View
0
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
I
Redakcija: Aleksandra Sekuli}, Dejan Vasi}, Jelena Velji}, Du{an Grlja; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 16. aprila 2019.
KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 205, GOD. XIII, BEOGRAD, UTORAK, 19. MART 2019.
Pi{u: Maja Krek i Jelena Velji}
KLASNI RAT: DR@AVA PROTIV @ENA
Neposredno nakon stupanja na snagu Zakona o finansijskoj po-
dr{ci porodici sa decom, krajem 2017. godine, u medijima je ob-
javljeno vi{e dobrih kriti~kih pravnih analiza, poput onih koje je
napisao Mario Reljanovi}. Ukazivale su, izme|u ostalog, na po-
gor{anja koja novi Zakon nosi u od-
nosu na prethodni i neuskla|enost sa
dokumentima Me|unarodne organi-
zacije rada, koje je Srbija ratifikova-
la. U javnosti je do{lo do izvesne dez-
orijentisanosti, s obzirom na vi{eme-
se~nu propagandu vlasti koja je spek-
takularno najavljivala zna~ajna pove-
}anje davanja za porodice sa decom.
[ta se zapravo dogodilo?Prvobitni nacrt iz 2015. godine (~iji je
najve}i deo odredaba ostao i u kona~-
noj verziji) artikulisan je kao deo pa-
keta mera {tednje. Tada je u obrazlo-
`enju eksplicitno navedeno da razlo-
zi za dono{enje zakona „proizlaze iz
potrebe smanjenja bud`etskih rasho-
da“, pre svega rashoda koji se odno-
se na „naknade zarade za vreme po-
rodiljskog odsustva, odsustva sa rada
radi nege deteta i odsustva sa rada
radi posebne nege deteta“, uz cini~-
nu napomenu da su isti nastali „kao
posledica izigravanja i zloupotrebe
dosada{njih odredaba Zakona“.
U skladu sa zahtevima MMF da se pove}a davanje za roditelje sa
decom i da se ukine povrat PDV na opremu za bebe1 u nacrt su
unete odre|ene izmene i u medijima je 2017. godine senzacio-
nalno najavljeno da novi Predlog zakona donosi pove}anje rodi-
teljskog dodatka za prvoro|eno dete sa dotada{njih 39.500 na
100.000 dinara.
Po~etkom 2018, na dnevni red politi~kog vrha sti`e „re{avanje
statusa Kosova“ i od tada pri~a o Zakonu dobija novu dimenzi-
ju. Vrh vlasti po~inje da osmi{ljava na~ine da za „gubitak Ko-
sova“, okrivi neku (novu) grupaciju, idealno onu koja nije u
mogu}nosti da se u medijima brani. Aleksandar Vu~i} je, tako,u
nekoliko navrata u obra}anjima naciji za gubitak teritorije Ko-
sova direktno optu`io – `ene. Ljudi generalno, ali `ene prven-
stveno, navodno su sebi~ni i iz sebi~nosti ne}e da ra|aju, za
{ta je dokaz to {to, navodno, bogatiji imaju manje dece a siro-
ma{niji vi{e. Sliku je obogatio podacima o broju abortusa izvr-
{enih 60ih, 70ih i 80ih godina, te zaklju~io da bi, da su ro|ena,
ta deca taman bila dovoljna da nasele teritoriju Kosova i da je
danas (od)brane. U vezi sa svim tim abortusima, do{ao je na
fenomenalnu ideju da preuzmemo makedonski model odvra}a-
nja `ena od abortusa putem uvo|enja obaveznih konsultacija
za one koje razmatraju abortus, ne
bi li se, prinudnim slu{anjem otku-
caja srca fetusa od te ideje odvrati-
le. Mi imamo izvesni odliv stanovni-
{tva iz Srbije, ali lako bismo se mi sa
tim problemom nosili, tvrdio je Vu-
~i}, samo da imamo vi{u stopu nata-
liteta.2
Svaka od ovih tvrdnji je bezo~na la`.
Masovan odliv stanovni{tva usled lo-
{e ekonomske situacije ne uspevaju
da amortizuju ni zemlje sa znatno vi-
{om stopom nataliteta. Tako|e, po-
daci pokazuju da se siroma{niji ljudi
u Srbiji te`e odlu~uju da imaju decu.
Kada po brojnim indikatorima pore-
dimo doma}instva sa decom i ona
bez dece, vidimo da doma}instva bez
dece imaju ni`e dohotke3, te`i pri-
stup uslugama poput zdravstva i
obrazovanja, lo{ije uslove stanova-
nja, manje kvalitetnu ishranu, u ve-
}em procentu nisu u mogu}nosti da
plate sebi nedelju dana odmora van
mesta stanovanja itd. Neki indikato-
MIXERMIXERMaja Krek i Jelena Velji}: Klasni rat – dr`ava protiv `ena
CEMENTZoran Gaji}: Sans-dentalni uslovi protesta
[TRAFTAMilica Raki}: DRUGarica `ena
ZIDMilica Raki}: Heroine Jugoslavije
Pi{e: Milo{ @ivanovi}
NA KRAJU – PO^ETAKBeton faza 2
Beton je bio udru`eni kulturno-umetni~ki poduhvat ~lanova
originalne redakcije.Redakciju smo razumeli pre svega kao
agenturu (kako druga~ije), koja }e prate}i svoje poeti~ke od-
rednice obezbediti ure|eno, osmi{ljeno {tampano/digital-
no mesto u medijskom polju i redaktorsku podr{ku za obja-
vljivanje tekstova i vizuelnih priloga na{ih cenjenih autorki
i autora prete`no sa jugoslovenskog prostora, ali i iz biv{eg
i sada{njeg susedstva – ti objavljivani autori i njihovi ~itao-
ci su sa redakcijom ~inili politi~ko i esteti~ko polje Betona.
Zato smo nastavili sa radom i po{to je originalna redakcija
po~ela da se osipa. Pored toga, i va`nije od toga, {to je au-
torski projekat odre|enih ljudi sa imenima i prezimenima,
Beton je „osvojeni“ javni prostor, zajedni~ko dobro. Ne pri-
pada nikome pojedina~no ni korporativno, ne bavi se samo-
promocijama i ne servisira pojedina~ni interes, ne zara|uje
novac, ne duguje usluge. Pripada autorima i ~itaocima, posto-
ja}e dok bude takvog autorskog i ~itala~kog„interesa“ (a ako
je suditi prema pose}enosti portala www.elektrobeton.net,
takav interes postoji).
