View
0
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
ANTONIO ŽUNIĆ
PRECIJENJENOST KUNE I NJEZIN UTJECAJ NA
GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
PRECIJENJENOST KUNE I NJEZIN UTJECAJ NA
GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Monetarna ekonomija
Mentor: prof. dr. sc. Zdenko Prohaska
Student: Antonio Žunić
Broj indeksa: 24457
Smjer: Ekonomika poduzetništva
Rijeka, veljača 2014.
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1
1.2. Radna hipoteza 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 1
1.4. Metodologija istraživanja 2
1.5. Struktura rada 2
2. MONETARNA POLITIKA HRVATSKE NARODNE
BANKE 4
2.1. Teorijske odrednice monetarne politike 4
2.2. Temeljne značajke Hrvatske narodne banke 7
2.2.1. Osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke 7
2.2.2. Financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske
narodne banke 10
2.3. Karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske
narodne banke 14
2.3.1. Operacije na otvorenom tržištu 14
2.3.2. Stalno raspoložive mogućnosti 16
2.3.3. Obvezna pričuva 18
2.3.4. Ostali instrumenti 19
3. FORMIRANJE TEČAJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 23
3.1. Formiranje tečaja kune 23
3.2. Tečajna politika u Republici Hrvatskoj 26
3.3. Analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj 27
3.4. Kontroverze oko precijenjenosti kune 33
4. UTJECAJ PRECIJENJENOSTI KUNE NA
GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE 39
4.1. Kretanje BPD-a i tečaja kune 40
4.2. Utjecaj tečaja kune na inflatorna kretanja 45
4.3. Industrijska proizvodnja pod utjecajem precijenjene kune 48
4.4. Utjecaj promjena tečaja kune na vanjskotrgovinsku razmjenu Republike Hrvatske 49
4.5. Turizam i kretanje tečaja u Republici Hrvatskoj 53
4.6. Tečaj i konkurentnost hrvatskog gospodarstva 56
5. ZAKLJUČAK 60
LITERATURA 62
POPIS TABLICA 66
POPIS GRAFIKONA 67
1. UVOD
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Od primjene tzv. Stabilizacijskog programa u listopadu 1993. godine u Republici
Hrvatskoj se vodi politika stabilnog tečaja i stabilnosti cijena. Uvođenjem
Stabilizacijskog programa očekivalo se da će tečaj kune biti realno vrednovan, uz
pretpostavku da neće biti precijenjen u dugoročnoj praksi. U stručnoj i znanstvenoj
javnosti, međutim, rasprave o precijenjenosti kune sve se više aktualiziraju, posebice u
kontekstu gospodarskog rasta Republike Hrvatske.
Problem istraživanja je sljedeći: iako se gotovo dva desetljeća raspravlja o
precijenjenosti kune, u znanstvenoj i stručnoj literaturi nema dostatnih saznanja o utjecaju
kune na hrvatsko gospodarstvo.
Predmet istraživanja odnosi se na tečaj kune i njezin utjecaj na gospodarstvo Republike
Hrvatske.
Objekt istraživanja su: tečaj kune i gospodarstvo Republike Hrvatske.
1.2. Radna hipoteza
U skladu s predmetom, problemom i objektom istraživanja moguće je postaviti radnu
hipotezu: precijenjenost kune ima negativan utječe na hrvatsko gospodarstvo.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
O precijenjenosti domaće valute govori se onda kada troškovi i cijene proizvođača u
domaćem gospodarstvu rastu brže od cijena na tržištima njegovih vanjskotrgovinskih
partnera, a promjene tečaja ne kompenziraju te promjene u odnosima cijena.
Svrha istraživanja je istražiti kretanje tečaja i njegov utjecaj na gospodarstvo u
Republici Hrvatskoj.
2
Ciljevi istraživanja odnosi se na utvrđivanje aktualnosti koje se odnose na formiranje
tečaja u Republici Hrvatskoj kojim se postiže stabilnost cijena, kao i aktualnosti vezanih
za utjecaj tečaja na gospodarstvo Republike Hrvatske.
Tako definirani svrha i cilj istraživanja upućuju na potrebu davanja odgovora na sljedeća
pitanja:
1) Koje su teorijske odrednice monetarne politike?
2) Kakvu monetarnu politiku primjenjuje Hrvatska narodna banka?
3) Kako se formira tečaj u Republici Hrvatskoj?
4) Kakva je utjecaj precijenjenosti kune na gospodarstvo Republike Hrvatske?
5) Kakav je utjecaj tečaja na konkurentnost hrvatskog gospodarstva?
1.4. Metodologija istraživanja
Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja tematike koja je predočena u ovom
diplomskom radu s naslovom Precijenjenost kune i njezin utjecaj na gospodarstvo
Republike Hrvatske, u odgovarajućim kombinacijama korištene su sljedeće znanstvene
metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, povijesna metoda,
metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda klasifikacije i metoda komparacije.
1.5. Struktura rada
Diplomski rad je podijeljen u pet međusobno povezanih dijelova.
U prvom dijelu, Uvodu, prezentirani su predmet istraživanja, problem istraživanja i
objekt istraživanja, postavljeni svrha i ciljevi istraživanja, predstavljena metodologija
istraživanja te struktura rada po pojedinim tematskim jedinicama.
3
Monetarna politika Hrvatske narodne banke naslov je drugog dijela, u kojem se uz
teorijske odrednice monetarne politike, daje uvid u temeljne značajke Hrvatske narodne
banke i monetarnu politiku koja Hrvatska narodna banka provodi.
U trećem dijelu, s naslovom Formiranje tečaja u Republici Hrvatskoj istraženo je
formiranje tečaja kune. Posebno je istražena tečajna politika u Republici Hrvatskoj te je
analizirano kretanje tečaja kune. Također su istražene kontraverze oko precijenjenosti
kune (za i protiv).
Četvrti dio ima naslov Utjecaj precijenjenosti kune na gospodarstvo Republike
Hrvatske. U njemu je istraženo kretanje bruto domaćeg proizvoda i tečaja kune, utjecaj
tečaja kune na inflatorna kretanja, industrijsku proizvodnju, vanjskotrgovinsku razmjenu
i turizam. Posebno je analiziran utjecaj tečaja na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
U Zaključku se iznosi sažetak spoznaja po pojedinim tematskim cjelinama.
4
2. MONETARNA POLITIKA HRVATSKE NARODNE BANKE
Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske. Glavni je subjekt
kreiranja monetarne politike u Republici Hrvatskoj. Utvrđuje i provodi monetarnu
politiku, a u skladu s tim određuje mjere i instrumente koji su joj potrebni za reguliranje
kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i reguliranje količine novca u opticaju te donosi
mjere u svezi s kamatnim stopama i tečajem domaće valute. Kako bi se dao detaljan
prikaz monetarne politike Hrvatske narodne banke, u ovom dijelu diplomskog rada
obrađuju se sljedeće teme: 1) teorijske odrednice monetarne politike, 2) temeljne
značajke Hrvatske narodne banke i 3) karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske
narodne banke.
2.1. Teorijske odrednice monetarne politike
Monetarna politika je skup procesa i način na koji se donose odluke unutar monetarnog
sustava. To je politika stvaranja i poništavanja, odnosno emisije i povlačenja novca.1
Formiranje i vođenje monetarne politike u većini je zemalja prepušteno središnjoj banci.
Monetarna politika je pokušaj središnje banke da kontrolira razinu cijena i outputa
posredstvom promjena novčane mase ili količine novca u optjecaju.2 Središnja banka se u
vođenju monetarne politike koristi trima instrumentima: ponudom novca (količinom
kovanica i novčanica u bankama i optjecaju), dostupnosti novca (obveza držanja rezervi
likvidnosti) i cijenom novca (kamatna stopa). Cilj vođenja monetarne politike je
ostvarivanje skupa objektivnih odnosno realnih ciljeva orijentiranih ka ekonomskom
rastu i stabilnosti ekonomije.
Monetarna politika koja je usmjerena na povećanje ponude novca naziva se
ekspanzivnom, dok se politika usmjerena na smanjenje ponude novca naziva
restriktivnom. Ekspanzivna monetarna politika se koristi kada se u situaciji pada
proizvodnje i zaposlenosti ekspanzijom novca i kredita želi oživjeti gospodarstvo. Naime,
1 Perišin, I., Šokman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo
Mikrović”, Pula, 2001., str. 15. 2 Ferenčak, I.: Počela ekonomike, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski fakultet Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2003., str. 353.
5
da bi se oživjelo gospodarstvo potrebno je povećati agregatnu potražnju. U tom smislu
središnja banka nastoji smanjiti aktualne kamatne stope. To će učiniti tako da poveća
količinu novca u optjecaju, a rast novčane mase moguće je realizirati povećavajući višak
rezerve kojim raspolaže bankarski sustav. Jedan od načina na koji to središnja banka
provodi je da na sekundarnom tržištu vrijednosnih papira kupuje državne obveznice.3
Osim toga, višak rezervi središnja banka može povećati i smanjujući rezervu likvidnosti
te snižavanjem eskontne stope. Cijeli proces može se pojednostavljeno pojasniti na
sljedeći način:4 rast viška rezerve povećava novčanu masu, a povećanje količine novca u
optjecaju rezultira padom realnih kamatnih stopa. Pad realnih kamatnih stopa, nadalje,
dovodi do rasta investicija i agregatne potražnje. Rezultat je rast bruto domaćeg
proizvoda (BDP). Zadaća je, dakle, ekspanzivne monetarne politike vratiti ravnotežni
BDP na razinu potencijalnog BDP-a. Ekspanzivna monetarna politika, također, rezultira
povećanjem razine cijena, pa je potrebno voditi računa da povećanje novčane mase i u
skladu s tim pad kamatnih stopa ne izazove prekomjerno povećanje agregatne potražnje i
dovede do zabrinjavajućeg rasta cijena. Ta je opasnost veća što je recesijski jaz manji,
odnosno što je ekonomija bliža svom potencijalnom BDP-u.
Restriktivna monetarna politika primjenjuje se kako bi se smanjila agregatna potražnja.
To se postiže otežavanjem uvjeta kredita, odnosno restriktivno postavljeni instrumenti
monetarne politike dovode do smanjenje količina novca u optjecaju. Središnja banka u
tom slučaju prodaje državne obveznice, povećava rezerve likvidnosti i eskontne stope.
Smanjenje količine novca u optjecaju dovodi do povećanja kamatnih stopa, što rezultira
padom investicija, padom agregatne potražnje i ravnotežnog realnog BDP-a. Indirektno
se djeluje i na razinu cijena. Nedostatak količine novca u optjecaju dovodi do smanjenja
potrošnje, a time utječe i na rast cijena.
U kontekstu ovog rada potrebno je ukazati i na tečajnu politiku. Država može voditi
aktivnu i pasivnu monetarnu i tečajnu politiku.5 Aktivna politika države obuhvaća sve
aktivnosti nositelja monetarne i fiskalne politike koje se poduzimaju kao reakcija ili
3 Kesner-Škreb, M.: Financiranje javnog duga, Financijska praksa, Zagreb, 18, 6, str. 669.
4 Ferenčak, I.: op. cit., str. 359.
5 Grgić, M., Bilas, V.: Međunarodna ekonomija, Lores plus, Zagreb, 2008., str. 429.
6
anticipiranje promjena u cijeloj ekonomiji. Pod aktivnom politikom države
podrazumijeva se aktivna fiskalna i monetarna politika upravljanja ponudom i
potražnjom. Pasivna politika države je vođenje politike po raznim pravilima, primjerice
monetarnim pravilima. U nedovoljno razvijenim zemljama mogu se razlikovati dva
pristupa tečajne politike, i to:6 pristup realnih ciljeva i pristup nominalnog sidra. Prvi
pristup stavlja nominalni tečaj zajedno s ostalim ekonomsko-političkim instrumentima u
svrhu ostvarivanja realnih ciljeva, primjerice, odgovarajuća neinflacijska razina potražnje
domaćih proizvoda i usluga i vanjska ravnoteža između izvoza i uvoza. Kod drugog
pristupa uzima se tečaj kao sidro i instrument antiinflacijske politike, poznat pod nazivom
“internacionalni monetarizam”. U tom slučaju tečaj kao sidro postavlja ograničenja
monetarnoj politici, a tečaju se daje uloga vođenja nominalne varijable.
Tijekom povijesti monetarna politika je mijenjala svoju ulogu, pa suvremeni oblik
monetarne politike nema mnogo zajedničkog s klasičnom ekonomijom. Monetaristi
naglašavaju neutralnost novca sa stajališta realnih novčanih tokova, ali ističu njegov
utjecaj na kretanje inflacije i stabilnosti.7 Ključno je pravilo monetarista kojeg se treba
pridržavati da bi ekonomija bila zdrava i stabilna, rast količine novca (uz pretpostavku da
je brzina novca stalna) mora imati isti tempo kao i realni BDP, a ako se brzina mijenja (a
te je promjene moguće anticipirati), količina novca mora, nakon potrebnih prilagodbi,
pratiti promjene realnog BDP-a. U tom slučaju će rast realnog BDP-a pratiti stabilna
razina cijena.
Zaključno se može istaknuti da se monetarnom politikom, prema učenju monetarista,
može snažno utjecati na makroekonomska kretanja u pojedinoj zemlji.
6 Ibidem, str. 430.
7 Crkvenac, M.: Ekonomska politika, Informator, Zagreb, 1997., str. 119.
7
2.2. Temeljne značajke Hrvatske narodne banke
Ustavom Republike Hrvatske određeno je da je Hrvatska narodna banka središnja banka
Republike Hrvatske. Središnje banke se nazivaju i banke banaka zbog njihove stožerne
funkcije u bankarskog sustavu pojedinih zemalja. Središnja uloga im je vezana i uz
odgovornost za provođenje ekonomske politike zemlje kroz vođenje monetarno-kreditne
i devizne politike te kroz osiguranje stabilnosti nacionalne novčane jedinice.8
U ovom dijelu diplomskog rada daju se temeljne značajke Hrvatske narodne banke
obradom sljedećih tema: 1) osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke, 2)
financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske narodne banke.
2.2.1. Osnivanje, ciljevi i zadaci Hrvatske narodne banke
Osnivanje Hrvatske narodne banke definirano je Ustavom Republike Hrvatske iz 1990.
godine, u kojem se u članku 53. utvrđuju njezine odgovornosti. Narodna banka Hrvatske,
u okviru svojih prava i dužnosti, odgovorna je za stabilnost valute i za opću likvidnost
plaćanja u zemlji i prema inozemstvu. U svom radu je samostalna i odgovorna
Hrvatskom saboru. Dobit koju ostvaruje pripada državnom proračunu.9 Odgovornosti i
funkcije središnje banke detaljnije su uređeni Uredbom o Narodnoj banci Hrvatske od 8.
listopada 1991. godine i Odlukom o zamjeni jugoslavenskih dinara hrvatskim dinarima,
koje su stupile na snagu 23. prosinca 1991. godine. Uredba o Narodnoj banci Hrvatske
zamijenjena je Zakonom o Narodnoj banci od 4. studenoga 1992. godine, kojim je
utvrđen pravni okvir poslovanja središnje banke Republike Hrvatske.
Ustav Republike Hrvatske je izmijenjen u 1997. godini i u njemu se mijenja ime središnje
banke u Hrvatsku narodnu banku (HNB). Izmjene Ustava odnosile su se i na članak 53. u
kojem je utvrđeno da je Hrvatska narodna banka središnja banka Republike Hrvatske, a
8 Srb, V., Matić, B.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet Sveučilišta Jurja Strossmayera u Os ijeku,
Osijek, 2002., str. 17. 9 Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)
8
njen položaj, prava i dužnosti uređuju se zakonom. Hrvatska narodna banka je samostalna
u svom radu i odgovorna Hrvatskom saboru.10
Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci koji je donijet 5. travnja 2001. godine, utvrđuje,
između ostalog, položaj, poslove, vlasnički status, ovlaštenja i ustroj središnje banke.
Institucionalna, financijska i personalna neovisnost hrvatske središnje banke su ojačane, a
pravni okvir u skladu s kojim treba poslovati približen je standardima Europske unije.
Osnovni cilj djelovanja HNB-a je postizanje i održavanje stabilnosti cijena.
U prosincu 2006. godine Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci doživljava izmjene i dopune,
te se dodatno učvršćuje neovisnost središnje banke i stvaraju zakonske pretpostavke da
danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska narodna banka postaje
sastavni dio Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) te da počne obavljati svoje
zadatke u skladu sa Statutom ESSB-a i Europske središnje banke (ESB).11 Istaknuta je
neovisnost središnje banke od tijela Europske unije, tijela Republike Hrvatske i drugih
osoba.
Novi Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci stupio je na snagu u srpnju 2008. godine. Ovim
se zakonom pravni okvir djelovanja HNB-a dodatno usklađuje s pravnim standardima
Europske unije, posebice u dijelu koji se odnosi na stupanj neovisnosti središnje banke
(institucionalne, funkcionalne, osobne i financijske neovisnosti) i na cilj HNB-e. Time se
stvaraju preduvjeti za nesmetano funkcioniranje HNB-a u okviru ESSB-a i ESB-a, kao i
uvođenje eura kao službene novčane jedinice Republike Hrvatske. Izmjene i dopune
Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci uslijedile su 2013. godine. Tim izmjenama se obavlja
daljnje usklađivanje djelovanja HNB-a s pravnim standardima Europske unije. Tako se u
pravni poredak prenosi Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13.
studenog 2007. godine o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu, te se uređuje
provedba: Uredbe Vijeća (EZ) br. 1338/2001 od 28. lipnja 2001. godine koja propisuje
mjere potrebne za zaštitu eura od krivotvorenja i Uredba Vijeća (EZ) br. 1339/2001 od
28. lipnja 2001. godine kojom se proširuju učinci Uredbe Vijeća (EZ) 1338/2001 koja
10
Ibidem. 11
Ibidem.
9
propisuje mjere potrebne za zaštitu eura od krivotvorenja i na one države članice koje
nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu.12
Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci definiran je njezin osnovni cilj, a to je održavanje
stabilnosti cijena.13
U skladu s navedenim ciljem definirani su i temeljni zadaci Hrvatske
narodne banke. To su:14
6) utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike,
7) držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,
8) izdavanje novčanica i kovanog novca,
9) izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti sa zakonima kojima se uređuje
poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava
za namiru platnih transakcija te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača,
10) obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje
poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava
za namiru platnih transakcija,
11) vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima,
davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstva kreditnih
institucija,
12) uređivanje i unaprjeđenje sustava platnog prometa,
13) obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,
14) donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti, i
15) obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.
U kontekstu ovog rada posebno je potrebno istaknuti da Hrvatska narodna banka
samostalno utvrđuje zadatke monetarne i devizne politike, u okviru svojih prava i
dužnosti, za ostvarivanje monetarne i devizne politike. U svrhu ostvarivanja utvrđene
monetarne i devizne politike, može odrediti mjere i instrumente koji su joj potrebni za
reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti kreditnih institucija i za reguliranje količine
novca u optjecaju te donositi mjere u vezi s kamatnim stopama i tečajem domaće valute.
12
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2013., 54., čl. 1.a
13 Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2008., 75., čl. 3.
