzaž predstavlja identitet Kostanjice, i doprinosi
raznolikosti i bogatstvu područja Boke.
Prirodni uslovi i pejzažne karakteristike
spuštaju prema obali, širina primorja varira. Najveća
je na njegovim krajnjim dijelovima, u područjima
Boke Kotorske i Ulcinja, gdje dostiže oko 10 km, dok
u središnjem dijelu, na potezu od Budve do Barskog
polja, ne prelazi 2 km.
Boka Kotorska se sastoji od više suženja i proširenja.
Od ulaznih vrata, između poluostrva Luštice i Rta
Oštro, širine 1500 do 2950 m, pa do Kotora, ređaju
se Hercegnovski zaliv, Kumborski tjesnac, Tivatski
zaliv, tjesnac Verige (širok 340 m), Morinjsko-risanski
i Kotorski zaliv. Dva uporedna brdska niza, koja se
pružaju između mora i visokog planinskog zaleđa,
čine poluostrvo Luštica (585 m) i njen nastavak, preko
ulaza u Boku - Oštro (65 m) i Kobila (454 m). Izgrađeni
su pretežno od krečnjaka i dolomita gornje krede, kao
i Vrmac (712 m).
Naselje Kostanjica smješteno je na padinama
koje predstavljaju nastavak Vrmca, sa druge strane
tjesnaca Verige – u području Devesilja (775 m). One
su izgrađene od mezozojskih krečnjaka, rožnaca,
breča i dolomita. Obale Zaliva izgrađene od krečnjaka
su strme, a one izgrađene od fliša, blago nagnute,
postepeno tonu pod more. Dno Zaliva, pretežno na
dubini 30-40 m, nagnuto je prema izlazu na otvoreno
more. Složeni oblik zaliva Boke Kotorske formiran je
vjerovatno u miocenu i pliocenu, kada je ovdje bilo
kopno, denudacijom i fluvijalnom erozijom na flišu,
a intenzivnim korozionim procesima na dodiru fliša
i krečnjaka, jer je tek poslije pleistocena morski nivo
porastao oko 100 m.
Naselje Kostanjica nalazi se u Bokokotorskom zalivu i
ime je dobilo po šumama kestena tj. „kostanja“, kako
se na lokalnom dijalektu kesten naziva.
Kostanjica Kostanjica se nalazi u okviru Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koje je od 1979. godine
upisano na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljeđa.
Najveća vrijednost Kostanjice jeste njen sačuvani kulturni pejzaž koji čine jedinstvena šuma kestena
Crnogorsko primorje se prostire podnožjem visokih
planinskih masiva Orjena (1895 m), Lovćena (1749 m),
Sutormana (1175 m) i Rumije (1595 m), od Sutorine,
zapadno od Herceg Novog, do rijeke Bojane. Zbog
blizine planinskog vijenca, čije se strane strmo
�
�
Kost
anjic
a
Pejzaž Bokokotorskog zaliva je, s obzirom na
reprezentativnost i impresivnost pejzaža u cjelini,
izdvojen kao jedinstvni pejzažni tip. Tu se cjelokupni
prostor, sa neposrednim zaleđem, odlikuje izrazitim,
jasno uočljivim strukturnim elementima koji mu daju
poseban pejzažni identitet. Specifične i raznolike
prirodne vrijednosti (orografske karakteristike,
karakteristike autohtone vegetacije) i vrijedno
graditeljsko naslijeđe međusobno se prožimaju, uz
obilje detalja (alohtona flora), čineći jedinstvenu -
harmoničnu cjelinu.
Područje Kostanjice pripada eumediteranskom tipu
pejzaža. Kostanjica je pretežno prekrivena kestenovim
šumama. One se pružaju od obale, pa do oko 200
m nadmorske visine. S obzirom na specifične crte
kestenovih šuma Boke Kotorske, a koje se odnose
na njihov mezofilniji i skiofilniji karakter i izrazito
učešće zimzelenih elemenata, one su označene kao
asocijacija Lauro–Castanetum sativae (asocijacija
lovora i kestena). Ove šume, kao i cijela Kostanjica
se nalaze na padinama eksponiranim sjeveru. Nagib
terena se kreće od 10° do 45°, što utiče na smanjenje
insolacije i ublažavanje ljetne suše. Prvi, najviši sprat
asocijacije Lauro–Castanetum sativae, izgrađen je od
vrste Castanea sativa (kesten), koja je prema tome i
edifikator zajednice. U prvom spratu je vidno učešće i
Hedere helix (bršljan). Drugi sprat pripada žbunovima
sa preko 20 vrsta. Najvažnije biljke u njemu su Fraxinus
ornus (jasen), Laurus nobilis (lovor), Juniperus oxicedrus
(kleka) itd. Sprat zeljastih biljaka je izgrađen od niza
zimzelenih, listopadnih, zeljastih i drvenastih biljaka.
Značajnije su Ruscus aculeatus (veprovina), Hedera
helix (bršljan), Dactylis glomerata (trava ježevica), Rosa
sempervirens (ruža), Asparagus acutifolius (šparoga).
U donjoj zoni Kostanjice, uz morsku obalu, teren koji
se kultivisao oformljen je u obliku terasastih vrtova sa
podzidima. U ovoj zoni nalaze se bogati zasadi agruma,
masline, kamelije, mimoze, bogumile, hortenzije,
protkani elementima tradicionalnog uređenja terena i
arhitekture. Naselje Kostanjica čine odvojene grupacije
kuća utkane u ovaj pejzaž. One prate konfiguraciju
terena i nalaze se u gornjoj i obalnoj zoni.
Formiranje i razvoj naseljaNa osnovu slojeva graditeljskog nasljeđa može se sagledati, kao i dalje istraživati, kontinuitet razvoja ovog područja od antičkog perioda, kada je u jednom dijelu Kostanjice postojala stambena cjelina ili čak moguće i naselje; preko perioda u kome su se na području Kostanjice nalazili značajni vinogradi i posjedi opatije Sv. Đorđa i peraških porodica; turskog perioda, u kome nastaju utvrđene turske kuće na obali i kula u gornjem selu; mletačkog perioda, kada dolazi do najvećeg razvoja naselja i izgradnje stambenih grupacija uz obalu; austrougarskog perioda, u kome nastaju veliki infrastrukturni zahvati kao što je probijanje obalnog puta i gradnja velike bistijerne, i na kraju savremenog doba koje karakteriše ubrzani razvoj.
Najstariji rekognoscirani tragovi naselja Kostanjice
mogu se vezati za nedavno pronađene arheološke
nalaze u blizini ušća Morinjske rijeke. Radi se o
arheološkim ostacima mozaičkog poda građevine iz
antičkog perioda u blizini magistralnog puta Risan-
Herceg Novi, na lokalitetu Naluka, koji svjedoče
o kontinuitetu naselja na ovom prostoru, počev
od antike do danas. Nažalost, dio ovog nalaza
nesumnjivo je svojevremeno narušen prolaskom
saobraćajnice.
Nedavno otkriveni mozaik ukazuje na mogućnost
većeg antičkog naselja na ovom području o čemu
je i ranije bilo izvjesnih pretpostavki koje bi trebalo
arheološki provjeriti, pogotovo kada se ima na
umu blizina antičkog grada Risna. Dio obale gdje je
pronađen mozaik mogao je predstavljati posjed sa
stambenim zgradama na veoma pogodnoj lokaciji,
s obzirom na izvore slatke vode u Morinjskoj rijeci i
obradivo polje na njenom ušću.
Kostanjica je u srednjem vijeku, po svemu sudeći,
predstavljala više privredno nego stambeno
područje. Benediktinski manastir iz 9. vijeka na ostrvu Sv. Đorđe, između Perasta i Kostanjice, imao
je brojne posjede u okolini, te je gotovo izvjesno da
su se i na području Kostanjice od najstarijih vremena nalazila manastirska imanja.
Na osnovu sačuvanih izvora sa sigurnošću se
može utvrditi da se u Kostanjici u 15. vijeku nalaze
vinogradi, koji su u posjedu peraških porodica i opatije Sv. Đorđa. Novak Dobriković iz Perasta daje
�
�
Kost
anjic
a
još 1440. godine opatiji Sv. Đorđa cijelo svoje imanje:
uz kuću s vrtovima u Perastu i zemljište s kestenjikom i
vinograd u Stolivu, daje i vinograd u Kostanjici .
U 15. vijeku Peraštani grade crkvu Gospe od
Škrpjela na vještačkom ostrvu, koja postaje jedno
od navažnijih svetilišta u Boki. Peraštani su ovu
crkvu ne samo sagradili, već je i održavali novcem
i opskrbljavali svojim vlastitim dobrima. Tako se
svetilištu daruju i zemlje i kuće, koje su Peraštani imali
u mnogim djelovima Boke, pa i u Kostanjici. Početkom
17. vijeka svetilište Gospe od Škrpjela imalo je posjede u Kostanjici na mjestu Oštri Kami . I danas se sačuvao
naziv lokaliteta „Gospino“ koji se nalazi u istočnom
dijelu Kostanjice, u blizini „Turskih Veriga“, a koji je kao
takav i naznačen na katastarskim planovima iz 30-ih
godina 19. vijeka i sa početka 20. vijeka.
Stanovanje kmetovskih i zemljoradničkih porodica bilo je zastupljeno u gornjim dijelovima naselja, u
brdu, dok su se na obali, zbog nesigurnih vremena, uglavnom nalazili ekonomski i pomoćni objekti vezani za obradu zemlje i ribarstvo. Ova situacija
se zadržala praktično sve do konačnog oslobođenja
ovih dijelova od Turaka u periodu od 1684. do 1687.
godine. O postojanju i razvoju ovog gornjeg dijela
Kostanjice govore kako ostaci graditeljskog nasljeđa
u toj zoni tako i podaci sa starih katastarskih
planova. Centralna grupacija u gornjem dijelu Kostanjice bila je „Selo“, u kojoj su se po predanju
mještana u kasnijem periodu nalazile škola i pekara.
