Zoran Ferić - Djeca Patrasa

7/24/2019 Zoran Feri - Djeca Patrasa

1/65

Biblioteka Premijera7Zoran Feri DJECA PATRASAUrednik biblioteke Ivica BuljanIzdavaEuropapress holding d.o.o. Koranska 2, ZagrebZa izdavaa dr. Stipe Orekovi

Grafiki urednik Halid MallaDizajn naslovnice Zoran BirmanLektura Barbara SikoraTiskara Vjesnik d.d.ISBN 953-6748-39-8ZORAN FERICDJECA PATRASAi. Iscjelitelji. Iscjeliteljovjek je izmislio kota da bi to bre pobjegao od sebe, a onda mu se dogodila povijest. Neki od nas uz tu opu, imaju joi svoju vlastitu, ne manje stranu povijest od koje uzaludno bjee itavog ivota. Zato mi je ulaz u kuu gdje sam odrastao oduvijek izgle

dao kao klopka. Kad bi se otvorila masivna hrastova vrata s kvadratiima mutnoga stakla, kao na bolnikim automobilima, naletjelo bi se na ogledalo veliine osobe koje je stajalo tono nasuprot vratima. Gosti su tako u naoj kui redovito prvo ugledalisebe jer se onaj tko je otvarao morao pomaknuti malo u stranu. I prvo to su vidjeli na svojim licima bio je smijeak namjeten za druge. Na taj nain, smjekajui se drugima, susretali su se sa sobom. Tako sam se smjekao i ja, prije etrnaest godina, kad su u Zagrebu zaredale uzbune. Otac je jobio iv, ali teko pokretan jer su mu zbogeera i posljedica smrzavanja u drugom ratu amputirali desnu nogu. Kad bi zasvirala uzbuna, naprtio bih starog na lea i nosio ga dolje u podrum. Otac na mojim leimanije izgledao vei od prosjenog ruksaka, a ja bih se uvijek kad smo prolazili pored ogledalaDjeca Patrasanasmijeio toj slici i mahnuo. Tada se smijeio i otac. Godinama sam mislio da to ini

zato da bi mi bio laki. Kao da se smijanjem moe neutralizirati gravitacija. Sve dok nekoliko godina poslije njegove smrti nisam odluio obiteljske filmove snimljene ruskom super osam kamerom prebaciti na video. Tek tada imao sam priliku vidjeti i drugaiju sliku: otac nosi na leima mene; smjeka se i mae u kameru koju vjerojatno dri moja majka. Bilo je to na Pohorju 1966. Imao sam pet godina i nisam na njegovim leima izgledao vei od ruksaka za planinarenje. Za mene povijest nije bila krug; nego ogledalo.Iza zida na kojemu je stajala ta odraava-jua staklena povrina nalazila se kua sa svim svojim prostorijama: dnevna soba s kuhinjom i pajzom te radnim kabinetom u gornjoj etai, i stepenice koje su vodile u donji kat gdje su bile dvije spavae sobe ikupaonica. Zemljite na kojemu je sagraena vrlo je strmo i arhitekt se joprije ezdeset godina odluio dnevne prostorije postaviti u gornji kat, s ljepim pogledom i vie

svjetla, a spavae u prizemlje. Zato ulaz i nije napravljen s ulice, nego iz prostranoga vrta do kojeg se dolazilo dugim kamenim stepenitem i odakle je zgrada izgledala kao prizemnica.S tim ogledalom susreli smo se i sredinom listopada prole godine, kad su nam otilizadnji podstanari: dvije Austrijanke iz Hvpo banke. Trebao sam uzeti neke stareknjige izi.Iscjeliteljormara u predsoblju, koje su ondje stajale svih etrnaest godina poslije oeve smrti, koliko sam iznajmljivao kuu. U posljednje vrijeme bilo je sve tee za dobar novacrentati ovako oronulo zdanje u rezidencijalnoj etvrti pa smo je odluili prodati. ivjeli smo ve dugo na Trenjevci, u trosobnom stanu, i bili smo zadovoljni kvar-tom.enu sam drao podalje od kue i obino sam na pregovore s novim stanarima odlazio sam.Jednom me upitala:

Zato needa idem i ja?Bez veze rekao sam samo u im pokazati i odmah se vraam.Ne pitam to rekla je. Nego to skrivatamo?


2/65

Nita rekao sam, ali nije djelovalo uvjerljivo. Teko da bih joj tada, jona poetkuraka, mogao objasniti to se skriva u toj kui. Kad smo uli, na trenutak je ustuknulavidjevi nas u ogledalu. Prostor je bio neprovjetren, eslingeri su proputali samouske trake svjetla, a nas dvoje izgledali smo kao netko drugi.Boe, uope ne sliim na sebe rekla je pribliavajui se ogledalu i stiui priti nam iz ormara vadio tomove Njemake prirodoslovne enciklopedije, Ines je zala u prostor iza ogledala. Mislim da je to bilo kobno. Taj trenutak kad je stupila unutra

.Krenuo sam za njom. Zastala je tamo, nasred dnevne sobe, pokrivena onim zebrastimDjeca Patrasasvjetlom i promatrala bidermajer komodu, veliki jedai stol za dvanaest osoba, ostarjele fotelje koje su naeli moljci i stoli s okruglom pakom ipkom ispod zapraenog stakla. Izgledala je kao da sve to vidi prvi put.Idemo! rekao sam. Nikad nisam vidjela kako je ovo zapravo lijepo.Pola je prema prozoru i podigla rolete.Vidi se cijeli grad.Nema anse rekao sam.Mogli bismo barem razmisliti.Rekao sam ti da neu ivjeti ovdje.Znao sam da kue mogu biti opasne kao i ljudi. Jednostavno te uhvate i ne putaju.Nema anse da tu ivim ponovio sam.To je bilo sredinom listopada. Poetkom studenog ve smo iznajmili svoj stan na Trenjev-ci mladom branom paru, a Ines se s najnunijim stvarima preselila svojim roditeljima. Samo dok ne uredimo kuu rekla je. Znada ne mogu bez kupaonice.Ja sam pak ostao u kui i polagano je ureivao. Morali smo potpuno razbiti kupaonicui kuhinju, izmijeniti instalacije i prozore, otui staru buku. Poslije posla nadzirao sam radove i spavao na kauu u dnevnoj sobi. Nisam imao kuhinju, ni zahod ni kupaonicu. Piao sam i srao u vrtu, kad se smrai, jeo konzerve prigrijane u mikrovalnoj, a dva puta tjedno tuirao se kod punice. Do pred

i. ISCJELITEUBoi vei dio radova bio je gotov. Dobro smo napredovali i trebalo je josamo ofarbatizidove i nalijepiti ploice u kupaonici. To sam odluio uiniti sam jer nam je ve ponestajalo novca. U to vrijeme stalno smo bili nekako razdvojeni, kao da ponovo hodamo. Nakon to bi Ines otila, znali smo satima razgovarati telefonom i to je nekakobilo ozbiljnije i otvorenije nego kad smo bili zajedno. Tijekom dana najee smo razgovarali o praktinim stvarima: gdje e biti pojedini kuhinjski elementi, kako emo rasporediti namjetaj ili gdje emo postaviti kadu. U tim kasnim telefonskim razgovorima takve nas sitnice nisu optereivale. Vie smo priali o sebi. Kao da se ponovno upoznajemo.Veer prije Badnjaka radio sam dugo i gotovo zavrio farbanje dnevnog boravka koji se velikom staklenom stijenom otvarao prema vrtu. enini roditelji pozvali su me neveeru. Oprostite rekao sam mrtav sam od umora. Pojest u neto u kvartu. Tako samposlije puno godina ponovno naao u gostionici Dva Goluba na Kvaternikovom trgu. Usali za veeru nije bilo mjesta i konobar me zamolio da priekam kod anka dok se ne oslobodi neki stol. Na anku je, meutim, nalaken stajao prilino pijan ovjek. Dobro obu, ali pijan, kakvi se esto mogu vidjeti bapred Boi. I propisno elav. Ne znam zato sbato primijetio, elavost. I joneto. Izgledao je kao da je naglo10Djeca Patrasaostario. Kao da je bio jedan od onih mladolikih tipova na ijem se licu desetljeimane vide godine; a onda se u jednom trenutku sve to vrijeme spusti na lice poputlavine. Prila je ankerica i upitala to u popiti.Ne hvala, ekam stol rekao sam.U tom trenutku elavi se dogegao do mene. Nije mirisao na alkohol, nego na nekakav

dobar parfem. Miris, odjea i lice nekako nisu bili u skladu. To se dogaa mukarcimau naim godinama. Cesto sam tako mislio o sebi pred ogledalom, dok sam se oblaio: Na meni valja josamo odjea.


3/65

Bolje vam je da naruite rekao je. I ja ekam stol. Ve pola sata.Dopustio sam ovjeku da mi narui Jager-meister. A onda smo neko vrijeme pijuckali sve dok se nije zagledao u mene. Gledao je pozorno i neugodno dugo. Tada je konanorekao:Berni, jesi to ti?Okrenuo sam se prema njemu. Ve me dugo nitko nije zvao tim imenom.Otkud se znamo?

Iz kole. esnaesta jezina. Ili smo skupa u razred. Ti, Mac, Rule, Sran i ja. Bili sjedini deki, ta se ne sjea?Pokuao sam se sjetiti. A onda mi je postalo jasno zato sam mislio da je to lice naglo ostarjelo. Neke crte su mi bile poznate, ali one kao da su se kamuflirale ipomijeale s dugogodinjim naslagama neega u emu nisam sudjelovao. Osim.1.Iscjeliteljtoga na elenki je bila jedna brazgotina koju je prije skrivala kosa. Znao sam i njeno porijeklo: nekako na poetku prvog razreda gimnazije Rule ga je sluajno gurnuoglavom na rebro radijatora. Zavrio je s devet avova u traumatolokoj i mjesec danaga nije bilo u koli. Morali smo se ponovno navikavati na njega kad je konano doao.I to je najgore, vie nije bio jedan od nas. Nije to postao ni do mature. Zapravo se nikada nije uklopio, a ja sam stalno ivio u uvjerenju da je to zbog onog udarca

. Pa ak i kad mu je kosa narasla i definitivno skrila brazgotinu. Sada je oiljak opet izvirio;

Almirovi Igor, koji je upravo skinuo masku sluajnog prolaznika, sada me grlio i jasam grlio njega. Prisiljavao sam se da prema njemu neto osjetim, ali jedino to sam doista osjeao bio je tek jedva primjetan miris alkohola koji mu je izbijao iz koe na vratu. Sada, kad smo imali sjeanje na kolu i razred koji je maturirao u kolskoj godini sedamdeset osmoj, sedamdeset devetoj prologa stoljea, nisu nam bili potrebni nogomet i politika. Popili smo jotri jegera prije nego to nas je konobar obavijestio da i dalje nema slobodnih stolova.Znata rekao je Almir uzet emo ba-kalar za van i pojest ga kod nas doma. Upoznatenu.Ne znam rekao sam kasno je. A i umoran sam.12

Djeca PatrasaNe seri rekao je, obavio kratak telefonski razgovor i pozvao konobara. Naruio je etiri porcije za van.Ispostavilo se da je kuca mog starog na Horva-tovcu odmah pokraj njihove, koju su kupili prije nekoliko godina, i da smo najblii susjedi. U jednom trenutku uinilomi se da sam s kuom dobio i starog kolskog kolegu koji mi u gimnaziji nije bio prisan prijatelj, ali bi to sada moda mogao postati. Prije nego to su nam spakiralibakalar, naruili smo jodva puta po pola litre Merlota. Priali smo o gimnaziji i tose sve dogaalo i kakvi smo bili onda. Svatko je u licu onoga drugoga gledao vlastite deformacije. Meutim, nakon toliko vina postalo je jasno da ne dijelimo ni sjecanje, nego da svatko ima svoje. Tu i tamo ona bi se poklapala, u glavnim crtama. Na kraju, kad smo krenuli, Almir je bio ve jako pijan. Pred restoranom nekolikoputa se zaljuljao pa sam mislio da e pasti. U jednoj ruci drao sam vreicu s plastinom kutijom punom bakalara, a drugom sam pridravao Almir a. Krenuli smo Domjanievomprema sjeveru. Nije bilo tako kasno i na ulici se jomoglo vidjeti ljude koji idu iz kupovine. Balkoni su bili okieni lampicama koje su se svako malo palile i gasile u razliitim ritmovima. Isto takvo titravo svjetlo dopiralo je i iz unutranjosti kua. Meutim, ono to je ovoj inae prometnoj ulici davalo neobino svean ton bila jeiina. Potpuno udna za o\o predboinovrijeme. Tiina, kao da se treba dogoditi neto vano. Drao sam Almira pod rukom i vukao ga prema gore, ali on je svako malo zastajao da mi neto objasni.Tu su ti evapi govorio je a tu se ia. Samo nemoj ulaziti u slastiarnicu.Zar ne valjaju kolai? rekao sam i povukao ga da krene.Kolai su u redu frfljao je ali imaju kuharicu s opeenim licem.Krenuli smo na trenutak, i dobro nam je ilo, a onda je on opet zastao. Zagledao m

i se u oi, kao da me ponovo pokuava prepoznati, i rekao: - Sta mislio invalidima? Opet sam ga njeno povukao da krenemo. Nisam znao to da mu odgovorim na to o invalidima. Meutim on se ukopao.