14 Ibidem, čl. 4.
10
Svojim djelovanjem, dakle, Hrvatska narodna banka podržava ciljeve gospodarske
politike Republike Hrvatske, pri čemu ta politika ne smije ugroziti osnovni cilj –
stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, što je u biti čini
odgovornom za stabilnost ukupnog financijskog sustava zemlje.
2.2.2. Financijski pokazatelji poslovanja Hrvatske narodne banke
Hrvatska narodna banka je u 2012. godini ostvarila neto dobit od 475,8 milijuna kuna, što
je u odnosu na 2010. i 2011. godinu znatno smanjenje. Neto dobit u 2012. godini bila je
manja u odnosu na 2011. godinu za 81,8% (tablica 1).
Tablica 1: Izvještaj o dobiti Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine tis. kuna
2010. 2011. 2012.
Kamatni i srodni prihodi
Kamatni i srodni prihodi
Neto kamatni prihodi
Prihodi od naknada i provizija
Troškovi naknada i provizija
Neto prihod/(rashod) od naknada i provizija
Prihodi od dividenda
Neto rezultat od ulaganja – metoda udjela
Neto rezultat trgovanja vrijednosnim papirima
Neto rezultat revalorizacije plemenitih metala
Neto tečajna razlika
Ostali prihodi
Prihod od poslovanja
Troškovi poslovanja
Smanjenje/(povećanje) rezervacija
Neto dobit
- raspoređeno u opće pričuve
- raspoređeno u državni proračun
454.593
(215.569)
239.024
5.455
(5.595)
(140)
14.283
713
225.096
3.536
228.632
1.861.595
10.255
2.354.362
(341.363)
(1.431)
2.011.568
(2.011.568)
-
777.723
(69.361)
708.362
5.150
(5.612)
(462)
5.887
396
184.294
151
184.445
2.000.638
6.504
2.905.770
(290.526)
(1.378)
2.613.866
(2.133.789)
(480.077)
880.351
(17.388)
862.963
5.058
(6.770)
(1.712)
6.789
387
(34.348)
551
(33.797)
(77.940)
6.942
767.632
(292.689)
902
475.845
(95.169)
(380.676)
Izvor: Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str.
120. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.,
str. 134. (obrada studenta)
Za razliku od 2010. godine, kada je cjelokupna neto dobit raspoređena na opće pričuve, u
2011. i 2012. godini neto dobit je raspoređena na opće pričuve i na državni proračun.
Prihodi poslovanja iznosili su u 2012. godini 767,6 milijuna kuna, te su u odnosu na
2011. godinu smanjeni za 2, 14 mlrd. kuna ili za 73,6%. Na osnovi promjene tečajeva
(eura i američkog dolara prema kuni te tečajeva ostalih valuta) u 2011. godini je ukupno
11
zabilježena neto negativna tečajna razlika od 77,9 mil. kuna koja se pokriva iz opće
pričuve HNB-a. Troškovi poslovanja su u 2012. godini iznosili 292,7 mil. kuna, te su u
odnosu na 2011. godinu povećani 2,1 mil. kuna, odnosno za 0,7%. U odnosu na 2010.
godinu smanjeni su za 50,8 mil. kuna ili za oko 15%.
Kapital i obveze HNB-a iznosile su u 2012. godini 88,9 mlrd. kuna i u odnosu na 2011.
godinu povećani su za 88,6 mil. kuna odnosno za 0,1%, a u odnosu na 2010. godinu za
1,07 mlr. kuna ili za 7,5%. HNB je u 2012. godini raspolagao s ukupnom imovinom u
iznosu od 88,9 mlrd. kuna ili za 1,07 mlrd. kuna većom nego u 2010. godini. Istovremeno
su obveze iznosile 76,3 mlrd. kuna, te su u odnosu na 2011. godinu bile manje za 24 mil.
kuna ili za 0,03%, a u odnosu na 2010. godinu za 3,9 mlrd. kuna ili za 5,5% (tablica 2).
Tablica 2: Izvještaj o financijskom položaju Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine tis. kuna
2010. 2011. 2012.
Imovina
Gotovina i sredstva na tekućim rač. kod drugih banaka
Depoziti kod drugih banaka
Vrijednosni papiri namijenjeni trgovanju
Krediti
Vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća
Sredstva kod Međunarodnog monetarnog fonda
Ulaganja u vlasničke vrijednosne papire
Obračunate kamate i ostala imovina
Materijalna i nematerijalna imovina
Ukupno imovina
Obveze
Novčanice i kovani novac u optjecaju
Obveze prema bankama i drugim financijskim instit.
Obveze prema državi i državnim institucijama
Obveze prema Međunarodnom monetarnom fondu
Obračunate kamate i ostale obveze
Ukupno obveze
Kapital
Temeljni kapital
Pričuve
Ukupno kapital
Ukupno kapital i obveze
1.484.132
22.709.757
51.906.505
95
-
5.765.326
61.940
200.426
618.061
82.746.242
19.311.462
41.735.214
4.255.422
5.759.299
1.292.850
72.354.247
2.500.000
7.891.995
10.391.995
82.746.242
1.888.745
18.685.511
31.050.475
126.859
30.191.208
5.981.465
63.670
227.520
623.496
88.868.949
20.943.013
46.982.193
1.673.444
5.974.821
768.360
76.341.831
2.500.000
10.027.118
12.527.118
88.868.949
10.648.647
6.310.083
35.566.371
79
29.605.797
5.851.874
60.258
280.561
613.916
88.937.586
21.627.929
44.797.338
812.557
5.836.524
3.243.488
76.317.836
2.500.000
10.119.750
12.619.715
88.937.586
Izvor: Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 121. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.,
str. 135. (obrada studenta)
U bilanci je iskazana imovina HNB-a i to jednom po pojavnom obliku i funkciji (aktiva),
a drugi put po vlasništvu i ročnosti (pasiva) (tablica 3).
12
Tablica 3: Bilanca Hrvatske narodne banke, 2008.-2012. godine u mil. kuna
2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
AKTIVA
1. Inozemna aktiva
1.1. Zlato
1.2. Posebna prava vučenja
1.3. Pričuvna pozicija kod MMF-a
1.4. Efek. i depoz. po viđ. u stranim bankama
1.5. Oročeni depoziti u stranim bankama
1.6. Plasmani u vrijed. papire u devizama
1.7. Nekonvertibilna devizna aktiva
2. Potraživanja od središnje države
2.1. Potraživanja u kunama
2.2. Potraživanja u devizama
3. Potraživanja od ostalih domaćih sektora
4. Potraživanja od banaka
4.1. Krediti bankama
4.2. Dospjela nenaplaćena potraživanja
5. Potraživanja od ostalih bankarskih institucija
66.805,5
-
5,3
1,3
1.472,7
13.189,3
52.136,9
0,0
2,2
2,2
-
64,2
13,9
13,9
-
-
75.807,8
-
2.423,7
1,3
1.763,8
17.534,5
54.084,5
0,0
2,9
2,9
-
4,2
13,5
13,5
-
-
78.728,2
-
2.834,5
1,4
1.483,0
22.702,9
51.906,5
0,0
0,3
0,3
-
3,8
12,9
12,9
-
-
84.302,0
-
2.716,3
1,4
1.887,2
18.676,4
61.020,7
0,0
251,8
251,8
-
3,5
139,2
139,2
-
-
84.782,1
-
2.662,3
1,4
10.647,4
6.298,8
65.172,2
0,0
-
-
-
2,5
11,8
11,8
-
-
Ukupno (1+2+3+4+5) 66.885,8 75.828,3 78.745,2 84.695,5 84.796,4
PASIVA
1. Primarni novac
1.1. Gotovo novac izvan banaka
1.2. Blagajna banaka
1.3. Depoziti banaka
1.4. Depoziti ostalih bankarskih institucija
1.5. Depoziti ostalih domaćih sektora
2. Ograničeni i blokirani depoziti 2.1. Izdvojena devizna obvezna pričuva
2.2. Ograničeni depoziti 2.3. Blokirani devizni depoziti
3. Inozemna pasiva
3.1. Krediti MMF-a
3.2. Obveze prema međunarodnim organ. 3.3. Obveze prema stranima bankama
4. Depoziti središnje države
4.1. Depozitni novac
4.2. Devizni depoziti Republike Hrvatske
4.3. Blagajnički zapisi HNB-a
5. Blagajnički zapisi HNB-a
5.1. Blagajnički zapisi HNB-a u kunama
5.2. Blagajnički zapisi HNB-a u stranoj valuti
6. Kapitalni računi 7. Ostalo (neto)
49.743,0
17051,0
3428,3
29.263,7
-
-
8.064,1
8.008,3
55,8
-
16,6
-
16,6
-
206,9
171,1
73,3
-
-
-
-
9.562,4
-707,1
58.141,9
15.282,1
3.659,8
37.200,1
-
-
5.091,6
5.041,7
49,9
-
8,1
-
8,1
-
4.171,4
1.839,2
2.332,2
-
-
-
-
11,151,3
-735,9
58.249,1
15.282,7
4.048,7
38.937,8
0,0
4.833,9
4.773,2
60,7
-
8,7
-
8,7
-
5.356,3
2.629,9
2.726,4
-
-
-
-
13.090,1
-792,9
62.379,5
16.689,1
4.253,9
41.436,0
2.976,0
0,6
5.600,2
5.538,3
61,9
-
0,4
-
0,4
0,0
1.773,1
1.183,6
589,5
-
-
-
-
15-787,9
844,6
61.265,2
16.947,0
4.681,0
39.636,7
-
0,5
5.235,3
5.094,5
140,8
-
0,1
-
0,1
0,0
3.457,1
3.378,6
68,1
-
-
-
-
16.716,8
-878,1
Ukupno (1+2+3+4+5) 66.885,8 75.828,3 78.745,2 84-696,5 84.796,4
Izvor: Godišnje izvješće za 2009. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., str.
117., Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 162. i Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb,
2013., str. 176. (obrada studenta)
13
Podaci u bilanci HNB-a pokazuju da je inozemna aktiva u razdoblju od 2008. do 2012.
godine povećana sa 66,8 mlrd. kuna na 84,7 mlrd. kuna, odnosno za 18 mlrd. kuna ili za
26,9%. U strukturi inozemne aktive najveći udio ima stavka 'plasmani u vrijednosne
papire u devizama', koji su u 2012. godini sudjelovali s udjelom od 76,9%. Njihov udio je
smanjen u odnosu na 2008. godinu kada je iznosio 78,0%. Od 2001. godine HNB ne
može središnjoj državi odobravati kredite, te u stavci 'potraživanja od središnje države'
iskazuje samo dospjela potraživanja od državnog proračuna nastala na osnovi obavljanja
platnog prometa, te na osnovi obveza izvršenih prema Međunarodnom monetarnom
fondu i stranim bankama.15
U 2012. godini nije bilo potraživanja od središnje države, dok
su u 2011. godini ona iznosila čak 251,8 mil. kuna. Stavka 'potraživanja od banaka' imala
je znatno povećanje u 2011. godini u odnosu na prethodne tri godine. Ova stavka je u
2008. godini iznosila 13,9 mil. kuna, dok je u 2011. godini iznosila 139,2 mil. kuna. U
2012. godini iznosi 11,8 mlrd. kuna, te na najnižoj razini u razdoblju od 2008. do 2012.
godine. 'Potraživanja od ostalih domaćih sektora' iznosila su u 2012. godini 2,5 mlrd.
kuna, što je u odnosu na 2008. godinu smanjenje za 61,7 mlrd. kuna, a u odnosu na 2011.
godinu za jednu mlrd. kuna ili za28,6%. U razdoblju od 2008. do 2012. godine HNB nije
imao potraživanja od ostalih bankarskih institucija.
Primarni novac je u 2012. godini iznosio 61,3 mlrd. kuna te je u odnosu na 2008. godinu
povećan za 11,2 mlrd. kuna. U strukturi primarnog novca najveći udio imali su depoziti
banaka. Oni su u 2012. godini sudjelovali s udjelom od 64,7%, a u odnosu na 2008.
godinu povećani su za 35,4%. Ograničenja i blokirani depoziti smanjeni su u razdoblju
od 2008. do 2012. godine s 8,1 mlrd. kuna na 5,2 mlrd. kuna, odnosno za 35,1%.
Depoziti središnje banke povećani su u razdoblju od 2008. do 2012. godine s 206,9 mil.
kuna na 2,5 mlrd. kuna odnosno za 2,3 mlrd. kuna. Blagajničkih zapisa HNB nije imao u
razdoblju od 2008. do 2012. godine. Na stavci 'kapitalni računi' može se uočiti znatno
povećanje s 9,5 mlrd. kuna u 2008. godini na 16,7 mlrd. kuna u 2012. godini, odnosno za
74,8%.
15
Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012., str. 162.
14
2.3. Karakteristike i mjere monetarne politike Hrvatske
narodne banke
Ciljne varijable monetarne politike mogu biti neki monetarni agregati, stopa rasta BDP-a,
tečaj, stope inflacije ili kamatna stopa, odnosno može se provoditi politika ciljanja stope
rasta BPD-a i smanjivanja oscilacija, ciljanja monetarnih agregata, ciljanja nominalnog
tečaja, ciljanja inflacije i sl. Monetarnoj politici je na raspolaganju niz instrumenata
kojima se može djelovati na ostvarivanju operativnih ciljeva, posrednih i konačnih ciljeva
monetarne politike16
(obvezna rezerva, devizne transakcije, operacije na otvorenom
tržištu i dr.).
Monetarna politika u Republici Hrvatskoj zasnovana je na tečaju kune prema euru kao
nominalnom sidru. Posljedica je to visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko
gospodarstvo, a posebice financijski sektor s obzirom da je veći dio imovine i obveza
banaka u stranoj valuti ili indeksiran u stranoj valutu, prvenstveno euru.17
Tako
koncipirana monetarna politika imala je pozitivne učinke u održavanju niske razine
inflacije još od 1993. godine, odnosno od primjene tzv. Stabilizacijskog programa, te je
pomogla u očuvanju stabilnosti bankarskog sektora. Tečaj nije fiksan i dopuštene su
manje fluktuacije kako bi se otežale moguće tečajne špekulacije. U svrhu održavanja
stabilnosti tečaja HNB koristi standardne instrumente monetarne politike kao što su
operacije na novčanom tržištu i devizne intervencije.
2.3.1. Operacije na otvorenom tržištu
Operacije na otvorenom tržištu HNB primjenjuje u svrhu ispravljanja neravnoteže u
bilanci koje nastaju zbog promjena pojedinih stavki koje utječu na ponudu i potražnju za
likvidnošću bankovnog sustava. Izjednačavanjem ponude i potražnje postiže se fino
upravljanje likvidnošću i na taj način se utječe na minimizirane kolebljivosti kamatnih
stopa na novčanom tržištu. Analiziranjem razdoblja od 2008. do 2012. godine može se
16
Grgić, M., Bilas, V.: op. cit., str. 432. 17
Bokan, N. et al.: Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne politike u Hrvatskoj, Istraživanja, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., I-25, str. 4.
15
uočiti da se HNB ovim instrumentom koristio u razdoblju od 2008. do 2009. godine. U
razdoblju od 2010. do 2012. godini operacije na otvorenom tržištu nisu korištene zbog
visoke likvidnosti u domaćem bankovnom sustavu. Potražnja za novčanim sredstvima
veća od ponude u 2008. i 2009. godini iziskivala je intervenciju HNB-a u svrhu
uravnoteženja ponude i potražnje za novčanim sredstvima. Instrumentima monetarne
politike tijekom 2008. godine kreirano je u prosjeku 1,7 mlrd. kuna, a u 2009. godini 1,6
mlrd. kuna. Ponuda novčanih sredstava u razdoblju od 2010. do 2012. godine bila je veća
od potražnje za novčanim sredstvima. Tako je, primjerice, ponuda novčanih sredstava
određena autonomnim činiteljima iznosila prosječno u 2012. godini 39,7 mlrd. kuna, dok
je potražnja za novčanim sredstvima iznosila 37,0 mlrd. kuna. Kako bi izjednačila
ponudu i potražnju, radi minimiziranja kolebljivosti kamatnih stopa na novčanom tržištu,
HNB je koristio instrumente monetarne politike, i to instrument polaganja novčanog
depozita. Korištenjem ovog instrumenta u 2012. godini prosječno je sterilizirana
likvidnost u neto iznosu od 2,7 mrld. kuna. Posljedica navedenog odnosa ponude i
potražnje za likvidnošću te korištenja instrumenta polaganja novčanog depozita tijekom
2012. godine je prosječni dnevni višak likvidnosti u iznosu od 0,4 mlrd. kuna. Razine
prosječnoga dnevnog viška likvidnosti tijekom godine kretala se u rasponu od 0,2 mlrd.
kuna u travnju do 0,6 mrld. kuna ostvarenih u rujnu.18
S obzirom da je ponuda novčanih
sredstava bila veća od potražnje, banke su se tijekom 2012. godine uvelike koristile
prekonoćnim depozitom, i to u prosječnom iznosu od 2,7 mlrd. kuna dok je prosječni
dnevni višak s prekonoćnim depozitima iznosio 3,1 mrld. kuna.19
HNB na otvorenom tržištu koristi sljedeće operacije:20
· redovite operacije – pomoću njih se upravlja likvidnošću u sustavu, a provode se
redovitim obratnim repo operacijama u pravilu svakog tjedna (srijedom) na aukcijama
s rokom dospijeća od jednog tjedna,
· operacije fine prilagodbe – koriste se za privremeno smanjenje ili povećanje
likvidnosti u sustavu. Provode se po potrebi radi upravljanja likvidnošću na tržištu i
18
Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013., str. 49. 19
Ibidem. 20
Godišnje izvješće za 2008. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 67.
16
upravljanja kamatnim stopama, i to u situacijama u kojima treba neutralizirati učinke
promjene kamatnih stopa uzrokovanih nepredviđenim fluktuacijama na tržištu.
Provode se repo i obratnim repo operacijama te izravnim prodajama i kupovinama
vrijednosnih papira i deviza,
· strukturne operacije – primjenjuju se u slučaju potrebe za dugoročnijom prilagodbom
strukture likvidnosti. Provode se izravnim prodajama i kupnjama vrijednosnih papira
te repo i obratnim repo operacijama. Mogu se koristiti za povećanje ili smanjenje
likvidnosti u sustavu, pri čemu njihovo dospijeće i frekvencija nisu standardizirani.
U 2008. godini glavni instrument kreiranja likvidnosti bile su obrtne repo operacije HNB-
a te je održano 47 obratnih repo aukcija. Bankama je s te osnove ukupno plasirano 86,8
mlrd. kuna.21
U 2009. godini održano je ukupno 37 obratnih repo aukcija, a ukupan iznos
koji je bankama plasiran s te osnove iznosio je 96,1 mrld. kuna.22
Kako je prethodno
istaknuto, u razdoblju od 2010. do 2012. godine nije bilo potrebe za provođenjem
operacija na otvorenom tržištu. Operacije na otvorenom tržištu HNB, naime, koristi u
slučaju kada je potražnja za novcem veća od ponude.
2.3.2. Stalno raspoložive mogućnosti
Stalno raspoložive mogućnosti su instrument monetarne politike kojima se banke koriste
na svoju inicijativu, neograničen broj dana u mjesecu, a služe za stabiliziranje
neočekivanih promjena u kretanju likvidnosti banaka. Koriste se u obliku lombardnoga
kredita u slučaju manjka sredstava ili novčanog depozita u slučaju viška sredstava. Ovim
instrumentom monetarne politike postavljene su granice raspona kamatnih stopa na
novčanom tržištu, pri čemu je kamatna stopa na lombardni kredit gornja granica
kamatnog raspona, a kamatna stopa na prekonoćni depozit kod HNB-a donja granica
raspona.23
Kamatnom stopom na lombardni kredit utvrđuje se gornja granica kamatnog raspona na
21
Ibidem, str. 68. 22
Godišnje izvješće za 2009. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., str. 50. 23
Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., 68.
