View
231
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
7/24/2019 Negdje KB.pdf
1/144
1
Negdje
7/24/2019 Negdje KB.pdf
2/144
2
7/24/2019 Negdje KB.pdf
3/144
3
Danijel Dragojevi
Negdje
Fraktura
7/24/2019 Negdje KB.pdf
4/144
4
Danijel Dragojevi i Fraktura, 2012.All rights are represented by Fraktura, Croatia
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne smije se
reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog doputenja
nakladnika.
ISBN 978-953-266-426-3
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu pod brojem 831600
7/24/2019 Negdje KB.pdf
5/144
5
IZGUBLJENO
7/24/2019 Negdje KB.pdf
6/144
6
7/24/2019 Negdje KB.pdf
7/144
7
Otok
Ovoga je mora previe. Okrene se lijevo, desno,
okrene se naprijed, natrag, ne okrene se. Ovoga je
mora previe. Rodimo se, ne rodimo. Spavamo, ne
spavamo. Ovoga je mora previe. Otputujemo, bu-
dimo se daleko od svakog otoka, tamo ivimo i leimo
u bolnikim krevetima, temperatura raste i pada,kao plima i oseka. Ne otputujemo. Rijei iz naih
glava i usta mnoe se, zaguit emo se u njima, za-
guit emo sve i svakoga. Ovoga je mora previe.
Previe za nae oi, naa tijela, naa spolovila, sve-
koliku nau golotinju. Previe, plivali ili ne plivali,
ronili, radili, vodili ljubav, trali, poslije oznojeni pili.Ovoga je mora previe. A to bi rekao da si moreplo-
vac, riba, brod, sidro, misionar koji odlazi pokrtavati
i ne vraa se? Ovoga je mora previe. Previe dana,
godina, stoljea itd. Iako nisam selica, kukac, niti
neka nevidljiva ivotinja. Ovoga je mora previe. Ono
je iroko, debelo, duboko, prostrano, reklo bi se nemi-
7/24/2019 Negdje KB.pdf
8/144
8
saono, predmisaono, izamisaono, ravnoduno prema
obilju smrti. A ipak u naim je srcima. Okrutno idobro kao Bog. Gledao sam male posude (ta edna
usta) kako zahvaaju njegovu vodu, kako mu se edne
i prazne umiljavaju. Vidio sam sat koji si ostavio na
odjei, kucao je suho i izgubljeno, reklo bi se neu-
spjela riba. etali smo obalom, to sve nije bila spre-
mna napraviti da udovolji puini koja je dolazila. A
to ako se bacimo naglavce? Ovoga je mora previe.
Za nae moi i nemoi. Obala: privid i varka.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
9/144
9
Duboko
Imam rije duboko.
Imam i druge rijei.
Ali rije duboko,
ona je umorna,
umornija od drugih.
Ona mi kaeuini neto za mene,
izvuci me iz mene
ako sam u sebi,
izvuci me iz tebe
ako sam u tebi,
izvuci meiz bilo gdje
ako sam bilo gdje,
izvuci me,
pa da svanem,
da se nasmijem
i rasprostrem
7/24/2019 Negdje KB.pdf
10/144
10
kao ovaj zeleni otok
koji je doaodo povrine
ravno s dna
i ti po njemu
sada hoda.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
11/144
11
Izgubljeno
Govori u tramvaju mlada ena
drugoj mladoj eni
o nekoj treoj:
ona je izgubila dva mua.
Kao da su kljuevi.
Pa i jesu kao kljuevi.Pa i jesu kao kiobrani,
kao kovanice,
kao osobne karte,
kao mobiteli,
kao dva psa mjeanca,
kao karte za kino,kao telefonski brojevi,
kao kemijske olovke,
pa i jesu kao dva djeteta u velikom gradu,
a slini su i drugim izgubljenim stvarima
to se skrivene rugaju iz nekog nepoznatog mjesta.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
12/144
12
Ime
Iznenada vidim, izgubio sam ime jednog korova
to sam ga, moglo bi se rei, od roenja imao.
Nema ga unutra, nema ga vani, nema ga,
kao da ga nikada nije ni bilo.
Ah, ne bih (kaem), ne dam ga,ne bih ga rado izgubio.
Mora da je tu negdje blizu, mora da postoji neki
neobino jednostavan trik da ga prizovem i sauvam.
Zatvaram oi, utihnuo sam; ne sliku, glazbu molim
da odnekle doe, da mi pomogne, da donese to
nekoliko glasova, slova, to neto sada sve i nita.Temeljna muziko, veliki redu, lijepi daru,
bez njega, te neznatne male praume, kao da poinje
ivot sa sjenama u mislima, s mrakom u rjeniku,
rjeniku kojim hodam, mislim, gledam i spavam,
kao da mrak tamni zoru, davnu i onu to upravo dolazi.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
13/144
13
O, Boe, to to radi, u kakvu me prazninu
upravlja, zar je to ala za jednog Boga?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
14/144
14
Pitanje
Naravno, nikoga neu pitati
jesi li tamo negdje jo iv.
Moda jesi, a moda nisi.
Moda da, a moda i ne.
Neka se neizgovoreno pitanje
leluja u dvojbi, neka ga nema.Bez njega ti si na bilo kojoj
postaji, na svim stranama,
u praznini, u slobodi za sve
i nita. Kao i dosad neka jedno
uvijek traje bez prestanka.
Nesmotrenim pitanjem odatle tene bih htio istjerati.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
15/144
15
More
Tamo gdje je bilo more oni sade novo kopno.
Ma to to radite kae more. Zato me tjerate.
Dolazim, dolo sam, iz daljine, s otoka,
mjestimine puine, bliskog sunca, jedne
skrivene misli do vaih nogu, vaih ruku za
novu, za staru prisnost: to mi radite, zatome tjerate? Dok spavate, dok amorim, posluajte
glas vaeg sna kojim vam govorim. Ja sam vae
sve, tu sam kao vi i neete me niim nadomjestiti,
dobri i lakovjerni moji.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
16/144
16
Lula
Volio bih da imam lulu.
Da imam lulu sada kada
stvari gubim mogao bih
je izgubiti i traiti
po kui i izvan kue
itav dan, moda i due.Preturio bih sve police,
torbe i druga mjesta
gdje je obino drim i
uvam i onda bih je
naao ili je ne bih
naao i zbog toga bioradostan ili tuan kako
je to i normalno kod
uspjeha i neuspjeha
traenja. To bi bilo,
kaem, da imam lulu,
ali kako nikada nisam
7/24/2019 Negdje KB.pdf
17/144
17
imao i nemam lulu,
izgubit u u prvojprilici neto od onoga
to imam ve dugo i to
traiti i zbog toga
ludovati i oajavati.
To e vjerojatno biti
neto to nije tako
zamamno za traenje
kao lula. Lula je
doista napravljena
da je ruka dri, trai,
nalazi, ne nalazi, gubii da se njome bavi
i kada je nema,
kao da je klju,
tonije, klju za neto.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
18/144
18
Razlomak
Kada sam bio razlomak, ovako ili onako razlaman.
Kada sam bio brojnik, kada sam bio nazivnik,
brojnik i nazivnik zajedno, djeljenik i djelitelj,
glava i donji dio, jedno prema drugom, i tome
nikada kraja. I kada se to u ogledalu sreivalo,
mijealo, vrtloilo, ludovalo, da se nikada ne sredi.O, moj brojnik i moj nazivnik, rijetko jedno cijelo.
Kada sam bio razlomak zaljubljen u svoj razlomak,
nagovaran govorom, korakom i bijelim danima.
Kada sam bio crta i dvotoka izmeu, uspravan i
poloen, razlomljen na trn i cvijet, veselje pred
ponorom, raj i pakao na istom mjestu, modasunce. I kada vie ne budem bio razlomak, tiina
kada drugu tiinu stigne. Ali tko bi to ikada mogao
povjerovati?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
19/144
19
Ruke, guteri
Probudile su se moje pjegave ruke, moji guteri.
Izali su ispod popluna na svjetlost. Jo sanjivi,
miu se sporo, ne bez radoznalosti i radosti.
Pred njima je, guterima i rukama, otvoren itav
boji dan. Nadodirivat e se svega, vidjeti
to je mogue, ulaziti, izlaziti, mirovati: opasanje prostor, sklon zavretku i promjeni. Kamo bi
prostor tamo e i ruke, kamo e ruke tamo e i
guteri, sa zajednikim pjegama, njihovim
pokretnim i polusvjesnim oprezom. Htio bih da
neto mogu, da se upletem, ali oni bjee iz rupe u
rupu, iz plohe u mukli usklik, za dohvat izajednitvo ja sam izgubljen: nema me u rukama,
u guterima i ni u kakvoj drugoj zvijezdi: gdje sam?
