View
418
Download
6
Category
Preview:
DESCRIPTION
Porez na dobit u Hrvatskoj
Citation preview
1. UVOD
Kroz ovaj rad koji je podjeljen u po cijelinama, povjesni razoj, porezni obeznici, sustavi
oporezivanja, te razvoj poreza na dobit u Hrvatskoj pokušali smo objasnit svrhu ovog poreza koji
je jedan od mlađih poreza u svijetu.Postojanje poreza na dobit izravana je posljedica pojave
korporativnog organiziranja, tj. organiziranje gospodarskih subjekata radi nastupa na tržištu u
obliku trgovačkih društava.Pojavom trgovačkih društava pojavili su se subjekti s pravnom
osobnošću, koji su svojim poslovanjem, ako je ono bilo uspješno, ostvarivali u novcu a nisu se
po osnovi poring obveznika, uklapali postojeće porezne oblike.Pojavom dobiti tih subjekata
pojavila se nova vrsta dobra, dakle dobra prikladnog za oporezivanje.Također smo obrazložili da
obveznici poreza na dobit nismu samo trgovačka društva pa niti samo pravne osobe.U Republici
Hrvatskoj porezna stopa nije uvijek bila ista te se sa vremenom mjenjala,te smo i to obrazložili.
2. POVJESNI RAZVOJ POREZA NA DOBIT
Porez na dobit porezni je oblik koji je uvršten u porezne sustave većine suvremeni zemalja.
Iako se o potrebi uvođenja poreza na dobit raspravljalo već u 19. stoljeću, za porez na dobit se
moze reći da je »proizvod« 20. stoljeća, te ga danas pravom ocjenjuju kao jedan od
najznaćajnijih poreznih oblika. U SAD-u porez na dobit je uveden 1909. godine, Njemačka ga je
u svoj porezni sustav uvela 1927 godine, Austrija je to učinila 1934., Engleska 1937., Francuska
1948. godine itd.
Pojavom u obliku društva organiziranog gospodarskog sektora, pojavio se problem
društva, koji je bilo moguce rijesiti tek nakon što se definira, čak prepozna karakter,te time
identificira sama priroda financijskog rezultata djelatnosti društva.
1
Prvi je korak učinjen polovicom 19. stoljeća, kad je u financijskoj znanosti prihvačena i podržana
teza prema kojoj je gospodarski rezultat jednog društva zapravo jednak udjelima vlasnika tog
društva. Postavke koje je nudila ova teza bile su prvi korak do stajališta o tome da porezom
zahvati samo onu dobit koja je isplaćena vlasnicima udjela. Međutim, takav pristup je mogao
dovesti do toga da se realizira realna opasnost koja se sastoji izbjegavanju plaćanja poreza:
naime, s nedvosmislenim ciljem da izbjegnu pilaćanje poreza, umjesto da se dobit isplati
vlasnicima udjela, stalno bi se povećavala akumulacija. No, koliko god je nastojanje poreznog
obveznika da izbjegne plačanje poreza jasno i njegov poticaj na to razumljiv, s raznih stajališta -
financijskog, ekonomskog, socijalnog i drugih, takvo ponasanje bilo bi daleko od prihvatljivog.
Stoga je uz financijsku teoriju uveden i u poreznu praksu preuzet porezni oblik kojim se zahvača
dobit društva, koji su dužni placati, u pra vilu, drustva, udruge osoba i imovinske mase, a poznat
je pod nazivom porez na dobit.Iako vec dugo postoji u velikom broju poreznih sustava, porez na
dobit uvijek je porezni oblik pun proturječnosti o kojem se mnogo i često diskutirati; Uglavnom
je prihvačeno stajalište da se porez na dobit može s punim pravom smatrati svojevrsnim poreza
na dohodak fizickih osoba.
U anglosaksonskom pravu u nazivu tog poreza javlja se termin »dohodak« a ne dobit, no sama
konstrukcija naziva »corporation income tax« ili »corporate income tax« ipak ga jasno
razgraničava od poreza na dohodak (»individual income tax«).Mišljenje oslanja na činjenicu da
bi fizičke osobe u odsutnosti poreza na dobit vrlo lako mogle izbjeci plačanje poreza na dohodak
(fizičkih osoba). Ulaganjem dohotka u tzv. drustva kapitala (korporacije) dohodak fizičke osobe
automatski bi ušao u imovinu toga društva, pa kad ne bi postojao porez na dobit ne bi bilo
pravnog naslova za njegovo oporezivanje.
Jedno od neriješenih jest pitanje tko zapravo snosi teret poreza na dobit. Mišljenja se razilaze,
tako da se smatra da:
o porez na dobit nastaje kao posljedica postojanja samog društva kapitala, tj. vlasnika
njegovih udjela, koji istodobno i nose njegov teret;
2
o porez na dobit prevaljuje se unaprijed mehanizmom povecanih cijena na potrošače, koji,
dakle, postaju nositelji poreznog tereta poreza na dobit;
o porez na dobit prevaljuje se unatrag na radnike u obliku smanjenih nadnica;
o postoje misljenja prema kojima teret poreza na dobit nose i vlasnici udjela i potrošači i
radnici, ali pritom udio svakog od njih nije jednak, a procentualni udio ovih triju
segmenata podlozan je promjenama;
o ima, naposljetku, autora koji porez na dobit smatraju »naprosto jos jednim troskom« koji
se prema tome i prevaljuje, pa se stoga i zalazu da se on zamijeni nekim od oblika
potrošnih poreza.1
Jos jedan problem vezan uz porez na dobit ogleda se u nedovoljno definiranom odnosu koji
postoji izmedu ovog poreza i poreza na dohodak (fizickih osoba).Postojanje razlicitih olakšica i
oslobođenja, te nemali broj slučajeva u kojima je krajnje teško potpuno decidirano i sigurno
utvrditi kad i gdje neki dohodak prestaje biti dohotkom fizičke osobe, te prerasta u »dohodak«
pravne osobe i obratno, uzrokuje i niz problema u pravilnoj primjeni upravo ovog od spomenuta
dva porezna oblika, koji se logično nadovezuje na pravni i ekonomski karakter dohotka koji je
objekt oporezivanja.S tim u vezi javlja se i problem tzv. ekonomskog dvostrukog oporezivanja,
tj. oporezivanja rasporedene dobiti, kako primjenom poreza na dobit, tako i primjenom poreza na
dohodak.Znacenje poreza na dobit proizlazi iz socijalnog i ekonomskog znacenja samih poreznih
obveznika. Moć pojedinih multinacionalnih kompanija ponekad moze biti jednaka onoj koju
imaju neke srednje velike države. Iznimno značenje koje sa socijalnog i ekonomskog stajalista
ima inauguriranje korporacije odnosno društva kao oblika poslovanja s pravom se uspoređuje s
pronalaskom pare ili elektrike, te je danas moderni gospodarski razvoj nezamisliv bez poslovanja
organiziranog u društvima, u kojima se rad i kapital udruzuju radi postizanja gospodarskih,
obostrano korisnih ciljeva. Stoga se navodi misljenje, da se »društvo može bez ikakva
pretjerivanja smatrati centralnom ekonomskom institucijom moderne zajednice«.