Uz Selo, na otprilike istoj nadmorskoj visini od oko
100 m, nalazile su se i grupacije Čelina, Kralješnica,
Todorović, kao i grupacija Brković koja se nalazi još
visočije .
Nijesu nam poznati sakralni objekti ovog područja
iz starijeg perioda. Stanovništvo Kostanjice je u
to vrijeme svoje vjerske potrebe zadovoljavalo u
dvijema crkvama u Morinju, crkvi sv. Tripuna na obali
i crkvi sv. Jovana na Svrčku, koje su, po svemu sudeći,
imale srednjovjekovno porijeklo. Starija crkva sv.
Jovana na Svrčku je vjerovatno podignuta u 14. vijeku
a porušena u zemljotresu 1667. godine. Današnja
crkva Sv. Jovana odignuta je početkom 18. vijeka i čini
se da je znatno manjih gabarita od starije, što ide u
prilog činjenici da je starija crkva bila saborna i služila
vjernicima šireg područja, pa i Kostanjice, o čemu
ima indicija u literaturi. Crkva sv. Tripuna je izvorno
bila veoma mala građevina i ona je svojevremeno
ustupljena katoličkom življu Kostanjice.
Uslovi za zadovoljavanje vjerskih potreba u samoj
Kostanjici stekli su se relativno kasno. Crkva sv.
Ivana Krstitelja u Kostanjici sagrađena je u 19.
vijeku. Nakićenović za godinu izgradnje navodi
1851, a Milinović gradnju vezuje za drugu polovinu
19. vijeka i graditelje braću Đuriće iz Mokrina.
Pravoslavna crkva izgrađena je još kasnije. Po
navodima Milinovića, kompleks crkve Sv. Gospođe
sagrađen je 1925. godine, a groblje prethodne 1924.
godine. Oba sakralna kompleksa posjeduju značajne
ambijentalne, ali relativno skromne spomeničke
vrijednosti.
Vrijeme pretežno turske vlasti u Kostanjici traje dva
vijeka, od pada Herceg Novog i Risna 1483. godine, do oslobođenja Risna od Turaka 1684. godine,
kada počinje mletački period. Arhitektura turskog
perioda nije do sada bila predmet posebne pažnje,
iako postoji jaka lokalna tradicija o turskim kućama i
čardacima (kule).
Kompleks zemljišta kakvo je polje na ušču Morinjske
rijeke moralo je biti korišćeno u turskom feudalnom
sistemu. Osnovni preduslov za formiranje i
funkcionisanje naselja otomanskog perioda bilo
je prisustvo tekuće vode, koji je u slučaju Morinja i
Kostanjice (makar njenog dijela uz Morinjsku rijeku)
svakako bio kvalitetno zadovoljen.
Sačuvalo se lokalno predanje da su na prostoru
Kostanjice postojale „četiri velike i utvrđene turske
kuće, a peta utvrđena kula bila je u vrh kostanjičkog
sela“. Pretpostavlja se da su ove utvrđene turske
kuće koje su se nalazile u obalnom dijelu i kula
u gornjem kostanjičkom selu bile povezane sa
turskim utvrđenjem na Verigama, formirajući tako
odbrambeni sistem. Turski vojnici i glavari su dobijali
bolja imanja i kuće, ili gradili nove na strateški, ali i za
stanovanje, pogodnim lokacijama na morskoj obali.
Kao turske kuće u Kostanjici prepoznate su „Ćuzova
kula“ u Naluci, kuća Todorovića, „turska kuća“ i kuća
na Banovini. Po predanju, prostrana „Ćuzova kula“u
Naluci pripadala je turskom čobaninu iz okoline
Trebinja, koji ju je sagradio zahvaljujući nađenom
blagu. U blizini kuće Todorovića su dva lokaliteta
„Raka“ i „Begov kamen“ za koje se vezuju legende o
sukobu lokalnog stanovništva sa Turcima. U blizini
ove kuće, po predanju, pronanađen je i tunel koji je
10
11
Kost
anjic
a
imao odbrambenu funkciju, a koji se vezuje za turski
period. Kuća koja je danas u Kostanjici poznata kao
„turska kuća“ ima sačuvan opus, karakterističan
za lokalno tursko graditeljstvo, koji se odlikuje
priklesanim nepravilnim kamenim blokovima,
lošim slogom i drugim nepravilnostima zidanja. Na
Banovini se, po predanju, nalazila četvrta turska
kuća, koja je pripadala Turčinu Šarku Baliji, koji
je poginuo u blizini kuće u sukobu sa peraškim
hajducima.
Moguće je i da u okviru drugih kompleksa na obali
i u zaleđu postoje arhitektonski oblici iz turskog
vremena, naročito karakteristične turske kule
(čardaci), jednoćelijske građevine pravougaone
osnove, sa rezervoarom za vodu (bistijernom) u
prizemlju ili neposrednoj blizini kule.
Vrijeme mletačke vlasti u Kostanjici obuhvata
period od 1684. do 1797. godine, iako je
vjerovatno da su neki njeni djelovi, posebno
strateški značajno područje Veriga, a možda i posjedi
opatije sv. Đorđa, i u toku turskog perioda u kraćim
ili dužim periodima pripadali Veneciji. Poznato je da
je to vrijeme intenzivnog naseljavanja ovih krajeva,
porodicama iz Crne Gore i Hercegovine.
Za njihove zasluge prilikom oslobađanja sjevernog
dijela Boke (od Risna do Herceg Novog) Mletačka
republika dodjeljuje Peraštanima posjede u tom
području, uključujući i Kostanjicu. Peraštani su imali
imanja u priobalnom dijelu Kostanjice, kao i na brdu,
koja su uglavnom pripadali peraškoj crkvi Sv. Krsta.
Mletački period karakteriše opšti privredni uspon,
zasnovan na razvoju pomorstva i trgovine, i
zahvaljujući kojem se i Kostanjica ubrzano razvija.
Pored gradnje po zatečenoj matrici u višim zonama,
za ovaj period je karakterističan značajniji razvoj dijela naselja na obali. Razvijaju se grupacije kuća
u centralnoj zoni Kostanjice, kao što su Vulović i
Todorović, bliže obali u odnosu na već postojeće u
gornjoj zoni. Uz samu obalu razvijaju se grupacije
Dabovića, Banovina i „Knez Bogdan“ .
Pogodnosti Kostanjice za razvoj poljoprivrede su se
koristile za gajenje maslina, vinove loze, agruma i
drugog raznovrsnog voća. Naročito intenzivno bilo je
gajenje kestena (lokalno „kostanj“) čiji su se plodovi
skupljali i prodavali, a izuzetno kvalitetno drvo
koristilo u graditeljstvu.
Za vrijeme francuske i austrougarske vladavine Bokom, Kostanjica se nalazi u okviru Peraške opštine.
Katastarski plan iz 1837. godine prikazuje većinu
1�
1�
Kost
anjic
a
Kostanjica predstavlja ambijentalno naselje
u autentičnom pejzažu. Grupacije kuća prate
konfiguraciju terena i nalaze se na prostoru koji je
oformljen u obliku terasastih vrtova sa podzidima.
Na ovom prostoru su očuvani detalji tradicionalnog
uređenja terena i arhitekture (stepenice, podzidi,
međe, bunari, bistijerne), sa bogatim zasadima
agruma, masline, kamelije, mimoze, bogumile,
hortenzije.
Značajan kvalitet Kostanjice jeste njen pejzaž u kojem
se prožimaju oblici iskonske samonikle prirode i
„kulturni pejzaž“ kao rezultat viševjekovnih ljudskih
aktivnosti.
Klimatski uslovi i sjeverna ekspozicija utiču na
plodnost zemljišta, što doprinosi da u Kostanjici
postoji veliki asortiman biljaka. Još od srednjeg
vijeka na području Kostanjice nalazili su se vinogradi,
maslinjaci i dr. opatije Sv. Đorđa i kasnije posjedi
peraških porodica, što govori, prije svega, o
prirodnim vrijednostima i potencijalima prostora
Kostanjice.
Prirodne vrijednosti Kostanjice predstavljaju i njen
najveći potencijal. One su i bile razlog specifičnog
korišćenja terena (vinogradi, voćnjaci, ...) i razvoja
naselja, koji su uticali da se oformi specifičan kulturni pejzaž. Specifično korišćenje zemljišta tokom vijekova
oblikovalo je kulturni pejzaž čiji su najvrijedniji slojevi:
• Šuma kestena i lovora, kroz koju prolazi mreža
starih pješačkih staza i nalaze se pomoćni objekti u
suvozidu
• Terasasti vrtovi sa obradivim površinama i
voćnjacima, sa podzidima od lokalnog kamena
• Mreža starih pješačkih staza
• Obala sa pristaništima i mandraćima
• Grupacije kuća tradicionalne arhitekture u obalnoj i
gornjoj zoni
• Elementi uređenja terena (popločanje, podzidi,
stepeništa, pergola sa lozom - „odrina”, kamena
klupa - „pižuo”)
• Tradicionalno zelenilo u vrtovima i dvorištima
(agrumi, maslina, loza, cvijeće, ...)
• Elementi tradicionalnog načina snabdijevanja
vodom (rezervoar za kišnicu -„bistijerna”, bunar -
„počuo”)
Ovakav karakterističan kulturni pejzaž predstavlja
identitet Kostanjice, i doprinosi raznolikosti i
bogatstvu područja Boke.
Kulturni pejzažkuća koje i sada postoje. Kako period od pada
Mletačke republike (1797) do tridesetih godina 19.
vijeka nije bio društveno i ekonomski povoljan,
teško da je tokom njega moglo doći do značajnije
graditeljske djelatnosti. Tako posredno zaključujemo
da su pomenute građevine uglavnom nastale
u mletačkom periodu, što treba ispitati putem
detaljnijih istraživanja, snimanja i analiza, mada su ove
analize otežane odsustvom istorijske dokumentacije i
stilskih elemenata na fasadama.
Važan izvor za proučavanje razvoja Kostanjice
predstavljaju indikacione skice (rađene kao osnove
za katastarske planove) iz prve polovine 19. vijeka.
