View
275
Download
8
Category
Preview:
DESCRIPTION
Osnovna škola Zapruđe
Citation preview
Osnovna škola Zapruđe, Meštrovićev trg 8a, 10020 Zagreb
Glavne urednice:
Marija Meklav, 8.b Paula Filipec, 8.b
Naslovnica: Jelena Čumandra, 3.a
Zapruđe nekad i danas- Mateo Ostojić, 7.a i Gabriela Poleto 7.a,
Dnevnik maloga Perice -Marko Kasun , 7.b
Literarni rad:
Dora Hasanec, 7.b
Mentorice: Antoneta Buljan, prof. hrvatskog jezika, Anabela Crnković, prof. hrvatskog
jezika i Dijana Čupić, dipl. knjižničarka ( voditeljica projekta )
Hvala svim suradnicima- učenicima i profesoricama!
Zagreb, svibanj 2015.
Uvod
Imamo sreću, rijetku slučajnost da je nekoliko vrsnih pisaca živjelo i živi u našem naselju
Zapruđu.
Zato je bilo sasvim logično da smo se odlučili u ovoj školskoj godini 2014. / 15. kada
obilježavamo 50. obljetnicu OŠ Zapruđe pokrenemo projekt pod nazivom Pisci iz Zapruđa.
Tako je deset godina u Zapruđu ( Trumbićeva 12 ) živio Vjekoslav Majer autor Dnevnika
malog Perice po kome je snimljen jedan od najgledanijih hrvatskih filmova Tko pjeva zlo ne
misli ( redatelj Krešo Golik, 1970. ). Po njemu je i odjel KGZ u Zapruđu dobio ime
Knižnjižnica Vjekoslava Majera. Za razliku od mnogih drugih knjižnica, ustanova i škola koje
nose imena književnika, znanstvenika ili drugih istaknutih osoba, koje samo nose imena
određenih ličnosti, knjižnicu u Zapruđu osobno je 1965. otključao ključem i otvorio
Vjekoslav Majer. Kako je po naravi bio vedar, druželjubiv, a iznad svega nježan lirik kruži
priča kako se uvijek na neki način u radu te knjižnice osjeća dobri duh Vjekoslava Majera koji
je gornjogradske vedute zamijenio Zapruđem i u njemu se dobro osjećao i živio sve do svoje
smrti 1970.
Nasuprot Majerovom stanu u Trumbićevoj nalazi se park koji nosi njegovo ime Park
Vjekoslava Majera.
Drugi pisac kojeg obrađujemo u projektu je Alojz Majetić lektirni pisac i pisac koji je dobio
dvije najprestižnije hrvatske nagrade za dječju književnost. Za djelo Omiški gusari (povijesni
roman) dobio je književnu nagradu za dječju književnost Grigor Vitez (1981.), te roman
Glavata priča (humoristična pripovijest o odrastanju i obiteljskim i ljubavnim problemima
jednog dječaka) za koji je dobio nagradu Ivana Brlić- Mažuranić (1997.). Sada nakon
umirovljenja živi i piše u Zagrebu. Stanuje u Lojenovom prilazu 10 u neposrednoj blizini
škole. Njegova supruga pok. Štefanija Majetić nastavnica TZK, bila je naša djelatnica od
samog osnutka škole. Tako da smo s Alojzom Majetićem dvostruko povezani- preko njegovih
književnih djela za djecu i rada njegove supruge u našoj školi.
10. veljače 2015. posjetili smo Alojzom Majetića u njegovom stanu. Učenice Marija Meklav,
8. b i Paula Filipec 8. b napravile su intervju s gospodinom Majetićem filmskom kamerom u
obliku vidao uratka. Gospodin Majetić pokazao se kao dobar domaćin i nadasve zanimljiv
sugovornik. Na postavljena učenička pitanja je odgovarao spremno, promišljeno i duhovito.
Sat i nešto vremena druženja s gospodinom Majetićem proletjelo je u trenu i danima nakon
toga susreta držalo nas je neko dobro, pozitivno raspoloženje koje nastaje samo pri susretima
s ljudima koji vas obogaćuju u intelektualnom i ljudskom smislu. Bilo je toliko dobrih
vibracija u našem formalnom razgovoru ( intrervju ) kao i u neformalnom druženju u kome
nismo primijetile ni traga onoga što se naziva jaz generacija.
Kako čitaju i doživljavaju navedene pisce i njihova djela današnje generacije učenika vidite u
našem projektu koji su realizirali učenici 7. a, 7. b ( Antoneta Buljan, prof. hrvatskog jezika ),
filmska grupa ( Anabela Crnković, prof. hrvatskog jezika ) i grupa knjižničara ( Dijana Čupić,
dipl. knjižničarka , voditeljica projekta ).