1 Podrobnije vidjeti u: Ba. Jelčić, Javne financije, Informator, Zagreb, 2001., Bo. Jelčić i drugi, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2008., J. Šimović i drugi, Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2010., (poglavlje koje se odnosi na porez na dobit).
3
Riječ korporacija u svom latinskom izvorniku glasi corpus/corpori, sto znaci tijelo ili društvo, a
upotrebljava(la) se da oznaći neki savez, udrugu ili društvo, posebno ono osnovano na temelju
privatnopravnih cehovskih interesa.
Formulirani su uvjerljivi argumenti za postojanje ovog poreznog oblika:
1. Porez na dobit je instrument koji upotpunjuje djelovanje poreza na dohodak fizičkih
osoba te istovremeno sprječava izbjegavanje porezne obveze.
Naime, oporezivanje raspodijeljene dobiti moglo bi se izbjeći naprosto neraspodjeljivanjem
dobiti koja bi u cijelosti bila zadržana u trgovačkom društvu i, npr., reinvestirana.
Na taj način, vrijednost imovine vlasnika dionica ili udijela bi se povećala, čime bi on ostvario
kapitalne dobitke. Njihovo oporezivanje porezni obveznik bi, kroz odgodu njihove isplate tj.
kroz njihovo zadržavanje u trgovačkom društvu, mogao odgađati do trenutka koji on ocijeni
najpogodnijima. Pri tome još jednom treba skrenuti pažnju na činjenicu da je odgođeni porez
ušteđeni porez.
2. Argument za oporezivanje neraspodjeljene dobiti, kako je izloženo pod 1. jest i potreba
za oporezivanjem čiste dobiti ili ekonomske rente; to je dobit trgovačkog društva definirana kao
prekoračenje iznosa dobiti koji dioničar smatra prihvatljivim kao opravdanje za njegovo
ulaganje. Oporezivanje ovog iznosa u starijoj literaturi je poznat kao extra-profit. Ekonomisti
smatraju potrebnim čak i ako u praksi dolazi do njegovog pretjeranog oporezivanja.
3. Porezom na dobit osigurava se oporezivanje onog dijela neraspodjeljene dobiti koji, po
osnovi njihovog ulaganja pripada dioničarima ili vlasnicima udijela koji su inozemni porezni
obveznici.
4. Porez na dobit može se koristiti kao učinkovito sredstvo državne intervencije, tj. državne
stabilizacijske i strukturalne politike. Naime, ciljane promjene u oporezivanju dobiti trgovačkih
društava mogu utjecati na razinu i vrijeme isplata kamata.
5. Naravno, ovakav oblik državne intervencije putem jednog poreznog oblika nije nesporan.
4
3.RAZVOJ OPOREZIVANJE DOBITI U REPUBLICI HRVATSKOJ
Zakonom o neposrednim porezima iz 1990. godine bila je regulirana i materija oporezivanja
dobiti. Obveznici poreza na dobit bile su domaće i strane prvane i fizičke osobe koje su na
teritoriju Hrvatske obavljale gospodarsku djelatnost ili profesionalnu djelatnost. Osnovica poreza
na dobit bila je razlika između prihoda i rashoda utvrđena u skladu s propisima o računovodstvu i
odredbama Zakona o neposrednim porezima.
Bilo je propisano da obveznik poreza na dobit, koji djelatnost obavlja u manjem obimu,
povremeno ili bez poslovnog prostora, plaća porez u paušalnom godišnjem iznosu ako visina
dobiti ne premašuje dvostruki godišnji iznos prosječnog čistog osobnog dohotka u privredi
Republike u godini koja prethodi razrezu poreza i ako ne zapošljava više od pet radnika. Godišnji
paušalni iznos popreza na dobit i stopu poreza na dobot po odbitku utvrđivale su svojom
odlukom općinske skupštine.
Porez na dobit, fizičke i pravne osobe nisu u pravilu, plaćale kad se radilo o novoosnovanim
poduzećima i radnjama u prvoj godini rada, u drugoj godini plaćale su samo 50 posto od
obračunatog poreza, a u trećoj godini 25 posto od obračunatog poreza. Novoosnovana poduzeća i
radnje na otocima nisu plaćale ovaj porez dvije godine od početka rada. Bilo je propisano, da se
poreznim obveznicima fizičkim i pravnim osobama, koje tijekom poslivne godine ulažu sredstva
u povećanje ili modernizaciju proizvodnih kapaciteta u vlastitom poduzeću ili radnji, umanjuje
osnovica poreza na dobit za iznos ulaganja, a najviše do ostvarene dobiti. Dok je utvrđivanje
osnovice te obračun i plaćanje poreza na dobit za domaće i strane pravne i fizičke osobe bio
jednak, to nije bio slučaj i s visinom poreznog opterećenja. Naime, domaće pravne i fizičke
osobe plaćale su porez na dobit po stopi od 35 posto, a strane pravne i fizičke osobe primjenom
stope od 17,5 posto. Zakono o neposrednim porezima iz 1990. godine može se ocijeniti kao
nenaročito uspiješan pokušaj prilagodbe sustava oporezivanja novonastalim promjenama u
političkoj sferi kao i nastojanje da učini značajan iskorak u pravcu transformacije gospodarskog
5
sustava, tj. napuštanja planskog gospodarstva i prijelaz na tržišni način privređivanja. Prekretnica
u poreznom tretmanu gospodarskih subjekata, u prvom redu pravnih osoba, bila je donošenje
Zakona o porezu na dobit krajem 1993. godine. Danom primjene tog zakona 01.01.1994. prestao
je važiti Zakon o neposrednim porezima iz 1990. godine s brojnim izmjenama i dopunama, kao i
odredbe nekih uredbi koje su se odnosile na oprezivanje dobit. Zakonom o porezu na dobit iz
1993. godine izjednačen je porezni tretman dobiti koji na području Republike Hrvatske ostvaruju
domaće I strane osobe te su ukinuta neka poprezna oslobođenja i olakšice. Stopa poreza na dobit
bila je utvrđena u visini od 25 posto. Obveznici ovog poreza mogle su biti i fizičke osobe.
Naime, neki obveznici porez na dohodak mogle su se opredijeliti da umjesto poreza na dohodak
plaćaju porez ne dobit, dok su neki obveznici-fizičke osobe, koje su samostalno obavljali
gospodarsku aktivnost posili zakona bili obvaznici poreza na dobit. Radi poticanja gospodarske
aktivnosti uveden je institut zaštitnih kamata te je propisano izuzimanje od oporezivanja
dividendi i udijela u dobiti.
Osnovica poreza na dobit umanjivale se za zaštitnu kamatu. Zaštitna kamatna stopa utvrđivala se
tako, da se stopa rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda povećavala za 3 posto. Stopa
rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda mjesečno i godišnje objavljuje Državni zavod
za statistiku.
Stopa poreza na dobit od početka 1997. godine iznosila je 35 posto, a za izračunavanje zaštitne
kamate standardna je kamatna stopa sa 3 posto povećanja na 5 posto realnih godišnjih kamata.
