View
8
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
Projekt „IRIS – Unapređenje borbe protiv nesnošljivosti kroz istraživanje, izradu preporuka i obuku“ provodi
Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i
Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.
Projekt se provodi u suradnji s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike
Hrvatske.
Projekt financira Europska unija putem programa „Prava, jednakost i građanstvo“.
Sadržaj ovog dokumenta predstavlja isključivo stavove autora i samo su oni za njega odgovorni. Europska komisija ne preuzima nikakvu odgovornost za način na koji će informacije sadržane u ovom dokumentu biti korištene.
Maja Munivrana Vajda, Ines Sučić,
Aleksandar Maršavelski i Ivana Eterović
ZLOČIN IZ MRŽNJE U HRVATSKOJ EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE SLUČAJEVA
U RAZDOBLJU OD 2013. DO 2018. GODINE
1
Sadržaj GLAVNI REZULTATI ................................................................................................................ 3
1. PREDGOVOR..................................................................................................................... 10
2. KONCEPTUALIZACIJA I OPERACIONALIZACIJA ................................................ 13
2.1. Kaznena djela ............................................................................................................... 13
2.2. Prekršaji ........................................................................................................................ 14
3. METODOLOGIJA ............................................................................................................. 16
3.1. Populacija, okvir uzorkovanja i odabir uzorka predmeta ....................................... 16
3.2. Odabir uzorka .............................................................................................................. 18
3.3. Instrumenti – obrasci za analizu sadržaja predmeta ................................................ 21
3.4. Postupak provedbe analize predmeta ........................................................................ 22
3.5. Fokusne grupe .............................................................................................................. 24
3.6. Kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka ............ 25
4. REZULTATI ANALIZE PREDMETA ............................................................................ 26
4.1. Djela ............................................................................................................................... 26
4.2. Žrtve kažnjivih djela .................................................................................................... 28
4.2.1. Demografske značajke žrtava .............................................................................. 28
4.2.2. Odabrani viktimološki pokazatelji žrtava .......................................................... 30
4.3. Svjedoci kažnjivih djela – osnovne značajke ponašanja........................................... 31
4.4. Okrivljenici – počinitelji ZiM ..................................................................................... 33
5. ANALIZA PODATAKA PREMA KATEGORIJAMA PREDMETA .......................... 38
5.1. Skupina predmeta A – kazneni predmeti u kojima nije došlo do progona za ZiM 38
5.1.1. Okolnosti nepokretanja kaznenog postupka za ZiM ......................................... 39
5.1.2. Pravna kvalifikacija djela .................................................................................... 43
5.1.3. Indikatori predrasuda .......................................................................................... 47
5.1.4. Zaštićene osobine .................................................................................................. 49
5.1.5. Prava žrtava .......................................................................................................... 50
5.2. Skupina predmeta C – pravomoćni predmeti u kojima je započet postupak za
kaznena djela iz mržnje .......................................................................................................... 51
5.2.1. Pravna kvalifikacija kaznenih djela prema policiji i DO .................................. 51
5.2.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije i DO ........................................... 53
2
5.2.3. Zaštićene osobine u predmetima vođenim za ZiM ............................................ 55
5.2.4. Prava žrtava .......................................................................................................... 57
5.2.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji .................................................................. 58
5.2.6. Pravomoćni ishodi kaznenih postupaka ............................................................. 59
5.2.7. Pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz mržnje .............................................. 60
5.2.8. Sankcije za kaznena djela iz mržnje ................................................................... 62
5.2.9. Trajanje postupka ................................................................................................. 66
5.3. Skupina predmeta B – prekršaji iz mržnje ................................................................ 68
5.3.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema policiji ................................................... 68
5.3.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije .................................................... 70
5.3.3. Zaštićene osobine u prekršajima iz mržnje ........................................................ 71
5.3.4. Prava žrtava .......................................................................................................... 72
5.3.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji .................................................................. 72
5.3.6. Pravomoćni ishodi svih prekršajnih postupaka ................................................. 73
5.3.7. Pravomoćno osuđeni za prekršaj iz mržnje ....................................................... 75
5.3.8. Sankcije za prekršaje iz mržnje ........................................................................... 78
5.3.9. Zaštićene osobine u predmetima prekršaja iz mržnje....................................... 80
5.3.10. Trajanje postupka ............................................................................................. 81
6. IZDVOJENA PITANJA ..................................................................................................... 82
6.1. Diskriminatorni odabir vs prethodno narušeni odnosi – tretman i ishodi.............. 82
6.2. O odnosu prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim osvrtom na primjenu
načela ne bis in idem ................................................................................................................ 86
6.3. Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu ........................... 90
6.4. Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud ................................... 91
7. PREPORUKE ..................................................................................................................... 96
3
GLAVNI REZULTATI1
DJELA
djela su većinom počinjena u danima vikenda (34,4%) i tijekom noći (21:00h – 05:00h)
(39,0%), a najčešće (78,8%) nisu bila povezana s nekim posebnim događanjima od značaja za
skupinu kojoj pripada žrtva ili počinitelj
više od polovine djela (56,5%) počinjeno je u zatvorenom prostoru i to najčešće u kafićima/
klubovima (37,5%), privatnom domu (27,1%; od čega je u 77% bilo riječ o domu žrtve),
odnosno drugom zatvorenom prostoru većinom povezanom s nečijim domom (25%)
oštećenje barem jedne tuđe stvari evidentirano je u približno četvrtini predmeta, pri čemu se
najčešće radilo o ispisivanju grafita (39,0%) i oštećenju stvari iz obijesti ili prilikom počinjenja
nekog drugog kaznenog djela (23,5%)
u trećini slučajeva (35,3%) u kojima su oštećene stvari imale neko posebno simboličko
značenje prevladavala je nacionalna simbolika, a većinom se radilo o oštećenjima automobila
stranih registarskih oznaka te nacionalnih zastava i spomenika
u uzorku kaznenih predmeta najčešća pravna kvalifikacija bila je prijetnja, osim kod predmeta
s nepoznatim počiniteljem (dalje: NN predmeti) gdje dominira oštećenje tuđe stvari
u uzorku prekršaja najčešća pravna kvalifikacija policije (44,8%) bio je prekršaj iz čl. 25.
stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD), a slijede prekršaji prema Zakonu o
prekršajima protiv javnog reda i mira (dalje: ZPPJRM) i to čl. 6. ZPPJRM (13,1 %) i čl. 13.
ZPPJRM (15,5% ).
Slika 1: Najčešće kvalifikacije kaznenih djela od strane policije (% predmeta)
1 Izrazi koji se koriste u ovom izvješću, a koji imaju rodni izričaj, odnose se na jednak način i na muški i na ženski
rod, bez obzira u kojem se rodu koristili.
50,0
56,3
15,4
41,5
15,4
25,0
3,8
13,211,1
18,8
57,7
9,47,7
30,2
odbačaji sudski A NN sudski C
prijetnja teška tjelesna ozljeda oštećenje tuđe stvari tjelesna ozljeda
4
INDIKATORI PREDRASUDA I ZAŠTIĆENE OSOBINE
Tri najčešća indikatora predrasuda koje je zabilježila policija u svim skupinama predmeta
bili su: prateće izjave počinitelja (69,5% predmeta), npr. prijetnje i uvrede žrtvi zbog
pripadnosti skupini, percepcija žrtve da se radi o ZiM (63,4%) te činjenica da se radi o
nasilnom djelu bez jasnog povoda (53,4%).
