View
224
Download
3
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Kristina Brusić
MEĐUNARODNO PRANJE NOVCA S OSVRTOM NA
REPUBLIKU HRVATSKU
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MEĐUNARODNO PRANJE NOVCA S OSVRTOM NA
REPUBLIKU HRVATSKU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Međunarodne financije
Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov
Student: Kristina Brusić
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG:
Rijeka, lipanj 2015.
I
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................. 1
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ..................................................................................... 1
1.3. Radna hipoteza ....................................................................................................... 2
1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 2
1.5. Metode znanstvenog istraživanja ........................................................................... 3
2. POJMOVNO ODREĐENJE MEĐUNARODNOG PRANJA NOVCA ..................... 4
2.1. Povijest pranja novca ............................................................................................. 4
2.2. Definicije pranja novca .......................................................................................... 5
2.3. Faze pranja novca .................................................................................................. 8
2.4. Međuovisnost pranja novca i financiranja terorizma ........................................... 10
3. METODE I TEHNIKE PRANJA NOVCA ................................................................ 14
3.1. Metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba .............................................. 14
3.2. Metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba .............................................. 15
3.3. Uloga suvremene tehnologije u pranju novca ..................................................... 18
4. UTJECAJI PRANJA NOVCA NA GOSPODARSTVO I DRUŠTVO ..................... 21
4.1. Utjecaji pranja novca i financiranja terorizma na ekonomsku i financijsku
stabilnost ..................................................................................................................... 22
4.1.1. Utjecaji na financijski sektor .................................................................... 23
4.1.2. Utjecaji na realni sektor ............................................................................ 24
4.1.3. Utjecaji na vanjski sektor ......................................................................... 26
4.2. Politički efekti pranja novca i financiranja terorizma .......................................... 27
4.3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma ...................................... 28
II
5. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE I DOKUMENTI VEZANI ZA
PROBLEMATIKU SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA ........................................... 31
5.1. Organizacija Ujedinjenih naroda ......................................................................... 31
5.2. Europska unija ..................................................................................................... 32
5.3. Financial Action Task Force (FATF) .................................................................. 34
5.4. MONEYVAL ...................................................................................................... 38
5.5. Ostale važnije institucije ...................................................................................... 38
6. SUSTAV SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA
U REPUBLICI HRVATSKOJ ....................................................................................... 41
6.1. Aktualna situacija u Hrvatskoj ............................................................................ 40
6.2. Institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma ....... 44
6.3. Zakonski okvir sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma .................... 47
6.4. Analiza prijavljenih transakcija zbog sumnje na pranje novca ........................... 50
7. PREGLED ODABRANIH SLUČAJEVA PRANJA NOVCA .................................. 59
7.1. Primjeri iz međunarodnog poslovanja ................................................................. 59
7.1.1. Slučaj iz sektora vrijednosnih papira ....................................................... 59
7.1.2. Slučaj iz nefinancijskog sektora ............................................................... 59
7.1.3. Slučaj iz profesionalne djelatnosti ............................................................ 60
7.2. Primjeri iz hrvatskog poslovanja ......................................................................... 60
7.2.1. Slučaj „Forex“ .......................................................................................... 60
7.2.2. Slučaj „Fimi Media“ ................................................................................. 61
7.2.3. Slučaj „Androić-Petrokov“ ...................................................................... 62
ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 63
POPIS LITERATURE .................................................................................................... 66
POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................... 72
1
1. UVOD
Suvremeni globalizacijski procesi postepeno ukidaju ograničenja u prometu dobara, usluga,
ljudi i kapitala između različitih zemalja svijeta. Osim mnogih pozitivnih strana koje
globalizacija ima, postoje i određeni negativni efekti globalnog poslovanja. Jedan od tih
negativnih efekata je i gospodarski kriminalitet. Gospodarski kriminalitet uključuje različita
gospodarska kaznena djela, a jedno od najznačajnijih je i pranje novca.
Pranje novca podrazumijeva proces prikrivanja ilegalnih izvora prihoda koji su ostvareni
krivičnim radnjama u cilju uključivanja tih prihoda u tokove legitimnog financijskog
poslovanja. Pranje novca je usko povezano za problemima korupcije, organiziranog
kriminala, financijske prevare, krijumčarenja te ostalih drugih krivičnih djela usmjerenih na
ostvarivanje profita.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja u ovom diplomskom radu može se postaviti na sljedeći način: „Pranje
novca predstavlja veliku prijetnju integritetu financijskih ustanova, koja dovodi u nepovoljan
položaj gospodarske subjekte te ima utjecaj na sve aspekte društva“. Za prethodno navedeni
problem istraživanja može se definirati predmet istraživanja koji glasi: „Definirati pojam i
metode pranja novca te odrediti kakav utjecaj pranje novca ima na gospodarstvo i društvo u
cjelini.“
Iz problema istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Navedeni problem istraživanja ima tri
objekta, a to su: pranje novca, gospodarstvo, društvo.
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je pružiti uvid u pojam i specifičnosti pranja novca te prikazati najčešće
korištene metode i tehnike pranja novca. Glavni cilj diplomskog rada je prikazati utjecaje koje
problem pranja novca ima na ekonomsku i financijsku stabilnost, politiku te sociološku
strukturu društva. Pomoćni cilj rada je ukazati na važnost kontinuirane suradnje nacionalnih i
međunarodnih institucija u cilju efikasne borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.
Izradom ovog diplomskog rada pokušat će se odgovoriti na sljedeća temeljna pitanja:
1. Što je pranje novca?
2
2. Koje su najpoznatije metode i tehnike pranja novca kod fizičkih, a koje kod pravnih
osoba?
3. Koji su najznačajniji utjecaji pranja novca na gospodarstvo i društvo?
4. Koje su najpoznatije međunarodne institucije koje se bave problemom pranja novca?
5. Kakvu ulogu u cjelokupnom sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja
terorizma u Hrvatskoj ima Ured za sprječavanje pranja novca?
1.3. Radna hipoteza
Hipoteza je znanstvena pretpostavka ili tvrdnja koju treba provjeriti i dokazati. Na temelju
prethodno određenih problema, predmeta i objekta istraživanja, može se postaviti radna
hipoteza koja glasi: „Problem pranja novca smatra se međunarodnim fenomenom, a razvoj
novih informatičko-komunikacijskih tehnologija te velika financijska sredstva koja su na
raspolaganju u budućnosti će uzrokovati njegov kontinuirani porast te otežati njegovu
prevenciju i smanjenje.“
1.4. Struktura rada
Diplomski rad se sastoji od sedam ključnih poglavlja. U uvodnom dijelu definiraju se
problem, predmet, objekt, svrha i ciljevi istraživanja, radna hipoteza te se navode korištene
metode znanstvenog istraživanja.
Naslov drugog poglavlja je „Pojmovno određenje međunarodnog pranja novca“. U njemu se
navode tri najznačajnije teorije koje se u literaturi povezuju sa početkom obavljanja
kriminalne aktivnosti pranja novca. Također se navode neke od definicija tog pojma, te se
pojašnjavaju tri faze u samom procesu pranja novca. Poglavlje završava osvrtom na
povezanost pranja novca i financiranja terorizma.
Treće poglavlje nosi naziv „Metode i tehnike pranja novca“. U njemu se navode i ukratko
pojašnjavaju neke od najčešće primjenjivanih metoda i tehnika pranja novca kod fizičkih i
kod pravnih osoba. Osim toga, navodi se uloga suvremenih tehnologija u oblikovanju novih
metoda pranja novca.
Četvrto poglavlje, koje se zove „Utjecaji pranja novca na gospodarstvo i društvo“, bavi se
efektima koje pranje novca, i s njim povezano financiranje terorizma, ima na ekonomsku i
financijsku stabilnost te najznačajnije političke i sociološke efekte.
3
Naslov petog poglavlja je „Međunarodne institucije i dokumenti vezani za problematiku
pranja novca“. U njemu su navedene smjernice, konvencije i pravilnici najvažnijih institucija
koje se bave sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma na međunarodnoj razini, kao
što su Organizacija Ujedinjenih naroda, Europska unija, Financial Action Task Force,
MONEYVAL i druge.
Šesto poglavlje naziva „Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Republici
Hrvatskoj“ razmatra zakonski i institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca na području
Hrvatske. Navode se najvažniji obveznici izvještavanja, nadzorna tijela te tijela progona koji
objedinjuju navedeni sustav. Također se analiziraju određeni statistički podaci preuzeti iz
Godišnjeg izvještaja o poslovanju Ureda za sprječavanje pranja novca Republike Hrvatske
kao što su kretanje broja zaprimljenih sumnjivih i gotovinskih transakcija te broj i struktura
zaprimljenih sumnjivih i gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama obveznika.
Radi što boljeg prezentiranja teme i razumijevanja problematike, u sedmom poglavlju je
navedeno nekoliko praktičnih primjera pranja novca iz međunarodne i hrvatske prakse.
Rad završava zaključkom, u kojemu su sažeti rezultati istraživanja iz prethodnih dijelova
rada. Na samom kraju nalaze se popis korištene literature te popis ilustracija.
1.5. Metode znanstvenog istraživanja
Prilikom izrade diplomskog rada koristile su se sljedeće metode znanstvenog istraživanja:
metoda analize, metoda sinteze, metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda klasifikacije,
povijesna metoda, metoda dokazivanja, matematička metoda te statistička metoda. Kao
dokumentarna podloga poslužile su različiti sekundarni izvori podataka u obliku domaćih i
inozemnih znanstvenih i stručnih bibliografskih jedinica iz područja ekonomije,
kriminalistike, prava, bankarstva te međunarodnih financija.
4
2. POJMOVNO ODREĐENJE MEĐUNARODNOG PRANJA NOVCA
Pranje novca kao oblik kriminala predstavlja problem međunarodnih dimenzija jer velike
količine nezakonito stečenog novca cirkuliraju u gospodarstvima. Ova pojava karakterizira i
razvijene i nerazvijene zemlje svijeta, a posebno je istaknuta u zemljama u razvoju. U ovome
poglavlju će biti riječi o povijesnom razvoju i definiranju pojma pranja novca, kao i fazama u
procesu pranja novca. Isto tako, dat će se osvrt i na povezanost pranja novca i financiranja
terorizma.
2.1. Povijest pranja novca
Stavovi o točnom početku pranja novca u literaturi su podijeljeni. U nastavku će se iznijeti tri
teorije o početku pranja novca.
Dio autora, među kojima je i autor Kramarić (1996), prve početke pranja novca povezuje sa
mafijašem Alphonseom Caponeom, koji je u tridesetim godinama 20. stoljeća vodio
kriminalne poslove sa prihodima preko 100 milijuna dolara godišnje. Prema toj teoriji,
nastanak pojma „pranja novca“ povezuje se sa stotinama javnih praonica rublja u vlasništvu
Caponea, koji su otvoreni u Chicagu i njegovoj okolici. S obzirom na to da je to u SAD-u bilo
razdoblje prohibicije, Alphonse Capone je nezakoniti prihod od prodaje alkohola prikazivao
kao utržak praonica rublja. Pranje novca kao kazneno djelo tada nije postojalo pa je on prošao
nekažnjeno.
Druga teorija početka pranja novca je također vezana za Alphonsea Caponea. Naime, u
razdoblju od 1920. do 1930. godine, on je investirao mafijaški novac u lance pizzerija,
restorana i casina na prostoru Kube. Zahvaljujući lokalnim vlastima i ministrima s kojima je
dijelio svoju zaradu, uspješno je širio poslovanje. Kasnije je novac prebacio u Švicarsku, čije
je zakonodavstvo tada dozvoljavalo bogatim ljudima skrivanje svojeg novca na sigurno.
Capone je tada osuđen zbog neplaćanja poreza odlukom Vrhovnog suda SAD. Vrhovni sud je
tada zauzeo stav kojim nedvojbenom smatra obvezu plaćanja poreza na neprijavljeni prihod
od nezakonitog poslovanja (Madinger, 2006:118).
Treća teorija kao začetnika pranja novca u pravom smislu smatra Caponeovog suradnika
Mayera Lanskyja. Lansky je otkrio i razvio jednu od prvih tehnika pranja novca. Pritom se
koristio velikim brojem švicarskih bankovnih računa (Katušić-Jergović 2007). Naime, on je
5
prvi put upotrijebio „koncept povrata zajma na način da je putem dostavljača gotovinu fizički
poslao iz Sjedinjenih Američkih Država u Švicarsku, kako bi izbjegao plaćanje poreza“. Taj
novac je položen na nekoliko bankovnih računa sa šifrom, s kojih je Lansky kasnije
posuđivao novac i vraćao ga natrag u državu (Madinger, 2006:119).
Sam pojam „pranje novca“ prvi put se pojavio u Sjedinjenim Američkim Državama, i to u
dnevnim novinama koje su obrađivale aferu „Watergate“ 1973. godine (Katušić-Jergović
2007), nakon čega je navedeni pojam brzo zaživio u SAD-u, pa i u cijelom svijetu.
2.2. Definicije pranja novca
Novac se općenito definira kao „sve ono što je općenito prihvaćeno kao način podmirivanja
troškova“ (Madinger i Zalopany (1998:8). Novac predstavlja zamisao da neki određeni
predmet ima vrijednost i da je prihvaćen u svim vrstama razmjene. On može imati razne
oblike. To je važno za prevenciju pranja novca jer, iako većina procesa pranja novca
obuhvaća samo neke oblike novca, u tom procesu mogu biti upotrjebljeni dijamanti, zlato,
kreditne kartice, dionice, jamstva, rijetke kovanice, police osiguranja i još mnogo drugih
različitih oblika novca.
Pranje novca kao aktivnost je segment organiziranog kriminaliteta, pa će se za početak
definirati taj pojam. Prvi pojam organiziranog kriminaliteta usvojen je na nivou Europske
unije 1998. godine u obvezujućim međunarodnim dokumentima. Prema toj definiciji
organizirani kriminalitet, odnosno kriminalitetna organizacija predstavlja „organizirano
udruživanje koje postoji određeno vrijeme te koje uključuje najmanje dvije osobe koje djeluju
na usklađen način u cilju počinjenja kaznenih djela, bez obzira na to jesu li ta kaznena djela
cilj sama za sebe ili su sredstvo za stjecanje materijalne koristi i neprimjereno vršenje utjecaja
na rad javnih organa“ (Council of Europe 2006).
Tablica 1 prikazuje obvezne i fakultativne kriterije koji se uzimaju u obzir kod definiranje
organiziranog kriminaliteta.
6
Tablica 1. Kriteriji za definiranje organiziranog kriminaliteta
OBVEZNI KRITERIJI FAKULTATIVNI KRITERIJI
Suradnja najmanje tri osobe Postojanje konkretnog zadatka ili uloge svakog
sudionika
Suradnja na duži period ili u neodređenom trajanju
Primjena nekog oblika interne discipline i kontrole
Primjena sile ili drugih sredstava pogodnih za
zastrašivanje
Suradnik je osumnjičenik ili osuđenik za izvršenje teških oblika kaznenih djela
Vršenje utjecaja na politiku, sredstva javnog informiranja, javnu upravu, provođenje zakona,
djelovanje pravosuđa ili ekonomiju putem korupcije
Korištenje komercijalnih ili poslovnih struktura
Cilj je ostvarivanja dobiti i/ili moći Uključenost u pranje novca
Djelovanje na međunarodnom nivou
Izvor: Izrada prema Council of Europe 2006, Izvješće o stanju u području organiziranog i gospodarskog
kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi, pogledano 09. travnja 2015.,
<http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/organisedcrime/projects/CARPO/Pctc_2006_croate.pdf>
Pored obveznih kriterija, potrebno je da najmanje dva fakultativna kriterija budu primjenjiva
da bi se kriminalitetna grupa ili kriminalitetna aktivnost mogli okvalificirati kao organizirani
kriminalitet. Na takav način mogu se obuhvatiti i pravni subjekti i stručnjaci umiješani u bilo
koje oblike organiziranog ili gospodarskog kriminalitete (European Council 2006).
S obzirom na to da su sve aktivnosti organiziranog kriminaliteta motivirane novcem ili
profitom, pranje novca ima značajnu ulogu. Europski parlament pranje novca definira kao
„obradu prljavog novca ili kaznene postupke koji uključuju sakrivanje nezakonitog podrijetla,
izmjenu oblika ili ponovno premještanje ozakonjenih financijskih sredstava u realno
gospodarstvo“ (Europski parlament 2013).
Nadalje, aktualna je i definicija iz Direktive 2005/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća o
sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma,
prema kojoj proces pranja novca obuhvaća „prikrivanje prave prirode i izvora novca,
pretvorbu i prijenos imovine u smislu prikrivanja njezina protuzakonitog podrijetla, odnosno
nabavu, posjedovanje ili upotrebu imovine proizašle iz kaznenoga djela odnosno
7
sudjelovanje, povezanost, pokušaj pomaganja, poticanja te omogućavanje izvršenja bilo koje
od navedenih radnji“ (Saunders i Stott).
Prema autorici Cindori, „pranje novca” se odnosi na „sve vrste postkriminalnih aktivnosti
usmjerenih na prikrivanje imovinske koristi ili vrijednosti stečene na nezakoniti način,
ulaganjem u financijski i nefinancijski sustav, s krajnjim ciljem njegova ozakonjenja“
(Cindori 2010).
Autor Bejaković (1997) pranje novca definira kao „rješavanje, pretvaranje ili čišćenje novca
stečenog kriminalnim aktivnostima, njegov prijelaz preko međunarodnih granica i ponovno
uključivanje tog novca u regularne novčane tokove“. Pranje novca se najčešće odvija u
međunarodnom kontekstu kako bi se kriminalno porijeklo sredstava moglo bolje sakriti, pa
otuda i naziv „međunarodno pranje novca“ (European Council 2006).
Okolnosti koje pogoduju i olakšavaju pranje novca i unos prljavog novca u legalne financijske
tokove su nove informatičke tehnologije, fleksibilniji transferi novca, liberalizacija
međunarodnih financijskih transfera, veliki broj financijskih stručnjaka, visoka financijska
sredstva te banke koje imaju sve veće probleme za održavanje financijske likvidnosti
(Margetić, 2008:11).
Značajke organiziranog kriminala koje su vidljive kod pranja novca su (Katušić-Jergović
2007):
a) radi se o grupnoj djelatnosti,
b) radi se o dugotrajnoj i kontinuiranoj kriminalnoj aktivnosti,
c) djelatnost se izvodi bez obzira na nacionalne granice,
d) djelatnost je velikog opsega,
e) u obavljanju kriminalne djelatnosti služi se postupcima koji su često dostupni za
zakonom dopuštenu namjenu.
S obzirom na to da kriminalci ne objavljuju godišnje financijske izvještaje, teško je procijeniti
koja se količina novca u svijetu godišnje „opere“. Međutim, Međunarodni monetarni fond
procjenjuje kako se taj iznos kreće oko 500 milijardi dolara godišnje, a prema procjenama
Ujedinjenih naroda čak 80 % navedenog iznosa je ostvareno trgovinom narkoticima (ESC
Corporate Services 2014).
8
Smatra se kako se najveće količine novca operu u naftnim kompanijama, sustavima
elektroprivrede, igrama na sreću te organiziranjem velikih sportskih i kulturnih manifestacija.