Zapruđe NEKAD I DANAS
Zapruđe nekad
Zapruđe -nekad je bilo selo, sa seoskim kućama i barakama u kojima su živjeli malobrojni
stanovnici, koji su se bavili isključivo poljoprivredom i prodavali svoje proizvode na
današnjem Dolcu.
Poljoprivredno područje je bilo dijelom močvarno, tako da su ga nekadašnji stanovnici
morali isušivati da bi od njega napravili obradive površine za svoje usjeve.
Zemlja je većinom je bila u vlasništvu Crkve koja ju nije koristila za poljoprivredu, tako da je
veći dio tadašnjeg Novog Zagreba bio poprilično zapušten.
Tadašnje kuće bile su građene u pravom seoskom stilu , u to vrijeme ništa nije moglo
upućivati da će se jednog dana na tome mjestu razviti moderno naselje koje postoji i danas.
Poplava 1964.
1964.g izlila se Sava te poplavila velik dio Zagreba . Sava se 25. 10. počela izlijevati te je do
26. 10. poplavila trećinu. Vodostaj Save je tada bio više od 500 cm. Poplavljeno je više od
15.000 stambenih objekata. Vrbik je najviše stradao - 90% stambenih objekata (uglavnom
prizemnice) je bilo poplavljeno. Tadašnji nasip koji je bio visok do dva metra je popustio i
Sava je prodrla u naselja u blizini. Najviše su pogođena poplavom Trešnjevka, Trnje,
Pešćenica i Novi Zagreb. U poplavi je smrtno stradalo 17 osoba od kojih je najstarija imala 84
g. a najmlađa 2g. Zbog poplave se počelo razmišljati o odteretnom kanalu Sava-Odra kojeg se
već 1965. Počelo graditi, a dovšen je 1971.
Sve je počelo s Karlovčaninom koji je bio najbolji gradonačelnik
Zagreba
Većeslav Holjevac živio je u sasvim drugom vremenu, kao i u sasvim drugom političkom
sistemu. Njegove zasluge svakako su nesporne - prelazak grada preko Save i rođenje Novog
Zagreba, te Velesajam, koji je grad dobio upravo za njegova mandata, dva su njegova
postignuća bez kojih bi život u ovom gradu danas bio potpuno drugačiji.
U tom smislu njegovu slavu ne može dostići nitko, bez obzira na to što će mnogi
novozagrebačka naselja nazvati spavaonicama bez imalo duha."
Povijest gradnje Zapruđa
Zapruđe je jedno od Zagrebačkih naselja. Izgrađeno je poslije Drugog svjetskog rata kao dio
Novog Zagreba.
Stambeni dio naselja gradio se od 1963. do 1968. gotovo simetričnim modelom. Zapruđe je
građeno kao plansko naselje koje bi osim funkcije stanovanja, zadovoljilo i niz drugih potreba
stanovništva, no dio predviđene infrastrukture nije izgrađen. Najveći dio Zapruđa izgrađen je
montažnim načinom građenja »JU-60« i »JU-61« čije je jedno od obilježja aluminijska oplata
pa se te zgrade danas nazivaju »limenkama«. Krajem 1960. - ih, nakon završetka izgradnje
»limenka«, u naselju su sagrađeni neboderi.
Naselje ima oko 8000 stanovnika, a u njemu se nalaze banka, pošta knjižnica, društveni dom,
dva dječja vrtića, škola, ambulanta, dućani, mesnica i ostalo.
Zapruđe Srebrni grad
Srebrni grad
Rijetkima je poznata činjenica da je Zapruđe nastalo kao istočna granica budućeg razvoja
Novog Zagreba i kao takvo je moralo predstavljati napredak kojim se prelazi rijeku.
Svojedobno je gradonačelnik Holjevac naredio postavljanje natpisa Srebrni grad na križanju
današnjih Avenija Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca čime je najavljena nova epoha u
kvaliteti kolektivnog stanovanja u Zagrebu. Isticala je aluminijsku oplatu zgrada kao vrhunac
modernisticke izgradnje i upotrebe novih tehnoloških dosega u stambemoj izgradnji, pritom
koristeći plemenite građevne materijale i efektivne metode rada.
YU-61 naziv je patenta Jugomontove industrijske stabmene izgradnje. Autori patenta su
Bogdan Budimirov, Željko Solar i Dragutin Stilinović. Premda zamišljen kao socijalna
izgradnja,YU-61 predstavlja kvalitetnu, učinkovitu i trajnu gradnju s upotrebom snažnih
materijala poput betona, stakla i aluminija. Tako čak i danas, nakon skoro 50 god., može
parirati nekim puno novijim građevinama. Zamjera mu se dotrajalost zbog čega se zgrade
popularno naziva limenkama. Sasvim suprotno toj potrošnoj ambalaži, sistem izgradnje YU-
61 je fleksibilan, lako održiv i isplativ, a u današnje vrijeme najvjerovatnije neizvediv.