17
novčanom tržištu, koja je u razdoblju od 2008. do kraja studenog 2012. godine iznosila
smanjena s 9,0% na 6,25% godišnje. Lombardni kredit se u razdoblju od 2008. do 2010.
godine odobravao uz zalog. Tijekom 2008. godine mogao se u najvećem dijelu godine
koristiti svakodnevno do iznosa 90% nominalne vrijednosti založenih trezorskih zapisa
Ministarstva financija. U prosincu 2008. godine smanjen je postotak nominalne
vrijednosti trezorskih zapisa na osnovu kojih HNB odobrava lombardne kredite s 90% na
50%, pa je time ograničena i mogućnost njihova korištenja. U 2008. godini iznosi
lombardnih kredita kretali su se između 36,0 mil. kuna i 4,7 mlrd. kuna, a koristili su se
ukupno 46 dana. U 2009. godini lombardni krediti su se koristili 79 dana, a iznosili su
između 10,0 mil. kuna i 3,9 mlrd. kuna. Potražnje za lombardnim kreditima u 2010. i
2011. godini nije bilo. U 2012. godini lombardnim kreditom se koristilo samo jedan radni
dan, u iznosu od 0,1 mlrd. kuna.24
Banke mogu na kraju dana višak likvidnosti položiti u obliku novčanog depozita kod HNB-
a. Novčani depozit se koristi prekonoćno s rokom povrata bankama na početku sljedećega
radnoga dana. Kamatnom stopom koju HNB obračunava na sredstva novčanog depozita
utvrđena je donja granica kamatnog raspona na novčanom tržištu. Ona je do ožujka 2011.
godine iznosila 0,5% godišnje, kada je smanjena na 0,25% godišnje. U razdoblju od 2008.
do 2011. godine banke su se svakodnevno koristile mogućnošću prekonoćnog deponiranja
novčanih sredstava kod HNB-a. Banke su prekonoćni depozit u 2008. godini koristile
ukupno 90 dana, a prosječno dnevno je iznosio 0,8 mlrd. kuna. U 2009. godini banke su
povećale prekonoćne depozite prosječno dnevno na 1,9 mlrd. kuna, a koristili su se ukupno
83 dana. Tijekom 2010. godine novčani depozit se koristio svaki radni dan u prosječnom
iznosu od 3,9 mlrd. kuna, dok u 2011. godini nije korišten samo 6 dana, a prosječni dnevni
iznos bio je 5,0 mlrd. kuna. U 2012. godini novčani depozit je korišten prosječno dnevno u
iznosu od 2,7 mlrd. kuna, a nije korišten 31 radni dan.25
Vidljivo je, dakle, da su banke intenzivirale korištenje prekonoćnih depozita u razdoblju
od 2010. do 2011. godine, što je rezultat viška likvidnosti banaka u tim godinama,
odnosno veće ponude novčanih sredstava od potražnje.
24
Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine. 25
Ibidem.
18
2.3.3. Obvezna pričuva
Obvezna pričuva je u razdoblju od 2008. do 2012. godine bila glavni instrument
sterilizacije viška likvidnosti u bankovnom sustavu Republike Hrvatske. Stopa obvezne
pričuve smanjena je sa 17% u prosincu 2008. godine na 14%, a u 2010. godini
nastavljeno je njezino smanjenje te je u veljači iznosila 13%. Spuštanjem stope obvezne
pričuve HNB je nastojao dati svoj doprinos oživljavanju kreditne aktivnosti banaka, te je
bio spreman na daljnje smanjenje ukoliko se na taj način oslobođena sredstva koriste u
skladu s proklamiranim ciljevima. Međutim, pojava deprecijacijskih pritisaka u
posljednjem tromjesečju 2011. godine rezultirala je ponovnim vraćanjem stope obvezne
pričuve s 13% na 14% u listopadu 2011. godine, što je rezultiralo povlačenjem dijela
kunske likvidnosti iz bankovnog sustava i ublažavanja deprecijacijskih pritisaka na
domaću valutu.26 HNB je i u 2012. godini nastojao zaustaviti deprecijacijske pritiske na
domaću valutu te je povećao stopu obvezne pričuve s 14 na 15% u siječnju, ali je u
svibnju stopa obvezne pričuve banaka smanjena s 15 na 13,5% čime je podržan Program
razvoja gospodarstva.
Osnovica za obračun obvezne pričuve sastoji se od kunskog i deviznog dijela. Od
obračunskog deviznog dijela obvezne pričuve dio se uključuje u obračunski kunski dio
obvezne pričuve i izvršava u kunama. Taj se udio mijenjao u razdoblju od 2008. do 2012.
godine. U 2008. godini on je iznosio 50%, a od siječnja 2009. godine 75%. Jedan dio
obvezne pričuve izdvaja se na poseban račun kod HNB-a, a drugi se može održavati
prosječnim dnevnim stanjima računa likvidnih potraživanja. Postotak izdvajanja kunskog
dijela obvezne pričuve na poseban račun kod HNB-a iznosi 70%, a postotak izdvajanja
deviznog dijela obvezne pričuve iznosi 60% obračunate obvezne pričuve. Međutim,
devizni dio obvezne pričuve obračunat na osnovi deviznih sredstava nerezidenata i
deviznih sredstava primljenih od pravnih osoba u posebnom odnosu prema banci izdvaja
se po stopi do 100%.27
U 2008. godini kunski dio obvezne pričuve oscilirao je između
razine od 32,2 mlrd. kuna ostvarene u siječnju i razine od 33,4 mlrd. kuna u studenom,
26
Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., 43. 27
Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., 70.
19
dok je u prosincu zbog smanjenja stope obvezne pričuve iznosio 27,4 mlrd. kuna.
Devizni dio obvezne pričuve tijekom 2008. godine kretao se od 12,8 mlrd. kuna u
siječnju do 11,6 mlrd. kuna u prosincu, pa se može uočiti smanjenje ovog dijela obvezne
pričuve za 9,5%. U 2009. godini kunski dio obvezne pričuve smanjen je za 0,5%, dok je
devizni dio ostvario povećanje od 13,7%, odnosno s razine od 5,9 mlrd. kuna u siječnju
na 6,8 mlrd. kuna u prosincu. Kunski dio obvezne pričuve imao je trend smanjenja i u
2010. godini i to za 3,6%, kao posljedica smanjenja stope obvezne pričuve banaka u
veljači 2010. godine. Devizni dio je, također, smanjen i to za 2,4% na godišnjoj razini. Za
razliku od prethodnih godina, u 2011. godini kunski dio obvezne pričuve je povećan za
4,2%, a devizni za 12,3% na godišnjoj razini. Smanjenje kunskog dijela osnovice
nastavljeno je i u 2012. godini, i to za 4,2%, dok je devizni dio osnovice smanjen za
2,2%.28
Povlačenjem viška likvidnosti iz bankovnog sustava HNB stabilizira tečaj kune prema
euru, odnosno zaustavlja deprecijacijski pritisak. HNB, također, oslobađanjem dijela
sredstava banaka namijenjenog obveznoj pričuvi, nastoji potaknuti gospodarski razvoj, uz
pretpostavku da banke ta sredstva usmjere u poticanje gospodarskog oporavka, posebice
programa koji pridonose poboljšanju platne bilance zemlje, uz prihvatljivije uvjete
kreditiranja.
2.3.4. Ostali instrumenti
U 2008. i 2009. godini HNB je koristio mjere za ograničavanje rasta plasmana i
inozemnog zaduženja. Instrumenti koji su u tu svrhu korišteni su: granična obvezna
pričuva, posebna obvezna pričuva i obvezni blagajnički zapisi HNB-a.
Granična obvezna pričuva se koristila do listopada 2008. godine kada je ovaj instrument
ukinut zbog jačanja krize na financijskom tržištu i povećane potrebe za deviznom
likvidnošću domaćih banaka. Time je bankovnom sustavu olakšano devizno poslovanje.
Ukupno obračunata granična obvezna pričuva iznosila je u siječnju 2008. godine 6,3
28
Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine.
20
mlrd. kuna, a u rujnu 3,2 mrld. kuna, što je smanjenje za 48,5%.29 Takav je trend
upućivao na učinkovitost te mjere u ograničavanju inozemnog zaduživanja banaka.
Posebna obvezna pričuva kao instrument monetarne politike primjenjivala se u 2008. i
2009. godini kao mjera usporavanja rasta inozemnog zaduživanja banaka na osnovi
izdanih dužničkih vrijednosnih papira. U siječnju 2008. godine posebna obvezna pričuva
je iznosila 31,9 mil. kuna i do svibnja se smanjila na 29,3 mil. kuna, te je na toj razini
ostala do rujna, nakon čega se naglo smanjila, te je u prosincu 2008. godine iznosila 9,5
mil. kuna. Ovaj je instrument ukinut u veljači 2009. godine zbog istih razloga kao i
granična obvezna pričuva. Bankama se, naime, željelo olakšati poslovanje u danim
uvjetima. U siječnju 2009. godine posebna obvezna pričuva je iznosila 9,5 mil. kuna, a
isti je iznos vraćen bankama nakon ukidanja ovog instrumenta.30
Upis obveznih blagajničkih zapisa HNB-a kao instrument monetarne politike HNB je
uveo kako bi se ostvario neposredan cilj:31
ograničavanje rasta plasmana banaka, koje
neizravno pridonosi smanjenju rasta inozemnog duga banaka i stabilizaciji manjka na
tekućem računu platne bilance. U 2008. godini dozvoljen je godišnji rast plasmana po
stopi od 12%. Na iznose veće od te stope banke imaju obvezu upisa blagajničkih zapisa.
Obvezno upisani blagajnički zapisi tijekom 2008. godine su rasli te su u kolovozu
dosegnuli 445,8 mil. kuna. Taj iznos je ostao nepromijenjen do studenog kada je ponovno
porastao i na kraju prosinca je iznosio 460,6 mil. kuna. Maksimalno stanje upisanih
obveznih blagajničkih zapisa u 2009. godini iznosilo je 569,6 mil. kuna u ožujku. U
studenom je HNB ukinuo obvezu banaka da upisuju obvezne blagajničke zapise za porast
plasmana po stopi višoj od dopuštene, budući da su zbog financijske krize plasmani na
razini bankovnog sustava zadržani u granicama ispod 12% godišnje. Bankama su, stoga,
u prosincu 2009. godine isplaćeni upisani obvezni blagajnički zapisi u iznosu od 136,8
mil. kuna.32
U ostale instrumente monetarne politike kojima se HNB koristio u razdoblju od 2008. do
29
Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 72. 30
Godišnje izvješće za 2009. godinu, op. cit., str. 44. 31
Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 53. 32
Godišnje izvješće za 2009. godinu, op. cit., str. 44.
21
2012. godine ubrajaju se: minimalno potrebna devizna potraživanja i blagajnički zapisi
HNB-a u kunama, kratkoročni kredit za likvidnost i unutardnevni kredit.
Minimalno potrebna devizna potraživanja su instrument održavanja devizne likvidnosti
banaka. U 2008. godini tijekom prva četiri mjeseca propisana minimalna devizna
potraživanja iznosila su 32% deviznih obveza, a u svibnju je taj udio smanjen na 28,5%.
Krajem siječnja 2009. godine postotak je smanjen na 25% kako bi se olakšalo
financiranje proračunskih potreba države u otežanim okolnostima zbog financijske krize.
U veljači 2009. godine postotak pokrivenosti deviznih obveza deviznim potraživanjima je
dodatno smanjen, na 20% radi očuvanja stabilnosti tečaja i smirivanja deprecijacijskih
pritisaka na deviznom tržištu. Smanjivanjem postotka pokrivenosti deviznih obveza
deviznim potraživanjima oslobođen je iznos deviznih potraživanja od 2,1 mlrd. eura.33
Postotak pokrivenosti deviznih obveza deviznim potraživanjima zadržan je na razini od
20% tijekom 2010. godine, a početkom ožujka 2011. godine je smanjen na 17%, čime je
oslobođen iznos deviznih potraživanja od 850 mil. eura.34 Isti postotak (17%) deviznih
obveza minimalna potrebna devizna potraživanja iznosila su i u 2012. godini. Od lipnja
2012. godine u devizna potraživanja uključuju se potraživanja po kreditima u kunama i u
kunama s valutnom klauzulom, danima gospodarskim subjektima u sklopu Programa
razvoja gospodarstva, i to u visini od 50% iznosa nedospjele glavnice koja je prema
navedenom programu financirana iz sredstava banaka. U razdoblju od 16. veljače do 15.
kolovoza 2012. godine obuhvat deviznih potraživanja je dodatno proširen te obuhvaća i
trezorske zapise Ministarstva financija izdane u veljači 2012. godine.35
Nematerijalizirani prenosivi blagajnički zapisi HNB-a nominirani u kunama, čiji je rok
dospijeća 35 dana, prodaju se na aukcijama uz diskont, a sve obveze koje iz te kupnje
proizlaze namiruju se na dan aukcije. Iako su blagajnički zapisi dio okvira monetarne
politike HNB-a u razdoblju od 2008. do 2010. godine nisu se izdavali.
33
Godišnje izvješće za 2008. godinu, op. cit., str. 53. 34
Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 43. 35
Godišnje izvješće za 2012. godinu, op. cit., str. 44.
22
Kratkoročni krediti za likvidnost koriste se u slučaju potrebe za učinkovitom,
fleksibilnom i brzom pomoći središnje banke solventnim institucijama s problemima
likvidnosti. Odobrava se uz financijsko osiguranje u obliku repo transakcija (repo kredita)
ili kredita za zalog, čime se znatno pojednostavljuje proces odobravanja kredita. U
razdoblju od 2008. do 2010. godine nije bilo potrebe za ovim kreditom. Iako je 2011.
godinu obilježila povoljna razina slobodnih novčanih sredstava i niska kamatna stopa na
međubankovnom novčanom tržištu pojedine manje banke su imale teškoća s likvidnošću
zbog odljeva depozita i ukidanja međubankovnih linija neposredno nakon prisilne
likvidacije Credo banke d.d. Split. U takvim uvjetima potkraj studenog i u prosincu
zabilježeno je korištenje kratkoročnih kredita za likvidnost, a odobreni su u ukupnom
iznosu od 191,8 mil. kuna.36
Unutardnevni kredit je instrument platnog prometa koji se koristi kako bi se poboljšala
protočnost platnih transakcija tijekom radnog dana. Banke ga mogu koristiti svakodnevno
u obliku limita na računu za namiru, pri čemu je limit visina dopuštenoga negativnog
stanja na računu za namiru. Tijekom 2008. godine unutardnevni kredit se koristio 93 dana
u prosječnom iznosu od 0,5 mrld. kuna, a u 2009. godini tek 28 dana u prosječnom
iznosu od 250,4 mil. kuna. Njegovo korištenje je u 2010. godini imalo daljnju tendenciju
smanjenja, te se koristio tek šest dana, a prosječni iznos za dane korištenja iznosio je
467,0 mil. kuna. U 2011. godini unutardnevni kredit se koristio samo tri dana u
prosječnom iznosu od 183,3 mil. kuna, dok se u 2012. godini koristio ukupno deset dana
u srpnju i kolovozu u prosječnom iznosu od 435,1 mil. kuna. U 2012. godini banke su se
unutardnevnim kreditom mogle koristiti u visini od 50% nominalne vrijednosti založenih
trezorskih zapisa Ministarstva financija s izvornim rokom dospijeća do godine dana.37
Zaključno se može istaknuti da je u razdoblju od 2008. do 2012. godine HNB koristio
čitav niz instrumenata monetarne politike kako bi ostvario svoj osnovni cilj: održavanje
stabilnosti cijena. Također se može uočiti da je HNB instrumentima monetarne politike
intervenira kako bi ublažio deprecijacijske pritiske na domaću valutu i održao stabilnost
tečaja domaće valute.
36
Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 44. 37
Podaci prema Godišnjem izvještaju HNB 2008-2012. godine.
23
3. FORMIRANJE TEČAJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Hrvatski dinar je uveden 23. prosinca 1992. godine. To je bila prijelazna, privremena
valuta osamostaljene hrvatske države. Od 1. siječnja 1992. godine postao je jedinim
zakonitim sredstvom plaćanja u Republici Hrvatskoj. Dana 30. svibnja 1994. godine kao
trajno službeno sredstvo plaćanja uvedena je hrvatska kuna. Formiranje tečaja u
Republici Hrvatskoj prikazano je u ovom dijelu diplomskog rada obradom sljedećih
tema: 1) formiranje tečaja hrvatske kune, 2) tečajna politika u Republici Hrvatskoj, 3)
analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj, 4) kontroverze oko precijenjenosti
kune.
3.1. Formiranje tečaja kune
Od novčanog sustava bivše Jugoslavije, Republika Hrvatska se odvojila i postala
samostalna uvođenjem svoje valute, 23. prosinca 1991. godine. Početni, privremeni
novac koji je uvela Republika Hrvatska nazivao se hrvatski dinar. U tom razdoblju
povijesti hrvatskog gospodarstva, vlastita je valuta bila neophodan preduvjet za
provođenje novčane reforme i stabilizacije gospodarstva. Uvođenjem hrvatskog dinara
počinje orijentacija na stabilniji devizni tečaj, u početku 1992. godine njegovim
fiksiranjem, ali je to bilo nedovoljno da bi se značajnije usporila inflacija koja je
pokazivala karakteristike hiperinflacije, tako da se već od ožujka 1992. godine valutni
tečaj mijenja, tj. počinje proces devalvacije (deprecijacije). Ipak, postignuti su određeni
početni rezultati i stečena prva iskustva u vođenju monetarne politike u uvjetima državne
samostalnosti. Tijekom 1992. godine započeo je značajan porast deviznih rezervi
Narodne banke, ali i poslovnih banaka, što postaje bitan faktor osiguranja likvidnosti. U
listopadu 1993. godine započeo je stabilizacijski program. Stabilizacija je bila
heterodoksnog tipa s anti-inflacijskim mjerama popraćenim strukturnim reformama.38
Prva faza programa bila je karakterizirana pooštrenom novčanom politikom; cijene javnih
i komunalnih službi preusklađene su kako bi se uklonili gubici tih poduzeća koji su
opterećivali proračun, liberalizirano je devizno tržište što je omogućilo stabiliziranje
38
Družić, G. et al.: Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1998., str. 172.
24
tečaja, kontrolirane su plaće u javnom sektoru, a izglasan je i gotovo uravnoteženi
proračun središnje države.