Osim toga, posebno zanimljiva za promatranje pranja novca su i ulaganja u kupovinu dionica
profitabilnih poduzeća u procesu privatizacije. Tu se posebno ističu hotelski kapaciteti u
kojima se kasnije organiziraju kockarnice, bordeli ili visokoprofitabilne manifestacije show
businessa. Osim navedenih djelatnosti, za pranje novca je atraktivan i sektor osiguranja, u
kojemu fizička osoba može osigurati sebe ili svoju imovinu na veliki iznos novca te uplatiti
visoku premiju. Ukoliko odustane, plaća penale, ali vraćena razlika je zapravo opran novac
(Stakić i Barać, 2010:356).
2.3. Faze pranja novca
Pranje novca se odvija u procesu koji je u posljednje vrijeme sve kompleksniji zbog pojave
alternativnih načina pranja novca. Pojedine faze pranja novca se mogu odvijati istovremeno ili
se mogu međusobno preklapati. Kako će se pojedina faza odvijati i koje će se metode pranja
novca pritom koristiti ovisi o raspoloživim mehanizmima za pranje novca i zahtjevu
organiziranog kriminala koji taj posao naručuje (Bejaković 1997). Međutim, postupak pranja
novca uglavnom se odvija u tri faze koje su prikazane na shemi u nastavku.
Shema 1. Faze u procesu pranja novca
Izvor: Izrada prema Bejaković, P. 1997, 'Pranje novca', Financijska praksa, god. 21, br. 3, pp. 461-466., p. 463.
Prva faza pranja novca je faza polaganja. U njoj počinje „proces prikrivanja nezakonitog
izvora sredstava polaganjem u financijski sustav ili pretvaranjem u neku drugu vrstu imovine“
(Bejaković 1997). Gotovina nije prikladna za daljnje korištenje jer izaziva veliku pažnju i
9
moguće sumnje na nezakonite aktivnosti, pa se u ovoj fazi ona nastoji transformirati u drugi
oblik prikladniji za daljnju uporabu. Bez obzira na odabrani način pranja novca u fazi
polaganja, uspjeh provođenja pranja novca olakšavaju korumpirani djelatnici iskorištavanjem
manjkavosti preventivnog sustava financijske ili nefinancijske institucije. Perače novca je u
ovoj fazi najlakše otkriti jer osim ulaganja nezakonitih sredstava u legalni financijski sustav
poduzimaju određene investicije i kupuju robu za poslovne i/ili osobne namjene (Maros
1999). Raznovrsnost metoda i tehnika djelovanja koje uključuju protok novca kroz financijski
i nefinancijski sektor, fazi polaganja daje prioritet te ističe značaj prevencije pranja novca i
financiranja terorizma. S obzirom da je financijski sustav krvotok kriminala, subjekti i
institucije uključene u pranje novca i financiranje terorizma pokušavaju zloupotrijebiti upravo
kretanje kapitala i pružanje financijskih usluga, što predstavlja opasnost za stabilnost
financijskog sustava u cjelini (Madinger, 2006:201).
Druga faza pranja novca naziva se faza oplemenjivanja. U literaturi se još naziva i
pretresanjem ili miješanjem (Cindori 2007). U ovoj fazi se nastoji brojnim transakcijama
prikriti pravi izvor nezakonitih sredstava. Prema svojoj veličini, učestalosti i složenosti te
transakcije se obavljaju na zakonit način, ali imaju osnovni cilj raskidanje veze sa
nezakonitim izvorom novca (Cindori, 2010:19) U ovoj fazi pranja novca, sredstva koja su na
bilo koji od navedenih načina uložena u financijski, odnosno nefinancijski sustav ili
krijumčarena preko granice, počinju svoj put prikrivanja traga pravom izvoru. U tom cilju,
financijski sustav je najbolji izvor brojnih mogućnosti daljnjeg procesa pranja novca.
Najčešće se koristi u obliku polaganja gotovine na jedan ili više računa, iste ili različitih
osoba, a sve u cilju usitnjavanja većih iznosa novca, usmjeravanja na različite fizičke ili
pravne osobe te promjene njegovog oblika, odnosno valute. Prijenos novca moguć je i
krijumčarenjem, odnosno fizičkim prijenosom novca preko državne granice. Prebacivanje
sredstva s računa na račun, u zemlji i inozemstvu, transformiranje iz jednog oblika u drugi
odvija se prvenstveno s ciljem otežanog praćenja njihovog izvora. „U tom svjetlu, kako bi se
interkontinentalna transakcija povezala s cijelim lancem perača novca, često je potrebno i
nekoliko mjeseci analitičkog rada i istrage financijsko-obavještajne jedinice ili drugih
nadležnih tijela“ (Madinger, 2006:203). Krajnji cilj prebacivanja novca jest raspršivanje
novca i pribavljanje što više papirnatih tragova kako bi se omeo nadzor koji je u tijeku ili
buduća istraga te se osigurao lažan izvor novca (Cindori 2007).
Treća faza pranja novca obuhvaća integraciju sredstava u ekonomiju i financijski sustav.
Autorica Cindori ističe kako je u ovoj fazi je najteže detektirati čin pranja novca i samog
10
počinitelja (2010). U fazi integracije se zakonita sredstva se transformiraju u oblike koje je
teže pratiti ili koji se miješaju sa zakonitim sredstvima, i često završava kupnjom pokretnina,
nekretnina, vrijednosnica ili trošenjem na luksuzna dobra. Ako je faza integracije uspješno
završena, utvrđivanje podrijetla novca je znatno otežano. To je posebno teško u situaciji u
kojoj se ta sredstva koriste za početak novog zakonitog poslovanja. Na taj način se kriminalna
aktivnost nastavlja širiti jer se „oprana“ sredstva reinvestiraju (Cindori, 2010:20).
Za kraj će se navesti faze u kojima je pranje novca kao procesa lakše razotkriti. Te faze su
(Katušić-Jergović 2007):
a) ulazak gotovine u financijski sustav, s obzirom na to da je velike svote gotovine jako
teško zakonito položiti na bankovni račun,
b) prebacivanje u financijski sustav i iz njega, što se primjerice pokušava spriječiti time
što je većina država propisala obvezno dojavljivanje vlastima sumnjive transakcije, te
c) prekogranično kretanje gotovine, kada se perač novca izlaže riziku da bude otkriven
prilikom policijske i carinske kontrole na prijelazu državne granice.
2.4. Međuovisnost pranja novca i financiranja terorizma
Pojam financiranja terorizma se počeo intenzivnije koristiti uz pojam pranja novca nakon
terorističkog napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. godine (Pedić 2010).
Kao posljedicu navedenih terorističkih napada, međunarodno tijelo za uspostavu standarda u
području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma Financial Action Task Force
(FATF) proširilo je svoje djelovanje i na borbu protiv financiranja terorizma te donio posebne
preporuke za to područje (Pedić 2010).
Povezanost pranja novca i financiranja terorizma se ponajprije gleda u tome što su metode
terorističkih skupina za generiranje, odnosno skupljanje financijskih sredstava iz nezakonitih
izvora slične metodama kojima se koriste za pranje novca, jer terorističke skupine moraju
pronaći način kako „oprati“ nezakonita sredstva kako bi ih mogle koristiti bez privlačenja
pažnje nadležnih tijela (Ministarstvo financija 2011).
Neke karakteristike odnosa pranja novca i financiranja terorizma prikazane su u tablici u
nastavku.
11
Tablica 2. Značajke odnosa pranja novca i financiranja terorizma
ZNAČAJKA PRANJE NOVCA FINANCIRANJE TERORIZMA
Motiv Profit Ideologija
Izvori sredstava Kriminalna aktivnost
Samofinanciranje ili prikupljanje
sredstava iz zakonitih i nezakonitih
izvora
Način Službeni financijski sustav Neslužbeni financijski sustav
Fokus Sumnjive transakcije Sumnjivi odnosi
Iznosi transakcija Veliki iznosi Mali iznosi novca ispod propisanog
limita
Financijska aktivnost Kompleksna Ne postoji prepoznatljiv model
aktivnosti
Tokovi novca Cirkularni Linearni
Cilj Pronaći vlasnika Pronaći terorista
Izvor: Izrada prema Fijat, Lj. 2013, 'Problematika pranja novca – odgovornost financijskih institucija',
Međunarodni problemi, br. 2, pp. 185-204.
Prvi korak u otkrivanju i sprječavanju financiranja terorizma jest razumijevanje njihovih
financijskih potreba jer su troškovi povezani sa izvođenjem terorističkih napada te razvojem i
održavanjem terorističkih organizacija i njihove ideologije značajni (Ured za sprječavanje
pranja novca 2012).
Terorizam danas ima mnogo veće međunarodne posljedice zbog tržišnih međupovezanosti i
unaprijeđenih tehnoloških mogućnosti terorista. Potrebe za financiranjem u terorizmu se
mogu svrstati u dva osnovna područja (Fijat 2013):
a) financiranje terorističkih operacija, kao što su direktni troškovi povezani samim
pojedinim operacijama te
b) širi organizacijski troškovi koji služe za razvoj i održavanje infrastrukture za
organizacijsku podršku i promoviranje ideologije određene terorističke organizacije.
Prikupljena novčana sredstva služe za promoviranje vojničke ideologije, za plaćanje
operativaca i njihovih obitelji, pokrivanje troškova putovanja, obuku članova, krivotvorenje
dokumenata, plaćanje mita, nabavu oružja te financiranje napada, a često su potrebne i brojne
skupe usluge, kao što su usluge propagande i humanitarne aktivnosti kako bi se na „zakonit“
12
način promovirali ciljevi terorističke organizacije (Ured za sprječavanje pranja novca 2012).
Direktni troškovi izvršenja terorističkih napada su najčešće jako mali u odnosu na štetu koju
prouzrokuju (Fijat 2013).
Postoje dva osnovna izvora ili porijekla financiranja terorizma. To su zakonit i nezakonit
izvor financiranja (Bolta 2010). Zakoniti izvori financiranja terorizma odnosi se na
financiranje iz legalnih izvora, koji uključuju donacije simpatizera ili vlada (Fijat 2013) ili
poslovanje u kojem teroristička organizacija uspostavlja određene zakonite djelatnosti čije
prihode koristi za svoje nezakonite aktivnosti (Bolta 2010). Pritom se javlja proces obrnut od
pranja novca koji se naziva „prljanje novca“ (Fijat 2013).
S druge strane, nezakonit način financiranja terorizma je brži način prikupljanja sredstava
(Bolta 2010). Kod ovakvih izvora porijeklo novca za financiranje terorizma se može pripisati
različitim izvorima financiranja, kao što su poslovi s drogom, donacije ili plaćanje vlada,
kriminalne aktivnosti kao što su ucjena i otmica i slično. Pojednostavljeno, terorističke
organizacije prikupljaju novac kriminalnom aktivnošću (Fijat 2013). Prodaja i trgovina
drogom čini najveći dio sredstava za financiranje terorizma, dok neke terorističke organizacije
koriste iznuđivanje sredstava pod prijetnjom nasiljem, pljačkanje nevjernika, otmice,
zlouporaba čekova i kreditnih kartica, razbojništvo, krivotvorenje identifikacijskih
dokumenata i slično (Bolta 2010).
Postoje tri osnovne metode prijenosa novčanih sredstava namijenjenih financiranju terorizma.
One su korištenje financijskog sustava, korištenje međunarodnog trgovinskog sustava te
korištenje fizičkog prijenosa novca. Financijski sustav zbog brzine i lakoće kojom novčana
sredstva mogu biti transferirana omogućuje terorističkim organizacijama da učinkovito i
neprimjetno prenose svoja novčana sredstva između i unutar različitih jurisdikcija. Nadalje,
međunarodni trgovinski sustav omogućuje terorističkim organizacijama da prenose novac i
robu putem naizgled zakonitih trgovinskih tokova. Isto tako, jedan od načina koji
terorističkim organizacijama omogućuje prijenos sredstava bez da se izlažu mjerama
sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma je i korištenje fizičkog prijenosa novca
(Ured za sprječavanje pranja novca 2012).
Financiranje terorizma ne uključuje uvijek velike novčane iznose, a transakcije ne moraju
nužno biti kompleksne, kao što je to slučaj kod pranja novca. Međutim, metode koje
terorističke skupine koriste za premještanje, prikupljanje i prikrivanje izvora financiranja su
13
slične onima kojima se koriste pojedinci ili skupine za pranje novca. Iz tog razloga je
sveobuhvatan i učinkovit sustav sprječavanja novca temelj za nadzor financijskih aktivnosti
terorističkih skupina (Ministarstvo financija 2011).
14
3. METODE I TEHNIKE PRANJA NOVCA
U praksi postoji različita metodologija koja se odnosi na metode i tehnike pranja novca kod
pravnih osoba i fizičkih osoba. One se razlikuju ovisno o količini novca koji se pere,
zakonodavstvu, gospodarstvu i financijskom tržištu, izabranom načinu djelovanja te samim
fazama procesa pranja novca koje kroz koje novac prolazi. U ovome dijelu rada navest će se i
pojasniti neke od najčešćih metoda i tehnika pranja novca.
3.1. Metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba
Pranje novca kod fizičkih osoba nije tako često kao pranje novca putem pravnih osoba
(Cindori, 2010:28), ali bez obzira na to postoji veliki broj razvijenih metoda i tehnika pranja
novca. U nastavku će se pojasniti neke od njih.
Krijumčarenje novca je jedna od najpoznatijih i najkorištenijih tehnika pranja novca koja se
javlja odmah na početku postupka pranja novca te se tako prekida direktna veza između
perača novca, novca i nezakonitog izvora. Ova tehnika pranja novca je najrizičnija i ujedno
najučinkovitija jer za sobom ne ostavlja pisani trag (Cindori, 2010:28).
Nadalje, iako moderna tehnologija svakodnevno na raspolaganje stavlja nove tehnike
prijenosa novca, većina država osnove preventivne strategije vezane za problem pranja novca
još uvijek temelji na gotovinskim transakcijama. Iz tog razloga većina zemlja ima propise o
obveznim prijavama redovnih i povezanih gotovinskih transakcija do zakonom propisanog
ograničenja, čime se transakcijama gotovim novcem još uvijek priznaje njihova učestalost i
važnost.
Doznake iz inozemstva također mogu biti sumnjive ukoliko nemaju opravdanja, dolaze na
račune rezidenata, ako su u velikim iznosima ili dolaze iz offshore zona. Redoviti mjesečni
priljevi iz inozemstva na devizne račune rezidenata od mirovina, renti ili plaća nisu sumnjive
transakcije jer se radi o redovitim primanjima. Međutim, ako transakcije odstupaju od
uobičajenih, postaju nelogične i izazivaju sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma
(Masnjak 2010).
Nadalje, i mjenjački poslovi često služe za prikrivanje podrijetla novca, posebno onog iz
trgovine drogom, koji je najčešće u malim apoenima i raznih valuta. Mjenjačnice koriste
kupoprodajom strane valute, ali i osnivanjem vlastite mjenjačnica sa podružnicama od strane
15
kriminalne organizacije. Iz tih razloga nacionalna zakonodavstva propisuju licenciranje
mjenjačnica i nadzor nad njima.
U tehnici pranja novca pod nazivom kreditna linija postoji važna razlika između korištenja
postojeće kreditne linije za povrat nezakonito stečenih sredstava te podizanja kredita od kojih
će se sredstva koristiti za nezakonite svrhe. Podizanje kredita nije ključni pokazatelj da se radi
o ilegalnim aktivnostima. Kreditna linija kao tehnika pranja novca se koristi na način da se
nezakonito stečenim novcem vraća tek uzeti kredit prilikom čega je vidljivo da se radi o
pretvaranju nezakonitog novca u prividno zakonit. Ova tehnika pranja novca se smatra
najučinkovitijom (Cindori, 2010:173).
3.2. Metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba
Pranje novca putem pravnih osoba je šireg opsega od pranja novca fizičkih osoba, pa je tu
razvijeno i mnogo više metoda i tehnika. U ovome dijelu će se pojasniti nekoliko
najpopularnijih metoda. To su:
a) offshore zone,
b) nerezidentni računi,
c) gradnja pologa ili smurfing,
d) metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva,
e) fiktivna poduzeća i fiktivni ugovori,
f) ulaganje gotovine u financijski sustav,
g) front ili shell tvrtke, te
h) prijevare u privatizaciji.
Offshore destinacije sastoje se od seta zakonskih propisa koji obilježavaju stupanj intenziteta
prema kojima države primjenjuju regulative i porezni sustav. Offshore se definira kao
„zakonska enklava koja se razlikuje od onshore područja, ne obavezno radi svoje lokacije,
nego zato jer one definiraju određeni teritorij kao poseban za aktivnosti u kojima država
izuzima neke ili sve svoje regulative ili takse“ (Fijat 2013).
U top deset offshore svjetskih destinacija spadaju sljedeće zemlje (Bičak 2013): Švicarska,
Kajmanski otoci, Luksemburg, Hong-Kong, SAD, Singapur, Velika Britanija, Japan,
Njemačka te Bahrein, s tim da razvijenije zemlje imaju po nekoliko offshore centara. Tablica
3 prikazuje popis svih država i teritorija sa offshore financijskim centrima.
16
Tablica 3. Države i teritoriji u svijetu sa offshore financijskim centrima
REGIJA SVIJETA DRŽAVE I TERITORIJI
AFRIKA
Džibuti Liberija
Mauricijus
Sejšeli Tangier
AZIJA I PACIFIK
Cookovi otoci
Guam
Hong Kong
Japan
Labuan (Malezija)
Makao
Marianas
Marshallovi otoci
Mikronezija
Nauru
Niue
Filipini
Singapur
Tahiti
Tajland
Vanuatu
Zapadna Samoa
EUROPA
Andora
Campione
Cipar
Dublin
Gibraltar
Guernsey
Otok Man
Jersex
Lihtenštajn
London
Luksemburg
Madeira
Malta
Monako
Nizozemska
Švicarska
BLISKI ISTOK
Bahrain
Izrael
Libanon
ZAPADNA
HEMISFERA
Anguilla
Antigva
Aruba
Bahami
Barbados
Belize
Bermuda
Britanski djevičanski otoci
Kajmansko otočje
Kostarika
DominikanskaRepublika
Grenada
Montserrat
Nizozemski Antili
Panama
Portoriko
Sv. Kristofer i Nevis
Sv. Lucija
Sv. Vincent i Grenadini
Otočje Turks i Caicos
SAD
Urugvaj
Zapadna Indija
Izvor: Mihaljević, D. 2012, 'Položaj i uloga offshore financijskih centara u financijskoj globalizaciji', Ekonomska
misao i praksa, god. 21, br. 2, 795-818., p. 800.
Sljedeća metoda zove se gradnja pologa ili smurfing, a podrazumijeva „razbijanje velike
svote novca na manje svote koje izazivaju manje sumnje“ (Katušić-Jergović 2007). Kod ove
tehnike riječ je o iznosima koji ne prelaze granične svoje iznad kojih su banke dužne javiti
transakciju vlastima. Novac se u manjim svotama polaže na jedan ili više bankovnih računa ili
na način da to čini više ljudi, ili tako da to jedna osoba čini duži vremenski period (Katušić-
Jergović 2007).
Metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva podrazumijeva „dobro uspostavljene
zakonite alternativne bankarske sustave koji omogućuju nedokumentirane depozite, dizanja i
transfere“ (Katušić-Jergović 2007). Ova metoda pranja novca vrši se na način da kriminalac,
odnosno perač novca polaže novac u podzemnu banku. Kao identifikacijska potvrda za
transakciju se najčešće koristi nešto neuočljivo kao što je razglednica ili igraća karta. Jednu
polovicu takve identifikacijske karte zadržava klijent, a druga polovica se prosljeđuje
17
bankaru. Perač u ciljanoj zemlji pokaže svoju potvrdu kako bi podigao svoj novac, pri čemu
se izbjegne iznošenje gotovine iz zemlje i smanjuje rizik od otkrivanja (Katušić-Jergović
2007).