U 90,1% predmeta policija je zabilježila najmanje jednu zaštićenu osobinu. Od toga, daleko
najučestalija zaštićena osobina u svim skupinama predmeta bila je nacionalnost i etničko
podrijetlo (71,2%), slijedi vjeroispovijest (18,6%) koja se u gotovo polovini predmeta
pojavljuje zajedno s nacionalnošću i etničkim podrijetlom, spolno opredjeljenje (8,5%) te
rasa i boja kože (8,5%). U predmetima u kojima je zabilježena zaštićena osobina
nacionalnost i etničko podrijetlo, najčešće su viktimizirani Srbi (u dvije trećine predmeta,
66,7%) i Romi (12,3%).
ŽRTVE
ukupno su zabilježene 192 žrtve, dobi od 9 do 89 godina
skoro dvije trećine su muškarci (72,4%), a radi se o mlađim osobama (četvrtina žrtava je bila
dobi između 25 i 30 godina, a prosječna je dob iznosila 38 godina)
u nešto manje od polovine slučajeva počinitelji ZiM i žrtve se poznaju, a najčešće su poznanici
i susjedi
prema informacijama dostupnim u spisima predmeta, žrtve pouku o pravima ne primaju
konzistentno
u odnosu na mali broj predmeta u kojima je postojala obveza provođenja pojedinačne procjene
potreba žrtve, samo u manjini spisa zabilježeno je da je provedena od strane policije, DO ili
suda, a ni u jednom slučaju nije utvrđena posebna potreba zaštite žrtve.
POČINITELJI ZLOČINA IZ MRŽNJE (DALJE: ZiM)
ukupno su evidentirana 62 počinitelja ZiM, dobi od 15 do 70 godina, dominantno muškarci
(90,3%) mlađe dobi (44% je starosti do 21 godine, a prosječna je dob iznosila 23 godine) sa
završenom srednjom školom (57,4%), pri čemu je visok udio nezaposlenih (27,9 %)
45,9% ih je bilo pod utjecajem alkohola u vrijeme počinjenja djela, a nije utvrđeno da je i
jedan bio pod utjecajem droge
za 52,5% je zabilježeno ranije rizično/ asocijalno/ antisocijalno ponašanje, za 30% da su
prethodno počinili prekršaj s elementima nasilja ili diskriminacije, za 18% da su osuđivani za
kaznena djela, za 6,7% da su prethodno izdržavali kazne zatvora
5
KAZNENI PREDMETI KOJE JE POLICIJA INICIJALNO OZNAČILA KAO
POTENCIJALNI ZiM, A U KOJIMA NIJE DOŠLO DO PROGONA ZA ZiM (SKUPINA
PREDMETA A)
● unutar odbačaja analizirano je 25 predmeta s 35 okrivljenika, unutar sudskih A predmeta
analizirano je 16 predmeta sa 16 okrivljenika, dok kod analiziranih 25 NN predmeta nije bilo
moguće utvrditi ukupan broj počinitelja
● među odbačajima i sudskim A predmetima u odnosu na preko 40% okrivljenika već je sama
policija odustala od vlastite inicijalne oznake predmeta kao ZiM, dok je u NN predmetima
odustala od kvalifikacije ZiM u odnosu na 60% okrivljenika
● u kategoriji odbačaja, među razlozima za nepoduzimanje kaznenog progona su dominirali
razlozi da nema osnovane sumnje i primjena načela svrhovitosti (po 34,3%).
● najčešće razlike u kvalifikaciji između policije i DO odnose se na vezivanje uz čl. 87. st. 21.
KZ, u kojem se definira ZiM
PRAVOMOĆNI PREDMETI U KOJIMA JE ZAPOČET POSTUPAK ZA KAZNENA
DJELA IZ MRŽNJE (SKUPINA PREDMETA C)
● analizirano je 35 pravomoćnih predmeta s 46 okrivljenika koji su okrivljeni za počinjenje
ukupno 50 kaznenih djela iz mržnje
● u odnosu na inicijalne pravne kvalifikacije od strane policije DO je u pogledu 28,3%
okrivljenika u kvalifikaciji djela dodalo vezu s čl. 87. st. 21. KZ
● mjere opreza izrečene su u odnosu na trećinu (32,6%) okrivljenika, a najčešće su izrečene
zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s
određenom osobom (30,4%)
● prilikom očitovanja o krivnji više od polovine je poreklo sve točke optužbe (56,5%), dok se
trećina okrivljenika (34,8%) očitovalo krivim u odnosu na sve točke optužbe, 6,5%
okrivljenika se očitovalo krivim uz poricanje motiva iz mržnje, a 1 okrivljenik (2,2%) je
poricao pojedine točke optužbe i motiv iz mržnje
● ukupno je 82,7% okrivljenika pravomoćno osuđeno, od čega 81,6% za ZiM
● među 31 pravomoćno osuđenih okrivljenika za kazneno djelo iz mržnje:
o ukupno je 35 kaznenih djela iz mržnje, većinom prijetnji (54,3%) pri čemu se i ovdje
pojavljuje nekonzistentno vezivanje uz čl. 87. st. 21. KZ
6
Slika 2: Kvalifikacije kaznenih djela iz mržnje u osuđujućim presudama (% djela)
o većina (83,9%) je osuđena za ZiM počinjen zbog nacionalnosti i etničkog podrijetla pri
čemu i ovdje kao žrtve dominiraju Srbi (50 %)
o većina (67,7%) je osuđena uvjetno, 19,4% na rad za opće dobro, 9,7% na odgojne mjere, a
samo jedan okrivljenik na bezuvjetnu kaznu zatvora (2 godine) za više djela u stjecaju
o njima 19.4% izrečena je sigurnosna mjera, od čega najčešće obvezno liječenje od ovisnosti
(50,0%)
o kod 74.2% okrivljenika su navedene olakotne okolnosti, najčešće neosuđivanost (69,6%),
priznanje (56,5%), kajanje (43,5%) i mladost (34,8%) okrivljenika
o kod 29,0% okrivljenika su navedene otegotne okolnosti (ali uz istovremeno navedene
olakotne okolnosti)
o kod gotovo polovine okrivljenika (45,2%) sud nije uzeo u obzir mržnju kao otegotnu
okolnost, a po zakonu je to morao učiniti
o prosječno trajanje predmeta od optuženja do pravomoćnosti je oko 15 mjeseci. Žalba na
prvostupanjsku presudu podnesena u odnosu na nešto manje od trećine okrivljenika
PREKRŠAJI
● analizirano je 30 pravomoćno okončanih predmeta s 38 okrivljenika koji su okrivljeni za
počinjenje ukupno 58 prekršaja
● najčešća od 11 izrečenih mjera opreza bila je zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana
uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom (72,7%) dok je zabrana posjećivanja
određenog mjesta ili područja izrečena u odnosu na 27,3% okrivljenika. Ukupno 31,6%
okrivljenika je bilo uhićeno, i to svi na jedan dan. Niti u jednom predmetu nije bilo određeno
zadržavanje
54,3
20,0
14,3
8,62,9
prijetnja
tjelesna ozljeda
oštećenje tuđe stvari
sudjelovanje u tučnjavi
izazivanje nereda
7
● približno dvije trećine okrivljenika je osuđeno (65,8%), od čega 72,0% za prekršaj iz mržnje
● u odnosu na 18 osuđenih za prekršaj iz mržnje:
o dominiraju prekršaji iz čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM (83,3%), od čega u odnosu na 26,7%
okrivljenika u stjecaju s čl. 25. ZSD. Uz to čl. 25. ZSD pojavljuje se samostalno kao
prekršaj iz mržnje kod 16,7% okrivljenika
o pod čl. 25. ZSD kao prekršaj iz mržnje najčešće se podvode činjenična stanja koja se sastoje
u prijetnjama, pri čemu je teško razaznati razgraničenje od kaznenog djela prijetnje iz čl.
