ODNOSI KAO ŠKOLA ŽIVOTA

ODNOSI KAO ŠKOLA ŽIVOTA

SAMOSPOZNAJA

KROZ ODNOSE

UPOZNAJ SAMOGA SEBE Temelj i početak

napretka svakog čovjeka jest spoznaja sebe

Razina spoznaje sebe jest razina naše zrelosti

Spoznaja sebe mjerilo je spoznaje drugoga

Za spoznaju samoga sebe potrebna je:

1. Neprestana introspekcija spoznaja procesa u nama

2. Istinska komunikacija s drugima

3. Božja pomoć molitva

Sebe spoznajemo u odnosu s drugim ljudima

Razina vlastite spoznaje mjera je kvalitete naših odnosa:

Što bolje poznajemo sebe, to ćemo bolju komunikaciju imati s drugima.

Svjesnost o funkciji odnosa

Odnos s drugom osobomAktivira naše nerazjašnjene probleme

Dira naše rane

Postajemo ih svjesniKad smo ih svjesni, možemo ih

rješavati, odnosno liječiti.

Ako nismo svjesni nastaje začarani krug: RANJAVANJE POVLAČENJE IZ

ODNOSA OSAMLJENOST FRUSTRACIJA NOVO TRAŽENJE RANJAVANJE...

Povezanost sa sobom omogućava povezanost s drugima:Povezanost sa

sobom:Spoznaja dijela nas koji je zaostao u razvoju:

ranjenog djeteta

Ranjeno dijete: Fragmenti psihe djeteta do 8 godina:

Krivi stavovi i zaključci, negativni osjećaji koji su u nama i koče nam puni život.

Dio nas koji nije u istini Osjećaji i misli koji nisu usklađeni s Božjim zakonima

grješna ljudska narav

STRUKTURE LIČNOSTI

Istinska ličnost

Ranjeno dijete

Maska

Jedan dio nas je u istini, drugi nije:

Istinska ličnost u IstiniRanjeno dijete nijeMaska negira ranjeno dijeteTako nastaje zbunjenost i

rascjep u ličnosti

Istinska ličnost i ranjeno dijete

upravljaju našim: razmišljanjima

osjećajima

djelimaali s različitom motivacijom:

ljubav ili strah

Sukob nerazvijenog i razvijenog dijela

stvara:

rascijepljenost

napetost

bol tjeskobu

unutarnje i vanjske teškoće

Zločinac u meni!!???

Nemoguće!

Mir i povezanost sa sobom rezultat su

prepoznavanjashvaćanjaprihvaćanja naravi unutarnjih sukoba

Koliko nam to uspije u tolikoj smo mjeri sposobni uspješno komunicirati s drugima i povezati se s njima.

Odnos s drugom osobom potiče spoznaju ranjenog djeteta.

Odnosi se stvaraju prema shemi iz djetinjstva.

U odnos unosimo svoja očekivanja iz djetinjstva.

Stoga ne dopuštamo drugom da bude ono što jest.

Odnos je izazov za pojedinca

jer aktivira bolne probleme. Bol pokušavamo izbjeći:

IZOLACIJOM (izbjegavanjem odnosa)

ili

plitkim odnosima

Izbjegavanje kontakta:

Izolacija i puno plitkih odnosa stvara frustraciju i usamljenost:

IZOLACIJA

Usamljenost zbog straha od kontakta

PUNO PLITKIH KONTAKATA

Usamljenost u gomili zbog straha da ostanemo sami

Potreba nam je i osamljenost,

ali tek povremeno.

Intervali kontakta trebali bi se izmjenjivati s razdobljima osamljivanja radi kontemplacije i suočavanja sa sobom.

Duhovne vježbe ili obnove.

Zrelost se mjeri:

dubinom povezanosti s drugima intimnošću u odnosu jačinom osjećaja koji se mogu

iskusitivoljnošću da se prima i daje...

Ne kupoprodaja!

U odnosu dolazi pomoć:Odnos je zrcalo našega razvoja:

Druga osoba vidi naše poteškoće. Mi vidimo poteškoće druge osobe. Međusobno si pomažemo u rastu.

Obostrano shvaćanje i dogovor.

Takva komunikacija iscjeljuje. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! (Jak 5,16).

Stupnjevi kontakta: Od potpune vanjske

i unutarnje izolacije:Što manje odnosa, to veća čežnja za kontaktom.Pojedinac se povlači od ispunjenja, ljubavi, radosti.

