View
1
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
RAZVOJ TOLERANCIJE
Željka Živković
Umjesto uvoda:
Većina ljudi ne razumije kako drugi ljudi mogu
brisati nos na drugačiji način nego što to oni
čine.
Ivan Turgenjev
O toleranciji
Što je tolerancija? Tolerancija (lat. tolerare –
trpjeti) označava mogućnost podnošenja tjelesne ili duševne boli,
neugode ili stresa ili negativnih okolinskih pritisaka i utjecaja.
Tako se koriste ovi nazivi:
tolerancija anksioznosti
– sposobnost podnošenja anksioznosti (tjeskobe)
tolerancija na frustraciju
– sposobnost zadrţavanja kontrole nad vlastitim ponašanjem kad ne moţemo postići neki cilj
tolerancija rizika
– sposobnost podnošenja visokorizničnih situacija
tolerancija na neodreĎenost
- spremnost i sposobnost osobe da prihvati iskustva koja su različita od njenih uobičajenih iskustava, kao i nova razmišljanja koja takva iskustva prate.
ali i ovakvi:
tolerancija na droge
– smanjena osjetljivost organizma na određenu drogu.
Socijalna tolerancija je stav
prema nekome ili nečemu ili
načinu postupanja s ljudima,
idejama ili stvarima, koji u
najmanju ruku dopušta
ravnopravno postojanje tih ljudi,
ideja ili stvari (Krizmanić, M. i
Kolesarić, V., 2003).
Kako izmjeriti toleranciju?
Bogardusova ljestvica za ispitivanje socijalne distance
Da li biste crnca prihvatili:
1. u blisku rodbinu ţenidbom s takvom osobom,
2. u svoj klub kao osobnog prijatelja,
3. u svoju ulicu kao susjeda,
4. u svoje zvanje kao kolegu,
5. u drţavljanstvo svoje zemlje,
6. samo kao posjetioca u svoju zemlju,
7. istjerao bih ga iz svoje zemlje
Primjer ispitivanja tolerancije kod nas je pilot –
ispitivanje upitnikom koji je sadrţavao 20
opisa moguće suradnje, a koji je 1996. godine
primjenjen na 213 psihologa iz različitih
dijelova Hrvatske (Krizmanić, M. i Kolesarić,
V., 2003). Tako je 80% ispitanika za
dojučerašnjeg neprijatelja bilo spremno
pozvati liječnika, nabaviti lijek i odvesti ga u
bolnicu, 45% bilo spremno s njima raditi, kćer
bi pristalo udati 42%.
Tolerantno ili netolerantno ponašanje
nije urođeno, ono se uči, a podloga
tolerancije su empatija (razumijevanje
drugih i emocionalno uţivljavanje u
njihovu situaciju, poloţaj ili problem),
moralne vrijednosti, poznavanje
temeljnih ljudskih prava i temeljnih
sličnosti koje postoje među ljudima.
Postoje i ograničenja tolerancije, te se
u suvremenom svijetu ne tolerira
čitav niz ponašanja koja ugroţavaju
prava drugih, kao što je na primjer
zlostavljanje.
Netolerantno ponašanje počiva na stereotipima i predrasudama.
Stereotipi su neopravdane generalizacije, vjerovanja o karakteristikama ljudi koji pripadaju određenoj skupini, a koja se primjenjuju na sve članove skupine (npr. svi Japanci su marljivi, Škoti škrti, Talijani puno pričaju).
Vjerojatno Vam neće biti teško povezati
navedene nacije i nacionalne stereotipe:
1. Japanci
2. Englezi
3. Nijemci
4. Škoti
5. Francuzi
6. Talijani
a) hladni
b) brbljavi
c) škrti
d) veliki ljubavnici
e) pedantni
f) marljivi
Stereotipi skrivaju razlike među ljudima i sprječavaju
nas da svakog čovjeka vidimo kao pojedinca i
procijenimo njegove mogućnosti.
Stereotipi nastaju zbog naše potrebe da
sve oko sebe, pa i ljude, svrstamo u
kategorije jer su naše kognitivne
(misaone) sposobnosti ograničene. Tako
nam ta pojednostavljena slika čitave
skupine pomaţe da se lakše snalazimo i
da brţe zauzmemo stavove prema nekim
skupinama.
• Stereotipi nisu nuţno negativni, ali u
svakom slučaju oni ometaju našu
percepciju, čine je manje objektivnom i
pogoršavaju odnose među ljudima.