Treba li, utim. Treba li, kaem Boe moj. Nemam
kamo. Nestaju jedan, dva, tri, nestaje samovoljno
mi za itav dan i no, za svaki dan i no.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
20/144
20
Strah
Od dva jedan se uvijek moe izgubiti. Tako se
bojim za dva. Vie nego za bilo koji broj.
Ako nestane jedan na bilo koji nain, vie nije dva.
Kod drugih brojnijih brojeva je lake. Od njih
uvijek neto ostane, vie od nita, vie od jedan.
Dva nije nita oito kae prijatelj, ono je naprostodva, u naoj glavi neodvojivo, neunitivo, uvijek
zajedno. Ne bih rekao. Zato sam onda u brizi za to
nesretno dva?
Neki dan sam izgubio rukavicu, lijevu. itavu sam
kuu prevrnuo. I to e mi sada rukavica samo na
jednoj ruci? to e mi gola druga ruka? Kupit umoda druge rukavice. Ako to uinim, to e biti
novo dva, jedno drugo dva, opet u opasnosti.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
21/144
21
Glas
Na ulici je netko iza mene iz daljine viknuo
moje ime. Od stotinjak glava gledanih otraga
za nekoga sam bio netko, gotovo meta.
A glas je bio muki, meni nepoznat, ne sasvim,
mogao je biti iz moga kraja, gotovo sigurno
iz moga djetinjstva, u meuvremenu odrastao,stekao ozbiljnost, okrutnost, precizan odnos
prema onome to nalae oprez, stabilnost, snaga,
glas kakav smo sluali u vojsci, zatvoru, bolnici
i od govornika u prvim poslijeratnim godinama,
no mogla je to, u tom glasu, biti i hinjena
ozbiljnost, nesigurna sigurnost, bila jeu njemu neka slabo ujna napuklina u nekim
samoglasnicima, kao kod nekoga tko loe spava
i sklon je nenadanom ispovijedanju i piu,
dakle mogao je biti i invalid, poljuljan otac,
netko tko razgovara s psom, siromah, izbjeglica
to po susjedstvu hoda u papuama i povremeno
7/24/2019 Negdje KB.pdf
22/144
22
zatvori oi kao da se odmara od ivih i mrtvih,
ali i netko iz moje ire obitelji slian meni,neto krupniji, to me gleda s visine i pita
da li jo uvijek piem kao to sam to inio
nekada davno u koli i za ljetnih praznika.
O, Boe, to da radim? Nikada mi moje ime nije
zazvualo tako strano. Da li da se okrenem,
pogledam tko je, ili da panino ponem bjeati?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
23/144
23
Odnedavno
Odnedavno u meni se nastanjuje jedan ateist.
Tih, snuden, nieg rasta, nesigurna koraka,
po svemu nalik meni. Ponekad ne znam jesam li
samo to ja ili sam uz njega jo i neto drugo.
Usred obilja, obilja pamenja i budunosti,
prije ga nisam primjeivao, bio se povukaoi pritajio. Sada ga vidim na suprotnoj strani
ulice, pratim ga nou, san mu izmie, mui ga.
Oblik stjee u stanovitoj pustoi, jasnoi.
Moda su ateisti drugih radosni, u mirnoj
izvjesnosti razgovorljivi, spremni djelovati.
Moj kao da je upravo otputen iz bolnice,ostavio je tamo neto boli i ne zna kamo bi.
ao mi je mog ateista i bojim ga se. Prije
imao sam tisue rijei, svaka je htjela na put.
Sada se zbog njegove prisutnosti ne mogu okrenuti
u vlastitoj koi, koa me gui, smanjuje, zatvara.
togod da pokuam to bude na nekom zidu, u rupi.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
24/144
24
Zamjenjuje se on sa mnom, zamjenjujem se njime
u istoj misli. Boe, a let, let? Tako si maloprostora ostavio za nau istovremenost, za nae
razliite sljepoe!
7/24/2019 Negdje KB.pdf
25/144
25
Rua
Ostavljam ruu u vazi da se sui.
Da se sui, gubi vlagu, mijenja boju,
naputa staru i stie novu krhkost.
Ona mi kae ja sam rua, iako to sada
kada je stigla iza (iza dana, godina,
pogleda) znam bolje nego ikada ranije.Boe, kako ima neto od kasne due.
U blagom sutonu odustala je od smrti,
svake mijene i straha. Koristi prostor
kao to se koristi bilo kakav zaborav.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
26/144
26
Guteri
itav ivot proveo sam s guterima
na suncu, radovao im se.
Sada me strah pogledati ih.
to ako je dolo vrijeme
da mi nepoznata ruka, vjenost,
ili kako se to ve zove,promijeni oblik, pogled i svrhu,
pa me turne u rupu,
u njoj ostavi, napusti i zaboravi,
kao to je i njih nekada davno
turnula, napustila i zaboravila.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
27/144
27
Kua
Dobro bi bilo da ova kua ima vrata,
dobro bi bilo da ova kua ima prozore.
Jer da ima vrata i da ima prozore,
u nju bi se moglo ui i iz nje izai,
pogledati kroz prozore, otvoriti ih i
zatvoriti. Bila bi to svijetla, zranai prostrana kua, po potrebi i tamna.
Ovako, bez vrata i prozora, u velikoj
smo neprilici. Gledamo je i ne znamo
je li to uope kua ili neto drugo
s nepoznatim imenom i oblikom. A ako
to nije kua nego neto drugo, teko izatvoreno, s nepoznatim imenom i oblikom,
tada to je to?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
28/144
28
Kue u mraku
Kue u mraku, one ne znaju da su u mraku
i da je oko njih i u njima no. Ipak volim
misliti, inim to nehotino, da one svoju
uronjenost u tamu osjeaju kako se osjea
toplina i hladnoa. Jedino tako bez napora
ja mogu biti kua, inae ne. Da je drukije,svatko, a to znai i one i ja, morali bismo
mrakovati sami, na svoj nain. One bi bile
samo kue, mrtve, daleke, same, iz doba
prije poetka, ja s njima ne bih bio
proivio jedan dugi, uglavnom mraan rat.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
29/144
29
Kua
Nekada vidim kuu i kaem joj ukrast u te.
I ukradem je, odnesem,
skrijem pokraj rijeke, uz more, u planine,
u knjigu izmeu dvije ute stranice.
Tu je na sigurnom pomislim. Ali kada se poslije
prospavane noi vratim ne uspijevam je nai,nema je, nestala je. Naem samo svibanj
koji sam s njom bio donio.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
30/144
30
Strop
to sa stropom iznad glave? On horizontala
koja moe pasti, ja horizontala koja je pala
i vie ne moe: to emo? Danima ga gledam,
kaem mu: oekujem kruei po tebi lijevo
i desno, naprijed i natrag, prvu rije, put
u bilo to. Godinama sam okretao bijelelistove, itao ih napisane i nenapisane:
kai neto, gornja pustinjo, bjelino nad
bjelinama, grobu ludi, mutavi. Do sada sam
hodao, trao, mislio, pljuvao po zemlji iz
koje je raslo tota: kai neto, poklopcu
za neroene. Brojim jedan, dva, tri, brojimsto, tisuu i vie, izazivam te zemljotresom,
kaosom kojim u te iz osvete zamotati. Ako me
poklopi, to u, ve sam poklopljen, nita
mi ne moe oduzeti, zatvorit u oi, usta,
prozore, bilo to, stonoge danju spavaju, nou
kolutaju, zatvorit e se svijet s etiri roga
7/24/2019 Negdje KB.pdf
31/144
31
pua, utnjom, tiinom podnoja brda,
usklinikom, zlatnim svjetonazorom:odustani od dogovora s teinom!
7/24/2019 Negdje KB.pdf
32/144
32
Dani
Morao bih itati Bibliju.
Velika, crna gleda me s police.
Morao bih itati, a strah me
od toliko rijei, misli, imena, pria,
od toliko opomena, mudrosti, namjera,
od dalekog glasa sive ozbiljnosti.Morao bih itati, strah me to ne itam,
strah me toga straha.
Morao bih itati, a samo okreem
glavu i otvaram prozor.
to bi ovjek da nema prozora?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
33/144
33
Moda
S druge strane zida
moda netko die,
moda je iv netko,
a moda su samo
stol, stolica, krevet,
moda je tek neto.