139. KZ
o više od polovine okrivljenika (55,6%) djelo je počinilo pod utjecajem alkohola
o među sankcijama dominira novčana kazna (83,3%), a osim nje izrečene su uvjetna kazna
zatvora (11,1%) i sudski ukor kao odgojna mjera kod 1 maloljetnog okrivljenika
o prosječna novčana kazna iznosila je 1.873,13 HRK, pri čemu je čak prema 5 od 7
okrivljenika osuđenih prema čl. 25. ZSD kazna ublažena (ispod propisanog minimuma od
5.000,00 kuna)
o prekršajni sudovi niti u jednom predmetu nisu eksplicitno kao otegotnu vrednovali mržnju
u smislu pobude iz koje je djelo počinjeno
o činjenicu da je počinitelj djelo počinio u vezi s nekom od zaštićenih osobina u obrazloženju
presude sudovi su naveli samo u odnosu na 38,9% okrivljenika, uglavnom osuđenih prema
čl. 25. ZSD, i u svim se slučajevima radilo o “nacionalnoj” pripadnosti
o prosječno trajanje od optuženja do pravomoćnosti je 7 mjeseci
IZDVOJENA PITANJA
Diskriminatorni odabir vs. prethodno narušeni odnosi
● istraživanje ukazuje na nedosljednost sudske prakse pri ocjeni čini li okrivljeni djelo
„zbog“ pripadnosti žrtve određenoj skupini. To je nesporno kada je djelo počinjeno
isključivo zbog nečije pripadnosti skupini (diskriminatorni odabir), ali praksa je
nekonzistentna u pogledu tretiranja situacija u kojima postoji više paralelnih i isprepletenih
motiva odnosno drugi sukobi između žrtve i počinitelja
● iz pojedinih predmeta jasno proizlazi stav kako prethodno narušeni odnosi - pogotovo kada
je riječ o dugotrajnim sukobima između žrtve i počinitelja - isključuju kvalifikaciju ZiM
(ne ulazeći u pozadinu sukoba i pitanje je li pravi uzrok narušenih odnosa žrtvina
pripadnost zaštićenoj skupini)
● iz drugih pak predmeta može se nazrijeti stav kako je činjenica da između žrtve i počinitelja
postoje (dugotrajno) narušeni odnosi irelevantna, odnosno da su kao presudni ocijenjeni
drugi indikatori predrasuda (ponajprije percepcija žrtve da je riječ o ZiM te činjenica da je
djelo praćeno verbaliziranim predrasudama)
● nekonzistentan je i odnos prema relevantnosti dokaza (prethodnih) dobrih odnosa s
(drugim) pripadnicima konkretne zaštićene skupine
8
Odnos prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim naglaskom na ne bis in idem
● u tri predmeta u odnosu na 5 okrivljenika prekršajni progon onemogućio je naknadni
progon za kazneno djelo uslijed primjene načela ne bis in idem. Do toga je došlo zbog
inicijalnog neprepoznavanja elemenata kaznenog djela ZiM-a od strane policije, koja je
događaj kvalificirala samo kao prekršaj
● u nekoliko drugih predmeta policija također nije prepoznala elemente kaznenog djela ZiM
već je podnijela optužni prijedlog za prekršaj, no DO je saznalo za počinjenje kaznenog
djela iz drugih izvora (prijava žrtve, prekršajni sud, iz medija) te pravovremenom
intervencijom prekinulo prekršajni, a pokrenulo kazneni postupak
● u nekoliko predmeta uočeno je i razdvajanje činjeničnog opisa istog događaja na način da
policija podnosi optužni prijedlog i pokreće prekršajni postupak zbog diskriminatornih
izjava (u pravilu prema čl. 25. ZSD), dok kaznenom prijavom obuhvaća samo objektivna
obilježja kaznenog djela bez diskriminatornog motiva. Kada se radi o kaznenom djelu koje
se u temeljnom obliku progoni po privatnoj tužbi ili po prijedlogu, a po službenoj dužnosti
samo ako je počinjeno iz mržnje, ovakva praksa može lako dovesti do odbačaja kaznene
prijave od strane DO
Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu
● istraživanje je pokazalo kako ZiM u RH čine mahom pojedinačni počinitelji
● niti u jednom od analiziranih predmeta nitko nije osuđen za pomaganje, poticanje ili
supočiniteljstvo. Nerazlikovanje različitih oblika sudioništva u situacijama u kojima u
počinjenju djela sudjeluje više osoba gubi iz vida kako različiti doprinosi djelu čine
različitim i pravni položaj sudionika, te da o tome promatra li se djelovanje okrivljenika
izdvojeno ili zajedno sa doprinosima drugih sudionika - supočinitelja može ovisiti i
kvalifikacija djela (kao ZiM).
Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud
● sporna je i neujednačena praksa prekršajnih sudova u pogledu pitanja je li stjecaj prekršaja
protiv javnog reda i mira i prekršaja iz čl. 25. ZSD pravi ili prividan. U više su predmeta
sudovi smatrali kako je čl. 25. ZSD konzumiran čl. 6. ZPPJRM, no u nekoliko predmeta
počinitelji su osuđeni za čl. 6. odnosno čl. 13. ZPPJRM i čl. 25. ZSD u stjecaju, što
smatramo opravdanim
● neujednačena praksa policije, DO i sudova postoji u pogledu pitanja treba li kaznena djela
kod kojih mržnja predstavlja kvalifikatornu okolnost označiti u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili
ne. Od 7 osuđujućih tjelesnih ozljeda iz mržnje, djelo je čak 6 puta kvalificirano kao čl.
117. st. 1. i 2. u vezi čl. 87. st. 21. KZ, a samo jednom isključivo kao čl. 117. st. 2. KZ. S
druge strane, izazivanje nereda iz mržnje kvalificirano je (samo) kao čl. 324. st. 1. i 2. KZ
9
● pogrešne kvalifikacije uočene su kod kaznenog djela prijetnje koja vrlo često nije
kvalificirana u vezi s čl. 87. st. 21. KZ iako u promatranom razdoblju mržnja nije bila
kvalifikatorna okolnost, nego samo procesna pretpostavka progona po službenoj dužnosti
● sporna je i neujednačena praksa kvalificiranja oštećenja tuđe stvari iz mržnje – kao čl. 235.
st. 1. ili 2. KZ u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili pak kao čl. 235. st. 3. KZ prema kojem teži
oblik djela predstavlja oštećenje tuđe stvari iz niskih pobuda. U prvom slučaju djelo je
kažnjivo kaznom zatvora do dvije godine, pri čemu je mržnja samo otegotna okolnost, dok
je u drugom propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora. Različite su i pretpostavke
kaznenog progona. U odnosu na čl. 235. st. 1. i st. 2. KZ djelo se progoni po prijedlogu,
dok se st. 3. progoni po službenoj dužnosti.