Nominalni tečaj hrvatskog dinara (HRD) proglašava se središnjim monetarnim
instrumentom stabilizacijske politike. Na dan objave programa tako je utvrđen gornji
intervencijski tečaj od 4.444 HRD za jednu njemačku marku (DEM), što znači
jednokratnu devalvaciju od 20,7% u odnosu na 1. listopada 1993. godine. Cilj je bio
stvaranje pretpostavki za jako i brzo obaranje inflacije. Bilo je predviđeno da se utvrdi i
gornja realna granica, tako da bi do kraja godine, tečaj porastao do granice od 4.750 HRD
za jednu DEM, prema očekivanom rastu cijena. Ovi su tečajevi interventni, tj. njih NBH
garantira za sve transakcije što znači i u slučaju da je tečaj koji se slobodno formira na
tržištu veći.39 Odmah se išlo na uspostavljanje interne konvertibilnosti, što je
predstavljalo uvod u punu (vanjsku) konvertibilnost. Šest mjeseci nakon uvođenja
Stabilizacijskog programa uvedena je stalna valuta (svibanj 1994. godine). Kuna je
postala jedina zakonita valuta u Republici Hrvatskoj.
Hrvatska provodi režim fluktuirajućeg tečaja, što znači da tečaj nacionalne valute nije
fiksiran prema nekoj stranoj valuti ili košarici valuta, već se slobodno formira na
deviznom tržištu. Tečaj, dakle, fluktuira ovisno o ponudi i potražnji deviza na deviznom
tržištu, ali Hrvatska narodna banka povremenim uključivanjem u rad tog tržišta sprječava
prevelike tečajne oscilacije i nastoji održati tečaj relativno stabilnim.
Zagovornici fluktuirajućeg tečaja navode nekoliko prednosti njegove primjene.40 Jedan
od njih je autonomija središnje države. Kod fluktuirajućeg tečaja središnja banka ima
monetarni nadzor, i uz korištenje instrumenata monetarne politike može, primjerice,
povećati novčanu ponudu što rezultira deprecijacijom valute, ili smanjiti novčanu ponudu
bez da to utječe na stabilizacijske napore koje primjenjuje. Osim toga svaka zemlja može
odabrati vlastitu željenu dugoročnu stopu inflacije umjesto da pasivno uvozi stopu
inflacije postavljenu u inozemstvu. Drugi argument za primjenu fluktuirajućeg tečaja je
39
Sirotković, J.: Hrvatsko gospodarstvo, Golden marketing, Zagreb, 1996., str. 212. 40
Krugman, P. R., Obstfeld, M.: Međunarodna ekonomija, Teorija i ekonomska politika , sedmo izdanje, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menagementa, Zagreb, 2009., str. 516.
25
što svaka zemlja može odrediti svoje monetarne uvjete, a tečajeve određuje devizno
tržište. Treći argument u korist fluktuirajućeg tečaja odnosi se na njegovu sposobnost da
omogući brzu i razmjerno bezbolnu prilagodbu određenim vrstama ekonomskih
promjena.
Srednji tečaj HNB formira se tako da HNB svakog radnog dana na temelju ugovorenog
prometa i tečajeva stranih valuta na tržištu stranih sredstava plaćanja utvrđuje vrijednost
kune prema drugim valutama. Vrijednost kune prema drugim valutama objavljuje se na
tečajnici HNB-a. Temeljna valuta za izradu tečajnice HNB-a je euro. Srednji tečaj kune
za jedan euro je aritmetička sredina ponderiranoga kupovnog tečaja i ponderiranoga
prodajnog tečaja banaka. Ponderirani kupovni tečaj i ponderirani prodajni tečaj banaka
zasniva se na prometu u svim valutama te na tečajevima svih valuta, i to prometu i
tečajevima koji su dogovoreni jedan radni dan prije dana utvrđivanja srednjeg tečaja.41
Vrijednost kune prema valutama koje nisu temeljna valuta, a uvrštene su u tečajnicu
Hrvatske narodne banke, utvrđuje se dijeljenjem srednjeg tečaja kune za jedan euro
međuvalutnim odnosom eura i svih ostalih valuta koji na svjetskom deviznom tržištu
vrijedi na dan formiranja tečajnice u 12 sati.42
HNB, dakle, donosi mjere vezane uz tečaj hrvatske kune, te tako nastoji zadržati
stabilnost tečaja. Naime, uspješne monetarne politike nema bez stabilnosti nacionalne
valute.
41
Hrvatska narodna banka, op. cit. 42
Ibidem.
26
3.2. Tečajna politika u Republici Hrvatskoj
Politika tečaja jedan je od najvažnijih elemenata u ekonomskoj politici svake zemlje.
Njome se utječe na cijene, proizvodnju, potrošnju, konkurentnost gospodarstva, teret
otplate duga (kako javnog tako i privatnog), kreditnu aktivnost banaka te posljedično na
čitav niz makroekonomskih varijabli.
Hrvatska stabilnost cijena i ukupnog gospodarstva temelji na stabilnosti tečaja. Stabilnost
tečaja jedan je od kriterija koje Hrvatska mora zadovoljiti za pristupanje u Europsku
monetarnu uniju. Kriterij stabilnosti tečaja sastoji se od toga da zemlja mora sudjelovati u
europskom tečajnom mehanizmu (tzv. ERM II) najmanje dvije godine prije pridruženja
monetarnoj uniji. Pritom se moraju poštivati propisane granice fluktuacije (maksimalni
raspon fluktuacije je predviđen sa ±15 % u odnosu na središnji paritet, dakle, ne smije
doći do deprecijacije izvan tih granica, a niti smije biti “značajnih pritisaka na tečaj”).43
Osnovni instrument tečajne politike HNB-a su devizne aukcije putem kojih središnja
banka kupuje odnosno prodaje devize poslovnim bankama. Najčešći oblik aukcija je
aukcija u kojoj poslovne banke u ponudama koje dostavljaju Hrvatskoj narodnoj banci
naznačuju željene iznose (u eurima) i cijenu (tečaj) deviznih transakcija. Temeljem
pristiglih ponuda Hrvatska narodna banka donosi odluku o iznosu intervencije i tečaju.44
U transakcije na deviznom tržištu HNB se uključuje kako bi spriječila prekomjerne
fluktuacije tečaja u oba smjera. Tako prodaje devize kada kuna slabi, prodajom deviza iz
optjecaja se povlače kune, čime raste njihova vrijednost (aprecijacija tečaja). Kada kuna
jača Hrvatska narodna banka kupnjom deviza stavlja u optjecaj više kuna, čime se
smanjuje njihova vrijednost (deprecijacija tečaja). Smatra se da intervencije Hrvatske
narodne banke čine vrlo mali dio ukupnih kupoprodajnih transakcija na deviznom tržištu
te da bitnije ne utječu na razinu tečaja. Rastom kamatnih stopa, odnosno smanjenjem
likvidnosti HNB djeluje kako bi obranio tečaj.
43
Mintas Hodak, Lj. (ur.): Europska unija, Mate, Zagreb, 2010., str. 675. 44
Hrvatska narodna banka, op. cit.
27
3.3. Analiza kretanja tečaja kune u Republici Hrvatskoj
Kretanje tečaja domaće valute utječe na cijene uvoza, rentabilnost izvoza, rentabilnost
proizvodnje uvoznih supstituta, na domaće cijene izvoznih dobara, na promjene uvjeta
razmjene i dr. Zbog tako velikog utjecaja promjena tečaja na gospodarstvo korisno je
pratiti njegovo kretanje.
Do stabilizacijskog programa, uslijed hiperinflacijskih kretanja cijena na malo, dolazilo je
do strahovite deprecijacije hrvatske valute (privremene valute - hrvatskog dinara).
Uvođenjem stalne valute hrvatska kuna se stabilizira, te je njezina deprecijacija znatno
smanjena.
Kada se govori o tečaju kune potrebno je napomenuti da se uglavnom govori o njezinom
kretanju u odnosu na zajedničku europsku valutu. Naime, uslijed visoke euroizacije, euro
je gotovo postao paralelna valuta u Hrvatskoj, pa se i njegovo kretanje najviše odražava
na gospodarstvo i ekonomiju u cjelini. Istovremeno se tečaj kune prema ostalim valutama
formira pomoću tečaja tih valuta prema euru. Tako se tečaj dolara, koji je druga najčešće
korištena valuta u Hrvatskoj, formira pomoću međusobnog tečaja eura i dolara na
svjetskom tržištu.
Od stabiliziranja cijena krajem 1993. godine do zamjene marke u euro krajem 2001.
godine, kuna je u odnosu na marku zadržala stabilnu vrijednost s oscilacijama od oko +/-6%,
oko središnje vrijednosti. Neposredno nakon proglašenja Stabilizacijskog programa 1993.
godine, došlo je do aprecijacije kune, kada se tečaj od 4,444 u mjesec i pol dana vratio se
na pretprogramsku razinu od 3,72 kune. Svojim intervencijama na deviznom tržištu
središnja je banka pazila da tečaj ne deprecira iznad “psihološke granice” od 4,444 kune
za DEM, ali i da ne aprecira preduboko.45
45
Nikić, G., Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu , Ekonomija, Rifin, Zagreb, 2005., 10, 2, str. 472.
28
U tablici 4 prikazani su godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva kune prema euru i
američkom dolaru u razdoblju od 1997. do 2013 godine. Hrvatska kuna je imala
oscilacije jačanja i slabljenja u odnosu na euro u rasponu od -2,1 do 6,2%.
Tablica 4: Godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva u Republici Hrvatskoj, 1997.-
2013 godine
Godina HRK/EUR HRK/USD
Stope rasta u % (prema istom razdoblju
prethodne godine)
HRK/EUR HRK/USD
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
6,960719
7,139159
7,581823
7,633852
7,471006
7,406976
7,564248
7,495680
7,400047
7,322849
7,336019
7,223178
7,339554
7,286230
7,434204
7,517340
7,573548
6,161849
6,362284
7,122027
8,287369
8,339153
7,872490
6,704449
6,031216
5,949959
5,839170
5,365993
4,934417
5,280370
5,500015
5,343508
5,850861
5,705883
2,3
2,6
6,2
0,7
-2,1
-0,9
2,1
-0,9
-1,3
-1,0
0,2
-1,5
1,6
-0,7
2,0
1,1
0,7
13,4
3,3
11,9
16,4
0,6
-5,6
-14,8
-10,0
-1,3
-1,9
-8,1
-8,0
7,0
4,2
-2,8
9,5
-2,5
Izvor: Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)
Najveću aprecijaciju tečaja kuna je imala u odnosu na euro 1999. godine u odnosu na
1998. godinu, a stopa rasta iznosila je 6,2%, dok je njezina najveća stopa deprecijacije
iznosila 2,1% u 2001. godini u odnosu na 2000. godinu.
Oscilacije kune bile su znatno veće u odnosu na američki dolar nego u odnosu na euro u
razdoblju od 1997. do 2013 godine. Aprecijacija kune u odnosu na dolar posebno je bila
izražajna u 2000. godini kada je u odnosu na 1999. godinu porasla za 16,4%. U razdoblju
od 2002. godine može se uočiti deprecijacija kune na godišnjoj razini, a najveću stopu
dosegla je u 2003. godini kada je iznosila 14,8%.
29
Iako je politika središnje države stabilnost tečaja, činjenica je da je stabilan tečaj
postignut tek od 2003. godine. Do tada je tečaj imao oscilacije, ali se amplituda oscilacija
smanjivala kroz vrijeme. Tako je u 1997. godini jedan euro iznosio 6,85 kuna, a u 2000.
godini 7,63 kune, što predstavlja 11,4% deprecijaciju tečaja. Granica oko koje se nastoji
stabilizirati kuna iznosi 7,4 kune za jedan euro.
Istražujući uzroke koji su doveli do deprecijacije tečaja u razdoblju do 2000. godine
Gregurek i Vidaković na temelju podataka o kretanju M1 i BDP-a dolaze do zaključka da
se u razdoblju od 1995. do 2000. godine M1 povećao s 8,5 mlrd. kuna na 18 mlrd. kuna,
dok se BDP povećao za 60 mlrd. kuna. Za usporedbu, M1 je u 2005. godini bio na 38,8
mrld. kuna (povećanje od 20 mlrd. kuna), tečaj je u razdoblju od 2000. do 2005. godine
bio stabilan, a BDP se povećao za 87 mlrd. kuna. Stoga se može zaključiti da povećanje
količine novca nije imalo veze s rastom potražnje za novcem, niti je stabilnost tečaja
isključivo ovisna o količini novca u ekonomiji. Zbog navedenog odnosa između tečaja,
količine novca i BDP-a u razdoblju od 1995. i 2000. godine slabljenje tečaja se ne može
pripisati ekspanzivnoj monetarnoj politici. Može se zaključiti da je do većine promjena
tečaja došlo zbog promjene u preventivnoj potražnji, najvjerojatnije uzrokovanoj
bankarskom krizom, a ne zbog monetarne politike koja je povećavala količinu novca u
ekonomiji.46
Tečajni režim u Republici Hrvatskoj ima dvije glavne pravilnosti koje se mogu iščitati iz
grafikona 1 i 2: 1) realni efektivni tečaj deprecira u kriznim godinama i aprecira u
godinama uzleta i 2) realni se novac kreće sličnom dinamikom: stagnira u kriznim
vremenima kada realni tečaj deprecira i raste u dobrim vremenima kada realni tečaj
aprecira.
46
Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH , Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2, str. 344.
30
Grafikon 1: Efektivni tečajevi HRK, 1996.-2013.
80,00
85,00
90,00
95,00
100,00
105,00
110,00
115,00
120,00
sije
čanj
199
6.
sije
čanj
199
7.
sije
čanj
199
8.
sije
čanj
199
9.
sije
čanj
200
0.
sije
čanj
200
1.
sije
čanj
200
2.
sije
čanj
200
3.
sije
čanj
200
4.
sije
čanj
200
5.
sije
čanj
200
6.
sije
čanj
200
7.
sije
čanj
200
8.
sije
čanj
200
9.
sije
čanj
201
0.
sije
čanj
201
1.
sije
čanj
201
2.
sije
čanj
201
3.
Nominalni
efektivni tečaj kune
Realni
efektivni tečaj kune uz indeks
potrošačkih cijena
Realni
efektivni tečaj kune uz indeks
proizvođačkih cijena
industrije
deprecijacija 8-10%
aprecijacija oko 16%
deprecijacija 4% uz cijene
proizvođača i 8% uz cijene na malo
Napomena: Indeks proizvođačkih cijena industrije na nedomaćem tržištu za RH raspoloživ je od siječnja 2010., pa je realni efektivni tečaj izračunat na bazi 2010. godine.
Izvor: Indeksi efektivnih tečajeva hrvatske kune, http://www.hnb.hr/tecajn/htecajn.htm
(7.01.2014.)
Grafikon 2: Realni novac M1 i monetarni multiplikator M1/M0 u Republici Hrvatskoj,
1996.-2012.
Izvor: Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?,
http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/content/article/1-najnovije-
vijesti/1679-konferencija (9.08.2012.)
31
Navedeni međuodnos varijabli tipičan je za male otvorene ekonomije kakav je Hrvatska, s
raširenom ulogom strane valute, u kojima domaća potražnja ovisi o neto priljevu kapitala. U
razdoblju snažnog neto priljeva kapitala javlja se pritisak na aprecijaciju. Raste potražnja za
novcem, a središnja banka odgovara povećanom ponudom kroz otkup deviza ne bi li
spriječila još jaču (nominalnu) aprecijaciju. Cijene ne reagiraju, jer je ekonomija mala i
otvorena, pa se sav pritisak viška domaće potražnje, umjesto kroz cijene, poravnava
uvozom, odnosno širenjem deficita tekućeg računa bilance plaćanja. Kada neto priljev
kapitala zastane, javlja se pritisak na deprecijaciju, nestaje mogućnost za povećanje novčane
mase na stari način, pada ekonomska aktivnost, a s njome potražnja za novcem. Kako tečaj
ulazi u funkciju potražnje za novcem, to dodatno smanjuje potražnju za užim monetarnim
agregatom M1. Deficit na tekućem računu vrlo se brzo zatvara, u čemu puno važniju ulogu
ima nagli pad agregatne potražnje nego promjena relativnih cijena.47
. Na takve izazove
monetarna politika treba odgovoriti, što zahtijeva prilagodbu tečaja. Intervencijama na
tržištu HNB nastoji zadržati stabilnost tečaja, odnosno smanjiti prevelike fluktuacije tečaja.
Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru prikazane su grafikonom 3.
Grafikon 3: Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru, 1997.-2013.
Napomena: tečaj EUR/HRK prije 1999. godine je izračunan kao umnožak tečaja DEM/HRK i faktora konverzije (1,95583).
Izvor: Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hmonetary-
policy.pdf (7.01.2014.)
47
Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?, http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/ content/article/1-najnovije-vijesti/1679-kon ferencija, (9.08.2012.)
32
HNB intervenira na deviznom tržištu kupujući i prodajući devize u trgovini s domaćim
bankama, Ministarstvom financija i stranim bankama. Aprecijacijske i deprecijacijske
pritiske na tečaj kune u odnosu na euro HNB je ublažavao intervencijama na deviznom
tržištu (otkupom i prodajom deviza).
U kontekstu ovog rada potrebno je ukazati i na kretanje realnih efektivnih tečajeva kune,
prema košarici valuta i indeksu potrošačkih cijena (grafikon 4).
Grafikon 4: Indeksi realnih efektivnih tečajeva kune, prema košarici valuta i indeksu
potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj, 2005.-2013.
2005.=100
100
97,6
96,4
92,391,7
93,1
95,5
96,8
95,3
86
88
90
92
94
96
98
100
102
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
* pad indeksa označava realnu aprecijaciju kune, a rast označava realnu deprecijaciju
Izvor: Hrvatsko gospodarstvo 2012., http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf
/hrvatsko_gospodarstvo_2012_mail.pdf, (19.01.2014.)
S obzirom da euro i dolar čine najveći dio platnog prometa Republike Hrvatske s
inozemstvom, te u robnoj razmjeni sudjeluju s više od 90%, razumljivo je da i kretanje
njihovog tečaja najviše utječe na promjene realnog efektivnog tečaja kune. Ovaj tečaj
pokazuje realne promjene tečaja kune. Pri tome se u obzir uzimaju kretanja cijena u
tuzemstvu i inozemstvu, i to prema košarici valuta s obzirom na njihov udio u platnom
prometu s inozemstvom. Indeksi na grafikonu 4 pokazuju trend deprecijacije kune u
33
razdoblju od 2010. do 2012. godine blagu deprecijaciju kune, nakon dužeg razdoblja
realne aprecijacije. No, u 2013. godini ponovno je došlo do aprecijacije kune. Trend
deprecijacije kune može pozitivno djelovati u smislu povećanja konkurentnosti hrvatskih
proizvoda i usluga, te istovremeno dovesti do realnog povećanja cijena inozemnih roba i
usluga.
3.4. Kontroverze oko precijenjenosti kune
U stručnoj i znanstvenoj literaturi zastupljena su različita stajališta oko tečaja kune,
odnosno stajališta da li bi promjena tečajne politike i deprecijacija kune vodili ka rastu
gospodarstva ili bi imali suprotne negativne učinke. Da li je kuna precijenjena ili ne, koje
su posljedice njezine eventualne precijenjenosti, koliko bi ona mogla iznositi i što bi u
tom slučaju trebalo činiti, pitanja su oko kojih se hrvatski ekonomisti spore zapravo još
od uspješnog stabiliziranja cijena na kraju 1993. godine.48
U ekonomskoj teoriji i analizi nedvosmisleno je prihvaćeno stajalište da dugoročno
održavanje fiksnog tečaja vodi precijenjenosti domaće valute, a da precijenjenost ima za
posljedicu stagnaciju gospodarske aktivnosti i rast nezaposlenosti. Istraživanja koja se
bave problemima tečaja i tečajnih aranžmana pokazuju da su mnogi tečajevi u jednom
trenutku bili efikasni, dok u nekom drugom vremenu postaju neprimjereni i treba ih
mijenjati. Ukoliko se to ne učini na vrijeme, gospodarstvo zapada u teškoće, a troškovi
promjene, do kojih kad-tad ipak mora doći, mogu biti veoma veliki.49
HNB kako je već
istaknuto tijekom cijelog razdoblja od uvođenja Stabilizacijskog programa 1993. godine
nastoji održati stabilan tečaj s malim oscilacijama, pa se često u literaturi govori o
fiksnom tečaju kune, a zadržavanje tečaja kune na istoj razini dovodi to precijenjenosti
kune.