Nadalje, jedna od metoda pranja novca je i otvaranje fiktivnih poduzeća. Prema autoru
Šabiću, u fiktivno poduzeće predstavlja „takav oblik društva koje je osnovano u skladu sa
pozitivnim zakonskim propisima koji definiraju način upisa pravnih osoba u sudski registar
kao i sva ostala gospodarska društva. Sa formalno pravnog stanovišta takvo društvo ne može
nositi naziv fiktivno te kao takvo u pravnom pogledu se ne razlikuje od drugih gospodarskih
društava. Međutim, naziv fiktivno gospodarsko društvo pridodaje se iz razloga što formalno
pravno društvo postoji ali ne egzistira na tržištu u skladu sa djelatnošću zbog koje je i
osnovano, nego zbog drugih ciljeva. Namjera osnivača ovakvih gospodarskih društava nije
osnivanje istih radi obavljanja određene privredne djelatnosti, nego vršenje kriminalnih
radnji (Šabić n.d.). Nadalje, područje fiktivnih ugovora se dijeli u dvije kategorije (Cindori,
2010:25):
a) ispostavljanje potpuno fiktivnih ugovora za usluge koje nisu izvršene te koje se ne
mogu i neće izvršiti te
b) ispostavljanje faktura s većim ili manjim iznosima od stvarnog za robu ili neke usluge.
Posebnu vrstu pranja novca predstavlja plaćanje na temelju potpuno lažnih faktura pri čemu,
za razliku od podfakturiranja ili prefakturiranja, cijeli iznos uplaćenog novca obuhvaća oprani
novac. Kako plaćanje robe na temelju lažnih faktura neizostavno zahtjeva papirnati trag
prelaska državne granice i ostale evidencije o stvarnom postojanju robe i njezinoj prodaji,
češće će se koristiti izloženi način pranja novca za obavljene usluge jer je vrlo teško
procijeniti njihovu stvarnu vrijednost (Masnjak 2000).
Ulaganje gotovine u financijski sustav klasičan je i osnovni korak provođenja prve faze
procesa pranja novca, kada ga je i najlakše otkriti jer još uvijek postoji veza između novca i
perača. Nakon ulaganja u financijski sustav, novac postaje samo broj. Gotovina se ulaže u
financijski sustav putem žiro-računa trgovačkih društava, polaganja fiktivnog dnevnog utrška
te transakcija sa računa pravne osobe na račune fizičkih osoba i obratno. Perač može
angažirati i osobu koja će umjesto njega uložiti gotovinu u sustav (Cindori 2007).
Front i shell tvrtke paravan su za protok novca odnosno prikrivanje njegovog izvora. Shell
kompanije su potpuno lažne tvrtke koje služe za pranje novca, dok front tvrtke obavljaju
18
legalne aktivnosti opet radi pranja novca. To su primjerice restorani, putničke agencije,
društva za osiguranje, casina, mjenjačnice i slično. Uglavnom se osniva veći broj tvrtki istog
tipa, u raznim državama, preko kojih novac cirkulira i mijenja oblik. Povratkom u matičnu
državu nezakoniti novac dobiva zakonito, inozemno porijeklo. Prednost ove nad klasičnim
tehnikama je manji rizik otkrivanja. (Masnjak 2000)
Prijevare u privatizaciji javljaju se kod zemalja u razvoju koje nastoje provesti ekonomsku
reformu. Državna poduzeća koja prolaze kroz proces privatizacije često se nađu na meti
perača novca. Perači mogu steći prednost nad legalnim investitorima nuđenjem veće cijene.
Ova prijevara se vrši tako da kriminalac kupuje poduzeće u državnoj vlasti nezakonito
stečenim novcem i na taj način prljavi novac pretvara u zakonita sredstva.
3.3. Uloga suvremene tehnologije u pranju novca
Trendovi međunarodne trgovine, tokovi novca i kapitala, kretanje ljudi, dobivaju nove
pojavne oblike i gube mnoga od postojećih ograničenja. Nastaju nove mogućnosti, ali i još
nepoznati rizici koje nije moguće sagledati do kraja (Đurđević 2010). Veliki napredak u
razvoju informacijskih tehnologija, korištenje Interneta, jeftini informatički resursi, kao i
kupovina i plaćanje iz doma preko mreže, uz posjedovanje platne kartice za plaćanje
elektronskim novcem, stvorili su i preduvjete da se poveća zloupotreba tog okruženja u svrhu
pranja novca (Porobić i Bajraktarević, 2012:80).
Elektroničko poslovanje je, po definiciji, svaka financijska transakcija koja koristi podatke
razmijenjene elektroničkim putem. Elektronički novac se definira kao „elektroničko skladište
monetarne vrijednosti na tehničkom uređaju, a koje se može koristiti za plaćanja bez
neophodnog uključivanja banaka ili služiti kao instrument za pretplatu“ (Ćavar i suradnici
2009).
Elektronički novac je oblik elektroničkog plaćanja koji teži istim karakteristikama koje ima
način plaćanja „papirnatom“ gotovinom. Elektronički, odnosno digitalni novac predstavlja
najveće tehnološko dostignuće u bankarstvu na polju platnog prometa. Pod cirkulacijom
digitalnog novca podrazumijeva se njegova upotreba u platnom prometu koja se odvija putem
telekomunikacijske infrastrukture, bilo to putem intraneta banaka, putem servisa temeljenih
na Internetu ili u novije vrijeme putem mobitela. Budući da je digitalni novac u biti skup
19
bitova pohranjenih u memoriji računala ili za to predviđenog uređaja za njega ne postoje
zemljopisne granice (European Central Bank 2013).
Elektroničko bankarstvo predstavlja „uporabu bankarskih usluga i izvođenje bankarskih
transakcija koje obavlja sama stranka, vlasnik računa i komitent banke, posredstvom osobnih
računala ili terminala s lokacija s kojih je moguć pristup telekomunikacijskoj mreži za
prijenos podataka“ (Leko, 1998:113).
Razvoj novih tehnologija, koji uključuje elektroničko poslovanje i elektroničko bankarstvo
otvara nove mogućnosti prijevara i pranja novca. Jednostavnim elektronskim transferom
novca iz jedne u drugu banku elektronski prijenos novca postaje jedna od najčešćih načina
prebacivanja velikih svota novca po cijelom svijetu, što ujedno implicira korisnu metodu
druge faze pranja novca-oplemenjivanje. Na taj se način „prljavi novac“ putem bankarskog ili
financijskog sustava elektronski premješta globalnim bankarskim sustavom, u svrhu
prikrivanja njegovog pravog izvora.
Elektroničkim se transferima teško ulazi u trag zbog minimuma identifikacijskih informacija
o stranci, čime se omogućava međunarodno kretanje ogromnih iznosa novca u samo jednoj
sekundi (Mandiger, 2006:114)
Bez obzira na oblik kriminala, karakteristike koje imaju računalni sustavi i kompjuterske
mreže kao što su brzina, sigurnost, efikasnost, racionalnost, anonimnost i slično čine ih
atraktivnim i za korištenje u nelegitimne svrhe kao što je pranje novca. Zbog toga brojni
međunarodni autoriteti već relativno dugo izražavaju zabrinutost i potrebu rješavanja
najmanje tri problema.
Prvi problem vezan je za djelotvornost postojećih zahtjeva za obaveznim izvještavanjem o
sumnjivim transakcijama, koje po svojoj prirodi obuhvaćaju aktivnosti sa velikom
vjerojatnosti da su povezane sa pranjem novca ili financiranjem terorizma, posebno složene i
neobične velike elektronske transakcije i sve neobične uzorke takvih transakcije koje nemaju
očitu gospodarsku ili vidljivu zakonitu svrhu (Porobić i Bajraktarević, 2012:88).
Drugi problem obuhvaća sadašnje analitičke i istražne alate i tehnike, koje se temelje na
pretpostavci da kriminalne organizacije moraju bar neki dio transakcije provesti preko nekog
od posrednika, odnosno obveznika sprečavanja pranja novca, i oslanja se pri tome na
prevencije operativnih i reputacijskih rizika (identifikaciju klijenta, prihvatljivost klijenta,
20
praćenje poslovanja klijenta i valoriziranje intenziteta rizičnosti) svake financijske investicije.
Međutim, elektroničko bankarstvo iz kuće ili stana ne obuhvaća transakcije „licem u lice“,
što analitičke i istražne alate čini manje primjenjivim i efikasnim (Porobić i Bajraktarević,
2012:88).
Treći problem odnosi se na činjenicu da većina elektroničkog bankarstva i sustava plaćanja
djeluje u svijetu i sa više valuta, tako da svakog trenutka prelaze tradicionalne fizičke
nacionalne granice i njihove jurisdikcije što značajno umanjuje mogućnosti za efikasno i
efektivno suprotstavljanje računalnom kriminalu i pranju novca na nacionalnom nivou
(Porobić i Bajraktarević, 2012:88).
21
4. UTJECAJI PRANJA NOVCA NA GOSPODARSTVO I DRUŠTVO
Nedostatak ili postojanje slabog i korumpiranog sustava za sprječavanje pranja novca u
određenim zemljama dopušta kriminalcima i onima koji financiraju terorizam djelovanje i
širenje svojih kriminalnih aktivnosti kao što su korupcija, trgovina drogom, nedopuštena
trgovina ljudima, krijumčarenje i terorizam. Pranje novca i financiranje terorizma se može
pojaviti u bilo kojoj zemlji, međutim te pojave imaju najznačajnije ekonomske i socijalne
posljedice u zemljama u razvoju, jer su ta tržišta malena i osjetljivija. Također, pranje novca i
financiranje terorizma imaju značajne posljedice u zemljama sa krhkim financijskim
sustavom, jer u one također osjetljive na takve utjecaje (World Bank 2003). Može se reći kako
pranje novca ima širok spektar povratnih efekata na ekonomske, političke i socijalne strukture
svake zemlje (Stakić i Barać, 2010:356). Shema 2 prikazuje općenite utjecaje pranja novca i
financiranja terorizma u razvijenim zemljama.
Shema 2. Štetni utjecaji pranja novca i financiranja terorizma u zemljama u razvoju
Izvor: Izrada prema World Bank 2003, Money Laundering Impacts Development, pogledano 15. travnja 2015.,
<http://www1.worldbank.org/finance/assets/images/02-chap02-f.qxd.pdf>.
Pranje novca, korupcija i organizirani kriminal i jako utječu na zemlje u razvoju i
predstavljaju ključnu prepreku njihovu razvoju, ograničavaju njihov potencijal rasta i
smanjuju njihove fiskalne resurse, zbog činjenice da se oprani novac, umjesto da se usmjeri u
22
produktivne kanale za daljnja ulaganja, često usmjeri u „sterilna” ulaganja kako bi se sačuvala
njegova vrijednost ili kako bi bio lakše prenosiv (Europski parlament 2013). Prema
procjenama Europskog parlamenta, svake godine se izgubi oko 800 milijardi € iz zemalja u
razvoju zbog poreznih oaza i nezakonitih financijskih tokova (Europski parlament 2013). Iz
tog razloga je za ublažavanje siromaštva i stvaranje bogatstva u zemljama u razvoju nužna
veća transparentnost i mogućnost praćenja financijskih prijenosa.
Stupanj negativnih ekonomskih efekata pranja novca na ekonomski razvoj je teško
kvantificirati. Međutim, logično je da takve kriminalne vrijednosti oštećuju institucije u
financijskom sektoru koje su ključne za ekonomski rast, produktivnost u realnom sektoru i
stabilnost vanjskog sektora (Bartlett 2002). Kontinuirane borbe protiv pranja novca i
financiranja terorizma imaju važne prednosti za zemlju. Te prednosti se očituju u nižim
razinama kriminala i korupcije, poboljšanoj stabilnosti financijskih institucija i tržišta,
pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj i ugled u svjetskog zajednici, poboljšanim tehnikama
upravljanja rizicima u financijskim institucijama te povećanoj integriranosti tržišta (World
Bank 2003).
4.1. Utjecaji pranja novca i financiranja terorizma na ekonomsku i
financijsku stabilnost
Učinci pranja novca u gospodarstvu mogu se podijeliti na dugoročne i kratkoročne. Oni su
prikazani u tablici 4.
Tablica 4. Kratkoročni i dugoročni ekonomski učinci pranja novca i financiranja terorizma
KRATKOROČNI UČINCI DUGOROČNI UČINCI
Dobitci počinitelja Poremećaji u direktnim stranim ulaganjima
Deformacija potrošnje i štednje
Deformacija investicija Promjene u likvidnosti i solventnosti
Umjetni porast cijena
Nelojalna konkurencija Reputacija financijskog sektora
Promjene u uvozu i izvozu
Utjecaj na prihode i zaposlenost Pojava mita i korupcije
Izvor: Izrada prema Pedić, Ž. 2010, 'Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu sprečavanja pranja
novca', Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, god. 31, br. 1, 617-642., p. 621.
23
Dakle, u kratkoročne učinke se mogu ubrojiti izravni gubici žrtava, dobitci počinitelja,
deformacija potrošnje i štednje, deformacija investicija, umjetni porast cijena, nelojalna
konkurencija, promjene u uvozu i izvozu, utjecaj na output, prihod i zaposlenost, niži ili viši
prihod javnog sektora i slični učinci (Pedić 2010). S druge strane, kao dugoročni učinci pranja
novca mogu se izdvojiti poremećaji u direktnim stranim ulaganjima, promjene u likvidnosti,
solventnosti, reputaciji financijskog sektora, pojavi mita i korupcija i slično (Pedić 2010).
Prema procjenama Ujedinjenih naroda, na pranje novca 2,7% svjetskog BDP-a, odnosno oko
1.600 milijardi američkih dolara, a nove tehnologije su metode učinile jednostavnijima
(Europski parlament 2014). Međutim, samo jedan dio kriminalnih aktivnosti se na kraju i
otkrije, pa je precizne brojke nemoguće utvrditi.
4.1.1. Utjecaji na financijski sektor
Financijski sektor uključuje financijske institucije kao što su banke, nebankarske financijske
institucije kao što su privatni kreditore te ostale institucije na tržištu kapitala. Te institucije su
važne jer predstavljaju koncentraciju kapitalnih sredstava određene zemlje te njihovu
raspodjelu putem investicija, što osigurava gospodarski razvoj. Iako je financijski sektor
najvažnija sastavnica u procesu financiranja zakonitog poslovanja, on također za kriminalce
može biti jednostavan način za pranje sredstava. Velike svote opranih sredstava se na taj način
izlijevaju u financijske institucije, odnosno izvan njih, što uvelike može narušiti stabilnost
financijskih tržišta (Financial Intelligence Unit n.d.).
Banke koje omogućuju aktivnosti pranja novca suočavaju se sa rizicima kao što su kreditni
rizik, rizik od prevare i rizik ugrožavanja reputacije, koji mogu prouzrokovati ozbiljne pravne
i financijske poteškoće, ali i veoma ozbiljne posljedice za samo poslovanje banaka jer
poštovanje zakona, pravila i standarda pomaže da se održi reputacija banke i tako ispune
očekivanja klijenata, tržišta i društva u cjelini (Fijat 2008).
Kada se pranje novca odvija u financijskoj instituciji, to najvjerojatnije znači da je svjesno ili
nesvjesno u taj proces uključen zaposlenik. Ukoliko je zaposlenik uključen svjesno u pranje
novca, to znači da je financijska institucija sklona korupciji. Kada se pranje novca dogodi u
određenoj financijskoj instituciji te kada to poznato klijentima, njihovo povjerenje se
narušava. Kao posljedica toga raste rizik poslovanja financijske institucije i ona postaje
poznata po korumpiranosti. Tada institucija postaje žrtva svog ugleda i njezino postojanje
24
postaje upitno jer nije u mogućnosti i dalje učinkovito prikupljati i investirati kapitalna
sredstva (ESC Corporate Services 2014). U najgorem slučaju, pranje novca može dovesti do
propasti banaka i financijske krize (Financial Intelligence Unit n.d.).
Dodatni izazovi za financijske institucije koje se oslanjanju na nezakonito stečenu imovinu
podrazumijevaju odgovarajuće upravljanje vlastitom imovinom, obvezama i transakcijama.
Tako primjerice veliki iznosi legaliziranog novca sumnjivog porijekla mogu se pojaviti u
financijskoj instituciji, nakon čega mogu iznenada nestati telegrafskih transfera, kao odgovor
na neke netržišne faktore. To sve može dovesti do problema sa likvidnošću i navale na banke
(Brcanski 2011).
Nadalje, kriminalne aktivnosti se povezuju i sa nekim bankarskim pogreškama u svijetu,
među koje se ubraja i neuspjeh prve Internet banke Europske unije. Osim toga, sa pranjem
novca povezuju se i neke financijske krize iz devedesetih godina, kao što je skandal sa
prevarom, pranjem novca i podmićivanjem u Bank of Credit and Commerce International
(BCCI).
Isto tako, pranje novca može jako loše utjecati i na devizni tečaj i kamatne stope, s obzirom na
to da oni koji se bave nelegalnim aktivnostima pranja novca žele svoja stečena sredstva
reinvestirati u oblike koje je teže otkriti, a ne u one koje imaju visoku stopu povrata. Osim
toga, pranje novca može povećati opasnost od monetarne nestabilnosti jer se takva sredstva
mogu uložiti u namjerno iskrivljivanje cijena imovine i robe. Pranje novca i financijski
kriminal tako mogu dovesti do neočekivanih promjena u potražnji novca i veće nestabilnosti
međunarodnih tokova kapitala, novca i kamatnih stopa (Brcanski 2011).
4.1.2. Utjecaji na realni sektor
Osim negativnog učinka pranja novca na ekonomski rast, kroz narušavanje financijskog
sektora, pranje novca ima još negativniji utjecaj na ekonomski rast u realnom sektoru,
usmjeravajući izvore u manje produktivne aktivnosti, olakšavajući na taj način domaću
korupciju i kriminal, što direktno uništava ekonomski rast (Bartlett 2002). Naime, novac koji
je opran i kroz druge kanale osim financijskih institucija se često investira u obliku „sterilnih
ulaganja“. Sterilna ulaganja su ona ulaganja koja stvaraju malu dodatnu produktivnost za širu
ekonomiju, kao što su nekretnine, umjetnost, antikviteti, nakit, te luksuzni automobili. Za
25
zemlje u razvoju, usmjeravanje oskudnih sredstava u manje produktivne domaće nekretnine
ili luksuzni uvoz ozbiljno štete ekonomskom razvoju. Osim toga, kriminalne radnje mogu
pretvoriti produktivne kompanije u sterilne investitore tako što ih koriste u svrhe
protuzakonitog pranja novca (Bartlett 2002).
Također, pranje novca umanjuje prihode od poreza i na taj način izravno nanosi štetu
redovnim poreznim obveznicima te otežava prikupljanje poreza i takav gubitak poreznih
prihoda uglavnom podrazumijeva više porezne stope od onih koje bi vladale da se radi o
legitimno stečenoj imovini.