● nedosljedne kvalifikacije uočene su i u pogledu grafita sa sadržajem pozivanja na nasilje i
mržnju, koji su ponekad kvalificirani samo kao čl. 235. st. 2. KZ, nekad kao čl. 235. st. 2.
u svezi sa st. 3. istog članka, a nekad pak kao čl. 235. st. 2. u svezi čl. 87. st. 21. KZ u
stjecaju s kaznenim djelom javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ
10
1. PREDGOVOR
Proces razvoja ideje o zločinima iz mržnje (dalje. ZiM)2 kao posebnoj kategoriji kaznenih djela
proces je koji traje više desetljeća, počevši od formalizacije ideje da su rasno motivirani zločini
osobito opasan društveni fenomen koji zahtijeva kaznenopravnu reakciju država u UN-ovoj
Konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. godine.3 U Europi, devedesete
godine prošlog stoljeća razdoblje su stvaranja institucionalnog okvira za borbu protiv ZiM – i u
okviru Vijeća Europe i na razini Europske unije.4 U europskom kontekstu, izuzetno je važna i
jurisprudencija Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji je ZiM promatrao kao
potencijalnu povredu čl. 2., čl. 3., čl. 8. i čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.5
Kaznenopravno adresiranje ZiM na razini Europske unije zahtijeva, međutim, tek Okvirna odluka
br. 2008/913/PUP od 28. studenog 2008.6 godine o suzbijanju određenih oblika i načina
izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, koja zahtijeva prepoznavanje i teže
kažnjavanje rasističkih i ksenofobnih motiva.7 Pri tome pojam rasističkih i ksenofobnih motiva
treba tumačiti šire, na način da obuhvati i mržnju utemeljenu na rasi, boji, vjeroispovijesti,
porijeklu te nacionalnom ili etničkom podrijetlu.8
Pojam ZiM u hrvatsko kazneno zakonodavstvo unesen je 2006. godine, novelom Kaznenog zakona
iz 1997. godine, dok je u pozitivnom pravu pojam ZiM reguliran novim Kaznenim zakonom iz
2011. godine (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ). 9
2 Pravni okvir kada je riječ o ZiM i dileme koje se javljaju u njegovoj provedbi u praksi detaljno su prikazani u
inicijalnom izvješću izrađenom u sklopu ovog projekta „ Zločini iz mržnje u RH – Pregled pravnog i konceptualnog
okvira“. Vidi: http://www.hpc.hr/2019/04/30/pregled-pravnog-i-konceptualnog-okvira-zlocina-iz-mrznje/ 3 Čl. 4. Konvencije. Tekst Konvencije dostupan je na:
https://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CERD.aspx Hrvatska je članica notifikacijom o sukcesiji, NN
MU 12/93. 4 Sam pojam „zločin iz mržnje“ na europskom tlu terminološki je prihvaćen odlukom Vijeća ministara Organizacije
za sigurnost i suradnju u Europi (dalje: OESS) u Maastrichtu 2003. godine od strane 55 sudjelujućih država.
OSCE Ministerial Council Decision No. 4/03, Maastricht, 2 December 2003,
https://www.osce.org/mc/19382?download=true V. i OSCE, ODIHR, Hate crimes in the OSCE region - incidents and
responses, Annual report for 2008, 2009, str. 6. te OSCE, ODIHR, Hate Crime Laws – A Practical Guide, 2009, str.
7. 5 Prema FRA, Unmasking bias motives in crimes: selected cases of the European Court of Human Rights, 2018,
https://fra.europa.eu/en/publication/2018/unmasking-bias-motives 6 OJ L 328, 6.12.2008, p. 55–58.Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 016 P. 141 – 144. 7 Čl. 4. Okvirne odluke od država traži da se rasistička i ksenofobna motivacija smatraju kvalifikatornom okolnošću
ili alternativno, da ju sudovi mogu uzeti u obzir prilikom određivanja kazne. 8 Par. 9. Preambule. Sama Okvirna odluka izrijekom ne brani državama da prošire polje primjene i na druge skupine
osoba, određene po drugim kriterijima, kao što su društveni status ili političko uvjerenje (par. 10. Preambule). 9 Kazneni zakon usvojen je 2011. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. godine.
11
Osim u pozitivnom pravu, pojam ZiM se spominje i u nenormativnim aktima. Od osobite važnosti
je Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje iz 2011. godine, koji koncepcijski širi pojam
ZiM i na prekršaje. Zbog unapređenja sustava suzbijanja zločina iz mržnje Radna skupina za izradu
Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje izradila je novi revidirani Protokol, čije se
donošenje očekuje do kraja 2020. Razne mjere za prevenciju i suzbijanje ZiM predviđa i
Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine te Akcijski
plan za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije 2017–2019.10 U
institucionalnom smislu, uz policiju i pravosuđe, praćenje ZiM u nadležnosti je Vladinog Ureda
za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Ministarstva pravosuđa.
Dok kazneno zakonodavstvo u Hrvatskoj pruža adekvatan okvir za progon ZiM, prekršajno
zakonodavstvo ne poznaje pojam ZiM, tj. prekršaja iz mržnje. No, jasno je kako i počinitelji
prekršaja mogu postupati motivirani mržnjom, pristranošću i predrasudama.11 Taj je pristup zauzet
i od strane Vladina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te je jasno izražen u
Protokolu. Međutim, kada je riječ o prekršaju kao ZiM, u prekršajnom zakonodavstvu ne postoji
odredba koja bi bila analogna čl. 87. st. 21. KZ te nema teže kvalifikacije za prekršaje počinjene
iz mržnje niti izričite zakonske obveze da se takva motivacija počinitelja prekršaja cijeni kao
otegotna.
ZiM, zajedno s govorom mržnje (koji nije predmet ovog istraživanja), na fenomenološkoj razini
izazivaju pozornost javnosti na temelju medijskih napisa o viktimizaciji pripadnika manjina. I
pravobraniteljske institucije i nevladine organizacije koje štite i zagovaraju ljudska prava neke ili
svih manjinskih skupina u svojim izvješćima učestalo ukazuju na negativne društvene posljedice
ZiM, a ponekad i na potencijalno neadekvatne odgovore nadležnih tijela. Javno dostupni službeni
podaci12 odnose se samo na broj predmeta po kojima su postupala pojedina tijela te omogućuju
tek ograničeni uvid u pojavnost ZiM i odgovor policije i pravosudnih tijela na ta kažnjiva djela.
10https://ljudskaprava.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti//Nacionalni%20plan%20za%20borbu%20protiv%20diskr
iminacije%20za%20razdoblje%20od%202017.%20do%202022..pdf i
https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Akcijski%20plan%20za%20provedbu%20Nacionalnog%2
0plana%20za%20borbu%20protiv%20diskriminacije%20za%20razdoblje%20od%202017.%20do%202019.%20god
ine.pdf 11 Da pojmom ZiM u širem smislu valja obuhvatiti i prekršaje kao, uvjetno rečeno, blaže pojavne oblike kažnjivih
ponašanja (eng. ‘minor offences’, ‘administrative’ offences, ‘misdemeanours’), navodi i OESS. Vidi: OSCE, ODIHR,
Prosecuting Hate Crimes, A Practical Guide, 2014, str. 20. 12 Svakih šest mjeseci, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina statistički objedinjuje i objavljuje podatke
o broju evidentiranih slučajeva od strane Ministarstva unutarnjih poslova, broju predmeta u kojima su postupala
nadležna državna odvjetništva te broju pravomoćnih osuđujućih presuda za kaznena djela ZiM (zajedno s kaznenim
12
U ovom smo istraživanju pokušali odgovoriti na pitanje: Što se događa jednom kad policija neki
incident inicijalno označi kao mogući ZiM? U izvješću koje je pred vama bavimo se opisom i
procjenom odgovora policije i pravosudnih tijela na ZiM kao manifestaciju nesnošljivosti, sa
željom da doprinesemo boljem razumijevanju ovog fenomena i ponudimo preporuke za
unapređenje prakse.
Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „IRIS – Unapređenje borbe protiv nesnošljivosti kroz
istraživanje, izradu preporuka i obuku“, koji financira Europska unija kroz program „Prava,
jednakost i građanstvo“. Projekt provodi Hrvatski pravni centar u partnerstvu s Državnim
odvjetništvom Republike Hrvatske, Policijskom akademijom i Uredom za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske te u suradnji s Vrhovnim sudom Republike
Hrvatske i Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.
Temeljna pretpostavka za provedbu ovog projekta bila je spremnost projektnih i suradnih
organizacija – Policijske akademije Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva RH,
Vrhovnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH te Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih
manjina Vlade RH da prihvate inicijativu koordinatora, Hrvatskog pravnog centra, kao nevladine
organizacije za suradnjom na ovom projektu u cilju unapređenja odgovora na najteže oblike
nesnošljivosti.
Uz predstavnike ovih organizacija u Odboru projekta, članove projektnog tima – djelatnike
partnerskih organizacija, eksperte angažirane na projektu, nemjerljiv doprinos kvaliteti
prikupljenih podataka dali su mnogi djelatnici DORH-a, državnih odvjetništava, policijskih
postaja i sudova koji su pomogli u prikupljanju materijala za istraživanje, stručnjaci koji su
analizirali/kodirali spise i sudionici fokusnih grupa. Zahvaljujemo svima na uloženom radu i
entuzijazmu s kojim su pristupili svojem sudjelovanju u provođenju ovog istraživanja.
djelima govora mržnje), kao i o broju prekršajnih djela i pravomoćnih osuđujućih presuda u prekršajnom postupku.
V. https://ljudskaprava.gov.hr/suzbijanje-zlocina-iz-mrznje/602.
13
2. KONCEPTUALIZACIJA I OPERACIONALIZACIJA
2.1. Kaznena djela
Kada je riječ o kaznenim djelima, pravni okvir je relativno jasan. Pojam ZiM reguliran je čl. 87.
st. 21. KZ kao „kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti,
nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog
identiteta druge osobe.“ Dakle, svako tzv. obično kazneno djelo (eng. „base offence“) ako je
motivirano predrasudama počinitelja zbog neke od taksativno navedenih zaštićenih osobina (eng.
„bias motivation“) predstavlja ZiM koji ex lege dovodi do težeg kažnjavanja – bilo kroz težu
kvalifikaciju za koju je propisana teža kazna, bilo kroz zahtjev upućen sudovima da se takvo
postupanje ima uzeti kao otegotna okolnost.
Sukladno mjerodavnom pravnom okviru mogu se razlikovati tri skupine kaznenih djela:
o kaznena djela kod kojih je već zakonodavac predvidio mržnju kao kvalifikatornu okolnost
(kazneno djelo teškog ubojstva (čl. 111. t. 4. KZ), sakaćenje ženskih spolnih organa (čl.
116. st.3. KZ), tjelesna ozljeda (čl. 117. st. 2. KZ), teška tjelesna ozljeda (čl. 118. st. 2.
KZ), osobito teška tjelesna ozljeda (čl. 119. st. 2. KZ), teško kazneno djelo protiv spolne
slobode (čl. 154. st. 1. t. 4. i 155. st. 3. KZ), izazivanje nereda (čl. 324. st. 2. KZ));
o kaznena djela kod kojih mržnja predstavlja okolnost o kojoj ovisi poduzimanje progona
ex officio – po službenoj dužnosti umjesto po privatnoj tužbi žrtve (prisila (čl. 138. st. 2.
KZ) i prijetnja (čl. 139. st. 4. KZ)13);
o sva druga kaznena djela koja se mogu označiti u svezi s čl. 87. st. 21. KZ te kod kojih
počinjenje djela „iz mržnje“ treba predstavljati otegotnu okolnost.
13 U međuvremenu je, posljednjim izmjenama Kaznenog zakona, NN 126/19, došlo do promjena u uređenju kaznenog
djela prijetnje te je i kod tog kaznenog djela mržnja uvedena kao kvalifikatorna okolnost. Ova se promjena, međutim,
ne odnosi na razdoblje obuhvaćeno istraživanjem.
Prema članku 87. st. 21. KZ ZiM je „kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti,
boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola,
spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.“
14
Govor mržnje u ovom istraživanju nije analiziran jer je strukturno različit od ZiM (kod govora
mržnje bez diskriminatorne motivacije nema ni samostalnog predikatnog djela). Također u skladu
s Okvirnom odlukom o rasizmu i ksenofobiji može se zaključiti da govor mržnje, u Hrvatskoj
prvenstveno inkriminiran člankom 325. KZ, ne treba smatrati ZiM u smislu čl. 87. st. 21. KZ te da
kod tog djela činjenicu da je isto počinjeno zbog neke od zaštićenih osobina ne treba uzimati kao
otegotnu okolnost.14
2.2. Prekršaji
Definiranje i identifikacija prekršaja kao potencijalnih ZiM pokazala se problematičnijom. U
Prekršajnom zakonu (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, dalje: PZ) nema pojma
„prekršaja iz mržnje“. Pojam „prekršaja počinjenog iz mržnje“ sadržan je u Protokolu, no upitna
je primjenjivost istog obzirom na to da:
a) je krug zaštićenih osobina obuhvaćenih Protokolom širi od Kaznenog zakona,15 pa bi
sukladno Protokolu širi krug prekršaja nego kaznenih djela bio označen ZiM;
b) Protokol kao ZiM obuhvaća tzv. govor mržnje („širenje mržnje“ na nekoj od Protokolom
zaštićenih osnova), koji nije obuhvaćen ovim istraživanjem;
c) Protokol nije donesen u propisanoj formi i nije normativan akt, pa je dvojbena njegova
pravna obvezatnost.
Budući da zakonski okvir ne sadrži generalno primjenjivu definiciju prekršaja iz mržnje,
konceptualizacija se nije mogla temeljiti na normativnom okviru odnosno odabiru pojedinih
članaka koji bi u potpunosti i isključivo obuhvatili ovaj fenomen. Umjesto toga, oslonili smo se na
fenomenološko slaganje činjeničnih opisa prekršaja sa strukturnim značajkama ZiM, pri čemu je
polazište bila policijska evidencija prekršaja inicijalno označenih kao ZiM.16 U prekršajnom su
zakonodavstvu neki relevantni prekršaji široko i neprecizno definirani, na način da obuhvaćaju
čitav niz ponašanja u okviru iste kvalifikacije. Tako primjerice čl. 6. Zakona o prekršajima protiv
javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) obuhvaća razne moguće oblike „naročito drskog
14 V. čl. 4 Okvirne odluke prema kojem rasističku i ksenofobnu motivaciju ne treba smatrati otegotnom okolnošću
kod kaznenih djela obuhvaćenim čl. 1. i 2. Okvirne odluke (javno poticanje na nasilje i mržnju, negiranje
međunarodnih zločina te sudioništvo u njima). 15 Na način da uključuje i „političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje,
naobrazbu, društveni položaj, dob, zdravstveni status i druge osobine“. 16 Dominirala je kvalifikacija iz čl. 25. ZSD, te prekršaji iz ZPPJRM.