S druge strane zida
moda netko stoji
i takoer misli:
S druge strane zidamoda netko die,
moda je iv netko,
a moda su samo,
zatvoreni, sami
stol, stolica, krevet,
prazno ogledalo.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
34/144
7/24/2019 Negdje KB.pdf
35/144
35
Cipele
Neka istrunu i nestanu poslije nae smrti sve nae
cipele ostale u mraku ormara, ispod kreveta, u kuti-
jama, vreama, kontejnerima, spremitima, poli-
cama i one izgubljene daleko od naih hladnih nogu.
Neka istrunu one elegantne tek donesene iz izloga,iznoene, radne, za odmor, sportske, niske, poluvi-
soke, visoke, otvorene, zatvorene, s vezicama i ru-
pama, crne i bijele, razliitih boja i materijala, ivane
runo i na stroju, od koe, gume, plastike, prua,
slame, papira, platna i razliitih niti biljaka, one
kune, vojnike, izme, cokule, balerinke, nanule,klompe, tenisice, sandale, one za snijeg, kiu, blato,
egu, etnju, planine, daljinu, ulice, stube, vozila.
Neka istrunu cipele luaka, radnika, vojnika, ljubav-
nika, stoara, glumaca, dostojanstvenika, zvonara,
7/24/2019 Negdje KB.pdf
36/144
36
politiara, grobara, ofera, vatrogasaca, boksaa, ba-
bica, gubavaca, bludnica, slijepih, fetiista, polica-jaca, postolara, nogometaa, jezikoslovaca, pekara,
ovisnika, avijatiara, rudara, splavara, proroka, zi-
dara, iscjelitelja, staraca, sudaca, lihvara, mazohista,
hodoasnika, domaica, fotografa, uitelja, zemljo-
posjednika, gljivara, asnih sestara, stranaca, aten-
tatora, taksista, slikara, blie i dalje rodbine, bankara,
astronoma i anela.
Neka poslije nae smrti, dakle, istrunu i nestanu s
ovog svijeta sve, ba sve, nae cipele, ma kakve da
su, ma gdje da se nalaze, a skupa s njima neka seizgubi i onih nekoliko mojih koje sam imao i koje
sam jo kanio nabaviti, ali, kao to se zna, to nikako
nije bilo mogue.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
37/144
37
Brdo
Rado bih siao s brda, ne s uma. Ali moe se dogo-
diti da siem s uma a ne s brda. Kao to je mogue da
u silaziti s brda i s uma istovremeno, usklaeno: to
manje visine to manje uma, to manje uma manje
rijei, dobrih i dareljivih, i na kraju, u podnoju,
nema vie rijei, nema slika, izgleda; ptica koja mepratila i koja je pjevala odletjela je, ili je moda vie
ne ujem.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
38/144
38
Amebe
Amebe se dijele, mnoe, dijelei mnoe, mnoei
dijele sve otkada sam u koli prije pedeset godina za
njih uo. Mijenjao sam mjesta, radio svata, vidio i
uo svata, spavao i bio budan, a one su se u blizini,
daleko, irom svijeta, a moda i svemira dijelile,
mnoile, mnoei dijelile, zbrajale, bez obzira to sedogaalo sa mnom i oko mene. Kako su se kretale
mijenjale su oblik, izbacivale lane noice, zaokru-
ivale njima hranu, prodirale je, a ako nije bilo vlage
uahurivale se i ekale priliku, a onda raspolovljivale,
dijelile, mnoile u vodi, vlanoj zemlji, ovjeku, i-
votinjama, knjigama, slikama, bilo gdje, kao da tonije nita, kao da je to sasvim razumljivo i normalno.
Ej vi, jednostanini jadu, sada mi vas je dosta, umo-
ran sam od vae rasprostranjenosti i ustrajnosti. A
da se pritom o milijunima godina i ne govori. Kada
bih znao kako, rado bih vas izbacio iz svoje glave,
svoga ivota, sjeanja. Imam potrebu za tokom.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
39/144
39
Dijelite se, mnoite, mnoei dijelite izvan moje mi-
sli, moga sna negdje daleko, negdje najdalje, negdjebilo gdje, negdje nigdje.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
40/144
40
7/24/2019 Negdje KB.pdf
41/144
41
MALO STRAHA
7/24/2019 Negdje KB.pdf
42/144
42
7/24/2019 Negdje KB.pdf
43/144
43
Neki luaci
Neki su nas luaci zakotrljali,
i njih su prije toga neki luaci zakotrljali,
i mi smo neke luake zakotrljali,
i oni su zakotrljali neke luake koji se
spremaju zakotrljati neke luake.
Nakon svega otok je pun luaka i luakinjamalih, velikih, srednjih i drugih veliina
to se kotrljaju sporo, bre, brzo i najbre
u razliitim smjerovima, uzlazei, silazei,
sukobljavajui se pritom ili ne.
Rjenik kae: kotrljati je kruno kretati se,
sustizati se, nesustizati, opijati se,zaluivati vrtnjom kao to to ine
Zemlja, sunce i druge zvijezde.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
44/144
44
Veslo
Samo to sam se okrenuo,
ukrali su mi jedno od dva vesla
to sam ih naslonio na zid.
Oho, uskliknuo sam.
to e nekome jedno veslo bez drugoga?
to e i meni samo jedno veslo to je ostalo?to e ikome samo jedno veslo?
Kakav je to svijet ije lae plove samo s jednim
veslom?
Kakvi su to ljudi samo jednoruki, samo desnoruki,
samo ljevoruki, samo jednostrani, asimetrini?
Kakav je to ludi otok na kojemu sam se rodio?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
45/144
45
Velika luda ena
Velikoj ludoj eni
rasle su i narasle
velike lude noge.
Svako jutro ona ih gleda
i kae, Boe, uvaj i vodimoje velike noge,
one ne znaju to bi,
to bi
i kamo bi.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
46/144
46
Rijeka
Ti gleda, ona tee,
ti ne gleda, ona tee,
ti ode, ona tee,
ti se vrati, ona tee,
ti spava, ona tee,
ti ita, ne ita,razgovara, uti,
otkljuava, jede,
misli o Heraklitu
i drugim smetenjacima,
rauna na ljubav,
mrnju, vatru,ona tee.
Gdje je tu oekivani
predah, pita se.
Tko bi se pametan
njome oenio?
Tko bi se upisao
7/24/2019 Negdje KB.pdf
47/144
47
u njezinu stranku,
imao posla s dvijenjezine obale? O poplavama
da i ne govorimo.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
48/144
7/24/2019 Negdje KB.pdf
49/144
49
Lupao
Lupao.
U vrata lupao,
u stol lupao,
u krevet lupao,
u rije lupao,
u tijelo lupao,u san lupao,
u prozor lupao,
u nebo lupao,
u zvono lupao,
u grob lupao,
u glavu glavom lupao,u sve i svuda lupao,
godinu, dvije, tri lupao,
dvadeset, trideset godina lupao,
lupao, lupao,
i lupao.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
50/144
50
Krumpiri
Na peninim poljima nakon bitke
obino ne bi ostalo ni klasa, samo glad.
S krumpirima, kronike kau, nije bilo tako.
I kada bi ispod nogu nestale njihove
zelene stabljike i bijeli cvjetovi,
oni bi, u zemlji ukopani, zatvoreni,tamni i okruglo mudri, rasli, ekali da
nahrane one koji su ku pili mrtvace
i druge to su prilazili
s okolnih brda i uma.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
51/144
51
Mjesto
Hoe li tamo biti prostora
kao to ga je ovdje bilo,
kao to ga nije bilo?
Hoe li tamo biti sunca
kao to ga je ovdje bilo,
kao to ga nije bilo?
Hoe li tamo biti zelenog
kao to ga je ovdje bilo,
kao to ga nije bilo?
Hoe li tamo biti ptica
kao to ih je ovdje bilo,
kao to ih nije bilo?
Hoe li tamo biti stvari
kao to ih je ovdje bilo,
kao to ih nije bilo?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
52/144
52
Hoe li tamo biti ena i mukaraca
kao to ih je ovdje bilo,kao to ih nije bilo?
Hou li tamo biti ja
kao to sam ovdje bio,
kao to nisam bio?