Nadalje, pranje novca ugrožava nastojanje mnogih zemalja da privatizacijom rekonstruiraju
svoje imovine jer kriminalne organizacije raspolažu ogromnim financijskim sredstvima i
mogu nadjačati sve legitimne kupce državnih poduzeća, tako da privatizacija, iako ekonomski
inače korisna, također može poslužiti i kao način za pranje novca (Brcanski 2011).
One koji se bave nelegalnim aktivnostima pranja novca, u principu, ne zanima mnogo profit
od njihovog ulaganja, nego prije svega zaštita vlastite imovine. Tako oni svoja sredstva ulažu
u aktivnosti koje nisu nužno ekonomski korisne za zemlju u kojoj su ta sredstva plasirana.
Naime, ekonomski rast stagnira u onoj mjeri u kojoj pranje novca i financijski kriminal
uspijevaju preusmjeriti sredstva sa zdravih ulaganja u niskokvalitetne investicije koje
prikrivaju poreklo njihovog novca (Brcanski 2011).
Sudionici u pranju novca koriste određena poduzeća, odnosno realni sektor, kako bi razdvojili
sredstva stečena na temelju kriminalnih radnji od procesa prikrivanja nelegalno ostvarene
dobiti. S obzirom na to da poduzeća raspolažu velikim iznosima novca, one su u mogućnosti
da svoje proizvode i usluge prodaju po cijenama koje su niže od tržišnih. U nekim
slučajevima ova poduzeća utvrđuju cijene koje su ispod proizvođačkih i iz tog razloga su
konkurentnije u odnosu na poduzeća koje legalno posluju i pribavljaju sredstva na
financijskim tržištima. Sudionici pranja novca reinvestiraju svoja sredstva u ona poduzeća i
djelatnosti za koje očekuju da neće biti otkriveno porijeklo novca (Fijat 2008).
Osim toga, pranje novca za rezultat ima regresivnu distribuciju dohotka i stvaranje velike
potrošačke moći pojedinaca i u uvjetima gospodarskih kriza i sličnih nestabilnosti.
26
4.1.3. Utjecaji na vanjski sektor
Vanjski sektor gospodarstva obuhvaća trgovinu sa inozemstvom, odnosno uvoz i izvoz te
međunarodne tokove kapitala. Sustav vanjskotrgovinske razmjene podliježe širokom aspektu
rizika, što daje mogućnost kriminalnim organizacijama da peru novac koji je stečen
nezakonitim aktivnostima i da financiraju terorističke organizacije uz relativno mali rizik da
budu otkriveni. Takvim organizacijama vanjskotrgovinski sustav može biti zanimljiv zbog
više razloga. Naime, u vanjskom sektoru je pojedinačne transakcije moguće učiniti manje
uočljivima, što olakšava prenošenje vrijednosti preko granica. Nadalje, pristup procedurama
za potvrđivanje identiteta stranke ili programima za razmjenu carinskih podataka između
država je ograničen, a osim toga veliki broj carinskih službi ima ograničene resurse za
otkrivanje protuzakonitih transakcija u trgovini (Uprava za sprječavanje pranja novca 2012).
Prema autoru Galinec (2002:199), pranje novca na vanjskotrgovinski sektor utječe na način da
se novac stečen prodajom droga, trgovine ljudima, kockanjem, organiziranom prostitucijom,
pljačkom banaka te ostalim ilegalnim, odnosno kriminalnim aktivnostima unosi u legalne
vanjskotrgovinske tokove. Pranje novca se tako očituje specifičnim transakcijama izvoza i
uvoza robe koji se po vrijednosti bitno razlikuju od uobičajenih transakcija istom vrstom robe.
Pritom carinske i porezne vlasti najčešće ne mogu odrediti radi li se o pranju nezakonito
stečenog novca putem vanjskotrgovinskih tokova, kao niti pozadinu transakcije. Transakcije
pranja novca se obavljaju uspostavom trgovine sa zemljama u kojima carinske i porezne
službe nisu dovoljno osposobljene, koje su korumpirane te u kojima ne postoje organizirani
mehanizmi sprječavanja pranja novca.
Najveći dio pranja novca u vanjskotrgovinskim poslovima obavlja se lažnim iskazivanjem
vrijednosti roba, odnosno precjenjivanjem ili podcjenjivanjem na carinskim deklaracijama, na
kojima je vrijednost roba nerazmjerna tržišnoj vrijednosti po kojoj se ta roba inače
razmjenjuje. U slučaju precjenjivanja vrijednosti uvoznik plaća izvozniku velike iznose za
robu koja gotovo da ni nema vrijednosti te koju uvoznik nakon primitka uništi, proda kao
otpad ili preproda po simboličnoj cijeni, čime se osigurava pravna osnova za transfer novca iz
zemlje. Najčešći paravan za aktivnosti pranja novca su vanjskotrgovinski poslovi vezani za
duhan, alkoholna pića, tekstil, plemenite metale te skupocjene automobile i plovila (Galinec
2002:199). Dakle, na ovaj sektor se najviše utječe kada se prihodi od ilegalnih aktivnosti
koriste za kupnju uvezene luksuzne robe sa namjerom pranja novca. Kada je uvoz kupljen sa
takvim sredstvima, gospodarstvo pati jer nema legalne gospodarske aktivnosti, odnosno nije
27
pokrenuta zaposlenost i ne postoji konkurencija zbog umjetno postavljenih cijena za svrhu
pranja novca. Takve aktivnosti mogu potisnuti domaću cijenu, oštetiti konkurenciju između
domaćih i međunarodnih poduzeća te smanjiti profitabilnost domaćih poduzeća (ESC
Corporate Services 2014).
U mnogim državama ovlasti carinskih službenika ograničene su na nadzor robe pri uvozu i
izvozu, kontrolu tereta i dokumenata, sprječavanje krijumčarenja te obračun carinskih i
poreznih davanja, dok se rijetko ili nikada usmjeravaju na praćenje vanjskotrgovinskih
poslova koji su paravan za pranje novca. Međutim, vanjskotrgovinske transakcije vezane za
pranje novca nije lako otkriti, pogotovo zato jer sudionici u pranju novca redovito podmiruju
carinske i porezne obveze (Galinec 2002:200).
Zaključno se može reći kako se unaprjeđene suzbijanja pranja novca u vanjskotrgovinskoj
razmjeni može postići boljom edukacijom carinskih službenika i uspostavom suradnje,
odnosno sustava razmjene informacija između nacionalnih carinskih uprava, ureda za
sprječavanje pranja novca te službe devizno-dokumentarne kontrole, kako bi se što
kvalitetnije mogle uspoređivati informacije o robnim i novčanim tokovima i na taj način
spriječiti pranje novca (Galinec 2002:200).
4.2. Politički efekti pranja novca i financiranja terorizma
Pranje novca provode kriminalne organizacije lokalnog, regionalnog, nacionalnog ili
međunarodnog značaja. Međutim, osim kriminalnih organizacija, pranjem novca se bave i
koriste državni i paradržavni organi, a za neke svjetske obavještajne službe jer poznato da na
takav način financiraju svoje tajne operacije (Vesić 2008).
Kako je već spomenuto, pranje novca počiniteljima donosi velike imovinske koristi, jer se
nakon „legalizacije“ opranog novca stječe mogućnost korištenja u procesu proizvodnje,
trgovine, prometa, ugostiteljstva, platnog prometa te drugih djelatnosti. Često se pranje novca
obavlja kao značajni dio aktivnosti organiziranih kriminalnih grupa, a u brojnim slučajevima
se kao organizatori javljaju osobe u tzv. „bijelim ovratnicima“, odnosno osobe sa visokim
društvenim statusom i ugledom. Takva vrsta kriminalnih aktivnosti se obavlja izvan javnosti
izvođenjem većih poslovnih transakcija i manipulacija (Vesić 2008). Profesionalni perači
novca se često u cilju organiziranja pranja novca povezuju, stvarajući moćne grupe koje imaju
uporište u policiji, pravosuđu i politici.
28
Nadalje, autorica Vesić (2008) ističe kako „politički aspekt pranja novca čine predstavnici
plutokracije1, birokracije
2 i tehnokracije
3“, koji raznim političkim spletkama sebi stvaraju
uvjete za nesmetano bavljenje pranjem novca, zajedno sa kriminalnim podzemljem. Njih čine
ugledni političari, vođe političkih stranaka, ministri, kongresmeni te predstavnici uglednih
međunarodnih i nacionalnih vladinih i nevladinih organizacija. Tu je i vidljiva i psihološka
komponenta pranja novca jer takve osobe, kako bi prikrile svoju kriminalnu djelatnost,
neprestano traže moralne isprike za druge, ali ne i za sebe (Vesić 2008).
4.3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma
Prema autoru Orloviću (2013:408), „sociološki učinci gospodarskog kriminaliteta proizlaze iz
njegovih ekonomskih posljedica, a po svojoj opasnosti su možda i značajniji od izravnih
ekonomskih ili financijskih šteta koje nastaju gospodarskim kaznenim djelima“. Socijalne
štete dugoročno utječu na društveni potencijal i razvoj.
Sociološki utjecaji pranja novca mogu biti različiti jer je često prljavi novac, koji je generiran
iz kriminalnih aktivnosti, pomiješan sa legalnim sredstvima, koja se koriste za proširenje
postojeće kaznene radnje i financiranje novca. Tako može doći do prijenosa gospodarske
snage sa tržišta, vlade i građana na kriminalce, na način da se podržavaju zločini i korupcija
(Financial Intelligence Unit n.d.). Shema 3 prikazuje neke od socioloških utjecaja pranja
novca i financiranja terorizma.
1 Plutokracija je oblik vladavine u kome je vlast centralizirana na uski broj ljudi koji se od ostatka stanovništva
razlikuje po povećanom materijalnom bogatstvu. 2 Birokracija je termin kojim se označava vladavina uprave, odnosno administrativnog osoblja koje radi po
uredima ili biroima državne uprave, ali i svake velike organizacije. 3 Tehnokracija je oblik vladavine gdje sve odluke donose visoko obučeni profesionalni stručnjaci.
29
Shema 3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma
Izvor: Izrada prema Orlović, A. 2013, Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj, Redak, Split., p. 409-412.
Dakle, u najznačajnije sociološke utjecaje pranja novca, i općenito gospodarskog kriminaliteta
na društvo mogu se ubrojiti negativno raslojavanje društva, gubitak socijalnog povjerenja,
nejednakost u dostupnosti prilika, apatija i socijalna pasivnost društva te rast socijalne
nepravde i frustracije.
Nejednakost u dostupnosti prilika mogu dovesti do deprimiranosti ljudi, općeg porasta
nesigurnosti te društvene marginalizacije. Najteži oblici kriminala, poput organiziranog
kriminala, kojemu pripada i pranje novca, najprisutniji su upravo u društvima sa velikim
socijalnim razlikama (Jugović i suradnici 2008).
Jedna od posljedica raslojavanja društva je ta nestaje međuljudsko povjerenje i građanska
solidarnost u društvu. Naime, prevareni i siromašni građani ne vjeruju političarima i
tajkunima, pa nastaje prirodni jaz između siromašnih i bogatih, pogotovo ukoliko se on
temelji na nepravdi i kriminalu (Orlović, 2013:409). Pranje novca zadaje najveću štetu
strukturi društva na način da uništava povjerenje građana u politički sustav, njegove institucije
i vodstvo te stvara nejednakost građana u svakodnevnom životu na različitim područjima
(Orlović, 2013:409).
30
Nadalje, proces pranja novca sprječava razvoj pravedne tržišne strukture te narušava
konkurenciju, pa tako smanjuje moguća ulaganja i investicije. Ekonomski razvoj stagnira i
mali poduzetnici dođu u poziciju da ne mogu podmiriti svoje troškove. Istovremeno,
protupravno stečena imovinska korist od strane gospodarskih subjekata omogućuje peračima
novca bolju tržišnu poziciju i konkurentsku prednost u odnosu na druge tvrtke koje posluju
legalno (Orlović, 2013:410). Država ima najodgovorniju ulogu u postizanju jednakosti u
dostupnosti. Kako bi mogla sprječavati gospodarski kriminal, trebala bi oduzimati imovinu
stečenu na protuzakonit način i sankcionirati počinitelja određenom kaznom. S druge strane,
država bi trebala uspješnije štititi samu sebe od kriminalnih aktivnosti, pa na taj način
efikasnijom i pravednijom sociološkom politikom štititi jednakost svih građana i
gospodarskih subjekata (Orlović, 2013:410).
Prema Orloviću (2013:411), socijalna apatija i pasivnost podrazumijevaju „nezainteresiranost
ili ravnodušnost građanstva prema političkim i društvenim aktivnostima, koje se odlikuje
općim nepovjerenjem u institucije, državu ili političare“. Apatija i socijalna pasivnost može
dovesti do stagnacije u razvoju stanovništva bilo koje države. Pranje novca, kao i korupcija,
djeluje demotivacijski na građane zbog nerazmjernosti težine kriminala i državne reakcije na
njega.
Posljednji promatrani sociološki utjecaj pranja novca je rast socijalne nepravde i frustracije.
Orlović (2013:412) ističe kako socijalne nepravde izazivaju frustracije kod građana koji gube
svoja prava jer im one predstavljaju nepotrebne prepreke u procesu ostvarivanja njihovih
društveno prihvatljivih ciljeva. Gospodarski kriminalitet i pranje novca u društvu proizvodi
nepravdu na direktan, odnosno indirektan način. Indirektne posljedice osjećaju svi građani
koji posluju i žive na zakonit način jer imaju neravnopravan ekonomski status u odnosu na
kriminalce, odnosno perače novca. Rast socijalne nepravde je direktno povezan sa rastom
prisutnosti gospodarskog kriminala i korupcije u društvu (Orlović, 2013:412).
31
5. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE I DOKUMENTI VEZANI ZA
PROBLEMATIKU SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA
Kako bi se pranje novca suzbilo, međunarodna zajednica je pristupila normiranju prava i
obveza pojedinih zemalja sa ciljem poduzimanja adekvatnih mjera, sredstava i postupaka za
sprječavanje i suzbijanje nedozvoljenih aktivnosti (Stakić i Barać, 2010:357). Europske
države su donijele nekoliko međunarodnih pravnih akata kojima su precizirane nedozvoljene
aktivnosti i pojedini pojavni oblici pranja novca, kao i mjere i postupanja nacionalnih država
u pravcu suzbijanja navedene pojave (Stakić i Barać, 2010:357). U europskom pravu je
pranje novca dobilo status samostalnog krivičnog djela za čije provođenje su propisane veoma
stroge kazne.
U ovome dijelu rada navest će se i ukratko pojasniti najvažnije međunarodne institucije koje
se bave pranjem novca i financiranja terorizma, kao i temeljni dokumenti i konvencije koje su
one donijele u cilju borbe protiv tog problema.
5.1. Organizacija Ujedinjenih naroda
„Povijest zakonskih propisa za sprječavanje pranja novca započela je kriminalizacijom
sredstava proizašlih iz kaznenih djela povezanih s trgovanjem drogom, odnosno donošenjem
Konvencije protiv nezakonitog trgovanja narkoticima i psihotrofnim supstancama 1988.
godine. Ta konvencija se naziva i Bečka konvencija“ (Pedić 2010). Osim Bečke konvencije,
Organizacija Ujedinjenih naroda donijela je još tri konvencije. To su Konvencija Ujedinjenih
naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Konvencija o sprječavanju
financiranja terorizma te Konvencija protiv korupcije.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta
(Konvencija iz Palerma) donesena je 2000. godine u Palermu, a glavna značajka joj je
proširenje predikatnog djela trgovine drogom na mnoštvo drugih kaznenih djela. Također
kriminalizira udruživanje za počinjenje takvih kaznenih djela te po prvi put objašnjava mjesto
i značaj financijsko-obavještajne jedinice (Pedić, 2010).
Nadalje, Konvencija o sprječavanju financiranja terorizma iz 2000. godine donesena je zbog
porasta terorističkih akcija diljem svijeta, a potpisana je od strane 132 države, čime se
32
kriminalizira terorizam kao i bilo koji način njegova financiranja. Svrha ove konvencije je
održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, promicanje odnosa te međunarodna suradnja
(Hrvatska narodna banka 2015).
Konvencija protiv korupcije iz 2003. godine promiče djelotvornu borbu protiv korupcije,
međunarodnu suradnju, tehničku pomoć, povrat imovine te upravljanje javnim poslovima i
državnom imovinom sa dužnom pažnjom i savjesti (Hrvatska narodna banka 2015).
5.2. Europska unija
Europska unija je tijekom godina donijela niz konvencija, pravilnika o odredbi koje uređuju
sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma.
Konvencija br. 141 Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju
prihoda stečenog kaznenim djelom ili Strasburška konvencija donesena je 1990. u
Strasbourgu. Kriminalizira pranje novca, stavlja naglasak na teža kaznena djela i ona iz kojih
se ostvaruju visoki profiti, propisuje oduzimanje imovinskih koristi, međunarodnu suradnju u
zapljeni i podjeli sredstava, pomoć pri istragama i osnovu za odbijanje suradnje. Prema toj
konvenciji, banke i ostale financijske institucije moraju surađivati i provoditi identifikaciju
klijenata. Konvencija uklanja i bankarsku tajnu čime se globalna sigurnost stavlja ispred
pojedinačnih odnosa. Obuhvaća cjelokupni proces od započinjanja istrage do oduzimanja
imovinskih koristi (Cindori 2007).
Konvencija Vijeća Europe br. 198 o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju
prihoda stečenog kaznenim djelom i o financiranju terorizma (Varšavska konvencija) iz 2005.
i dalje se fokusira na istragu, oduzimanje sredstava te međunarodnu suradnju. Promjene u
odnosu na Strasbouršku konvenciju su rješavanje problematike terorizma, definiranje
financijsko-obavještajne jedinice i obveza njenog osnivanja te otvaranje mogućnosti obustave
transakcije koja je predmet analize. Varšavska konvencija nudi listu od 20 kategorija
predikatnih djela, ali ostavlja državama mogućnost određivanja da li su predikatna djela
kaznena djela minimalnog praga kažnjavanja u trajanju od 6 mjeseci do godine dana, teška
kaznena djela određena nacionalnim zakonodavstvom ili djela sa ponuđene liste (Narodne
novine 2008).
Nadalje, važna je i Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju korištenja
financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma, 2005/60/EC (Treća direktiva).
33
Autorica Pedić (2010) navodi da se Prva direktiva odnosila na financijski sektor i trgovinu
drogom. Dotakla se i nefinancijskog sektora te samostalnih profesija, ali taj je sektor zapravo
ostao izvan njenog dosega. Druga direktiva predstavlja dopunu Prve, a donijela je širi opseg
predikatnih djela što je omogućilo bolju međunarodnu suradnju. Učinila je DNFBP sektor4
obveznicima sustava za sprječavanje pranja novca. Treća direktiva uključila je revidirane
FATF-ove preporuke i proširila doseg i na transakcije vezane za terorističke akcije. Dopustila
je DNFBP sektoru određivanje samoregulatornog tijela, najčešće komora, kojima profesije
šalju obavijesti koje komora potom filtrira i šalje financijsko-obavještajnoj jedinici. Treća
direktiva osvrće se i na pojmove stvarnog vlasnika5, politički izložene osobe6 te principa
temeljenog na procjeni rizika (Pedić, 2010).