Te indikacione skice, koje su rađene najvjerovatnije
1837. godine, prikazuju stanje koje je naslijeđeno iz
mletačkog, pa i turskog i srednjovjekovnog vremena
i obuhvata prve decenije austrijske vlasti, koje nisu
donijele bitnije graditeljske intervencije. Sljedeći
važan dokument je katastarski plan rađen 1901. godine, u kome su unijete promjene nastale od 1837.
godine, kao i relevantne planirane intervencije, u
prvom redu trasa priobalnog austrougarskog puta.
Upoređivanjem podataka sa indikacionih skica iz prve
polovine 19. vijeka i katastarskih planova sa početka
20. vijeka sa postojećom situacijom na terenu može
se zaključiti kako se odvijao razvoj Kostanjice tokom
posljednja dva vijeka. Značajno je napomenuti da
su, neodvojivo od same arhitekture i urbanističke
matrice u strukturi naselja, veoma važni prikazi
slobodnih prostora: dvorišta, vrtovi, obradiva imanja,
terasaste parcele i dr, što predstavlja komponente
novoustanovljenog termina „kulturni pejzaž“.
Kao i kod drugih priobalnih naselja Boke Kotorske,
velike promjene u strukturi Kostanjice dešavaju se
početkom 20. vijeka kada se na obali trasira nova
kolska saobraćajnica. Njome je poremećen autentični
odnos naselja prema moru, koje je do tada bilo glavna
saobraćajnica.
Tokom 20. vijeka došlo je do raseljavanja stanovnika
i to u nekoliko navrata. Nakon propasti bokeškog
pomorstva velika ekonomska kriza uzrokovala je
masovno iseljavanje u Ameriku početkom vijeka.
Izvjesno poboljšanje ekonomske situacije između
dva rata nastupilo je intenzivnijim zapošljavanjem
u Tivatskom arsenalu. U pogledu migracija Drugi
svjetski rat predstavlja svojevrsnu prekretnicu,
jer izaziva promjene koje stanovnike Kostanjice
usmjeravaju ka većim centrima, kako u okviru Boke
Kotorske (Tivat, Kotor, Herceg Novi), tako i šire.
1�
1�
Kost
anjic
a
Šuma kestena i lovora
U gornjoj zoni Kostanjice pruža se šuma kestena
i lovora. Iako je ovo zona posebnih prirodnih
vrijednosti, ona ne predstavlja primjer netaknute
prirode. Šuma je takođe bila izložena uticajima
čovjekovih aktivnosti, prije svega jer se intenzivno koristila – plodovi kestena su se sakupljali, lovorovo
lišće se bralo, a kestenovo drvo se koristilo za izradu
međuspratnih konstrukcija, okvira vrata i prozora,
stolarije. Takođe, kroz zonu šume su protkani i
konkretni graditeljski slojevi: mreža starih pješačkih staza, pojedinačni pomoćni objekti kao i pojedine grupacije kuća. Šuma se u određenim zonama
prožima sa terasastim obradivim parcelama.
Terasasti vrtovi
Dio Kostanjice između šume i obale čini plodni teren
u nagibu koji je formiran u obliku karakterističnih kaskadnih terasastih vrtova sa kamenim podzidima.
To je obradivo zemljište na kojem se nalaze voćnjaci
i bašte.
Podzidi terasastih vrtova i ograde parcela (međe) su
rađeni od lokalnog kamena. Podzidi i međe su uvijek
rađeni u suvozidu, od grubo priklesanog kamena.
Za Kostanjicu je karakterističan pločasti kamen,
koji se pojavljuje još na samo par mjesta u Boki.
Mnogi podzidi i međe u Kostanjici su građeni od tog
pločastog kamena.
Mreža starih pješačkih staza
Na cijeloj teritoriji naselja Kostanjice, a posebno u
gornjoj zoni, kroz prodručje na kojem se nalaze šuma
kestena i lovora, kao i terasasti vrtovi sa obradivim
zemljištem i voćnjacima, prolazi mreža pješačkih staza. Ova mreža povezuje razdvojene grupacije
naselja, ili grupacije sa obradivim zemljištem i
šumom. Podužne staze prate izohipse terena, dok su
poprečne riješene u obliku stepeništa, koje je rađeno
od lokalnog kamena. Dio mreže je bila i staza koja se
pružala uz samu obalu, cijelom dužinom naselja. Na
trasi ove staze je početkom 20. vijeka izgrađen obalini
put, a kasnije i magistralni.
Grupacije kuća tradicionalne arhitekture
U pejzaž Kostanjice utkane su grupacije kuća
tradicionalne arhitekture.
Najstarije grupacije kuća nastale su u gornjoj zoni.
To su grupacije „Selo“, Čelina, Kralješnica i Todorović.
Grupacija Brković nalazi se još visočije od ovih
grupacija.
Kasnije su kuće počele da se grade bliže obali, tako da
u neposrednoj blizini obale postoje grupacije Vulović
i Todorović, a uz samu obalu grupacije Dabovića,
Banovina i „Knez Bogdan“.
1�
1�
Kost
anjic
a
Obala
Obalu Kostanjice karakterišu međusobno razdvojene
tradicionalne stambene cjeline između kojih se
nalaze širi neizgrađeni prostori. Kao neodvojivi dio
ovih tradicionalnih grupacija isped kuća su se gradila
pristaništa – „ponte“, koja su istovremeno služila i
kao zaklon za barke – „mandraći“. Uz ponte su često
i površine za izvlačenje barki – „tiraduri“. Prolaskom
obalnog puta početkom 20. vijeka, a kasnije i
magistralnog, mnoge ponte i mandraći su odsječeni
od grupacija kojima su pripadali. Uz ove manje ponte
i mandraće, koji su pripadali pojedinim porodicama
ili bratstvima, u Kostanjici se nalazi i veliko pristanište na lokalitetu „Na Pristan“ koje je vjerovatno bilo
glavno pristanište za Kostanjicu. Takođe, u blizini
ovog pristaništa, ispod crkve Sv. Ivana, je i veliko javno pristanište – „mulo“ koje je rađeno 50-ih
godina 20. vijeka.
Danas se u obalnom dijelu Kostanjice može
identifikovati više tradicionalnih oblika uređenja
prostora:
• Ponte i mandraći, ostali u sklopu stambenih cjelina
sa donje strane magistralnog puta
• Ponte i mandraći koji su ranije pripadali kućama koje
se sada nalaze sa gornje strane magistralnog puta
• Veliko pristanište na lokalitetu „Na Pristan“ koje je
bilo glavno pristanište za Kostanjicu
• Veliko javno pristanište – „mulo“ koje je rađeno 50-ih
godina 20. vijeka
• Pješčani djelovi obale – manje plaže
Elementi parternog uređenja
Dvorište je najčešće popločano kamenim pločama.
U nekim slučajevima to su fino klesane ploče i slog
sa pravilnim spojnicama ili su priklesane ploče
nepravilnog sloga. U 20. vijeku umjesto kamenih
ploča se često postavlja beton.
I drugi elementi dvorišta podzidi, ograde, stepenište rađeni su od kamena. To je uvijek lokalni, često
pločasti, kamen.
Ispred kuće, prislonjena uz glavnu fasadu, najčešće se
nalazi pergola sa lozom -„odrina”. Odrina je izvorno
bila rađena od kamenih stubova i/ili drvenih greda,
a u novije vrijeme od metalnih profila. Naslonjena
na kuću, odrina sa vinovom lozom ili nekom drugom
puzavicom (parthenocissus, bougainvillea, wisteria ...)
daje osjećaj udobnosti boravka u vanjskom prostoru,
u vrelim ljetnim danima. Jedan primjer sa drvenom
konstrukcijom još postoji sačuvan u Kostanjici.
Ispred kuće, uz glavnu fasadu, nalazi se često kamena
klupa („pižuo”). Nekada se i niži ogradni zidovi, npr.
oko bistijerne, koriste kao klupe.
Zelenilo
Sve do druge polovine 20. vijeka stanovnici Kostanjice
su živjeli u velikoj mjeri od uzgajanja i prodaje
kestena -„kostanja” (berba kestena je bila u periodu
1�
1�
Kost
anjic
a
od 5.oktobra do 5. novembra svake godine, i tada su
svi stanovnici učestvovali i išli „u kostanje”), masline,
lovorike, trešanja, agruma - narandži, limuna, duda
(„murve”).
Cvijeće u Kostanjici veoma dobro uspijeva. Kamelija
je ovdje donijeta iz Stoliva sredinom 20. vijeka, pa se
u mnogim dvorištima kostanjičkih kuća nalaze velika
i lijepa stabla kamelije. Neki mještani na terasastim
vrtovima imaju manje rasadnike za cvijeće.
Po priči mještana, u poređenju sa drugim mjestima u
Boki, voće iz Kostanjice najranije sazrijeva (npr. trešnje
iz Kostanjice su se pojavljivale već 1. maja na kotorskoj
pijaci).
U drugoj polovini 20. vijeka u Kostanjici je postojala
sušara, u kojoj je sušen list lovora za potrebe fabrike
„Ljekobilje” koja se nalazila u Risnu. I danas u
Kostanjici postoji manja, privatna mini-uljara u kojoj
se prerađuju list lovora, pelin i smilje za potrebe
farmaceutske industrije.
U Kostanjici je zelenilo tako orjentisano da se u
prednjem vrtu nalazi vinova loza kao pokrivač
pergole i dekorativne vrste cvijeća. U zadnjem vrtu su
stabla agruma, maslina itd.
Sadnja autohtonog zelenila ne ogleda se samo u
originalnosti, već i u isplativosti, uštedi pri održavanju
i edukativnosti, čime se od zaborava čuva nasljeđe
prošlih vremena.
Voda
U Kostanjici nema izvora osim Morinjske rijeke, tako
da se snabdijevanje vodom obezbjeđivalo preko
bunara ili bistijerni.
U obalnoj zoni Kostanjice na više mjesta postoje
bunari - „počuli”. Oni se nalaze ili u dvorištu ispred
kuće, ili su uz pješačku stazu koja je vodila do
određene visočije grupacije. Bunar ima grlo obzidano
kamenom.