Hoe li tamo biti Bog
kao to je ovdje bio,
kao to nije bio?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
53/144
53
Nebo
Mirjana, moga susjeda,
kada sam imao osam godina,
dok je trao otokom i vikao
Bjete, ljudi, pada nebo,
skupili su, odveli i smjestili
tamo gdje nije bilo nikakvogneba i gdje je on bez neba,
svoga prijatelja i neprijatelja,
vrlo brzo umro, ne ostavljajui
na svijetu i otoku nita osim
to nebo to ga je trailo,
gonilo i obruavalo se na njega.Diui glavu esto sam pitao
Lijepo i ludo nebo, zato si
to inilo, to si htjelo od te
nemone i usplahirene due?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
54/144
54
Na Boninovu
Na Boninovu, na mjestu odakle se skae
kada se skae u svemir ili tko zna gdje,
pravim mali jedva vidljiv luk, otklon
u hodu, digresiju (ne bih sada kaem),
zasramim se zbog toga, moda pocrvenim
pred visinom i puinom, zanosom jedne,ludilom druge, njihovim prekomjerjem,
opojem, tom tako nastranom misaonou,
i nastavim, ne gledajui ih, koraati
kroz srpanj, kolovoz, rujan, listopad
i itav ivot.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
55/144
55
Muhe
Bilo je mnogo muha,
sputale su se na stol,
lice, jelo, bilo to,
trali smo za njima,
one su letjele ispred,
bile su jadne ako bismoih uhvatili, nismo imali
milosti, drali smo to
normalnim, a i bilo je,
nismo sebe optuivali,
svuda gdje su stizale
sve su zagaivale odproljea do kasne jeseni.
Ako bih sada pisao svom
susjedu koji je umro za
vrijeme rata usred ljeta,
upravo kad je muha bilo
najvie, morao bih mu rei
7/24/2019 Negdje KB.pdf
56/144
56
da tih malih bezobzirnih
gnjavatora vie nema;on bi tada itajui pomislio
kako je to divno i kako mu
je ao to vie nije na ovom
svijetu da u miru uiva.
Moj susjed meutim ne bi
bio u pravu, s muhama
doista nije lako, dosadne
su, bezobzirne, prenose
bolesti, ubadaju, zuje,
neduhovne su to ivotinje
o kojima nijedan svetacnije rekao lijepu rije.
U drugom pismu trebalo bi
susjedu ipak rei da mnogi
koji su kao i on ratovali
s muhama tijekom mnogih
sparnih godina i znali svenjihove igre i podvale sada
govore, viu, protestiraju:
vratite nam nae muhe,
vratite njihov let, zujanje,
njihovu prljavu radoznalost,
ao nam je zbog naeg bijesa,
7/24/2019 Negdje KB.pdf
57/144
57
starog neprijateljstva koje
ih je, a da to nismo htjeli,gotovo sasvim iskorijenilo,
tek sada vidimo da je u tom
neprijateljstvu bilo i blizine,
nehotinog zajednitva.
Tko nije bar malo muha?
Tako oni govore.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
58/144
58
Ritual
Kada sam se odmah poslije rata
naao u Dubrovniku, gledao sam jednog
starog Rusa iz Ruskog doma koji je
od proljea do jeseni dolazio oko podne
na Banje i s jedne stijene skakao
naglavce u more. Bilo je neobinovidjeti bradatog ovjeka koji je iz
daljine doputovao, moglo bi se rei
bio izbaen u ovaj grad, kako ustrajno
godinama skae sa stijene u more.
inilo se da je to neki udan ritual
za daljinu u kojoj se zatekao. Skakao jeu dubinu kao u daljinu, mijeao daljinu
i dubinu, teko disao, malo ne disao,
bacao se onamo odakle je bio doao,
ulazei i izlazei iz mora brojio je dane.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
59/144
59
Malo straha
Malo straha dok spavam, uz nekoga spavam.
Malo straha dok se budim i kanim hodati.
Malo straha dok hodam, gledam i iznenada
stanem.
Malo straha.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
60/144
60
7/24/2019 Negdje KB.pdf
61/144
61
REMINGTON
7/24/2019 Negdje KB.pdf
62/144
62
7/24/2019 Negdje KB.pdf
63/144
63
Vijci
Nije svaki vijak tako izuzetan,
a moglo bi se rei ni sretan,
kao to je to obina arulja.
Ona kada je uvremo i kada
doe do kraja, zasja.
Pria nije duga, samo nekolikonavoja, ali je sa sretnim zavretkom,
to je vano ako se zna kako je mrak
est i dugotrajan i kako je promjena
poeljna. Drugi vijci, a njih ima
gotovo bezbroj vrsta, nisu takvi,
kod njih na kraju nema svjetla.Meutim pria svakoga od njih nije
manje uzbudljiva. Navoji kreu,
obino traju due, i vezuju dvije
strane, uvruju dva dijela.
Zahvaljujui njima neto je to to
jest, ne raspada se. Je li to moda
7/24/2019 Negdje KB.pdf
64/144
64
malo svjetlo? Na neki nain da.
U prirodi zavretka i obavljenaposla je da na kraju zasja. Svjetlo,
kao to se zna, nije uvijek vidljivo.
Moda upravo to nevidljivo svjetlo
treba osobito cijeniti.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
65/144
65
Remington itd.
Znali smo te ptice.
Druili smo se s njima
i danju i nou. ekali smo
da propjevaju s nama i
umjesto nas. U poetku
cvrkut, tek kasnije bi se
zaboravile i krenule. Zemlja,ova mala Zemlja, jednom je
bila njihova, eljele su
je vidjeti drukijom, moda
boljom, kako to prilii
pjevu. U pravilu krute,
izale bi iz svoje naravii letjele zajedno s naim
rukama. Takve kakve su bile,
bune i tihe, pogodne da
ih se voli, teko nam je
vjerovati da su odletjele
i napustile nas zauvijek.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
66/144
66
Litra
Ja sam ni vie ni manje. Ja sam vae
tono. U mene bez oblika, u bilo kakav
oblik, moete bilo to ulijevati, prelijevati,
odlijevati, prolijevati, sve to i ne initi,
moja prisutna i odsutna tenost, pa i praznina,
pa i dua, nee se promijeniti. Ja sam haljinauvijek ista za sve strane, obrana od oceana,
toliko spominjana toka. Bez mene bilo bi vas
svuda, najmanje na dnu. Mislim da ep pritom
nije vrijedan spomena.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
67/144
67
Mala dna
Besposlen gledam i zbrajam u kuhinji
mala prazna dna razliitih stvari.
Mala dna aa, alica, boca, mala
dna posuda, lonaca, tanjura i ona
jo manja skrivena i bez imena.
Odmaraju se od neega i za neto,mirna i sklona, tako se ini, samo
kratkim prijateljstvima: na tren
dou odozdo a ostaju dolje,
na tren zapjevaju a ute i ekaju.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
68/144
68
Kamen
Kamenu su
usta zatvorena kamenom,
oi zatvorene kamenom,
ui zatvorene kamenom.
I sve drugo to bismona njemu mogli traiti
takoer je ispunjeno kamenom.
Kamen je zapravo itav od kamena.
Bilo da ga gledamo, zamiljamo, pomiemoili mu izgovaramo sivo ime,
nee se promijeniti.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
69/144
69
Veer
Iz parketa, pokustva, vrata, prozora, stvari,
odnekle tko zna odakle, javi se neto to puca
kao ahura puna sjemenja, glasno: evo nas, tu smo.
Znam, kaem im, i kada vas ne ujem, neke misli
mislimo skupa, neke poslove obavljamo zajedno,
u san odlazimo istovremeno.O, male due nikoga i niega, a ipak due,
mali kukci, bez ivota, a usred njega, daleko
od dobra, daleko od zla, a ipak dobrota zvuka,
ljepota nevidljivog.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
70/144
70
Prake
Ne sakupljati, nita ne sakupljati! itam,
jedan kapetan iz Splita tridesetak godina
s razliitih strana svijeta donosio je prake
(raznovrsne, matovite, lijepe) i sada su one
u njegovu stanu, izvan mjesta na kojima su
napravljene i gdje su imale svoje ruke, oi,ratoborne, lovake i druge radosti, daleko
od sebe, daleko od svega, mrtve, ubijene,
razoruane, same kao suhe kosti, s neujnim
zvukom oaja.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
71/144
71
Kia
Ja imam rije kia. Ona je esta moja rije.
Kada ne znam to u, kada nitko ne zna, kada je
vedro i mrano, kaem doi kio, idi kio,
dobra kio. I ona doe, umi svoje lijepo
u mojoj glavi, u liu, po krovovima, po itavoj
Koruli, ak i u snu. Kolikom blagou je Bogispunio njezin um. Dok amori, zaboravljam
to treba zaboraviti, sjetim se ega se treba
sjetiti, uini mi se da me ovdje nije bilo dugo,
moda od poetka.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
72/144
72
Podloga
Da imam neku pouzdanu podlogu,
zemljanu, tjelesnu, prostornu,
po njoj bih hodao, na njoj bih pisao,
letio, spavao, mislio, volio, bolovao,
na njoj bih redao i one sporednije glagole;
ona je takva, iroka, nepoznata, slijepa,nita ne iskljuuje iz svoje jeseni i drugih
godinjih i negodinjih doba; da dakle imam
pouzdanu podlogu (gljive i slikar je imaju),
pratio bih je kao to bi i ona mene pratila
i povremeno joj rekao: tu si, dobra moja.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
73/144
73
Kaem dnu
Dok putujem brodom kaem dnu ispod:
O, veliko, mrano, duboko i vrsto dno,
tako se radujem to smo blizu.