Upravo je Zapruđe bio ogledan projekt uske suradnje svih razina upravnjanja sa ciljem
izvođenja visoko kvalitetnog života u socijalnoj stanogradnji.
Zapruđe je postalo reprezentativan urbanistički i arhitektonski projekt izvođača Jugomonta u
Jugoslaviji i svijetu, nova vizura grada Zagreba, te dostignuće jedne epohe, zbog čega bi ono
trebalo zaslužiti naše poštovanje.
NAŠA ŠKOLA
NEKAD I DANAS
Zapruđanske ulice
Ivan Vučetić (Hvar 1858. - Argentina, 1925.) - znastvenik, začetnik daktiloskopije.
Paško Baburica (Koločep, 1875. - Čile, 1914.) - brodograditelj i dobrotvor.
Zlatko Baloković (Zagreb, 1895 .- Venecija, 1965.) - čuveni violinist svjetskog glasa.
Louis Adamić (Grosuplje, 1989. - New Jersey, 1951.) - književnik i prevoditelj. U
slovenskoj wikipediji prezime piše Adamič.
Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883. - Indiana, 1962.) - čuveni kipar svjetskog glasa, uz
Balokovića i Majera najpoznatiji "zapruđanac".
Ante Trumbić (Split, 1884. - Zagreb, 1938.) - političar, uz Franu Supila osnivač
Jugoslavenskog odbora.
Maksimilijan Vanka (Zagreb, 1863. - Meksiko, 1963.) - slikar i kipar.
Stjepan Lojen - potpredsjednik Matice iseljenika i autor djela "Uspomene jednog
iseljenika.
Zapruđanski trg
I na kraju što je naselje bez ulice ili trga i parka? Ime našeg "Velikog parka“je u čast
književnika Vjekoslava Majera (Zagreb, 1900. - Zagreb, 1975.) – autora "Dnevnik
malog Perice" koji je iznjedrio gospona Fulira i ostale fantastične likove i po kojem je
Krešo Golik snimio antologijski film "Tko pjeva zlo ne misli".
Knjižnica, jedina kulturna ustanova u kvartu, sasvim logično, isto kao i park nosi
njegovo ime. Osnovna pak škola, nosila je ime Karla Marxa. Vrtić je imenovan po
Kati Pejnović, no srećom, danas se obje ustanove zovu kako i priliči. Jednostavno -
Zapruđe.
Jezero Bundek danas i nekad
NEKAD:
Jezero BUNDEK oduvijek je bilo u neraskidivoj vezi sa naseljem Zapruđe, samim
time što je nastankom jednoga nastajalo i ovo drugo.
Dok dijelove jezera Bundek, nekadašnje šoderice, imamo ugrađene u svoje zgrade i
nebodere, većina Zapruđanaca, ali i stanovnika svih ostalih okolnih zagrebačkih
kvartova, to malo jezero i sjećanje na njegove najsvjetlije dane čuvaju duboko u
svojim srcima.
Iako još nije postajalo pravo jezero, vec je postajalo primamljivo kupalište ( godina-
oko 1955.). Malo po malo, šoderica poprima oblike današnjeg jezera. Kako je raslo
jezero, rasla su i naselja kojima je šljunak bio namijenjen za izgradnju. U nedostatku
kamiona, čak su i kola s konjima dobra za odvoz šljunka. Kada su se strojevi povukli
ostalo je gradsko kupalište.
Zagreb je dobio gradsko kupalište nazvano jednostavno – ” Jezero ” (godina – negdje
u 60-tima). Unatoč brižnim spasiocima u vodama jezera mnogo je ljudi izgubilo
živote, tako da kupalište dobiva ime ” BUNDEK “, po prezimenu dječaka, jedne od
žrtava jezera.
Jezero Bundek danas i nekad
DANAS:
Vrućine i skupoća odmora na moru navela je Zagrepčane da provedu svoje ljeto na
Bundeku. Pošto Bundek postaje turisticko središte grada, dobiva pitku vodu, tuševe,
sunčališta, te razne ugostiteljske i zabavne sadržaje.
I naravno, kao sve što ima svoj uspon ima i svoj pad. Od omiljenog odmarališta i
kupališta u 70. -tima, Bundek u 80. -tima na ovamo, nemarom postaje obična
baruština. Do danas su nestali skoro svi tragovi nekadašnjeg kupališta, osim u
sjećanjima ribica kojima zbog rekreacije
ribolovom, jednima još nešto znači ovo nekada popularno kupalište.
