RAZVOJ TOLERANCIJE - os-svete-ane-os.skole.hr · •Prve oblike socijalizacije djeca poprimaju od...

RAZVOJ TOLERANCIJE

Željka Živković

Umjesto uvoda:

Većina ljudi ne razumije kako drugi ljudi mogu

brisati nos na drugačiji način nego što to oni

čine.

Ivan Turgenjev

O toleranciji

Što je tolerancija? Tolerancija (lat. tolerare –

trpjeti) označava mogućnost podnošenja tjelesne ili duševne boli,

neugode ili stresa ili negativnih okolinskih pritisaka i utjecaja.

Tako se koriste ovi nazivi:

tolerancija anksioznosti

– sposobnost podnošenja anksioznosti (tjeskobe)

tolerancija na frustraciju

– sposobnost zadrţavanja kontrole nad vlastitim ponašanjem kad ne moţemo postići neki cilj

tolerancija rizika

– sposobnost podnošenja visokorizničnih situacija

tolerancija na neodreĎenost

- spremnost i sposobnost osobe da prihvati iskustva koja su različita od njenih uobičajenih iskustava, kao i nova razmišljanja koja takva iskustva prate.

ali i ovakvi:

tolerancija na droge

– smanjena osjetljivost organizma na određenu drogu.

Socijalna tolerancija je stav

prema nekome ili nečemu ili

načinu postupanja s ljudima,

idejama ili stvarima, koji u

najmanju ruku dopušta

ravnopravno postojanje tih ljudi,

ideja ili stvari (Krizmanić, M. i

Kolesarić, V., 2003).

Kako izmjeriti toleranciju?

Bogardusova ljestvica za ispitivanje socijalne distance

Da li biste crnca prihvatili:

1. u blisku rodbinu ţenidbom s takvom osobom,

2. u svoj klub kao osobnog prijatelja,

3. u svoju ulicu kao susjeda,

4. u svoje zvanje kao kolegu,

5. u drţavljanstvo svoje zemlje,

6. samo kao posjetioca u svoju zemlju,

7. istjerao bih ga iz svoje zemlje

Primjer ispitivanja tolerancije kod nas je pilot –

ispitivanje upitnikom koji je sadrţavao 20

opisa moguće suradnje, a koji je 1996. godine

primjenjen na 213 psihologa iz različitih

dijelova Hrvatske (Krizmanić, M. i Kolesarić,

V., 2003). Tako je 80% ispitanika za

dojučerašnjeg neprijatelja bilo spremno

pozvati liječnika, nabaviti lijek i odvesti ga u

bolnicu, 45% bilo spremno s njima raditi, kćer

bi pristalo udati 42%.

Tolerantno ili netolerantno ponašanje

nije urođeno, ono se uči, a podloga

tolerancije su empatija (razumijevanje

drugih i emocionalno uţivljavanje u

njihovu situaciju, poloţaj ili problem),

moralne vrijednosti, poznavanje

temeljnih ljudskih prava i temeljnih

sličnosti koje postoje među ljudima.

Postoje i ograničenja tolerancije, te se

u suvremenom svijetu ne tolerira

čitav niz ponašanja koja ugroţavaju

prava drugih, kao što je na primjer

zlostavljanje.

Netolerantno ponašanje počiva na stereotipima i predrasudama.

Stereotipi su neopravdane generalizacije, vjerovanja o karakteristikama ljudi koji pripadaju određenoj skupini, a koja se primjenjuju na sve članove skupine (npr. svi Japanci su marljivi, Škoti škrti, Talijani puno pričaju).

Vjerojatno Vam neće biti teško povezati

navedene nacije i nacionalne stereotipe:

1. Japanci

2. Englezi

3. Nijemci

4. Škoti

5. Francuzi

6. Talijani

a) hladni

b) brbljavi

c) škrti

d) veliki ljubavnici

e) pedantni

f) marljivi

Stereotipi skrivaju razlike među ljudima i sprječavaju

nas da svakog čovjeka vidimo kao pojedinca i

procijenimo njegove mogućnosti.

Stereotipi nastaju zbog naše potrebe da

sve oko sebe, pa i ljude, svrstamo u

kategorije jer su naše kognitivne

(misaone) sposobnosti ograničene. Tako

nam ta pojednostavljena slika čitave

skupine pomaţe da se lakše snalazimo i

da brţe zauzmemo stavove prema nekim

skupinama.

• Stereotipi nisu nuţno negativni, ali u

svakom slučaju oni ometaju našu

percepciju, čine je manje objektivnom i

pogoršavaju odnose među ljudima.