Krajem 2000. godine, Zakon o porezu na dobit iz 1993. godine zamijenjen je novim Zakonom o
porezu na dobit, koji se primjenjuje od početka 2001. godine, od kada je u uporabi stopa poreza
na dobit smanjena sa 35 posto na 20 posto, s tim što se oporezuju dividende i udjeli u trenutku
isplate stopom poreza na dohodak koja se plaća po odbitku, u visini od 15 posto. Od ostalih
novina u novom Zakonu o porezu na dobit treba spomenuti da je izostavljen institut zaštitne
kamate, institut koji nije našao primjenu u poreznim sustavima suvremenih država.
2004. godine Zakon o porezu na dobit iz 2000. godine zamijenjen je novim Zakonom o porezu
na dobit, koji se primjnenjuje od od početka 2005. godine, s tim da se na dividende iz dobiti koja
6
je ostvarena do početka primjene ovog zakona, ne primjenjuju odredbe o plaćanju poreza po
odbitku.2
4. SUSTAVI OPOREZIVANJA DOBITI
U suvremenim poreznim sustavima primjenjuju se različiti oblici poreza nadobit. Razloge toj
raznolikosti treba tražiti u tome da pri oporezivanju dobiti(dakle »dohotka« društva) na razini
društva dolazi do odredene »kolizije« s porezom na dohodak, utoliko što dolazi do interakcije
učinaka koje oba ta poreza imaju na vlasnike udjela.Problemi koji odatle proistječu nasli su
odraz i u financijskoj teoriji i u praksi unutar kojih se pokusava(lo) pronaći optimalan oblik
oporezivanja dobiti u odnosu na njegove učinke koje ono reflektira na vlasnike udjela.Kao
rezultat toga, danas je poznato nekoliko tipova odnosno sustava.Udjeli u dobiti se javljaju u svim
oblicima trgovačkih društava (dioničko društvo, komanditno društvo i dr.), odnosno društvima
kapitala. Zbog toga se ovdje ne spominju posebno dividende, jer su one samo jedan od pojavnih
oblika isplaćene dobiti, a javljaju se samo u dioničkorn društvu.oporezivanja dobiti, koji su se
razvili iz dvaju pristupa problematici oporezivanja dobiti, a to su:
-klasični pristup, na kojem se temelji sustav oporezivanja dobiti koji porez na dobit gradi na
stajalištu da je društvo pravna osoba različita od vlasnika udjela
-transmisijski pristup, koji društvo promatra kao nadogradnju svojih vlasnika
4.1 KLASIČNI SUSTAV OPOREZIVANJA DOBITI
Klasični sustav poreza na dobit polazi od toga da društvo ima posebnu,vlastitu pravnu osobnost
pri izračunavanju oporezive dobiti ne dopuštaju se nikakvi odbitci vezani uz raspoređenu dobit
vlasnika udjela. dapače, rasporedena će dobit biti predmetom oporezivanja još jednom, i to pri
vlasnicima udjela.
Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini
primjenom poreznih stopa koje se od vlasnika udjela do vlasnika udjela razlikuju ovisno o iznosu 2 Ibid.
7
kojeg čine primljeni udjeli zajedno s njihovim ostalim prihodima, tako da raspon varira od
najnižih do najviših stopa progresivne tarife poreza na dohodak.
Premisa o isplati cjelokupne dobiti društva vlasnicima u praksi najčešće nije točna. Međutim, za
potrebe opisivanja učinaka oporezivanja porezom na dobit ta premisa najbolje pokazuje odnose
izmedu različitih sistema oporezivanja dobiti. Prigovor da ostavljanjem dijela dobiti drustvu raste
vrijednost drustva i samim time i vrijednost vlasnickih udjela, čijom prodajom vlasnik može doći
do akumulirane dobiti bez plačanja poreza na dohodak, opravdan je samo pod uvjetom da su
ispunjene dvije pretpostavke, a te su:
1. da se u državi vlasnika udjela koji ih prodaje prihod od porasta vrijednosti udjela ne oporezuje,
2. da kupac udjela može do akumulirane dobiti doći plačanjem manjeg poreza na dohodak od
prodavatelja udjela. Ako ova premisa nije ispunjena, kupac neće biti spreman akumuliranu dobit
društva platih vise nego sto ona vrijedi prodavatelju.
Prema tome, drukčije rečeno, klasični sustav oporezivanja dobiti funkcionira na sljedeći način:
- ukupna (dakle, nerasporedena i rasporedena) dobit društva iznosi 1.000 n. j.(novcanih jedinica),
- stopa poreza na dobit iznosi 20%,
1. dobit od 800 n. j. (preostala nakon oporezivanja) u potpunosti se raspo-reauje, i kod
vlasnika udjela se oporezuje primjenom individualnih stopa poreza na dohodak od
15%, 25% i 35%,
2. rezultat je porezni dug koji u prvom slučaju iznosi 120 n. j., u drugom slučaju200 n.
j., a u trećem 280 n. j., ukupno porezno opterećenje porezom na dobit zajedno s
porezom na dohodak iznosi 320 n. j., 400 n. j. odnosno 480 n. j.,
3. izraze li se ti iznosi kao postotak od ukupne dobiti (prije njezine raspodjele),oni daju
porezno opterećenje od 32%, 40% odnosno 48%, a
4. usporede li se te efektivne porezne stope s marginalnim poreznim stopama ovih triju
usporedivanih poreznih obveznika, dio dohotka koji se odnosi na udjele u dobiti kod
8
vlasnika udjela na kojeg se primjenjuje pri oporezivanju dohotka stopa od 15% bit će
porezom više opterećen (»preopterećen«) za 113%, to ce »preopterećenje« poreznog
obveznika cija je individualna stopa poreza na dohodak iznosila 25%, na dio dohotka
koji se odnosi na udjele u dobiti iznositi 60%, dok je to kod trećega, za kojeg vrijedi
individualna stopa poreza na dohodak u visini od 35%, biti 37%. Naravno, iznos
»preopterećenja« ovisi o konkretnim stopama, ali bitno je uočiti da će do
»preopterećenja« u klasičnom sustavuoporezivanja dobiti doći sigurno.3
Osim toga, pri klasičnom sistemu oporezivanja dobiti dolazi do svojevrsne »deformacije« načela
plačanja poreza prema ekonomskoj snazi.Naime, dohodak se oporezuje primjenom progresivne
tarife, na čijem je vrhu tzv. maksimalna (najviša) porezna stopa. Ako društvo kapitala kojemu je
vlasnik fizička osoba ostvari dobit, ta će dobit biti opterećena ukupnim iznosom poreza (porez na
dohodak + porez na dobit) višim nego sto bi iznosio porezni dug te osobe da je pnmijenjena
stopa poreza na dohodak koja je u tarifi poreza na dohodak valja razlikovati maksimalnu i
marginalnu poreznu stopu u poreznoj tarifi.
Maksimalna je ona koja je u njoj najviša, a marginalna je ona koja je najviša za pojedinog
poreznog obveznika s obzirorn na velićinu oporezivog dohotka.Stoga se ne mora na sve
obveznike poreza na dohodak primijeniti i maksimalna stopa predviđena u tarifi.