Ipak, nešto se promijenilo u gradskim glavama, pa je kultno zagrebačko jezero iz 60.-
tih i 70.-tih godina ponovo uređeno
2005. godine u ovo prelijepo
jezero i prostor uz njega koje danas
ovako izgleda.
Nije uvijek sve tako bajno kako izgleda
Zapruđe je izgrađeno na mjestu gdje je nekada bio deponij smeća. Problem štakora i
žohara nije u potpunosti riješen ni do danas. Postoje i problemi života u „limenkama”, bez
obzira što je to davne 1963. bio hit moderne gradnje. Zgrade su montažnog tipa s tankim
montažnim pregradnim zidovima, i zbog toga imaju velikog problema sa zvučnom izolacijom.
Ako susjed odluči cijelu noć slušati muziku prisiljeni ste mu se pridružiti željeli to ili ne.
Mateo Ostojić, 7.a
Gabriela Poleto, 7.a
Izvor: Majer, Vjekoslav. 2000. Iz dnevnika maloga Perice. Alfa. Zagreb.
Osvrt na predgovor Vinka Brešića u knjizi Iz dnevnika malog
Perice:
U knjizi Dnevnik malog Perice (izdavač Alfa) Vinko Brešić napisao je predgovor. U
predgovoru V. Brešić naziva Majera pjesnikom našeg grada tj. „najradoznalijim šetačem
grada“. Brešić govori kako je Majeru Zagred bio glavna tema. U Zagrebu je Majer rođen, u
Zagrebu se školovao, u Zagrebu je započeo književnu karijeru, u Zagrebu se afirmirao, u
Zagrebu je živio i u Zagrebu je i umro.
U književnost je Majer ušao pjesmom Dan (1919.), a pet godina kasnije napisao je prvu
zbirku pjesma Lirika, nakon još deset godina napisao je i drugu knjigu „Pjesme zabrinutog
Evropejca“. Majer kaže da pripada prvoj generaciji hrvatskih pjesnika koja, kako kaže,:
„…počela pisati pjesme, dok su na frontama potmulo grmili topovi, a u pustim, bijelo
okrečenim školskim sobama stenjali ranjenici…“ Brešić uspoređuje Majera sa Matošem
kojim, kaže, ima mnogo sličnosti, a Matoš je bio i njegov prethodnik, a Majer je njemu u čast
opjevao zagrebačke gornjogradske ulice, parkove i kavane, opjevao je i samog Matoša te
plinske laterne podno kojih su obojica nekoć šetali…
Plinska laterna na Griču
Tu sam laterna plinska,
već starinska.
Poda mnom je još Matoš stajao
i nad tim gradom zdvajao i kleo.
Snijeg je po njegovom raglanu meo.
Često bi kunić nestao u noći,
a ja bih se tiho smješkala
jer znala sam: on će opet doći
i dugo stajati tu
tako da mu se katkada cipele već
primrzle tlu.
A jutrom kad bih se smreškala
i ugasla -
poda mnom grad bi ležao crven i tih;
tad nisam znala da l’ zora krvari po brijegu
ili je to Matoš izgubio stih po stih
na snijegu. (…)
Književna je kritika Majera proglasila „tipičnim piscem Zagreba“. Majer, poput svakog
pjesnika, zapaža kako moderna tehnika mijenja gradsku panoramu i pozdravlja te promjene,
te ih stvaralački koristi za obogaćenje izražajnih mogućnosti svoje lirike (Ljudi među
metalima). U atmosferi mračnih slutnji nadolazećeg Drugog svjetskog rata „Zabrinuti
Evropejac“ svojim je stihovima očitovao strah nad sudbinom čovječanstva te svijetu slao
poruke mira i humanosti.
Nakon te druge pjesničke zbirke Majer je počeo objavljivati i prozu- romane, pripovijesti i
novele, potom i feljtone.
Najprije je napisao Život puža, a zatim roman Pepić u vremenu i prostoru (u kojem je lik
Pepić idealist i ekscentrik). Njegov drugi važni lik je i naivni Očenašek iz Dnevnika
Očenašeka. Uskoro je napisao i roman Iz dnevnika malog Perice u kojoj se priča o jednoj
običnoj zagrebačkoj obitelji te o liku gospodina Fulira koji „fulira“ pred tetom i tatom
Peričinoj mami.
Na kraju treba reći da je Vjekoslav Majer i jedan od pionira domaćeg „science fictiona“, a
potom mislimo na njegov humoristično- fantastični roman U utrobi Zagrebačke gore. Taj
kratki roman obogaćuje inače slabu tradiciju ove prozne vrste u nas, a isto tako potvrđuje
trajnu Majerovu opčinjenost rodnim mu Zagrebom.
Paula Filipec,8. b
Izvor: Majer, Vjekoslav.1982. I opet je jedna ljubav umrla. Sloboda. Beograd.