• Negativni stereotipi dovode do
predrasuda.
• Predrasude su negativni stavovi prema
članovima neke skupine kojoj mi ne
pripadamo.
• A od predrasuda do diskriminacije samo je
jedan korak:
Diskriminacija je oblik ponašanja
vođen predrasudama i u cilju
nanošenja štete diskriminiranoj
osobi ili grupi (uništavanje stvari,
nanošenje uvreda, ne prihvaćanje u
skupine, neravnopravnost pri
zapošljavanju itd.).
Kako nastaju predrasude?
• Prve oblike socijalizacije djeca poprimaju od
roditelja. Uobičajeni oblici prenošenja stavova svima
su nam poznati: djeca su otvorena, traţe odgovore na
pitanja o različitostima koje uočavaju već u trećoj
godini ţivota, a od odgovora roditelja ovisi hoće li
svoje predrasude prenijeti i na djecu.
• Ali postoje i suptilniji načini prenošenja predrasuda:
pričanjem viceva, biranjem prijatelja, nesmotrenim
izjavama i sl.
Zašto trebamo razvijati toleranciju?
Ţivimo u svijetu brzih i značajnih promjena –
tehnoloških, komunikacijskih, društvenih,
ekonomskih... Svijet se mijenja, a količina i
značaj promjena dovode i do globalizacije –
tekovine, kulture i problemi se miješaju i
postaju sve više zajednički.
Osim toga, mi često razmišljamo o tome kako
predrasude i diskriminacija utječu na osobe i
skupine koje su izloţene utjecaju predrasuda:
stvara se osjećaj manje vrijednosti, socijalne
odbačenosti, a manje mislimo o tome kako te
predrasude negativno utječu i na samu osobu
koja ima predrasude.
Kod djece se:
razvija dvostruki moralni standard
stvaraju se neiskreni odnosi
stvara se laţan osjećaj superiornosti
razvija se ksenofobija – strah od
stranaca
Kako poučavati toleranciju?
uspostavljanjem pozitivne slike o sebi kod
djece i pozitivne identifikacije s vlastitom
skupinom, prihvatiti sebe i kamo pripada bez
osjećaja superiornosti ili inferiornosti
razvijati prirodne interakcije s pripadnicima
različitih skupina (cijeniti razlike, prihvaćanje
onoga što je zajedničko na svjesnoj,
emocionalnoj i komunikacijskoj razini)
djecu trebamo poučiti da izrugivanje zbog
nečega na što drugi ne mogu utjecati
(hendikep, izgled itd.) nije opravdano, jer
drugome samo nanosi bol
djeci treba pomoću jednostavnih primjera
razjasniti pojam različitosti, dovesti do
usvajanja pojma razlike i različitosti uz koje se
ne veţu vrijednosni sudovi
djeci treba na primjeren način objasniti pojam
ljudskih prava – po njima se ne razlikujemo
bez obzira na vanjske i unutarnje razlike
s djecom treba proraditi pojam jedinstvenosti i
neponovljivosti svakog čovjeka – osim onoga
što nam najviše upada u oči po čemu se
razlikujemo, razlikujemo se i u čitavom nizu
drugih, vidljivih i nevidljivih osobina
s djecom treba na njima primjeren način
obraditi stereotipe i predrasude – kada
razumijemo kako oni nastaju, znat ćemo ih
prepoznati i manje ćemo biti skloni padati pod
njihov utjecaj
s djecom trebamo smišljati akcije aktivnog
suprotstavljanja stereotipima, predrasudama i
netoleranciji.
Literatura
• Kiš – Glavaš, L. i Fulgosi – Masnjak, R. (ur.). (2002). Do prihvaćanja zajedno: Integracija djece s posebnim potrebama. Zagreb: IDEM
• Krizmanić, M. i Kolesarić, V. (2003). Tolerancija u svakidašnjem životu. Jastrebarsko: Naklada Slap
• Sedlić, B(ur.) (2000). Svi različiti, svi jednaki. Slavonski Brod: Europski dom Slavonski Brod
• Ţivković, Ţ. i Šimek, M. (2003). Razvoj tolerancije - RADNI MATERIJALI NAMIJENJENI UČITELJIMA I STRUČNIM SURADNICIMA U OSNOVNIM ŠKOLAMA U PROGRAMU EDUKACIJE «RAD S UČENICIMA I SURADNJA S RODITELJIMA». Osijek: “Sunce, Društvo za psihološku pomoć
Ilustracije • www.school.discovery.com
Recommended