4/65

Stvarno, ta mislio invalidima?Gledao me je u oi. Ravnotea ga banije sluila i pridravao se za zid.Jesi znao da ja mogu ozdravljati?Ne seri. Idemo!Kurac ne seri, mogu ih ozdraviti.Pokazao je na male Rome koji su se postavili u ulici na svakih pedesetak metarai prosili. Jedna djevojica se udno trzala, neka druga pokazivala je amputiranu ruk

u. Djelovali su udno u onoj sveanoj tiini. Upravo smo prolazili pored djeaka koji jesjedio na ploniku i pokazivao nekako izvrnute bose noge. Bile su mu crvene od hlad-Djeca Patrasanoe, a on ih je svejedno pokazivao, sjedei na kartonu i isputajui jednolik, nerazumljiv zvuk.Ovoga u ozdraviti1.__Pusti malog rekao sam idemo spavati.Sutra se radi.No, Almir je ve stajao iznad maloga, ljuljajui se.Spremi se za udo!Stajao sam nemono pored njega s bakalarom koji se hladio. Izvadio je novanicu od p

edeset kuna i pokazao je djeaku s izvrnutim nogama. Djeak je oprezno pogledao prvonjega, onda novanicu.Dobit epedeset kuna ako se noge izravnaju. Bog ti pomog'o, striko rekao je djeak i dohvatio novanicu. Onda se osvrnuo lijevoi desno, kao da provjerava gleda li ga tko, i onda su mu se one skvrene noge vratile u normalan poloaj. Almir je izvadio drugu novanicu i pokazao je malome.Sad hodaj!Ne moe, striko rekao je mali fiksirajui drugu novanicu ako me vide mogu da najebeHodaj! Ovime te ozdravljam viknuo je Almir ljuljajui se s novanicom.Dijete se oprezno diglo i poelo polagano koraati. Noice su mu se bile ukoile, ali jesvejedno hodao po hladnom asfaltu, oprezno, kao da hoda po vodi i kao da moe u trenutku potonuti. I to kako je hodao, ona tiina u ulici i balkoni okieni aruljicama, sve je djelovalo nekako velianstve-

i.Iscjelitelj15no. Djeak je napravio malen krug po ploniku i vratio se na svoj karton. Almir je spustio novanicu pred njega. Pri tome je umalo pao. Morao sam ga pridrati.Jesi vidio? rekao je. Ozdravio sam ga.Ostatak puta proli smo utei. Nisam mogao izbaciti iz glave ono dijete koje se die napromrzlim nogama i polagano hoda uz sve one aruljice oko nas. Sada smo ve prolazili pored dobro ureenih kua s vrtovima. Almir se nekako ustalio u hodu i vie ga nijetrebalo pridravati, kao da je na neki nain i samoga sebe ozdravio od alkohola. Mislio sam ga samo dopratiti do kue jer mi nije bilo ni na kraj pameti da veeram s njegovom familijom dok je on u ovakvom stanju. Proli smo kraj ulaza u moju kuu i zastali pred kuom odmah do nje. Vrata je otvorila nasmijeena i vrlo mladolika ena, aktoliko mladolika da sam u jednom trenutku pomislio da je studentica, kuna pomonica. Pogledala nas je i obratila mi se kao da je sve to neto najnormalnije.Tata nam se malo napio, ha? rekla je i propustila nas u kuu.Ja sam onja rekla je uzimajui vreicu s bakalarom.Nije mi pruila ruku kao da je formalnosti ne zanimaju. Almir je skinuo kaput i objesio ga na vjealicu. ak je pomogao i meni. Uli smo u veliku dnevnu sobu koja se takoer, kao i moja, otvarala velikom staklenom plohom prema terasi u dvori-16Djeca Patrasatu. Kue su bile sline i graene u isto vrijeme. Meutim, s ovim dnevnim boravkom netoje bilo u redu. Nije izgledao kao dnevne sobe u drugim kuama. Izvolite, raskomotite se rekla je onja iz kuhinje, otvarajui kutiju s bakalarom.Sjeo sam za velik stol od tikovine u bali stilu koji je stajao nasred sobe, dok

je Almir neto prtljao s aama. Televizor je bio upaljen. Na zidu bilo je nekoliko Berberovih slika. Uskoro se vratila onja i prvo postavila etvrtaste prostirae od slame, a onda i tri tanjura. Sve je djelovalo pomalo istonjaki. Almir se pojavio s otv


5/65

orenom bocom crnog pinota i tri ae. Bilo je pravo udo kako je uspijevao sve to dratiu rukama.Daj, ja u rekla je onja, postavila ae pored tanjura i natoila nam svakome malo viKucnuli smo se.Ja sam Berni rekao sam. Iao sam s Almi-rom u kolu. Sad smo susjedi.Hvala bogu rekao je Almir. Babe iz banke stalno su pravile tulume.Intenzivno sam pokuavao dokuiti zato mi ova dnevna soba izgleda drugaije. Neto je bil

o oito, ali nisam to mogao dohvatiti. onja je uhvatila moj pogled kako zvjera po prostoriji. Je li opet ozdravljao Cigane? rekla je odjednom.Samo jednog.i.Iscjelitelj17 Dobro, onda nije puno potroio. Ponekad ozdravi i itavu ulicu. Zar ne, tata? Isus je najbolji tip kojeg znam rekao je Almir.onja je otpila gutljaj i nasmijeila se. Igore, ti si Musliman. Osim toga, ne znaga jer je umro prije dvije hiljade godina.Uvijek mi sjebe vjeru rekao je Almir. Ali ti si idov. Bernstein je idovsko prezime

, je li?Da rekao sam ali nemam veze s njima. onja je otila u kuhinju i izvadila zdjelu s bakalarom iz mikrovalne. Hodala je potpuno neujno u nekim djejim lapama u obliku ivotinja. I tada sam shvatio to nije u redu s ovom sobom. Nije bilo sjedae garniture.Nikakvih fotelja, trosjeda, stolia, niega. Samo taj veliki stol od tikovine i uokolo prazan prostor. Nije bilo ni tepiha.Nagrabila nam je bakalara i poeli smo jesti. Jeli smo utei, a s vremena na vrijemenetko od nas bi servijetom obrisao usnice i popio gutljaj vina. Morao sam se suzdravati da ne navalim jer sam bio ivotinjski gladan. Mislim da sam vidjela vau enu rekla je onja. Radila je u vrtu.U tom trenutku odnekud iz druge sobe zauo se glasan krik. Zvualo je kao MamaaaaaaalIsuse rekla je onja obeala sam da u joj dati malo. Ne dajte se smetati, idem je n

raniti i presvui.Tamo ti je ki? rekao sam.18Djeca PatrasaDa.Koliko je stara?Sedamnaest godina! rekao je Almir i nagra-bio si jobakalara. Zove se Marta. Djelovao je kao da mu jelo prija. Dok smo jeli, mogli smo iz druge sobe uti kako onjai ki razgovaraju. Neto s djevojinim glasom nije bilo u redu. Vrata sobe bila su odkrinuta, ali iz nekog razloga bojao sam se pogledati onamo. Kad smo zavrili s jelom, Almir je rekao:Ako hoe, moemo van popuiti jednu. Izali smo na terasu, iako inae ne puim. Bilo jeo i vedro, a borovi po vrtovima ukraeni aruljicama, kao svjetleim suzicama. Sjeverac je donosio sa Sljemena otar zrak koji je mirisao na snijeg. utjeli smo i puili, ali nisam mogao prestati misliti na ono u sobi. Onda je Almir rekao:Vidisi kuu?I stvarno, ispod njihova vrta bila je moja kua. S kraja Almir ove terase moglo seiskosa vidjeti kroz staklenu stijenu u moju dnevnu sobu. uo sam kako onja zove Almira i on se vratio unutra. Prije toga bacio je ik u travu. Ja sam pak doao skrozdo ruba terase, toliko da mogu vidjeti u svoju dnevnu sobu. I iznenadio se. Unutra je gorjelo svjetlo. U jednom trenutku uhvatio sam sebe kako strahujem da u tamo stvarno vidjeti oca kako mi mae nosei na leima dijete ne vee od planinarskog ruksaka. Oito sam bio zaboravio svjetlo dok sam odlazio. Na sredini sobe stajalelMCJELlfEijsu bijele ljestve, kao veliko slovo A, a pored njih je stvarno netko stajao. Sle

dio sam se. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako je to moj radni kombinezon objeen na jedan avao pri vrhu lje-stava. Izgledalo je kao da e prazan rukav svakoga asa mahnuti. Bilo je udno i pomalo sablasno ovako potajice gledati u ivot koji s


6/65

e ovdje tek spremao poeti. Ne znam koliko sam tako stajao kad je u jednom od susjednih vrtova poeo vatromet. Sjajne rakete rasprskavale su se tono iznad nas. Dogodilo se posve neoekivano, pucnjevi i areno svjetlo naruili su tiinu. A dok su se rakete rasprskavale/osvjetljavale su posve nestvarno sav prostor uokolo crvenim, zelenim i utim svjetlom. U kui mogao sam uti nekakve zvukove, nekakvu uurbanost i ondasu onja i djevojica konano izale na terasu. onja je gurala njihovu ki u invalidskimlicima. Mala je imala na sebi bijelu jaknu punjenu perjem s krznenim ovratnikom

i debelu vreu za spavanje preko nogu. Iz tog grumena plastike i platna virili susamo kotai. Vrlo sjajna raketa rasparala je nebo i osvijetlila itav prostor. Djevojica je imala jedno od najljepih lica koje sam ikada vidio uivo. Bila je nestvarnana onome svjetlu i inilo se kao da je posve odvojena od kotaa na kojima se kree.toDjeca Patraa2. Kosa u galopuU proljee, kad su procvjetati tulipani i mauhice to ih je Ines posadila u vrtu, a radovi u kui bili manje-vie gotovi, znali smo s terase gledati kako Marta vjeba hodanje. Majka bi je dogurala do sredine dvorita i zakoila kolica. Prvo bi uinila neto sa stalcima na kojima su stajale noge, i onda ih, jednu po jednu, rukama spustilana zemlju. Moja ena bi joj mahnula i onja je uzvraala pozdrav uz smijeak. Izgledalo

je kao da su taj pokret i smijeak iza

li iz ogledala u predsoblju i sada se vi

e nemogu onamo vratiti. onja bi uhvatila Martu pod pazuhe i polagano je podizala. Tak