Javni i društveni život Vjekoslava Majera
Javni i društveni život Vjekoslava Majera bio je vrlo bogat. Družio se s brojnim uglednim
suvremenicima. Prijeteljevao je s Gustavom Krklecom, Tinom Ujevićem i Franom
Alfirevićem. Uređivao je časopise Ozon, Antena i Literatura. Bio je omiljen u društvu zbog
svoga smisla za humor. Pjesnik grada, „ najradoznaliji šetač Zagreba“ kako su ga odmilja
zvali, Lojzek.
IZ DNEVNIKA MALOGA
PERICE
Vjekoslav Majer
O piscu...
u Zagrebu je pohađao Trgovačku akademiju i
studirao glazbu. Od 1928. do 1937. živio je u Beču
Vjekoslav Majer pripada naraštaju hrvatskih pisaca
koji su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata
dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo
1969. godine
prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice"
snimljen je slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne
misli" 1970. godine
O dnevniku...
mjesto radnje:
Zagreb
vrijeme radnje:
1935. godina
vrsta dijela: dnevnik
književni rod: epika
način pisanja: prvo lice
Likovi...
Perica - sin jedinac, pše dnevnik i zabavljaju ga zgode njegove
obitelji
Peričina mama - tipična mama 20. stoljeća, svakodnevno kuha
Peričin tata - voli piti vino, pa se često napije i govori gluposti
Gospon Fulir - udvara se Perčinoj majci, stalno se prima za brčić
Teta Mina - uvijek dolazi na ručak kod Perice u kuću
Stilska izražajna sredstva...
epiteti: - fin(čovjek)
- vrlo(zdravo)
- drago(dijete)
- starih(vitezova)
metafora: ,, Meni se čini da on ne zna piti .’’
inverzija: ,, Jedino je prošla pod prozorom teta Mina... ’’
onomatopeja: ,, He, he, heee... ’’
Dnevnik...
PONEDJELJAK
Peričina obitelj odlazi na operu Faust
nakon opere odlaze u pivovaru gdje se Peričin tata i Gospon Fulir
pobratime
UTORAK
Gospon Fulir sve češće navraća kod Peričine majke
majka počinje shvaćati njegovo zanimanje za nju
SRIJEDA
Peričina mama sve češće razmišlja o gosponu Fuliru
Peričini roditelji se svađaju oko gospona Fulira
ČETVRTAK
Teta Mina se žali na trvdi grašak, te se posvađa s Peričinom mamom
Peričin tata i Gospon Fulir se pomire
PETAK
Teta Mina dolazi na ručak, te se ipriča zbog svađe
Gospon Fulir ponovo navraća, te imaju razgovor o snovima
SUBOTA
Peričin tata i Gospon Fulir se potuku nakon što tata shvati da ga je
Peričina mama grlila
na kraju otac odlazi u kuhinju, a mama plače u sobi
NEDJELJA
nakon svađe nastaje tišina u kući
Perica pali svijeću za Gospona Fulira, jer više neće dolaziti
Marko Kasun, 7. b
Izvješće - predavanje o Vjekoslavu Majeru
Dana 16. Travanja u 14:00 sati u knjižnici Vjekoslava Majera, učenici sedmih razreda
OŠ „ Zapruđe “, imali su prezentaciju o radu i djelovanju Vjekoslava Majera.
Prisustvovala je većina učenika i svi su bili zadovoljni prezentacijom. Prezentaciju je
držala knjižničarka koja već duže vrijeme radi u knjižnici. Prezentacija je bila kratka,
zanimljiva i naučili smo mnogo o Vjekoslavu Majeru i njegovu načinu života. Najviše
mi se svidjelo kada je knjižničarka pričala o druženju Vjekoslava Majera i Gustava
Krkleca, te kako je Vjekoslav Majer osobno otvorio knjižnicu u Zapruđu.
Mislim da su ovakve prezentacije jako dobre i da bi ih trebalo biti više. Prezentacija je
završila u 14:30 te su svi učenici otišli svojim kućama.
Nika Horvat, 7.b
Izvor: Leksikon hrvatskih pisaca.
2000. Školska knjiga. Zagreb.
Alojz Majetić, biografija
Alojz Majetić rođen je u Rijeci 30. kolovoza 1938. godine.