Već 1993. godine nakon što se tečaj od 4,444 kune za 1 njemačku marku u mjesec i pol
dana vratio na pretprogramsku razinu od 3,72 kune, gospodarstvenici su upozoravali da
48
Nikić, G.: Kontroverze tečajne politike, Ekonomski pregled, Zagreb, 2000., 51, 9-10, str. 1102. 49
Nikić, G.: Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu , op. cit., str. 472.
34
precijenjenost kune slabi njihovu konkurentnost. U razdoblju nakon toga došlo je do
visokog rasta troškova: poreza, troškova rada, a i troškova koji se statistički ne
registriraju, a koji su vezani za nelikvidnost. Sve je to utjecalo na daljnji rast
precijenjenosti kune. Uvođenjem novog poreznog sustava u 1998. godini, prihod
središnje države od poreza na promet i dodanu vrijednost porastao je za više od 46%, a
stopa rasta BDP-a u odnosu na 1997. godinu je bila dvostruko manja. U sljedećoj godini
prisutan je snažan rast nelikvidnosti, a stopa BDP-a ulazi u negativno područje. Bez
obzira na nastalu situaciju, HNB nastoji zadržati stabilnost kune i intervencijama na
deviznom tržištu nastoji da kuna ne prijeđe “psihološku granicu” od 4,444 kune za DEM,
ali i da ne aprecira preduboko. Zagovornici takve politike tečaja kao razloge održanja
tečaja i precijenjenosti kune navodili su sljedeće:50
· da se tečaj formira na tržištu na temelju ponude i potražnje, pri čemu se nije uzimala u
obzir intervencija središnje banke,
· da nema nikakvih analitičkih dokaza da je domaća valuta precijenjena. Dokazati da je
domaća valuta precijenjena uistinu je teško, jer se kao problem javlja izbor baznog
razdoblja, deflatora i sl. Međutim, cijeli niz pokazatelja upućivao je na precijenjenost:
rast troškova koji uz stabilan tečaj utječu na smanjenje profitabilnosti izvoza,
stagnacija izvoza i rast uvoza s posljedičnim deficitima u platnoj bilanci, rast
vanjskog duga, nezaposlenost. Problem precijenjenosti domaće valute u uvjetima
visokog stupnja liberalizacije vanjske trgovine, stvara problem konkurentnosti
domaćih gospodarstvenika ne samo u izvozu već i na domaćem tržištu. Nositelji
ekonomske politike svjesni nastalih problema, predlagali su uvođenje dodatnih poreza
na uvoz, izvoznih stimulacija, kontrole kvalitete uvoznih proizvoda i sl.
· kada bi se dopustila deprecijacija preko “psihološke granice” od 4,444 kune za DEM,
došlo bi do eksplozije inflacije. Međutim, nakon što je tečaj 1999. godine dosegao tu
granicu nije došlo do eksplozije inflacije.
· izvoz je neelastičan na tečaj. Ta tvrdnja, međutim, ne nalazi uporište. Činjenica je da
promjena tečaja može brže djelovati na uvoznu potražnju nego izvoznu ponudu i da je
50
Ibidem.
35
tržišne udjele u izvozu mnogo lakše izgubiti nego ih ponovno steći, međutim, tržišne
zakonitosti odnosa cijena i ponude i potražnje, uvijek djeluju.
· prijedlozi da središnja banka aktivnijim intervencijama na deviznom tržištu, i
konzekventnom izgradnjom rezervi, utječe na deprecijaciju kune, odbacivani su zbog
straha od prebrzog rasta novčane mase. Međutim, posljednjih godina novčana masa je
znatno porasla, a da pri tome nije imala inflacijskih učinaka.
· kao ograničenje aktivne politike tečaja navodi se i visok stupanj eurizacije
(dolarizacije) hrvatskog gospodarstva (devizna štednja, krediti u deviznim
klauzulama, inozemni dug). To je uistinu problem, jer svaka promjena tečaja izaziva
snažne redistribucijske učinke. Međutim, što režim de facto fiksnog tečaja traje dulje i
što precijenjenost domaće valute više rasta, problem redistribucije postaje sve
izraženiji.
Zagovornici promjene tečajne politike i fleksibilnijeg tečajnog režima ističu da bi
promjene išle u korist izvoznika, a na uštrb uvoznika, u korist štediša, a na uštrb dužnika,
te da takva politika ne bi odgovarala politički utjecajnijim uvoznicima. Ističu, također, da
je Hrvatska determinirala razvoj koji se temelji na izvoznoj orijentaciji, rastu
konkurentnosti na tržištu Europske unije i, konačno, ulasku u tu integraciju, te da bi u
konačnici fleksibilnijim tečajem svi subjekti morali imati koristi i da je koncipiranje
takve makroekonomske politike koja će biti u funkciji dinamiziranja izvoza neizbježna.
Međutim, promjena tečajne politike zahtijeva i promjenu makroekonomske politike u
cjelini. Zagovornici fleksibilnijeg tečaja kune zagovaraju postepeno prilagođavanje tečaja
što bi omogućilo svim gospodarskim subjektima postepeno prilagođavanje novim
cijenama. G. Nikić zastupa tezu o mogućoj primjeni asimetričnih intervencija središnje
banke na deviznom tržištu. No, vjerojatnost primjene takvog postupnog prilagođavanja
postaje sve manja što je duže trajanje stanja precijenjenosti domaće valute.51
Guverner HNB-a, međutim, smatra da bi se mijenjanjem tečajne politike ugrozila
stabilnost cijena i financijska stabilnost. Razlog tome može se naći u vrlo visokoj
euriziranosti Hrvatske s jedne te visoke uvozne zavisnosti s druge strane. Osim toga
51
Ibidem, str. 467.
36
devalvacija bi u tim uvjetima dovela do rasta inflacije, kao i značajnog kvarenja portfelja
kredita banaka, s obzirom da valutna klauzula prenosi tečajni rizik kredita na
zajmoprimca. Banke zauzvrat preuzimaju kreditni rizik, odnosno rizik da zbog promjene
tečaja zajmoprimci neće biti u stanju servisirati svoje ugovorne obveze prema banci.
Time je poslovanje banaka vezano uz sudbinu zajmoprimaca. Smatra se stoga da
devalvacija u hrvatskim uvjetima, zbog visoke razine štednje u eurima i posljedične
valutne klauzule u ugovorima o kreditima, djeluje i antirecesijski.52
Naime, povećavajući
zaduženost države i poduzeća, kao sektora, te dijela stanovnika (koje ima kredite), ona
smanjuje potrošnju, a time i rast BDP-a, povećava rast cijena, ugrožava stabilnost
bankovnog sustava i povećava rizik odljeva kapitala iz zemlje. Devalvacija najviše
pogađa najsiromašniji zaduženi dio stanovništva, povećavajući mu teret otplate duga
disproporcionalno u odnosu na one veće platežne moći. HNB stoga ostaje pri tečajnoj
politici koja je do sada primjenjivana.
Činjenica je, međutim, da su promjene tečajne politike tijekom 1990-ih godina u mnogim
zemljama (Turska, Italija, Španjolska, Portugal) rezultirale normalizacijom gospodarskog
rasta i započinjanjem stabilnog rasta. Slovenija, jedna od najuspješnijih tranzicijskih
zemalja, sistemski je deprecirala svoju valutu i rast cijena zadržavala unutar prihvatljivih
granica. Naime, ne smije se dozvoliti da deprecijacija valute dovede do nekontroliranog
rasta cijena. Inflacija, dakle, treba biti ciljana. Nedvojbeno je da promjene tečaja moraju
biti u skladu s ciljevima ekonomske politike, pa i ukoliko do promjene tečajne politike
dođe, prilagođavanje tečaja hrvatske kune mora biti postupno u dužem razdoblju kako ne
bi došlo do eksplozije rasta cijena, i kako ne bi efekti rasta cijena ne bi poništili učinke
deprecijacije. Doktrina politike ciljane inflacije počiva na sljedećem:53 stope inflacije
unaprijed se odrede tako da bi mogle “progutati” prilagođavanje tečaja. Toj svrsi služe i
instrumenti fiskalne i monetarne politike.
Promjenom tečaja ne smiju se dozvoliti negativni efekti na hrvatsko gospodarstvo i
nemogućnost prilagodbe hrvatskih gospodarstvenika promjenama cijena. Deprecijacija
52
Guverner HNB-a Boris Vujčić: Kuna neće devalvirati, http://www.vecernji.hr/biznis/guverner-hnb-a-boris-vujcic-kuna-nece-devalvirati-clanak-429671 (23.08.2012.)
53 Zdunić, S.: Relativne cijene i izvori rasta, Ekonomski pregled, Zagreb, 2004., 55, 11-12, str. 857.
37
kune, izazvala bi, naime pritisak na rast troškova i cijena. Ona poskupljuje uvozne
proizvode. Izravan prijenos porasta troškova izazvanih deprecijacijom na domaće cijene
prisutan je kod onih proizvoda kod kojih je cjenovna elastičnost potražnje niska, odnosno
kod onih proizvoda kod kojih rast cijena izaziva mali ili nikakav pad potražnje, kao što su
sirovine, reprodukcijski materijal i energenti. S obzirom na njihov udio u BDP-u od oko
20%, te pod pretpostavkom 100% cjenovne neelastičnosti uvozne potražnje za tim
proizvodima 1% deprecijacija kune ne bi trebala imati veći direktni utjecaj na opću razinu
cijena od 0,2%. Ako se tome dodaju i indirektni troškovi procjenjuje se da bi se ukupni
troškovni pritisak 1%-tne deprecijacije kretao oko 0,3 do 0,4%. Cjenovna elastičnost
potražnje kod drugih grupa proizvoda, posebice kod proizvoda široke potrošnje, u pravilu
je viša, pa bi deprecijacija domaće valute imala učinak i u smislu smanjenja uvozne
potražnje (okretanje prema domaćoj ponudi) i uravnoteženja salda u platnoj bilanci.
Godišnja deprecijacija bi prema procjenama bila do 9%, a takva razina deprecijacija kune
bila je prisutna u razdoblju od siječnja 1998. do svibnja 2000. godine. Utjecaj takve
godišnje nominalne deprecijacije na opću razinu cijena ne bi, dakle, trebao biti veći od
3,5 do 4%, što je u prihvatljivim okvirima. No, zagovornici postupne deprecijacije kune
ističu da je potrebno stvoriti i druge pretpostavke da bi ciljana inflacija bila uspješna. To
se posebice odnosi na politiku plaća i fiskalnu politiku.54 Deprecijacija domaće valute
izaziva pad dolarske vrijednosti plaća, što je ujedno jedna od najpoželjnijih popratnih
pojava, jer se na taj način smanjuju troškovi rada u Hrvatskoj i povećava eventualna
atraktivnost Hrvatske za inozemna ulaganja. Druga pretpostavka je zaustavljanje daljnjeg
neto zaduživanja u inozemstvu. Dok se ne postigne viša stopa gospodarskog rasta i
povećanja izvoza, zaduživanje u inozemstvu se ne bi smjelo koristiti za refinanciranje
postojećeg vanjskog duga. Osim toga, potrebno je učiniti sve druge pretpostavke koje bi
smanjile rizik ulaganja u Hrvatsku i pridonijele ubrzanom rastu investicije. To
prvenstveno podrazumijeva smanjivanje postojećih rizika koji proizlaze iz
neučinkovitosti administrativnog i pravosudnog sustava.
Imajući na umu navedeno, činjenica je da zadržavanje tečaja na de facto fiksnoj razini
dovodi do precijenjenosti hrvatske kune. To nesumnjivo utječe na cijene izvoznih i
54
Nikić, G., op. cit., str. 479.
38
uvoznih proizvoda, te činjenicu da će mala i otvorena zemlja kao što je Hrvatska posezati
za uvozom ako su joj uvozni proizvodi cjenovno prihvatljiviji od domaćih. Međutim,
deprecijacija tečaja zasigurno bi mogla izazvati niz negativnih efekata koje bi u
gospodarstvu kojeg karakterizira stagnacija i recesija moglo dodatno utjecati na daljnje
negativne efekte. Stoga je potrebno stvoriti preduvjete za deprecijaciju tečaja, i to ne u
kratkom roku. Pri tome treba imati na umu i kriterije za ulazak u EMU, a koji se odnose
na stabilnost tečaja i stabilnost cijena. Posebno je potrebno voditi računa da je štednja
hrvatskih građana uglavnom u eurima, dok je kreditna zaduženost vezana valutnom
klauzulom. Stoga deprecijacija kune nikako ne smije izazvati smanjenje kupovne moći
hrvatskih građana i njihovu još veću zaduženost.
39
4. UTJECAJ PRECIJENJENOSTI KUNE NA GOSPODARSTVO
REPUBLIKE HRVATSKE
Republika Hrvatska je u protekla dva desetljeća prošla proces transformacije iz planske
ekonomije u ekonomiju slobodnog tržišta. Osim pada BDP-a u 1999. godini i tijekom
financijske krize koja je u 2008. i 2009. godini zahvatila svijet, hrvatsko gospodarstvo
nije imalo klasične oscilacije u poslovnim ciklusima, niti je monetarna politika obavljala
potrebne prilagodbe promjenama u gospodarstvu, koje bi uzrokovale poslovne cikluse,
niti su prilagodbe obavljane kako bi stabilizirale poslovne cikluse. Ekonomske stope rasta
su od prestanka rata 1995. godine te izuzet navedenih godina bile pozitivne. U razdoblju
od 2003. godine stopa zaposlenosti se postupno povećavala, iako je populacija ostala
relativno nepromijenjena, što je za gospodarstvo dobro, jer se udio zaposlenih u
populaciji povećavao. Međutim, sredinom 2008. i 2009. godine postaje jasno da je
gospodarska kriza u Hrvatskoj neminovna, te se hrvatsko gospodarstvo po prvi put u
svojoj povijesti susreće s klasičnim poslovnim ciklusom koji nakon ekonomskog rasta i
razvoja donosi gospodarsku stagnaciju. Hrvatska pokazuje sve klasične znakove
ekonomije u recesiji:55
stopa zaposlenosti pada, ekonomski rast je zaustavljen i postaje
negativan, tržište kapitala je naglo palo, banke su postale restriktivne u kreditiranju,
količina loših plasmana u bilanci se povećavala. To je ujedno i prvi put u hrvatskoj
ekonomskoj povijesti da monetarna politika djeluje u uvjetima ekonomskog pada.
Petnaest godina nakon stabilizacijskog programa i razdoblja koje je s monetarnog aspekta
promatrano obilježeno stabilnošću tečaja, ekonomski akteri bi trebali aktivno sudjelovati
u kontroli poslovnog ciklusa. HNB je, kako je istaknuto u diplomskom radu, izmjenama
pojedinih instrumenata (ukidanje granične obvezne stope, smanjenje stope obvezne
pričuve, spuštanje stope minimalno potrebnih deviznih potraživanja u dva navrata,
promjenama propisa o valutnoj strukturi obvezne pričuve) te intervencijama na deviznom
tržištu, oslobodio devizne rezerve. Tim mjerama i zaduživanjem banaka kod svojih
inozemnih većinskih vlasnika, banke su bile dovoljno likvidne da bi izbjegle nestabilnosti
na deviznom tržištu. Međutim, najveći dio deviznih priljeva i oslobođenih pričuva banke
su iskoristile za financiranje središnje države, dok su plasmani privatnom sektoru gotovo
55
Gregurek, M., Vidaković, N.: op. cit., str. 398.
40
stagnirali. U takvim okolnostima i mjera HNB za ograničavanjem rasta plasmana nije
imala efekte, pa nije bilo ni potrebe za njenom primjenom. U daljnjem razdoblju
monetarno okružje se stabilizira, pa HNB stabilnost i likvidnost sustava održava
redovitim operacijama. Priljevi deviza kao posljedica turističke sezone, zaduženosti
pojedinih državnih poduzeća u inozemstvu, međunarodno izdavanje državnih obveznica i
sl. rezultiraju aprecijacijskim pritiscima. U toj situaciji HNB intervenira otkupom deviza
od poslovnih banaka, te na taj način smanjuje aprecijacijske pritiske.
U ovom dijelu diplomskog rada istražuju se utjecaji tečaja kune na BDP, inflatorna
kretanja, industrijsku proizvodnju, vanjskotrgovinsku razmjenu, turizam i konkurentnost
hrvatskog gospodarstva.
4.1. Kretanje BPD-a i tečaja kune
Kako bi potaknule rast BDP-a središnje banke smanjuju kamate i puštaju u optjecaj
dodatnu likvidnost. HNB je razdoblju recesije kreirao visoku deviznu i kunsku
likvidnosti spuštajući stopu obvezne rezerve, ukidajući graničnu obveznu pričuvu,
smanjujući minimalnu potrebnu deviznu likvidnosti itd. Kako bi se istražio utjecaj tečaja
kune na BDP, u ovom dijelu diplomskog rada analizira se povezanost BDP-a i stabilnog
tečaja.
Republika Hrvatska je u godinama koje obilježava stabilnost cijena i stabilnost tečaja
imala vrlo nisku stopu rasta BDP-a, sa stanovišta omogućavanja izlaska iz tranzicijske
krize i potrebe smanjivanja razlika sa zemljama Europske unije. Stavljanjem u odnos
kretanje stope rasta tečaja kune prema euru i stope BPD-a može se uočiti povezanost
(grafikon 5).
41
Grafikon 5: Stope rasta BPD-a u Republici Hrvatskoj i tečaja HRK/EUR, 2002.-2013.
godine
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
8
20
02
.
20
03
.
20
04
.
20
05
.
20
06
.
20
07
.
20
08
.
20
09
.
20
10
.
20
11
.
20
12
.
20
13
.
%
HRK/EUR
BDP
Izvor: Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2012., 6, str. 1 i
Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)
Iz grafikona 5 može se uočiti utjecaj promjena tečaja HRK/EUR na rast BDP-a. U
godinama aprecijacije kune vidljivo je smanjenje rasta BDP-a, dok se u godinama
prisutne deprecijacije kune uočava rast BDP-a. Iznimka su godine svjetske gospodarske
krize, kada na rast BDP-a utječe veliki broj drugih čimbenika. U 2008. i 2009. godini
vidljiv je značajan pad stope rasta BDP-a, no na njegovo smanjenje utjecala je u prvom
redu financijska kriza koja je imala negativne učinke na gospodarska kretanja u cijelom
svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj, te je unatoč deprecijaciji BDP imao trend
smanjenja. Osim globalnog utjecaja na pad BDP-a u 2009. godini utjecale su i
specifičnosti domaćeg tržišta. Najveći utjecaj na pad BDP-a u 2009. godini imao je izvoz
roba i usluga, a zabilježen je i pad bruto investicija u fiksni kapital, i to privatnog i javnog
sektora, kao i pad osobne potrošnje pod utjecajem snažnoga potrošačkog pesimizma,
negativnih kretanja na tržištu rada i otežanih uvjeta financiranja potrošnje kućanstava.