4.2 TRANSMISIJSKI SUSTAV OPOREZIVANJA DOBITI
Mogu se podijeliti prema stupnju integracije društva i njegovih vlasnika, tako da se razlikuju:
a) sustav pune integracije poreza na dobit s porezom na dohodak, te
b) sustav djelomicne integracije poreza na dobit s porezom na dohodak.
3 Klasičnom je sustavu oporezivanja dobiti imanentno ekonomsko dvostruko oporezivanje, koje favorizira jedan pravni oblik gospodarske aktivnosti. Naime, ako se neka gospodarska aktivnost obavlja kao obrt (npr., pekar), obrtnik će iz nje ostvarivati dohodak i tako biti obveznik poreza na dohodak. Organizira li se pekarska djelatnost kao drustvo s ogranicenom odgovornoscu, radi se o trgovačkom drustvu koje ostvaruje dobit na koju se plača porez na dobit. Budući da će ovo društvo plačati porez na dobit, a pekar na raspoređenu dobit još i porez na dohodak, očigledno je da je ukupno porezno opterećenje (porezom na dobit i porezom na dohodak) kod pekara-obrtnika manje. Teško bi se moglo pretpostaviti da su ovakvi učinci oporezivanja dobiti željeni.
9
4.2.1 SUSTAV PUNE INTEGRACIJE POREZA NA DOBIT SA POREZOM
NA DOGODAK
Ako bi se porez na dobit u cijelosti, u punom iznosu, integrirao s porezom na dohodak koji
plačaju vlasnici udjela, nestalo bi uzroka za ekonomske učinke koji se u konkurentnom tržisnom
gospodarstvu ne bi smjeli događati. Društvo bi tada bilo samo transmisija, »nužni prolaz« kojim
bi dobit ostvarena u društvu dospjela do vlasnika udjela, gdje bi bila oporezivana primjenom
marginalne porezne stope poreza na dohodak vlasnika udjela. Pritom je svejedno jeli dobit uopće
raspoređena, a ako jest, koliki je njezin dio raspoređen. Kako neraspoređena, tako i raspoređena
dobit u potpunosti se oporezuju kao da se umjesto o društvu kapitala radi o društvu građana, iz
čega proizlaze efektivne stope (tj. porezno opterećenje) jednake stopama predviđenima za
odgovarajuće porezne razrede poreza na dohodak — i ne dolazi do »preopterećenja« u
oporezivanju, što se može vidjeti iz primjera za djelomićnu integraciju s punim uračunavanjem.
Naime, kada društvo ne zadržava dobit, sustav djelomićne integracije, s punim uračunavanjem
poprima osobine sustava pune integracije. U tom je slučaju jasno vidljivo da porez na dobit
poprima karakter »pretporeza«, koji se onda u potpunosti uračunava u porez na dohodak . Ako je
porez na dohodak na isplačene udjele obveznika-vlasnika udjela veća od iznosa plačenog
»pretporeza«, taj će porezni obveznik nadoplatiti razliku, a ako je porez na dohodak na isplačene
udjele manji — ostvaruje pravo na povrat preplačenog iznosa poreza.
Osnovni nedostatak sustava pune integracije je u tome da vlasnici udjela porez plačaju bez obzira
na to je li dobit raspoređena ili ne, što može dovesti do nelikvidnosti vlasnika u slučaju kad se
udjeli u dobiti ne isplačuju (rasporeduju), nego zadržavaju u društvu. U torn slučaju vlasnik
udjela ima poreznu obvezu, ali nema - prihoda. Ovaj se sustav u praksi ne primjenjuje.
4.2.2 SUSTAV DJELOMIČNE INTEGRACIJE POREZA NA DOBIT SA
POREZOM NA DOHODAK
10
Sustav djelomične integracije poreza na dobit s porezom na dohodak sastoji se u tome da se
porez na dohodak integrira samo s porezom na dobit na raspoređenu dobit. Efekti tog sustava su
u eliminiranju i/ili smanjivanju »preopterećenja« samo onog dijela dobiti koji je raspoređen.
Djelomična integracija poreza na dobit s porezom na dohodak moze se tehnički izvesti:
o na razini društva
o na razini vlasnika udjela
Integracijom na razini društva »preopterećenje« poreza nastoji se smanjiti već na razini društva,
što znaći da se na različite načine smanjuju stope poreza na dobit. Glavne prednosti tog postupka
su očekivana veća točnost poreznih prijava (izrađuju ih, naime, kvalificirane osobe u
računovodstvima društava) i relativno mali broj obveznika koje treba kontrolirati (u pravilu je
broj društava puno manji od broja vlasnika).Osnovna slabost integracije na nivou društva izvire
iz globalizacije financijskih odnosa, tj. iz mogučnosti da vlasnici drustva budu obveznici poreza
na dohodak neke druge države. Ako su vlasnici društva iz druge države, onda se fiskus države u
kojoj je sjedište društva »odriče« dijela prihoda, i to u onoj mjeri u kojoj je ta država smanjila
stopu poreza na dobit. Ovaj se slučaj može objasniti tako da usporedimo primjere za integraciju
na razini društva.Pretpostavimo i da društvo ima samo tri vlasnika, i to jednog koji porez na
dohodak plača primjenom stope od 15%, drugog za kojeg je marginalna stopa pri plačanju
poreza na dohodak 25%, i trećega na kojeg se primjenjuje marginalna stopa poreza na dohodak u
visini od 35%. Kad bi vlasnici udjela bili obveznici poreza na dohodak u državi u kojoj se nalazi
sjedište društva, država u kojoj je sjedište društva bi u slučaju kad bi se primjenjivao sustav
integracije s dvojnim stopama na razini društva, ubrala ukupno 235 + 325 + 412 = 975 poreza
(porez na dobit + porez nadohodak), a kad bi se primjenjivao sustav integracije na razini vlasnika
udjela s djelomičnim uračunavanjem, ubrala bi ukupno 220 + 300 + 380 = 900 poreza.
Dakle, razlika u poreznim prihodima države u kojoj je sjedište društva iznosi samo 75 n. j., pa je
s fiskalnog stajališta gotovo svejedno za primjenu kojeg će se sustava odlučiti.Ako bi vlasnici
udjela bili obveznici poreza na dohodak neke druge države, u slučaju integracije na razini
društva država u kojoj se nalazi sjedište društva ubrala bi samo 3x100 = 300 n. j. poreza, dok bi u
slučaju da primjenjuje sustav integracije na razini vlasnika udjela ubrala 3x200 = 600 n. j.
11
poreza. Usporedba iznosa ubranog poreza u slučaju kad su vlasnici udjela oporezovani u državi u
kojoj je sjedište društva, odnosno u slučaju kad su obveznici poreza na dohodak u nekoj drugoj
zemlji, pokazuje nedostatke primjene sustava integracije na razini društva promatrane sa
stajališta fiskusa drzave u kojoj je sjediste drustva.To je razlog zbog kojeg se smanjuje broj
zemalja koje primjenjuju sustav integracije na razini društva.
Postoje i mišljenja da su transmisijski samo oni sustavi u kojima se prilikom integracije uzima u
obzir tarifa poreza na dohodak fizičke osobe koja konačno plaća porez. Kako se prilikom
integracije na razini društva to ne uzima u obzir, u skladu s tim mišljenjima te sustave ne bi
trebalo ubrojiti medu transmisijske, već bi ih trebalo promatrati kao klasični sustav kod kojeg se
primjenjuje smanjena stopa poreza na dobit.