Mnoge kuće u Kostanjici, posebno u centralnoj i
visočijim zonama, ali neke i u obalnoj zoni, imaju
posebno građene rezervoare za sakupljanje vode
kišnice - „bistijerne”. Bistijerne mogu da se grade:
• ispred kuće, ispod terasa čije površine služe
istovremeno i za sakupljanje vode
• pored kuće, kada površine iznad bistijerne služe
za sakupljanje vode, ali istovremeno i kao terasa
(postoji primjer u gornjoj zoni Kostanjice kada se uz
ovakvu bistijernu nalazi i pomoćni objekat pokriven
jednovodnim krovom sa kamenim pločama tako da
ta površina takođe služi za sakupljanje vode)
• iza kuće, kada se površina iznad bistijerne može
koristiti kao terasa i u ovom slučaju voda se sakuplja
sa te površine, kao i sa krova kuće
• ispod kuće, u okviru gabarita (direktno zahvatanje
vode iz prizemlja)
U centralnom dijelu Kostanjice, između obalnog puta
i crkve Sv. Ivana, nalazi se veliki rezervoar za vodu -
�0
�1
Kost
anjic
a
zajednička bistijerna, koja je izgrađena za vrijeme
austrougarske vladavine, vjerovatno početkom 20.
vijeka. Ova bistijerna sastoji se od tri velike površine
za sakupljanje vode, rezervoara ispod tih površina i
platoa sa česmom, do kojeg se dolazi stepeništem.
Vizure, sagledavanja
Ambijentalne i pejzažne vrijednosti Kostanjice su
značajne kako za samo naselje, kvalitet prostora i
kvalitet života u njemu, tako i za cijelo područje Boke
Kotorske tj. Kotorsko-Risanskog zaliva - područja od
izuzetne univerzalne vrijednosti koje se nalazi na
UNESCO-voj Listi svjetskog nasljeđa.
Karakteristične vizuelne, kao i prostorne, cjeline
Kostanjice su:
• Prirodni okvir šuma kestena i lovora
• Kulturni pejzaž koji čine terasasti vrtovi sa
vinogradima i voćnjacima
• Manje grupacije kuća od lokalnog kamena.
Kostanjica je, kao i druga naselja u Boki, izložena
sagledavanjima iz raznih pravaca i okolnih mjesta
na suprotnoj obali Zaliva, od Perasta do Risna.
Kostanjica predstavlja prirodni vizuelni okvir peraškim ostrvima Sv. Đorđe i Gospa od Škrpjela. Ova dva ostrva su među najvrijednijim kulturnim dobrima zaštićenog područja, i jedan od simbola Boke Kotorske. Iz tog razloga narušavanjem pejzažnih karakteristika Kostanjice ne bi se narušile samo njene vrijednosti već i jedna od najatraktivnijih vizura Boke.
I iz same Kostanjice se pruža jedna od ljepših
vizura Zaliva – pogled na grad Perast i ostrva Sv.
Đorđe i Gospa od Škrpjela u prvom planu i, kao
kontrast, masiv impresivnih Dobrotskih strana u
pozadini.
Graditeljsko nasljeđeKako sistematska arheološka istraživanja na prostoru
Kostanjice nisu rađena, ne možemo izvršiti prepozn-
avanje najstarijih faza graditeljstva na ovom prostoru.
Međutim, nedavni nalazi mozaičkog poda građevine
iz antičkog perioda govore o kontinuitetu naselja na ovom prostoru, i svjedoče da je on bio nastanjen još
od najstarijih vremena. Nalazi ukazuju na mogućnost antičkog naselja na ovom području, s obzirom na
blizina antičkog grada Risna, a dio obale gdje je
pronađen mozaik mogao je predstavljati posjed sa
stambenim zgradama.
Terasasti vrtovi spadaju u najstariji sloj kulturnog nasljeđa. Kako iz istorijskih izvora imamo podatke da
su se na području Kostanjice još u 15. vijeku nalazili
vinogradi, teren je vjerovatno još ranije bio kultivisan
i oformljen u obliku kaskadnih parcela sa podzidima
– terasastim vrtovima. Elementi kulturnog pejzaža
svjedočanstvo su istorije i čovjekove aktivnosti na
ovom prostoru.
Do ostataka srednjovjekovnih profanih građevina
moglo bi se doći putem istraživanja minornih
ostataka nekih starijih ruševina i lokaliteta. Ipak, kako
se ovdje radi o primitivnim stambenim objektima
zemljoradnika i stočara u tehnici suvomeđe, ne mogu
se očekivati ostaci arhitekture dovoljno karakteristični
da bi se izvršila makar i približna datacija. Stari
nazivi za pojedine dijelove naselja i toponimi mogu
pomoći da se makar u širokim grubim potezima
lociraju dijelovi prvobitnog sklopa, u prvom redu
zaseoci, kompleksi obradive zemlje, šuma, putevi i sl.
Zajednička karakteristika ovih naselja je da su u izboru
lokacije odbrambeni motivi imali izuzetnu ulogu.
Vremena opšte nesigurnosti, čiji je najznačajniji izvor
bila morska obala, prouzrokovala su izdignutije lokacije ovih grupacija nezaštićenih zidinama.
Razvoj grupacija profane arhitekture priobalnog dijela naselja vezan je za početak razvoja pomorstva
i trgovine nakon oslobođenja od Turaka krajem 17.
vijeka. Međutim, i u vrijeme turske vladavine na ovom
području postojale su utvrđene kuće na obali, kao i
u gornjoj zoni Kostanjice. Po sačuvanom predanju
u obalnom dijelu su postojale četiri kuće, koje se
mogu i rekognoscirati. Krajem 17. vijeka uz ove rijetke
starije „turske kuće” nastaje čitav niz kuća namijen-
jenih stanovanju i trgovini. Jedan broj ovih kuća pred-
stavljao je nadgradnju ranijih prizemnih pomoćnih
objekata i skladišta, što se može sagledati na njihovim
fasadama. U istom tradicionalnom graditeljskom
maniru nastajali su i objekti tokom 19. i početkom 20.
vijeka.
Zajednička svojstva svih ovih objekata su čvrstoća,
jednostavnost, funkcionalnost i utilitarnost svakog
elementa i cjeline. To su karakteristike kuća i bogati-
jih vlasnika, koji su imali mogućnosti i da ih stilski obli-
kuju, ali se radije zadržavao tradicionalni racionalni
koncept gradnje. Najveći broj starih stambenih zgrada
Kostanjice pripada tipu tradicionalne kamene kuće
kakva je podizana vjekovima bez većih promjena i
uglavnom bez stilskih elemenata.
��
��
Kost
anjic
a
U Kostanjici se mogu izdvojiti tri karakteristične zone
u kojima se javljaju stambene grupacije različitog
karaktera: obalna, centralna i gornja.
Primjeri stambene arhitekture koji se javljaju u ovim
zonama imaju mnoge zajedničke elemente, ali se po
određenim karakteristikama i razlikuju.
Obalna zona
Stambene cjeline koje se nalaze u obalnoj zoni imaju
sljedeće elemente:
- kuća, niz ili grupacija, u neposrednoj blizini obale
koja svojom orijentacijom prati liniju obale
- prednje popločano dvorište ispred kuće - avlija
- ponta sa mandraćem koja se nastavlja na dvorište
- kaskadni terasasti vrtovi sa obradivim površinama i
voćnjacima iza kuće, prema brdu.
Iza posjeda koji su pripadali jednoj stambenoj cjelini
nastavlja se ili druga grupacija tj. stambena cjelina,
ili šuma kestena, a ponegdje i stjenoviti teren koji je
korišćen za vađenje kamena („pentar”).
Prolaskom priobalne saobraćajnice početkom 20.
vijeka, a kasnije i magistralnog puta 60-ih godina
20. vijeka struktura tipične stambene cjeline je
izmijenjena. Danas razlikujemo više tipova:
a. Stambene cjeline kod kojih je kuća ostala sa donje
strane magistralnog puta. Njihove parcele se
danas sastoje od kuće, prednjeg dvorišta i ponte sa
mandraćem.
b. Stambene cjeline kod kojih je magistralni put
prošao neposredno ispred fasade kuće tj. preko
dvorišta, tako da se danas kuće nalaze direktno uz
put. Ove cjeline imaju sačuvane terasaste vrtove sa
zadnje strane.
c. Stambene cjeline kod kojih je magistralni put
prošao ispred dvorišta (možda preko ponte ili preko
nasutog terena). Ove cjeline imaju kuće koje su
malo povučene u odnosu na magistralu i sačuvano
prednje dvorište, kao i u većini slučajeva makar
djelimično sačuvane terasaste vrtove sa zadnje
strane.
Kuće u obalnom dijelu su najčešće troetažne, imaju
prizemlje („konobu”), sprat i tavanski prostor tj.
potkrovlje. Izdužene su osnove, kojom prate liniju
obale. Krov je dvovodan, često asimetričan, tako da je
zadnja strana visočija što omogućava bolje korišćenje
potkrovlja. U nivou potkrovlja, na zadnjoj fasadi,
javljaju se manji prozorski otvori.
U zavisnosti od nagiba terena i udaljenosti od obale
ove kuće su u nekim slučajevima sa zadnje strane
ukopane u teren. Ulazi u kuću se najčešće nalaze sa
prednje strane u nivou prizemlja i sa zadnje strane sa
terase u nivou sprata.
Ranije su uz kuće postojali i prizemni pomoćni objekti
Grupacije tradicionalne arhitekture
- magacini koju su kasnije često nadograđivani i
transformisani u stambene jedinice.
Grupacije u ovoj obalnoj zoni Kostanjice su Naluka, Dabovići, Na pristan, Knez Bogdan i Banovina.
Centralna zona
Centralna zona Kostanjice, između obale i brda,
predstavlja plodni teren u nagibu. Parcela na kojoj
se nalaze kuće je formirana u obliku karakterističnih
kaskadnih terasastih vrtova sa kamenim podzidima.
To je obradivo zemljište na kojem se nalaze voćnjaci
i bašte.