Ne odazivlje se sluajno na ono
to je u meni tvoje, prostrano i trajno.
Tu si ti, tu sam ja, tu smo.Od naeg zajednitva, moj antisvemire,
im se iskrcamo i ja budem hodao po tebi,
napravit emo neto pouzdano
to raste i pada u tvojoj teini,
u tvojoj teini a mome snu,
u tvojoj teini a mojim rijeima,tom dvosmislenom psu koji nas prati.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
74/144
74
Puevi
Poslije kie, iz trave i grmlja, izali su puevi,
podigli rogove i krenuli na jednu stranu.
Izbrojit u vas, kaem. Svakoga, kolikogod vas je,
nijednog neu preskoiti, izostaviti, pomijeati,
svi ete proi kroz svoj broj, preko puta, kamenja,
stranice, u nevidljivo crtovlje, osnovnu melodiju:sedamdeset tri vas je, sedamdeset tri nas je, poslije
kie uglazbljeni smo zajedno u vodoravni san.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
75/144
7/24/2019 Negdje KB.pdf
76/144
76
Laki teret
Laki teret se raziao, krila su
nepotrebna, let se zavrio, tebe
nema: tebe nema kao to te je bilo,
kao to te nije bilo. Mjestimino
pa ne mjestimino, mrak pa ne, zora
pa ne, rije pa ne. Ako moe, dokmoe, kai sivo-zeleno, rujno, kai
tama, kai jesen.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
77/144
77
Tangenta
Tangenta. To je pravac koji dodiruje
krivulju u jednoj toki. Tako itamo.
Tko nije pomislio: O, da sam bar taj
pravac, da mi je takav dodir sudbina
i pria, a ne da se neprestano bojim
kako u ne dodirujui je proi blizuili daleko od krivulje i nestati tko
zna gdje u obilju i pustoi prostora.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
78/144
78
7/24/2019 Negdje KB.pdf
79/144
79
LIPANJ
7/24/2019 Negdje KB.pdf
80/144
80
7/24/2019 Negdje KB.pdf
81/144
81
Ti
Kaem ti. Kaem hej, ti!
Javi se sjenica, plavetna sjenica.
Doleti odnekud, doleti odasvud,
beskrajna je sjenica. Ti nisi ti,
ti nisi hej ti, tebe nisam zvao,
kaem joj. Ti leti, ti si lijepa,radujem se im se pojavi, ali ti,
sjajno ureeni svemiru, ti nisi ti.
Opet mi je podvalio neki bog,
glavni ili sporedni, ne znam,
poslao mi je tebe, igraku
koja zaluuje bive dijete.im odleti on e me prekoriti,
kao da nisi njegova, kao da te nije
poslao, kao da sam te ja traio,
izmislio i matovito ukrasio.
Rei e mi, jadno moje stvorenje
s glasom slabane enje na mjestu
7/24/2019 Negdje KB.pdf
82/144
82
tek zapoete due, opet si se zagubio,
nisi prizvao svoje pravo ti negolepravu najavu lica, rijei, disanja.
Rei e, tako nee moi ispriati
priu, u prii nekoga ubiti, spasiti,
darivati ga svim i darivati ga niim,
odvesti ga na kraju iz izmiljenog
i stvarnog pakla u spasonosni kaos.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
83/144
83
Aurora stellata
Prvo smo zaboravili taj dogaaj,
onda smo umrli. Nae su majke krojile
zvijezde i priivale ih na zastave,
nespretne rogate zvijezde na stare tko
zna odakle izvuene zastave. Fovizam,
cinober, boje divljeg maka i divljih zora.Mi smo tek poeli vjerovati narumenjenim
usnama koje su se vijorile na vjetru.
Male ivotinje su se razmnaale, punile
rupe vrtova, zrak je bio pun cvrkuta,
ze ln i kamen ometali su nam korake.
Jo nije bilo dolo doba rijei.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
84/144
84
Gospina trava
Ova je trava zelena i uta.
Listovi su joj zeleni, cvjetovi uti.
Listovi kao zemlja, cvjetovi kao nebo,
a moda i obratno. Pojavljuje se sredinom
lipnja, traje do rujna. Prava trava ljeta.
Nekada se ne odmie od tla, a nekada je visoka.Raskona je i siromana, zapravo obina. Dok je
gledamo, iz proze prelazi u poeziju, iz poezije u
prozu. Kako star poprima boju starog zlata i
pokazuje to jest, zlato ljeta i zlato vremena.
Moe se uti o njezinoj ljekovitosti. Ipak, vie
misli o zdravlju nego o bolesti i ozdravljenju, kaoi nebo koje se u njoj smjestilo. Zapravo je trava
dobrih misli. Trava koja traje i ivi u svome imenu,
tako da i onda kada vie nije ljeto, nego zima ili
neko drugo godinje doba, i vie je ne vidimo,
moemo o njoj misliti, sjeati je se, biti s njom.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
85/144
85
Dominik
Ne poznajem nijednog Dominika. S ovjekom
tog imena kroz svojih sedamdeset pet godina
nikada nisam progovorio nijedne rijei.
udno je da nisam doao u takvu priliku.
A svialo mi se to ime vie od drugih.
Dolazi od gospodin i obino se daje mukomdjetetu roenom u nedjelju, jer je nedjelja
dan Gospodnji. Mislim da se ovjek koji ga
nosi moe u njemu ugodno smjestiti, upravo
kao u nedjelji. Dok on hoda gradom, mogu
sasvim lijepo zamisliti kako ga netko s druge
strane ulice, maui mu rukom, radosno zoveDominik, Dominik!
7/24/2019 Negdje KB.pdf
86/144
86
Male ene
Male ene ive u velikim sobama,
izlaze iz velikih kua, hodaju prostranim
ulicama, penju se na visoke planine, a ipak
ostaju male. Ni velike ni sitne, male.
Neka sve bude kako hoe, s mnogo koraka
one e stii tamo kamo su nakanile, uinitito ele; bilo da gledaju, misle i vole, sve e
prilagoditi svojoj mjeri, u njoj e se smjestiti
i zanjihati. Od glave do noge su za tren.
Kada se peru, do svakog dijela tijela stiu brzo,
obiu ga i dre na okupu. Tko ih vidi ili se pak
rukuje s njima, neto je, ne zna tono to, toplodobio. One su svakako dar boji Bogu, sebi, nama i
prostoru koji ispunjavaju. Nisu se suvie odmakle
od djetinjstva, a nisu mu ni preblizu, ne smeta im.
Ako nekada beru voe, jabuke recimo, ne mogu svaku
dohvatiti sa zemlje, moraju se popeti na stablo
i paziti da se grana ne slomi.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
87/144
87
Sada
Sada se negdje eljaju ene.
Svako je doba dana, poetak noi
i svakako jesen, ivo je jedno svuda,
pored prozora, u mirnoj polutami.
Tko nije iv bit e, tko nije mrtav
nije, rastu stabla, smiruje se srce.Nikoga nema tko nije netko, tko nije
svatko, tko oduvijek nije trajan.
Blago svemu. Sabranim oima koje se
gledaju i eljaju, sjenama, zraku,
njegovom zaboravljenom laveu.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
88/144
88
Mi
Hodamo ravno, ravno, vodoravno, ne diemo noge,
tapkamo, ljapkamo, cupkamo, oima trepemo,
od ravnoga pokrov pravimo, krevet prostiremo,
onim sprijeda ono straga briemo, spavamo,
srce tue odozdo, slijeva, zdesna, potajno,
kupi to se moe, to ne moe, ne kupi, eka.Pa kakav smo mi to (ti i ja) pozemljuni pohod?
7/24/2019 Negdje KB.pdf
89/144
89
Lipanj
Ove godine zima je bila blaga,
gotovo bez pahulje snijega,
sve je iz ivotinjskog i biljnog svijeta
preivjelo, prijatelji i neprijatelji,
i sada, sada je lipanj, sve to je
skriveno i neskriveno raste, cvate, kree se,mnoi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani,
veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli,
glasali se, pjevali i imali mlade.
I s ljudima je tako, mlade su ene istakle svoje
velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene
laganim i prozirnim majicama i haljinama.Uskoro e Sveti Ante, to je trinaestog,
procvjetat e ljiljani, visoki i bujni,
bijeli da bjelji ne mogu biti.