Sve navedene tri smjernice Vijeća Europe propisuju dubinsku analizu, verifikaciju i nadzor
klijenta, odnosno stvarnog vlasnika, granice korištenja gotovine, prepoznavanje sumnjivih
transakcija, izvješćivanje, zabranu objavljivanja informacija, maksimalnu zaštitu djelatnika
financijskih institucija od odgovornosti zbog odavanja informacija, edukaciju osoblja i
upravljanje rizicima, vođenje evidencije i statistike, nadzor i sankcije (Cindori 2007).
Osim Vijeća Europe, smjernice su donijeli i Europski parlament, Vijeće o prenošenju
informacija o uplatitelju prilikom prijenosa novčanih sredstava, Europska komisija te Vijeće o
kontroli ulaska i izlaska gotovine iz Zajednice.
Uredba 1781/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o prenošenju informacija o uplatitelju
prilikom prijenosa novčanih sredstava donesena je u svrhu primjene VII. Specijalne
Preporuke FATF-a. Propisuje obvezu institucijama da uz svaki elektronički prijenos novca
navedu i verificiraju podatke o uplatitelju11 (Cindori 2007).
Direktiva 2006/70/EC Komisije koja propisuje mjere za primjenu Direktive 2005/60/EC
Europskog parlamenta i Vijeća (Provedbena Direktiva) definira politički izložene osobe i
kriterije za jednostavniju dubinsku analizu klijenta te iznimke za one financijske aktivnosti
koje se vrše povremeno ili na ograničenoj osnovi12 (Hrvatska narodna banka 2015).
4 DNFBP sektor ili Designated Non-Financial Businesses and Professions je sektor kojeg je organizacija FATF
definirala kao zvanja i određene vrste poslova posebno pogodnih za pranje novca. To su casina, posrednici u
prodaji nekretnina, trgovci plemenitim metalima i dragim kamenjem, odvjetnici, bilježnici, druge neovisne pravne profesije i računovođe. 5 Stvarni vlasnik ili benefitial owner je fizička osoba koja je krajnji vlasnik ili kontrolira klijenta i/ili osoba u čije
ime se transakcije provode. 6 Politički izložena osoba ili Politically Exsposed Person pojedinac je na istaknutoj dužnosti u domaćoj ili stranoj
zemlji, kao što su šefovi država ili vlada, viši politički, vladini, sudski i vojni dužnosnici. Ovdje se misli i na
njihovu užu obitelj te bliske suradnike.
34
Uredba br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća o kontroli ulaska i izlaska gotovine iz
Zajednice jest dopuna Prve Direktive. Mjere za sprječavanje pranja novca uvijek potiču
kriminalce na traženje alternativnih načina i tehnika, a često se koristi fizički prijenos
gotovine preko granice13. Uredba dozvoljava i prethodnu prijavu prekograničnih prijenosa
gotovine iznad određenih limita. Propisuje međunarodnu suradnju te evidentiranje i obradu
informacija na temelju prijave ili izvršene kontrole (Hrvatska narodna banka 2015).
5.3. Financial Action Task Force (FATF)
Financial Action Task Force ili FATF je međunarodno tijelo osnovano u Parizu 1989., na
sastanku zemalja G-7, čija je zadaća praćenje provođenja mjera za sprječavanje pranja novca i
financiranja terorizma. Mandat FATF-a do 2020. obuhvaća „uspostavljanje standarda za
suzbijanje pranja novca, financiranja terorizma i financiranja proliferacije oružja za masovno
uništenje, procjenu usklađenosti sa standardima FATF-a i prepoznavanje prijetnja integritetu
međunarodnog financijskog sustava i odgovaranje na njih kroz studije visokorizičnih
jurisdikcija i tipologija“ (Hrvatska narodna banka 2015). Drugi naziv za FATF je GAFI ili Le
Groupe d'Action financière.
Osnovni zadatak FATF je uspostavljanje međunarodnih standarda i globalne akcije u
suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Shema 4 prikazuje područja djelovanja FATF (FATF 2012).
35
Shema 4. Područja djelovanja FATF
Izvor: Izrada prema FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.
travnja 2015., <http://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%202013-2014.pdf>.
Kako je vidljivo prema shemi, djelovanje FATF-a konkretno se odnosi na nadzor procesa
prevencije i represije u državama članicama, razmatranje trendova pranja novca i financiranja
terorizma te izradu tipologija, pregled radnji poduzetih na nacionalnoj i međunarodnoj razini,
kao i implementacija odgovarajućih mjera za njihovo suzbijanje na globalnom planu.
Tablica 5 prikazuje sve države i regionalna tijela koji su članovi navedene organizacije.
36
Tablica 5. Države članice, regionalna tijela – pridružene članice i organizacije - promatrači
FATF
DRŽAVE ČLANICE
REGIONALNA
TIJELA –
PRIDRUŽENE ČLANICE
ORGANIZACIJE -
PROMATRAČI
Argentina
Australia
Austria
Belgium
Brazil
Canada
China
Denmark
European
Commission
Finland
France
Germany
Greece
Gulf Cooperation
Council
Hong Kong, China
Iceland
India
Ireland
Italy
Japan
RepublicofKorea
Luxembourg
Mexico
Netherlands, Kingdom
New Zealand
Norway
Portugal
RussianFederation
Singapore
SouthAfrica
Spain
Sweden
Switzerland
Turkey
United Kingdom
United States
Asia/Pacific Group
on Money
Laundering (APG)
Caribbean Financial
Action Task Force
(CFATF)
Council of Europe
Committee of
Experts on the
Evaluation of Anti-
Money Laundering
Measures and the
Financing of
Terrorism
(MONEYVAL)
Eurasian Group
(EAG)
Eastern and
Southern Africa
Anti-Money
Laundering Group
(ESAAMLG)
Financial Action
Task Force on
Money Laundering
in South America
(GAFISUD)
Inter Governmental
Action Group
against Money
Laundering in West
Africa (GIABA)
Middle East and
North Africa
Financial Action
Task Force
(MENAFATF)
African
Development
Bank
Anti-Money
Laundering
Liaison
Committee of the
Franc Zone
(CLAB)
Asian
Development
Bank
Basel Committee
on Banking
Supervision
(BCBS)
Commonwealth
Secretariat
Egmont Group
of Financial
Intelligence
Units
European Bank
for
Reconstruction
and
Development
(EBRD)
European
Central Bank
(ECB)
Eurojust
Europol
Group of
International
Finance Centre
Supervisors
(GIFCS)
Inter-American
Development
Bank (IDB)
International
Association of
Insurance
Supervisors
(GIFCS)
International
Monetary Fund
(IMF)
International
Organisation of
Securities
Commissions
(IOSCO)
Interpol
Organization of
American States
/ Inter-American
Committee
Against
Terrorism
(OAS/CICTE)
Organization of
American States
/ Inter-American
Drug Abuse
Control
Commission
(OAS/CICAD)
Organisation for
Economic Co-
operation and
Development
(OECD)
Organization for
Security and Co-
operation in
Europe (OSCE)
37
Izvor: Izrada prema FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.
travnja 2015., <http://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%202013-2014.pdf>
U travnju 1990. što je manje od godine dana od njegovog osnutka, FATF je izradio izvješće s
40 Preporuka za sprječavanje pranja novca. Izvješće je predstavljalo „djelotvorni alat u
izgradnji jedinstvene politike u suzbijanju pranja novca, iako nije imalo pravnog učinka“, ali
su zato Preporuke postavile temelj jasnog cilja suzbijanja organiziranog kriminaliteta i pranja
novca obuhvaćajući pravni, financijski i nadzorni aspekt. Prije tog izvješća FATF je izradio
tzv. Prvo izvješće o pranju novca, koje je opisano kao „jednostavno najiscrpnije, značajno i
snažno međunarodno očitovanje o pranju novca do sada“ (Savona, 2000:132). FATF je u to
vrijeme imao 28 članica, država koje su predstavljale 80% od 500 najvećih svjetskih banaka.
U vrijeme izrade izvješća samo je nekoliko država kriminaliziralo pranje novca.
Kada su izdane prve preporuke, od država se tražilo kriminaliziranje pranja novca,
omogućavanje njegove konfiskacije i razmjenjivanje informacija o sumnjivim transakcijama.
Na taj se način financijski i nefinancijski sektor osvježio novim pravilima prevencije pranja
novca (Pedić 2010). Preporuke FATF su snažno podupirale implementaciju UN Konvencije,
ograničenje bankarske tajne u mjeri u kojoj ne ometa otkrivanje i suzbijanje pranja novca, kao
i osnaženu uzajamnu pravnu pomoć u istragama pranja novca. Nadalje, pozivale su na
kriminalizaciju pranja novca ograničenu na novac podrijetlom iz kaznenog djela vezanog za
drogu ili narkotike. odnosno predlagale su minimum odredbi kaznenog zakona koje
reguliraju problematiku pranja novca (Savona, 2000:133).
Prepoznajući vitalnu važnost poduzimanja mjera i u suzbijanju financiranja terorizma, FATF
2001. razvija standarde suzbijanja financiranja terorizma. Odobreno je još 9 Preporuka
sprječavanja financiranja terorizma koje, povezane s 40 Preporuka u vezi pranja novca, čine
temeljni okvir za otkrivanje, sprječavanje i zaustavljanje financiranja terorizma i terorističkih
djela.
Godine 2003. preporuke FATF su ponovno revidirane. Zahtjevi učinkovitog sustava
sprječavanja pranja novca nadopunjeni su smjernicama za sprječavanje financiranja
terorizma. Kriterij sustavnog pristupa preventivnim i represivnim mjerama time je još više
pooštren.
38
5.4. MONEYVAL
MONEYVAL je Odbor stručnjaka Vijeća Europe koje prati provođenje mjera za sprječavanje
pranja novca i financiranja terorizma. Osnovan je 1997. godine pod nazivom PC-R-EV, a čini
ga 28 europskih zemalja te promatrači poput zemalja predstavnika FATF-a, Svjetske banke,
Međunarodnoga monetarnog fonda, Europske unije, Interpola te Europske banke za obnovu i
razvoj. MONEYVAL je donio tri evaluacijska izvješća za Republiku Hrvatsku o usklađenosti
legislative i prakse sa FATF-ovim preporukama, Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv
nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih tvari, Konvencijom br. 141 Vijeća Europe
o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim
djelom te smjernicama EU (Hrvatska narodna banka 2015). Učinkovitost rada hrvatskog
Ureda i drugih tijela u sustavu suzbijanja pranja novca procijenjena je 2000., 2003. i 2006.
godine.
5.5. Ostale važnije institucije
Egmont grupa je osnovana 1995. godine kao organizacija koja okuplja financijsko
obavještajne jedinice iz cijelog svijeta. RH je 1998. postala punopravna članica (Maros 2001).
U njezinu je sastavu trenutačno 101 nacionalna financijska obavještajna jedinica koja se bavi
sprječavanjem i otkrivanjem pranja novca. Jedno od najvažnijih postignuća grupe je stvaranje
zaštićene internetske komunikacije putem e-maila, olakšavajući razmjenu podataka u borbi
protiv pranja novca. Iako to ne zamjenjuje tradicionalne kanale koji služe za dobivanje dokaza
za sudski proces, mogu osigurati korisne spoznaje u istrazi (Cindori 2007).
CODEXTER je Odbor pravnih stručnjaka Vijeća Europe za terorizam osnovan je 2003.
godine. Izrađuje preglede legislative i protuterorističkih planova zemalja članica Vijeća
Europe (Hrvatska narodna banka 2015).
International Association for Insurance Supervisors (IAIS) je međunarodna organizacija za
nadzor osiguranja, osnovana 1994., koja obuhvaća regulativu i nadzor 190 jurisdikcija diljem
svijeta. Za svoj krug obveznika izdaje dokumente kao što su Principi, Standardi i Smjernice
za društva za osiguranje, a organizira susrete i seminare za tijela koje se bave nadzorom
društava za osiguranje (Hrvatska narodna banka 2015).
Basel Committee on Banking Supervision je tijelo osnovano od strane „Grupe deset zemalja“
1974. u okviru Banke za međunarodne namire (Bank for International Settlements ili BIS),
39
koje se sastaje četiri puta godišnje. Članice Bazelskoga vijeća su središnje banke Belgije,
Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske,
Švedske, Švicarske, Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a (Hrvatska narodna banka 2015).
Nadalje, Wolfsberg grupu čini jedanaest vodećih svjetskih banaka: ABN AMRO, Banco
Santander, Bank of Tokyo-Mitsubishi-UFJ, Barclays, Citigroup, Credit Suisse, Deutsche
Bank, Goldman Sachs, HSBC, JP Morgan Chase, Société Générale i UBS. Wolfsberg grupa
osnovana je 2000. u Švicarskoj s ciljem razvoja i unaprjeđenja standarda bankarskih usluga i
povezanih proizvoda. Izdala je Smjernice za sprječavanje pranja novca za rad s klijentima
(Wolfsberg Principles, izdane 2000., revidirane 2002. i 2012.) koje su kasnije prihvaćene kao
standard bankarskog poslovanja (Hrvatska narodna banka 2015).
Posljednja važnija međunarodna organizacija koja se bavi sprječavanjem pranja novca i
financiranja terorizma je International Money Laundering Information Network (IMoLIN).
To je međunarodna organizacija koju je osnovala Organizacija ujedinjenih naroda 1998. radi
partnerstva i povezivanja međunarodnih organizacija uključenih u sprječavanje pranja novca i
financiranja terorizma. IMoLIN prikuplja informacije o regulativama pojedinih zemalja koje
se odnose na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma i traži prostor za njihovo
unaprjeđenje, a osobitu pozornost daje unaprjeđenju međunarodne suradnje (Hrvatska
narodna banka 2015).
.
40
41
6. SUSTAV SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA
TERORIZMA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske,
pojam pranja novca podrazumijeva „poduzimanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca,
druge imovine ili prava za koje postoji sumnja da su nezakonito pribavljena u zemlji ili
inozemstvu, uključujući (Ministarstvo financija 2011):
a) zamjenu ili neki drugi prijenos novca ili druge imovine koja proizlazi iz nezakonite
djelatnosti,
b) prikrivanje prave prirode, izvora, nalaženja, raspolaganja, vlasništva ili prava u vezi sa
novcem ili drugom imovinom koja proizlazi iz nezakonite djelatnosti, te
c) stjecanje, posjedovanje ili stavljanje u promet novca ili druge imovine proizašle iz
nezakonite djelatnosti.
6.1. Aktualna situacija u Hrvatskoj
Kada se govori o statistikama vezano za pranje novca, nije moguće točno utvrditi iznos
financijskih sredstava koji se opere u nekoj državi godišnje, jer se veliki broj slučajeva niti ne
otkriju. Međutim, pranje novca postoji i razvija se usporedno sa sivom ekonomijom, odnosno
predstavlja njezin ključni dio.
Siva ekonomija definira se kao „obavljanje ekonomske aktivnosti mimo odgovarajuće pravne
regulative ili protivno pozitivnim propisima“, odnosno podrazumijeva ekonomske aktivnosti
pojedinaca, neformalnih skupina ili organizacija koje se javno ne deklariraju, često ne
evidentiraju ili ne oporezuju. To su ekonomske aktivnosti koje ne poštuju određene
institucionalne procedure, odnosno izmiču bar nekim komponentama društvene regulative,
uključujući aktivnosti koje su izričito zabranjene ili je njihovo obavljanje povezano s
kriminalom (Topić 2006).
Slika u nastavku prikazuje veličinu sive ekonomije u Hrvatskoj i 30 drugih europskih zemalja
prema procjenama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic
Cooperation and Development) ili OECD-a.
42
Slika 1. Veličina sive ekonomije u europskim zemljama u 2015. godini (u % BDP-a)
Izvor: Schneider, F. 2015, Size and Development of the Shadow Economy of 31 European and 5 other OECD
Countries from 2003 to 2015: Different Developments, Organisation for Economic Cooperation and
Development, pogledano 03. lipnja 2015. <http://www.economics.uni-
linz.ac.at/members/Schneider/files/publications/2012/ShadEcEurope31.pdf>.
Vidljivo je da se Hrvatska nalazi u samom vrhu među europskim zemljama kada je u pitanju
siva ekonomija. Najveći udio sive ekonomije u BDP-u ima Bugarska, a slijede Rumunjska,
Turska te Hrvatska sa 27,7%. Najviše je ima u graditeljstvu, turizmu, ugostiteljstvu i nekim
drugim djelatnostima (Banka.hr 2015).
Nadalje, ustanovljeno je da je pranje novca i financiranje terorizma usko povezano, pa prema
tome treba dati osvrt i na kriminalne skupine koje djeluju na području Hrvatske te koje se
najčešće financiraju opranim novcem. Naime, utvrđeno je kako na području Hrvatske trenutno
postoji preko 40 različitih kriminalnih, odnosno mafijaških skupina koje su rasprostranjene na
području cijele države. Među njima se može imenovati desetak najmoćnijih, odnosno
hijerarhijski uređenih kriminalnih skupina (Merdanović 2015).
Najviše organiziranih skupina nalazi se u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Puli te drugim
većim središtima i gotovo sve naginju proširenju kriminala i teritoriju djelovanja. Te skupine
ostvaruju veliku zaradu i moć izvršavanjem likvidacija, otmica, iznuda, ucjena, kamatarenja,
razbojničkih prepada, krijumčarenja droge, oružja i ljudi, podvođenja, prostitucije, krađama
43
umjetnina i skupocjenih vozila, krivotvorenjem i pranjem novca te mitom i korupcijom
(Merdanović 2015).
Policija Republike Hrvatske u vlasništvu je „plave knjige kriminala i kriminalaca“, u kojoj su
upisani svi najvažniji akteri kriminalne scene u Hrvatskoj. Ta knjiga se ažurira svake godine i
dostupna je samo šefovima i specijaliziranim policijskim odjelima za borbu protiv
organiziranog kriminala. Hrvatski kriminalci su razvrstani po grupama i vrstama kriminala
kojim se bave u svih dvadeset županija (Merdanović 2015).
Zagrebačka mafijaška scena najrazgranatija je i najsloženija. Čini je barem petnaestak dobro
organiziranih kriminalnih skupina razdijeljenih po kvartovima i vrstama kriminala. Pet je
većih i desetak manjih grupa specijaliziranih gotovo za svaku vrstu kriminala. Brojnije
skupine imaju piramidalni ustroj, poput onog u sicilijanskoj mafiji s tri osnovne razine. Na
vrhu piramide u pravilu je gangsterski šef, pravi boss ili kum, dok su na dvije niže razine
posrednici i izvršitelji. Ovakvim mafijaškim ustrojem štiti se nalogodavca, što istražiteljima
znatno otežava dokazivanje njihove međusobne povezanosti (Merdanović 2015).
Osim toga, zabilježena je iznimno dobra povezanost navedenih skupina sa kriminalcima iz
Bosne i Hercegovine te Italije i Slovenije, čime se olakšavaju kriminalne aktivnosti i samo
pranje novca. Šverceri ljudi, droge, oružja, duhana i svega onoga što donosi veliku zaradu u
takozvanom transnacionalnom kriminalu iznimno su povezani (Merdanović 2015).
Pretpostavlja se da se samo na organiziranom kriminalu u jednoj godini u Hrvatskoj ostvari
blizu milijardu eura. Osim toga, u organiziranom kriminalu se javljaju i poslovi koje javnost
percipira kao posve legalne, kao što su trgovina nekretninama i građevinama, pa je prava
zarada višestruko veća. Milijuni prljavog novca koji su nastali u Hrvatskoj i kojima se teško
ulazi u trag često završavaju i na inozemnim offshore bankovnim računima (Merdanović
2015).