Srednju školu pohađao je u Delnicama, a studirao i diplomirao u Zagrebu. Radio je kao
korektor, novinar, samostalni književnik i urednik. Uređivao je i humoristične časopise
„Paradoks“ i „Kerempuh“, a uredio je i Antologiju hrvatskog humora u šest knjiga. U
izdavačkoj kući Mladost uređivao je biblioteke „Svršetak stoljeća“, „Prizma“ i „Pjesnikov
izbor“. Na RTV Zagreb emitirano je 10-tak njegovih radijskih i televizijskih drama (Škola za
frajere, Šuplja kuća, S one strane…) Prvu zbirku pjesama objavio je 1956., a do danas je
objavio šest knjiga poezije. Majetić je napisao i dva djela koja se svrstavaju u dječju
književnost: Omiški gusari (povijesni roman) za koji je dobio književnu nagradu za dječju
književnost Grigor Vitez (1981.), te roman Glavata priča (humoristična pripovijest o
odrastanju i obiteljskim i ljubavnim problemima jednog dječaka) za koji je dobio nagradu
Ivana Brlić- Mažuranić (1997.). Sada nakon umirovljenja živi i piše u Zagrebu.
Nagrada Grigor Vitez dodjeljuje se za tekst i ilustracije odabrane iz jednogodišnje
produkcije.
Alojz Majetić. Omiški gusari. Zagreb : Školska knjiga, 1981. nagrada za tekst
Nagrada Ivana Brlić-Mažuranić od 1971. do 1998. dodjeljuje se za tekst i ilustraciju u
tekućoj godini a od 1999. za neobjavljeni rukopis.
Alojz Majetić. Glavata priča. Zagreb : Školska knjiga, 1996. nagrada za tekst
Izvori:
Bilješke o piscu iz knjige „Omiški gusari“
Leksikon hrvatskih pisaca
Paula Filipec, 8.b
ALOJZ MAJETIĆ
O piscu…
Alojz Majetić je pjesnik, prozaik i dramski pisac.
Rođen je u Rijeci 30. kolovoza 1938. U srednju školu išao je u Delnicama, a studirao je i
diplomirao u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu.
Radio je kao korektor, novinar i urednik. Uređivao je humoristične časopise 'Paradoks' i
'Kerempuh', a uredio je i Antologiju hrvatskog humora u šest knjiga.
Alojz Majetić piše i radijske i televizijske drame, te filmske scenarije.
Djela…
Knjige
Dijete s brkovima priča (pjesme), Zagreb, 1956.
Ponovo će se popeti more (pjesme), Zagreb, 1961.
Čangi (roman), Novi Sad 1963, Zagreb 1985, 2004.
Otimam (pjesme), Zagreb, 1963.
Čangi off Gottoff (roman), Zagreb, 1970, 1980.
Zapovjedni način (pjesme), Čakovec, 1976.
Kako uspjeti u životu (pjesme), Zagreb, 1977.
Omiški gusari (roman za djecu), Zagreb, 1981, 1986, 1991, 1994, 2001. –Nagrada
‘Grigor Vitez’
Daljinsko upravljanje (pjesme), Rijeka, 1987.
Narcis – poližanrovski konceptualistički projekt (proza, poezija, eseji), Zagreb, 1987.
Himna fetusa (pjesničko-grafička mapa; grafike: Tomislav Hrabar), Zagreb, 1987.
Glavata priča (roman za djecu), Zagreb, 1996.- Nagrada ‘Ivana Brlić Mažuranić’
Tkači jedara (pjesme), Zagreb, 1997.- Nagrada grada Zagreba
Vrata iza pučine (pjesme), Zagreb, 1998.
Daljinsko upravljanje (izabrane pjesme), Zagreb, 2002.
Odmicanje pučine (pjesme), Zagreb, 2003.- Nagrada ‘Tin Ujević’
More bačeno u nebo (pripovijetke), Zagreb, 2005.
Bestjelesna (roman), Zagreb, 2007.
Glasovi ispod površine (zajedno s D. Trputec, roman), Zagreb, 2009.
Radijske drame
Kamo brziš, stari, Zagreb, 1972.
Škola za frajere, Zagreb, 1973.
Lopata, Zagreb, 1974.
Šuplja kuća, Zagreb, 1975.
S one strane, Zagreb, 1975.
Bubu, Zagreb, 1976.
Zajamčeno bezbolno, 1977.
Kuća u srcu zemljina sna, Zagreb, 1994.
Sjećanje na zavičaj, Zagreb, 1995.
Zvona za ptice, Zagreb, 1995.
Televizijske drame
Žur u Magdenlandu, TV Zagreb, 1968.
Manekenka, TV Zagreb, 1969.
Libertimento za Dadu i orkestar, TV Zagreb, 1970.
Filmski scenariji
Gravitacija ili život činovnika Horvata, Jadran-film, Zagreb, 1968.
Alojza možete pronaći i na facebooku:
Alojz Majetić | Facebook
https://hr-hr.facebook.com/alojz.majetic
U domu Alojza Majetića….
Jednog sunčanog dana… knjižničari OŠ Zapruđe pošli su u posjet književniku Alojzu Majetiću.