Kuće, nizovi kuća ili grupacije, postavljeni su najčešće
na rubnoj zoni tog obradivog terena. Kaskadne terase
sa obradivim površinama i voćnjacima, najčešće su
oko i iza kuće, prema brdu, sve do zone na kojima se
nalazi kestenova šuma ili stijene, koje su korišćene
za vađenje kamena. Kuće, nizovi kuća ili grupacije
su postavljeni tako da prate teren. Stambene cjeline
su izdužene pravougaone osnove, dužom stranom
prate izohipse terena, i sa zadnje strane su najčešće
ukopane u teren.
Ispred kuće, ili stambenog niza, nalazi se popločano dvorište. Dvorište je nekada natkriveno pergolom sa
lozom („odrinom”).
Od obale do grupacija koje su u centralnoj zoni ili
visočije u brdu vode staze sa kamenim stepeništem.
Ove staze su ograđene nižim zidovima („međama”)
od lokalnog kamena, zidanim bez maltera „u suvo”. I
kameno stepenište je građeno od lokalnog kamena
pločastog oblika.
Grupacije u ovoj centralnoj zoni Kostanjice su:
Vulovići i grupacija Todorović na Banovini.
Gornja zona
Stambene cjeline koje se javljaju u gornjoj zoni
Kostanjice dosta su slične onima u centralnoj zoni.
Kuće i grupacije su postavljene tako da poštuju odnos
prema terenu i obradivom zemljištu.
Razlika je što su objekti koji se javljaju u ovoj zoni
češće prizemni, i što se pojavljuje veći broj pomoćnih
objekata koji su zidani u suvomeđi.
Najstarije grupacije kuća nastale su u ovoj zoni. To
su bili Gornja Kostanjica – „Selo“, Čelina, Kralješnica,
Todorović i Brković, od kojih su danas sačuvani jedino
ostaci Sela i Čelina.
��
��
Kost
anjic
a
Karakteristike stambene arhitekture
Primjeri stambene arhitekture u Kostanjici mogu se
klasifikovati kao:
- prizemna kuća, koja ima samo jednu etažu i tavanski
prostor
- spratna kuća, koja ima prizemlje, sprat i potkrovlje
tj. tavanski prostor, i koja može da bude samostalna
ili u nizu, kao cjelina sastavljena od više stambenih
jedinica.
Kod prizemnih kuća jedna etaža se koristila za sve
stambene prostorije. Kuhinja i druge pomoćne
prostorije najčešće su se nalazile u posebnim
objektima koji su dograđivani uz kuću ili u njenoj
blizini. Prizemne kuće često obrazuju nizove i
veće grupacije. Tavanski prostor se nije koristio za
stanovanje, već kao ostava ili skladište.
Kod spratne kuće prizemlje se, po pravilu, nije
koristilo za stanovanje. U prizemlju se nalazila
„konoba” koja je služila kao ostava za radni materijal,
skladištenje hrane i vina. Na spratu su se nalazile
sobe, a u tavanskom prostoru najčešće kuhinja. U
novije vrijeme kuhinja se kod spratnih tradicionalnih
objekata izmiješta sa potkrovlja u prizemlje, ili
u pomoćni objekat koji je dograđivan u okviru
stambene cjeline.
Da bi tavanski prostor i kuhinja dobili dovoljno svjetla
često se postavljaju vidionice sa zadnje strane kuće, ili
je krov asimetričan, pa se sa zadnje strane postavlja
red manjih otvora.
Tavanski prostor se u kasnijim fazama počinje koristiti
i za stanovanje. Ovaj oblik se posebno razvija kod
bogatijih kuća tipa „palacin“ koje nastaju po uzoru na
karatkterističnu organizaciju palata Boke. One imaju
potkrovlje u vidu centralno postavljene vidionice
- belvedera sa dva otvora, a na spratu se nalazi
centralno postavljeni salon.
Uz osnovnu stambenu zgradu ili cjelinu često se
nalaze i pomoćni tj. ekonomski objekti u kojima se
skladištio radni materijal, konzervirala hrana (sušara), i
sl. Ovi pomoćni objekti su najčešće prizemni, u starije
vrijeme rađeni od kamena u suvozidu, ali kasnije i
u malteru, sa jednovodnim ili dvovodnim krovom
pokrivenim kanalicom ili, češće, kamenim pločama.
Materijali i konstrukcije
Sve tradicionalne kuće su zidane od kamena. Kamen
je krečnjak, najčešće se koristio lokalni, bilo iz same
Kostanjice (pločasti) ili iz okolnih naselja (Strp, Lipci),
gdje se mogao vaditi u obliku pravilnijih kvadera
veće visine, koji se više cijenio, naročito na glavnim
fasadama.
Zidovi su se radili od klesanih ili priklesanih kamenih blokova. Za Kostanjicu je karakteristična
upotreba kamenih ploča koje se veoma lako mogu
naći u lokalnim kamenolomima. Zidovi su građeni
��
��
Kost
anjic
a
na tradicionalan način, karakterističan za kamenu
arhitekturu jadranskog područja, i kraških područja
uopšte. Zid se sastoji od dva lica, unutrašnjeg i
spoljašnjeg, između kojih je ispuna od sitnijeg
kamena („sovrnja”, lat. sauornam). Kao vezivo za
zidanje koristio se najčešće krečni malter, dok su neki
pomoćni objekti rađeni u suvozidu.
Međuspratne tavanice su po pravilu drvene. Grede su
najčešće rađene od kestenovog drveta, koje je veoma
kvalitetno, a kojeg u Kostanjici ima dovoljno.
Pod u prizemlju je popločan kamenim pločama.
Podovi na spratovima su rađeni od drvenih dasaka.
Krovna konstrukcija je po pravilu drvena. Krov
je pokriven ili kanalicom ili kamenim pločama.
Vjerovatno je u starije vrijeme većina kuća bila
pokrivana kamenim pločama. To možemo zaključiti
na osnovu brojnih ostataka u gornjoj zoni, pa i
ostataka pokrivača od kamenih ploča na jednoj kući u
donjoj zoni Kostanjice, uz obalu.
Oblik i proporcije vrata i prozora su karakteristični
za tradicionalnu kamenu arhitekturu. Na području
Kostanjice ti otvori su mogli biti:
- bez okvira
- sa okvirima tj. „pragovima” od lokalnog kamena
- sa pragovima od korčulanskog kamena
- sa okvirima od kestenovog drveta
Okviri otvora od korčulanskog ili lokalnog kamena
ponekad su bili okrečeni bijelo, posebno u ruralnim
dijelovima naselja, prvenstveno iz sanitarnih razloga.
Kod prozora 18. i 19. vijeka pojavljuje se profilisani
nadprozorni vijenac. Sredinom 20. vijeka su rađeni
okviri od armiranog betona. Na nekim pomoćnim
objektima postoje i okviri rađeni od kestenovog
drveta. To su najčešće nadvratne grede. Takođe,
i na stambenim cjelinama, na manjim prozorima
u potkrovlju, postoje i kompletni prozorski okviri
od kestenovog drveta, što predstavlja izuzetak i
specifičnost na širem okolnom prostoru.
U nivou potkrovlja, sa zadnje strane kuća, srećemo
manje prozore sa kamenim konzolama postavljenim
na polovini njihove visine. Ove konzole su vjerovatno
služile da se na njih postavi daska na kojoj bi se
zatim sušilo voće, sir, i možda gajile biljke za začine.
Međutim, ovaj tip konzola je najčešće postavljan
u nivou podprozornika, tako da je ovo rješenje na
sredini visine prozora specifično za Kostanjicu. Po
navodima lokalnog stanovništva, bilo je primjera
gdje su slično bile riješene košnice koje su imale izlaz
za pčele („leto”) u vidu malog otvora na fasadi kuće,
a košnica se nalazila u niši, tako da joj se pristupalo
iz prostorije u kući, što se relativno rijetko sretalo u
okolnim naseljima.
Stolarija na fasadi kuće, kao i u enterijeru, drvena
vrata i prozori sa škurima, su tradicionalno ofarbani
bijelom uljanom bojom. Stepenište, kojim se
ostvarivala komunikacija između prizemlja i spratova
u kući je po pravilu drveno.
��
��
Kost
anjic
a
Enterijeri i eksterijeri
Zidovi u enterijeru, u stambenim prostorijama, su
najčešće malterisani krečnim malterom a potom
bojani takođe rastvorom gašenog kreča, dok su zidovi
u konobama često ostajali neobrađeni, ali i tada
farbani gašenim krečom iz sanitarnih razloga.
U enterijerima još ima sačuvanih profilisanih drvenih
vrata iz 19. i početka 20. vijeka, tradicionalnio
obrađenih podova, tavanica i stepeništa. Ipak, u
Kostanjici nema sačuvanih ostataka enterijera sa
izrazitijim stilskim obilježjima i bogatijim mobilijarom.
Po navodima mještana, takva je bila kuća na obali
(između dva velika pristaništa, starog i novog)
građena i opremljena u drugoj polovini 19. vijeka,
ali je preživjela značajne izmjene u toku najnovije
obnove, kada je uklonjena autentična obrada i
odnesen stilski namještaj.
U nekim kućama postoje kuhinje sa sačuvanim
ognjištem sa „napom“ i kamenom sudoperom
(„škafom”) uzidanom u prozor. U potkovlju jedne
kuće je sačuvano i karakteristično rješenje ognjišta na
podlozi koju je činio drveni okvir ispunjen pijeskom.
Fasade najčešće nisu malterisane. Nekada su samo
bočne fasade, izložene vjetrovima koji nose kišu,
bile malterisane crvenkastim hidrauličnim malterom
(krečni malter sa dodatkom mljevene opeke).
Fasade su po pravilu fugovane kvalitetnim krečnim
malterom, koji najčešće nije popustio ni poslije par
vjekova koji su protekli od gradnje i zapunjavanja
spojnica. Stilska obrada fasada je veoma skromna
i svodi se na uobičajeno profilisane kamene grede
iznad otvora. Spoj zida i krova riješen je jednostavnim
kamenim pločama („kotali”), a krovni pokrivač je
uglavnom od kanalice, samo izuzetno kod starijih
primjera od kamenih ploča, a kod novijih rješenja
od falcovanog crijepa, (tzv. „francuzica”). Na nekim
kućama postoje puškarnice i slični otvori i elementi
(ostaci neke vrste primitivnih mašikula) koji su služili
za odbranu.