S obzirom na to da je u Hrvatskoj mreža kriminalnih aktivnosti povezanih sa pranjem novca
izuzetno poznata, odgovorne institucije bi trebale više raditi na međusobnom povezivanju i
sprječavanju, odnosno suzbijanju takvih aktivnosti.
Posljednji takav projekt koji je razvijen u Hrvatskoj je započeo 2014. godine. Radi se o
međuagencijskom projektu izrade Nacionalne procjene rizika, u organizaciji Ureda za
sprječavanje pranja novca, EU Komisije–TAIEX-a i Svjetske banke, uz sudjelovanje svih
44
najvažnijih sastavnica hrvatskog sustava za borbu protiv pranja novca i financiranja
terorizma (nadzornih tijela, policije, državnog odvjetništva, sudstva). Projekt obuhvaća
sveobuhvatnu analizu ranjivosti i prepoznavanje mogućih prijetnji i rizika od pranja novca i
financiranja terorizma u raznim segmentima financijskog i gospodarskog sustava. Cilj
projekta je utvrditi, shvatiti i umanjiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma s
kojima se država susreće. Rezultati Nacionalne procjene rizika bit će po završetku projekta
dostupni obveznicima kako bi im se olakšalo da utvrde i ublaže vlastite rizike i efikasno
njima upravljaju (Pezer Blečić 2015).
6.2. Institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca i financiranja
terorizma
Osnovni koraci koje svaka država treba poduzeti kako bi izgradila stabilan sustav prevencije
pranja novca očituje se u usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa svim relevantnim
međunarodnim standardima na području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.
Republika Hrvatska je donošenjem Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja
terorizma, ustrojavanjem Ureda za sprječavanje pranja novca te određivanjem pranja novca
posebnim kaznenim djelom u Kaznenom zakonu jasno iskazala svoj interes da, zajedno sa
međunarodnom zajednicom, postanje aktivni čimbenik u sustavu sprječavanja pranja novca i
financiranja terorizma.
Zakon i međunarodni standardi određuju da sustav sprječavanja pranja novca i financiranje
terorizma u Republici Hrvatskoj nije u nadležnosti samo jedne institucije nego je to sustav u
kojem su zakonski definirane uloge svakog sudionika i njihova međusobna interakcija i
suradnja. Shema 5 prikazuje taj sustav.
45
Shema 5. Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf>>.
Obveznike, odnosno tijela prevencije čine banke, štedne banke, kreditne unije, ovlašteni
mjenjači, osiguravajuća društva, priređivači igara na sreću, brokeri, odvjetnici, javni
bilježnici, porezni savjetnici i slične institucije. Ključni element preventivnog sustava je
obveza banka i drugih obveznika obavješćivati Ured za sprječavanje pranja novca o
sumnjivim gotovinskim i negotovinskim transakcijama kada banke i drugi obveznici utvrde
sumnju na pranje novca i financiranje terorizma bez obzira na visinu transakcije. Banke i
drugi obveznici su o sumnjivoj transakciji dužni navedeni Ured obavijestiti prije izvršenja
sumnjive transakcije i obvezni su navesti razloge za sumnju na pranje novca i financiranja
terorizma.
Ured za sprječavanje pranja novca je hrvatska financijsko-obavještajna jedinica, odnosno
središnji nacionalni centar za prikupljanje, analizu i dostavljanje nadležnim tijelima
informacija koje ukazuju na sumnju na pranje novca i/ili financiranje terorizma. On je dio
preventivnog sustava, odnosno posredničko tijelo, s jedne strane, između financijskog i
nefinancijskog sektora, koji Uredu prijavljuju sumnjive transakcije i tijela progona, te sudova,
s druge strane.
46
S druge strane, nadzorna tijela obavljaju nadzor nad obveznicima u pogledu primjene mjera
za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma sukladno Zakonu o sprječavanju pranja
novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske. Nadzorna tijela čine Financijski
inspektorat Republike Hrvatske, Porezna uprava, Carinska uprava, Hrvatska narodna banka i
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.
Financijski inspektorat Republike Hrvatske nadzire provedbu Zakona, kao primarni
nadzornik, u sektoru tzv. nebankovnih financijskih institucija kao što su mjenjači, pružatelji
usluga transfera novca i drugi, te u sektoru profesionalnih djelatnosti, kojeg čine odvjetnici,
javni bilježnici, računovođe, revizori i porezni savjetnici. Nadalje, porezna uprava nadzire
provedbu Zakona kod priređivača igara na sreću. Ona također provjerava poštuju li domaće
pravne i fizičke osobe propisano ograničenje naplate u gotovini u iznosu preko 105.000,00
kn., odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti preko 15.000,00 EUR-a. Carinska
uprava nadzire prijenos gotovine preko državne granice (Ured za sprječavanje pranja novca
2014).
Hrvatska narodna banka nadzire provedbu Zakona kod banaka i drugih kreditnih institucija.
Nadležnosti i obveze Hrvatske narodne banke u ovom području su (Hrvatska narodna banka
2015):
a) nadzor nad provedbom propisa iz područja sprječavanja pranja novca i financiranja
terorizma u bankama, štednim bankama, kreditnim unijama i društvima za izdavanje
elektroničkog novca,
b) davanje preporuka za poboljšanje sustava za sprječavanje pranja novca i financiranja
terorizma,
c) organizacija edukacije u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma
za institucije koje nadzire,
d) organizacija edukacije za djelatnike Hrvatske narodne banke u području sprječavanja
pranja novca i financiranja terorizma,
e) donošenje smjernica za provedbu propisa iz područja sprječavanja pranja novca i
financiranja terorizma za banke, štedne banke, stambene štedionice, kreditne unije i
društva za izdavanje elektroničkog novca,
f) sudjelovanje u izradi nacrta zakona i podzakonskih akata koji reguliraju sprječavanje
pranja novca u RH te
47
g) suradnja s drugim domaćim i međunarodnim tijelima u području sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma.
Za kraj, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nadzire provedbu Zakona kod
sudionika tržišta kapitala, fondova i osiguranja. Sukladno zakonskoj regulativi, HANFA je
ovlaštena u okviru svoje djelatnosti provoditi nadzor poslovanja subjekata nadzora u dijelu
implementacije odredbi Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Osim
toga, ta agencija surađuje s drugim domaćim i međunarodnim tijelima u području
sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, organizira edukaciju za institucije koje
nadzire, donosi smjernice za provedbu propisa iz područja sprječavanja pranja novca i
financiranja terorizma te obavlja druge poslove u svezi sprječavanja pranja novca i
financiranja terorizma, sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma
(Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga 2014).
Tijela kaznenog progona čine policija i državno odvjetništvo. Policija provodi policijske
izvide i financijske istrage kaznenog djela pranja novca postupajući po predmetima iniciranim
od strane Ureda, od strane drugih tijela nadzora, i pokrenutih na vlastitu inicijativu. Državno
odvjetništvo usmjerava rad policije u obradama pranja novca po predmetima Ureda, te po
predmetima drugih tijela iz sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, te
koordinira rad drugih nadzornih tijela (Ured za sprječavanje pranja novca 2014).
Pravosuđe kao zasebnu kariku u sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma
čine sudovi, na kojima se provode kazneni postupci za kaznena djela pranja novca i
oduzimanje imovinske koristi koji su inicirani od strane svih nadležnih tijela iz sustava
sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (Ured za sprječavanje pranja novca 2014).
6.3. Zakonski okvir sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma
Republika Hrvatska primjenjuje veliki broj zakonskih i podzakonskih akata o pranju novca i
financiranju terorizma koji su usklađeni sa međunarodnom legislativom. Najvažniji zakoni su
Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te Kazneni zakon.
Kazneni zakon iz 2011. godine u sklopu kaznenih djela protiv gospodarstva definira i
kriminalizira pranje novca. Pranjem novca smatra se svjesno prikrivanje njegovog izvora
ulaganjem, preuzimanjem, pretvaranjem, prenošenjem ili zamjenjivanjem nezakonito stečene
imovinske koristi. Predviđena zatvorska kazna kreće se od šest mjeseci do pet godina, ovisno
48
o veličini i složenosti slučaja te volumenu opranih sredstava. Prethodno navedeno odnosi se
na situaciju kada je različita osoba počinila predikatno djelo i pranje novca, ali i na situaciju
kada se radi o istoj osobi. U prvom slučaju počinitelju pranja novca suditi će se samo za
pranje novca, a u drugom slučaju istoj osobi će se suditi za oba djela. U svakom slučaju
presuda za pranje novca nastupa ako se dokaže postojanje predikatnog djela i svjesna namjera
prikrivanja izvora nezakonite imovinske koristi. Nelogično je i to što se počinitelja pranja
novca može teže kazniti nego počinitelja predikatnog djela. Ista kazna vrijedi ako netko
prikriva pravu prirodu imovine koju je netko drugi ostvario kaznenim djelom ili ako takvu
imovinu koristi. Moguće je dobiti jednu do osam godina zatvora ako se radi o imovinskoj
koristi velike vrijednosti i ako se pranje novca odvija preko financijskog ili drugog
poslovanja. Ako osoba opere novac neznajući da je njegovo podrijetlo nezakonito, zbog
postupanja sa nehajem uslijediti će kazna do tri godine zatvora. Kada je predikatno djelo
počinjeno u inozemstvu rezident će u matičnoj državi odgovarati za pranje novca ako je
predikatno djelo ujedno i kazneno djelo u stranoj državi. Razlog tome je što predikatno djelo
može biti isključivo kazneno djelo, a nikako prekršaj. Osoba može biti potpuno oslobođena
kazne ako sudjeluje u istrazi, odnosno ako dobrovoljno pripomogne otkrivanju predikatnog
djela (Narodne novine 2012a).
S druge strane, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisuje mjere za
otkrivanje i sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, obveznike provedbe mjera,
nadzor nad obveznicima, zadaće Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma,
međunarodnu suradnju Ureda, nadležnosti drugih državnih tijela te druga pitanja značajna za
razvoj preventivnog sustava. Odredbe Zakona koje se odnose na pranje novca primjenjuju se i
na financiranje terorizma u cilju otkrivanja aktivnosti pojedinaca, pravnih osoba i skupina
(Narodne novine 2012b). Pravilnici Republike Hrvatske Ministarstva financija u skladu sa
Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma su (Hrvatska narodna banka
2015):
a) Pravilnik o određivanju uvjeta pod kojima obveznici svrstavaju stranke u stranke koje
predstavljaju neznatan rizik za pranje novca ili financiranje terorizma,
b) Pravilnik o sadržaju i vrsti podataka o uplatitelju koji prate elektronički prijenos
novčanih sredstava, o obvezama pružatelja usluga plaćanja i o iznimkama od obveze
prikupljanja podataka pri prijenosu novčanih sredstava,
49
c) Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o gotovinskoj
transakciji u vrijednosti od 200.000,00 kuna i većoj te o uvjetima pod kojima
obveznici za određene stranke nisu dužni obavješćivati Ured o gotovinskoj transakciji,
d) Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o sumnjivim
transakcijama i osobama,
e) Pravilnik o uvjetima pod kojima obveznici Zakona o sprječavanju pranja novca i
financiranja terorizma mogu mjere dubinske analize stranke prepustiti trećim
osobama,
f) Pravilnik o načinu i rokovima obavješćivanja Ureda za sprječavanje pranja novca o
sumnjivim transakcijama i osobama te vođenju evidencija od strane odvjetnika,
odvjetničkih društava, javnih bilježnika, revizorskih društava i samostalnih revizora te
pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju računovodstvene poslove i poslove poreznog
savjetnika,
g) Pravilnik o kontroli unošenja i iznošenja gotovine u domaćoj ili stranoj valuti preko
državne granice,
h) Pravilnik o načinu i rokovima dostavljanja podataka Uredu za sprječavanje pranja
novca o kaznenom djelu pranja novca i financiranja terorizma te
i) Pravilnik o načinu i rokovima dostavljanja podataka Uredu za sprječavanje pranja
novca o prekršajnim postupcima.
Ostali zakoni i smjernice RH koji uređuju područje pranja novca i financiranja terorizma su:
a) Zakon o međunarodnim mjerama ograničavanja (Hrvatska narodna banka 2015):
b) Zakon o deviznom poslovanju,
c) Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela,
d) Smjernice za analizu i procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma za
kreditne institucije i kreditne unije,
e) Smjernice za provođenje Zakona za obveznike u nadležnosti Hrvatske agencije za
nadzor financijskih usluga;
f) Smjernice Ministarstva financija – Financijskog inspektorata za provođenje Zakona za
revizorska društva, samostalne revizore, fizičke i pravne osobe koje pružaju
računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja; te
g) Smjernice Ministarstva financija – Financijskog inspektorata za provođenje Zakona za
odvjetnike i javne bilježnike.
50
6.4. Analiza prijavljenih transakcija zbog sumnje na pranje novca
U ovome dijelu rada prikazat će kratki pregled ključnih podataka proizašlih iz analize
sumnjivih i gotovinskih transakcija koje je zaprimio Ured za sprječavanje pranja novca
Republike Hrvatske od strane zakonskih obveznika, kao i transakcija prijenosa gotovine preko
državne granice, a koje su prezentirane u Godišnjem izvješću o radu navedenog Ureda za
2013. godinu.
Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, sumnjivom transakcijom
smatra se svaka pokušana ili izvršena gotovinska i negotovinska transakcija, bez obzira na
njezinu vrijednost i način obavljanja, ako obveznik zna ili ima razloge za sumnju (Pezer
Blečić, 2008:17):
a) da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti ili da je povezana
s financiranjem terorizma s obzirom na vlasništvo, prirodu, izvor, lokaciju ili kontrolu
takvih sredstava,
b) da transakcija po svojim značajkama očito odstupa od uobičajenih transakcija iste
stranke, te da odgovara potrebnom broju i vrsti indikatora koji upućuju na to da
postoje razlozi za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma,
c) da je transakcija usmjerena na izbjegavanje propisa koji regulira sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma te
d) i uvijek kada obveznik procijeni da u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi
za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.
Obveznici su dužni obavijestiti Ured o namjeri ili planiranju obavljanja sumnjive transakcije
bez obzir na to je li transakcija poslije izvršena ili nije. Iznimno, ako obveznik iz opravdanih
razloga obavijest nije mogao dostaviti pri je izvršenja transakcije, dužan je Uredu dostaviti
podatke naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan.
Listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u vezi kojih postoje razlozi za
sumnju na pranje novca i financiranje terorizma obveznici moraju sastaviti u roku od tri
mjeseca od stupanja Zakona na snagu i po potrebi je dopunjavati i prilagođavati novim
načinima pranja novca. Ured za sprječavanje pranja novca, financijski inspektorat, Hrvatska
gospodarska komora i druga udruženja čiji su članovi dužni postupati po ovom Zakonu dužni
su surađivati s obveznicima pri sastavljanju liste indikatora.
51
Osim toga, obveznici su dužni (Pezer Blečić,2008:20):
a) izraditi analizu rizika odnosno procjenu rizika pojedine skupine ili vrste stranke,
poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije i uskladiti je sa smjernicama koje donese
nadzorno tijelo,
b) donijeti interni akt kojim se određuju mjere, radnje i postupanja radi sprječavanja i
otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, u internom aktu odrediti odgovornost
zaposlenika zaduženih za provedbu ovoga Zakona, te dostaviti uredu na njegov
zahtjev primjerak internog akta,
c) u svom internom aktu odrediti postupak utvrđivanja stranih politički izloženih osoba te
d) u praćenju poslovnih aktivnosti stranke primijeniti propisane mjere.
Za početak će se grafikonom 1 prikazati kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u
Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina.
Grafikon 1. Kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.
godine
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf>.
Prema prikazanim podacima vidljivo je kako je od 2011. godini prisutan pozitivan trend u
broju prijava sumnjivih transakcija. U 2013. godini ukupan broj zaprimljenih sumnjivih
52
transakcija iznosio je 577, što je za 45,34 % više u odnosu na 2012. godinu kada je
zaprimljeno ukupno 397 sumnjivih transakcija, što ukazuje na to da će se vrlo vjerojatno i u
narednim godinama nastaviti trend povećanja broja prijava sumnjivih transakcija.
U tablici 6 su prikazani podaci o broju zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim
vrstama obveznika prijave u 2013. godini.
Tablica 6. Broj i struktura zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim vrstama
obveznika u 2013. godini
OBVEZNICI BROJ TRANSAKCIJA UDIO (%)
Banke 496 85,97
Hrvatska pošta d.d. 61 10,57
Stambene štedionice 1 0,17
Društva za upravljanje investicijskim fondovima
0 0,00
Društva za upravljanje financijskim instrumentima
1 0,17
Društva za osiguranje 2 0,35
Ovlašteni mjenjači 2 0,35
Igre na sreću 0 0,00
Kartice 0 0,00
Leasing društva 2 0,35
FINA 0 0,00
Računovođe 5 0,87
Odvjetnici 0 0,00
Javni bilježnici 6 1,03
Ukupno 577 100,00
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf>.
Podaci iz tablice pokazuju kako je najveći broj sumnjivih transakcija u 2013. godini prijavljen
od banaka te se nastavio dosadašnji trend udjela tog sektora u broju prijava sumnjivih
transakcija. Udio bankarskog sektora u ukupno zaprimljenim sumnjivim transakcijama u
2013. godini iznosio je 86,11%. Hrvatska pošta se nalazi odmah poslije banaka po broju
prijava sumnjivih transakcija. Na povećanje broja zaprimljenih obavijesti o sumnjivim
transakcijama u odnosu na 2012. godinu velikim je djelom utjecalo održavanje radnih
sastanaka u 2013. godini sa ovlaštenim osobama koje obavljaju poslove sprječavanja pranja
53
novca i financiranje terorizma u bankama. Na sastancima je svakoj od banaka ukazano na što
bi iste trebale obratiti pozornost pri prijavi sumnjivih transakcija (provođenje dubinske analize
stranke, korištenje indikatora, praćenje neobičnih i složenih transakcija i dr.) a sve u cilju što
kvalitetnijih prijava Uredu sumnjivih transakcija uz kvalitetno obrazloženje sumnje na pranje
novca ili financiranja terorizma. Iako bankarski sektor najviše prijavljuje sumnjive
transakcije, analiza podataka o broju banaka koje su u 2013. godini prijavile Uredu za
sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma sumnjive transakcije u odnosu na ukupan
broj banaka koje su u 2013. godini poslovale u Republici Hrvatskoj pokazuje da čak 8 banaka
u 2013. godini nisu obavijestile niti o jednoj sumnjivoj transakciji (Ured za sprječavanje
pranja novca 2014).
U nastavku se daje pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za
prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini.