Kako poslednji ~lan te nekada{nje postave sada napu{ta re-
dakciju,to je neophodno objaviti kraj prvobitnog zajedni~kog
poduhvata. Ali verujemo da niko nema pravo da na svoju ruku
ugasi svetlo i zalupi vrata. Mo`e samo da preda klju~eve, kad
se umori.
To sada i ~inimo, dvanaest godina je bilo taman dosta, Betonpreuzima dokazana ekipa koja na ovim stranama i u okolini
odavno objavljuje, u sastavu: Aleksandra Sekuli}, Jelena Ve-
lji}, Du{an Grlja, Dejan Vasi}.
Po~inje Beton faza 2. U {tampi i na netu. Betoniranje prokle-
te avlije se nastavlja, ali promenu svakako treba markirati.
Nova redakcija donosi svoju ure|iva~ku politiku i svoja temat-
ska opredeljenja, ali egida pod kojom se radi ostaje ista: {ire-
nje prostora slobode, uvek protiv cenzure, protiv svakog dog-
matizma; protiv revizionizama; protiv nacionalisti~ke matrice
i relativizacija devedesetih godina 20. veka; protiv „zavere }u-
tanja“ i kalkulantskog (s)polovi~nog buntovni{tva; protiv pa-
trijarhalnog nazadnja{tva i bajatih la`i o slobodnom tr`i{tu.
Tomas Man je na jednom mestu, kroz misli svog junaka, isko-
ristio sentencu o |avolu kao istinskom gospodaru svakog en-
tuzijazma. Neka i bude tako, entuzijazam je i potreban i dovo-
ljan pogon, jer ne{to drugo na osnovu ~ega bi se delovalo i {to
bi entuzijazam ~inilo izli{nim, ovde ne postoji. Zato ~estitam
novoj redakciji na entuzijazmu.
Pozivamo dosada{nje autore da nastave saradnju sa Betonom,
pozivamo nove autore da se uklju~e. Redakcijska mejl adresa
je otvorena i funkcionalna.
Korektno je da o promeni obavestimo i sve koji su nas tu`ili ili
koji bi tek da tu`e, prete ili tako {to: dakle, za ono {to je pisa-
no i objavljivano do marta 2019. treba da tra`ite nas „stare“,
a za sve posle hvatajte ove „nove“.
Zahvaljujemo se dnevnom listu Danas na dosada{njem gosto-
primstvu, popijenim tu`bama i tek minimalnim povremenim
negodovanjima, o~ekujemo da se na obostranu sre}u su`ivot
u razumevanju i zajedni~kim nevoljama nastavi.
Idemo dalje. S KiMonom ili na njemu. Nadamo se da nikad ne-
}emo morati da {tampamo sve ~ime raspola`emo
BETON BR. 205 DANAS, Utorak, 19. mart 2019.
III BETON BR. 205 DANAS, Utorak, 19. mart 2019.IIBETON BR. 205 DANAS, Utorak, 19. mart 2019.
[TRAFTAPi{e: Milica Raki}
DRUGARICA @ENA
Borba `ena za pravo glasa koji je osvojen ili do-
bijen ne mo`e se posmatrati van najmasovnije
dru{tveno-politi~ke organizacije Antifa{isti~-
kog fronta `ena. Prisustvo `ena u Narodnoo-
slobodilo~koj borbi naroda Jugoslavije izazva-
lo je prvu radikalnu revoluciju na ovim prosto-
rima. S u~e{}em u ratu, one prestaju da budu
samo anonimne sau~esnice, saputnice, sabor-
kinje, saradnice i savremenice istorijskih de{a-
vanja, pa i pre zakonskog dobijanja prava gla-
sa, bira~kog ili autorskog, 1946. godine ulaze u
prostor javnog delovanja, preuzimaju}i odgo-
vornost i poslove koji do tada nisu bili dostup-
ni `enama. Na Drugom kongresu Antifa{isti~-
kog fronta ̀ ena 1948. godine, Mitra Mitrovi} je
prva definisala novi uzorni model `ena, koji je
proklamovala Komunisti~ka partija:
„U tom masovnom u~e{}u `ena, kako u ratu,
tako i u izgradnji slobodne i nezavisne zemlje,
otkrile su se i otkrivaju se najlep{e crte jugo-
slovenske `ene. Danas te osobine, iz kojih se
stvara nov lik ̀ ene treba dalje vaspitavati i ne-
govati u duhu svjesnog odnosa prema radu
(...) u duhu radne discipline i odgovornosti, u
duhu spremnosti za napore na savla|ivanje
svih te{ko}a koje se imaju prebroditi u ovim go-
dinama svestrane izgradnje, u duhu borbe pro-
tiv malodu{nosti prema te{ko}ama, protiv
predrasuda koje pasiviziraju `ene i {tete br`oj
izgradnji zemlje. Iz tih osobina, neka poput li-
ka na{ih junakinja iz rata, izraste novi lik `ene
iz izgradnje socijalizma. Neka vaspitavanje tih
osobina bude zadatak svake antifa{istkinje,
svake patriotkinje, koja je svjesna veli~ine i
zna~aja svog rada i svoje odgovornosti na iz-
gradnji boljeg `ivota.“1
Prona|ena arhivska dokumentacija Antifa{i-
sti~kog fronta `ena Jugoslavije iz 1947–1949.
godine govori o `enskoj aktivnosti tog perioda
s uo~ljivom razlikom u posleratnoj emancipaci-
ji. Pisana je u vidu izve{taja sa terena neautori-
zovanih autora s potpisom „Smrt Fa{izmu – Slo-
boda Narodu“. Nave{}emo neke od izvje{taja.
„Rezultati rada AF@ u 1947 godini: Na{a orga-
nizacija uspela je da preko akcija Narodnog
fronta mobili{e ̀ ene po pitanjima privredne iz-
gradnje i izvr{enja Petogodi{njeg plana.
U Srbiji su `ene od 1. januara 1947, prema ne-
potpunim podacima, dale na regulaciji kanala i
rijeka, podizanju {kola, domova kulture i meli-
Ako se danas ka`e da je dr`ava zarobljena, ka-
kva je to situacija zarobljene dr`ave?Ko situa-
ciju ~ini takvom, odnosno ko zarobljava dr`a-
vu, i ima li danas prostora i razloga za mi{lje-
nje politike sa stanovi{ta ljudi, a ne isklju~ivo
sa pozicija dr`ave? Politika je u osnovi ispo-
ljavanja dr`ave, ali o kakvom ispoljavanju se
radi kada ka`emo da je dr`ava zarobljena?