Nepovoljne promjene domaće potražnje dovele su i do zamjetnoga godišnjeg pada uvoza
robe i usluga.56
56
Godišnje izvješće za 2009., op. cit., str. 21.
42
Kako bi se istražila uvjetovanost stabilnosti tečaja i stabilnih cijena, odabrano je nekoliko
zemalja u tranziciji, te je izvršena analiza njihove tečajne politike i kretanja BDP-a. U
tablici 5 se može jasno vidjeti da su Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Mađarska imale
politiku fluktuirajućeg i nestabilnog tečaja.
Tablica 5: Kretanje tečajeva odabranih zemalja u odnosu na euro, 1990.-2013.
Bugarska
Lev
Hrvatska
kuna
Češka kruna
Estonija
kruna
Mađarska forinta
Latvija
lats
Litva
litas
Rumunjska
leu
Slovačka kruna
Slovenija
tolar
1990.
1991.
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
-
-
-
-
-
-
0,61
1,98
1,96
1,96
1,95
1,95
1,95
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
1,96
-
-
-
-
6,96
6,96
6,94
6,96
7,29
7,68
7,58
7,37
7,48
7,65
7,67
7,37
7,35
7,33
7,36
7,30
7,38
7,53
7,52
7,64
-
-
-
33,42
34,50
34,94
34,25
38,03
35,19
36,10
35,05
31,96
31,58
32,41
30,46
29,00
27,49
26,63
26,88
27,79
29,24
29,20
30,00
27,8
-
-
15,64
15,48
15,24
15,06
15,58
15,83
15,56
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
15,65
1,00
1,00
1,00
83,77
101,40
101,68
112,35
136,73
183,30
206,91
224,71
252,39
254,70
265,00
245,18
236,29
262,50
245,97
252,87
251,77
253,73
266,70
268,71
263,73
242,29
259,33
257,00
-
-
1,01
0,67
0,67
0,71
0,70
0,66
0,66
0,59
0,58
0,56
0,61
0,67
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
0,70
-
-
-
4,35
4,92
5,26
5,01
4,42
4,67
4,02
3,72
3,52
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
3,45
-
-
-
-
-
0,34
0,52
0,89
1,28
1,83
2,41
2,78
3,51
4,12
3,94
3,68
3,38
3,61
4,02
4,22
4,27
4,32
4,52
4,43
-
-
-
37,04
38,48
38,86
39,95
38,43
43,21
42,40
43,93
42,78
30,13
30,13
30,13
30,13
30,13
30,13
30,13
30,13
30,13
1,00
1,00
1,00
76,02
119,52
147,09
156,47
165,58
177,28
186,81
188,81
198,91
213,54
218,84
230,16
236,70
239,76
239,50
239,64
239,64
239,64
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
Izvor: Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH,
Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2, str. 398. i Hrvatska narodna banka,
http://www.hnb.hr (10.2.2014.) (obrada studenta).
Kretanje stope BDP-a u odabranim zemljama prikazano je u tablici 6.
43
Tablica 6: Kretanje stope BDP-a u izabranih zemljama, 1997.-2012.
Bugarska Hrvatska Češka Estonija Mađarska Latvija Litva Rumunjska Slovačka Slovenija
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
-1,6
4,9
2,0
5,7
4,2
4,7
5,5
6,7
6,4
6,5
6,4
6,2
-5,5
0,4
1,7
0,5
6,5
2,5
-0,9
2,9
4,4
4,9
5,4
4,1
4,3
4,9
5,1
2,1
-6,9
-1,4
0,0
-1,9
-0,9
-0,2
1,7
4,2
3,1
2,1
3,8
4,7
6,8
7,0
5,7
3,1
-4,7
2,7
1,7
-1,7
11,7
6,8
-0,3
9,7
6,3
6,6
7,8
6,3
8,9
10,1
7,5
-4,2
-14,1
3,3
8,3
5,7
3,1
4,1
3,2
4,2
3,7
4,5
3,9
4,8
4,0
3,9
0,1
0,9
-6,8
1,3
1,6
-2,8
9,1
5,4
3,0
5,7
7,3
7,2
7,6
8,9
10,1
11,2
9,6
-3,3
-17,7
-0,3
5,5
5,7
7,5
7,6
-1,1
12,3
6,7
6,8
10,3
7,4
7,8
7,8
9,8
2,9
-14,8
1,4
5,9
3,0
-4,9
-2,1
-2,1
2,4
5,7
5,1
5,2
8,5
4,2
7,9
6,3
7,3
-6,6
-1,6
2,5
0,1
4,4
4,4
0,0
1,4
3,5
4,6
4,8
5,1
6,7
8,3
10,5
5,8
-4,9
4,2
3,3
1,2
5,0
3,5
5,3
4,3
2,9
3,8
2,9
4,4
4,0
5,8
7,0
3,4
-7,8
1,2
0,6
-2,8
Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) i Gospodarska kretanja,
Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2, str. 1. (obrada studenta)
Usporedbom podataka u tablici 5 i 6 evidentno je da su zemlje s fiksnim tečajem:
Bugarska, Estonija, Latvija i Litva imale visoku stopu rasta BDP-a u razdoblju do 2008.
godine, kada na njihovo gospodarstvo ima značajan utjecaj globalna financijska kriza.
Međutim, u vrijeme krize, Latvija je imala najveći pad BDP-a u promatranim zemljama.
Republika Hrvatska je unatoč stabilnom tečaju tijekom 2010. godine imala drugu godinu
za redom smanjenje agregatne gospodarske aktivnosti. Nepovoljnim kretanjima u
realnom sektoru najviše je pridonio nastavak snažnog pada investicija u fiksni kapital u
svim sektorima. U svrhu poticanja gospodarskih aktivnosti, monetarna politika je u 2010.
godini bila usmjerena ka podržavanju visoke likvidnosti domaćeg bankarskog sektora, a
dana je i potpora nastojanjima Vlade Republike Hrvatske te je u suradnji s HBOR-om
sudjelovala u poticanju gospodarstva. Međutim, gospodarstvo je imalo tek djelomične
koristi, jer je od inicijalno oslobođenih 3 mlrd. kuna, od HBOR-ovih 2 mlrd. kuna
44
potrošeno otprilike samo pola sredstava.57 U 2011. godini može se uočiti oporavak
gospodarstva, no u 2012. godini nastavljeni su negativni trendovi gospodarske recesije.
Ako se usporedi rast BDP-a u Hrvatskoj koja ima stabilan tečaj u odnosu na Češku čiji je
tečaj fleksibilan, može se uočiti da je od 2004. godine češko gospodarstvo imalo veću
stopu rasta od Hrvatske, a efekte globalne financijske krize je podnijelo s manjom stopom
pada i bržim oporavkom. Činjenica je, međutim, da na gospodarski rast utječe veliki broj
čimbenika, te da je svaka od navedenih zemalja specifična, pa je u analizu potrebno
uključiti i druge varijable kako bi se mogao utvrditi utjecaj kretanja tečaja domaće valute
na gospodarsku aktivnost. U malim otvorenim zemljama, poseban utjecaj na gospodarski
rast imaju inozemne investicije, koje u Hrvatskoj posljednjih godina izostaju. Osim toga,
značajan utjecaj ima i zaduženost zemlje. J. Tica i L. Nazifovski su istraživali utjecaj
realne deprecijacije na ekonomsku aktivnost te su uočili da se u prezaduženoj zemlji,
kakva je Hrvatska javlja suprotan efekt od onog teorijskog koji kaže da deprecijacija
domaće valute dovodi do rasta BDP-a. Autori su simulirali deprecijaciju od 10%, a u
istraživanju koristili četiri varijable: trgovačku bilancu (TB), realni tečaj (TEC) uz
korištenje nominalnog tečaja eura i potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj, realni
domaći (Y) i strani dohodak (Y*) (aproksimirani indeksom volumena industrijske
proizvodnje). Korištena je, također, i otplata vanjskog duga (kako bi se aproksimirao
efekt bogatstva prilikom deprecijacije tečaja.58 Razlog za efekt suprotan teorijskom može
se tražiti u efektu koji deprecijacija tečaja ima na rast kunskog iznosa otplate vanjskog
duga s deviznom klauzulom u prezaduženoj ekonomiji. Porast otplate vanjskog duga
izazvan deprecijacijom je znatno veći od porasta neto izvoza izazvanog deprecijacijom,
tako da je prema procjeni Tice i Nazifovskog neto efekt deprecijacije kune na BDP
negativan.
57
Izvješće Odbora za financije i državni proračun s rasprave o Godišnjem izvješću Hrvatske narodne banke za 2010. godinu, http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=46026 (10.08.2012.)
58 Tica, J., Nazifovski, L.: Utjecaj tečajne politike na ekonomsku aktivnost u visoko zaduženoj zemlji , EFRI – serija članaka u nastajanju, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2012., http://web.efzg.hr/ReP Ec/pdf/Clanak%2012-02.pdf (20.08.2012.)
45
4.2. Utjecaj tečaja kune na inflatorna kretanja
Monetarna politika Hrvatske temelji se, kako je istaknuto, na stabilnosti tečaja. To je i
razumljivo u situaciji u kojoj se Hrvatska danas nalazi. No, pitanje je da li je takva
politika imala svoje uporište i u situaciji stabilnog gospodarstva kakvo je u Hrvatskoj bilo
na početku 2000. godine. Istraživanjem je stoga obuhvaćena opravdanost stabilnog tečaja
u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1997. do 2012. godine. Analiza uvjetovanosti
stabilnog tečaja i stabilnih cijena, temelji se na prethodno danim podacima o kretanju
tečajeva u nekoliko zemalja u tranziciji (tablica 5) te podacima o kretanje potrošačkih
cijena u tim zemljama (tablica 7). Istražuje se utjecaj fiksnih i fleksibilnih tečajeva u
pojedinim zemljama na promjene potrošačkih cijena.
Tablica 7: Stope potrošačkih cijena u izabranim zemljama, 1997.-2013., u %
Bugarska Hrvatska Češka Estonija Mađarska Latvija Litva Rumunjska Slovačka Slovenija
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
-
18,7
2,6
10,3
7,4
5,8
2,3
6,1
6,0
7,4
7,6
12,0
2,5
3,0
3,4
2,4
0,4
3,7
3,4
3,8
5,4
3,8
1,7
1,8
2,1
3,3
3,2
2,9
6,1
2,4
1,1
2,3
3,4
2,3
8,0
9,7
1,8
3,9
4,5
1,4
-0,1
2,6
1,6
2,1
3,0
6,3
0,6
1,2
2,1
3,5
1,4
9,3
8,8
3,1
3,9
5,6
3,6
1,4
3,0
4,1
4,4
6,7
10,6
0,2
2,7
5,1
1,9
3,2
18,5
14,2
10,0
10,0
9,1
5,2
4,7
6,8
3,5
4,0
7,9
6,0
4,0
4,7
3,9
5,7
1,7
8,1
4,3
2,1
2,6
2,5
2,0
2,9
6,2
6,9
6,6
10,1
15,3
3,3
-1,2
4,2
3,2
1,2
10,3
5,4
1,5
1,1
1,6
0,3
-1,1
1,2
2,7
3,8
5,8
11,1
4,2
1,2
4,1
2,3
0,0
154,8
59,1
45,8
45,7
34,5
22,5
15,3
11,9
9,1
6,6
4,9
7,9
5,6
6,1
5,8
3,4
3,2
6,0
6,7
10,4
12,2
7,2
3,5
8,4
7,5
2,8
4,3
1,9
3,9
0,9
0,7
4,1
3,7
1,5
6,0
6,7
10,4
12,2
7,2
3,5
8,4
7,5
2,8
4,3
1,9
3,9
0,9
0,7
4,1
2,8
1,9
Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) (obrada studenta)
Analiziranjem podataka u tablici 5 i 7 može se uočiti koja je povezanost stabilnog tečaja s
kretanjem cijena. Iz podataka se jasno vidi da stabilnost tečaja ne znači i stabilnost cijena,
jer to ovisi o strukturi ekonomije. Također se stabilnim tečajem ne postiže ista inflacija
kao i u zemlji čiji je tečaj fiksan. Dobar primjer toga je Litva koja ima fiksan tečaj, a koja
46
je u 2008. i 2009. godini imala gotovo dvostruko veću stopu inflacije od Hrvatske u kojoj
je tečaj stabilan. Unatoč politici stabilnog tečaja kune može se uočiti da je kuna u
razdoblju od 1997. do 2004. godine deprecirala. U 1997. godini jedan euro je iznosio
6,96 kuna, a u 2004. godini 7,67 kuna, što znači da je kuna oslabila u tom razdoblju za
10,2%. U istom razdoblju stopa inflacije je oscilirala, te je do 2000. godine imala trend
rasta, a potom smanjenja. Nakon slabljenja kune u 2005. godini za 0,3%, u sljedećim je
godinama zadržana na gotovo istoj razini. Unatoč tako stabilnom tečaju, inflacija
pokazuje oscilacije rasta i pada, a u 2008. godini dosegnula je svoju najveću razinu te je
iznosila 6,1%. Tako visok rast potrošačkih cijena u 2008. godini može se pripisati
nedostatku smanjenja potrošnje. Činjenica je, međutim, da fluktuiranje tečaja omogućuje
HNB-u nadzor nad ponudom novca i izbor željene stope inflacije.
S obzirom na inflatorne pritiske na kunu kao rezultat gospodarske krize u 2008. i 2009.
godini, u tablici 8 prikazano je kretanje tečaja kune prema euru i američkom dolaru po
mjesecima. Tijekom prvih sedam mjeseci 2008. godine, uslijed pojačanih inflatornih
pritisaka, osnovni zadatak HNB-a bio je održavanje stabilnosti nominalnog tečaja
domaće valute, što je ujedno bio i jedan od glavnih načina antiinflacijskog djelovanja
monetarne politike u Republici Hrvatskoj. Tečaj kune prema euru u prvih devet mjeseci
uglavnom je bio izložen blagim aprecijacijskim pritiscima, a nakon toga počeli su
djelovati pritisci na slabljenje domaće valute. Unatoč tome, HNB je na deviznom tržištu
intervenirao samo dva puta:59
u siječnju kada je zbog smanjene kunske likvidnosti ojačao
aprecijacijski pritisak, te u listopadu, kada je u uvjetima pojačane potražnje za devizama
došlo do jačanja deprecijacijskih pritiska. Aprecijacijski pritisci u 2008. godini uglavnom
su bili rezultat priljeva deviza od turizma, a djelomice i od zaduživanja poduzeća u
inozemstvu. Osim toga, aprecijacijski pritisci na tečaj kune prema euru bili su potaknuti i
očekivanjima vezanima uz priljev inozemnoga kapitala namijenjenoga kupnji dionica Ine.
59
Godišnje izvješće za 2008., op. cit., str. 11.
47
Tablica 8: Mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HRK/EUR i HRK/USD, 2008.
i 2009. godine
Godina Mjesec HRK/EUR HRK/USD
Stope rasta u % (prema istom
razdoblju prethodne godine)
HRK/EUR HRK/USD
2008. veljača
ožujak
travanj
svibanj
lipanj
srpanj
kolovoz
rujan
listopad
studeni
prosinac
7,59981
7,266614
7,265563
7,254953
7,247010
7,229828
7,196063
7,,126375
7,158248
7,141435
7,196956
4,933374
4,689797
7,909358
4,663891
4,665242
4,580458
4,797094
4,955398
5,355413
5,609362
5,377415
-1,3
-1,2
-1,8
-1,0
-1,1
-0,8
-1,6
-2,6
-2,2
-2,7
-1,6
-12,5
-15,6
-16,0
-14,0
-14,7
-13,9
-10,6
-6,1
4,0
12,1
7,1
2009. siječanj veljača
ožujak
travanj
svibanj
lipanj
srpanj
kolovoz
rujan
listopad
studeni
prosinac
7,362986
7,,431246
7,426911
7,426911
7,358491
7,303089
7,319051
7,322721
7,314846
7,244857
7,283676
7,29224,
5,529454
5,802756
5,710075
5,710075
5,408127
5,208034
5,197322
5,140614
5,030900
4,890609
4,885203
4,979623
0,5
2,3
2,2
2,2
1,4
0,8
1,2
1,8
2,6
1,2
2,0
1,3
10,9
17,6
21,8
24,0
16,0
11,6
13,5
7,2
1,5
-8,7
-12,9
-7,4
Izvor: Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.) (obrada studenta).
Posljednje tromjesečje 2008. godine obilježili su deprecijacijski pritisci na tečaj kune
prema euru koji su se pojavili istovremeno s početkom svjetske financijske krize.
Središnja banka je nastojeći održati stabilnost nominalnog tečaja kune prema euru,
ukinula graničnu obveznu pričuvu i intervenirala aukcijom na deviznom tržištu.
Intervencije HNB-a nastavljene su i na početku 2009. godine te je HNB tri puta
intervenirao na deviznom tržištu. Tijekom prvih šest mjeseci 2009. godine kuna je prema
euru blago ojačala (za 0,4%), pri čemu je tečaj pao sa 7,32 kune za jedan euro 31.
prosinca 2008. godine na 7,29 kuna za jedan euro 30. lipnja 2009. godine. Jačanje kune
posljedica je tečajnih kretanja u drugom tromjesečju, dok su u prvome bili izraženiji
deprecijacijski pritisci na domaću valutu, na što je najviše utjecala pojačana potražnja
države i poduzeća za devizama radi plaćanja dospjelih inozemnih obveza, a potom i
48
smanjeni priljev kapitala u zemlju.60
Izloženost kune aprecijacijskim pritiscima u drugom
tromjesečju rezultat je aktivnosti tržišnih sudionika povezanima s izdanjem državnih
euroobveznica i uobičajenim sezonskim činiteljima (početkom turističke sezone). Pritom
nije bilo potrebe za deviznom intervencijom središnje banke.61 Vidljivo je, dakle, da
HNB intervenira u slučaju inflatornih kretanja te nastoji održati stabilnost tečaja.
4.3. Industrijska proizvodnja pod utjecajem precijenjene kune
Unatoč relativno stabilnom nominalnom tečaju i uz postojanje inflacije veće od europske,
hrvatskom gospodarstvu rastu troškovi u eurima proporcionalno sa stopom inflacije.
Rezerve su izvoznika za pokrivanje naraslih troškova smanjenje plaća i broja angažirane
radne snage, osobito ako nisu dovoljna investicijska ulaganja s ciljem povećanja
proizvodnosti. U hrvatskoj prerađivačkoj industriji taj se fenomen veoma dobro može
uočiti:62 zaposlenost ima tendenciju pada, iako proizvodnost raste i do 6% pa čak i više.
Stabilan tečaj, dakle, ne rezultira rastom industrijske proizvode i povećanjem izvoza.
Grafikon 6: Stope rasta industrijske proizvodnje i broja zaposlenih u industriji
Republike Hrvatske, 2002.-2012. godine, u %
-10
-8
-6
-4
-2
0
2
4
6
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Industrijska
proizvodnja
Broj
zaposlenih
Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.) i Gospodarska kretanja,
Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2, str. 1. (obrada studenta)
60
Ibidem. 61
Polugodišnje izvješće za I. polugodište 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009., str. 31. 62
Zdunić, S.: op. cit., str. 857.