Tablica 7. Pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za
prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini
Oznaka
indikatora Opis indikatora
Učestalost korištenja
Udio
(%)
1308 3.8. Značajno i naglo povećanje prometa računa bez prihvatljivog razloga
141 13,00
1306
3.6. Priljev sredstava u znatnom iznosu koji se odmah
transferira na više različitih računa ili podiže
u gotovini
137 12,63
1206 2.6. Isplata velikih iznosa gotovine s računa, odmah po priljevu sredstava na račun
133 12,26
1302
3.2. Odljev/priljev sredstava u/iz inozemstva koji nije u
skladu s uobičajenim poslovima klijenta i/ili odstupaju od uobičajenog prometa po računu klijenta
98 9,03
1303 3.3. Priljev sredstava iz inozemstva u korist domaće/strane osobe koji dolazi iz zemalja visokog rizika
65 5,99
1211
2.11.Uzastopna isplata/polaganje gotovine s/na račun tijekom jednog dana ili nekoliko uzastopnih dana, a čija je ukupna vrijednost znatna
56 5,16
1202 2.2. Učestale uplate gotovine 47 4,33
1201 2.1. Uplata gotovine koja izrazito odstupa od uobičajenog poslovanja klijenta
41 3,78
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf
Svakom obvezniku koji dostavi obavijest o sumnjivoj transakciji Ured dostavlja pojedinačnu
povratnu informaciju o zaprimljenim i analiziranim obavijestima o sumnjivim transakcijama,
54
a koja povratna informacija sadrži osvrt na postupanje po sumnjivim transakcijama
konkretnog obveznika i na rezultate takvog postupanja, osvrt na obilježja sumnjivih
transakcija konkretnog obveznika i osvrt na sudjelovanje konkretnog obveznika u
cjelokupnom postupku obavješćivanja Ureda o sumnjivim transakcijama. Ured također u
privitku svake pojedinačne povratne informacije svakom obvezniku dostavlja i tzv.
evaluacijski obrazac, a slijedom čega se utvrđuje svrsishodnost i korisnost povratne
informacije za svakog korisnika, te se razmatra mogućnost daljnjeg unaprjeđenja iste.
Grafikonom 2 prikazani su podaci o prijavljenim gotovinskim transakcijama vezanim za
sumnju na pranje novca i za obvezu prijave prema Zakonu. Analize zaprimljenih gotovinskih
transakcija temelje se na analizama određenih obilježja gotovinskih transakcija, a koja
obilježja proizlaze iz podataka koje zakonski obveznici dostavljaju Uredu za sprječavanje
pranja novca sukladno Zakonu putem obrasca o obavješćivanju Ureda o gotovinskoj
transakciji u vrijednosti od 200.000,00 kn i većoj.
Grafikon 2. Kretanje broja zaprimljenih gotovinskih transakcija u razdoblju od 2009. do
2013. godine
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf
55
Vidljivo je kako je u 2013. godini zaprimljeno je ukupno 54.414 gotovinskih transakcija što je
za 7,07 % više u odnosu na 2012. godinu, kada je zabilježen najmanji broj ukupno
zaprimljenih gotovinskih transakcija (ukupno 50.820) u promatranom razdoblju.
U tablici 8 prikazana je struktura zaprimljenih gotovinskih transakcije prema pojedinim
vrstama obveznika.
Tablica 8. Broj i struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama
obveznika u 2013. godini
OBVEZNICI BROJ TRANSAKCIJA UDIO (%)
Banke 53.226 97,82
FINA 392 0,72
Hrvatska pošta 43 0,08
Mjenjači 371 0,68
Kreditne unije 231 0,42
Davanje kredita 113 0,21
Igre na sreću 36 0,07
Osiguravajuća društva 1 0,00
Plemeniti metali i drago
kamenje 0 0,00
Štedne banke 0 0,00
Društva za upravljanje
investicijskim fondovima 0 0,00
Društva za poslovanje vrijednosnim papirima
0 0,00
Štedno-kreditne zadruge 1 0,00
Nekretnine 0 0,00
Ukupno 54.414 100,00
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf
Banke su prijavile i najveći broj gotovinskih transakcija. U 2013. godini prijavile su 53.226
gotovinskih transakcija, što čini 97,82 % od ukupno prijavljenih gotovinskih transakcija.
Ostale institucije koje su prijavile gotovinske transakcije više od 200.000,00 kn u svom
prometu su FINA, određene mjenjačnice te kreditne unije.
Grafikon 3 prikazuje struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja.
56
Grafikon 3. Struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf
U strukturi broja gotovinskih transakcija u 2013. godini najzastupljenije su bile isplate
(29.964 transakcije ukupne vrijednosti 11.873.615.942,01 kn), koje su činile ukupno 55,07%
svih transakcija. Nešto manje su bile zastupljene gotovinske uplate (23.310 transakcija
ukupne vrijednosti 9.328.517.290,32 kn). Slijede gotovinske transakcije u mjenjačkim
poslovima (1.040 transakcija ukupne vrijednosti 385.039.391,08 kn), dok su ostali načini
provođenja gotovinskih transakcija imali udio od svega 0,18% (100 transakcija ukupne
vrijednosti 39.037.372,24 kn).
Za kraj će se tablično prikazati podaci Carinske uprave, kao jednog od obveznika prijave,
odnosno kontrole unošenja i iznošenja gotovine preko državnih granica.
57
Tablica 9. Podaci Carinske uprave o prijenosima gotovine preko državne granice i obavijesti
o sumnji na pranje novca u 2013. godini
Broj prijenosa Pranje novca Broj prijenosa Pranje novca
Ulaz u Republiku Hrvatsku 161 1 Prijavljeno 174 1
Izlaz iz Republike Hrvatske 26 1 Neprijavljeno 13 1
Ukupno 187 2 Ukupno 187 2
Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,
pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin
u.pdf
Dakle, Carinska uprava je Ured za sprječavanje pranja novca tijekom 2013. godine
obavijestila o ukupno 187 prijenosa gotovine preko državne granice. Ukupno 174 prijenosa,
odnosno 93% svih prijenosa, odnosi se na prijavljene prijenose gotovine preko državne
granice, dok se njih 13 odnosno 7% svih prijenosa odnosi na prijenose koje putnici nisu
prijavili. Nadalje, 161, odnosno 86% svih prijenosa se odnosi na unos gotovine u Republiku
Hrvatsku, dok se 26 prijenosa, odnosno 14% svih prijenosa odnosi na iznošenje gotovine iz
Republike Hrvatske. Samo 2 prijenosa odnosila su se na prijenos gotovine preko državne
granice sa sumnjom na pranje novca. Od ta 2 prijenosa kod kojih je utvrđena sumnja na pranje
novca, jedan prijenos je evidentiran kao prijavljeni unos gotovine u Republiku Hrvatsku, a
jedan je evidentiran kao neprijavljeni unos gotovine u Republiku Hrvatsku.
Kada se promatra općenito, većina slučaja pranja novca u Hrvatskoj je nacionalnog karaktera.
Glavne kriminalne aktivnosti koje su izvori pranja novca su (MONEYVAL 2013):
a) gospodarske aktivnosti kao što su zlouporaba moći i položaja u poslovnim zadacima,
b) utaja poreza te
c) zlouporaba droga.
Zaključno se može reći kako Republika Hrvatska ima obalu atraktivnu za domaće i strane
investitore, koji investiraju legalna i ilegalna sredstva. „Takvi resursi su podložni postupku
pranja ilegalnog novca putem kupovine ili gradnje nekretnina, pa zahtijevaju pažljivo
58
praćenje te kombinaciju preventivnih i represivnih mehanizama, kako bi se sačuvao njihov
integriteti kapaciteti, kao i ekonomski razvoj“ (European Council 2006).
59
7. PREGLED ODABRANIH SLUČAJEVA PRANJA NOVCA
Kako bi se tematika diplomskog rada što bolje prezentirala, u ovome dijelu rada navest će se
neki primjeri pranja novca iz međunarodne i hrvatske prakse, koji su preuzeti iz izvješća o
poslovanju Ureda za sprječavanje pranja novca Republike Hrvatske.
7.1. Primjeri iz međunarodnog poslovanja
7.1.1. Slučaj iz sektora vrijednosnih papira
Gospodin „Y“ raspolagao je povlaštenom informacijom o tvrtci „M“ koja je bila uvrštena na
burzi. Preko osobe zaposlene u tvrtci „M“, a s kojom je bio u rodbinskoj vezi, gospodin „Y“
saznao je da će uskoro biti izvršeno preuzimanje tvrtke „M“. Kako ne bi privukao pažnju,
izvršio je prijenos svojih novčanih sredstava na račun svoje supruge za koji je imao punomoć,
a zatim kupio dionice tvrtke „M“ prije objave o njenom preuzimanju. Plaćanje je izvršeno sa
računa supruge koja se u ovom slučaju pojavila kao kupac dionica. Banka je u okviru
provođenja mjera dubinske analize uočila da se po računu supruge gospodina „Y“ nisu nikada
provodile transakcije povezane sa kupovinom i prodajom vrijednosnih papira, te je bila
iznenađena kada je utvrdila da su sredstva sa računa gospodina „Y“ bila prebačena na njen
račun u tu svrhu. Izgledalo je kao da je supruga gospodina „Y“ zapravo obavila transakcije u
njegovo ime i korištenjem vlastitog računa zapravo nastojala prikriti transakcije koje su se
odnosile na kupovinu dionica. Nakon preuzimanja tvrtke „M“, vrijednost dionica je porasla,
obavljena je prodaja dionica, a na račun supruge gospodina „Y“ stigla su sredstva od prodaje.
Gospodin „Y“ oprao je novac prebacivanjem sredstava dobivenih prodajom dionica tvrtke
„M“ na svoj vlastiti račun. Razlozi za sumnju na pranje novca u ovom slučaju su korištenje
punomoći prilikom provođenja neobične transakcije koja ne odgovara saznanjima o stranci i
prirodi transakcija obavljanih po računu i činjenica da kupovina vrijednosnih papira ne
odgovara profilu klijenta.
7.1.2. Slučaj iz nefinancijskog sektora
Fizička osoba „X“ bavila se ilegalnim uvozom opojnih droga iz države „B“ i distribucijom
iste u državi „A“. Veliki dio prihoda stečenog na taj način osoba je davala trećim osobama
koje su potom odlazile u kasino, kupovale žetone i unovčavale ih. Obavljajući takve
60
transakcije koristili su se metodom strukturiranja, kojom su obavljali više manjih transakcija
umjesto jedne veće transakcije. Razlozi za sumnju na pranje novca u ovom slučaju su
korištenje trećih osoba, obavljanje više manjih transakcija u kasinu od strane više fizičkih
osoba umjesto jedne veće transakcije te dogovor o prijenosu novca.
7.1.3. Slučaj iz profesionalne djelatnosti
Klijent iz jedne europske države priprema projekt s javnim bilježnikom u drugoj europskoj
državi, a naručitelj je offshore tvrtka. Na račun kod javnog bilježnika uplaćeno je iz treće
europske države 800.000,00 €, te je nakon dva dana javni bilježnik obaviješten od svog
klijenta da se projekt obustavlja i da pošalje sredstva na račun otvoren u banci u četvrtoj
europskoj državi, a sebi uzme naknadu. Javni bilježnik o tome obavješćuje banku, a banka ga
savjetuje da to ne postupi po nalogu svojeg klijenta već da o istome obavijesti financijsko-
obavještajnu jedinicu. Da je javni bilježnik transferirao sredstva po nalogu klijenta vjerojatno
transakcija u državi koja je bila finalno odredište ne bi bila procijenjena kao sumnjiva
transakcija, te bi bilo otežano otkrivanje mogućih nezakonitih aktivnosti i pranja novca.
Razlozi za sumnju na pranje novca kod ovog slučaja su korištenje offshore tvrtki, prijenos
visokih iznosa novca iz jedne zemlje u drugu te obustavljanje započetog projekta bez logičnog
razloga.
7.2. Primjeri iz hrvatskog poslovanja
7.2.1. Slučaj „Forex“
Kriminalna aktivnost koja je prerasla u aferu „Forex“ započela je 2007. godine, kada su dvije
osobe iz Zagreba osnovale dva trgovačka društva, čija je svrha bila privući ulagače i njihov
kapital. Ulagati u poduzeće su mogle i fizičke i pravne osobe sa manjim ili većim iznosima.
Osnovna ideja je bila uplaćene uloge plasirati u trgovinu devizama, koja je obećavala
značajnu dobit bez velikog rizika. Najmanji ulog iznosio je 5.750 €, a obećana zarada se
kretala između 120 i 150%. Navedena dva vlasnika poduzeća su u posao uključili još 12
osoba, od kojih je svaka osnovala vlastito trgovačko društvo. Veliki broj trgovačkih društava
povezanih na zakonskoj osnovi je poslužio dobivanju prividno zakonitog i ozbiljnog
poslovanja (Petrušić 2010). Nekim ulagačima se nakon nekog vremena počela isplaćivati
ostvarena zarada, kako bi se posao učinio istinitim i kako bi se privuklo još novih ulagača.
Kasnije je otkriveno kako se radilo o novcu drugih ulagača, a ne o stvarnoj dobiti. Međutim,
61
isplaćeni ulagači su radi toga mislili kako je glavnica sigurna te su očekivali daljnju isplatu
dobiti nakon nekog vremena, pa su nastavili povećavati početni ulog. Tada su isplate prestale,
a cjelokupni ulog trajno otišao u nepovrat. Ukratko, skeptičnijim ulagačima je isplaćena
obećana svota od novca drugih ulagača, te bi oni umjesto da podignu novac gotovo uvijek
reinvestirali zaradu. Broj ulagača se sa vremenom znatno povećao. Godine 2011. USKOK je
podignuo optužnicu za aferu Forex u kojoj se svih 14 osoba teretilo da su od srpnja 2007. do
svibnja 2010. prevarili ukupno 681 osoba i tvrtka za više od 133,7 milijuna kuna, obećavajući
im sigurnu zaradu na tržištu deviza. Optužnica za slučaj „Forex“ je sastavljena na ukupno 850
stranica, što je čini što je čini najvećom i najopširnijom optužnicom u povijesti hrvatskog
pravosuđa. Žrtve su mnoge visokoobrazovane osobe poput dekana, liječnika, financijskih
stručnjaka te odvjetnika. Iskorišten je financijski sektor preko malverzacija sa lancima sreće,
fiktivnih ugovora i računa, nezakonitih te ulaganja u zakoniti posao i imovinu. Počinitelji se
terete za udruživanje za počinjene kaznenog djela, lančanu igru i pranje novca na nacionalnoj
razini (Novi list 2011).
7.2.2. Slučaj „Fimi Media“
Slučaj „Fimi-media“ predstavlja jednu od najvećih korupcijskih afera u hrvatskoj politici.
Naime, bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik bivše vodeće stranke
Hrvatske Demokratske Zajednice, optužen je za izvlačenje novca iz niza državnih poduzeća.
Tim poduzećima je dana naredba da zaobiđu Zakon o javnoj nabavi te da svoje marketinške
ugovore sklapaju isključivo sa poduzećem Fimi-media. Osim pogodovanjem u poslovanju,
Republika Hrvatska je oštećena i država je oštećena jer su se korištene usluge plaćale znatno
skuplje nego što je bilo potrebno. Tako je do tada nepoznata marketinška agencija Fimi-media
u kratkom vremenu postala visoko profitabilna. Glavni optuženi u ovom slučaju pranja novca
su bivši predsjednik Vlade, politička stranka, rizničar strane, računovotkinja stranke,
glasnogovornik Vlade te vlasnica marketinške agencije Fimi-media. Terete se da su u periodu
od 2003. do 2009. godine preko marketinške agencije Fimi-media izvlačili novac iz državnih
tvrtki, agencija i ministarstava radi stjecanja nezakonite imovinske koristi za sebe, druge i
političku stranku. Optuženici se terete za udruživanje, zlouporabu položaja i ovlasti, poticanje
na kazneno djelo te pranje novca. Novac su oprali iskorištavajući oba sektora na nacionalnoj
razini. Izvlačenjem novca, sklapanjem fiktivnih ugovora i računa te ulaganjem u zakoniti
posao, nekretnine i pokretnine oprano je 70 milijuna kuna državnog novca, a optužnica se
sastoji od 700 stranica.
62
7.2.3. Slučaj „Androić-Petrokov“
Glavni akteri u aferi Androić-Petrokov bili su dvoje bivših supružnika, Marija i Dražen
Androić. Dražen Androić je bio izvršni direktor dioničkog društva „Osiguranje Zagreb“ u
razdoblju od 2003. do 2007. godine. Utvrđeno je kako je u periodu od svibnja 2005. do
svibnja 2006. godine iz tog poduzeća kontinuirano nestajao novac na način da je Dražen
Androić tvrtki Petrokov-Dubrovnik, u kojoj je kao odgovorna osoba radila njegova bivša
supruga Marija Petrokov, putem neke vrste kreditno-ugovornih iznosa, njoj omogućio
podizanje novca. Od tog izvučenog novca kupili su dionice poduzeća Panonia d.d., u kojoj su
bili visokopozicionirane osobe. Oni su u tom poduzeću iskoristili svoj položaj i novac
prepisali na sebe (Index 2009).
Osim njih dvoje, osumnjičen je i jedan zaposlenik, koji im je omogućio da taj novac operu,
odnosno legaliziraju, putem kupnje većinskog paketa dionica tvrtke Panonija iz Osijeka,
najveće slavonske prijevozničke tvrtke. Cijeli slučaj se razotkrio, kada je nova uprava
poduzeća Osiguranja Zagreb 2007. godine uvidjela nepravilnosti u Androićevom bivšem
poslovanju.
Dražena Androića i Mariju Petrokov se teretilo da su u periodu od navedenih godinu dana
nezakonitom zajmovima, kreditima te trgovinom vrijednosnim papirima oprali ukupno 4,6
milijuna kuna iskorištavajući financijski sektor na nacionalnoj razini.
63
ZAKLJUČAK
Na temelju iznesenih činjenica mogu se izvesti određene zaključne spoznaje. Pranje novca
čini važan segment organiziranog kriminaliteta, koji predstavlja organizirano udruživanje čiji
je cilj počinjenje određenih kaznenih djela. S obzirom na to da su gotovo sve aktivnosti
organiziranog kriminaliteta povezani sa novcem, odnosno profitom, pranje novac ima
značajnu ulogu. Pranje novca se najjednostavnije podrazumijeva postupke koji uključuju
sakrivanje nezakonitog podrijetla, izmjenu oblika ili ponovno premještanje financijskih
sredstava u gospodarstvo. Značajke organiziranog kriminala koje su vidljive kod pranja novca
podrazumijevaju činjenicu da se radi o grupnoj, dugotrajnoj i kontinuiranoj kriminalnoj
aktivnosti, da se djelatnost izvodi bez obzira na nacionalne granice te da se u obavljanju te
djelatnosti služi postupcima koji su često dostupni za zakonom dopuštenu namjenu.
Može se reći kako se sami počeci pranja novca vežu uz poslovanje mafijaša Alfonsea
Caponea u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća te kako se snažnije razvilo pod
utjecajem globalizacijskih procesa jer je pojačana mobilnost pojedinaca povezana sa padom
značaja teritorijalnih granica uvelike olakšala nezakonite prekogranične aktivnosti.
Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze. Prva faza je faza polaganja, u kojoj
počinje proces prikrivanja nezakonitog izvora sredstava polaganjem u financijski sustav ili
pretvaranjem u neku drugu vrstu imovine. Druga faza pranja novca naziva se faza
oplemenjivanja, a u njoj se nastoji brojnim transakcijama prikriti pravi izvor nezakonitih
sredstava. Treća faza pranja novca zove se faza integracije, i obuhvaća integraciju sredstava u
ekonomiju i financijski sustav.
Pojam pranja novca je usko povezan sa pojmom financiranja terorizma. Ti pojmovi su se
zajednički počeli koristiti nakon terorističkog napada na Sjedinjene Američke Države 2001.
godine, kada je međunarodno tijelo za uspostavu standarda u području borbe protiv pranja
novca i financiranja terorizma Financial Action Task Force (FATF) proširilo svoje djelovanje
i na borbu protiv financiranja terorizma te donio posebne preporuke za to područje.