Sve je dakle tako i nekako slino,
a ja sam u tom veselju upravo ove godine,
tako mi se ini, malo mimo, malo vie mimo
7/24/2019 Negdje KB.pdf
90/144
90
nego do sada, manje s nekim i neim, vie u zraku,
naputaju me forme i ja njih, rijei takoer,rijei, moja lagana i pokretna teita.
Strah me i nije me strah: lagani nemar,
kao kada vam neto ispadne iz ruku, a vi se
ne sagnete da to dignete, neka ostane tamo,
neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
91/144
91
Ulica
Ova e ulica nakon to proe svoje lijevo i desno
zavriti u poljima. Otvorit e se naglo, zasjati
na travama, stablima i ptijem pjevu. Nee mariti
to je ostavila iza, kako je vrludala, gubila se.
Na kraju otkrila je proljee poluludo, zrano, radosno.
Ne bih te pratio, kaem joj, neu s tobom do kraja.Ostat u na ovom raskru, usred grada, meu
ulicama koje se zapletene uspinju, padaju, tre kao
pas to trai gospodara, izgubljen u izgubljenom.
Desno su bolnice, groblje, lijevo mukotrpne stube,
otraga grad teko die, svuda mete koraka
u svim smjerovima. Tisue tunih i netunih pria.I jedna moja koju ne umijem izrei, iako znam
da je za nju, bilo da gledam ili na as zatvorim oi,
ovo njezino pravo mjesto, mutavo kao i ona.
Idi ti, ulico, idi meu boje i njihove sjene. Zaboravi
nas kao to si nas zaboravila. Teka nam je tvoja
prostodunost. Takav je tvoj zeleni barjak,
7/24/2019 Negdje KB.pdf
92/144
92
ne poznaje smetenu misao, bijelo i crno polje.
Ovdje je bezbroj lica, tamo e ih izgubiti.Ovdje rijei, tamo spokoj. Ovdje bogati i siromani,
roeni i umrli, neroeni, dobri, bijesni, bolesni.
Sprema se tiha kia, njezina blaga tuga,
tvrda sljepoa stvari. Takva je to sveanost.
Idi, ulico, idi. Ulico, naa dareljiva povrino.
Kada se okrene i vrati, ovdje e nas nai,
ovdje e se i sama nai drugaija, u drugom
obilju bit e nam blia.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
93/144
93
etnja
Sve ee vodim sebe u etnju.
Idemo, dragi, kaem njemu, sebi, nama.
Sunce se diglo visoko, eka nas uma,
prazan prostor kojim emo prolaziti.
On, moj najblii, uti. Drim ga za ruku,
onako kao to se dre djeca. Polako, sveu ti rei, kaem mu. Ne gledaj samo
po zemlji, a ni suvie visoko, bilo gdje,
svuda emo neto vidjeti. Nogom ispred
noge, ne mislei ni o emu, tako je
najlake hodati. Pogled se zaustavlja
ako ga u sebi zaustavlja kratkom reenicom.Imena se vide na svakom mjestu. Broji,
svijet je premreen brojevima. Glad se
javlja na kraju, kao i Bog. Mi se svakim
korakom iz povijesti vraamo meu pueve
i krokodile. Ja sam ti sada majka, otac,
brat i ostala rodbina, mene sluaj.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
94/144
94
Imaj povjerenja u bilo to, bilo to
je zahvalno. Moda vidimo vjevericu,moda neku utljivu enu, ne bulji.
On, taj moj kojega sam izveo i koji je
i meni dopustio da takoer budem s njim,
uti. Kako smo poeli, strah ga je da se
sve ne izmijea, da etnja ne doe
u opasnosti, kao dani u kalendaru, misli
u glavi. Trebamo se vratiti neizgubljeni,
tako mislimo. Hodanje postaje zeleno,
hodanje postaje plodno, ako se ne hoda
prema unutra. Ne hodati unutra! On uti,
on neprestano uti, taj moj svetac koji jegodinama, moda oduvijek, bio uz mene,
a kojega sam blizu, daleko i svuda ostavljao
samog. Trebalo je da se javi nemo, njegova
i moja, utnja starija od veeri, da se oslonimo
na djelomino sjeanje i naemo. On misli da sam
ja njemu pruio ruku, ja mislim da je on meni.Svejedno. Kliknula je ptica iznad nae glave.
Mi najradije hodamo uzbrdicom, zatim malo
ravno, onda smo iznenada na proplanku odakle
puca pogled vrlo iroko.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
95/144
95
Poar
Jedan mali poar cigarete u ustima. Jedan mali
skriveni poar u haljini. Jedan mali poar
u rijei, moda u grobu. Jedan veliki poar
na brodu usred oceana. Jedan u kojem gori
Europa. Jedan u konici i srei, jedan u glavi
kobre, drugi u brojevima, u kosi kraljice,na vratima crkve. Moe li se rei gori na
roendan? Jedan veoma mali u otrovu, jedan u
bakteriji i razliitoj gamadi to slii na
osuene suze. Jedan poar u poaru, poar
babuka. Jedan u knjizi, rukavici. Puno malih
i velikih poara to su doli iz razliitihimena. Poar Dubrovnika. Poar u kojem, kao u
snu, gori itava Zemlja. Poar kie. Poar
kamena u vapnenici. Lijepa boja poara. Izuzetan
mir koji nastaje kada sve proe. Poar zvan ena.
Radost svakog mjesta, pojave i vremena stie
u sebi poar. Obasjani Heraklit, radosne bolest
7/24/2019 Negdje KB.pdf
96/144
96
i smrt koje poznaju vatru. Poar ivotinja i
svakog stabla, betona koji gori kao lists pjesmom na sebi. Poar na odlagalitima smea.
Poar ludila, ludilo poara. Poar itavih gradova,
praume, knjige, mrtvaca. Poari rata i budunosti
kojima pomae vjetar. Poar svemira. Poar
mogueg i nemogueg. Poar jednog itavog dana
koji se malo odigao od tla i gori kao misao. Gore
vozila i svaka brzina. Poar odsutnih i prisutnih,
poar neroenih, neba i meuprostora, pustoi,
nevinosti i grijeha. Poar krtinjaka. No gori iz
najcrnijeg, srce gori, raj gori, svi gore u loncu
neljubavi. Poar podvale, kraja. Nema rubnogpoara. Poar kalendara, povijesti, uzurpatora,
svetaca, poar ulaza i izlaza, informacije i mirnoe,
arhitekture, labirinta, poar pogleda, svaijeg
djetinjstva i jezika. Poar samoe, poar davno
izgorenog. U poaru nema reda, nema nereda.
Poar jedino zajednitvo.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
97/144
97
Zrak
Sve vea prisnost sa zrakom.
Tu sam kaem mu. Kao da je
on jo jedini kojega poznajem.
Pa i jest, kamo god krenem,
on me prati, razliit a isti.
Volim kako se vjetar s njim igra,iba ga kao nevidljivu zastavu.
Ali, pokreui se i stojei,
ja samo uvam blagu bliskost.
Dogovorili smo se, ne vee me on
s onima koji dolaze i odlaze,
on i ja, mi smo sami.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
98/144
98
etvrtak
Hodamo kroz etvrtak. Mislimo
u etvrtak. Diemo etvrtak.
Svuda, u sreditu i na rubu
etvrtak. Boe, koliko etvrtka
etvrtkom. Da ne povjeruje.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
99/144
99
Ose
Ose su moj izbor, esto mislim o njima
i susreem ih. One su iz porodice kukaca
alara, reda opnokrilaca, vitkog i glatkog tijela,
ute i crne boje, s uskim prednjim krilima i
otrovnom aokom u zatku.
Takve kakve su, iste i jasne (hrane se cvjetnimprahom i biljnim sokovima), s manje
nepotrebnih romantinih dodataka,
grade vea i manja gnijezda, mnoe se, dijele,
brinu o sebi i potomstvu i odjednom odlaze.
Praktine su dakle, s vie geometrije
nego drugi kukci. Zato Valry nije odabrao njihza svoj znak nego zmiju?
Gdje god da su, njihova je suha dua nepodmitljiva,
s pravom simetrijom zraka i podloge.
Niti prataju niti se ulaguju svome bogu:
osinjak je mjesto istoe.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
100/144
100
Nije udno da u Bambara iz Malija
utjelovljuju mo sublimacije i mijeneiz profanog u sveto.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
101/144
101
uto
Uzgajam uto, uto, uto,
gdje god pogledam, ono raste,
ustrajno, ludo, umiljato.