Protesti su ovih dana zanimljiva pojava i ve-
rovatno su ve} dali povoda za razm{ljanje svi-
ma koji nameravaju misliti politi~ku situaciju
sa pozicije protestanta, opozicionog partij-
skog aktiviste ili simpatizera, premijera ili
vlade (sada{nje ili budu}e), odnosno, sa me-
sta dr`ave, sa kog se politi~ki prostor najbolje
vidi. Ali, sagledavanje prostora zna~i mnogo
toga. Osvetljavanje dr`avnim reflektorima je
daleko ve}e snage nego napipavanje u mraku
kojim se kre}emo mi, koji u najboljem slu~aju
raspola`emo baterijskim lampama.
Kompleksnost situacije sada obasjava i pome-
nuta sintagma, a to je „zarobljena dr`ava“.
Zarobljena dr`ava je fraza koju ~esto sre}emo
proteklih dana. Ona predstavlja svojevrsnu
tezu, sasvim sigurno sro~enu na temelju
stru~ne dijagnoze i analize koja je rezultirala
definicijom, koju kao da ni jedan govor danas
ne bi trebalo da zaobi|e, pa stoga ni opis si-
tuacije koju lampama osvetljava jedna lokalna
organizacija. U mraku je te{ko bilo {ta opisa-
ti, ali su u njemu susreti sa drugima izlo`eni
daleko ve}em isku{enju uzajamnog povere-
nja. Definicija kao oblik mi{ljenja, koje je
uvek na~in suspenzije polisemije, nije jedini
oblik mi{ljenja ili intelektualnosti. Politi~ka
suspenzija polisemije je druga~ija i mo`da
upu}uje na pragmatizam, ali i u tom slu~aju
isklju~ivo ukoliko podlegnemo filozofskom
obrazovanju. Mi smatramo da govoriti kao fi-
lozof ili kao nau~nik, kao politi~ki analiti~ar
ili bilo koji drugi disciplinovani govornik, ni-
je ono {to nam je potrebno u politici ako na-
stojimo da je mislimo iz nje same.
Kako onda razumemo situaciju, kako se u njoj
orijenti{emo i {ta mo`emo re}i u ovom tre-
nutku koji je momenat i na{e temporalnosti,
naime, trajanja koje gradimo delovanjem i ko-
je se uvek retrospektivno sagledava i vidi kao
pro{lost budu}nosti koja se nije nu`no desi-
la? Mo`emo li se dakle orijentisati ukoliko
razlikujemo budu}nosti koje su se desile od
onih koje nisu, i u kojoj pro{losti bismo potra-
`ili ove poslednje? Drugim re~ima, vredi li raz-
likovati budu}nosti koje su bile mogu}e od
onih koje su nu`ne, budu}i da nikada nije re~
o jednom sada{njem bilo kog trenutka?
Kako bilo, u~injeno je ono {to se moglo u~ini-
ti i to je na situaciju uticalo koliko i sve drugo
{to danas ponovo imamo pred sobom i u ~e-
mu se potraga za mogu}im, mogu}im za lju-
de, nastavlja. Svaki govor ljudi o onome {to
rade u jednom trenutku prelazi na opis situa-
cije za koji su sposobni i za koji retko tvrde da
je jedini – dok god ne odlu~e da se pokrenu.
Svi imamo dovoljno iskustva koje }e nam re}i
da svaki ljudski razgovor sa drugim dokazuje
da su mogu}i i druga~iji opisi ili analize sta-
nja situacije. U pitanju su dakle opisi kom-
pleksnosti dr`ave u datom trenutku, za koju
smo svojevremeno tvrdili da je bila i osnova
materijalnosti dru{tvene ~injenice. Danas mi-
slimo da teorijskom radu treba prepustiti zah-
teve za objektivno{}u saznanja, kako bi u
onom politi~kom ostalo vi{e sluha za re~i ko-
je izgovaramo sa ljudima sa kojima sara|uje-
mo i radimo, sa ljudima koje susre}emo u tom
radu i sa kojima nastojimo da osvetlimo sa-
vremeni trenutak.
Protesti u Srbiji se odvijaju u prostoru dr`ave.
Les Phénomènes majoritaires, odnosno feno-meni ve}ine, termin koji pozajmljujemo od La-
zarisa (Sylvain Lazarus), jesu ne{to {to se da-
nas nudi kao prostor u kojem imena plutaju
bez mesta. Imena, a ne re~i koje ve} ukazuju
na pojam koji ozna~avaju. Lazaris ih danas
naziva „lutaju}im imenima“, jer, budu}i bez
mesta, na suspenziji njihove polisemije niko
ne radi organizovano. Zarobljena dr`ava nije
takvo ime, niti se ti~e politike na strani ljudi,
iako smo ovu sintagmu mogli ~uti i na prote-
stima. Iza nje bi se mogla ~uti re~ koja je mo-
`da problemati~na, a to je „odgovornost“.
„Sigurnost“ ide odmah za njom i te~e kolona-
ma koje misle sistemski ~itavu situaciju, pa i
proteste kao njen element. To {to je ona (si-
gurnost) na levoj strani socijalna, ne dopri-
nosi mnogo izvla~enju iz diskursa rata koji je
danas op{ti i koji nam se pojavljuje kao bez-
bednosni (sigurnosni) intervencionizam. U
zamenu za sigurnost ustupili smo slobodu i
zato se u protestima ona ~uje samo unutar
fraze sloboda medija.Mediji nas odmah dovo-
de pred drugi fenomen ve}ine, a to su izbori i
kampanja za izbore u kojoj je jedino mesto
koje se zauzima transcendentalno, po{to se,
i kada je re~ o izborima, govori isklju~ivo o
uslovima. Ali, na uslove se ne mora gledati ta-
ko, jer oni – naro~ito kada ih nema – mo`da
govore o tome da su izbori stvar pro{losti i da
sa njima vi{e ne treba ra~unati kao sa politi~-
kom kategorijom ili sredstvom.
Situacija u Francuskoj je obrnuta. Tamo je po-
ruka jasna: Makron, ostavka! U prevodu: Na-
rod te je neposredno birao i ne mora na izbo-
re da bi zahtevao tvoju smenu! U Srbiji, me-
|utim, sve se vrti oko izbora. U tom dervi-
{kom plesu mi ~ujemo samo molitvu za izbor-
ne uslove, u kojoj je svoje mesto na{la i ideja
njihovog bojkota. Kao da istorija ima nameru
da se naruga svima koji su davno odustali od
izbora i koji, kada misle politiku, na izbore vi-
{e i ne pomi{ljaju. Sre}om, mi danas znamo
da istorija ne misli, kao i da je sve drugo sa-
mo ne razvoj ideje slobode.