15
i nepristojnog ponašanja“ na javnom mjestu koje „vrijeđa građane ili narušava njihov mir“. Slično
tome, čl. 13. ZPPJRM predviđa prekršajnu odgovornost svakoga „[t]ko se na javnom mjestu tuče,
svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir“. Ovako širokim i rastezljivim tzv. kaučuk
paragrafima moguće je obuhvatiti kako čisti govor mržnje, tako i ZiM u užem smislu. Odlučujući
se za restriktivniju definiciju, u koncept prekršaja iz mržnje u ovom istraživanju ne uključujemo
ona djela koja se u potpunosti iscrpljuju u govoru mržnje u širem smislu – kako javnom pozivanju
na nasilje i mržnju, tako i u različitim oblicima uvreda i psovki. Što se tiče čl. 25. Zakona o
suzbijanju diskriminacije (dalje: ZSD, NN 85/08, 112/12), iako ovaj članak sadrži određene
sličnosti sa čl. 87. st. 21. KZ jer inkriminira postupanje s određenim diskriminatornim motivima,
među njima nema potpunog podudaranja. Krug diskriminatornih osnova je znatno širi u čl. 25.
ZSD, a različito je i subjektivno stanje koje se traži na strani počinitelja. Za ZiM iz čl. 87. st. 21.
KZ dovoljno je da je kazneno djelo počinjeno „zbog“ nečije zaštićene osobine, dok je za osudu
prema čl. 25. ZSD potrebno dokazati postupanje „s ciljem prouzročenja straha drugome ili
stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike“ utemeljene
na nekoj od zaštićenih osobina kao i da je takvim postupanjem došlo do povrede dostojanstva
žrtve.
Dakle, uključeni prekršaji iz mržnje prate strukturu ZiM kao fenomena koji se sastoji od tzv.
predikatnog djela i motivacije utemeljene na predrasudama prema jednoj od zaštićenih skupina.
Riječ je o istim onim diskriminatornim osnovama, tj. zaštićenim osobinama koje čine neko
kazneno djelo ZiM, navedenim u čl. 87. st. 21. KZ. Takav je pristup zauzeo i Protokol, iako je
krug zaštićenih osobina navedenih u Protokolu 2011. godine širi – u skladu s tada važećom
definicijom ZiM u starom Kaznenom zakonu iz 1997. godine.
16
3. METODOLOGIJA
3.1. Populacija, okvir uzorkovanja i odabir uzorka predmeta
Identificiranje predmeta koji su dio populacije počinjenih ZiM u Republici Hrvatskoj otpočelo je
na temelju podataka o svim pravomoćno okončanim kaznenim i prekršajnim predmetima
počinjenim u razdoblju 2013. do 2018. godine koje je policija inicijalno označila kao potencijalne
ZiM ili je to učinilo državno odvjetništvo (dalje DO).
Kazneni predmeti podijeljeni su sukladno projektnom prijedlogu na skupine s obzirom na ishod
postupka:
SKUPINA A: predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM:
a) odbačaji – predmeti u kojima je DO donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave ili je
došlo do odustanka od kaznenog progona;
b) NN predmeti – predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona jer je počinitelj ostao
nepoznat;
c) sudski A predmeti – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona, ali
ne za ZiM nego za „obično“ kazneno djelo.
SKUPINA C: sudski C predmeti – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona
za ZiM.
Polazište za definiranje relevantne populacije prekršaja je predstavljao policijski popis svih
predmeta koje je policija inicijalno u svom internom sustavu označila kao prekršaj – ZiM u
razdoblju od 2013. do 2018. godine. Prema tim podacima 298 predmeta je označeno kao prekršaj
ZiM. Prekršajni predmeti ZiM čine SKUPINU B – pravomoćni predmeti u kojima je na temelju
optužnog prijedloga policije došlo do prekršajnog progona za prekršaj iz mržnje.
Pregledom ustupljene evidencije projektnih partnera, ali i nakon započete analize predmeta,
ustanovljeno je kako ne odgovaraju svi predmeti postavljenim kriterijima za uključivanje u
populaciju predmeta ZiM obuhvaćenim ovim istraživanjem te je dio predmeta isključen. Glavni
razlozi za isključenje bili su, kako slijedi:
od ukupno 202 slučaja inicijalno označena kao kaznena djela ZiM u internoj evidenciji policije,
4217 (20,8%) odnosilo se na govor mržnje, a ne na ZiM, pa su isključeni iz populacije ovog
17 40 ih je odmah isključeno, a dva su isključena na temelju dodatne analize.
17
istraživanja, uz 13 slučajeva isključenih na temelju drugih kriterija (npr. vrijeme počinjenja
djela nije ulazilo u vremenski okvir definiran istraživanjem, bili su prekršaji)
paralelno, policijska evidencija kaznenih djela ZiM-a ne obuhvaća one slučajeve u kojima je
kaznena prijava podnesena direktno DO, bez kontaktiranja policije, a ni slučajeve u kojima je
DO promijenilo kvalifikaciju djela dodavanjem oznake ZiM. Ti su predmeti – njih 65 – dodani
u populaciju na temelju evidencije DORH-a
dodatnih 20 (9,9%) kaznenih predmeta isključeno je jer se motiv predrasuda nije odnosio na
jednu od skupina obuhvaćenih zakonskom definicijom ZiM
ostali kazneni predmeti isključeni su zbog grešaka u evidenciji ili nekih specifičnih procesnih
razloga za isključenje. Od toga, najveći se broj isključenja (38 predmeta) temeljio na činjenici
da predmeti nisu bili pravomoćni u vrijeme zaključivanja procesa odabira uzorka
u odnosu na prekršaje, nije bilo moguće osloniti se u potpunosti na policijsku evidenciju budući
da je riječ o izvoru koji obuhvaća prve faze istraživanja kao i zbog neadekvatnog zakonskog
okvira uslijed kojeg je teško odrediti pravnu kvalifikaciju prekršaja iz mržnje. Od 298
predmeta, čak 222 (74,5%) odnosila su se na govor mržnje, a ne ZiM u smislu ovog
istraživanja, dok je dodatnih 10 isključeno jer se motiv predrasuda nije odnosio na jednu od
skupina obuhvaćenom zakonskom definicijom ZiM. Nadalje, 6 je predmeta isključeno jer je
utvrđeno da da su već procesuirani i obuhvaćeni analizom kao kaznena djela. Slijedom toga,
samo je 60 predmeta ušlo u populaciju prekršaja iz mržnje
ODNOS PREKRŠAJA VEZANIH UZ DISKRIMINACIJU I PREKRŠAJA ZiM
S obzirom da je na popisu prekršaja – ZiM dominirala kvalifikacija iz čl. 25. ZSD, često
samostalno, a nekad i u vezi s drugim člancima i prekršajnim zakonima, kao kontrolni
mehanizam zatražili smo i popis prekršaja koje je policija inicijalno označila kao prekršaje
vezane uz diskriminaciju. Cilj je bio usporediti da li se i u kojoj mjeri ovi popisi
podudaraju te postoji li jasna linija razgraničenja među njima. Analizom oba popisa za
prvu polovicu 2017. godine utvrđeno je kako se ove dvije kategorije prekršaja preklapaju
te kako se u određenoj mjeri isti prekršaji pojavljuju na oba popisa (procijenjeno je kako
je riječ o nešto manje od 10 predmeta godišnje). Istovremeno neki prekršaji – iako
zadovoljavaju sve parametre da bi se smatrali ZiM nisu tako označeni i ne nalaze se na
nastavlja se...