O Boe, uto, kakvo uto,
okree se zajedno s danom,
velikim danom zlatnoga sjaja.To uto, uto, suncokretno.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
102/144
102
Izlazak
Bilo gdje da si,
bilo to da ini,
rei e ti izai,
i ti e izai,
ti e rei izaao sam,
rei e ti jo izai,ti e jo izai,
nanovo e rei,
zapravo ponoviti izai,
jer u izai je uvijek
jo jedno izai,
jer u izai je bezbroj izai,i to ti drugo moe
nego izai,
nego izlaziti.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
103/144
103
Dani
Oni su bijelo,
oni su uto,
oni su crno
i crveno,
ponekad modro
i zeleno,
oni su naa
temeljna boja,
u njima vrijeme
jabuke sadi.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
104/144
104
Goli portret
Ona je gola. Ona je jako gola. Najprije tamo gdje
poinje svaka golotinja. Tu je precizno gola. Ali i sva-
kim svojim drugim dijelom, svaki je, takav kakvim
se pokazuje, uspravan, poloen, velik i teak. Budui
obla, u pojedinostima i cjelini, traje vrtnja; moglo bi
se rei statina vrtnja. Ipak, od svega to je golo, asve je golo, golo lice je posebno golo: golo nas lice
gleda iz svekolike golotinje. I makar da detalji jesu
imenice (usta, nos, oi, kosa, ui) sve su to prije svega
glagoli. Ovdje je u ovaj prostor tijelo izgnano, a izgon
je totalni glagol, odatle ta patnja, napetost, ubijena
daljina, zebnja koja kae: ovo e loe zavriti. To togolotinja vidi bit e da je pusto, to to u njoj tei bit
e da je budunost, ni leea ni uspravna nego unu-
tranja. Oko nas vodi u sredite. Obilje je iskljueno,
boja takoer, samo se ton s neim dogovara. Porije-
klom ona je kraljica iz daleke nepoznate zemlje, pro-
stor joj je dao priliku, onda ju je izdao: i to e ona
7/24/2019 Negdje KB.pdf
105/144
105
sada u pomanjkanju lipnja? ega je sada njezina golo-
tinja kraljica? U kojem naem dijelu nas trai i nalazi?Zato nas ne budi nego dri u obuhvatnom sljepilu?
Tamo gdje smo se i dosad nalazili.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
106/144
106
San
Susreem u snu pjesnika Dragu I. Postoji li jo
Lastovo pita me. Postoji kaem. O, pa to je divno, to
me neobino veseli, kae on.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
107/144
107
Guljenje krumpira
Gledam sebe kako istim krumpire. Hvatam ih,
namjetam, zarezujem, okreem na sljepaki nain,
kao da se, radei to, bavim neim drugim i sobom
istovremeno. Ja sam, to vidim, neka stara ivotinja
malo umorna, oprezna, iznutra gomoljasta, stvarana
pod zemljom, privikavana na danje svjetlo: pravikrumpir. Tako sam nekada i pisao, vodio olovku, i
kao sada, imao ruke u rukama. Ostalo su one izmi-
ljale. Blaeno sljepilo jagodica, sretna tupost rijei,
njihova utnja. Smiri se, praivotinjo, paljivo s po-
vrinom, korom, s mojim kasnim vremenom.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
108/144
108
Toplina
Volim svoju toplinu. Moda vie od svega. Volim
i druge topline. Toplinu gradova, sela i otoka. Toplinu
ljudi. Toplinu ivotinja, bilja i stvari. Zatim pojava,
misli, snova, knjiga, slika, filmova, svih umjetnosti.
Toplinu sunca koja je iznad svih toplina. Toplinu
bogova i jednog Boga. Toplinu zvijezda, osobito Ze-mlje. Toplina naravno ima svakakvih i svuda, ne
znam kakvih i gdje, iako je jedna jedina. Svima sam
im, onoj u meni i onima izvan, zahvalan. Tako mi
kao one ipak nitko nije blizak.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
109/144
109
Tajna
Gledao sam ene kako tre preko trave, izmeu
stabala, po kamenom putu, najbre to mogu, ne
okreui se ni lijevo ni desno. Sa strane gdje sam sta-
jao vidio sam profile, kose, haljine koje su se, iako
duge, pokoravale trku. Bilo je ljeto, moda i neko
drugo godinje doba, bilo je svako doba. U njima, timenama, puhao je vjetar, padala je kia, nastanila se
bila neka sumanuta misao koja je imala pravac.
Kamo su trale, u panici, strahu, radosti? Tko e ih
negdje tamo doekati? to e, sve zajedno i svaka za
sebe, vidjeti? Nisam mogao pogoditi to je iza njih a
to ispred. Moda je negdje gorjelo? Moda se negdjedijelilo brano i hrana? Moda su im se nakon neko-
liko godina iz rata vraali muevi i mladii? Moda
je to bila pomama skupnog ludila ili vjerskog ushita?
inilo mi se, iako sam bio dijete, da e odjednom
poeti skidati odjeu i gole nastaviti trati. Meutim,
nisu se skinule, nisu vikale, nitko ih nije pratio, bile
7/24/2019 Negdje KB.pdf
110/144
110
su same. Proletjele su ispred kao to su se i pojavile;
zaustavio bih ih da sam mogao. Bio sam sam, ostaosam sam u tom dogaaju, i tada i kasnije, do dana-
njeg dana. Sve je izgledalo i ostalo san. Vremenom
snovitost je rasla, iako je dogaaj zadrao snanu
osnovu stvarnog. U knjigama, filmovima, nekim
priredbama viao sam skupine ena u pokretu. Sve
je to bilo blijedo. Nekada u trku konja, jelena i leto-
vima ptica inilo bi se da bi to to sam vidio moglo
poeti. Ali ivotinje su bile daleko od njihove nevolje,
ako je nevolja bila posrijedi, daleko od radosti i elje,
ako se o tome radilo. Kada bih saznao cilj i svrhu toga
trka, doznao bih neto vano, poetak neega, takomi se inilo. Ali nisam mogao dalje od njihovih tijela,
iste slike. esto sam mislio, o tome u pisati. to ne
mogu ja, moi e rijei, njima na usluzi stoje sve
strane. Nije ilo. Mnogo nepoznatog. Nikakvog oba-
sjanja. Meutim uz sve to dogaaj nije slabio, njegovo
nepoznato znaenje nije me napustilo. I sada, kao iuvijek, vidim ih kako preko trave, izmeu stabala,
po kamenom putu tre najbre to mogu, lijepe i
ive, onako kako je u nekim izuzetnim trenucima
sve lijepo i ivo.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
111/144
111
Brijeg
Iz daljine, uz Savu, na padinama jednog brda, vi-
dim naputeno odlagalite otpada. Kao neki geoloki
lokalitet, vezan zeleno-crnom bojom. Pran kiom,
suen suncem, zaista je lijep. Tu bi negdje, recimo,
mogao biti zatrpan jedan moj lonac. Putuje na ivot.
Prvo je lonac hranio mene, sada hrani drugu, druk-iju budunost. Sa Save dolazi magla, s neba jutro,
zaustavit u se (mislim), pogledati brdo, zatvoriti oi
na as i na podnoju gdje je izrastao grm potpisati
tu sliku.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
112/144
112
Uz Savu
S nasipa uz Savu, izmeu mosta i Hrelia, uz samu
vodu, vidim mnotvo krava. Neke pasu, neke lee,
neke su uz stabla i iza njih. Da mi neka ne promakne,
brojim ih pomno i sabrano. Gledati lijep je dar, brojiti
je i mnogo vie. Sa svakom koju pribrojim, srpanjsko
se jutro, i sve to je u njemu smiruje, neujno raduje,a ja, kada u sebi izgovorim tridesetdvije (upravo ih je
toliko), postajem bogata, takav kakav sam oduvijek
elio biti.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
113/144
113
PELUD
7/24/2019 Negdje KB.pdf
114/144
114
7/24/2019 Negdje KB.pdf
115/144
115
Dolazi no, ili kako se to ve
zove
Dolazi no, ili kako se to ve zove.
Te rijei kae svojim rijeima.
to emo, moje rijei, pita ih.
Ti misli da pita njih, a one dre
da tebe pitaju. Tko bi tu trebao
kome odgovoriti? Dolazi no, no sene moe zaustaviti. To kae ti njima,
to kau one tebi. Tko kome to kae?
to emo? Pita ti, pitaju one.
A no je na prozoru. Prozor je rije.
Gdje je prozor? Dolazi no. Tvoja no,
njihova no. No koju se ne moezaustaviti. O moje rijei, vas sam
jedino imao. I mi smo tebe jedino
imale, kau. Tko je tu koga imao?