Na{e pitanje je stoga kako da opravdamo svoj
interes za proteste i smenu vlasti kada nas
vlast i u~e{}e u njoj ne zanima ni na koji na-
Pi{e: Zoran Gaji}, Grupa za konceptualnu politiku
SANS-DENTALNI USLOVI PROTESTA
CEMENT
ri koji ukazuju na lo{iji materijalni polo`aj do-
ma}instava bez dece, u odnosu na ona sa de-
com prikazani su u tabeli.Na talasu propagande u vezi sa Kosovom i ultima-
tivnom du`nosti ra|anja, u Zakon su 2018. godi-
ne unete izmene kojima su zna~ajno uve}ana da-
vanja (samo) za mere koje spadaju u domen po-
pulacione politike.4 Tako smo na kraju dobili Za-
kon koji {alje jednu vrlo jasnu politi~ku poruku:
unizi}emo vam do krajnjih granica radna prava
putem umanjivanja naknada plate nakon poro-
|aja; tako dovedenim na prosja~ki {tap umanji-
vanjem onoga {to ste same zaradile, udeli}emo
vam podsticaj za ra|anje ve}eg broja dece pove-
}avanjem davanja ~iji je cilj podizanje nataliteta.
Pokazuju}i za ~ije interese radi, dr`avi je lak{e da
`ene dr`i u stanju sirotinje koja slu`i za proizvod-
nju novih generacija jeftine radne snage i vojni-
ka za potencijalne ratove, nego da za radnice
obezbedi dostojanstven `ivot, mogu}nost da `i-
ve od svoje plate i `ivot u kome same biraju da li
}e biti majke i koliko }e dece imati.
Treba povu}i jasnu razliku izme|u koncepta pla-
niranja porodice, koji je bio politika socijalisti~-
ke Jugoslavije, a koji podrazumeva tretiranje
ljudi kao individua sa ljudskim dostojanstvom i
pomaganje u ostvarivanju njihovih `elja po pi-
tanju imanja ili veli~ine porodice, i populacio-
ne politike koja je inherentno degradiraju}a.
Ona uvek polazi od interesa dr`ave i cilj joj je da
nametne pojedincima ve}u ili manju stopu ra-
|anja, u skladu sa potrebama dr`ave5.
Poseban diletantizam vlast je pokazala na temi
abortusa. Svako ko se ikada bavio ovim pitanjem
zna da zabrana abortusa ne dovodi do dugoro~-
nog pove}anja nataliteta. Ova razmatranja u Sr-
biji, dodu{e, nisu poprimila ozbiljne razmere,
ve} su i dalje u funkciji prikrivanja nekih drugih
problema, kao {to je problem Kosova. Ipak, i sa-
mo javno izno{enje ideje o prinudnom slu{anju
otkucaja srca fetusa ne bi moglo da se nazove
druga~ije do predlaganje dr`avno organizova-
nog zlostavljanja `ena. To je utoliko beskrupu-
loznije ako uzmemo u obzir to {to podaci socio-
lo{kih istra`ivanja ukazuju na to da je jedan od
najve}ih problema sa kojima se ̀ ene koje ̀ ele da
koriste kontracepciju susre}u nesaradnja njiho-
vih partnera, odnosno nepreuzimanje podjed-
nake odgovornosti za istu i odbijanje da koriste
kondom.6 U tom smislu, jedino odgovorno pona-
{anje dr`ave, a ujedno i ono koje niko na vlasti i
ne predla`e, bilo bi edukacija i predupre|ivanje
ne`eljenih trudno}a, putem uvo|enja seksual-
nog obrazovanja u {kole, ali i ozbiljan rad na
promeni kulturnog obrasca koji oblikuje odnos
prema kontracepciji.
Prema podacima Eurostata, Srbija je zemlja
najve}ih dohodovnih nejednakosti na teritori-
ji Evrope. Medijana dohotka u 2017. godini je
bila 211 evra. Devedeset odsto stanovni{tva
ima dohodak manji od 440 evra mese~no. Ja-
sno je da ta ve}ina ne mo`e sebi da priu{ti mi-
nimalno dostojanstven `ivot, i da to uti~e i na
njihove odluke o roditeljstvu i ostanku u Srbiji.
Trideset godina destrukcije svih socijalisti~kih te-
kovina – putem privatizacije, deindustrijalizaci-
je, ratova, uni{tavanja javnih dobara i ~itavog ni-
za dru{tvenih institucija – dovelo je do krajnje
bede, a stanovni{tvo u polo`aj jeftine radne sna-
ge za doma}e i strane kompanije u Srbiji i izvoz u
dr`ave kapitalisti~kog centra. Posledice klasnog
rata koji kapitalisti~ka dr`ava vodi protiv svih
nas, u ovom segmentu dru{tvenog ̀ ivota lome se
na `enama – planski se pogor{ava polo`aj `ena
kao radnica, a ula`e isklju~ivo u opresivno name-
tanje reprodukcije radne snage.
Ovakva politika mo`e kratkoro~no da slu`i svr-
si skretanja fokusa sa drugih politi~kih tema,
zamagljivanju realnih dru{tvenih problema ili
zastra{ivanju; ona mo`e da slomi volju i mo-
gu}nost otpora ̀ enama koje su trenutno u bez-
izlaznoj situaciji. Ali na du`e staze mo`e da bu-
de isklju~ivo kontraproduktivna – proizve{}e
ve}i otpor i jo{ masovnije iseljavanje7, poseb-
no mla|ih generacija koje ne pristaju na poni-
`enja jer nisu ucenjene `ivotima svoje dece
1 Uz koji je, naravno, stajao i zahtev za ve}im brojem otpu-
{tanja u javnom sektoru, kao i za br`im podizanjem pra-
ga za odlazak u penziju kada su `ene u pitanju, pa su u
tom smislu vlast i MMF na istoj politi~koj liniji.
2 Pogledati, na primer, gostovanje Vu~i}a u emisiji „]irili-
ca“ (https://bit.ly/2Je1XJ0) ili obra}anje naciji o Koso-
vu i populacionoj politici (https://bit.ly/2u9X1dI).
3 Prema podacima Matkovi}, Krsti} i Mijatovi} objavljenim
u publikaciji Srbija. Prihodi i uslovi `ivota 2013 prose~an
ukupan raspolo`ivi dohodak doma}instva dvoje odraslih
mla|ih od 65 godina bez dece bio je 46.333 dinara mese~-
no, dok je dohodak dvoje odraslih sa jednim detetom bio
55.583 dinara mese~no, a dvoje odraslih sa dvoje dece
57.167 din mese~no.