18
3.2. Odabir uzorka
Na temelju procjene broja predmeta prema javno dostupnim podacima, u projektnom je prijedlogu
ad-hoc određen broj predmeta koji će biti analizirani unutar svake kategorije (A=50, B=30, C=50).
Prilikom odabira uzorka predmeta za analizu koristio se stratificirani uzorak pri čemu se nastojalo
uključiti što je bilo moguće više dostupnih stratuma. Općenito, stratume18 su činili: godina
počinjenja djela, dobna kategorija počinitelja (punoljetni, mlađi punoljetnik, maloljetnik), lokacija
počinjenja djela, odnosno DO u čijoj mjesnoj nadležnosti je predmet. U situacijama u kojima se
unutar istog DO, unutar iste godine, pojavilo više počinitelja koji spadaju u istu dobnu skupinu
odabir predmeta koji je ušao u uzorak bio je slučajan.
Potrebno je napomenuti da se unatoč želji za rigoroznim postupkom odabira uzorka predmeta,
nakon započete analize moralo pristupiti korekciji uzorka jer je slijedom problema s populacijskim
podacima (npr. greške u evidenciji, nemogućnost pronalaženja predmeta na temelju podataka
dostavljenih od policije, uključivanje slučajeva govora mržnje i slučajeva s motivom koji ne
odgovaraju zakonskoj definiciji ZiM, uništenje dijela starijih arhiviranih prekršajnih predmeta,
itd.), dio predmeta uključenih u uzorak morao biti zamijenjen drugim predmetima. Također, s
obzirom da su u analizu bili uključeni svi sudski A i C predmeti nije bilo intervencija u njihov
odabir.
18 U nekim potkategorijama predmeta bilo je moguće koristiti samo neke od navedenih stratuma prilikom odabira
uzorka (npr. kod NN predmeta nije bilo moguće kao stratum koristiti karakteristike počinitelja pa je umjesto toga
korišten motiv).
popisu prekršaja – ZiM već su isključivo označeni kao prekršaji iz diskriminacije
(procjena 15-20 prekršaja godišnje). Takav je primjerice prekršaj od 23.V.2017., gdje je
prema kratkom činjeničnom opisu okrivljenik došao do oštećenika, verbalno ga napao
pogrdnim riječima „Šta se smiješ j* ti mater cigansku“, potom ga srušio s bicikla na tlo i
zadao mu jedan udarac šakom u predjelu lica, nakon čega se udaljio sa mjesta događaja.
Policija je ovaj događaj kvalificirala kao čl. 6. ZPPJRM, a nakon prekršajne obrade i kao
čl. 25. st. 1. ZSD te je isti označen kao prekršaj diskriminatorne naravi, ali ne i kao
prekršaj –ZiM.
19
Slika 3.2.1. Odabir uzorka predmeta za istraživanje
Inicijalna evidencija policije i DO = 503 predmeta
popis pravomoćno okončanih kaznenih i prekršajnih predmeta počinjenih u razdoblju od 2013. do 2018.
godine koje je policija inicijalno označila kao potencijalne ZiM ili je to učinilo DO
kazneni predmeti = 204 prekršajni predmeti = 298
Populacija / okvir uzorkovanja kaznenih i prekršajnih predmeta = 194 predmeta
isključeni predmeti koji nisu odgovarali postavljenim kriterijima za uključivanje u populaciju predmeta ZiM
(npr. govor mržnje, počinjeni prije 2013. g., motiv predrasuda ne odgovara zakonskoj definiciji ZiM,
nepravomoćni, greške u evidenciji)
odbačaji = 31
NN = 52 prekršaji = 60 sudski predmeti = 51
Uzorak kaznenih i prekršajnih predmeta = 131 predmet
stratificirani uzorak s obzirom na godinu i lokaciju počinjenja djela uz korekcije zbog objektivnih
razloga (npr. greške u evidenciji, nemogućnost pronalaženja predmeta, obuhvaćena cijela populacija
sudskih A i C predmeta)
A predmeti
u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM
odbačaji = 25 – predmeti u kojima je DO donijelo rješenje o odbačaju kaznene prijave ili je
došlo do odustanka od kaznenog progona;
NN = 25 – predmeti u kojima nije došlo do kaznenog progona jer je počinitelj ostao nepoznat;
sudski A = 16 – pravomoćni predmeti u kojima je je došlo do kaznenog progona, ali ne za ZiM
nego za „obično“ kazneno djelo
C predmeti
sudski C = 35 - pravomoćni predmeti u
kojima je je došlo do kaznenog progona za
ZiM.
B predmeti
prekršaji = 30 - pravomoćni predmeti u
kojima je na temelju optužnog prijedloga
policije došlo do prekršajnog progona za
prekršaj iz mržnje
20
U konačnici je unutar kategorije A u uzorak odabrano i analizirano 25 odbačaja i 25 NN predmeta,
te svi sudski A predmeti, njih 16. Unutar kategorije B u uzorak je odabrano i analizirano 30
prekršaja, a unutar kategorije C je odabrano i analizirano 3519 sudskih C predmeta.
Slika 3.2.2. Raspodjela analiziranih predmeta s obzirom na godinu počinjenja djela (%)
S obzirom na godine počinjenja djela u uzorku se udio analiziranih predmeta kretao od 11,5% (u
2018.) do 24,4% (u 2015.). Najmanji udio predmeta je bio iz 2018. godine s obzirom da su uzorak
bili uključeni samo pravomoćno presuđeni predmeti, a za dio predmeta iz 2018. godine sudski
postupak je još bio u tijeku u vrijeme istraživanja.
Tablica 3.2.1. Raspodjela analiziranih predmeta s obzirom na županiju počinjenja djela (%)
Županija Odbačaji NN Sudski A Sudski C Prekršaji
Brodsko - posavska 4,0 12,0 6,3 0,0 3,3
Dubrovačko - neretvanska 0,0 4,0 0,0 11,4 6,7
Grad Zagreb 40,0 20,0 25,0 51,4 10,0
Istarska 4,0 24,0 12,5 0,0 30,0
Karlovačka 12,0 0,0 0,0 0,0 0,0
Koprivničko - križevačka 4,0 0,0 0,0 0,0 3,3
Ličko - senjska 0,0 0,0 0,0 2,9 3,3
19 Iako veličina uzorka sudskih predmeta u kojima je došlo do kaznenog progona za ZiM odstupa od veličine
predviđene na početku projekta potrebno je napomenuti kako uzorak u stvari predstavlja cijelu populaciju tih predmeta
u danom razdoblju.