Upotreba lokalnih materijala
Posebnu vrijednost Kostanjice predstavlja jako
izražene upotreba lokalnih materijala za gradnju
objekata, uređenje parcela i terena.
Od posebnog je značaja pločasti kamen koji se,
zahvaljujući strukturi stijena, nalazi u Kostanjici i vadi
u manjim lokalnim kamenolomima – „pentarima“.
Jedan lokalitet u gornjem diielu Kostanjice je po
tome i danas zadržao naziv Pentar. Od ovog lokalnog
pločastog kamena se zidaju kuće, pomoćni objekti
u suvozidu, stepeništa, podzidi, međe, popločavaju
dvorišta. Objekti zidani od pločastog kamena u
suvozidu su posebno vrijedni jer predstavljaju
rijetkost za zaštićeno područje Kotora. Takođe su
specifične i kuće pokrivene kamenim pločama,
posebno one koje se nalaze u obalnoj zoni Kostanjice
– što je raritet za zaštićeno područje Kotora.
�0
Kost
anjic
a
Drugi pririodni materijal koji je, možda, i najznačajnij
za karakter i identitet Kostanjice jeste drvo kestena ili „kostanj“, kako se u lokalnom dijalektu kaže, drvo po
kome je Kostanjica i dobila ime.
A - Kestenova šuma je jedan od osnovnih elemenate oblikovanja pejzaža Kostanjice
B - Kesten je, kroz korišćenje i upotrebu plodova, imao značajnu ekonomsku vrijednost
C - Upotreba kestenovog drveta u graditeljstvu daje specifične karakteristike tradicionalnoj arhitekturi Kostanjice:
• Grede od kestenovog drveta se koriste za
međuspratne konstrukcije
• Kestenovo drvo se koristi za izradu stolarije:
vrata i prozora
• Posebno specifično samo za Kostanjicu jeste
upotreba kestenovog drveta za okvire prozora
i vrata. U tradicionalnoj arhitekturi Boke okviri
se rade od lokalnog ili korčulanskog kamena.
Upotreba kestenovog drveta na fasadama u
Kostanjici svjedoči o kvalitetu ovog drveta.
Pojedinačni objekti i grupacije
��
��
Kost
anjic
a
Crkva Sv. Ivana Krstitelja
Kompleks crkve Sv. Ivana nalazi se u centralnoj zoni
Kostanjice, na izdignutom platou u blizini obale. U
okviru kompleksa se još nalaze i parohijski dom tzv.
„kanonika” sa zapadne strane crkve i kuća sa sjeverne
strane crkve na kojoj se nalazi ploča sa natpisom:
FABRRIC.A.FATA
DALLA.FRATERNA
DABOVICH.IN.CO
STAGNIZZA.1834
Do kompleksa se dolazi širokim kamenim
stepeništem sa zapadne strane. Ovo stepenište je
dio jedne od starih pješačkih staza, i vodi do groblja
koje se nalazi visočije iznad crkve, i dalje prema
kostanjičkom selu u gornjoj zoni.
Sa istočne strane kompleksa, početkom 20. vijeka
austrougarska vlast je sagradila veliku javnu
bistijernu, a na obali ispod kompleksa je sredinom
20. vijeka izgrađeno javno pristanište, čime je još
više naglašen karakter ove zone oko crkve Sv. Ivana
Krstitelja kao centra Kostanjice.
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Kostanjici sagrađena je u
19. vijeku. Nakićenović za godinu izgradnje navodi
1851, a Milinović gradnju vezuje za drugu polovinu 19.
vijeka i graditelje braću Đuriće iz Mokrina.
Stanovništvo Kostanjice je u ranom periodu svoje
vjerske potrebe zadovoljavalo u dvijema crkvama u
Morinju, crkvi Sv. Tripuna na obali i crkvi Sv. Jovana na
Svrčku. Uslovi za zadovoljavanje vjerskih potreba u
samoj Kostanjici stekli su se relativno kasno. Crkva Sv.
Ivana Krstitelja sagradjena je u 19. vijeku.
Crkva Sv. Ivana Krstitelja je jednobrodna građevina
Sakralna arhitektura
sa dva traveja i izduženom apsidom, polukružno
završenom. Na glavnoj, zapadnoj, fasadi crkve se
nalaze zvonik na preslicu, rozeta i ulazni portal. Ispod
krovnog vijenca, na glavnoj fasadi i na apsidi, urađen
je niz slijepih arkadica.
Crkva Sv. Gospođe
Crkva Sv. Gospođe se nalazi u istočnom dijelu
Kostanjice, u blizini lokaliteta zvanog Banovina.
Crkva sa grobljem se nalazi na ograđenom platou,
povučenom i izdugnutom u odnosu na morsku obalu.
Kompleks crkve Sv. Gospođe nastao je u prvoj
četvrtini 20. vijeka. Po navodima Milinovića, kompleks
crkve Sv. Gospođe sagradjen je 1925. godine (groblje
prethodne 1924. godine).
Na katastarskom planu Kostanjice iz 1901. godine
ucrtana je planirana crkva, kao i manja zgrada u
jugozapadnom dijelu parcele. Danas ova zgrada ne
postoji već samo ostaci donjih dijelova zidova.
Crkva ima osnovu u obliku krsta, sa polukružnom
apsidom sa istočne strane, i centralno postavljenu
kupolu na osmostranom tamburu iznad kockastog
postolja. Na glavnoj fasadi, sa zapadne strane se
nalazi ulazni portal sa polukružnom lunetom u kojoj
je predstava Bogorodice, i zvonik na preslicu.
Statičko i seizmičko obezbjeđenje crkve riješeno je
postavljanjem zatega. Zidovi u enterijeru crkve su
malterisani. U unutrašnjosti se nalazi niski ikonostas.
Crkva Sv. Gospođe predstavlja primjer sakralne
arhitekture 20. vijeka, rađene pod uticajima
postvizantijskog koncepta prostora sa centralnom
kupolom, kao i tradicionalnog crkvenog graditeljstva.
��
��
Kost
anjic
a
Grupacija Brković, Banovina
Stambena grupacija Brković se nalazi u istočnom
dijelu Kostanjice, na lokalitetu zvanom Banovina.
Prolaskom obalnog puta početkom 20. vijeka i
magistralnog 60-ih godina 20. vijeka, grupacija je
podijeljena, tako da se jedna kuća našla sa donje, a
druga sa gornje strane puta.
Kuća sa donje strane puta, vjerovatno, spada u par
najstarijih kuća u obalnoj zoni Kostanjice, i moguće
da je jedna od četiri „bogate i utvrđene turske kuće”
koje su po predanju postojale u Kostanjici u peri-
odu turske vladavine (1483 -1684). Po predanju, na
Banovini se nalazila jedna od četiri turske kuće koja
je pripadala Šarku Baliji koji je poginuo u njenoj blizini
„dijeleći megdan sa peraškim hajducima”. Kuća je kasnije
prešla u vlasništvo Brkovića, koji su iz gornjeg dijela
Kostanjice, zaseoka Brković, prešli na obalu.
Druga kuća Brkovića se nalazi sa gornje strane puta,
na velikoj parceli sa kaskadnim terasastim vrtovima
sa obradivim površinama i voćnjacima, iznad kojih se
proteže šuma. Ovoj stambenoj cjelini pripadala je i
velika ponta sa mandraćem koja je prolaskom magis-
tralnog puta odsječena od kuće. Kuća je nastala iz
više faza. Najstariji je istočni dio kuće, iza kojeg se u
nivou prizemlja nalazi zasvedena prostorija, za koju
se sačuvalo predanje da je „turski zatvor”. Istočni dio
kuće je srušen prolaskom magistralnog puta.
Stambena arhitektura
Stambene cjeline Todorovića - na lokalitetu Banovina
Stambene cjeline Todorovića se nalaze u istočnom
dijelu Kostanjice, u gornjoj zoni, na lokalitetu
Banovina, uz pješačku stazu sa kamenim stepenicima
koja je vodila od obale do stare grupacije „Todorović”
koja se nalazila visočije u brdu (danas u ruševnom
stanju). Teren na kome se nalaze i jedna i druga cjelina
formiran je u obliku karakterističnih terasastih vrtova.
sa obradivim površinama i voćnjacima, iznad kojih se
proteže šuma.
Bliže obali je stambena cjelina koja se sastoji od tri
kuće u nizu nastale sukcesivno, najvjerovatnije u
drugoj polovini 19. vijeka, ispred kojih je popločano
dvorište sa „odrinom” i bistijernama. Niz kuća
je sačuvan u izvornom obliku, sa originalnom
konstrukcijom, uključujući posebno drvene tavanice,
sa tradicionalnom stolarijom, i sačuvanim elementima
enterijera, kao što je ognjište u potkrovlju zapadnog
dijela kuće.
Druga stambena cjelina, takođe oformljena u drugoj
polovini 19. vijeka, se nalazi malo visočije. Ovoj
stambenoj cjelini pripadaju glavna stambena zgrada,
pomoćni objekat u suvozidu sa bistijernom i novija
kuća iz 40-ih godina 20. vijeka koja nije dovršena.
Posebnu arhitektonsku vrjednost ima pomoćni
objekat u suvozidu, pokriven kamenim pločama,
sa nadvratnom gredom od kestenovog drveta, i sa
bistijernom u koju se sakuplja voda i sa krova. U
zapadnom dijelu glavne zgrade sačuvan je izvorni
enterijer sa ognjištem i napom.
��
��
pločasti kamen za gradnju svih kuća, podzida, međa,
stepenica i služio za popločanje dvorišta. Ispred niza
kuća se nalazi podzidana popločana terasa. Teren
ispod kuća, sve do morske obale, je u obliku terasas-
tih vrtova sa obradivim površinama i voćnjacima sa
podzidima. Pored staze, u donjoj zoni neposredno uz
obalu, nalazi se bunar.