4 Roditeljski dodatak za drugo dete pove}an je sa 1.300
evra na oko 2.000 evra, za tre}e dete sa oko 2.300 evra na
oko 12.200 evra, za ~etvrto dete sa oko 3100 evra na oko
18.300 evra. Za tre}e i ~etvrto dete se ove sume ispla}uju
u 120 mese~nih rata, a do sada su se ispla}ivale u 24.
5 Videti odli~nu studiju Rade Drezgi}: „Bela Kuga“ me|u „sr-
bima“: o naciji, rodu i ra|anju na prelazu vekova. (2010).
6 Pogledati, na primer: Ra{evi}, Mirjana. Ka razumevanju
abortusa u Srbiji. (1993.)
7 Ovo se na selu ve} desilo. Poni`avaju}i materijalni polo-
`aj u kom se ̀ ene na selima nalaze, gde u ogromnom pro-
centu rade kao poma`u}i ~lanovi doma}instva bez ikakve
zarade i radnih i socijalnih prava, ne poseduju}i svoju
imovinu i prepu{taju}i bra}i imovinu pri nasle|ivanju
uslovio je masovni egzodus devojaka sa sela. Umesto da
radi na popravljanju njihovog polo`aja i stvaranju boljih
uslova ̀ ivot za seosko stanovni{tvo, dr`ava zabrinuto kli-
ma glavom nad izumiranjem sela i pridru`uje se beskori-
snim ̀ alopojkama nad usamljenim mladi}ima na selu. Na-
kon sela, proces masovnog iseljavanja zahvatio je i (ma-
nje) gradove u Srbiji.
~in, a mo`da }e ipak biti potrebno glasati. Sre-
}om glasanje se ne svodi na izbore, jer ono za-
ista mo`e biti odlu~ivanje, no za to je potre-
ban jasan do`ivljaj trenutka u kome se odlu-
~uje, a koji o~igledno nije samo izborni, niti su
izborne procedure jedino mesto politike. Mo-
gu}e je dakle glasati za odlazak Vu~i}a, a ne
misliti na izbore niti iza}i na njih kada ih bu-
de, jer ako se i bude sprovodilo prebrojavanje
glasova, ono mo`e da se dogodi i na ulici na
kojoj se ne broje samo povre|eni i mrtvi.
Razloga za strah zaista ne bi trebalo da bude. Ni
za one koji izlaze na izbore, i koji su spremni da
optu`e apstinente da su i doveli do ovakve situ-
acije i vlasti, niti za nas koji protestujemo odlu-
~uju}i – neposredno – da on ode i bez izbora.
Uslovi nas zato ne interesuju. Svi koji danas pro-
testuju makar simptomalno pokazuju da partij-
skom sistemu vi{e ne veruju, i na taj na~in potvr-
|uju da bi uslovi iz kojih govore mogli biti zane-
mareni u situaciji kada to ~ine. Ukoliko `elimo
pri}i onom subjektivnom ili lepotici zvanoj su-
bjekt, onda im to moramo i dopustiti.
Mi znamo, a i ~ujemo na levoj strani, da pored
transcendentalnih uslova postoje i klascenden-talni. Klascendentalni uslovi a prirori ve} dugo,
~ak i u Srbiji vi{e od decenije, slu`e izlaganju
analiti~kih kategorija, no ~ija dijalektika se ne
dovr{ava u protivre~nostima kao kod prvog den-talca nema~ke klasi~ne filozofije, ve} u socijali-
zmu, na koji se na`alost gleda kao na dru{tvo
koje vi{e nije dru{tvo kontradikcija – ta~nije
dru{tvo u kome je napetost izme|u bur`oazije i
proletarijata na najvi{oj ta~ki, ili dovedena do
usijanja, i koju je kalio, dakako, Staljin.
Staljin, koji je bar prema trockistima dr`avni
kapitalista, danas je mo`da \ilas: svojim re~i-
ma dr`avni kapitalista, iako bez socijalisti~ke
ekonomije ili ekonomskog socijalizma, po{to
je ~ovek patriota i predla`e ne{to {to je sam
nazvao „ekonomski patriotizam“. Sudar sa Le-
vim blokom, u kome odlu~uju}u ulogu imaju
deklarisani trockisti, bio je neminovan. I de-
sio se na ulici. Razmena re~i se svela na raz-
menu uvreda bez ozbiljne namere da zamene
termine i \ilasu uvale socijalizam, a njegov
patriotizam ostave negde usput kada po|u
ku}i. Oni su sada napustili proteste, a na{e je
mi{ljenje ne da to nisu trebali da urade, ve} u
njih nisu trebali ni ulaziti ako nisu bili na~isto
sa tim da ovaj treba da ode, bez obzira ko }e
se pojaviti posle. Socijalizam je dakle ostao
dr`avna sanjarija volje, tvrd kao zemlja.
Ko }e do}i posle i {ta nudimo umesto njega, pi-
tanje je koje, sre}om, jo{ uvek niko ne `eli da
~uje. Ali u Francuskoj. Niko osim stru~njaka ko-
ji bi da odmah po~nu sa planiranjem ili anali-
zom predloga od kojih se grade sve mogu}e in-
telektualnosti (ne}emo odmah re}i i discipli-
ne!), ali ne i intelektualnost politike. Postaviti
ljudima pitanje {ta nameravaju posle, nije sa-
mo neumesno, ve} je i nedopustivo u politi~koj
situaciji koju prave svojim odbijanjem da budu
tretirani kao nepostoje}i ili, da bi nas sociolozi
i drugi disciplineri mogli razumeti, kao stvari.
Zato za~u|uju}e obrnuto deluje srpska situaci-
ja od francuske. U Srbiji ne samo da `uti prsluk
obla~i parlamentarac – na stranu sad njegova
desna orijentacija i reakcionaran pogled na sve
{to postoji u univerzumu, po{to se i @utim pr-
slucima prebrojavaju desni ozna~itelji – ve} su
ljudi u protestima zauzdani izbornom logikom,
ta~nije mobilizacijom koja ~ak funkcioni{e i na
ideji bojkota. Ako ona vi{e i nije aktuelna – iz-
bori se uporno ne raspisuju, a ako se i raspi{u,
oni vi{e nisu u taktu koji je skandirao Vuk Jere-
mi} – to je zato {to je sada{nji trenutak ve} deo
vremena koje mere spoljnopoliti~ki poslovi rad-
ne grupe Saveza za Srbiju, i koji }e najverovat-
nije rezultirati rezignacijom. Vu~i}, evropejac,
koji je spreman i da se dogovori sa Ta~ijem – a
ne na primer sa Haradinajem – odli~no vodi i
ono {to ~ujemo da je ameri~ka politika. Mo`da
zato {to evropska politika i nije drugo do ne-
ma~ka, francuska, ruska i ameri~ka politika u
Evropi, koja se onda odvija i u Srbiji. Ako smo u
tu|em vremenu, te{ko da mo`emo ra~unati i na
sopstveni ~asovnik. No navijanje nije na{a te-
ma, pa ni kada je u pitanju sat.