Primjenjuje li se integracija na razini vlasnika udjela, efekti ekonomskog dvostrukog
oporezivanja dobiti društva smanjuju se nakon sto je porez na dobitu potpunosti plaćen, što znaći
da se na određeni naćin smanjuje porezno opterećenje onog dijela dohotka koji predstavljaju
isplaćeni udjeli u dobiti. To se u praksi provodi bilo direktnom primjenom neke niže stope
poreza na dohodak na isplaćene udjele (što će npr. biti slučaj, kad se neovisno o primijenjenoj
progresivnoj tarifi poreza na dohodak u kojoj maksimalna stopa može iznositi npr. 50%, na
isplaćene udjele primjenjuje stopa od npr. 25%), bilo indirektno, umanjenjem definitivnog
iznosa poreza na dohodak kod sustava djelomićnog uračunavanja, gdje se ukupni porezni dug
poreza na dohodak smanjuje tako što će se od njega odbiti iznos dijela plaćenog poreza na dobit,
tj., taj se dio poreza na dobit »uračunava« u porez na dohodak, odnosno kod sustava punog
uračunavanja od poreza na dohodak odbit će se cijeli iznos poreza na dobit.U oba je slučaja
postignuta svrha primjene sustava integracije, a ta jest —ukupno porezno opterećenje (porezom
na dobit i porezom na dohodak) uvijek je niže negoli bi ono bilo da je primijenjen klasični sustav
oporezivanja dobiti.U praksi se susreću i mješoviti sustavi oporezivanja dobiti i dohotka, kao
npr. u Austriji. Tu se ukupna dobit oporezuje porezom na dobit, a udjeli koji se isplaćuju
vlasnicima udjela se na razini društva najprije oporezuju fiksnom stopom (u ovom slučaju u
visini od 25% — treba znati da je maksimalna stopa poreza na dohodak u Austriji 50%) i tek
tako umanjeni isplaćuju vlasnicima udjela. To je zapravo klasični sustav s primjenom snižene
stope poreza na dobit na isplaćene udjele. Medutim, ako je visina dohotka poreznog obveznika
takva da bi se na nju trebala primijeniti stopa niža od 25%, »preplaćeni« mu se dio poreza nakon
12
podnošenja porezne prijave vraća. U torn je slučaju rijeć o transmisijskom sustavu s punim
uračunavanjem.
5. POREZNI OBVEZNIK
Gledano sa stanovišta provedbe oporezivanja u cilju prikupljanja sredstava potrebnih za
financiranje djelatnosti države, pojavom trgovačkih društava kao društava kapitala pojavili su se
subjekti koji su ostvarivali u novcu izražene pozitivne rezultate poslovanja. Time se privuklo
novo porezno dobro, koje je svojim postojanjem nužno privuklo pažnju, pa zatim i iniciralo
određene mjere poreznih administracija različitih država, tj. stvaranje novog poreznog oblika.
Prihvati li se teza da su konačni platci poreza na dobit uvijek raličite kategorije fizičkih osoba na
koje se porezni teret u konačnici prevaljuje, tada su porezni obveznici ovog poreza, kao i kod
poreza na promet, samo neophodno tehničko sredstvo koje omogućuje razmjerno jeftinu i
učinkovitu poreznu eksploataciju određenog poreznog dobra, tj. dobiti koju ostvare porezni
obveznici. Ono što se nastoji postići porezom na dobit sa stanovišta obuhvata porezne obveze u
hrvatskom poreznom sustavu jest oporezivanje onog što je kao neto vrijednost ostvareno
obavljanjem poduzetničkih djelatnosti kako pravnih tako i fizičkih osoba, jer i fizičke osobe koje
obavljaju razne oblike poduzetničkih djelatnosti mogu fakultativno postati obveznici poreza na
dobit. Naglasak je, međutim, kod tog poreza na oporezivanju pravnih osoba privatnog prava, što
slijedi upravo iz fakultativnosti temeljem koje fizičke osobe postaju obveznicima poreza na
dobit, i obveznosti temeljem koje pravne osobe privatnog prava stječu to svojstvo. Te su pravne
osobe izričito navedene kao obveznici poreza na dobit, dok zakonom definirane kategorije
fizičkih osoba mogu svojevoljno izabrati ulazak u krug obveznika poreza na dobit, ili ostati
obveznici poreza na dohodak.
Određenje trgovačkog društva kao obveznika poreza na dobit standardno je rješenje u poreznim
sustavima koji poznaju ovaj porezni oblik. Time je ostvareno oporezivanje najvažnijih
predstavnika ciljane grupe pravnih osoba privatnog prava. Međutim, u pravnom prometu javljaju
se i subjekti privatnog prava koji nisu trgovačka društva. Stoga je u porezno-pravne sustave u
13
pravilu ugrađena odredba koja u krug obveznika poreza na dobit, uz trgovačka društva, svrstava i
druge pravne osobe.
6. POREZNE STOPE I POREZNO OPTEREĆENJE
Kao što bi bilo pogrešno o visini poreznog opterećenja nekim drugim porezima zaključivati
samo na osnovi usporedbe podataka o visini poreznih stopa, ni kod poreza na dobit se samo na
osnovi visine stopa koje se primjenjuju pri oporezivanju dobiti ne može zaključivati o stvarnom
opterećenju dobiti u pojedinim državama. Visina primijenjene stope kod oporezivanja dobiti
ovisi prije svega o odabranom modalitetu oporezivanja dobiti, ali na ukupno opterećenje utjecaja
imaju i drugi elementi, kao sto su to npr. porezni tretman rasporedene dobiti (ovisno o
primijenjenom sustavu oporezivanja dobiti), porezni tretman amortizacije, različita porezna
oslobođenja i olakšice (posebni porezni tretman reinvestirane dobiti) i dr. Zato pri uspoređivanju
poreznih stopa u pojedinim državama - kao pokazatelju poreznog opterećenja porezom na dobit,
treba voditi računa i o tome, kao i o činjenici financiraju li se lokalne jedinice samouprave
prihodima prikupljenima porezom na dobit.Potkraj sedamdesetih godina 20. stoljeca u mnogim
je državama stopa poreza na dobit snižena. To je sniženje u nekima od njih bilo posebno osjetno.
Porezne reforme provedene u mnogim državama potkraj osamdesetih i na početku devedesetih
godina protekloga stoljeća bile su usmjerene, uz ostalo, i na pojednostavnjenje u oporezivanju
dobiti te približavanje visine stopa tog poreza maksimalnoj stopi poreza na dohodak.