o ju je podizala danima, sve dok Marta ne bi uspjela nekako sama stajati. To jeve bio uspjeh. Kasnije, stajala je iza nje drei je pod pazusima i svojim nogama polagano gurala njene. Tako su hodale zajednikim snagama. Vrlo polagano, ali su hodale. Jednoga jutra, proljee se ve bilo opasno razlistalo, Ines je otila na posao a ja sam dorukovao na terasi. onja je na trenutak napravila krivi pokret, posrnula iispustila je. Marta se sloila kao kad ovjek pusti komad tkanine: lagano i gotovo gipko. Pritrao sam i2. Kosa u galopuUtada prvi put dobio priliku dotaknuti Martino tijelo. Nije bilo ni ukoeno ni drvenasto, kako sam zamiljao. Samo oputeno. Kao da nosim osobu koja spava. Obavio sam

onu njenu zdravu ruku oko svoga vrata i podigao je drei je za stranji dio natkoljenica i ispod struka. Tako, u naruju, unio sam je u kuu, dok je onja za nama gurala kolica. Pomislio sam da bih je ovako unosio i poslije vjenanja. I tada se dogodiloto neto: spustio sam je na krevet u njenoj sobi, ali ona je jouvijek drala ruku oko mojega vrata. Grevito. Vjerojatno je to bio neki refleksni strah da ne padne,a nije mogla kontrolirati pokrete. Zato sam polagano prihvatio zglob njene rukei mirno je sklonio sa sebe. itavu scenu promatrala je njena majka. Gledala je toneto to se meu nama dogaalo i pogledi su nam se susreli.Kad je zbrinula i pokrila Martu, dola je za mnom u dnevni boravak. Sjedio sam zastolom i listao novine.Hoekolu? rekla je izvadivi limenku a da nije ni sasluala odgovor. Stajala je tamoasred sobe s neotvorenom konzervom i poela plakati. Bio je to samo trenutak, vie neka prolazna grimasa koja se vrlo brzo pretvorila u normalan izraz lica. Priao sam, poloio joj ruku na rame da je umirim i izvukao kolu. Ovo je prvi put da sam je vidjela kako grli nekog mukarca rekla je.Od tada nikako nisam mogao izbiti iz glave onajPATSigreviti zagrljaj u kojemu me je Marta na trenutak drala.Bila je ve sredina oujka kad sam primijetio udnu stvar. Dok je Ines na zahodu obavljala veliku nudu, posve bih zaboravio na nju. Inae, dobro smo se slagali i pokuavali uskladiti svoje navike s novom kuom: pijenje jutarnje kave na terasi, esto koritenje velike kutne kade u no-vopreureenoj kupaonici, lijep pogled na vrt. I voljelismo se. Upravo zato iznenadio me taj detalj. Kad god bi se u zahodu zadrala malodulje, zaboravio bih na nju kao da se nikada nije ni rodila. A kad bi se zauo umkotlia, okiralo me to uope postoji i leerno izlazi iz zahoda. Bili smo u braku jedana

est godina, etvrtinu moga ivota. Nisam imao pojma to bi to trebalo znaiti. Da li tako izgledaju sitne pukotine koje se kasnije proire u provaliju s ijih emo se strmihlitica dovikivati u godinama to dolaze? A Marta je napredovala. Jedne veeri, misli


7/65

m da smo je tada prvi put nakon nesree vidjeli kako samostalno hoda, Ines je rekla: Hou dijete1.Sjedili smo na terasi, bila je veer i susjedova ki je prvi put samostalno, udno setrzajui, nainila nekoliko koraka od invalidskih kolica do velike kruke u kutu naih dvorita. A Ines je rekla: Hou dijete1. Poslije deset godina prezervativa, poslije pilula i dijafragme, trebalo je samo nekoliko nespretnih koraka da sazre odluka. Marta joj

2. Kosa u gaiopu23je u tom trenutku valjda izgledala kao dijete koje ui hodati. Ali dijete kojemu su jedna noga i jedna ruka ostale trajno paralizirane.U petak, a bio je to posljednji vikend u oujku, Ines je docupkala s posla tek naveer, neuobiajeno vesela. Sutra idemo na izlet s Almirom i onjom rekla je.Kuda?Vidjet ezacvrkutala je skidajui cipele i bosa odjurila u kupaonicu. Nakon toga odvukla me u spavau sobu.Sljedeeg jutra, kad sam se probudio, vidio sam Almira kako pred kuom otvara prtljanik svoje Tovote i ubacuje onamo invalidska kolica. Ide i Marta, pomislio sam i bil

o mi je drago. Nita vi

e od toga, samo drago. Jo

uvijek sam mislio o onom grevitom stisku i o tome kako to mora da je izgledalo tuno. Ines je uletjela u sobu ve obuena.

Pouri, ve su se spremili.Pomislio sam kako je to izgledalo kad je majka pripremala Martu za izlet; prvo joj je morala pomoi da ustane iz kreveta i odvesti je do stolice koja je stajala utu-kabini, zatim joj osuiti onu svijetlu kosu koja je leprala kao da je od svilenkastih niti, tanka i njena poput maslako-va paperja. Morala ju je i obui jer Marta nije mogla pokretati jednu ruku. Govor joj se malo popravio, ali joje govorila sporo, nepovezano iPat RA!ponekad se borila s artikulacijom. Na brzinu sam se obukao i kad sam u predsoblju htio uzeti kljueve od auta koji su stajali na stoliu pokraj ogledala, Ines je rekla:

Ne, idemo svi zajedno1.Almir e voziti?Da, ta fali rekla je.Fali to to nikad nije trijezan.Ubrzo smo se potrpali u njihov auto i Krenuli. Marta je sjedila na zadnjem sjedalu izmeu nas. Nije bilo mjesta i trudio sam se, koliko sam mogao, da je ne dotiem,ali bi mi s vremena na vrijeme, u zavoju, kad bi se auto nagnuo, koljeno dotaknulo njenu nogu. Bilo mi je neugodno sve do trenutka dok se nisam sjetio da ona tu nogu uope ne osjea. A onda sam svoju nogu, gotovo itavom duinom, oslonio na njenu.Bilo je ugodno osjeati tu slobodu. __Kako to da niste od poetka stanovali u kui?rekla je onja.To pitaj mog mua rekla je Ines. Netoskriva.Jesi vidjela da nema nita odgovorio sam __jesi li uope vidjela to udno?Sada nisam rekla je ali mene zanima toje bilo.__Dvije stare lezbe iz Hypo banke, to je bilozadnje rekao je Almir. Njih smo zatekli kad smo se doselili.Ne mislim na njih.2. Kosa u galopu25Marta je utjela. Kad smo bili ovako svi zajedno, obino je izbjegavala govoriti.Proli smo kroz Kumrovec, vidjeli Titovu kuu i onja se obratila Marti:Ono je Titova kua. Vidispomenik! Marta je okrenula glavu i oinula me po licu svojom kosom. Uinilo mi se na trenutak kao da sam zagnjurio glavu u svilenu vodu, dok

je ona pogledom ispraala kuu i spomenik. Proli smo kroz mjesto, skrenuli ulijevo inali se na malom graninom prijelazu.To je u Sloveniji rekla je onja. Vidjet ete, svidjet e vam se.


8/65

Jouvijek nisam znao to bi mi se to trebalo svidjeti, ali sam ih pustio da uivaju uneizvjesnosti koju su proizvodile.Poslije granice vozili smo se jopola sata, dok nismo stigli do prostrane livadegdje je bilo parkirano dvadesetak automobila. Bio je tu i nekakav potok, vrlo velika drvena kua s rascvje-talim begonijama na prozorima i djejim igralitem. U daljini vidio sam konje. Almir je zaao automobilom u travu, vozei prema konjima. ivotinje su bile u nekakvom vrlo velikom prostoru ograenom drvenim gredama. Pokraj ograd

e stajalo je puno praznih invalidskih kolica koja su, ne znam zato, bila sloena upravilnu vrstu. Ljudi, stigli smol Zar nije lijepo? rekla je onja.Almir je otvorio vrata, izvadio iz prtljanika Mar-26;Djeca Patrasatina kolica i stao ih rastvarati. Nas dvoje izali smo, svatko sa svoje strane, ionda je onja pomogla Marti da se nekako iskobelja. Stala je kraj automobila i gledala konje.Sada e i Marta jahati rekla je onja.Daj, mama, molim te rekla je Marta onim svojim trzavim glasom.Zar nisi nikad prije? rekla je moja ena.Nisam}Izgledalo je kao da se ljuti. Napravila je nekoliko koraka po travnjaku punom krtinjaka i onja ju je pridravala. Onda su je za svaki sluaj posjeli u kolica i Almirju je stao gurati prema ogradi gdje je stajalo nekoliko slobodnih konja. Imaju specijalna sedla rekla je onja. Moe ih se potpuno uvrstiti da ne padnu.ta kae? Ines je zbog neega bila oduevljena.Lijepo rekao sam.To je bila moja ideja apnula je.U meuvremenu Almir je dogurao Martu od ograde i sad je razgovarao s nekim ovjekomkoji je drao za uzde lijepog istimarenog konja vrlo sjajne dlake. ivotinja je bilapotpuno mirna. Almir i onja pokuavali su popeti Martu na konja. ovjek koji ga je drao neto je govorio konju na uho. Sve je to izgledalo prilino bajkovito. Onda je ovjek koji je drao uzde polako krenuo i konj je posluno iao za njim. Marta se u poetku

drala ukoeno, ali je ve u sljedeem krugu izgledala2. KOSAU GALdPU27'bitno bolje. Na licu joj se pojavio smijeak i njena je ljepota zasjala. Ines i jastajali smo naslonjeni na ogradu i gledali Martu kako jae. U jednom trenutku ovjek koji je vodio konja stavio je uzdu u Martinu zdravu ruku i ona je jahala sama.Jouvijek je ila vrlo polako, a ovjek joj je stalno neto govorio. To su vjerojatnobile upute kako da ovlada konjem koji se ponaao poput stroja. Bio je apsolutno posluan. Kad bi napravila krug, dolazila je u pratnji vodia do svojih roditelja i neto im govorila. Priala je vjerojatno kako se osjea. Ono to sam jasno zapamtio iz togprizora su njene grimase i mirno oko konja. Pomislio sam da je ona sada konju ono to sam ja bio ocu, pa otac meni: nepotreban ali drag teret.ta mislirekao sam svojoj eni moe li ona, ovakva, imati deka?Zato ne bi mogla? obrecnula se i pogledala me.Nedaleko su bile tribine sklepane od dasaka gdje su sjedili ljudi koji su dovezli svoje nepokretne na jahanje. Krenuo sam onamo. Prolazio sam pored ovjeka koji je sjedio u invalidskim kolicima. Bio je prilino debeo, u kratkim hlaama, oteenih nogu. U trenutku kad sam bio tik kraj njega, on je, mrtav hladan, ustao i poao ispred mene. Hodao je normalno i oito se tu malo odmorio u neijim kolicima. Sada se uspeo na tribinu i sjeo pokraj neke djevojke. Pratio sam ga pogledom i razmiljao kakav je to ovjek kojimoe ovako mirno isprobavati tua kolica. Neim me je podsjeao na oca, u onim danima prije amputacije, dok je joimao teinu. Sto sam ga due gledao, to mi je vie sliio na starog, kao da sam mu svojim pogledom lijepio tue crte lica. Fiksirao sam ga, ali on je mirno gledao ljude kako jau. I onda sam primijetio da djevojka kraj koje je

sjeo isto tako fiksira mene. Mislila je da buljim u nju. Skrenuo sam pogled jermi je bilo neugodno, a onda ga opet vratio. I ona se inila poznata, a sve skupa jedna velika zavjera u koju smo uli onog trenutka kad smo stupili u kuu. Meutim, ona