Grupacija se sastoji od niza kuća koji prati izohipse
terena. Kuće su uglavnom prizemne, sa dvovod-
nim krovom. Pored i iznad kuća nalaze se i pomoćni
objekti, koji su uvijek prizemni, građeni u suvozidu, sa
krovom na jednu ili dvije vode.
strane zapadnog dijela niza, u nivou potkrovlja,
nalaze se manji prozori sa kamenim konzolama
postavljenim na polovini njihove visine.
Stambena cjelina Dabović predstavlja jednu od
najkarakterističnijih tradicionalnih cjelina u obalnom
dijelu Kostanjice.
Kost
anjic
a
Grupacija Vulović
Grupacija Vulović nalazi se u istočnom dijelu
Kostanjice, u gornjoj zoni, na lokalitetu koji je po njoj i
dobio ime Vulovići.
Stambeni niz Vulovića, sa oko desetak objekata,
nalazi se na austrougarskim indikacionim skicama iz
1837. godine, što znači da je bio oformljen ranije. Sve
ove kuće se nalaze i na katastarskom planu iz 1901.
godine. Tokom druge polovine 20. vijeka došlo je do
napuštanja kuća, tako da je danas značajan dio grupa-
cije sa zapadne strane djelimično ili potpuno urušen.
Grupacija se nalazi na udaljenosti od oko 100 m od
obale. Do grupacije se dolazi pješačkom stazom sa
kamenim stepenicima koja vodi od obale u gornju
zonu, do još visočije grupacije Kraliješnica koja je
danas u ruševnom stanju. Niz kuća grupacije Vulović
je sa zadnje strane prislonjen uz stijene. Te stijene su
služile kao kamenolom - „pentar” iz kojeg je vađen
Stambena cjelina Dabović - na lokalitetu „Knez Bogdan”
Stambena cjelina Dabović nalazi se u centralnom
dijelu Kostanjice, neposredno uz magistralni put, na
lokalitetu naznačenom kao „Knez Bogdan” u starim
katastarskim mapama. Cjelina se sastoji od niza kuća
u obalnom dijelu, iza kojih se prema brdu proteže
parcela sa kaskadnim terasastim vrtovima. Ispred niza
se nalazi prednje dvorište sa pontom i mandraćem.
Stambena cjelina Dabović je nastala iz više faza,
širenjem i dogradnjom najstarije kuće koja se nalazi
u centralnom dijelu grupacije. Prolaskom priobalnog
puta, početkom 20. vijeka, ponta i madrać su
odsječeni od ostatka cjeline.
U dvorištu ispred zapadnog dijela niza se nalazi bunar
„počuo” sa grlom obzidanim kamenom. Sa zadnje
��
��
Ovaj niz je nastao iz više faza, sukcesivnim dogradn-
jama i doziđivanjima. Kuće su u prvoj fazi vjerovatno
imale samo prizemlje i sprat, dok su potkovlja sa vid-
ionicama u zapadnom dijelu i dvije etaže u istočnom
dijelu naknadno dozidane. Dvorište ispred istočnog
dijela niza ima sve elemente tradicionalog uređenja
dvorišta: popločano je kamenim pločama, ima
kamenu klupu-„pižuo”, pergolu sa lozom –„odrinu”,
autohtono zelenilo. U njemu se nalazi i bunar sa grlom
od kamenih blokova.
Kost
anjic
a
Stambena cjelina Dabović - na lokalitetu „Na Pristan”
Stambena cjelina se nalazi u centralnom dijelu
Kostanjice, ispod crkve Sv. Ivana, na lokalitetu zvanom
„Na Pristan”, neposredno uz magistralni put.
Na katastarskom planu sa početka 20. vijeka vidi se da
se ova cjelina nalazila sa donje strane obalne pješačke
staze, neposredno uz veliki mandrać sa istočne strane.
Obalni put koji je rađen početkom 20. vijeka, a zatim i
magistralni put, prošli su ispred ove cjeline, tako da se
danas u njenom zadnjem dvorištu nalazi trasa starog
obalnog puta.
Kuća je izdužene pravougaone osnove, ima prizemlje,
sprat i potkrovlje, i asimetričan dvovodan krov. U
istočnom dijelu naknadno je podignuta još jedna
etaža – koja izgleda kao kula ili široka ugaona
vidionica. Kuća je nastala iz više faza. Objekat koji se
vidi na starim katastarskim planovima vjerovatno je
bio pomoćni objekat koji je kasnije dograđivan.
Grupacija Dabović
Grupacija Dabović nalazi se u centralnom dijelu
Kostanjice, na lokalitetu koji je na katastarskom planu
iz 1901. godine naveden kao „Dabović”.
Istočni dio stambene cjeline Dabović čini grupacija od
tri kuće koje se nalaze uz obalu, neposredno uz veliko
pristanište, i parcela sa terasastim vrtovima. Posebnu
arhitektonsku vrijednost ove cjeline ima starija
kuća u drugom redu. Ona je karakterističan prim-
jer tradicionalne arhitekture sačuvan u autentičnom
obliku. Ostaci krovnog pokrivača od kamenih ploča
su posebno značajni, jer su jedini sačuvani u obal-
nom dijelu Kostanjice i svjedoče nam o izvornom
načinu pokrivanja kuća i u tom dijelu naselja. Portali
od sastavljenih dovratnika takođe su jedan od
karakterističnih elemenata starije tradicionalne arhi-
tekture.
Zapadni dio stambene cjeline Dabović čini niz od tri
kuće sa prednjim dvorištem koje se nalaze uz obalu.
Kuća kap. Bogdana Dabovića
Kuća kapetana Bogdana Dabovića, danas u vlasništvu
porodice Obradović, takođe se nalazi na lokalitetu
„Na Pristan”, među par rijetkih kuća sa donje strane
magistralnog puta. Kuća je nastala najvjerovatnije u
drugoj polovini 19. vijeka. Prvobitno je to bio samo
prizemni objekat, na koji je u slijedećoj fazi dozidan
sprat sa četvorovodnim krovom. Tokom posljednje
restauracije kuća je dobila i potkrovlje, krov je
preoblikovan u dvovodni i dodata je vidionica.
�0
�1
Kost
anjic
a
„Turska kuća”
Kuća, koja je u Kostanjici poznata kao „Turska kuća”
nalazi u centralnom dijelu Kostanjice, na lokalitetu
koji je na katastarskom planu iz 1901.godine naveden
kao „Dabović”. Kuća se nalazi uz obalu, i pretpostav-
lja se da je jedna od najstarijih kuća u obalnom dijelu
Kostanjice.
Kuća je građena u više faza, najvjerovatnije četiri, što
se može zaključiti na osnovu tehnike zidanja i spojnica
vidljivih na fasadama. Vjerovatno je prvobitno bila
samo prizemna zgrada, koja je u drugoj fazi dobila
potkrovlje, a u trećoj sprat sa vidionicom. U četvrtoj
fazi zona u kojoj se nalazila vidionica transformisana
je u još jednu etažu, 60-ih godina 20. vijeka.
Kuća je zidana od lokalnog kamena, pločastog i kle-
sanih kvadera različite obrade, u zavisnosti od faze
gradnje. Tehnika zidanja je u poređenju sa dru-
gim kućama u Kostanjici znatno lošija. To dodatno
potvrđuje pretpostavku da je kuća građena za vri-
jeme turske vladavine u Kostanjici, s obzirom da su
kuće građene u tom periodu u Boki karakteristične
po lošijoj tehnici zidanja. U kući su sačuvane drvene
međuspratne tavanice i drveno unutrašnje stepenište.
„Turska kuća” je najvjerovatnije jedna od najstarijih
kuća u obalnom dijelu Kostanjice, i svjedoči o konti-
nuitetu postojanja naselja u obalnom dijelu i prije 17.
vijeka, a takođe nam pruža i značajne informacije o
periodu turske vladavine ovim prostorima.
Kuće Dabovića na lokalitetu Matovina
Na lokalitetu Matovina u centralnom dijelu Kostanjice
nalaze se dvije kuće Dabovića.
Prva kuća je tipa „palacina”, ima prizemlje, sprat
i potkrovlje u vidu široke centralno postavljene
vidionice – belvedera. Sa prednje strane, u širini
kuće, nalazi se popločano dvorište, ograđeno
visokim kamenim zidom. Sa zadnje strane, uz kuću je
dozidana bistijerna. Kuća je najvjerovatnije građena
polovinom 19. vijeka. U enterijeru je sačuvana
izvorna organizacija prostora. Na spratu se nalazi
centralno postavljeni salon, sa po dvije prostorije
sa bočnih strana. Ova organizacija prostora bila je
karakteristična za skoro sve bogatije kuće i palate
Boke Kotorske, a nastala je po uzoru na venecijanski
koncept „quattro stanze, un salon”. U potkrovlju
se nalazila kuhinja i ognjište. Kuća Dabovića sa
terasastim vrtovima jedna je od najljepših stambenih
cjelina Kostanjice.
Druga kuca Dabovica predstavlja karatkeristican primjer
tradicionalne arhitekture, i nalazi se u sredini posjeda
koji cine terasasti vrtovi sa podzidima, obradivim
površinama i vocnjacima. Kuca ima prizemlje, sprat,
potkrovlje i dvovodan asimetrican krov, a gradena je u
dvije faze. Ispred kuce se nalazi poplocano dvorište sa
bistijernom, ogradeno kamenim zidom.
Stambena cjelina Dabovic sa karakteristicnim
elementima tradicionalne arhitekture, uredenja
dvorišta i parcele, i posebno terasastim vrtovima koji
su sacuvali izvornu namjenu, jedna je od najboljih
sacuvanih primjera organizacije tradicionalne
stambene cjeline u centralnoj zoni Kostanjici.
��
��
Na katastarskom planu iz prve polovine 19. vijeka
ucrtana je kuća sa bistijernom, pontom i madraćem.
Ispred kuće, uz obalu, prolazila je obalna staza, a od
nje vodi poprečna staza do grupacije kuća Čelina, koje
se nalaze visočije u brdu, u gornjoj zoni Kostanjice.