Druga leva kolona je tako|e interesantna, a to
je Gra|anski front. Platforma je re~ koja se za
nju vezuje i ona je vredna promi{ljanja, pogo-
tovo ako ste u prilici da je stavite na protestni
sto. No mi je nismo mogli ~uti jer se za stolom
opet pregovaralo i dogovaralo o izbornim
uslovima i slobodi medija. O nasilju tako|e, i
ta je tema {ira od krvavih fleka na ko{uljama,
belim ili radni~kim, opet je svejedno. Spora-
zum o~igledno nije dovoljan za okupljanje svih
snaga pod jedan zahtev, i za to nisu krivi oni
koji se ne}kaju ili otvoreno ne `ele da budu sa
starim igra~ima u politi~kom polju. Poslednjih
dana vidimo koliko su to isti ljudi, jer su po~e-
li ponovo da se sa istima i dru`e. Ponovno oku-
pljanje ~lanova Demokratske stranke u Savezu
za Srbiju u~ini}e da svako nov u tom savezu
upada zapravo u jedno staro dru{tvance, ~iju
`ovijalnost }e biti te{ko prepoznati. Radost ob-
novljenog prijateljstva za svakog novog u tom
dru{tvu automatski zatvara vrata za sve koji ni-
su spremni da se ili pomire ili zauzmu mesto
koje im radosna ekipa dodeli u ovom va`nom
procesu ~iji je cilj samo ostvarenje medijske
slobode i po{tenih izbornih uslova.
Gra|anski front je odbio da u|e u Savez za Sr-
biju, a da mislimo da je napustio i proteste da-
je nam za pravo to {to ne ~ujemo jasno iska-
zan zahtev da Vu}i} bezuslovno ode. Sadr`aj
sporazuma sa Savezom za Srbiju je ostao i iz
njega se sada dedukuju iskazi koji su sve dalje
od protestne indignacije koja nema strpljenja
za bilo kakve uslove. Umesto zarobljene dr`a-
ve bi zato mogli govoriti o zarobljenim prote-
stima. Zarobljenim, a uskoro i napu{tenim,
po{to vi{e ne}e biti smisla za njihovo organi-
zovanje, a u spontanost smo od po~etka sum-
njali. No ta nas sumnja nije optere}ivala, jer
dok god sami mo`emo birati da li }emo u njih
u}i, i dok nas niko u njih po komandi ne tera,
ra~unamo da je prostor otvoren za druga~ije,
pa i protestno organizovanje.
Te{ka je dakle situacija u dr`avama u kojima
Orbanova izjava da „narod nikada nije u opo-
ziciji” izaziva cini~no ponavljanje. I sami smo
osetili potrebu da ka`emo da je u Srbiji narod
na vlasti, i da to doka`emo jo{ jednim obrtom
koji se sam name}e u pore|enju francuskih i
srpskih protesta. Bezubi (les sans-dents) su
tamo na ulici, a ovde na vlasti. Odoleti tom ci-
nizmu je mogu}e samo ako se stvar postavi
politi~ki i shvati da ni zubi nisu uslov politke.
Ukoliko tome ne odolimo, snaga komparativ-
nog pona{anja nas vodi u beskona~nu analizu
u kojoj se pronalazi u`ivanje u ponavljanju ko-
je je dovoljno opsesivno da nam postaje nemi-
sliva ideja o mogu}nosti promene, pa i sa lju-
dima koji su novi i mladi.
I ako treba zaklju~iti ovaj tekst, dovoljno je ba-
terijsko osvetljenje. Zdru`ena akcija Krov nadglavom je primer protesta koji se odvijaju van
programske mar{rute organizatora {etnji i na
njima se ne odlu~uje o izborima. U pitanju su ak-
cije sa minimalnim, ali zato hrabro postavljenim
ciljem: spre~iti ili bar odlo`iti delo`acije. Plja~-
ke, prevare, dugovi, kapital – sve se to bri{e u di-
rektnom susretu sa policijom i u~esnici Zdru`e-
ne akcije naj~e{}e govore da imaju posla sa dr-
`avom i vla{}u. Dr`ava protiv ljudi koje niko ne
{titi i za koje nikog ne bi bilo briga da ne postoji
organizovana akcija. Na protestima se mogu vi-
deti njihovi transparenti i pokupiti njihovi flaje-
ri, parole koje uzvikuju su protestno prigodne i
nenametljive. Znamo da su u~esnici bloka i fron-
ta u~esnici i u ovim akcijama, pa se zato pitamo
ho}emo li javno ~uti i koju re~ o organizovanju
ovih akcija. Poziv na u~e{}e nije isto {to i govor o
njima. Javni govor o tome kako se ljudi organi-
zuju dok poma`u jedni drugima je jedini politi~-
ki govor, i mesto mu je me|u ljudima, na prote-
stima, a ne u radnim grupama ili organima koje
saziva koordinator bilo kog zaveza, fronta ili blo-
ka. Moratorijum na prinudna iseljenja je jedini
zahtev koji je mogu}e ispuniti odmah. Bezuslov-
no. Bezbednost na radnim mestima, obustava
privatizacije preduze}a, stabilan i stalan posao
za sve – sve su to zahtevi za budu}u vlast, ili za
narod – ukoliko se ne namerava pregovarati ve}
zavladati. O tome ni{ta ne znamo, niti u~estvuje-
mo u izgradnji partije koja bi to bila spremna da
u~ini, a o socijalizmu je Nikos Pulancas (Nicos
Poulantzas) rekao da }e biti demokratski, ili ga
ne}e biti. Na`alost, mi danas ne ~ujemo ovaj ak-
cenat u paroli demokratski socijalizam
Lizika Jan~ar (1919–1943) Olga Ban (1926–1943)
IVBETON BR. 205 DANAS, Utorak, 19. mart 2019.
oraciji 6,748.151 radni ~as, a Beogra|anke na
podizanju na{eg glavnog grada samo na gra|e-
vinskim radovima u leto 1947. godine 799.794
radnih sati. Na izgradnji fabrike ma{ina alatlji-
ka u @elezniku me|u 15.000 frontovaca koliko
je samo jednog dana radilo, bilo je 60% ̀ ena.
U najve}oj akciji izgradnje autostrade „Brat-
stvo i jedinstvo“ Zagreb~anke su dale
1,204.597 radnih ~asova a radile su u brigada-
ma i radnim kolektivima. Za taj rad zlatnom
zna~kom nagra|eno je 500 `ena, srebrnom
1330 a metalnom 3340 `ena.