9/65

se nasmijeila. Nosila je dugu crnu kosu s ukosnicom u obliku velikog arkocrvenogcvijeta i crvenu bluzu s ipkastom kragnom. Izgledala je kao ljepotica iz filma koji se dogaa prije pedeset godina. Jedino to ju je povezivalo s ovim vremenom bio je diskretni piercing u nosu. Ustala je i krenula prema meni, smijeei se. Uinilo mise da lagano vue jednu nogu, ali je inae hodala normalno. Poznavali smo se sa kolskog hodnika. Ponekad sam je viao dok sam s imenikom urio prema uionici i ona bi se uvijek nasmijeila. Ila je u trei razred. Nisam joj predavao i naa je komunikacija bil

a samo taj smijeak i pozdrav. Sada mi je prila vrlo srdano, kao da se dugo poznajemo.Profesore, otkud vi? rekla je i stala pored mene. Debeli ju je ispratio ravnodunim pogledom.2. Kosa u galopuTu sam s jednom susjedom rekao sam doivjela je prometnu nesreu.A to... rekla je mislila sam da je ono vae dijete. Ne znam zato sam to mislila. Pokazala je prema jednom sivom konju to ga je neki ovjek polagano vodio za uzde. Nanjemu je remenima vrsto bio svezan djeak koji nije mogao imati vie od deset godina.Iz sedla virila je nekakva ipka od rostfraja na koju se naslanjao i za koju su mu bila vezana ramena. To mu je sluilo umjesto kime. Sreom nije rekao sam. Moda nije bilo pristojno rei to sreom, ali bilo je tako.

lica joj se neznatno promijenio.Badobro to sam vas srela rekla je mislila sam doi do vas.Da?Napisala sam roman. Htjela bih vam ga donijeti da mi kaete to mislite.Bio sam navikao na to. Djeca su mi stalno donosila rukopise. Bit e mi drago rekao sam kao i uvijek.U ponedjeljak sam u koli pa moedonijeti.Super, znala sam, puno hvala, profesore.I onda me podragala po ramenu. Posve nevino i prijateljski. Nije to bio grevit stisak, nego dodir koji se jedva osjeti. U tom trenutku Marta je prolazila pokrajnas u laganom kasu. Drala je uzde jednom rukom i djelovala zauujue sigurno. Prolazeinasmijeila mi se i onaj tko bi jutakvu vidio mogao je pomisliti da je s njom sve u

redu. Djevojka iz kole pogledala je prvo nju, paonda mene. Prilino znatieljno.To je susjeda objasnio sam.Meutim netko ju je pozvao i ve se okrenula daode.__Moram ga jomalo doraditi rekla je ionda u vam ga donijeti.Pogledala me preko ramena i bio je to prilino koketan pogled, posve razliit od onoga s kojim mi je prilazila. Kao da je Marta u trenutku svog prolaska pokrenula neto ozbiljno i opasno. Pratio sam je pogledom kako se uspinje na konja. Uinila jeto spretno, kao da ve dugo jae. Postojala je nekakva udna veza izmeu zdravoga tipa koji sjedi u invalidskim kolicima i slii na mog oca, i ove djevojke koja se zdravapenje na konja sa sjedalom za invalide i tjera ivotinju u galop. Vjerojatno jojje netko u obitelji nepokretan pa je poela jahati i ona. Takvu u je pamtiti uvijek: kako u trku prolazi pored praznih invalidskih kolica, a crna kosa vijori za njom.3. RiOMAK 0 KONJIMA313. Roman o konjimaetrdeset i etiri su mi godine i to najbolje shvaam na kolskom hodniku. Tono jedanaestvie nego to je imao Krist kada je razapet, i jedva neto manje nego je imao WinstonChur-chill kad je rekao: Tko kao mlad nije komunist, nema srca, a tko kao zrelaosoba nije konzervati-vac, nema mozga. To su ljudi koji su neto uinili sa svojim ivotima. I znali su kada to treba napraviti. A to ja upravo radim? Dok iz razreda idem prema zbornici, s dnevnikom pod mikom, pogledom traim djevojku koja mi je u subo

tu prila na hipodromu za invalide. Nikako mi ne izlazi iz glave njen izraz lica kad se osvrnula da me jojednom pogleda i galop pored praznih invalidskih kolica.Zavrio je ve etvrti sat, a joje nisam vidio. Po svim pravilima to se ve trebalo dogo


10/65

diti jer je veina razreda smjetena na ovom gornjem hodniku i ako nekoga trai, lako ga je nai. To znam ve dvadeset i devet godina, otkako sam u ovoj koli poao u prvi razred gimnazije. Gledao sam tada djevojke i njihove guzice u preuskim trapericama,kao to gledam i sada. Jednako nedostupne onda kao i danas. A izmeuPat rjta dva pogleda stoji tridesetak godina. ivotni vijek jednog neandertalca.Poetkom petog sata shvatio sam da vjerojatno nije u koli jer bih je do sada sigurn

o primijetio, a na odmoru izmeu petog i estog sata ravnatelj je rekao da se ne razbjeimo jer emo poslije nastave odrati sjednicu. Samo kratko rekao je imamo molbupolaganje predmetnih ispita. Trebala je to biti jojedna od formalnih, kratkih ibrzopoteznih sjednica koje smo esto imali zbog molbi i albi uenika. Trebala je, kaem, ali pretvorila se u neto drugo. Sjednicu je zapoela mlada profesorica povijesti, razrednica 3. a razreda, itanjem molbe koju je napisala majka uenice Marine Brek, ili je bar tako zvualo, koja zbog neurolokih problema i estih izostanaka trai pravo na polaganje ispita iz pojedinih predmeta. Iz lijenike dokumentacije koju je itala razrednica moglo se zakljuiti da je imala nekih problema s vidom. ini se da je izgubila vid, ali joj se on za neko vrijeme vratio. Onda je netko rekao: Nije tosamo s vidom, ona ima i motorikesmetnje.

Mislim da se radilo o profesorici tjelesnog. Tada sam shvatio. Nema je ukoli, noga koju vue, izraz lica kad sam rekao da je srea to djeak s metalnim draem za kimu

moj. Profesorica biologije, iji je muneurolog na Rebru, objasnila je situaciju irekla da dijagnoza jonije3. Roman o konjima33konana, ali da u Marininom sluaju sumnjaju na sklerozu multipleks. To to sam tada osjetio teko mogu opisati. Bila je to neka njenost koja se ticala Marine i njena djeteta. Kad bi joj netko napravio dijete, pomislio sam, dojila bi ga u invalidskim kolicima. Ne znam zato sam bato pomislio, to se javilo vie kao slika velike prazne sobe sa staklenom stijenom koja se otvara na vrt i Marine kako, sjedei u kolicima, uspavljuje na prsima dijete. Takvu scenu Bog bi volio.Inae, oduvijek sam se zaljubljivao u nesreu. Prva takva veza dogodila mi se na Rab

u, za vrijeme ljeta, sa enom etrnaest godina starijom od mene. Vidio sam je na stranjem sjedalu automobila belgijske registracije koji je uao u grad u koloni vozilakoja je milila s trajekta. Kratke tamne kose, uskog i mravog lica, izgledala jekao Frangoise Sagan. Kroz otvoreni prozor pruio sam joj cvijet oleandra. Njeno oduevljenje nije bilo primjereno situaciji: izgledalo je kao da sam ja s tim poluuvenulim cvijetom jedino lijepo to joj se dogodilo poslije duga vremena. Poeli smo izlaziti. Rekla mi je da je dola na odmor s bratom i njegovom familijom, dok je svoju djecu ostavila kod kue. Prije manje od godinu dana mujoj je poginuo u glupojprometnoj nesrei koja je izgledala kao kad bi se netko utopio u vodi dubokoj jedva 30 centimetara. Ostavio je za sobom dvoje djece: djeaka i djevojicu. Djevojica jebila starija i to se na fotografiji lijepo vidjelo.PATRASjVodio sam je po restoranima i malim konobama. Naravno, njenim novcem. Poslije smo etali pustim gradskim ulicama i parkovima. Vidjelo se kako je tuga polagano naputa. Tome je, osim te godine dana, pridonosio i Mediteran. Bilo je lako imati prirodu za saveznika u tim osjetljivim pitanjima. Kad smo bili u krevetu grila se kao da se sva tuga sabila u taj jedan trenutak i kvalitativno promijenila. Meutim, itava ta veza bila je obiljeena dvjema stvarima: njenom nesreom i runoom. Nesrea me privlaila, a runoa nije bila jednoznana. Ponekad i gledajui je iz odreenih kutova izglala je prilino dobro i ovjek bi taman pomislio da krije u sebi jednu posebnu, profinjenu ljepotu kad bi se Marie nespretno okrenula i pokazala svoju drugu stranu.Iz profila je, recimo, bila stvarno runa jer joj je do izraaja dolazio udan oblikglave i pogrbljenost, kao da na leima nosi teak teret. I tako su se ta runoa i ljepota borile u meni dobar dio toga ljeta. Kad sam priao prijateljima o njoj, nisam govorio kakva je: lijepa, runa ili seksi, nego samo da je izgubila mua u prometnoj

nesrei. Kao da sam se zaljubio u tu nesreu. Ali ljubav prema nesreama joje nestalnija od ljubavi prema ljudima. Zato sam je prestao voljeti jodok smo bili zajedno.U tome mi je pomagala runoa. Posljednjih dana svoga godinjeg odmora rekla je da je


11/65

spremna doi ponovo na otok za desetak dana, da joj je stalo do mene, da e ostaviti djecu svojoja. Roman o konjima55majci i ponovo se tu pojaviti. Pitala me je elim li to. Rekao sam da elim, a zapravo, jedva sam ekao da ode. Nije me bilo briga to e biti kasnije. Moda je i nisam ozbiljno shvatio.

Kad se vratila, sreli smo se na terasi hotela Imperijal i pravio sam se kao da je ne poznajem. Nisam mogao smisliti nikakvu bolju taktiku. Bila je s prijateljicom, jorunijom. Pomou te prijateljice, ija je runoa bila nedvojbena, runo je u njenluaju definitivno prevagnulo. Ostala je tako stajati tamo na terasi, prvo zauena, zacijelo je u prvi mah pomislila da je nisam vidio, a onda okirana, tuna, bijesna.Tuga se vratila, me-tastazirala na kratko vrijeme i Marie se zatvorila u hotelsku sobu s namjerom da oplae i mene i sebe i mua, a u drugom naletu i otok i Mediteran i, konano, cijeli svijet. Udala se, meutim, za otoanina. Prohodali su za desetakdana. Doselila se s djecom tako da sam iduih ljeta na trnici i u glavnoj ulici bio prisiljen gledati svoju svinjariju uivo. Nismo se pozdravljali. Stvorio sam niztaktika za izbjegavanje, a opet peckala me pomalo i ljubomora to me je tako brzozamijenila. Tada sam shvatio da se zaljubila u otok. Ja u nesreu, ona u otok. Ko

nano, bio je toliko vei i ljepi od mene.Poslije sjednice snaga one prve slike djeteta i majke u kolicima malo je popusti

la, a iduih dana, kako nisam vidio Marinu na hodniku, potpuno sam zaboravio na to. Pojavila se tek kasnije,posve neprimjetno. Nije imala na sebi nita kriavo, kao onda na jahanju, nego samotraperice i jednostavnu sivu majicu. Netko je stajao ispred nje pa sam mogao vidjeti samo neto malo crne kose i oblu ispupenu stranjicu. U prvi mah je nisam prepoznao sve dok se djevojka koja ju je zaklanjala nije malo pomaknula. Razgovarala je s nekim dekom i ustro gestikulirala rukama. Pri tome nisam mogao vidjeti ruke ucijelosti nego samo nadlaktice koje se pomiu. Pravio sam se da je nisam primijetio i zatvorio se u sigurnost razreda. Drugi put toga dana vidio sam je poslije nastave, pred kolom, kroz prozor. Stajala je u grupi djevojaka i smijala se, a kadje podigla pogled prema prozoru, naglo sam se odmaknuo. I ovoga puta jedna od dj