Jako nas je lijepo ugostio, a razgovor s njim bio je zanimljiv.
Prvo smo malo
popili, a onda
smo ga ispitali…
Žustro smo s njim
raspravljali…
Zatim slijedi ozbiljna Marija…koja je
postavljala ozbiljna pitanja…makar su joj keksi
odvlačili pažnju!
Čak ni najbolji novinari ne znaju sva
pitanja napamet.
Vratili smo se u prošlost s portretom
književnikove supruge (naše bivše
profesorice tjelesnog) gospođe Štefanije
Majetić.
A sad knjižničarko, recite:
''Ptičica…!''
Enes Kišević
BILJEŠKE O PISCU:
Enes Kišević je pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1. svibnja 1947. god. u Bosanskoj
Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u
Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971.
godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u
predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom
teatru ITD. Član je DHK-a, HDDU-a i DHHP-a. Igrao je u više kazališnih, filmskih i
televizijskih drama. Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski,
italijanski, turski, mađarski. Živi i radi u Zagrebu. Profesionalni je glumac i književnik.
Bibliografija
Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled (1976.),
Sve mirim te svijete (1976.),
I ništa te kao ne boli (1980.),
Mačak u trapericama (igra za djecu 1979.),
Na ogledalu lice umij (igra za djecu 1979.),
Due Pozzi Verdi (izbor pjesama na italijanskom 1987.),
Erosa sjeme (1986.),
Lampa u prozoru (1987.),
Sijeda djeca (1992.),
Snijeg u očima (1993.),
Havino preklinjanje (1995.),
Dever ćuprija (1996.),
Svjetlost je Tvoja sjena (2002.)
101 vino od vina (2007.)
Voda je moja mati (2008.)
Zelene piramide (2008.)
Filmografija
"U raljama života" (1984)
"Nepokoreni grad", TV serija (1981)
"Balada o jednoj zastavi" (1976)
Književne nagrade
Nagrada društva književnika Hrvatske,
Nagrada "7 sekretara SKOJ-a",
Nagrada "Zmajev štap" na Zmajevim dečjim igrama u Novom Sadu,
Nagrada Politikinog zabavnika za najbolju dječiju knjigu u bivšoj Jugoslaviji za 1979.
2003. dobitnik nagrade "Zvonimir Golob"
Lampa, pače, mačak
Naslov knjizi Enesa Kiševića Lampa, pače i mačak zapravo je asocijativni niz ključnih riječi u
trima Kiševićevim književnim djelima. Taj bismo asocijativni niz mogli nastaviti i ovako:
priča – igrokaz – pjesma.
1.Tko je dramatizirao prepjevao, što je njegovo izvorno djelo?
Prvim dvama djelima znamo podrijetlo: prastara istočnjačka priča o Aladinu i njegovoj
čarobnoj svjetiljci zabilježena je u Tisuću i jednoj noći, a priču o preobrazbi nelijepa pačeta u
labuda nesvakidašnje ljepote stvorio je Hans Christian Andersen u svojemu Ružnomu pačetu.
Idejom i fabulom ostavši vjeran izvorniku, Kišević je ta dva djela sjajno prepjevao i obukao u
ruho svoje umjetničke tkaonice, prepoznatljive po vrsnoći i filigranskoj ljepoti. Mačak u
trapericama izvorno je Kiševićevo djelo, ali je u ovoj knjizi i ono doživjelo stanovite izmjene.
Dvije spomenute priče Enes je Kišević dramatizirao i prepjevao, upravo onakvim načinom
kako je spjevan i Mačak u trapericama.
2. Čime odišu njegova djela?
Sva tri djela odišu radošću i vedrinom u kojoj se nataložila životna mudrost ovdje prikazana u
plemenitim postupcima nekih likova koji su jasno prepoznatljivi u svijetu dječjemu i svijetu
odraslih. Knjiga je vrlo humoristična, razigrana i jednostavna.
3. VRSTA STIHA
Kiševićev je stih u isti mah i razgovoran i pjevan,čini se da on uspjeva pronaći i stvoriti
čudesan spoj zvuka i značenja riječi,obogačen igrom riječi i značenja. Primjerom se to vidi u
uspjelu prikazivanju Aladinove opčinjenosti prvim novcem koji je dotaknuo njegov dlan.
Šuška, šuška- Novci, novci, novcati novi,
šuška iz snova: kunići, soldi, dinari, pare,
lova do krova, kinta, lova, šušanj, money,
lova do krova! Penezi, milje, papiri, glave...