7. HARMONIZACIJA POREZA NA DOBIT
U uvjetima sve veće liberalizacije vanjsko trgovačke razmjene i tržista kapitala, u uvjetima rasta
internacionalizacije proizvodnje i povečanja mobilnosti kapitala, u uvjetima smanjenja (ponegdje
gotovo i brisanja) razlika između domaćeg i stranog tržišta, u uvjetima sve veće
internacionalizacije nacionalnih tržista (globalizacija, integracija) sve se više aktualizira problem
harmonizacije poreza na dobit općenito, a posebice unutar zemalja članica pojedinih regionalnih
ekonomskih integracija. Medutim, i uz evidentne potrebe da se i poreznim mjerama potaknu i
14
osnaže integracijski procesi, jedva se može govoriti o tome da je na planu uskladivanja
oporezivanja dobiti nešto učinjeno pa čak i tamo gdje se u pravcu ekonomske integracije otišlo
najdalje, tj. U Europskoj uniji. U praksi se pokazalo da je bilo jednostavnije i lakše složiti se oko
kriterija za formiranje monetarne unije utvrdene ugovorom u Maastrichtu, te da će članice
Europske unije prije dobiti zajedničku valutu, negoli usvojiti (barem) jedinstveni oblik poreza na
dobit.O potrebi harmoniziranja poreza na dobit u sklopu Europske ekonomske zajednice
(Europske unije) počelo se govoriti jos početkom šezdesetih godina proteklog stoljeća. Medutim,
može se reći da do 1990. godine ništa, ili gotovo ništa, konkretnog nije učinjeno, a ni nakon toga
nije bilo značajnijih rezultata. Premda je bilo »službenih« prijedloga da članice Zajednice
usklade svoj pristup oporezivanju dobiti, tako da se usvoji oblik poreza na dobit kojim bi se
rasporedena dobit oporezivala primjenom nize porezne stope (prijedlog Neumarkovog komiteta
iz 1963. godine), pa da se prirnijeni klasični oblik oporezivanja dobiti (prijedlog iz 1970. godine
sadržan u tzv. Van den Tempel Reportu), kao i da se usvoji oporezivanje dobiti primjenom
sustava djelomične integracije, kako je bilo predviđeno nacrtom direktive (smjernice) Europske
komisije iz 1975. godine, zernlje članice Europske ekonomske zajednice nisu mogle naći
»zajednički jezik«. Čini se kako nije realno očekivati da će članice ove Zajednice (sada Unije) u
dogledno vrijeme i pri usuglašavanju odredaba propisa kojima je regulirana materija
oporezivanja dobiti ostvariti (barem takav) rezultat kakav su postigle prije četrdesetak godina,
opredijelivši se za zamjenu svojih ranijih oblika općeg poreza na promet, porezom na dodanu
vrijednost.Razlozi koji otežavaju postizanje većih rezultata u uskladivanju oporezivanja dobiti u
postojećim uvjetima, brojni su. Možemo ih svrstati kao razloge ekonomske, financijske i
socijalne prirode, te one koji se uvjetno mogu uvrstiti među razloge poreznotehničke i povijesne
prirode. Naime, na izbor oblika poreza na dobit utjeću razlike u poimanju uloge poreza i njegova
mjesta u socio-ekonomskom i političkom sustavu, odnosno korištenju poreza i za ostvarenje
raznovrsnih nefiskalnih ciljeva, u primijenjenim pravnim oblicima organiziranja obavljanja
gospodarske djelatnosti, u veličini trgovačkih društava, u razvijenosti novčanog tržišta, u odnosu
privatnog i javnog sektora, u poreznom tretmanu investicija, u poreznom tretmanu kamata na
dobivene zajmove, u sudjelovanju stranog kapitala u domaćem gospodarstvu, u primijenjenoj
metodi amortizacije i dr.
15
Sigurno da na odluku o obliku poreza na dobit utječe i mjesto koje ovaj porez ima u poreznom
sustavu neke zemlje. Tako će prijedlog o zamjeni jednog oblika poreza na dobit drugim, biti
(vjerojatno) predmetom veće pozornosti, biti primljen s većom suzdrzanosću u državama u
kojima prihodi od ovog poreza u ukupnim poreznim prihodima sudjeluju s oko 10% (npr.,
Italija), negoli u onima u kojima uloga ovog poreza nije posebno značajna (npr., Austrija,
Švedska).Može se pretpostaviti da je, s financijskog stajališta, interes za jedan porez to veći, što
su ubrani iznosi od tog poreza kao i njegov udio u ukupnim poreznim prihodima veći, pa će i
interes za promjene u oporezivanju dobiti, ali i otpor tim promjenama, biti veći.Broj dioničara i
njihova struktura imaju, odnosno mogu imati, utjecaja i na izbor oblika poreza na dobit, i na
postizanje konsenzusa članica neke regionalne ekonomske asocijacije u obliku poreza na dobit.
Naime, problem raspodjele dobiti i poreznog tretmana dividendi različito se javlja (i rješava)
tamo gdje postoji relativno velik broj domaćih malih dioničara, negoli tamo gdje je najveći dio
nacionalnog bogatstva koncentriran u rukama malog broja osoba ili pak stranaca.
Na teškoće u pravcu harmoniziranja oporezivanja dobiti (i ne samo ovog poreza) ima utjecaja i
suzdržanost izvrsne vlasti da predlozi promjene u sustavu oporezivanja primjenom poreza na
dobit. Inicijativa za zamjenu postojećeg oblika poreza na dobit novim od. strane odgovornog
ministra ili vlade mogla bi izazvati reakcije određenih asocijacija gospodarstvenika
(gospodarskih komora, raznih udruga i si.), odnosno dovesti do protuprijedloga interesnih
skupina, političkih struktura i dr. koji mogu biti neugodni ili pak neprihvatljivi za izvrsnu vlast
odnosno za vladajuću političku stranku.
8. POREZ NA DOBIT PREMA ZAKONU O POREZU NA DOBIT
8.1 POREZNI OBVEZNIK
Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike
Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti,
dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
16
Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident). Porezni
obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka,
ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
Porezni obveznik je i poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom
zajedničkih djelatnosti:
o ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupniprimitak veći od 2.000.000,00
kuna,
o ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodakveći od 400.000,00 kuna, ili
o ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti veću od 2.000.000,00 kuna, ili
o ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika
.Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i
Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije
određeno.
Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica
lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore,
udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture,
turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu
obveznici poreza na dobit.Iznimno ako te osobe obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a
neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna
uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge
zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu
djelatnost.
REZIDENT su pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili
upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u
17
Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim
boravištem u Republici Hrvatskoj čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik
NERETIDENT je osoba koja ne ispunjava jedan od uvjeta kao resident.
8.2 POREZNA OSNOVICA
Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika
prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama
Zakona.Rashodima se smatra uplaćene premije po osnovi dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja
koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom
mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko
osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak.
Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti
poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.Poreznu osnovicu poreznog
obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu. Poreznu osnovicu
nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama Zakona. U
poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele
poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, osim
ako Zakonom nije drukčije određeno.
8.2.1 SMANJENJE POREZNE OSNOVICE
Porezna osnovica se smanjuje za navedene stavke:
o Prihode od dividendi i udjela u dobiti;
o Prihode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili
uključeni u poreznu osnovicu;
o Prihode od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima
bila uključena u poreznu osnovicu;
18
o Svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u prethodnim poreznim razdobljima;
o Svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima.