evojaka ju je zaklanjala pa sam joj mogao vidjeti samo glavu, kosu i dio ramena.Meutim, slina stvar dogaala se i kod kue. Uz to to sam zaboravljao na svoju enu doke bila na zahodu, pojavilo se joneto: i nju sam poeo viati u kadrovima. Recimo, dionoge koji viri ispod stola dok sjedi u dnevnom boravku, a ja gledam iz hodnika,ili samo trup i noge dok je nagnuta kroz prozor, a ja prilazim odostraga pa izgleda kao da joj je netko odrezao glavu i ramena. Ili, u jednom trenutku, samo glava koja viri iznad ruba vrata ormara koji je upravo otvorila da izvadi grudnjak. Nikada je nisam tako gledao, oduvijek je bila cjelina. Sada se njena cjelovitost poela gubiti, kao da se razlae na komade. Isto-3. RoMAlfd'fcOtfJnfAvremeno, u koli, izgledalo je kao da se Marina od slinih komadia sastavlja.Prila mi je odmah u ponedjeljak. Upravo sam prolazio hodnikom vraajui se prema zbornici i zvjerajui ne bih li gdje ugledao neki povei dio Marine, kad mi je ona sama,posve nenadano, dola s lea pokazujui se u jednom lijepom velikom komadu. Bila je obuena kao Frida Kahlo koja nastoji samu sebe naslikati i hodala je posve normalno.Profesore rekla je evo donijela sam. Ako se sjeate?Nasmijeila mi se kao i onda na hipodromu pa izvadila rukopis iz torbice.Javit u ti kad proitam rekao sam, a ona se osvrnula, jome jednom pogledala preko ramena i izgubila se meu djecom. Prvo sam pomislio da u samo proitati rukopis, rei tomi se svia i ukratko joj na hodniku objasniti situaciju. A onda sam se sjetio daInes u petak odlazi na vikend sestri u Pulu. Mogao bih tada pozvati Marinu da porukopis doe k meni u stan. Nije to nita strano, uvjeravao sam se, i ja sam tako dolazio u stan svog profesora. Dok smo mi ili u kolu, to je bilo normalno. Rukopis sam proitao iste noi. Bio je to roman o konjima. O etverolanoj obitelji konja u kojoj

je otac otiao na dalek put, a majku i dvije mlade drebice vrebaju razne opasnosti. Bio je zanimljiv i iznenaujue dobro napisan. Dok sam itao, Ines se na jastuku kraj mene pretvorila u


12/65

komadi ramena i grumen kose. Sljedeeg jutra rekao sam djevojci da je napisala zanimljiv roman, ali da moramo o njemu ozbiljno popriati. Stvarno sam to mislio.Doi kod mene u petak naveer rekao sam trudei se da mi glas zvui to nonalantnije.na si da na njemu treba joraditi.Super! rekla je veselo.Uzeo sam papir da joj zapiem adresu, ali ona jerekla:

Ne treba. Znam gdje stanujete.4. ivotinja iz krialjke394. ivotinja iz krialjkeivot u obliku make koja se ulja prolazi pored mene. Odrezao sam komad hrenovke i bacio u travu. Odluio sam sudjelovati. ivotinja je zastala, napetih miia, kao da vrebahrenovku koja je zatresla vlati. Ruali smo na terasi utei, ulo se samo kako noevi ivilice udaraju o porculan. Ja sam pred sobom vidio Ines i njenu gornju polovicu,trup, ruke i glavu koja se pomicala pri vakanju, a ona je vjerojatno s druge strane stola vidjela ovjeka kojega poznaje sve manje. Otkako se poelo dogaati to s Marinom, bio sam prilino odsutan. ak me jednom upitala:Ima li to veze s kuom?Nema

rekao sam

ta ti je?Ne znam to se dogodilo ovdje, ali ako elida se vratimo...

Ne proderao sam se i ona se povukla. Tada je brzo pojela, uzela svoj tanjur i praznu zdjelu od salate pa odnijela to u kuhinju. Kad se vratila, izvalila se na lealjku. Maka je sada va-kala onaj komadi moga ruka potpuno zaokupljena hranjenjem, dok je moja ena na lealjci rjeavala krialjku.Djeca PatraiEgipatska sveta ivotinja. Pet slova? rekla je. Znao sam da ne oekuje odgovor. To joj je trebalo da bi me odrala prisutnim. No, jeli mogue da se stvari tako poklapaju i da ivotinja iz vrta odjednom prelazi u krialjku i obrnuto? Maka je sada nekoliko koraka dalje, kod ivice, isputala izmet. Kao da mi eli vratiti onaj komad hrenovke i u sljedea dvorita poi neoptereeno, bez dugova. Na terasi susjedne kue pojavila seonja s tanjuriem za maku. Ines joj je mahnula i onja je veselo odzdravila.

Doite na kavu! viknula je.__Ne mogu odvratila je Ines popodne putujem sestri. Jose nisam spakirala. Neko vrijeme gledali smo kako onja sipa hranu u tanjuri i kako maka jede. Kad se povuklau kuu, Ines mi je tiho dobacila:Jesi znao da je Almir prije nosio periku?Almir rekao sam periku?__Zapravo tupe. Nije mogao podnijeti elavost.Susjedi su mu se smijali, ali on to nije znao. Onda se dogodilo to s Martom. utiosam.Moeto zamisliti, onja kae da mu ju je vjetar jednom bacio s glave pa ju je lovio poulici. Zamislio sam ga kako pijan lovi po ulici svoj tupe, koji mu izmie bau trenutku kad stigne do njega, a itavo susjedstvo iza zavjesa mu se cereka. Kako je taj zgodan i uspjean mukarac i u svojoj ulici nekako zadrao status koji je imao u razre-4. ivotinja iz krialjke41du: lokalne budale. A onda, kad se dogodila Mar-tina nesrea, zaboravio je na periku, a tragedija je bila dovoljno snana da ga oslobodi kominosti. Pretpostavljam davie nije bio onaj s perikom, nego onaj kome je stradala ki.Sta mislirekao sam jesu li te dvije stvari u vezi.Koje?Nesrea i ta perika.Ines je neko vrijeme utjela kao da su rijei koje je upravo ula nekako zalutale u zavijutcima njenih usnih koljki.Ti si bolestan rekla je napokon stvarno si bolestan. Ne znam ta ti je u zadnje vr

ijeme.Onda je naglo skoila s lealjke i bacila asopis s krialjkom na stol.Ve je pet. Zakasnit u!


13/65

Odjurila je u sobu i uo sam kako se otvaraju vrata ormara. Ostao sam sjediti na terasi, nad praznim tanjurom, i ova urba uinila mi se udnom. Imali smo josat vremenada je odvezem na autobus. Nikad prije nije se poela spremati ovako rano. Krenuosam za njom da joj neto kaem. Nisam tono znao to, ali neto lijepo. Siao sam vanjskimtepenicama i doao do otvorenog prozora sobe u prizemlju. Njen sivi Samsonite stajao je rastvoren na podu sobice koju smo sada koristili kao garderobu i odlagaliteza rublje, a koju je Ines u ali ponekad zvala djeja soba. Odsutno je unutra trpala

stvari, ne slaui ih. To definitiv-Djecno nije nalikovalo na nju. Stavila je zimsku vestu iako je bilo proljee, i na tonabacala neto vea i arapa, a naposljetku, kao da se sjetila u zadnji as, izvadila jezimski pulover i vratila ga natrag u ormar. Nije primijetila da ju gledam. Nijeme, valjda, oekivala s te strane. Onda je malo stajala pred otvorenim ormarom igledala moje koulje. Uzela je jednu, onjuila kragnu i vratila u ormar. Nakon togauzela je drugu i opet njuila kragnu. Ukipio sam se. Nisam elio da me sada primijeti kako je gledam dok njui moje koulje. Okvir prozora odrezao joj je donji dio tijela, a ona je stajala tamo zamiljena s jednom kouljom u ruci. Onda se prenula, vratila je u ormar i nastavila se pakirati. Ubacivala je odjeu u kofer kao da ga udara, kao da je on neto kriv. Ne znam kad me primijetila, ali u jednom trenutku je r

ekla:Ne mora

me voziti. Uzet u taksi.U automobilu smo, meutim, utjeli. Dok sam vozio, gledala je kroz prozor. Nita mi se

od toga nije svialo. Zapravo, nikad do sada je nisam vidio ljubomornu. Kad smo stigli na peron, dok sam ubacivao njen kofer u bunker i plaao vozau, ona je ve ula uautobus i otila do svoga sjedala. Nikada prije to nije inila. Uvijek bi saekala dase poljubimo, a ja sam ekao da autobus krene. Tako je to trajalo svih ovih jedanaest godina braka koliko sam je barem jednom mjeseno pred vikend vozio na autobusza Pulu. Tek kad je vidjela da ekam, spustila se i stajala4. ivotinja iz Krialjke43kraj mene. Mora da je osjetila moju nervozu jer po prvi put u ivotu elio sam da autobus krene to prije. Naime, izmeu odlaska autobusa i Ma-riniriog dolaska bilo jesat vremena, a htio sam jokupiti vino i namirnice za meksiku veeru. Cupkao sam s n

oge na nogu i stajao tamo pred enom, sve dok nije rekla: Glupo je da tu eka. Idi kui! Poljubila me je i ula u autobus. Saekao sam jotrenutak dok se smjestila u sjedalu, mahnuo i potrao uz stepenice. Trebao sam se suzdrati, a ne potrati, ali bilo jegotovo. Postalo mi je jasno da Ines sada nepogreivo osjea kako sam je se htio to prije rijeiti i koja je energija buknula iz mene kad mi je dozvolila da odem. Uhvatila me alost. Usporio sam korak, ali ve je bilo kasno jer to vie nije mogla vidjeti. Uspeo sam se u kolodvorsku ekaonicu mislei o tih naih jedanaest godina braka, o djetetu koje nikako da se rodi i o tome kako e to biti jedna tuna starost ak i u sluaju da oboje uspijemo ostarjeti. U predvorju je bila izloba Lupino vih akt ova. Tako sam pred sobom i ugledao neku njegovu verziju ene koja plae. Bila je to skvrenagola figura ene koja ui pored zida od fasadne opeke i s obje ake pokriva lice. To nije bilo samo plakanje, bio je to kondenzirani oaj. Toga trenutka oaj je provalio iiz mene. Okrenuo sam se i potrao prema autobusu. Odjednom sam imao stranu potrebuda jojednom poljubim Ines i ostavim je da mirno4. ivotinja iz krizAlj-kesam da moram otkazati sastanak s Marinom jer je moja ena moda upravo to oekivala. Moda je vidjela roman i one sliice s konjima i srcima to ih je Marina iscrtala na poetnoj stranici. Djeje sliice kojima je poinjao sasvim ozbiljan i nimalo djeji tekst.Ali ja nisam imao Marinin broj, a naravno, nije dolazilo u obzir da nazovem kolegicu, njenu razrednicu i traim njen broj telefona. Uhvatila me panika. Ako Marinaipak doe, ma kako je brzo otpravio, uvijek postoji mogunost da moja ena bane upravo u tom trenutku i napravi scenu. Palo mi je na pamet da se zabarikadiram u kuu ine javljam na zvono, ali ni to nije dolazilo u obzir jer bi se mogle nai pred vratima. Stvari su pomalo izmicale kontroli, a vrijeme istjecalo. U trenutku kad sam odluio nazvati Ines na mobitel da pokuam odgonetnuti gdje je, imao sam na raspo

laganju josamo pola sata. Nazvao sam i prvo pogrijeio broj, kao to se to i dogaa utakvim trenucima, a onda je njen mobitel zazvonio na stolicu u dnevnoj sobi. Ostavila ga je kod kue. Kako je vrijeme odmicalo, hvatala me panika. U jednom trenut