Do najdublje povezanosti u odnosu:Najmanja teškoća se istražuje.Svatko gleda u sebe.Traži se istina, a ne tko je u pravu.Prosječan čovjek negdje između.

Odnos između muškarca i žene

Najizazovniji i najvažniji Omogućava najbrži duhovni rast Najbliskiji odnos koji čovjek može

imati

Taj odnos cvjeta: Ako su oba partnera svjesni

međusobnog djelovanja Ako i najmanju poteškoću rabe kao

poticaj za istinitu komunikaciju

Vrijedi i za druge odnoseCrkvena, redovnička zajednica (na

mjestu braka) Ako je temeljni odnos dobro postavljen, svi će ostali biti lakši…

Obitelj: roditelji, braća i sestre, djeca Na radnom mjestu

drugi učitelji, učenici Prijatelji, znanci

Ako nismo svjesni svojih unutrašnjih procesa: Naše se »ranjeno dijete« sukobljava s

»ranjenim djetetom« drugih odraslih Naše se »ranjeno dijete« sukobljava

sa živim djetetom – učenikom… Krivi su drugi:

u njih projiciramo svoju negativnost kod njih vidimo samo negativno, a sebe procjenjujemo prema slici vlastite maske

OkrivljavanjeNajštetniji proces u međuljudskim odnosima.Poteškoće i strahovi javljaju se u mjeri u kojoj na druge projiciramo vlastite poteškoće i okrivljujemo ih za ono što se ne odvija u skladu s našim očekivanjima.

Koliko sebe ne prihvaćamo i mi smo žrtve okrivljavanja

Želimo biti savršeni

kriteriji maske Ne prihvaćamo

svoju ljudskost Ne vidimo što

nam drugi rade Postajemo žrtva

Uznemirenost zbog odnosa

Ako bilo koji postupak drugih u nama stvara osjećaj uznemirenosti, to je znak da u nama postoji nešto što ne vidimo.Ako toga nismo svjesni, okrivljavat ćemo druge.Rast će strah – jer nam sreća ovisi o vanjskom uzroku.

Poteškoće u odnosima su znak da nešto zanemarujemo.

Poteškoće su: mjerilo za razvoj

odnosa i osobni rast

poticaj za rješavanje poteškoća i za rast

Osjećaji i naše unutarnje stanje pokazatelji su stupnja našega razvoja svaki dan i svaki sat.

Trebamo postati vješti u praćenju toga stanja.

Odnos u funkciji osobnog rasta Zreo i duhovno vrijedan odnos mora biti

duboko povezan s osobnim rastom. Za procvat odnosa (braka, redovničkog

zajedništva…) potrebno je komunicirati u istini, otkrivati se drugoj osobi, dijeleći unutarnje poteškoće i pomažući jedno drugom.

Da bi odnos (brak, zvanje…) bio čvrst, treba biti ogledalo unutarnjega rasta.

Odgovornost u odnosu

Zrelija osoba ima veću odgovornost. Manje zrela osoba smatra druge

odgovornima za teškoće – okrivljuje!

Nismo odgovorni za to kako se suradnici ili učenici ponašaju prema nama (barem ne na početku), ali smo odgovorni kako se mi ponašamo prema njima.

Odgovorni za svoje postupke: Način na koji se

odnosimo prema drugom nema veze s tim kako se druga osoba ponaša.

Način na koji se druga osoba odnosi prema nama nema veze s onim kako se mi ponašamo.Uvijek možemo birati da reagiramo iz

ljubavi ili adekvatno!

Nema opravdanja za agresiju!

Kao odrasli imamo izborIzmeđu: Reakcije iz Ranjenog djeteta

okrivljavanje: »Ti mi to radiš!« Reakcije iz Istinske ličnosti:

Adekvatna reakcija: boriti se prihvatiti izaći iz odnosa

Adekvatna reakcija na situaciju je izraz ljubavi.

Teškoće u nama bude ranjeno dijete:

Negativne osjećaje i misli treba: Prepoznati i proživjeti.

Ne činiti po negativnim mislima i osjećajima, nego iz ljubavi...

Voljno prihvatiti frustraciju:

Proživljavanje straha je neugodno!

Život kao terapija i škola

To znači od života napraviti terapiju:

Transformacija negativnosti u pozivno

Diplomirati u školi života

www.miljenko.info