Poticaji koji sadrţe drţavnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o
drţavnim potporama
8.2.2 POVEĆANJE POREZNE OSNOVICE
o troškove amortizacije iznad najviše porezno dopustivog iznosa,
o 70% troškova reprezentacije (ugošćenja, darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili
proizvoda, troškovi odmora, športa, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila,
zrakoplova, kuća za odmor i drugi slični izdaci),
o troškove novčanih kazni za prekršaje i prijestupe,
o 30% troškova nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim
sredstvima za osobni prijevoz poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se
po osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća, osim troškova
osiguranja,
o rashode darovanja u visini većoj od 2% ostvarenih prihoda u prethodnoj godini, osim ako
su ti rashodi nastali prema posebnim programima i rješenju nadležnog ministarstva,
o rashode po osnovi manjkova na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske
gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore u smislu propisa o porezu na
dodanu vrijednost, te pripadajući porez obračunat na te manjkove
o za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja za rashode utvrđene u postuoku
nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost,porezom na dohodak,prirezom
porezu na dohodak,te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata
dobiti,te izuzimanja dioničara,članova društva ni fizičkih osoba koje obavljaju
samostalnu djelatnost od koje s plaća porez na dobit, te s njim povezanim osobama.
o za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela, ako su bili iskazani u rashodima
19
o za zatezne kamate između povezanih osoba
o skrivene isplate dobiti.
Pod skrivenim isplatama dobiti razumijevaju se povećanja rashoda ili smanjenja prihoda
poreznog razdoblja po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga od strane vlasnika i
suvlasnika trgovačkih društava za privatne potrebe.
o za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja
8.3 POREZNA STOPA
Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu.
8.4 RAZDOBLJE UTVRĐIVANJA POREZNE OSNOVICE
Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje koje je u pravilu kalendarska godina.Iznimno,
Porezna uprava može na zahtjev poreznog obveznika odobriti da se porezno razdoblje i
kalendarska godina razlikuju, pri čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12
mjeseci. Izabrano porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati pet godina
Porezno razdoblje čini dio poslovne godine ako je:
o razdoblje od početka poslovanja poreznog obveznika do kraja te poslovne godine,
o razdoblje od premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz inozemstva u tuzemstvo do
kraja teposlovne godine,
o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do premještaja sjedišta ili
upravljanja poslovima iz tuzemstva u inozemstvo,
o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja ili podjele,
o razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili
stečaja
o razdoblje koje se nastavlja od otvaranja stečaja do kraja poslovne godine,
20
o razdoblje koje se nastavlja od otvaranja do okončanja postupka likvidacije
Porezno razdoblje i obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga, prema propisima
o računovodstvu za poduzetnike fizičke osobe, počinje od početka poreznog razdoblja koje
slijedi nakon poreznog razdoblja u kojemu su ispunjeni propisani uvjeti.
Obveze prestaju završetkom poslovne godine za koju Porezna uprava donese rješenje o
prestanku obveza plaćanja poreza na dobit i vođenja poslovnih knjiga po propisima o
računovodstvu, ali ne prije isteka roka od 5 godina.U opravdanim slučajevima taj rok može biti i
kraći.
8.5 URAČUNAVANJE POREZA PLAĆENOG U INOZEMSTVU
Ako je porezni obveznik ostvario prihode ili dobit u inozemstvu (izravno ili putem poslovne
jedinice) na koju je platio porez na dobit ili njemu istovrsni porez, plaćeni porez u inozemstvu
može uračunati u tuzemni porez najviše do iznosa poreza na dobit koji bi za tako ostvarenu dobit
ili prihode platio u tuzemstvu.Iznos poreza na dobit utvrđuje se tako da se na dobit ili prihode
ostvarene u inozemstvu primijeni stopa za uračunavanje. Stopa za uračunavanje izračunava se
tako da se stavi u odnos ukupna porezna obveza utvrđena prije dodatnih umanjenja porezne
osnovice i ukupno ostvarena dobit samo iz tuzemnog poslovanja.
U svrhu uračunavanja plaćenog poreza u inozemstvu porezni obveznik je dužan Poreznoj upravi
predočiti dokaz o plaćenom porezu u inozemstvu.
8.6 POREZ PO ODBITKU
Porez po odbitku jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici
Hrvatskoj.Porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj.Porezna osnovica poreza po odbitku
je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu – inozemnom primatelju.
Porez po odbitku plaća se:
21
na kamate te na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva (prava na
reprodukciju, patente, licencije, zaštitni znak, dizajn ili model, proizvodni postupak, proizvodne
formule, nacrt, plan, industrijsko ili znanstveno iskustvo i druga slična prava) koje se plaćaju
inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe.
na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja i revizorske usluge, plaćene
inozemnim osobama Iznimno, porez po odbitku ne plaća se na kamate isplaćene:
Iznimno, porez po odbitku ne plaća se na kamate isplaćene:
o na robne kredite za kupnju dobara koja obvezniku služe za obavljanje djelatnosti,
o na kredite koje daje inozemna banka ili drugafinancijska institucija, imateljima
obveznica, državnih i korporativnih,inozemnim pravnim osobama
Porez po odbitku plaća se po stopi od 15%.
8.7 OBVEZA I OBRAČUNAVANJA I PLAČANJA POREZA
Porez na dobit utvrđuje se za porezno razdoblje, prema poreznoj osnovici utvrđenoj za porezno
razdoblje i propisanoj stopi u skladu s odredbama Zakona.Porezni obveznik dužan je utvrditi
poreznu obvezu i platiti porez s danom podnošenja porezne prijave
8.8 POSLOVNE KNJIGE I FINANCIJSKA IZVJEŠĆA
22
Porezna osnovica utvrđuje se na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se
vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na
temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ovaj Zakon ne određuje drukčije.
Porezni obveznici koji koriste porezna oslobođenja ili olakšice . ovoga Zakona obvezni su
osigurati posebno knjigovodstveno praćenje poslovnih događaja i obračun dobiti za djelatnost za
koju koriste ova porezna oslobođenja ili olakšice
8.9 OBVEZA PLAĆANJA PREDUJMA POREZA NA DOBIT
Porezni obveznik plaća predujam poreza na osnovi porezne prijave za prethodno porezno
razdoblje. Predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za protekli mjesec, u svoti koja se
dobije kada se porezna obveza za prethodno porezno razdoblje podijeli s brojem mjeseci istoga
razdoblja.Porezna uprava može, na temelju obavljenog nadzora ili na temelju drugih raspoloživih
podataka o poslovanju poreznog obveznika, te na zahtjev poreznog obveznika, rješenjem
izmijeniti visinu mjesečnih predujmova poreza na dobit.
Porezni obveznik koji počinje obavljati djelatnost ne plaća predujmove do prve porezne prijave.
Poreznom obvezniku kojemu je prestala mogućnost prenošenja gubitka, visinu predujma do
prvog podnošenja porezne prijave određuje Porezna uprava na temelju procijenjene mogućnosti
ostvarenja dobiti. Procjena predujma utvrđuje se prema postignutom rezultatu poslovanja po
isteku tri mjeseca
8.10 POREZNA PRIJAVA
23
Porezni obveznik podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje i plaća porez na dobit u
roku u kojemu podnosi poreznu prijavu.Prijava poreza na dobit podnosi se Poreznoj upravi
najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.