14/65

ku, iznerviran, rekao sam sebi: pa od koga se ja to skrivam. Jesam li ita loe napravio? Samo u djevojci reci to mislim o tom romanu i to je sve. Stavio sam zato nasjeckani pilei file da se dinsta s kukuruzom, grahom i crvenom paprikom, natoio vino u au i ekao. Meutim, u trenutku kad sam dodavao zaine, pala mi je na pamet spasonosna ideja: uDjeca Patraiotputuje. Trao sam niz stepenice i vidio da autobus jouvijek stoji na peronu. Ond

a sam trenutak zastao. Ines je upravo u pratnji vozaa izlazila van. Voza joj je otvorio prtljanik, ona je uzela svoj kofer, osvrnula se lijevo i desno i polako seudaljila od glomaznog vozila koje je upravo krenulo. Stajao sam ondje, zaprepaten. Trenutak, a onda sam polako, na sigurnoj udaljenosti krenuo za njom. Odjednommi je postalo jasno zato nije htjela da je vozim na autobus, zato je pourivala da odem. Stvari su, dakle, bile ozbiljnije nego to sam mogao zamisliti. Pratio sam jesve dok nije ula u taksi i odvezla se.Kamo se odvezla? I to sad kani napraviti? Morao sam misliti brzo. Jedina logina stvar bila je ljubomora. Njuenje koulja, udno ponaanje, odsutnost dok se pakirala. Oitoje stvari eljela istjerati na istac. Namjeravala se vjerojatno negdje skloniti, moda kod svojih roditelja, i onda banuti kuci u trenutku kad se osjeam siguran. ulibismo se telefonom, ona bi rekla da je stigla u Pulu i da je lijepo, a onda bi s

e jednostavno pojavila na vratima. S koferom, a moda i s advokatom. Takvu je nisam zamiljao. No, sada je trebalo djelovati brzo jer sam imao samo jojedan sat. Dok

sam se vozio prema kui, razmiljao sam o tome to trebam u ovom trenutku napraviti.Odluio sam ipak kupiti namirnice za meksiku veeru. Meutim, kad sam doao kui s pileiletima i bocom crnog pinota, shvatioDjecaimeniku uz adresu obino piemo i telefonske brojeve roditelja, a ponekad i broj mobitela djeteta. Nije mi bilo jasno kako se toga nisam prije sjetio. Dohvatio samklju od automobila i sjurio se niz stepenice.U smjeni suprotnoj od nae radila je privatna gimnazija. Dijelili smo zbornicu. Kad sam uao, bile su unutra samo dvije kolegice koje su neto rkale i uope nisu podizaleglavu. Doao sam do police s imenicima, prepisao broj i odjurio van gotovo neprimijeen. Nazvao sam odmah iz auta, nadajui se da e se javiti Marina. Javila se, meutim

, njena majka.Ovdje profesor Bernstein rekao sam trebao bih Marinu.Majka uope nije bila zauena. Marina se basprema k vama rekla je i dodala Puno vam hvala to se tako brinete zanju.Isuse, ona je rekla majci kuda ide, pomislio sam. Majka ju je, meutim, pozvala. Javila se vrlo veselo.Profesore, basam krenula cvrkutala je. Objasnio sam joj da se ispriavam, ali da imam nekog nepredvienog posla i da ne mogu veeras. Da emo konzultacije obaviti u koliu ponedjeljak. Trenutak je utjela, a onda hladnim glasom rekla:Dobro? Hvala. I prekinula vezu.4. ivotinja iz krialjkeKad sam se vratio kui, kuhinja je bila zadimljena, a meksika veera zagorjela. Stavio sam sve skupa u tanjuri u kojemu smo ponekad hranili Martinu maku. Ja sam pak narezao parmezana, servirao dagnje iz teglice u malu kristalnu zdjelicu, kao to smoinae godinama radili Ines i ja, postavio jojednu au i sjeo za stol. ekao sam je dase pojavi, da pojedemo koljke i dobro se poevimo. To nam je u ovom trenutku trebalo. Uivao sam u tome kako e se iznenaditi kad po veeri i praznoj stolici preko putamene shvati da ekam banju, a ne neku drugu. Njenost koju sam osjetio na kolodvoru,neposredno prije nego to sam je vidio kako izlazi iz autobusa, odjednom se vratila. A kad e se vratiti moja ena nisam imao pojma. Znao sam da to moda nee biti brzo,ali bio sam spreman ekati do jutra. Pustio sam laganu glazbu, pijuckao vino i oboruao se strpljenjem. Marta je sjedila na terasi i itala. Bilo je prohladno i imala je prebaenu deku preko nogu. Za kretanje po kui i vrtu vie uope nije koristila kolica i u ovakvim trenucima mira, kada nije govorila ni hodala, do izraaja je dolaz

ila ona ljepota koja me je okirala pred Boi. Mislio sam o tome koliko Marte ima u mojoj djetinjastoj naklonosti prema Marini i kako se to vjerojatno uope ne bi ni dogodilo da se nismo doselili ovamo.


15/65

Smraivalo se i tama je dolazila polagano, kako se negdje meni iza lea sputalo sunce. Prvo474. ivotinja iz krialjke4948Djeca Patrasa

su se promijenile boje, postajale su manje intenzivne , ali se inilo kao da se koliina svjetla nije smanjila. Onda su stale nestajati one produene sjene; stapajui se polagano s pozadinom. Moja lijepa susjeda i dalje je itala. Ponekad bi podiglapogled, tek toliko da vidi gledam li ju jo, a onda nastavljala buljiti u knjigu.U jednom trenutku, bilo se ve prilino smrailo, palo mi je na pamet da Marinin romandam Marti. Ne znam to sam time htio postii. Naprosto mi je palo na pamet. Uao samu spavau sobu, uzeo rukopis koji je leao kraj kreveta i uputio se prema Martinom dvoritu. Upravo sam doao do ivice i kruke koja je rasla na mei, kad je izaao Almir smenkom piva u ruci. Neto je rekao Marti, ali nisam mogao uti to. Po obiaju, nije biotrijezan. Pogladio ju je po kosi i pokuao poljubiti tamo gdje joj se vjerojatnonalazilo uho, ali ona je estoko trgnula glavu.Pusti me1. prokrkljala je. On je podigao ruke, jednu praznu, a jednu s pivom, i

sloio ih u gestu kao da se ispriava. Nije ni

ta rekao, vratio se u kuu i upalio svjetlo na terasi. Marta je, meutim, im je Almir uao u kuu, pogledala prema naoj terasi. B

udui da me nije vidjela za stolom, gledala je dulje. Zaklonio sam se iza debla kruke i promatrao kako pogledom mjeri nae dvorite. Onda se valjda uvjerila da sam uaou kuu i nastavila itati. Tek nakon nekog vremena stupio sam pred nju. Trgnula se.Bok * rekao sam imam neto za tebe.Bok rekla je. inilo se da joj je drago to sam tu. Spustio sam joj u krilo rukopiss nacrtanim konjima i srcima na prvoj stranici. Pogledala me zaueno. Ovo je roman jedne moje uenice rekao sam zanimalo bi me to misli.Vi ste profesor rekla je vi bolje znate.O tome se bai radi rekao sam zanimalo bi me to ti misli. Stara je kao i ti i inse da jako dobro pie.Dobro rekla je proitat u.

Kad sam se vratio kui, upalio sam na terasi svijeu. Bilo je lijepo sjediti uz svjetlost svijee, pijuckati vino i sluati stare stvari Bijelog dugmeta. Oko devet uao sam u kuu, uzeo vestu, ogrnuo se i donio novu svijeu, a i boca je ve bila pri kraju.Pronaao sam jednu staru butelju T'ge za jug i stavio je na stol. Da eka. Nisam jehtio naeti dok Ines ne stigne. Oko deset palo mi je na pamet da je dosta zajebancije, da bi ve trebala doi jer e mi u meuvremenu nestati svijea. A i koljke e se poiti. Marta je ve odavno ula u kuu i iz njihove dnevne sobe moglo se vidjeti plaviasto svjetlo televizora. Zanimalo me ta smjera moja ena i hou li stvarno morati na terasi ekati do jutra. Nazvao sam njene roditelje. Javila se majka.Zar ti ne znada je u Puli? rekla je. ta, vi uope ne razgovarate?50Djeca, Pat rasaDjelovala je iskreno i zabrinuto. Moda i pomalo pospano. Mogao sam zamisliti da je kunjala pred televizorom kad sam nazvao. Iza toga nazvao sam njezinu sestru uPulu. Javio se mu. Bok rekao sam oprosti to smetam tako kasno, ali Ines mi se uope nije javila. Je li dola?Je; dola je rekao je ogor jooko devet. udi me da ti se nije javila, njih dvijeetnji, nazovi je na mobitel.Nije djelovao uvjerljivo. Mogao sam preko telefona osjetiti da lae. Ne znam kakosam to mogao, ali jesam. Po intonaciji, po ljubaznosti koja mu nije bila svojstvena, a moda i po tome to je htio da ja to znam.Dobro rekao sam nazvat u sutra. Postalo mi je jasno zato je ostavila mobitel. Kadje na Petrovoj crkvi otkucalo jedanaest, poeo sam se osjeati glupo. Bio sam sve sigurniji da moja ena nee doi i da je itava ova veera i sve to jedan gadan glupi nespor

azum. tovie, kad sam nosio vino i koljke natrag u friider i proao pored ogledala, postalo mi je jasno, u jednoj jedinoj sekundi dok sam gledao samoga sebe punih ruku, da sve ovo nema veze s ljubomorom. Iza toga bilo je neto drugo. Ali to?


16/65

Ponienje uzaludnog ekanja peklo me sve vie. Sto god da je moju enu natjeralo da onako muki ode, s na brzinu spakiranim koferom, nije za mene moglo biti dobro. Poeoivotinja iz kriaukVsam vraati scene unatrag i postalo je jasno da se ve izvjesno vrijeme ponaa udno. Usubotu ujutro dobio sam poruku od nje s mobitela njene sestre, ali kad sam nazvao, nije se javila. Nazvao sam opet popodne na isti broj, ali se javila njena sestra i rekla da je otila s neakinjom u kupovinu. Navalila je, navodno, da maloj kup

i neke tenisice, a sestra ju nije mogla odgovoriti.Stvari su mi izgledale sve ozbiljnije. Prije nekoliko dana, dok sam radio u svojoj sobi, a ona gledala televiziju, uo sam je kako plae. Pomislio sam da je nekakoosjetila to se dogaa i da je to sada provalilo. To je nekako vratilo mogunost da prema njoj opet budem njean iako sam tada mislio na Marinu. Uao sam u dnevnu sobu ividio je kako gleda neki film i glasno se smije. Stajao sam tamo izvjesno vrijeme i gledao je. Smijala se. Kad sam se vratio u radnu sobu, opet je sve zvualo kaopla. Ponovo sam doao da se uvjerim, i stvarno se smijala. Sada mi se inilo kao dase taj smijeh nekako vraa i zatje-e me kako muen ljubomorom nasumce lutam gradom kojega su nedjelja i nogometna utakmica uinile nestvarno pustim.Naveer sam je, kao i uvijek, doekao na autobusnom kolodvoru. ekao sam na dolaznim peronima, kad mi je odjednom dola ususret. Stigla sam ranijim autobusom rekla je i

zagrlila me. Drala me vrsto kao da se boji da bih51'