Izvor: http://www.icv.com.hr/2012/08/citanje-pod-zvijezdama-enesa-kisevica/
Enes Kišević
Gost pjesničke manifestacije “Čitanje pod zvijezdama” ispred Gradske knjižnice i čitaonice u
Virovitici, koja se održala već drugu godinu, sinoć je bio dramski umjetnik i pjesnik Enes
Kišević. Jednako uspješan glumac s nizom zapaženih uloga u kazalištu, na televiziji i filmu i
pjesnik za odrasle i djecu za koju je napisao i nekoliko poetskih igara, za što je dobio i više
nagrada, Kišević se uspješno predstavio i virovitičkoj publici za koju je dio programa održao
ispred knjižnice, ali zbog buke s pozornica, pjesnik i posjetitelji nastavili su druženje u
knjižnici.
Kišević pripada malom broju autora koji nadahnuto govore svoje stihove, a sinoć je govorio
svoju haiku poeziju, pjesme iz svojih zbirki “Buči Bosna”, “101 vino od vina” i drugih, te
najnovije pjesme kao i nekoliko pjesama koje je posvetio svojim prijateljima, poznatim
glazbenicima i pjesnicima.
Čuda i čudesa je zbirka odabranih pjesama za djecu vrhunskog
poljskog pjesnika Juliana Tuwima. Zbirkom Čuda i čudesa ulazimo kroz šest bogato
ilustriranih pjesama, koje je izradila Margareta Peršić, u Tuwimov svijet čuda u kojemu lete
zelene krave i u ljeto pada snijeg. U svijet u kojem je jasno zašto pekar treba zidara i zidar
pekara, što je važno jednoj kozi, i kako se jedan Grga upetljao u laž.
Škola je moj drugi dom
Zimsko, ledeno jutro ponovno je došlo dokazujući svoju prisutnost glasnim vriskom
prestravljene budilice. Eh, da... Svako jutro u sedam sati ista priča: ova vrisne i onda tko ju
drugi, nego ja mora umirivati. I tako se ja, lagano, znajući da moram u školu, krenem spremati
i uređivati sve dok ne pogledamna sat, a ona duga bezobrazna kazaljka, podsmjehujući se,
pokazuje mi sedam minuta do osam.
E, u tom djelu počinje zabava! Tada se moja draga prijateljica kazeljka i ja utrkujemo koja će
biti brža. Ja se svim silama trudim pobijediti ju, a ona me samo onako hladnokrvno gleda
zlobno se smiješeći. Brzo oblačim jaknu, obuvam cipele, stavljam torbu na leđa i trk van iz
stana ponosno plazeći jezik gospodični gubitnici.
Ulazim u školu. Upravo je zvonilo za početak nastave. Počinje prvi sat i baš razmišljam o
onoj poznatoj rečenici „Škola je moj drugi dom.“. Shvatila sam da ustvari i ima nešto istine u
tome: imamo kuhinju i blagovaonicu gdje jedemo, učionice mogu poslužiti za spavanje... Pa
zašto ne! Ali opet, to nije dom, to je više kao ogromna kuća ili stan, dom je nešto drugo. Dom
čine ljudi, u ovom slučaju naši profesori. Osim što nam predaju određene predmete, oni nas
uče životu i životnim vrijednostima. Pokude nas kada napravimo nešto loše, ali nas i pohvale
kada učinimo dobre stvari; ako nešto ne razumijemo rado će nam to objasniti i po nekoliko
puta, bitno je da shvatimo; kada nas nešto muči, njima uvijek možemo reći o čemu se radi te
ćemo zasigurno dobiti par riječi razumijevanja i podrške, baš kao što bi i roditelji učinili!
I zato, koliko god ponekad bilo burno i naporno, ima i puno onih dobrih strana te slobodno
mogu reći da škola zaista jest moj drugi dom.
Dora Hasanec, 7. b
Osim navedenih korišteni su i sljedeći izvori:
https://www. kgz.hr
https://www. nsk.hr
https://www. wikipedia.org
Majer, Vjekoslav.1995. Dnevnik maloga Perice. Divič. Zagreb.
Majetić, Alojz. 2003. Omiški gusari. Školska knjiga. Zagreb.
Hrvatski pravopis. 2013. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
SAŽETAK:
Prigodom obilježavanja 50. obljetnicu OŠ Zapruđe realizirali smo projekt pod nazivom Pisci
iz Zapruđa. U njemu obrađujemo pisce koji su živjeli ili žive u naselju Zapruđe: Vjekoslava
Majera, Alojza Majetića i Enesa Kiševića.
Kako čitaju i doživljavaju navedene pisce i njihova djela današnje generacije učenika vidite u
našem projektu koji su realizirali učenici 7. a, 7. b ( Antoneta Buljan, prof. hrvatskog jezika ),
filmska grupa ( Anabela Crnković, prof. hrvatskog jezika ) i grupa knjižničara ( Dijana Čupić,
dipl. knjižničarka , voditeljica projekta ).
Recommended