Povezanost pranja novca i financiranja terorizma ponajprije se vidi u tome tome što su metode
terorističkih skupina za prikupljanje financijskih sredstava iz nezakonitih izvora slične
metodama kojima se koriste za pranje novca, jer terorističke skupine moraju pronaći način
64
kako „oprati“ nezakonita sredstva kako bi ih mogle koristiti bez privlačenja pažnje nadležnih
tijela.
U praksi postoji veliki broj metoda i tehnika pranja novca kod pravnih osoba i fizičkih osoba.
Najčešće metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba su krijumčarenje novca,
gotovinske transakcije, doznake iz inozemstva, mjenjački poslovi te kreditne linije, dok su
najčešće metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba offshore zone, nerezidentni računi,
gradnja pologa ili smurfing, metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva, fiktivna
poduzeća i fiktivni ugovori, ulaganje gotovine u financijski sustav, front ili shell tvrtke te
prijevare u privatizaciji. Osim toga, kako su međunarodni transferi najčešće sastavni dio
samog procesa, napredne tehnologije i elektronsko bankarstvo pružaju nove mogućnosti i
okreću smjer razvoja metoda i tehnike njegovog pranja. U posljednje vrijeme je uz
problematiku pranja novca uvrlo često vezano i pitanje sprječavanja financiranja terorizma za
koje je također povezan elektronski prijenos novca te djelovanje neprofitnih organizacija.
Tehnološki razvoj je olakšao rast kriminalnih aktivnosti vezanih za pranje novca, a
pretpostavlja se da će se taj trend i nastaviti. Isto tako, stvarna prijetnja se odnosi na
krijumčarenje droge i financiranje terorizma. Rast ove vrste organiziranog kriminala generira
značajne prihode koji se „peru“ u legalnom gospodarstvu. Osnovni izvori ilegalno stečene
dobiti, koja potiče od kriminalnih radnji su trgovine drogama i financijski kriminal. U cjelini
se promet drogama smatra se najvećim pojedinačnim generatorom prljavog novca.
Učinci pranja novca u gospodarstvu mogu se najjednostavnije podijeliti na dugoročne i
kratkoročne.U kratkoročne učinke se mogu ubrojiti izravni gubici žrtava, dobitci počinitelja,
deformacija potrošnje i štednje, deformacija investicija, umjetni porast cijena, nelojalna
konkurencija, promjene u uvozu i izvozu, utjecaj na output, prihod i zaposlenost, niži ili viši
prihod javnog sektora i slični učinci. S druge strane, kao dugoročni učinci pranja novca mogu
se izdvojiti poremećaji u direktnim stranim ulaganjima, promjene u likvidnosti, solventnosti,
reputaciji financijskog sektora, pojavi mita i korupcija i slično. Ti učinci se mogu povezati na
sljedeći način. Naime, pranje novca, kao i ostale nezakonite aktivnosti, uzrokuje regresivnu
distribuciju dohotka i stvaranje velike potrošačke moći pojedinaca u uvjetima recesije. Time
se iskrivljuje struktura potrošnje, pogotovo među bogatima, i preobražava se postojeća
socijalna statistika nastajanjem društvenih grupa novih bogataša. Pranjem novca i korupcijom
koja je njegova česta popratna pojava stvara se opasna prijetnja državnoj suverenosti,
autoritetu državne vlasti te narušavaju demokratske vrijednosti.
65
Međunarodne organizacije kao što su FATF, Vijeće Europe i Europske unije nastoje
promovirati bližu suradnju između zemalja sa ciljem suzbijanja i smanjenja problema pranja
novca. Nacionalno zakonodavstvo, uključujući i hrvatsko bi trebalo biti usmjereno na
smanjivanje ekonomske moći kriminalaca i organiziranih terorističkih skupina. Vlade moraju
imati sve potrebne alate i sredstva za provođenje istrage te raditi na komunikaciji i razmjeni
informacija sa vladama drugih zemalja. Financijske institucije mogu imati izuzetno efikasnu
preventivnu ulogu, a njihova suradnja može pomoći u sprječavanju i kažnjavanju takvih
kriminalnih aktivnosti od strane pravosudnih organa i policije.
Što se tiče situacije u sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Republici
Hrvatskoj, može se reći kako se pranje novca najčešće promatra, odnosno mjeri kroz sivu
ekonomiju. Prema istraživanju OECD-a Hrvatska nalazi u samom vrhu među europskim
zemljama kada je u pitanju siva ekonomija, pa se prema tome može zaključiti kako je i
stupanj kriminalnih aktivnosti vezan za pranje novca u Hrvatskoj visok. Tome u prilog ide
činjenica kako na relativno malom području Hrvatske djeluje čak 40 kriminalnih skupina,
koje se bave različitim aktivnostima koje za krajnju posljedicu između ostalog imaju i pranje
novca.
Za kraj se može reći kako je hipoteza kako će razvoj novih informatičko-komunikacijskih
tehnologija te velika financijska sredstva koja su na raspolaganju u budućnosti će uzrokovati
daljnji porast pranja novca te otežati njegovu prevenciju i smanjenje. Istraživanjem je
ispunjena svrha rada te su ostvareni svi zadani ciljevi.
66
POPIS LITERATURE
Knjige:
1. Cindori, S. 2010, Sustav sprječavanja pranja novca, Pravni fakultet, Zagreb.
2. Leko, V. 1998, Rječnik bankarstva, Masmedia, Zagreb.
3. Madinger J. i Zalopany S. 1999, Money Laundering. A Guide for Criminal
Investigators. CRC Press, New York.
4. Madinger, J. 2006, Money Laundering: A Guide for Criminal Investigators, CRC
Press LLC, Florida.
5. Margetić, D. 2008, Bankarska mafija, Parvus, Zagreb.
6. Orlović, A. 2013, Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj, Redak, Split.
7. Porobić, M. i Bajraktarević, M. 2012, Cyber crime, pranje novca i financijske istrage,
Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
8. Savona, E. 2000, Responding to Money Laundering: International Perspectives,
Harwood Academic Publishers, Amsterdam.
9. Stakić, B. i Barać, S. 2010, Međunarodne financije, Univerzitet Singidunum, Beograd.
Članci:
1. Bejaković, P. 1997, 'Pranje novca', Financijska praksa, god. 21, br. 3, pp. 461-466.
2. Bolta, D. 2010, 'Sprječavanje financiranja terorizma', Policija i sigurnost, god. 19, br.
4, pp. 417-430.
3. Cindori, S. 2007, 'Sustav sprječavanja pranja novca', Financijska teorija i praksa, god.
31, br. 1, pp. 55-72.
4. Cindori, S. 2010, 'Procjena stupnja rizika poreznih savjetnika u sustavu sprječavanja
pranja novca', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, god. 31, br. 2, pp. 809-
827.
5. Ćavar, S., Batoš, V. i Nemšić, B. 2009, 'Usporedba odabranih metoda elektroničkog
plaćanja s kratkim osvrtom na bankarstvo', Naše more, god. 56, br. 5-6, pp. 180-186.
6. Fijat, Lj. 2013, 'Problematika pranja novca – odgovornost financijskih institucija',
Međunarodni problemi, br. 2, pp. 185-204.
7. Galinec, D. 2002, 'Neslužbeno gospodarstvo u vanjskoj trgovini', Financijska teorija i
praksa, god. 26, br. 1, pp. 197-212.
67
8. Jugović, A., Brkić, M. i Simeunović-Patić, B. 2008, Socijalne nejednakosti i
siromaštvo kao društveni kontekst kriminala, Godišnjak Fakulteta političkih nauka,
pp. 447-461.
9. Katušić-Jergović, S. 2007, 'Pranje novca (pojam, karakteristike, pravna regulativa i
praktični problemi)', Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, god. 14, br. 2, pp.
619-642.
10. Kramarić, I. 1996, 'O pravnim aspektima pranja novca', Odvjetnik, god. 69, br. 3-4, pp.
109-110.
11. Maros, I. 1999, 'Uloga i ovlasti Ureda za sprječavanje pranja novca u detekciji
pojavnog oblika i prikrivanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i suradnja
s drugim tijelima državne vlasti kod pokretanja kaznenog progona', Policija i
sigurnost, god.8, br. 3-4., pp. 240-245.
12. Masnjak, B. 2000, 'Metode i tehnike pranja novca', Računovodstvo i financije, god.
46, br. 10, pp. 46-52.
13. Mihaljević, D. 2012, 'Položaj i uloga offshore financijskih centara u financijskoj
globalizaciji', Ekonomska misao i praksa, god. 21, br. 2, 795-818.
14. Pedić, Ž. 2010, 'Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu sprečavanja
pranja novca', Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, god. 31, br. 1, pp. 617-642.
15. Vesić, D. 2008. 'Ekonomska i politička komponenta korupcije i pranje novca',
Međunarodni problemi, br. 4, pp. 481-501.
Ostali izvori:
1. Banka.hr 2015, Porezni sustav neučinkovit, cvate siva ekonomija, pogledano 03. lipnja
2015. <http://www.banka.hr/hrvatska/porezni-sustav-neucinkovit-cvate-siva-
ekonomija>.
2. Bartlett, B. L. 2002, 'The negative effects of money laundering on economic
development', Platypus Magazine, no. 77, pogledano 14. travnja 2015.,
<http://www.afp.gov.au/~/media/afp/pdf/m/money-laundering-02.pdf>.
3. Bičak, D. 2013, 'U svijetu postoji 80 zemalja koje se smatraju oazama za offshore
tvrtke', 23. prosinca 2013., Poslovni dnevnik, pogledano 12. travnja 2015.,
<http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/u-svijetu-postoji-80-zemalja-koje-se-smatraju-
oazama-za-offshore-tvrtke-259869>.
68
4. Brcanski, B. 2011, 'Osnovne karakteristike i posljedice pranja novca na globalnom
tržištu', Udruženje banaka Srbije, pogledano 03. lipnja 2015., <http://www.ubs-
asb.com/Portals/0/Casopis/2008/3_4/B03-04-2008-Fijat.pdf>.
5. Council of Europe 2006, Izvješće o stanju u području organiziranog i gospodarskog
kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi, pogledano 09. travnja 2015.,
<http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/organisedcrime/projects/CAR
PO/Pctc_2006_croate.pdf>.
6. Đurđević, D. 2010, 'Pranje novca i zloupotreba informacionih tehnologija', pogledano
13. travnja 2015., <http://www.singipedia.com/content/972-Pranje-novca-i-
zloupotreba-informacionih-tehnologija>.
7. ESC Corporate Services 2014, How money laundering affects economy and why it
needs to be prevented, pogledano 12. travnja 2015.,
<https://esccorporateservices.wordpress.com/2011/08/08/how-money-laundering-
affects-economy-and-why-it-needs-to-be-prevented/>.
8. European Central Bank 2013, E-money, pogledano 13. travnja 2015.,
<http://www.ecb.int/stats/money/aggregates/emon/html/index.en.html>.
9. Europski parlament 2013, Nacrt mišljenja Odbora za razvoj upućen Odboru za
građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o prijedlogu Uredbe Europskog
parlamenta i Vijeća o podacima koji su priloženi uz prijenose financijskih sredstava,
pogledano 09. travnja 2015.
<http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-
//EP//NONSGML+COMPARL+PE-
516.643+01+DOC+WORD+V0//HR&language=HR>.
10. Europski parlament 2014, Parlament raspravlja i glasuje o strožim pravilima protiv
pranja novca, pogledano 03. lipnja 2015.,
<http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-
room/content/20140218STO36348/html/Parlament-raspravlja-i-glasuje-o-
stro%C5%BEim-pravilima-protiv-pranja-novca>.
11. FATF - Financial Action Task Force 2012, Who we are, pogledano 13. travnja 2015.,
<http://www.fatf-gafi.org/pages/aboutus/>.
12. FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.
travnja 2015., <http://www.fatf-
gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%
202013-2014.pdf>.
69
13. Fijat, Lj. 2008, Pranje novca, pogledano 03. lipnja 2015. <http://www.ubs-
asb.com/Portals/0/Casopis/2008/3_4/B03-04-2008-Fijat.pdf>.
14. Financial Intelligence Unit n.d., Consequences of Money Laundering, pogledano 14.
travnja
2015.,<http://www.fiumauritius.org/index.php?option=com_content&view=article&id
=18%3Amoney-laundering&catid=3&lang=en&limitstart=3>.
15. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga 2014, Sustav sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma, pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.hanfa.hr/HR/nav/137/sustav-sprjecavanja-pranja-novca-i-financiranja-
terorizma-.html>.
16. Hrvatska narodna banka 2015, Sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma,
pogledano 16. travnja 2015., <http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-
pranje-novca-terorizam.htm#V.>.
17. Index 2009, Bivši direktor Osiguranja Zagreb i njegova bivša supruga oprali 46
milijuna kuna, pogledano 16. travnja 2015., <http://www.index.hr/vijesti/clanak/bivsi-
direktor-osiguranja-zagreb-i-njegova-bivsa-supruga-oprali-46-milijuna-
kuna/426306.aspx>.
18. Merdanović, H. 2015, '10 najgorih mafijaških bandi u Hrvatskoj', Express.hr,
pogledano 04. lipnja 2015., <http://www.express.hr/drustvo/10-najgorih-mafijaskih-
bandi-u-hrvatskoj-977#>
19. Ministarstvo financija 2011, Opće smjernice za provođenje Zakona o sprječavanju
pranja novca i financiranja terorizma, pogledano 14. travnja 2015.,
<http://www.iusinfo.hr/DailyContent/..%5CDocuments%5COp%C4%87e%20smjerni
ce%20za%20provo%C4%91enje%20Zakona%20o%20sprje%C4%8Davanju%20pran
ja%20novca%20i%20financiranja%20terorizma.pdf>.
20. MONEYVAL – Committee of Experts on the Evaluation of Anti-Money Laundering
Measured and the Financing of Terrorism, Annual report of MONEYVAL's activities
2013, pogledano 15. travnja 2015.,
<http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/moneyval/Activities/2013_AnnualReport_en.p
df>.
21. Narodne novine 2008, Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća
Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga
kaznenim djelom i o financiranju terorizma, pogledano 16. travnja 2015.,
<http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2008_08_5_88.html>.
70
22. Narodne novine 2012a, Kazneni zakon, br. 144, pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon>.
23. Narodne novine 2012b, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,
pogledano 16. travnja 2015., <http://www.zakon.hr/z/117/Zakon-o-
sprje%C4%8Davanju-pranja-novca-i-financiranju-terorizma>.
24. Novi list 2011, Afera Forex: USKOK podignuo optužnicu protiv četrnaest osoba zbog
prijevare i pranja novca, pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Afera-Forex-USKOK-podignuo-
optuznicu-protiv-cetrnaest-osoba-zbog-prijevare-i-pranja-novca>.
25. Petrušić, Ž. 2010, 'Kako su ugledni Hrvati - financijski stručnjaci, liječnici, odvjetnici
- nasjeli na lukavu prevaru i izgubili milijune kuna', 16. listopada, Jutarnji list,
pogledano 16. travnja 2015., <http://www.jutarnji.hr/afera-forex--milijune-su-izgubili-
financijski-strucnjaci--lijecnici--odvjetnici---/895336/>.
26. Pezer Blečić, S. 2015, 'Aktualnosti u području sprječavanja pranja novca i
financiranja terorizma (promjena međunarodnog regulatornog okvira)', 9. svibnja,
Hrvatska gospodarska komora – sektor nekretnina, pogledano 03. lipnja 2015.,
<http://www.agenti.hr/sadrzaj/info-agent/strukovni-forumi/forum-23/23-forum-
Aktualnosti_ZSPNFT-Promjena_medunarodnog_regulatornog_okvira.pdf>.
27. Saunders, M. i Stott, C. 2013, The EU 4th Money Laundering Directive: the new
framework emerges, veljača 2013, Association of United Kingdom payment
institutions, pogledano 13. travnja 2015.,
<http://www.ukmta.org/Libraries/Documents/The_EU_4th_Money_Laundering_Direc
tive.sflb.ashx>.
28. Schneider, F. 2015, Size and Development of the Shadow Economy of 31 European
and 5 other OECD Countries from 2003 to 2015: Different Developments,
Organisation for Economic Cooperation and Development, pogledano 03. lipnja 2015.
<http://www.economics.uni-
linz.ac.at/members/Schneider/files/publications/2012/ShadEcEurope31.pdf>.
29. Šabić, S. n.d., 'Fiktivne firme kao oblik privrednog kriminala i pranja novca u Bosni i
Hercegovini', Udruženje pravobranilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, pogledano
12. travnja 2015., <http://www.upuf.ba/wp-
content/uploads/Fiktivne_firme_kao_oblik_privrednog_kriminala_i_pranja_novca.pdf
>.
71
30. Topić, M. 2006, 'Siva ekonomija u Hrvatskoj', Matica Hrvatska, pogledano 03. lipnja
2015.,
<http://www.matica.hr/hr/342/SIVA%20EKONOMIJA%20U%20HRVATSKOJ/>.
31. Uprava za sprječavanje pranja novca 2012, Pranje novca kroz trgovinu – tipologija
FATF-a, pogledano 03. lipnja 2015., <www.apml.gov.rs/REPOSITORY/344_pn-kroz-
trgovinu-lat.doc>.
32. Ured za sprječavanje pranja novca 2013, Tipologije financiranja terorizma, pogledano
14. travnja 2015., <http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/tipologije%20FT-HRV_.pdf>.
33. Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013.
godinu, pogledano 16. travnja 2015.,
<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda
%20za%202013.%20godinu.pdf>.
34. World Bank 2003, Money Laundering Impacts Development, pogledano 15. travnja
2015., <http://www1.worldbank.org/finance/assets/images/02-chap02-f.qxd.pdf>.
72
POPIS ILUSTRACIJA
Popis tablica:
Tablica 1. Kriteriji za definiranje organiziranog kriminaliteta................................................... 6
Tablica 2. Značajke odnosa pranja novca i financiranja terorizma .......................................... 11
Tablica 3. Države i teritoriji u svijetu sa offshore financijskim centrima ................................ 16
Tablica 4. Kratkoročni i dugoročni ekonomski učinci pranja novca i financiranja terorizma . 22
Tablica 5. Države članice, regionalna tijela – pridružene članice i organizacije - promatrači
FATF ........................................................................................................................................ 36
Tablica 6. Broj i struktura zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim vrstama
obveznika u 2013. godini ......................................................................................................... 52
Tablica 7. Pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za
prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini ............................................................... 53
Tablica 8. Broj i struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama
obveznika u 2013. godini ......................................................................................................... 55
Tablica 9. Podaci Carinske uprave o prijenosima gotovine preko državne granice i obavijesti o sumnji na pranje novca u 2013. godini .................................................................................... 57
Popis shema:
Shema 1. Faze u procesu pranja novca ...................................................................................... 8
Shema 2. Štetni utjecaji pranja novca i financiranja terorizma u zemljama u razvoju ............ 21
Shema 3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma ........................................... 29
Shema 4. Područja djelovanja FATF ....................................................................................... 35
Shema 5. Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske ..... 45
Popis grafikona:
Grafikon 1. Kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.
godine ....................................................................................................................................... 51
Grafikon 2. Kretanje broja zaprimljenih gotovinskih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.
godine ....................................................................................................................................... 54
Grafikon 3. Struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja........... 56
Popis slika:
Slika 1. Veličina sive ekonomije u europskim zemljama u 2015. godini (u % BDP-a) .......... 42
73
Recommended