5. BIJELA 04COTN1C4mogao pasti. Ili, kao da se boji da bi ona mogla pasti. Nismo se tada grlili, mismo se pridravali. Bila je ozarena, kao da joj se dogodilo neto lijepo. Pred timlijepim na trenutak je ustuknula i ljubomora. Divio sam se tome to je iz nje izlazilo.5. Bijela omotnicaMarina se naljutila. To je postalo jasno ve u ponedjeljak. Sada sam je viao na hodniku skoro svaki odmor, i u cijelosti. Meutim, pravila se kao da me ne primjeuje.Stajala je pred razredom, razgovarala s drugom djecom, ak je u jednom trenutku nosila i oglasnu knjigu, to je bilo udno jer nije bila deurna. Provjerio sam u rasporedu deurstava. Poslije velikog odmora njen je razred na podestu kod stepenita ekao

profesoricu iz glazbenog, a ja sam imao nastavu u prizemlju. Sputao sam se stepenicama, a oni su gledali odozgo. Mogu zamisliti kakav je to prizor bio. Sigurno me je sada, kad sam bio okrenut leima, dobro promotrila i to je mogla vidjeti: ovjeka kojemu je na tjemenu opala gotovo sva kosa i koji se svakim korakom smanjuje sve dok se na donjem katu, ako se gleda kroz procjep stubita, gotovo sav ne pretvori u vlastitu elu. U vezi toga muila me jedna stvar: da uvijek kada prolazim tim hodnikom nosim sa sobom i onaj veliki razmak izmeu svoga tjemena i stropa, itavih dva metra i pet centimetara. Zapravo, kud god se kretao, na hodniku, u zbornici,u razredu,54Djr E.CA PATRASAtaj razmak izmeu frike tonzure na mojoj glavi i krpica popucale boje sa stropa uvijek je bio sa mnom. Trebalo je stvarno puno ljubavi da bi ga se moglo ne vidjeti. Nije mi promaklo da u sanitarnim propisima groblja stoji upravo ta cifra: dvametra i nekoliko centimetara. Dubina B. To je najmanja dubina na koju se mogu pokapati posmrtni ostaci u lijesu. Odnedavno, otkako je Marina u mojim mislima, neprestano mislim o toj cifri. Da nosim iznad sebe jednu grobnu dubinu. I ona mi toliko pritie plea da se moram ispraviti kad se toga sjetim.Kod kue, Ines i ja uope nismo razgovarali o tome to se dogodilo preko vikenda. U nedjelju naveer bila je dobre volje i nisam to htio pokvariti. Napunila je kadu vruom vodom u koju je dodala ulje lavande. Tu je biljku koristila za tjeranje moljaca i samo tu i tamo za popravljanje braka. Nala je bocu T'ge za jug i stavila je pored kade.Donesi ae rekla je. Posluno sam otiao u kuhinju i donio dvije vinske ae. Bile suone koje sam spremio u petak naveer.

Sta eka? cvrkutala je iz vode.Ni u ponedjeljak nisam nita rekao, iako je znatielja bila izuzetno snana. Strah jeipak bio jai. inilo se da e, ako joj kaem, odjednom sve postati nemogue. U roditeljsk


17/65

oj kui grobna dubina nije me pratila, imali smo nie stropove. Ali je zato bila negdje u podu. Negdje u naslagama5. BliTEIA OMOTJfiCA55cementa i ute, u betonskim gredicama. Ve u ponedjeljak naveer, kad sam zamiljen doaoiz kole, odnosi su se poeli kvariti. Obukao sam trenirku i otiao u djeju sobu. Inessluajno ula unutra i nala me kako na kunom biciklu nekamo jurim. Mora da sam izgled

ao kao da nastojim pobjei to dalje od ovoga mjesta. Kasnije, dok smo sjedili predtelevizorom, rekla je:Vidim, trenira se!U tom je glasu bilo zlobe.Sredinom tjedna shvatio sam da joj neu rei. To to sam ja nju vidio, a ona mene nijedavalo je izvjesnu prednost. Tako u lake saznati to se dogaa, govorio sam sebi, alizapravo, bilo me je strah. U to vrijeme, mislim bau srijedu, dogodio se zanimljiv telefonski razgovor. Nazvala ju je kolegica iz nakladnike kue u kojoj je radila.Nikako ne mogu ovaj vikend rekla je u slualicu. Govorila je glasno da i ja ujem.Neka lijepo i ona malo digne dupe i radi vikendom derala se. Ja sam ih dosta odradila. Onda je malo sluala to joj kolegica s druge strane govori pa rekla: Trudna, ma nemoj, i zato ja obilazim sajmove.To je bilo zadnje to je kolegica smjela rei. Ines je zalupila slualicu.Pizda materina rekla je, otvorila friider i uzela limenku piva. Htio sam joj rei: Lijep ou,56Djeca Patrasa5. Bijela omotnica57ali sam se suzdrao. Za nekoliko minuta opet je zazvonio telefon. Sad se javila pomirljivije, i sa slualicom u jednoj i pivom u drugoj ruci ode-tala prema otvorenimvratima moje radne sobe. Iz dnevnog boravka, s trosjeda ispred televizora, mogao sam joj opet vidjeti samo noge koje vire iz kone stolice. Nisam uo ni rijei razgovora. Vratila se ljuta.

Glupi, jebeni, kretenski sajam knjiga u Koprivnici govorila je.Kad? Subotu i nedjelju. Otvorenje u petaknaveer.Fino rekao sam znai drkanje za vikend,drugi dio.Pogledala me. Zagledala mi se duboko u oi kao da e tamo pronai binarne brojeve ilitakve gluposti.Snai ese, sigurna sam rekla je napokon.Sta ti to znai? Ne poinji rekla je prijetei. Gotovo se iskezila prema meni. ta si radio tu u kuih ovih godina koliko me nisi putao unutra? Tipian obrambeni napad, pomislio sam.A sljedea misao je bila: gdje su kosti? Morale bi biti tu negdje, koliko znam nitko ih nije maknuo.U koli su stvari postale zabrinjavajue. Bila je ve sredina tjedna, a Marina me jonijednom nije pogledala. To je konano uinila u etvrtak, poslije velikog odmora kad sam s ko-legicom mojih godina, koja predaje povijest umjetnosti, iao prema razredu. Kolegicu je mla-dolikost bila ve odavno napustila i osjeao sam da me kompromitira svojimgodinama. Od tada sam na hodniku odluio izbjegavati svoje vrnjake. Kao da e neto odnjihovih godina, njihove staromodne odjee ili pretjerano mladenakoga neukusa prijei i na mene, zaraziti me i usidriti u toj stranoj dijagnozi sredovjenosti. Marinaje osim tog jednog pogleda ostala neumoljiva itav taj dan. U petak poslije kole pomogla mi je Luna, kujica labradora koju je pred kolu dovodio brat jedne uenice. Djeca su jou grupicama stajala i razgovarala na prostoru pred ulazom. U krugu djev

ojaka iz svoga razreda stajala je i Marina. Pao mi je na pamet prirunik za pisanje scenarija gdje sam naiao na termin pogladi psa. Kad pisac scenarija eli pokazati da je lik dobar, onda taj gladi psa, pomiluje dijete ili vodi slijepu staricu pre


18/65

ko ulice. A ja sam u jednom trenutku stvarno gladio kujicu koja mi se pomalo gadila jer je smrdjela i slinila. Ali uinio sam to zbog ljubavi, kao da nekome kaem: Sretan roendan. Luna je mahala repom i pokuavala osloniti svoje prednje ape na moje svijetle hlae. ak i to sam joj dopustio. Pravio sam se kao da je istinski volim. Rezultat je bio neoekivan. Odjednom se kraj mene stvorila Marina.Kad edoi po roman?Mogu veeras rekla je. Ako vama pae?

rDjeca PatrasaDok je to govorila, nije podizala pogled s kujice koja joj se uvijala pod rukama.Odlino rekao sam. Doi poslije sedam. Tako smo se dogovorili, a da se zapravo uopeismo ni pogledali.Ovoga puta pratei enu na autobusnom kolodvoru nisam osjeao tugu, nego inat. Ubaciosam kofer u prtljanik autobusa i onda smo se tamo na peronu dugo ljubili u usta.Postali smo lukaviji. Kad je ulazila, rekla je:uvaj se1.I ja sam njoj rekao:uvaj se!

Ovoga puta nisam odjurio, nego ekao da autobus upali motor i ode. Stajao sam tamoi mahao, a kroz prozor je mahala i moja ena. Golemo vozilo je krenulo i jomalo pa je vie nisam vidio, bila je veliine muhe, a ja sam osjetio slobodu. Istovremenos tom slobodom, koja se sastojala od lijevog i desnog, gore i dolje, znao sam dae autobus vjerojatno za desetak minuta stati negdje na ugibalitu, da e Ines izai, uzeti kofer i mobitelom pozvati taksi. Ovoga puta nije ga zaboravila. Meutim, to nekako nije bilo nita u usporedbi s injenicom da sam mogao lijevo prema Kvatriu, alii desno prema Vukovarskoj. Ili gore u seks shop s crnim gumenim lutkama i doljeu podrum s poker automatima. Tada mi nije bilo jasno da to lijevo i desno te gore i dolje zapravo iscrtava kri. Marina je trebala doi za jedan sat,5. Bijela omotnicaali ovoga puta nisam se zamarao veerom. Kupio sam jagode, lag i porto.ekao sam je na terasi, kao proli put Ines. Histerija koja me drala u koli, kad me ni

je htjela pogledati, i koja je trajala gotovo itav tjedan, sada se smirila. Izvalio sam se u vrtnu stolicu od sivog kovanog eljeza, stavio noge na drugu i gledaokako se vrapci kupaju u tanjuru gdje je stajala voda za maku. itavo vrijeme imao sam osjeaj da sam neto zaboravio, ali nisam znao to. To se u posljednje vrijeme sve edogaalo. A onda, u petnaest do sedam, shvatio sam da nemam rukopis. Ostao je kodMarte jood prole subote. Brzo sam nazvao, meutim telefon je dugo zvonio, a nitko nije dizao slualicu. Brojeve njihovih mobitela nisam znao. Ionako smo se vie dovikivali nego si telefonirali. Sa slualicom beinog telefona u ruci krenuo sam prema njihovom vrtu. Vrlo dobro mogao sam uti zvonjavu u njihovoj dnevnoj sobi. To je znailo da su vrata prema vrtu otvorena. Poao sam onamo. Nije bilo izbora. U dnevnoj sobi zatekao sam Martu kako sjedi pred televizorom i plae. Pri tome joj je lice izgledalo normalno i lijepo. Nije pravila grimase kao kad je govorila ili kao drugiljudi kad plau. inilo se da to izvodi samo oima. Suze su joj se kotrljale niz licei brisala ih je onom svojom pokretnom rukom prilino spretno, kao da to esto radi.Desno oko, lijevo oko, desno, lijevo, tim redom. Nije mi promaklo da je prvo brisala onob. Bijela omotnica60Djeca Fatraaoko koje je blie pokretnoj ruci, a tek onda ono koje je dalje, iako se moglo pretpostaviti da je to svejedno. Priao sam vratima, pokucao na staklo i rekao: Kuc-kuclOdnekud iz unutranjosti stana pojavila se onja. I njoj su oi bile crvene, kao da jeupravo prestala plakati. Imala je crne podonjake od razmazane minke i zato je djelovala kao da ju je

netko istukao. Izvoli? rekla je promuklim glasom koji je govorio da u ovom trenutku nisam dobrodoao.


19/65

Oprosti rekao sam treba mi rukopis koji sam dao maloj prole subote.Uinilo mi se udno to plau odvojeno. Modasu se posvaale?Na mom krevetu uskoila je Marta kao da panino eli moj boravak u njihovoj kuci svesti na to manju mjeru. Njena majka ula je u sobu i ubrzo se vratila s rukopisom. Prila mi je, dala roman i stavila ruku na rame kao da ona mene tjei, ili kao da me kani to prije ispratiti.