Početkom 20. vijeka obalni put je prošao neposredno
iza kuće. Do 30-ih godina 20. vijeka kuća pripadala
porodici Berberović, a onda je prešla u vlasništvo
Todorovića.
Stambena cjelina Todorovića nalazi se na zaravnjenoj
parceli. Ispred kuće sa popločanim dvorištem se nalaze
velika ponta i mandrać, dok se iza kuće nalazi bistijerna.
Kost
anjic
a
Kuća Todorović
Kuća koja se danas nalazi u vlasništvu porodice
Todorović nalazi se u zapadnom dijelu Kostanjice, u
obalnoj zoni, u manjoj uvali sa zapadne strane uvale
Naluka. Kuća je jedna od rijetkih koja se, prolaskom
obalnog puta početkom 20. vijeka i magistralnog 60-
ih godina 19. vijeka, našla sa donje strane te trase,
tako da ima direktan izlaz na obalu.
Kuća vjerovatno spada u par najstarijih kuća u obalnoj
zoni Kostanjice, i moguće da je jedna od četiri „turske
kuće”, koje su po predanju postojale u Kostanjici u
periodu turske vladavine ovim dijelom Boke (1483 -
1684). U blizini kuće Todorovića su dva lokaliteta
„Raka“ i „Begov kamen“ za koje se vezuju sačuvane
legende o sukobu lokalnog stanovništva sa Turcima.
U blizini ove kuće, po predanju, pronanađen je i tunel
koji je imao odbrembenu funkciju a koji se vezuje za
turski period.
„Ćuzova kuća”
Kuća koja se u izvorima navodi kao „Ćuzova kuća”
nalazi se u zapadnom dijelu Kostanjice, na lokalitetu
Naluka, na desnoj obali rječice Trn (koja je danas
nazvana „Rijeka”) i pretpostavlja se da je jedna od
najstarijih kuća u obalnom dijelu Kostanjice.
Postoji sačuvano predanje da je kuću sagradio turski
čobanin Ćuzo iz okoline Trebinja koji je slučajno došao
do velikog blaga, nakon čega „dođe u Naluku i tu na
samoj obali napravi tvrdu i veliku kuću u kojoj se doskora
mogao raspoznati uljani mlin i tamnica sa željeznim
vratima”.
„Ćuzova kuća” se nalazi uz samu obalu, i ima
manje pristanište-pontu ispred. Kuća je vjerovatno
predstavljala tip manjeg „palacina”. Potkrovlje, na
kojem su se ranije nalazile centralno postavljene
vidionice, je u nekoj kasnijoj fazi preoblikovano, i sada
kuća ima dvovodan krov sa sljemenom upravnim na
obalu.
Kuća Đučića
Kuća Đučića nalazi se u zapadnom dijelu Kostanjice,
na lokalitetu Naluka. Stambena cjelina, koju čine kuća
sa manjim popločanim dvorištem i velikom parcelom
do obale, nastala je najvjerovatnije u drugoj polovini
19. vijeka. Kuća predstavlja karakterističan primjer
tradicionalne arhitekture.
U neposrednoj blizini kuće, sa istočne strane,
pronađeni su arheološki ostaci mozaičkog poda
građevine iz antičkog perioda.
��
��
Kost
anjic
a
Čelina
Čelina je jedan od najbolje očuvanih zaselaka
Kostanjice. Nalazi se u zapadnom dijelu Kostanjice, u
gornjoj zoni, na visini od oko 100 m iznad mora, i na
udaljenosti od oko 250 m od obale.
Čelina je pješačkim stazama bila povezana sa ostalim
dijelovima Kostanjice. Dvije staze su je spajale sa
obalom, sa Nalukom i kućom Todorovića, jednom
od 4 kuće iz turskog perioda, jedna staza iz Čeline je
vodila do Sela - centralne grupacije Gornje Kostanjice,
a jedna je spajala sa Morinjem.
Gornja Kostanjica - „Selo”
Najstarije grupacije kuća u Kostanjici nastale su u gornjoj zoni. O postojanju i razvoju ovog gornjeg dijela
Kostanjice govore nam kako ostaci graditeljskog nasljeđa u toj zoni tako i podaci sa starih katastarskih planova.
Centralna grupacija u gornjem dijelu Kostanjice bila je „Selo“ u kojoj su se, po predanju mještana, u kasnijem
periodu nalazile škola i pekara.
Čelina se nalazi na grebenu - na istaknutom položaju,
orijentisanom u pravcu sjever-jug, sa kojeg se pružaju
vizure na Perast, sa jedne strane i na Morinj, sa
druge. Nalazi se u zoni okruženoj šumom kestena. U
neposrednoj blizini kuća nalaze se terasasti vrtovi sa
obradivim površinama, zasađeni maslinama i drugim
drvećem.
Grupacija Čelina je, kao i ostale grupacije u gornjoj
zoni Kostanjice, vjerovatno nastala prije naselja
u obalnoj zoni. Sama grupacija se razvijala i
modifikovala kroz vrijeme. Čelinu čini grupacija od
6 objekata, 4 stambene kuće i 2 pomoćna objekta.
Cijela grupacija, i svi objekti pojedinačno, prate liniju
terena i orijentisani su u pravcu sjever-jug. Kuće su
uglavnom prizemne, samo jedna ima dvije etaže.
Krov na dvije kuće je dvovodan, a na dvije, vjerovatno
novije, četvorovodan. Uz kuće se nalaze popločana
dvorišta, natkrivena odrinom, kao i bistijerne.
Specifično za Čelinu je zidanje grla bistijerni od
pločastog kamena.
��
��
Izvori, bibliografijaKo
stan
jica
Arheološki lokalitet
Nedavno pronađeni arheološki nalazi u blizini ušća
Morinjske rijeke, na lokalitetu Naluka, su najstariji
rekognoscirani tragovi naselja Kostanjica. Radi se o
arheološkim ostacima mozaičkog poda građevine iz
antičkog perioda, u blizini magistralnog puta Risan-
Herceg Novi, koji svjedoče o kontinuitetu naselja na
ovom prostoru, počev od antike do danas. Nažalost,
dio ovog nalaza nesumnjivo je svojevremeno narušen
prolaskom saobraćajnice. Nedavno otkriveni mozaik ukazuje na mogućnost
većeg antičkog naselja na ovom području, o čemu
je i ranije bilo izvjesnih pretpostavki koje bi trebalo
arheološki provjeriti, pogotovo kada se ima na
umu blizina antičkog grada Risna. Dio obale gdje je
pronađen mozaik mogao je predstavljati posjed sa
stambenim zgradama na veoma pogodnoj lokaciji
s obzirom na izvore slatke vode u Morinjskoj rijeci i
obradivo polje na njenom ušću.
Studije, istraživanja
• Studija zaštite prirodnog i graditeljskog nasljeđa Morinja,
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor, Kotor,
2008.
• Izvještaj Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture
Kotor o novootkrivenim mozaicima u Morinju, 2006. godine
(izvjestioci: Vilma Kovačević, arheolog i Jasminka Grgurević, slikar
konzervator)
Izvori
• Katastarski plan Kostanjice iz 1901. godine, Direkcija za
nekretnine Kotor, C.K. litografički katastalni zavod (po stanju
godine 1�01, premjereno godine 1���)
• Austrougarske indikacione skice za katstarski plan Kostanjice iz
1837. Godine, Istorijski arhiv Kotor
• Izvodi iz austrougarskih indikacionih skica, Istorijski arhiv
Kotor, kopije iz Arhiva u Splitu (Comune Costagnizza Provincia
Dalmazia, N.ro �1, Circolo Cattaro, Dist. censua. Risano)
Bibliografija
• Špiro Milinović, Podaci o istoriji Morinja i okolnih mjesta,
Turističko društvo „Morinj”, Morinj 1974.
• Niko Luković, Boka Kotorska, Cetinje, 1953.
• Sava Nakićenović, Boka (Antropogeografska studija), Beograd,
1913.
• Pavao Butorac, Razvitak i ustroj Peraške općine, Perast, 1998.
• Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999.
• Špiro Milinović, Pomorstvo Morinja, Kostanjice, Lipaca i Strpa,
Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor IX, Kotor 1960.
• Maksim Zloković, Špiro Milinović, Podaci o istoriji Morinja i
okolnih mjesta, Godišnjak omorskog muzeja Kotor XXIII, Kotor
1975.
• Špiro Milinović, Naluka, Godišnjak omorskog muzeja Kotor XXV,
Kotor 1977.
• Milan Zloković, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba
mletačke vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953
• Vinko Đurović, O konstrukcijama kuća od XVI do konca XIX
vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII,
SANU, Beograd, 1953.
• M. Janković, Nova termofilna i eumediteranska zajednica
pitomog kestena i lovora u Boki Kotorskoj i njena subasocijacija,
Botanički zavod i bašta Prirodno – matematičkog fakulteta u
Beogradu i Institut za biološka istraživanja, Beograd, 1966.
• Goran Božović, Obnova kulturnog predela u okolini Tivatskog
zaliva, Boka 18, Herceg Novi, 1986.
• Cvito Fisković, Boka Kotorska u akvarelima Fedora Karascay-a
iz prve polovice 19. stoljeća, Spomenik SANU CXXVII, Beograd
1986.
��
��
t.
a. Stambene cjeline Todorovića, Banovina
b. Grupacija Brković
c. Crkva Sv. Gospođe
d. Grupacija Vulović
e. Stambena cjelina Dabovića na lokalitetu Knez Bogdan
f. Stambena cjelina Dabovića na lokalitetu Na Pristan
g. Bistijerna iz austrougarskog perioda
h. Kompleks crkve Sv. Ivana
i. Javno pristanište („mulo”)
j. Kuća kap. Bogdana Dabovića
k. Staro glavno pristanište
l. Grupacija Dabović
m. „Turska kuća”
n. Kuće Dabovića na lokalitetu Matovina
o. Kuća Todorović
p. „Ćuzova kuća”
r. Lokacija arheološkog nalaza i kuća Đučića
s. Čelina
t. Gornja Kostanjica - „Selo”
Mapa Kostanjice
Recommended