Prema podacima iz svega 20 srezova `ene Bo-
sne i Hercegovine dale su do sada u raznim ak-
cijama Narodnog fronta 25,706.140 radnih da-
na. U brigadama Narodnog fronta Sarajeva ko-
je su radile na izgradnji `elezni~ke stanice Sa-
rajeva bilo je 90% ̀ ena.
U Ljubljani su `ene za izgradnju grada dale
188.700 dobrovoljnih radnih sati a u radovima
je u~estvovalo 47.246 `ena. Na dobrovoljnom
radu lokalnog zna~aja u Mariboru radilo je
71.000 `ena i dale 151.400 dobrovoljnih rad-
nih dana.
@ene Makedonije su radile na te{kim poslovima
kao: zidanje elektri~ne centale, ra{~i{}avanje
re~nog korita, zatrpavanje mo~vara, i sl. U ne-
delji za izgradnju puteva organizacija AF@ Sko-
plja dala je 8.000 radnih dana, a na izgradnji
rezervoara za gradski vodovod `ene su na tom
poslu iskopale 6000 m3 zemlje i u{tedele na-
rodnoj vlasti pola miliona dinara.
Organizacija AF@ u Crnoj Gori dala je u 1947.
godini na kolektivnim poljoprivrednim radovi-
ma 1,022.000 radnih ~asova, a na ostalim do-
brovoljnim radovima iste godine 925.280 rad-
nih ~asova.
U sprovo|enju sjetvenog plana `ene su stvori-
le sjetvene aktive kao pomo} narodnoj vlasti da
se zasije svaka stopa zemlje i dobije ta~na evi-
dencija o zasijanim povr{inama.
U Srbiji su `ene 1946. godine prihvatile, a u
1947. razvile akciju za gajenje svilene bube,
gde je bilo za to uslova i tamo gde se do sada
nije gajila“.2
„Zasebni problem pretstavlja `ivot mladih dje-
vojaka. One su do{le sa sela, nisu vi{e pod pri-
tiskom svoje konzervativne sredine, jo{ su ne-
dovoljno svijesne i ~esto svoju ravnopravnost
pokazuju samo kroz drsko pa nekad i raskala-
{no pona{anje. Jedan izvestan broj tih ̀ ena ni-
sko je pao, da }e trebati du`e vremena da se
prevaspitaju“.3
„Bolni~arke su uglavnom mlade devojke sa se-
la. Me|u njima je veliki broj ratne siro~adi. I
pored svr{ene bolni~ke {kole koja im je dala su-
vi{e teoretskog, a malo prakti~nog rada, one su
primitivne i nekulturne. Govori se, to smo ~uli
od rukovode}ih drugova i na sastanku sa ̀ ena-
ma, o nemoralu u bolnici. Otkriven je niz kra|a
dr`avne imovine i stvari bolesnika. (...) Isto ta-
ko govori se da ima devojaka koje se bave ~ak i
prostitucijom. Utvr|eno je da u svoje stanove
dovode razne ljude, uglavnom milicionere i voj-
nike. Sumnja se da ima abortusa“.4
Na umetni~koj sceni zastupljenost ̀ ena/umet-
nica je minimalna, takore}i nevidljiva, a status
im je ostao marginalan. Ovo potvr|uje i Prva iz-
lo`ba Saveza likovnih umetnika Federativne
Nardone Republike Jugoslavije, koja je odr`a-
na u Modernoj galeriji u Ljubljani, u Umetni~-
kom paviljonu u Zagrebu i u Umetni~kom pavi-
ljonu u Beogradu 1949. godine, na kojoj je bi-
lo zastupljeno samo {est `ena/umetnica: Liza
Kri`ani}, Mila Kumbatovi}, Zora Petrovi}, Lju-
bica Cuca Soki}, Dragoslava Vijorovi} i Sonja
[egula. U predgovoru kataloga je pisalo:
„Bez malog izuzetka, ~itava na{a predratna li-
kovna umetnost, naro~ito slikarstvo, imala je u
manjoj ili ve}oj meri sve odlike dekadentne for-
malisti~ke umetnosti, lansirane iz Pariza, kao ta-
kva, imala je – u krajnjoj liniji – dekorativan zna-
~aj i slu`ila vrlo tankom sloju estetiziraju}ih in-
dividualista. U novoostvarenim dru{tvenim od-
nosima likovni umetnici su se na{li pred vrlo
krupnim i slo`enim problemima, koje je nemogu-
}e savladati dosada{njim sredstvima i metodima.
@ivot neodoljivo name}e stvaranje umetnosti ko-
ja }e biti po sadr`ini odraz, obja{njenje i doku-
menat na{e savremene stvarnosti – a po formi
pristupa~ne i lako shvatljive prose~nom radnom
~oveku, narodu, stvaranje visokoidejne umetno-
sti, koja }e delovati vaspitno, podi`u}i dru{tve-
no politi~ku svest ~itavog naroda, umetnosti ko-
ja }e narodu biti draga i potrebna“.
Nova ideologija dozvoljavala je ̀ enama istupa-
nje iz utvr|enih podela i granica, ali vrlo brzo
ih je vra}ala u stare okvire, samo sa promenje-
nom formom i sadr`ajem njihove slobode.