Porezni obveznik koji je prema računovodstvenim propisima razvrstan u velike i srednje
poduzetnike obvezno podnosi prijavu poreza na dobit elektroničkim putem.
Obveza za plaćanje poreza utvrđenog u poreznoj prijavi za pojedino porezno razdoblje smanjuje
se za plaćeni predujam poreza na dobit.Više plaćeni predujam poreza od obveze na osnovi
porezne prijave vraća se poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se uračunava u sljedeće
razdoblje.Uz prijavu poreza na dobit podnosi se i bilanca te račun dobiti i gubitka.Obrazac
prijave poreza na dobit propisuje ministar finanancija.
8.11 KAZNENE ODREDBE
Novčanom kaznom od 2.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se porezni obveznik za prekršaj:
o koji nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s
odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez po utvrđenoj svoti i upropisanom roku
(članak 5. i 32.),
o koji ne izvijesti Poreznu upravu o promjenama u statusu (članak 18. i 19.),
o koji u propisanom roku ne utvrdi poreznu obvezu poreza po odbitku u skladu s
odredbama Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31.),
o porezni obveznik koji ne uplati u propisanom rokupredujam poreza (članak 34.).
Za prekršaj (prva točka) kaznit će se i odgovorna osoba kod poreznog obveznika novčanom
kaznom od 500,00 do 20.000,00 kuna.
8.12 PRIMJER PREGLEDA MIŠLJENA SREDIŠNJEG UREDA
Naslov: Priznavanje troška amortizacije
24
Obratio nam se "A" d.o.o. iz Zagreba, s pitanjem u svezi priznavanja obračuna troška
amortizacije.
Prema navodima u pitanju, radi se o velikom poslovnom objektu koji je jedna cjelina,
namijenjenom iznajmljivanju. Kao cjelina štavljenje u upotrebu, međutim, iznajmljen je manji
dio prostora, dok će se preostali dio iznajmljivati po pronalasku zajmoprimatelja. Postavljeno je
pitanje je li nakon stavljanja objekta u upotrebu porezno priznata ukupna amortizacija objekta
neovisno o tome što je iznajmljen tek manji dio, na koje nastavno odgovaramo.
U članku 12. stavak 8. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br. 177/04, 90/05 i
57/06), propisano je da se trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje kao porezni
rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina
stavljena u upotrebu. U članku 22. stavak 5. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br.
90/05), propisano je da se ne priznaju se troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja
djelatnost.
Mišljenja smo da, kada se radi o poslovnoj imovini koja je stavljena u upotrebu sa
svrhom obavljanja djelatnosti, priznaje obračun amortizacije na ukupni trošak nabave, po
linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. članka 12. Zakona. U
takovom slučaju ne radi se o imovini kojom se ne obavlja djelatnost, nego o smanjenom obujmu
korištenja kao trenutnom, prolaznom stanju u obavljanju djelatnosti.
Naslov: Porez po odbitku na usluge poslovnog i poreznog savjetovanja
Obratio nam se porezni obveznik "A" iz Zagreba, s pitanjem u svezi oporezivanja
porezom po odbitku usluga poslovnog i poreznog savjetovanja. Postavljeno je pitanje plaća li se
porez po odbitku na takove usluge u slučajevima u kojima je u primjeni ugovor o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja.
Nastavno dajemo mišljenje.
25
Prema odredbi članka 31. stavak 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine br.
177/04, 90/05 i 57/06), porez po odbitku jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari
nerezident u Republici Hrvatskoj. U stavku 6. istoga članka propisano je da se porez po odbitku
plaća i na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja i revizorske usluge,
plaćene inozemnim osobama.
U članku 51. stavak 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine br. 95/05.), propisno je da
tuzemni isplatitelj naknada, od kojih se utvrđuje porez po odbitku prema članku 31. Zakona
nerezidentima koji su rezidenti država s kojima Republika Hrvatska primjenjuje ugovore o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, obvezan je prilikom isplate obračunati, obustaviti i
uplatiti porez po odbitku na način određen ugovorom i Zakonom. U stavku 4. istoga članka
propisano je da ako se pri isplati naknada izčlanka 31. Zakona ne plaća porez po odbitku, na
temelju primjene ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, primatelj naknade može
umjesto obrasca Zahtjeva dostaviti samo potvrdu o rezidentnosti od nadležnog inozemnog
poreznog tijela.
Budući da Republika Hrvatska pri zaključivanju ugovora o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja primjenjuje Model OECD, u pravilu, prema ugovorima se dobit od poslovanja
društva jedne države ugovornice oporezuje samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj
državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Uz navedeno, ugovori o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja spadaju u međunarodne ugovore koji su po svojoj snazi
iznad tuzemnog zakonodavstva.
U skladu s navedenim, u slučajevima plaćanja naknade za usluge istraživanja tržišta, poreznog i
poslovnog savjetovanja i revizorske usluge, ne plaća se porez po odbitku kada je primatelj
naknade rezident države ugovornice s kojom je u primjeni ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja (osim ako samim ugovorom nije drukčije uređeno). Primatelj naknade dokazuje da
je rezident države ugovornice na temelju ovjerenog obrasca Zahtjeva iz članka 51. stavak 3.
Pravilnika o porezu na dobit, a umjesto obrasca Zahtjeva može dostaviti samo potvrdu o
rezidentnosti od nadležnog inozemnog poreznog tijela.
9. ZAKLJUČAK
26
Kako mu i samo ime veli, porez na dobit je porezni oblik kojim se oporezuje dobit koju ostvare
društva kapitala, društva osoba i imovinske mase obavljanem svoje gospodarske djelatnosti.Tako
dobit se može tumačit kao razlika izemđu vlastitog kapitala uloženog u djelatnost poduzetnika na
kraju i na početku razdoblja za koje se utvrđuje porez.Četri su temaljena elementa koji određuju
karakter svakog poreza na dobit:
o Porezna osnovica
o Porezni obveznik
o Porezna olakšica
o Porezna stopa
Danas je porez na dobit jedan od najvažnijih poreznih oblika u suvremenim poreznim
sustavima.Oporezivanjem dobiti ostvaruju se brojni učinci kao što je učinak na akumulaciju i
investicije, samofinanciranje, organizacijski oblik itd.Također on omogućava:
o oporezivanje raspoređene i neraspoređene dobiti
o oporezivanje dobiti koja ne pripada fizičkim osobama
o poticanje stranih investitora
o ostvarivanje brojnih nefiskalnih ciljeva porezne politike
o neutralnost u plaćanju poreza
27
LITERATURA:
1. Ba. Jelčić, Javne financije, RRIF, Zagreb, 2001.
2. Bo. Jelčić, :Financijsko pravo i financijska znanost,Narodne novine,Zagreb,2008.
3. J. Šimović i drugi, Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2010.
Pravni propisi
Zakon o porezu na dobit (NN br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/06, 80/10).
Pravilnik o porezu na dobit, Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09 i 123/10.
28
Interent izvori:
Ministarstvo financija ( Mišljenja Središnjeg ureda )
29
Recommended