Bok, Marta! uspio sam viknuti prekoramena.Oprosti rekla je onja kad smo izali.Oprostite vi rekao sam, a onda upitao: Gdje je Almir?Na putu rekla je na nekakvoj konferenciji. U nedjelju se vraa.Vratila se u kuu, a ja sam urno nastavio premasvom vrtu. Nadao sam se da Marina nije stigla bau ovih nekoliko minuta koje samproveo kod onje i Marte. Iako je to bilo vrlo kratko, inilo mi se dovoljno da nekoliko puta pozvoni, vidi da se nitko ne javlja i onda ode. Ponovo sam sjeo u svoju stolicu, prelistao rukopis da se podsjetim i vidim na kojim stranicama su mojebiljeke. Oznaio sam ih. Kad sam doao do kraja, na zadnjoj stranici, pravilnim ruko

pisom koji nije mogao biti Martin, ali je ona oito diktirala, stajala je samo jedna reenica: Djevojka koja je ovo napisala nema oca!Unio sam rukopis u svoju radnu sobu i preao korektorom preko Martine reenice. ekaosam da se osui i onda podigao zadnju stranicu prema svjetlu. Nita se nije moglo vidjeti ispod guste bijele emulzije. Preko toga napisao sam neki svoj generalni dojam o romanu koji je svakako bio pozitivan, ali znao sam da e se Marina pitati topie ispod stvrdnute korice korektora i da e joj ta sakrivena reenica postupno postati vanija od onih pohvala koje moe lako proitati. To je bilo dobro. Znatielja je odlian afrodizijak. Meutim, ve u sljedeem trenutku, kad sam bacio pogled na nered u svojoj radnoj sobi, secesijski stol od hrastovine, ormar za knjige i koni trosjed, gledajui svu tu starinsku ozbiljnost, postalo mi je jasno da zapravo ne elim s tommalom nita. Barem nita konkretno. inilo mi se da je dovoljno to u je malo gledati, tDjecaPatrasa

biti s njom par sati i razgovarati. Ono za im sam silno udio u tom trenutku bilo je da ona treba pomo i da joj ja tu pomo mogu dati. Samo to.Opet sam ekao na terasi, ali ovoga puta nisam palio svijeu. S Marinom sam morao razgovarati u dnevnoj sobi da Marta i onja nita ne primijete. Iako su se, oito, bavile svojim problemima, nepoznata mlada crnka na mojoj terasi mogla je u njihovim mozgovima postati znak za uzbunu. Ulazna vrata bila su s june strane i do njih sedolazilo vanjskim stepenicama koje su se uspinjale kroz vrt. Tu stranu nije bilomogue vidjeti iz njihove kue. Zato u je saekati na terasi, a kad ujem zvono, ui ura i spustiti eslingere. Meutim, ekanje se opet oduljilo. Kad sam uo kako je na tornju Petrove crkve odbilo pola osam, pomislio sam da me kanjava zato to sam je proliput odbio. S vremenom izmeu pola osam i osam neto se dogodilo. ini se da je u tomperiodu polako sazrijevala misao da ipak nee doi. Sat zakanjenja ipak je bilo previe. Osim toga, prologa petka dola bi na vrijeme. to ju je sada toliko zadralo? Na crkvi je uskoro odbilo i pola devet i inilo mi se da vrijeme prolazi u nitovima po pola sata. Bilo je zanimljivo kako sam, prestajui se nadati Marininom dolasku, sve vie mislio o odlasku svoje ene. Te dvije stvari kao da su bile obrnuto proporcionalne.I onda sam uo zvono. Pretjerano polagano, smirujui se usput, uputio sam se prema5. Bijela omotnicavratima. Kad sam je pustio unutra, pola je prvo prema ogledalu, a tek se onda okrenula meni.Isuse rekla je mislila sam da ste ono vi!Ne, ono si ti rekao sam.Imala je nekakvu svijetlo zelenu haljinu s repovima, koja je bila istovremeno iduga i kratka, kao da se njen donji dio sprema na natjecanje u klasinim plesovima

, a gornji na rave party. Gore je, naime, imala naranasti topi i preko toga sasvimsvijetlu jeans jaknu. Imala je goli trbuh i jojedan piercing u pupku. Oi i ustabili su joj naminkani i moglo bi se rei da se maksimalno uredila.


20/65

Nisam ovako zamiljala vastan rekla je sjedajui u jednu od fotelja.A kako si zamiljala?Neto malo modernije. Moe jagode sa lagom a poslije emo o romanu.Moe rekla je ali nemam puno vremena. Dogovorila sam se s curama za van.Brzo emo viknuo sam iz kuhinje dok sam stavljao narezane jagode u staklene kupovei pri-cao na njih lag. Kad sam je vidio onako ureenu, na trenutak sam pomislio da

se uredila zbog mene. To mi je samo prolo kroz glavu. Kad sam se vratio u dnevnusobu, nosei kupove s jagodama, naao sam je kraj stare pei od kovanog eljeza. Cunula je i rukama prelazila preko ukrasa.Oboavam ovakve pei rekla je.Ako hoe, moeje dobiti.64Djeca PatrasaNe znam ta mi je bilo. U tom trenutku obeao bih joj bilo to.Zbilja? pogledala me sumnjiavo.Moja ena ovdje planira otvoreni kamin rekao sam. Da po zimi gledamo vatru.Super rekla je. Javite mi im sruite. Sjeli smo. Pred nama je bio rukopis s konjimai srcima na naslovnoj stranici. Nisam, meutim, ni poeo govoriti kad se javio njen

mobitel.Pardon rekla je poruka.Uzela je mobitel, otvorila poruku i nasmijeila se. Tipkala je odgovor a ja sam ekao listajuirukopis.To su cure rekla je. Ne znaju gdje sam. Kad je zavrila, rekao sam joj da je romanodlian i da sam joj to napisao na kraju. Shvatio sam ga kao obiteljski roman, rekao sam, i u poetku mi nije bilo sasvim jasno zato si izabrala konje a ne ljude. Poslije, kako ide radnja, sve postaje jasnije. Ok. Stalo ti je do alegorije, a toje lake postii sa ivotinjama, s nekim odmakom. U tom trenutku stigla je druga poruka. Opet je uzela mobitel, otvorila ga i neto napisala. Pitao sam se je li uope ulato sam rekao.Moraizbaciti sve one dijelove koji podsjeaju na avanturistiki roman. Ostavi samo o

no to se moe shvatiti i kao dio stvarnog ljudskog ivota.Shvaam rekla je.Rekao sam joj da sam tono oznaio dijelove koje bih ja, da sam urednik, izbacio i one pasuse koje5. Bijela omotnica65bih razradio ili pojaao. Tako e se, malim zahvatima, pojaati konani efekt. Josam jojrekao da je karakteristika dobrih rukopisa to to ih malenim zahvatima moemo pretvoriti u izvrsne. Dok sam to govorio, netko ju je nazvao.Da rekla je ja sam.Onda je malo sluala to joj je taj netko govorio, pa konano rekla:Kada?Brzo je zaklopila mobitel i pogledala na sat. Isuse, ve je devet, moram se nai s curama dolje na trgu.Digla se, uzela rukopis i rekla:Oprostite, profesore!Ispratio sam je gledajui kako hoda ispred mene. Nisam gledao stranjicu koja se jasno ocrtavala, nisam gledao tange koje su provirivale ispod prozirne suknje ni gola kria s bijelim dlaicama koje bih moda nekome volio trljati nosom. Gledao sam u njenu nogu koja ni ovako u tikli nije pokazivala nikakve slabosti. Zatim sam je gledao kako polagano nabada peticama sputajui se strmom ulicom. Ako se osvrne, rekaosam samome sebi, znai da je zanimam. Nije se osvrnula i uskoro je postala mala poput muhe. Kao i moja ena prije tri sata.I to bi bio kraj ove kratke romanse. To sam pomislio u trenutku dok sam se odmicao od prozora a ispred mene svijetlio grad. Odnio sam u kuhinju njen djelomino po

jedeni kup s jagodama i gledao u ruiastu smjesu koju je od njeganapravila. Palo mi je na pamet da to pojedem, ali odjednom osjetio sam da mi segadi. To gaenje je bilo dobar simptom za lijeenje od te nemogue naklonosti. Nikada


21/65

mi se nije gadilo jesti iza Ines. tovie, jeli smo jedno drugome iz usta ako se meni na to dizao. Zato mi je sve to s malom bilo udno. U nekim trenucima naklonost prema njoj je bila izuzetno jaka, dok bih ve za deset minuta osjetio potpunu ravnodunost. Da se, recimo, sada hodajui prema Kvatriu odjednom zapali, da se pretvori uplamenu buktinju, mislio sam, bilo bi mi svejedno. Rekao bih: Jadna Marina a ona bi bila hrpica pepela. Otvorio sam porto i potegnuo dobar gutljaj iz boce ekajuida ga osjetim u pluima i udovima. Opet sam s aicom sjeo na terasu i gledao kako se

mrak iz vrta seli u mene. Kako mi ulazi kroz oi i polagano se iri sinusima sve dok potpuno ne zavlada onime ime mislim, vaem, varim. Ines sam polako gubio a Marinaje odjednom postala tako nevana. Kad sam iskapio dvije treine boce, palo mi je napamet da meu eninim stvarima moda postoje neki tragovi, ili bar neko upozorenje. Spustio sam se dolje i poeo kopati po njenom ormaru. Ni sam nisam znao to traim. Tu su bile samo njene gaice i haljine. Bacio sam se zatim na kompjutor i pregledavaopotu. Nije bilo nita sumnjivo. Uostalom, bila je i previe oprezna da bi ostavila opasnu elektronsku potu. Onda sam se sjetio velikog starog kofera5. Bijela omotnicakoji je drala na ormaru. Nikada s njim nije putovala i, koliko znam, u njemu je pohranila pribor za ivanje. Opet sam se spustio u djeju sobu, skinuo kofer i otvorioga. Unutra je stvarno bila kutija od slame s priborom za ivanje, nekakva stara od

jea, skripte s fakulteta i jedna drvena kutija koju nisam vidio nikada uivotu. Iako je imala bravicu, bila je otkljuana i puna pisama. Veinom su to bila pisma od b

ivih deki. Provjeravao sam datume. Sve je to bilo prastaro, uostalom moglo se vidjeti i po papiru. Na nekima je tinta bila ve posve izblijedjela.Onda sam naiao na jednu zatvorenu bijelu kuvertu. U omotnici je bilo neto tvre od papira. Spremio sam kutiju i kofer, otiao gore u kuhinju i noem paljivo otvorio kuvertu na onom mjestu gdje je bila slijepljena kako bih je mogao opet zalijepiti. Ispale su dvije fotografije. Na obje je bila Ines u vjenanici, slikana u svojoj sobi. Nikoga nije bilo kraj nje, samo ona kao mrlja gipsa na zelenkastim zidovima.Bilo je to vjerojatno prije nego to smo doli po nju da je odvedemo u vijenicu i crkvu. Ali zato je te fotografije uvala baovdje? I zato su bile u zatvorenoj omotnici? U tom trenutku bilo mi je ao to me nema na fotografiji uz nju, a ne to to nje uistinu nema kraj mene. Uostalom, izraz lica nije bio onakav kakvog sam zapamtio s

vjenanja.6. Proljev zvan sudbinaUjutro, leei u krevetu, nakon to sam sanjao kako nam se u vrtu raspada bazen koji nemamo, pomislio sam da e Ines nazvati i rei: Di si, maak, je li jospava, ja sam see naradila.Ali ta reenica je odjednom postala nemogua. To to je vie ne mogu ni zamisliti da migovori na taj nain bio je dobar razlog za tugu. Razlozi zbog koji sam se zaljubiou nju bili su neto fluid-niji. Sreli smo se na Rabu, prije trinaest godina, i upravo je poinjao rat. Usred sezone plae su opustjele i itav otok sa svojim hotelima,restoranima i plesnjacima djelovao je nestvarno. Doli smo nas trojica s petnaestmetarskim krstaem koji je imao tri luksuzne kabine s vlastitim kupaonicama i lijep salon. U to vrijeme prevozili smo za dobru zaradu jahte iz marine u Biogradu za Trst ili Kopar jer se vlasnici nisu usuivali doi po njih. Na cestama su ve bile barikade i rat samo to nije poeo. Odluili smo skrenuti s rute i uplovili u rapsku luku. Bilo je lijepo odjednom imati iza sebe takav brod. To je davalo sigurnost. Po danu izleavali smo se na klupici u hladu smo-6. Proljev zv

Documents

Zoran Ferić - Djeca Patrasa