49
Unatoč stabilnom tečaju industrijska proizvodnja pokazuje od 2007. godine smanjenje, a
pad industrijske proizvodnje posebno je izražen u 2009. godini kada je iznosio 9%.
Stabilan tečaj, dakle, nije mogao odgovoriti na negativne utjecaje u okruženju.
4.4. Utjecaj promjena tečaja kune na vanjskotrgovinsku
razmjenu Republike Hrvatske
Vanjskotrgovinska razmjena bitno utječe na kretanja platne bilance Republike Hrvatske.
Hrvatska je proteklih godina sve manje svog domaćeg proizvoda plasirala na inozemno
tržište (tablica 9), i sve je više ovisna o uvozu. To ujedno dovodi do deficita platne
bilance i sve većeg zaduženja Republike Hrvatske na inozemnom tržištu.
Tablica 9: BDP, izvoz, uvoz Republike Hrvatske, 2006.–2011. godine
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
BDP (u mil. eura)
Izvoz (u mil. eura)
Izvoz (u % BDP-a)
Uvoz (u mil. eura)
Uvoz (u % BDP-a)
39.745
8.251,6
20,7
17.104,7
43,0
43.390
9.004,1
20,8
18.833,0
43,4
47.370
9.585,1
20,2
20.817
43,9
45.379
7.516,7
16,6
15.218,5
33,5
45.917
8.905,2
19,4
15.137,0
33,0
44.922
9.589,7
21,4
16.275,9
36,23
43.707
9.628,7
22,0
16.214,4
37,1
Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.07.2012.), Gospodarska kretanja,
Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1, str. 5. (obrada studenta).
Iz podataka u tablici 9 vidljivo je da Hrvatska u razdoblju od 2006. do 2012. godine sve
manje svog domaćeg proizvoda plasirala na inozemno tržište, uz istovremeno sve veći
uvoz proizvoda iz drugih država. Udio izvoza od 20,7% u 2006. godini zamijenjen je s
22% u 2012. godini, dok je istovremeno udio uvoza u BDP-u bio veći od 36%. U 2009. i
2010. godini uvoz ima tendenciju smanjenja te udio uvoza u BDP-u u 2010. godini iznosi
33%, što je ujedno i najniži udio u proteklom desetljeću.
50
Tendencije kretanja robne razmjene Hrvatske u 2010. godini bile su jednim dijelom
determinirane posebnostima globalnog tržišta i poboljšanjem stanja na tržištima
značajnim trgovinskim partnerima Republike Hrvatske.63 Visoka vrijednost izvezenih
brodova utjecala je na povećanje izvoza, a izvoz ostalih prijevoznih sredstava imao je
trend smanjenja. Najveći rast vrijednosti izvoza zabilježen je kod naftnih derivata,
strojeva i uređaja te metala dok je uz brodove najviše smanjena vrijednost izvoza
električne opreme i plina. Kretanje izvoza se jednim dijelom može povezati s padom
globalne potražnje, posebno onim potaknutim krizom u pojedinim članicama Europske
unije (s obzirom da je Europska unija i nadalje najznačajniji vanjskotrgovinski partner
Hrvatske). Pad domaće potrošnje (i stanovništva i države) rezultirao je smanjenjem uvoza
robe i usluga u 2010. godini. S druge strane, inozemna je potražnja za domaćom robom i
uslugama ojačala, pa je doprinos neto izvoza realnoj promjeni gospodarske aktivnosti
tijekom 2010. kao nastavak iz 2009. godine bio pozitivan.
Godina 2011. obilježena je, kao i 2010. godina, trendom kretanja inozemne potražnje, i to
prije svega potražnje Europske unije. Na globalnoj razini je, naime, zabilježeno
usporavanje gospodarskog rasta i robne razmjene. Robni uvoz u Republiku Hrvatsku, je
nadalje determiniran kretanjem domaće potražnje koja je realno smanjena za 0,6%, i pri
tome su najviše smanjene investicije u fiksni kapital. To je ujedno utjecalo na
smanjivanje potreba za uvoznim robama, posebice robom vezanom uz investicije, što se
može sagledati iz strukture uvezene robe (uvoz prijevoznih sredstava smanjen je za 2% u
odnosu na 2010. godinu). Najviše je smanjena vrijednost uvoza prijevoznih sredstava i
njihovih dijelova te kapitalnih proizvod. Postojala je, također i međusobna veza izvoza i
uvoza s obzirom da znatan broj roba koje se izvoze sadrži veliku uvoznu komponentu. To
se posebice odnosi na brodogradnju i naftnu industriju. Robna razmjena je bila i pod
utjecajem rasta cijena energenata i cijelog niza drugih proizvoda na globalnom tržištu. U
takvim okolnostima Hrvatska je ostvarila rast vrijednosti izvoza za 7,7%, te je nakon
dvije godine ponovno zabilježen rast uvoza, i to za 7,5%. Kretanje cijena je imalo najveći
utjecaj na kretanje vrijednosti izvoza i uvoza u 2011. godini, pa je uslijed rasta cijena,
63
Hrvatsko gospodarstvo u 2008. godini, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2009., str. 70.
51
primjerice, naftnih derivata, i vrijednost uvoza i izvoza na godišnjoj razini imala
tendenciju rasta u odnosu na 2010. godinu.
U 2012. godini u Hrvatskoj je nastavljeno usporavanje izvoza i uvoza potaknuto padom
ukupne gospodarske aktivnosti. Posljedica je to pada vanjske potražnje, najviše potražnje
u Europskoj uniji kao najznačajnijem vanjskotrgovinskom partneru Hrvatske (58%
izvoza Republike Hrvatske), te problema u domaćoj proizvodnji. Usporavanje rasta
izvoza i uvoza bilo bi i izraženije da nije došlo do daljnjeg rasta izvoznih i uvoznih
cijena: izvoznih za 4,8% (u kunama), a uvoznih za 5,7%. Iako je rast izvoznih i uvoznih
cijena bio znatno manji u odnosu na 2011. godinu (13,4 i 11,5%), ipak je utjecao na
ostvarena kretanja u izvozu i uvozu. Naime, nominalna vrijednost izvoza je povećana za
samo 1,4%, a uvoza za 0,4% pa se može zaključiti da je u 2012. godini došlo do realnog
pada vrijednosti robnog izvoza i uvoza.64
Kretanje izvoza je, s jedne strane, bilo obilježeno znatnim porastom vrijednosti izvoza
nekoliko djelatnosti, a s druge strane je došlo do izrazitog pada vrijednosti izvoza ostalih
prijevoznih sredstava i proizvoda kemijske industrije. U djelatnosti čiji je izvoz povećan
ubrajaju se: izvoz naftnih derivata, izvoz biljne i stočarske proizvodnje (najviše pšenice i
soje), gotovih metalnih proizvoda osim strojeva i opreme (najviše pištolja, željeznih
konstrukcija, dijelova za kotlove), metala (zbog izvoza zlata) te farmaceutske industrije
(najviše antibiotika i lijekova koji ih sadrže). Pad izvoza ostalih prijevoznih sredstava
isključivo je posljedica smanjenja izvoza brodova i plutajućih objekata, dok je izvoz
gotovo svih oblika prijevoznih sredstava povećan. Pad kemijske industrije uzrokovan je
velikim smanjenjem izvoza plastike u primarnim oblicima, kao posljedica obustavljanja
proizvodnje u dva velika proizvođača ovih proizvoda: Dioki i Dina.65
Trendovi kretanja izvoza i uvoza u 2011. utjecali su na rast robnog deficita, čime je
prekinut kratki trend pada deficita prisutan u 2009. i 2010. godini, no u 2012. godini
može se uočiti lagano smanjenje deficita (grafikon 7). S obzirom da tek uz koji
kratkotrajni prekid, robni deficit ima kontinuirani trend rasta već gotovo 20 godina, ova
64
Hrvatsko gospodarstvo u 2012., Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., str. 56. 65
Ibidem, str. 57.
52
situacija potvrđuje činjenicu da smanjenje robnog deficita u vrijeme krize nije odraz
strukturnih reformi već samo rezultat smanjene ukupne gospodarske aktivnosti, odnosno
ukupne potražnje.
Grafikon 7: Deficit robne razmjene Republike Hrvatske s inozemstvom, 2006.-2012.
godine
-12.000,00
-10.000,00
-8.000,00
-6.000,00
-4.000,00
-2.000,00
0,00
2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
u m
il.
eura
Izvor: Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1, str. 5.
(obrada studenta).
J. Tica i L. Nazifovski istražujući utjecaj realne deprecijacije na trgovačku bilancu
pretpostavljaju da će prema nepotpunom prelijevanju tečaja na cijene, deprecijacija od
10% promijeniti domaće cijene za manje od 10% kako bi se pojeftinila eurska cijena
izvoza i povećala kunska cijena uvoza. Ukoliko je prelijevanje tečaja na cijene potpuno,
promjena tečaja će biti jednaka promijeni cijena i konkurentnost domaćeg gospodarstva
se neće promijeniti, a deficit će u razmjeni ostati isti. U uvjetima prezaduženosti zemlje,
kakva je Hrvatska, Tica i Nazifovski dolaze do zaključka da efekt deprecijacije realnog
tečaja na trgovinsku bilancu ovisi o Marshall-Lerner uvjetu66
. Ukoliko je on zadovoljen,
doći će do povećanja neto izvoza, a u suprotnom slučaju doći će do povećanja
66
Marshal-Lernerov uvjet implicira da će pad količina izazvan deprecijacijom u uvozu biti veći nego rast cijena uslijed deprecijacije, tako da će ukupan iznos koštanja uvoza biti niži i da će rast količina izvoza izazvan deprecijacijom biti veći nego pad cijena izazvan deprecijacijom i da će ukupan iznos pirmitaka od izvoza porasti. Osim pozitivnog utjecaja tečaja na neto izvoz, Marshall -Lernerov uvjet podrazumijeva i nepotpuno prelijevanje promjena tečaja na cijene (nepotpuni pass-through).
53
trgovinskog deficita. U suprotnom, deprecijacija realnog tečaja rezultirati će povećanjem
deficita trgovinske bilance. Osim ovog istraživanja, u literaturi su prisutna i druga
istraživanja koja daju suprotne rezultate.
Stučka, primjerice, za razdoblje od 1994. do 2002. godine na podacima za multilateralni
realni tečaj i BDP procjenjuje kako 10%-tna deprecijacija rezultira sa 17%-nim
poboljšanjem omjera izvoza i uvoza, odnosno smanjenjem trgovačkog deficita za 9,7
mlrd. kn, što bi uz procijenjeni negativni efekt deprecijacije na potrošnju od 5,6 mlrd.
kuna rezultiralo rastom ekonomske aktivnosti i smanjenjem deficita tekućeg računa za
približno 4,1 mlrd. kuna.67
Cota, Erjavec i Botrić su s bilateralnim realnim tečajem i indeksom industrijske
proizvodnje za razdoblje od 1995. do 2005. godine procijenili negativni efekt
deprecijacije na ukupnu trgovačku bilancu Republike Hrvatske. Prema procjeni 10%-tna
deprecijacija pogoršava omjer izvoz/uvoz za 22,6% što izraženo u kunama predstavlja
povećanje deficita trgovačke bilance za 12,5 mlrd. kuna. Ukupan efekt deprecijacije na
BDP i trgovačku bilancu je negativan i iznosi -18,1 mlrd. kn.68
Rezultati istraživanja različiti su s obzirom na varijable koje su autori u istraživanjima
koristili. U procjeni utjecaja tečaja na trgovačku bilancu potrebno je uzeti u obzir što više
varijabli, kako bi se dobila što točnija procjena.
4.5. Turizam i kretanje tečaja u Republici Hrvatskoj
U razvoju gospodarstva Republike Hrvatske turizam ima važnu ulogu. Kroz inozemnu
turističku potrošnju povećava se priljev deviza. Turizam je ovisan o ekonomskim
uvjetima na emitivnom i receptivnom turističkom tržištu. Općenito vrijedi pravilo da
ekonomija i ukupna proizvodnja u ekspanziji, rezultiraju rastom raspoloživog dohotka te
67
Stučka, T.: The Impact of Exchange Rate Change on the Trade Balance in Croatia , CNB Occasional publications – Working papers, 2003., prema: Tica, J., Nazifovski, L.: op. cit.
68 Cota, B., Erjavec, N., Botrić, V.: The Effect of Real Exchange Rate Changes on Croatian Bilateral Trade Balances, Ekonomska istraživanja, Zagreb, 2006., 19, 2, str. 89.
54
se veći dio dohotka troši na putovanja. Suprotno, kontrakcija ekonomske aktivnosti
dovodi do očekivanog smanjenja turističke potrošnje.
U 2011. godini Hrvatska je ostvarila 11,5 mil. turističkih dolazaka i 60,3 mil. turističkih
noćenja i time ostvarila rast broja turističkih dolazaka i noćenja u odnosu na 2010.
godinu. Uslijed globalne gospodarske krize, Republika Hrvatska je u 2009. i 2010. godini
kao i sve zemlje Mediterana bilježila smanjenje broja turističkih dolazaka i noćenja. Taj
trend je prekinut u 2011. godini, kako je to vidljivo iz podataka u tablici 10.
Tablica 10: Dolasci i noćenja turista na području Republike Hrvatske, 2007.- 2013.
godine
Turistički dolasci Turistička noćenja
Primorska
Hrvatska
Kontinentalna
Hrvatska
Ukupno Primorska
Hrvatska
Kontinentaln
a Hrvatska
Ukupno
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
9.566
9.608
9.406
9.029
9.749
10.494
10.937
1.596
1.653
1.529
1.575
1.707
1.304
1.474
11.162
11.261
10.935
10.604
11.456
11.835
12.411
52.649
53.573
52.911
52.869
54.439
60.304
59.688
3.356
3.530
3.390
3.547
5.915
2.439
5.140
56.005
57.103
56.301
56.416
60.354
62.743
64.828
Izvor: Priopćenja – Turizam, kumulativni podaci 2007-2013., http://www.dzs.hr
(7.02.2014), (obradio student).
Podaci u tablici pokazuju da je broj turističkih dolazaka u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2007. do 2013. godine porastao za 11,1%, dok je broj turističkih noćenja
porastao za 15,8%. Primorska Hrvatska sudjeluje u ukupnim turističkim dolascima s
88,1%, dok u ukupnim turističkim noćenjima sudjeluje s 92,1%. Turizam u Hrvatskoj ne
pokazuje samo poboljšanje u kvantitativnom već i u kvalitativnom smislu. Posljednjih
godina intenzivnim investicijama u turističke objekte nastoji se poboljšati kvaliteta
smještajnih kapaciteta i uskladiti ponudu sa zahtjevima turističke potražnje. U razdoblju
55
od 2000. do 2008. godine u hotele i restorane investirano je od 2 do 6% ukupnih
investicija u Republici Hrvatskoj. U 2012. godini Hrvatska je imala 881 tisuću postelja u
hotelima, motelima, kampovima, kućanstvima i drugim smještajnim objektima.69 U 2004.
godini hoteli s četiri i pet zvjezdica sa 6.628 postelja činili su 7,4% ukupnih hotelskih
kapaciteta, dok je u 2012. godini njihov udio znatno povećan te sudjeluju s 41,4 %
(43.851 postelja u hotelima s 4 i 5 zvjezdica).70
Sve to rezultiralo je rastom prihoda od
turizma. U 2012. godini ostvareno je 6,8 mrld. eura, što je u odnosu na 2011. godinu
porast od 3,5%. U BDP-u prihodi od turizma sudjeluju s udjelom od 15,4% u 2012.
godini što je u u odnosu na 2011. godinu porast od jedan posto.71
Kako bi se istražio odnos turizma i tečaja kune, u tablici 12 prikazano je kretanje broja
turističkih dolazaka i tečaja kune po mjesecima 2012. godine.
Tablica 11: Turistički dolasci u Republici Hrvatskoj i tečaj kune po mjesecima 2012.
godine
Turistički dolasci HRK/EUR HRK/USD
siječanj
veljača
ožujak
travanj
svibanj
lipanj
srpanj
kolovoz
rujan
listopad
studeni
prosinac
119.765
117.325
232.981
575.333
923.520
1.594.451
2.882.654
3.051.943
1.452.988
536.148
195.203
152.664
7,510406
7,572903
7,574886
7,513047
7,515130
7,554320
7,516866
7,513842
7,468039
7,442873
7,529831
7,542298
5,802230
5,736613
5,636495
5,627329
5,682088
6,082873
5,952067
6,119761
5,943998
5,769669
5,787726
5,802214
Ukupno 11.834.975
Izvor: Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014) i Hrvatska narodna banka,
http://www.hnb.hr (10.2.2014.)
69
Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014) 70
Popis kategoriziranih turističkih objekata, hotela, kampova i marina u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Zagreb, 2012., str. 1.
71 Turizam u brojkama 2012., http://www.mint.hr/default.aspx?id=976 (7.02.2014.)
56
Podaci u tablici 11 pokazuju da turizam ima izrazito sezonski karakter, te da se u četiri
ljetna mjeseca (lipanj-rujan) ostvaruje 76,8% ukupno ostvarenog turističkog prometa.
Stoga je i priljev deviza u ovom dijelu godine dijelom rezultat i turističkih kretanja u
Republici Hrvatskoj. Hrvatsku kuna je u 2012. godini bila izložena deprecijacijskim
pritiscima, koje je HNB ublažio provođenjem pet deviznih intervencija, od kojih su četiri
bile usmjerene na sprječavanje daljnjem slabljenja kune, dok je jedna bila usmjerena na
sprječavanje njezina jačanja. Blago aprecijacijsko razdoblje uslijedilo je tijekom ljetnog
razdoblja, što je uobičajeno zbog pojačanog priljeva deviza od turizma. U rujnu su
aprecijacijski pritisci postali izraženiji, među ostalim zbog očekivanog inozemnog
zaduživanja nekoliko velikih javnih i privatnih poduzeća. Zbog toga je HNB intervenirao
na deviznom tečaju. U posljednjem tromjesečju prevladavali su blagi deprecijacijski
pritisci zbog sezonskog manjka na tekućem računu platne bilance.72
Priljevi od turizma, dakle, rezultiraju aprecijacijom kune, no ona uslijed drugih
čimbenika u 2012. godini nije došla do izražaja.
4.6. Tečaj i konkurentnost hrvatskog gospodarstva
Temeljem provedene analize u prethodnom dijelu diplomskog rada evidentno je da tečaj
utječe na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
U razdoblju od 2000. do 2010. godine pogoršana je konkurentnost hrvatskog
gospodarstva u odnosu na glavne vanjskotrgovinske partnere: Italiju, Austriju, Njemačku,
Sloveniju i SAD. Naime, opseg vanjskotrgovinske razmjene s tom grupom zemalja
pokazuje kontinuirani pad, pri čemu je pad izvoza jače izražen u odnosu na pad uvoza.
Kada se govori o konkurentnosti, onda se u prvom redu misli na cjenovnu konkurentnost,
pa se opravdanim čini analiziranje odnosa tečaja kune i indeksa relativnih cijena.
Izračunati približni podaci o kretanju cjenovne konkurentnosti gospodarstva u razdoblju
od 2000. do 2010. godine prikazani su u tablici 12.
72
Godišnje izvješće za 2012. godinu, op. cit., str. 18.