O emu je bila rije? iji su ovo
upitnici, pita ti, pitaju one,
pitaju upitnici. Ali to je sada
7/24/2019 Negdje KB.pdf
116/144
116
ionako svejedno, i tebi i njima.
Dolazi no, no, ili kako se to vezove. Upalite svijeu, kae rijeima,
upali svijeu, kau one tebi.
A gdje je svijea, pita ti njih.
Gdje je svijea, pitaju one tebe.
Gdje je svijea, pitate zajedno.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
117/144
117
Stepenice
Bilo nas je mnogo,
bilo nas je malo,
samo pogdjekoji,
nije bilo nikog.
Stepenice samepele su se gore,
silazile dolje,
pitale se gdje smo,
a nas nije bilo.
Nije bilo ovdje,nije bilo tamo,
nije bilo prije,
nije bilo poslije,
nije bilo sada.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
118/144
118
A nas nije bilo,
nije bilo nigdje,nije bilo nikad.
Zelenci su tukli.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
119/144
119
Ljudi spavaju
Ljudi spavaju bosi.
Tako ulaze u no,
tako ulaze u san,
kao list koji je
upravo prestao treperiti.
Zaboravljaju zato,
zaboravljaju sve,
bez iega se stie tamo
kamo su krenuli.
Ljudi spavaju bosi,blago se naslanjaju
na svemir, njegovo
blizu i daleko.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
120/144
120
Ruke
Nae su ruke od svega malo dalje.
Takav je to san.
Nae su ruke dalje od naih ruku,
dalje od misli, neba, puta,
dalje od svakog dalje.
Povjerovavi igri,one su prije zaveslaja
podigle vesla iz mora,
pustile ih da se cijede,
da se cijede i ekaju.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
121/144
121
Bijeli list
Bijeli list.
O, bijeli list.
Ni gonjenih
ni onih koji gone.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
122/144
122
Stranac
Naa je glava starija od nas.
Takne je, kucne, uje zvuk
koji ne poznaje, dublji, mudriji,
nije s tobom rastao. Gdje si
prije mene bila, ija si, zato se
do sada nisi javljala, upozoravala
da si ranija, tek si mi ovako staromdopustila da ti otkrijem dob?
Izgledalo mi je da sam itav u tebi,
u sebi, a sad sam Bog zna kako rei
ja, ti, mi. Kutijo tamna, sjenovita.
Ako si tek kua koja se seli, iji
e uskoro biti dom, tko e biti tvojnovi ivi stranac? Pozdravi ga.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
123/144
123
Pelud
Da sam buba,
uta buba,
to e rei
bumbar zlatni,
i da nemam
pravu duu,
onu kojuspaavaju
rajem, paklom,
istilitem,
i da letim,
samo letim,
i da letimi odletim
bilo kamo
i nikamo,
iz peluda
u nov pelud
i nepelud.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
124/144
124
Zelenci
Zelenci tuku svoje metalne toke
u srce zraka, ivac pogleda,
sredite noi i na sva vrata.
Oni ele da ih pratimo, brojimo,
da se usklaujemo s njima,
a mi ne bi, mi bismo se radijenegdje vratili, neto izgubili,
neto zaboravili, spustili se
niz padinu dana. Nae veoma
krilato roenje namjerava, bez
vidljivog znaka, progutati sebe
kao to to ini svaki prelet.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
125/144
125
Svijet
Svijet je pun
sitnih zvukova.
Zatrese glavom
i ve uje ubod
suhog broja u
skrivenom uhu.Negdje (a gdje?)
lake bube pomiu
papire svojih krila,
ute, ukaju,
mrve sitnu misao
u nepostojeukretnju, sjenu,
san.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
126/144
126
Kia
Kada te vie ne bude, bit e kia i povremeno
padati po Dubrovniku. Rominjat e, pljutati, sipiti,
umiti po krovovima, ulicama, stablima, po vrto-
vima, glavama, kiobranima: bit e na svemu i na
pojedinostima, takva e biti narav tvojih dolazaka.
Poslije toliko uspinjanja silazit e u svaiju e; eljudi, stvari, kua i ivotinja, nicat e, rasti, cvasti,
blistati na svakom licu. Na jednoj i na drugoj strani
neba bit e tvoje nebo.
Ve vidi nekoga tko predveer na Treem konalu
izlazi na terasu i gleda kako rasporeuje zvunu
tapiseriju po moru, Lokrumu, zidinama, plonicimai vlai zvukove dominikanskih zvona, udarce go-
dina i Zelenaka. Grad e biti u zraku, bit e na zemlji,
utjeha imena, glazba to preskae sebe i silazi stu-
bama u smirenu ludost.
Tko prui ruku kroz prozor doznat e da je svuda
i da je sam, jedna sjena slobodna od budunosti. A
7/24/2019 Negdje KB.pdf
127/144
127
zatim? Zatim e pretrati pas, zatim e se smiriti
brodovi, zatim e se ribe primaknuti povrini, zatime svetac u nii izai iz sna, djevojka obrisati lice i
ti e prestati.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
128/144
128
7/24/2019 Negdje KB.pdf
129/144
129
O autoru
Danijel Dragojevi rodio se 1934. godine u Veloj
Luci na otoku Koruli. Pie poeziju, pjesniku prozu,
prozu i eseje. Do sada je objavio dvadesetak knjiga.
Meu njima su Kornjaa i drugi predjeli, Ne-
vrijeme, Prirodopis, Razdoblje karbona, Rasuti
teret, Cvjetni trg i amor. ivi u Zagrebu.
7/24/2019 Negdje KB.pdf
130/144
130
7/24/2019 Negdje KB.pdf
131/144
131
Sadraj
5 IZGUBLJENO
7 Otok
9 Duboko
11 Izgubljeno
12 Ime
14 Pitanje15 More
16 Lula
18 Razlomak
19 Ruke, guteri
20 Strah
21 Glas23 Odnedavno
25 Rua
26 Guteri
27 Kua
28 Kue u mraku
29 Kua
7/24/2019 Negdje KB.pdf
132/144
132
30 Strop
32 Dani33 Moda
34 Lice
35 Cipele
37 Brdo
38 Amebe
41 MALO STRAHA
43 Neki luaci
44 Veslo
45 Velika luda ena
46 Rijeka48 Kinezi
49 Lupao
50 Krumpiri
51 Mjesto
53 Nebo
54 Na Boninovu55 Muhe
58 Ritual
59 Malo straha
7/24/2019 Negdje KB.pdf
133/144
133
61 REMINGTON
63 Vijci65 Remington itd.
66 Litra
67 Mala dna
68 Kamen
69 Veer
70 Prake
71 Kia
72 Podloga
73 Kaem dnu
74 Puevi
75 ***76 Laki teret
77 Tangenta
79 LIPANJ
81 Ti
83 Aurora stellata84 Gospina trava
85 Dominik
86 Male ene
87 Sada
7/24/2019 Negdje KB.pdf
134/144
134
88 Mi
89 Lipanj91 Ulica
93 etnja
95 Poar
97 Zrak
98 etvrtak
99 Ose
101 uto
102 Izlazak
103 Dani
104 Goli portret
106 San107 Guljenje krumpira
108 Toplina
109 Tajna
111 Brijeg
112 Uz Savu
113 PELUD
115 Dolazi no, ili kako se to ve zove
117 Stepenice
119 Ljudi spavaju
120 Ruke
121 Bijeli list
7/24/2019 Negdje KB.pdf
135/144
135
122 Stranac
123 Pelud124 Zelenci
125 Svijet
126 Kia
129 O autoru
7/24/2019 Negdje KB.pdf
136/144
136
Nakladnik Fraktura, Zaprei
Za nakladnika Sibila Serdarevi
Glavni urednik Seid Serdarevi
Urednik Roman Simi Bodroi
Grafika urednica Maja Glui
Prijelom FrakturaDizajn naslovnice dizajn_ured
Godina izdanja 2013., veljaa (prvo izdanje)
Tiskano u Hrvatskoj
ISBN 978-953-266-426-3
www.fraktura.hr fraktura@fraktura.hr
T: +385 1 335 78 63 F: +385 1 335 83 20
7/24/2019 Negdje KB.pdf
137/144
137
7/24/2019 Negdje KB.pdf
138/144
138
7/24/2019 Negdje KB.pdf
139/144
139
7/24/2019 Negdje KB.pdf
140/144
140
7/24/2019 Negdje KB.pdf
141/144
141
7/24/2019 Negdje KB.pdf
142/144
142
7/24/2019 Negdje KB.pdf
143/144
143
7/24/2019 Negdje KB.pdf
144/144
Recommended