• Negativni stereotipi dovode do

predrasuda.

• Predrasude su negativni stavovi prema

članovima neke skupine kojoj mi ne

pripadamo.

• A od predrasuda do diskriminacije samo je

jedan korak:

Diskriminacija je oblik ponašanja

vođen predrasudama i u cilju

nanošenja štete diskriminiranoj

osobi ili grupi (uništavanje stvari,

nanošenje uvreda, ne prihvaćanje u

skupine, neravnopravnost pri

zapošljavanju itd.).

Kako nastaju predrasude?

• Prve oblike socijalizacije djeca poprimaju od

roditelja. Uobičajeni oblici prenošenja stavova svima

su nam poznati: djeca su otvorena, traţe odgovore na

pitanja o različitostima koje uočavaju već u trećoj

godini ţivota, a od odgovora roditelja ovisi hoće li

svoje predrasude prenijeti i na djecu.

• Ali postoje i suptilniji načini prenošenja predrasuda:

pričanjem viceva, biranjem prijatelja, nesmotrenim

izjavama i sl.

Zašto trebamo razvijati toleranciju?

Ţivimo u svijetu brzih i značajnih promjena –

tehnoloških, komunikacijskih, društvenih,

ekonomskih... Svijet se mijenja, a količina i

značaj promjena dovode i do globalizacije –

tekovine, kulture i problemi se miješaju i

postaju sve više zajednički.

Osim toga, mi često razmišljamo o tome kako

predrasude i diskriminacija utječu na osobe i

skupine koje su izloţene utjecaju predrasuda:

stvara se osjećaj manje vrijednosti, socijalne

odbačenosti, a manje mislimo o tome kako te

predrasude negativno utječu i na samu osobu

koja ima predrasude.

Kod djece se:

razvija dvostruki moralni standard

stvaraju se neiskreni odnosi

stvara se laţan osjećaj superiornosti

razvija se ksenofobija – strah od

stranaca

Kako poučavati toleranciju?

uspostavljanjem pozitivne slike o sebi kod

djece i pozitivne identifikacije s vlastitom

skupinom, prihvatiti sebe i kamo pripada bez

osjećaja superiornosti ili inferiornosti

razvijati prirodne interakcije s pripadnicima

različitih skupina (cijeniti razlike, prihvaćanje

onoga što je zajedničko na svjesnoj,

emocionalnoj i komunikacijskoj razini)

djecu trebamo poučiti da izrugivanje zbog

nečega na što drugi ne mogu utjecati

(hendikep, izgled itd.) nije opravdano, jer

drugome samo nanosi bol

djeci treba pomoću jednostavnih primjera

razjasniti pojam različitosti, dovesti do

usvajanja pojma razlike i različitosti uz koje se

ne veţu vrijednosni sudovi

djeci treba na primjeren način objasniti pojam

ljudskih prava – po njima se ne razlikujemo

bez obzira na vanjske i unutarnje razlike

s djecom treba proraditi pojam jedinstvenosti i

neponovljivosti svakog čovjeka – osim onoga

što nam najviše upada u oči po čemu se

razlikujemo, razlikujemo se i u čitavom nizu

drugih, vidljivih i nevidljivih osobina

s djecom treba na njima primjeren način

obraditi stereotipe i predrasude – kada

razumijemo kako oni nastaju, znat ćemo ih

prepoznati i manje ćemo biti skloni padati pod

njihov utjecaj

s djecom trebamo smišljati akcije aktivnog

suprotstavljanja stereotipima, predrasudama i

netoleranciji.

Literatura

• Kiš – Glavaš, L. i Fulgosi – Masnjak, R. (ur.). (2002). Do prihvaćanja zajedno: Integracija djece s posebnim potrebama. Zagreb: IDEM

• Krizmanić, M. i Kolesarić, V. (2003). Tolerancija u svakidašnjem životu. Jastrebarsko: Naklada Slap

• Sedlić, B(ur.) (2000). Svi različiti, svi jednaki. Slavonski Brod: Europski dom Slavonski Brod

• Ţivković, Ţ. i Šimek, M. (2003). Razvoj tolerancije - RADNI MATERIJALI NAMIJENJENI UČITELJIMA I STRUČNIM SURADNICIMA U OSNOVNIM ŠKOLAMA U PROGRAMU EDUKACIJE «RAD S UČENICIMA I SURADNJA S RODITELJIMA». Osijek: “Sunce, Društvo za psihološku pomoć

Ilustracije • www.school.discovery.com