57
Tablica 12: Cjenovna konkurentnost ili indeks realnog deviznog tečaja nacionalne valute u izabranim zemljama, 2000.-2010. godine
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
Italija
Njemačka
Austrija
Slovenija
SAD
Švicarska
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
97,0
96,2
96,8
96,9
99,7
98,2
96,8
95,1
96,1
98,0
94,1
99,2
99,7
96,4
97,7
100,1
80,4
96,7
99,1
95,2
96,9
98,6
82,9
93,2
96,5
92,7
94,7
96,3
71,9
89,8
94,5
90,4
92,1
94,6
70,6
85,7
94,5
90,4
92,1
94,6
70,6
85,7
90,1
85,9
87,4
93,5
58,4
80,1
90,2
85,5
87,2
93,7
60,6
83,0
90,1
85,0
87,1
94,0
62,2
89,9
Izvor: Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od
1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20
cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)
Podaci u tablici pokazuju nisku razinu cjenovne konkurentnosti kao i trend smanjenja
cjenovne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u odnosnu na pet promatranih zemalja.
Uzrok tome je sporiji rast indeksa nominalnog deviznog tečaja kune u odnosu na rast
indeksa relativnih cijena u promatranim zemljama odnosno brže opadanje cijena strane
valute izražene u kunama u usporedbi sa smanjenjem indeksa relativnih cijena. Indeksi
iznad sto ukazuju na poboljšanje cjenovne konkurentnosti domaćih ekonomskih
subjekata na domaćem i stranom tržištu, a indeksi ispod sto ukazuju na pogoršanje
cjenovne konkurentnosti subjekata.73
Iz podataka o cjenovnoj konkurentnosti može se uočiti da je domaća roba znatno skuplja,
odnosno da nije cjenovno konkurentna inozemnoj robi koja se nudi na domaćem tržištu.
Razlog tome je podcijenjenost stranih valuta (eura, tolara, USD i CHF) što svaku robu
proizvedenu u Republici Hrvatskoj čini manje cjenovno konkurentnom na inozemnom i
domaćem tržištu. To je ujedno i jedan od neravnoteže hrvatskog robnog uvoza i izvoza
kao i stagnacije domaće proizvodnje potencirano činjenicom da je domaća roba već u
startu proizvodnje bila u 2010. godini skuplja: za 9,9% prema robi u Italiji, 15% prema
73
Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od 1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20 cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)
58
Njemačkoj, 12,9% prema Austriji, 6,0% prema Sloveniji, 35,7% prema USA i 10,1%
prema tečaju CHF-u i cijenama u Švicarskoj. U 2011. godini je prisutan trend blagog
poboljšanja pokazatelja cjenovne konkurentnosti hrvatskog izvoza. Naime, realni
efektivni tečaj kune deflacioniran potrošačkim cijenama bio je u 2011. godini prosječno
za 2,5% slabiji nego u 2010. godini, posebice zbog nominalne efektivne deprecijacije
kune, kao i zbog činjenice da je rast domaćih cijena bio sporiji od rasta inozemnih cijena.
Realni efektivni tečaj kune deflacioniran proizvođačkim cijenama deprecirao je manje, za
1,5%, zato što je rast domaćih proizvođačkih cijena bio izraženiji od rasta tih cijena u
većini zemalja glavnih trgovinskih partnera.74
Osim cjenovne konkurentnosti, istražuje se i globalna konkurentnost hrvatskog
gospodarstva. U ekonomskoj teoriji prosječna globalna konkurentnost neke zemlje
utvrđuje se stavljanjem u odnos dva osnovna faktora:75
indeksa opće razine relativnih
cijena glavnih trgovinskih partnera na relevantnim tržištima i indeksima tečaja domaće
valute (hrvatske kune) prema valutama usporednih zemalja (indeksi) što se definira kao
intervalutni odnos između novčanih jedinica promatranih zemalja i hrvatske novčane
jedinice kune. U analizi su korištene potrošačke cijene, jer one odražavaju promjene
troškova i stanje na tržištu odnosno imaju ravnotežni karakter. Pri tome je potrebno
istaknuti da administriranje i reguliranje cijena u Hrvatskoj umanjuje efikasnost
aproksimacije realnog tečaja promjenama relativnih cijena.
Stavljanjem u odnos indeksa promjene relativnih cijena i indeksa promjene tečaja valute
pojedine zemlje (intervalutarnim odnosom kune i eura, slovenskog tolara i američkog
dolara) izračunat je indikator promjene globalne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u
robnoj razmjeni s odgovarajućom zemljom prema početnom razdoblju koje je uzeto kao
baza proračuna (2000. godina) (tablica 13).
74
Godišnje izvješće za 2011. godinu, op. cit., str. 16. 75
Čerin, M.: op. cit., str. 10.
59
Tablica 13: Indeks promjene globalnog konkurentnog položaja hrvatskog gospodarstva u robnoj razmjeni s izabranim zemljama, 2000.-2010. godine
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.
Italija
Njemačka
Austrija
Slovenija
SAD
Švicarska
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
103,1
104,0
103,3
103,2
100,3
101,9
103,3
105,2
104,0
102,0
106,3
100,8
100,3
103,7
102,3
99,9
124,3
103,4
100,9
105,0
103,2
101,5
137,2
107,3
103,6
107,8
105,6
103,9
139,0
111,3
105,8
110,6
108,5
105,7
141,6
116,7
106,7
111,2
109,7
104,9
154,2
122,9
111,0
116,4
114,4
107,0
171,2
124,9
110,8
116,9
114,7
106,7
164,9
120,5
110,0
117,7
114,8
106,4
160,9
111,3
Izvor: Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od
1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20
cerin_mira1.pdf (19.08.2012.)
Podaci u tablici pokazuju da je u 2010. godini prosječna globalna konkurentnost Hrvatske
u odnosu na najznačajnije trgovinske partnere Hrvatske smanjena u odnosu na baznu,
2000. godinu, odnosno da su relativne cijene (potrošačke) u Hrvatskoj, korigirane s
odgovarajućim promjenama tečaja kune porasle u 2000. godini za 11% u odnosu na
Italiju odnosno za taj je iznos smanjena globalna konkurentnost Hrvatske prema
navedenoj zemlji. U odnosu na Njemačku relativne cijene u Hrvatskoj su porasle za
17,7% u 2010. godini za koji je postotni iznos smanjenja globalna konkurentnost
Hrvatske. U odnosu na Austriju relativne cijene korigirane odgovarajućom promjenom
tečaja kune porasle su za 14,8%, u odnosu na Sloveniju za 6,4%, u odnosu na američki
dolar za čak 60,9%, te u odnosu na Švicarsku za 11,3%, te je za te postotne iznose
smanjena konkurentnost u odnosu na promatrane zemlje.
60
5. ZAKLJUČAK
Hrvatska narodna banka je središnja banka u Republici Hrvatskoj kojoj je dan zadatak
utvrđivanja i provođenja monetarne politike. U skladu s tim HNB određuje mjere i
instrumente koji su joj potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i
reguliranje količine novca u opticaju te donosi mjere u svezi s kamatnim stopama i
tečajem domaće valute. Svojim djelovanjem HNB podržava ciljeve gospodarske politike
Republike Hrvatske, pri čemu ta politika ne smije ugroziti osnovni cilj – stabilnost valute
i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu, što je u biti čini odgovornom za
stabilnost ukupnog financijskog sustava zemlje.
Monetarna politika u Republici Hrvatskoj zasnovana je na tečaju kune prema euru kao
nominalnom sidru. To je posljedica visoke razine euroizacije koja obilježava hrvatsko
gospodarstvo, a posebice financijski sektor s obzirom da je veći dio imovine i obveza
banaka u stranoj valuti ili indeksiran u stranoj valutu, prvenstveno euru. Tako koncipirana
monetarna politika imala je pozitivne učinke u održavanju niske razine inflacije još od
1993. godine, odnosno od primjene tzv. Stabilizacijskog programa, te je pomogla u
očuvanju stabilnosti bankarskog sektora. Tečaj nije fiksan i dopuštene su manje
fluktuacije kako bi se otežale moguće tečajne špekulacije. U svrhu održavanja stabilnosti
tečaja HNB koristi standardne instrumente monetarne politike kao što su operacije na
novčanom tržištu i devizne intervencije. HNB je razdoblju recesije kreirao visoku
deviznu i kunsku likvidnosti spuštajući stopu obvezne rezerve, ukidajući graničnu
obveznu pričuvu, smanjujući minimalnu potrebnu deviznu likvidnosti itd. Time je bitno
olakšano poslovanje banaka i stabilnost financijskog sektora.
Od primjene samog Stabilizacijskog programa u stručnoj i znanstvenoj literaturi prisutne
su kontraverze oko hrvatskog tečaja i njegovog utjecaja na gospodarska kretanja i
konkurentnost Republike Hrvatske na inozemnom tržištu. Dok jedna istraživanja govore
o negativnim učincima precijenjenosti tečaja hrvatske kune na gospodarstvo Republike
Hrvatske, druga ukazuju da sam stabilan tečaj rezultira stabilnošću cijena, pa time i
stabilnošću financijskog sustava kao preduvjeta za gospodarski rast. Zagovornici
61
fleksibilnog tečaja upozoravaju da deprecijacija kune dovodi do veće konkurentnosti
hrvatskih izvoznika na inozemnom tržištu, ali i poskupljenjem uvozne robe, što bi
utjecalo na smanjenje uvoza, a time i poboljšanje platne bilance. S druge strane
zagovornici stabilnog tečaja upozoravaju da bi deprecijacija kune izazvala inflaciju,
kvarenje portfelja kredita banaka, smanjenje kupovne moći hrvatskih građana, i sl.
U ekonomskoj teoriji i analizi nedvosmisleno je prihvaćeno stajalište da dugoročno
održavanje fiksnog tečaja vodi precijenjenosti domaće valute, a da precijenjenost ima za
posljedicu stagnaciju gospodarske aktivnosti i rast nezaposlenosti. De facto fiksni tečaj u
Republici Hrvatskoj ne stimulira gospodarski rast, ali bi ujedno i njegovo fluktuiranje
moglo dovesti do niza negativnosti. Provedenim istraživanjem došlo se do zaključka da
precijenjenost kune ima znatan utjecaj na konkurentnost hrvatskog gospodarstva na
inozemnom tržištu. Stoga je nužno restrukturiranje hrvatskog gospodarskog sustava, te
restrukturiranje fiksne i monetarne politike kako bi se stvorili uvjeti za tečajnu politiku
koja bi rezultira aktivnim poticanjem poslovnih aktivnosti. Deprecijacija nacionalne
valute ne smije dovesti do nekontroliranog rasta cijena. Inflacija, dakle, treba biti ciljana.
Nedvojbeno je da promjene tečaja moraju biti u skladu s ciljevima ekonomske politike,
pa i ukoliko do promjene tečajne politike dođe, prilagođavanje tečaja hrvatske kune mora
biti postupno u dužem razdoblju kako ne bi došlo do eksplozije rasta cijena, i kako ne bi
efekti rasta cijena ne bi poništili učinke deprecijacije. Pri tome treba imati na umu i
kriterije za ulazak u EMU, a koji se odnose na stabilnost tečaja i stabilnost cijena.
Posebno je potrebno voditi računa da je štednja hrvatskih građana uglavnom u eurima,
dok je kreditna zaduženost vezana valutnom klauzulom. Stoga deprecijacija kune nikako
ne smije izazvati smanjenje kupovne moći hrvatskih građana i njihovu još veću
zaduženost.
62
LITERATURA
1) Knjige
1. Crkvenac, M.: Ekonomska politika, Informator, Zagreb, 1997.
2. Družić, G. et al.: Hrvatsko gospodarstvo, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb,
1998.
3. Ferenčak, I.: Počela ekonomike, II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Ekonomski
fakultet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2003.
4. Grgić, M., Bilas, V.: Međunarodna ekonomija, Lores plus, Zagreb, 2008.
5. Krugman, P. R., Obstfeld, M.: Međunarodna ekonomija, Teorija i ekonomska
politika, sedmo izdanje, Mate, Zagrebačka škola ekonomije i menagementa, Zagreb,
2009.
6. Mintas Hodak, Lj. (ur.): Europska unija, Mate, Zagreb, 2010.
7. Perišin, I., Šokman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Fakultet ekonomije i
turizma “Dr. Mijo Mikrović”, Pula, 2001.
8. Sirotković, J.: Hrvatsko gospodarstvo, Golden marketing, Zagreb, 1996.
9. Srb, V., Matić, B.: Bankarstvo, Ekonomski fakultet Sveučilišta Jurja Strossmayera u
Osijeku, Osijek, 2002.
2) Članci
10. Bokan, N. et al.: Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne politike u Hrvatskoj,
Istraživanja, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010., I-25.
11. Cota, B., Erjavec, N., Botrić, V.: The Effect of Real Exchange Rate Changes on
Croatian Bilateral Trade Balances, Ekonomska istraživanja, Zagreb, 2006., 19, 2.
12. Gregurek, M., Vidaković, N.: Usklađenost monetarne i fiskalne politike u RH,
Ekonomija, Zagreb, 2009, 16, 2.
13. Kesner-Škreb, M.: Financiranje javnog duga, Financijska praksa, Zagreb, 18, 6.
14. Nikić, G., Gospodarski razvitak Hrvatske i konkurentnost na svjetskom tržištu,
Ekonomija, Rifin, Zagreb, 2005., 10, 2.
63
15. Nikić, G.: Kontroverze tečajne politike, Ekonomski pregled, Zagreb, 2000., 51, 9-
10.
16. Zdunić, S.: Relativne cijene i izvori rasta, Ekonomski pregled, Zagreb, 2004., 55,
11-12.
3) Ostali izvori
17. Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od
1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20cerin_mira
1.pdf (19.08.2012.)
18. Čerin, M.: Uzroci nepovoljne konkurentnosti Hrvatske privrede u razdoblju od
1995. do 2010. godine, http://web.math.pmf.unizg.hr/~cerin/mirjana%20 cerin_
mira1.pdf (19.08.2012.)
19. Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu (15.01.2014.)
20. Godišnje izvješće za 2008. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2009.
21. Godišnje izvješće za 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2010.
22. Godišnje izvješće za 2011. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2012.
23. Godišnje izvješće za 2012. godinu, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2013.
24. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2012., 6
25. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013., 2.
26. Gospodarska kretanja, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2014., 1.
27. Guverner HNB-a Boris Vujčić: Kuna neće devalvirati, http://www.vecernji.hr/biz
nis/guverner-hnb-a-boris-vujcic-kuna-nece-devalvirati-clanak-429671 (23.08.2012.)
28. Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr (10.2.2014.)
29. Hrvatsko gospodarstvo u 2008. godini, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb,
2009.
30. Hrvatsko gospodarstvo u 2012., Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2013.
31. Hrvatsko gospodarstvo 2012., http://www.hgk.hr/wp-content/blogs.dir/1/files_mf
/hrvatsko_gospodarstvo_2012_mail.pdf, (19.01.2014.)
32. Indeksi efektivnih tečajeva hrvatske kune, http://www.hnb.hr/tecajn/htecajn.htm
(7.01.2014.)
64
65
33. Izvješće Odbora za financije i državni proračun s rasprave o Godišnjem izvješću
Hrvatske narodne banke za 2010. godinu, http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=
46026 (10.08.2012.)
34. Polugodišnje izvješće za I. polugodište 2009., Hrvatska narodna banka, Zagreb,
2009.
35. Priopćenja – Turizam, kumulativni podaci 2007-2013., http://www.dzs.hr
(7.02.2014)
36. Standardni prezentacijski format, http://www.hnb.hr/publikac/prezent/hmonetary-
policy.pdf (7.01.2014.)
37. Šonje, V.: Euro u Hrvatskoj: Kada? I što raditi do tada?,
http://www.zsem.hr/index.php/hr/component/content/article/1-najnovije-
vijesti/1679-konferencija (9.08.2012.)
38. Tica, J., Nazifovski, L.: Utjecaj tečajne politike na ekonomsku aktivnost u visoko
zaduženoj zemlji, EFRI – serija članaka u nastajanju, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,
2012., http://web.efzg.hr/ReP Ec/pdf/Clanak%2012-02.pdf (20.08.2012.)
39. Turizam u 2012., http://www.dzs.hr (7.02.2014.)
40. Turizam u brojkama 2012., http://www.mint.hr/default.aspx?id=976 (7.02.2014.)
41. Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne novine, Zagreb, 2008., 75.
42. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Narodne
novine, Zagreb, 2013., 54.
66
POPIS TABLICA
Redni
broj Naslov tablica Stranica
Tablica 1: Izvještaj o dobiti Hrvatske narodne banke 2010.–2012. godine 10
Tablica 2: Izvještaj o financijskom položaju Hrvatske narodne banke
2010.–2012. godine 11
Tablica 3: Bilanca Hrvatske narodne banke, 2008.-2012. godine 12
Tablica 4: Godišnji prosjeci srednjih deviznih tečajeva u Republici
Hrvatskoj, 1997.-2013 godine 28
Tablica 5: Kretanje tečajeva odabranih zemalja u odnosu na euro, 1990.-
2013. 42
Tablica 6: Kretanje stope BDP-a u izabranih zemljama, 1997.-2012. 43
Tablica 7: Stope potrošačkih cijena u izabranim zemljama, 1997.-2013.,
u % 45
Tablica 8: Mjesečni prosjeci srednjih deviznih tečajeva HRK/EUR i
HRK/USD, 2008. i 2009. godine 47
Tablica 9: BDP, izvoz, uvoz Republike Hrvatske, 2006.–2011. godine 49
Tablica 10: Dolasci i noćenja turista na području Republike Hrvatske,
2007.- 2013. godine 54
Tablica 11: Turistički dolasci u Republici Hrvatskoj i tečaj kune po
mjesecima 2012. godine 55
Tablica 12: Cjenovna konkurentnost ili indeks realnog deviznog tečaja
nacionalne valute u izabranim zemljama, 2000.-2010. godine 57
Tablica 13: Indeks promjene globalnog konkurentnog položaja hrvatskog
gospodarstva u robnoj razmjeni s izabranim zemljama, 2000.-
2010. godine 59
67
POPIS GRAFIKONA
Redni
broj Naslov grafikona Stranica
Grafikon 1: Efektivni tečajevi HRK, 1996.-2013. 30
Grafikon 2: Realni novac M1 i monetarni multiplikator M1/M0 u
Republici Hrvatskoj, 1996.-2012. 30
Grafikon 3: Devizne intervencije i tečaj hrvatske kune prema euru,
1997.-2013. 31
Grafikon 4: Indeksi realnih efektivnih tečajeva kune, prema košarici
valuta i indeksu potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj,
2005.-2013. 32
Grafikon 5: Stope rasta BPD-a u Republici Hrvatskoj i tečaja HRK/EUR,
2002.-2013. godine 41
Grafikon 6: Stope rasta industrijske proizvodnje i broja zaposlenih u
industriji Republike Hrvatske, 2002.-2012. godine, u % 48
Grafikon 7: Deficit robne razmjene Republike Hrvatske s inozemstvom,
2006.-2012. godine 52
68
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRECIJENJENOST KUNE I
NJEZIN UTJECAJ NA GOSPODARSTVO REPUBLIKE HRVATSKE izradio
samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Zdenka Prohaske, a pri izradi diplomskog
rada pomagala mi je i asistentica dr.sc. Bojana Olgić Draženović. U radu sam
primijenio metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirao sam i povezao s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim
stranicama Fakulteta.
Student
Antonio Žunić
Recommended