@enama pripada svet privatnog, a mu{karcima
svet javnog delovanja, na {ta }e feministkinje
prve po~eti da ukazuju parolom „Privatno jeste
javno“, navode}i da je kapitalizam privatno do-
delio `eni, a socijalizam ga nasledio.5 Iako su
feministi~ki osnovni aspekti zapadnja~ki, pro-
mocija ̀ enskih prava nije isklju~ivo zapadnja~-
ki proizvod, jer sadr`i borbu za ravnopravniju
ulogu `ena u vlastitom dru{tvu. Teri Iglton
(Terry Eagleton) navodi: „U svakoj politici koja
– kao feministi~ka – stavlja identitet i odnose
me|u polovima u sredi{te svoga zanimanja,
obra}aju}i pa`nju na va`nost pro`ivljenog is-
kustva i govora tela, kultura ne mora posebno
dokazivati da je vezana za politiku“.6 Tek 70-ih
godina dvadesetog veka stvorena je analiza
`enskog politi~kog govora i statusa politi~kog
govora. Lusi Lipard (Lucy Lippard) u svojoj knji-
zi „Iz centra – feministi~ki eseji o `enskoj
umetnosti 70-ih godina“ pi{e:
„Neke umetnice feministkinje izabrale su su-
{tinski seksualne ili erotske slike (...) Druge su
odlu~ile da realisti~ki ili idejno slave ̀ ensko is-
kustvo u kojem ra|anje, materinstvo, silova-
nje, udru`ivanje, doma}instvo, prozori, men-
struacija, autobiografija, porodica i portreti
prijatelja imaju va`nu ulogu. Druge su smatra-
le da je feministi~ka samo ona umetnost koja
zauzima ‘ispravni’ nedvosmisleno jasan politi~-
ki sadr`aj. Neke su radile sa materijalima i bo-
jama ranije negativno okarakterisanim kao
‘`enski’, ili sa simboli~nim ili apstraktnim pred-
stavama svog iskustva; na primer sa slikama
velova, zatvaranja, ogradama, pritiscima, ba-
rijerama, stegama, kao i rastom, opu{tanjima,
razvojem i ~ulnim povr{inama. Neke su se bavi-
le slikama organskog ‘`ivota’, druge su polazi-
le od sebe kao subjekta, kre}u}i se od unutra ka
spolja. Svi ovi radovi su menjali stilisti~ku
osnovu nude}i bolji uvid u potencijale `enske
kulture. Svaki poku{aj umetnica da oslobode
svoje li~ne izraze i univerzalni feminizam od
stilova i predrasuda mu{ke kulture bio je ri-
skantan i hrabar poduhvat“.7
Feministi~ko ukazivanje na `ensko pismo, govor
i delovanje na prostoru biv{e Jugoslavije nije ni
danas popularno, jer je dru{tvo prilago|eno mu-
{koj umetnosti, a svako istupanje iz o~ekivanih
okvira podse}a na komunisti~ku pro{lost, koju ne
samo da je te{ko prihvatiti ve} se (ne)sme pri-
hvatiti. Ve}ina `ena/umetnica se u vladavini de-
mokratskog patrijarhata ne ose}a pot~injenim
(ne znaju}i da jeste), iako nova politika i ideolo-
gija name}u svoja pravila, po kojima su marksi-
zam i feminizam – kao temeljni projekti epohe
modernosti kojoj pripadamo – demode.8
Nesre|ena arhivska gra|a Udru`enja likovnih
umetnika Srbije uskratila je ovom istra`ivanju
detaljnije i preciznije informacije o ta~nom
broju i politi~koj aktivnosti ̀ ena/umetnica ko-
je su bile prisutne na umetni~koj sceni za vrije-
me vladavine ideologije socijalisti~kog reali-
zma. To ukazuje na ~injenicu da jo{ uvek nema-
mo stvarne mogu}nosti za jasnije i preciznije
tuma~enje pro{losti ili da je zapravo re~ o, ka-
ko 80-ih godina pi{e Stipe [uvar, „dimnim za-
vesama onih koji name}u i promi~u svoje pri-
vatne probitke, koji zapravo, sve sami dr`e u
rukama, koji dru{tvene interese u kulturi, u ra-
znim oblastima stvarala{tva, podre|uju svojim
d`epovima, klanovima, cehovima, itd.“, doda-
ju}i da: „nije na{ osnovni problem samoupra-
vljanje u kulturi, nego kultura u samoupravlja-
nju, odnosno „uklju~ivanje“ kulture u cjelokup-
ne tokove dru{tva“.9 Jedino {to mo`emo real-
no sagledati jeste da su danas `ene/umetnice
samo prividno preuzele dominantno mesto na
umetni~koj sceni, i dalje ostaju}i nevidljive na
pozicijama mo}i
Milica Raki} „Heroine Jugoslavije“Ispisane tekstualne poruke inspirisane su parolama socijalisti~kog perioda ~iji su diskursi bili orjentisani na tu|e re~i, na op{te istine koje pri-
padaju svima i nikome posebno. Njihova estetika se ne mo`e odrediti mojom iskreno{}u niti citatno{}u stila, ve} granicom na{eg uzajamnog ra-
zlikovanja. Tako se sasvim iskreni iskaz mo`e do`iveti kao falsifikat, a sama poruka mo`e da zvu~i kao pronicljiva izjava, kao {to je: „ubili ste
pro{lost u ime apstraktne budu}nosti ubili ste prokletu budu}nost u ime slavne pro{losti {ta sad ho}ete“ ili „centralni komitet saveza komunista
jugoslavije vas progla{ava krivom za izdaju radni~ke klase radnih ljudi i gra|ana naroda i narodnosti“. Njihova provokativnost i dvosmislenost
mi omogu}ava da citatnost postane skrivena forma iskrenosti, izra`avaju}i sebe kroz njenu jednostavnost koja je ogoljena u elementarnosti
svoje prikaziva~ke funkcije. U njima se istovremeno prepli}e sada{njost, pro{lost i budu}nost, poput re~enica: „meni je lako ja sam zvezda
(Jelena ]etkovi}) – hroni~no sam obolela od zloupotrebe (Olga Ban) – i `iva i mrtva uvek sam uz tebe (Persa Bosanac) – kosmonauti su jebeno
lepi (Nada Dimi}) – sanjam da imam kurac umesto leve sise (Lizika Jan~ar) – odbijam da postojim me|u ljudima (Milka Kufrin) – na crvenom se
najslabije poznaje krv (Vida Tom{i})“ ili „u istoriju sam u{la na velika vrata (Vahida Maglaji})“.
1 II Kongres Antifa{isti~kog fronta Jugoslavije – odr`an u
Beogradu 25, 26, 27. januara 1948. Izdanje glavnog od-
bora AF@-a Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1948, str. 15.
2 Arhiv Jugoslavije, 142-12-322.
3 Arhiv Jugoslavije, 141-32-438.
4 Arhiv Jugoslavije,141-12, Sarajevo 31. 12. 1949, Izve{taj
o radu glavnog odbora AF@ za BiH za 1949. godinu.
5 Papi}, @arana, Sociologija i feminizam, Istra`iva~ko-izda-
va~ki centar SSO Srbije, Beograd, 1989, str. 70.
6 Ha~ion, Linda, Poetika postmodernizma: Istorija, teori-
ja, fikcija, Svetovi, Novi Sad, 1996, str. 126
7 \uri}, Dubravka, Feministi~ka umetnost, preuzeto sa
http://www.zenskestudie.edu.rs/izdavastvo/elektronska
-izdanja/casopis-zenske-studije/zenske-studije-br-2-
3/259-feministicka-umetnost, pristupljeno 21. maja
2016.
8 Mili}, An|elka, @ene, politika, porodica, Institut za poli-
ti~ke studije, Beograd, 1994, str. 12
9 [uvar, Stipe, Politika i kultura, Globus, Zagreb, 1980, str.
40–41.
Recommended