12,0
4,0
18,8
31,4
16,7
12,0
28,0
6,3
5,7
10,0
20,0
20,0
25,0
25,7
30,0
28,0
8,0
31,3
11,4
16,7
16,0
24,0
12,5
11,4
20,0
12,0
16,0
6,3
14,3
6,7
ODBAČAJI
NN
SUDSKI A
SUDSKI C
PREKRŠAJI
2013 2014 2015 2016 2017 2018
21
Međimurska 4,0 4,0 0,0 2,9 3,3
Požeško - slavonska 4,0 0,0 6,3 0,0 0,0
Primorsko - goranska 0,0 0,0 6,3 0,0 16,7
Sisačko - moslavačka 4,0 8,0 6,3 5,7 6,7
Splitsko - dalmatinska 8,0 8,0 6,3 5,7 3,3
Šibensko - kninska 4,0 4,0 0,0 2,9 3,3
Virovitičko - podravska 0,0 0,0 6,3 2,9 0,0
Vukovarsko - srijemska 8,0 8,0 0,0 11,4 3,3
Zadarska 4,0 8,0 12,5 0,0 0,0
Zagrebačka 0,0 0,0 12,5 2,9 6,7
Sva djela počinjena su u Hrvatskoj, s time da uzorkom analiziranih predmeta nije bilo obuhvaćeno
niti jedno djelo iz Krapinsko-zagorske, Osječko-baranjske, Bjelovarsko-bilogorske i Varaždinske
županije, a najveći udio djela analiziranih u ovom istraživanju počinjen je u Gradu Zagrebu
(30,5%) i Istarskoj županiji (13,7%). S obzirom na udio stanovništva Hrvatske po pojedinim
županijama, županije u kojima je postotak analiziranih djela značajno veći od udjela stanovništva
su: Grad Zagreb, Istarska, Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija, dok su one u
kojima je postotak analiziranih djela značajno manji od udjela stanovništva koje u njemu žive
Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Zagrebačka (Tablica 3.2.1.). S obzirom na veličinu
mjesta, najviše djela je počinjeno u Gradu Zagrebu (30,5%), te u mjestima/ gradovima s 10.000 –
50.000 stanovnika (24%).
Ovim podacima treba pristupiti s oprezom iz nekoliko razloga. Prvo, uzorkom su obuhvaćena djela
koja je policija inicijalno označila kao potencijalne zločine ili prekršaje iz mržnje, pa broj u
pojedinoj regionalnoj jedinici ne odražava samo učestalost problema, već dijelom može biti i
rezultat učestalijeg prijavljivanja viktimizacije od strane žrtava te boljeg prepoznavanja motiva
predrasuda od strane policije. Uz to, uzorak je stratificiran po regijama i godinama, ali nije
probabilistički, a uključena je i cijela populacija sudskih C predmeta.
3.3. Instrumenti – obrasci za analizu sadržaja predmeta
Za potrebe ovog istraživanja razvijeno je nekoliko tipova obrazaca putem kojih su analizirani
predmeti. Dio obrazaca bio je zajednički za sve predmete bez obzira na potkategoriju tj. ishod
postupka, dok je dio bio specifičan i vezan uz procesni ishod predmeta. Odabir varijabli uključenih
u obrasce temeljio se na dosadašnjim znanstvenim spoznajama, pravnim aspektima prekršajnih,
odnosno kaznenih postupaka te analize prigodnog uzroka predmeta (N=5) od strane istraživača.
22
Obrasci su sadržavali pitanja o socio-demografskim i značajnim kriminološkim i viktimološkim
obilježjima žrtava, počinitelja/ okrivljenika, svjedoka i djela, te procesne i druge informacije
vezane uz postupanje policije, DO i suda.
Za svakog pojedinog počinitelja/okrivljenika, svjedoka i žrtvu ispunjavani su zasebni obrasci kao
i pripadajući obrasci vezani uz postupanje policije i specifični obrasci vezani uz postupanje DO i
suda ovisno o kategoriji predmeta. Dio informacija koje je bilo potrebno unositi u obrasce bio je
činjenične prirode, dok se dio temeljio na subjektivnim procjenama (bilježenje dojmova o
postupanju policije i pravosudnih tijela, identifikacija mogućih dobrih i loših strana tih postupaka
te alternativnih pristupa koji su se mogli primijeniti). Prilikom donošenja procjena postojala je
mogućnost i nedavanja odgovora ako podatak nije bio naveden, ako tražene informacije nisu bile
primjenjive na konkretan slučaj te ako na temelju svega dostupnog nije bilo moguće donijeti
procjenu.
3.4. Postupak provedbe analize predmeta
Stručni suradnici – koderi: Kodiranje spisa provelo je dvanaest stručnih suradnika koji su
odabrani između 32 kandidata prijavljenih na dva javna poziva objavljena u svibnju i lipnju 2019.
godine. Temeljni kriteriji za odabir kodera uključivali su relevantno obrazovanje i radno iskustvo
na kaznenim i/ili prekršajnim predmetima te u pravosudnim tijelima i/ili odvjetništvu i/ili policiji,
Uz kvalitativne kriterije, odluka je donesena i na temelju financijske ponude.
Trening: Treninzi kodera, u organizaciji istraživača, provedeni su u lipnju i srpnju 2019. godine.
Treninzi su održani s dvije manje skupine kodera, a svaka je prošla jednokratni trening. Koderi su
u sklopu treninga bili upoznati s projektom, njegovom svrhom i ciljevima. Bio im je prikazan
relevantni pravni okvir, metodologija istraživanja i postupak analize predmeta. Dio treninga bio je
posvećen i praktičnoj vježbi – kodiranju jednog spisa predmeta. Nakon što su koderi samostalno
popunili obrasce za analizu sadržaja predmeta, istraživači su zajedno s njima prošli kroz sve
obrasce kako bi se: istaknuli točni odgovori, način donošenja odluka u konkretnim slučajevima,
raspravila eventualna sporna pitanja i otklonile nedoumice te na temelju povratnih komentara
kodera unaprijedio upitnik. Na temelju rasprave tijekom treninga te naknadnih povratnih
informacija i prijedloga za poboljšanje obrasci za analizu sadržaja predmeta su modificirani.
Raspoređivanje kodera: Odlučeno je da svaki predmet analiziraju dva kodera kako bi se
osigurala veća pouzdanost procjena. Kako bi se izbjegla moguća sustavna pristranost u procjenama
23
koderi su bili po slučaju „upareni“ za svaki pojedini predmet, a vodilo se i računa da jedan koder
bude stručnjak u vrsti predmeta koja se analizira (npr. kod NN slučajeva da jedan koder uvijek
bude policajac, kod prekršaja da jedan koder uvijek bude prekršajni sudac itd.). Prilikom
raspoređivanja kodera za analizu predmeta odstupanja od navedenog kriterija bila su rezultat
objektivnih čimbenika, primjerice prostornih mogućnosti kodiranja te trenutnog broja raspoloživih
stručnjaka – kodera unutar pojedine kategorije predmeta.
Povjerljivost podataka: Svi sudionici u istraživanju, uključujući članove projektnog tima, koji su
imali pristup osobnim podacima i drugim osjetljivim podacima, su potpisali izjavu kojom su se
obvezali na tajnost i povjerljivost svih podataka. Također, tijekom kodiranja predmeta svi obrasci
za odgovore bili su pohranjeni na zaštićenim mjestima u zatvorenim omotnicama kojima su imali
pristup samo istraživači. Kasnije su uneseni podaci pohranjeni u računala zaštićena lozinkama, a
sva popratna dokumentacija primjereno arhivirana. Istraživači su za dodatnu kvalitativnu analizu
koristili anonimizirane državnoodvjetničke i sudske odluke.
Kodiranje predmeta: Kodiranje je provedeno u prostorijama više projektnih partnera i
suradničkih organizacija te na OKS u Zagrebu na način koji je omogućavao povjerljivost postupka
kodiranja. Vremenski je kodiranje trajalo 3 do 5 sati po predmetu, ovisno o koderu i složenosti,
odnosno obimu predmeta. Kodiranje svakog predmeta su nezavisno vršila po dva kodera.
Odgovori su, ovisno o mogućnostima kodera, unošeni ili u papirnate obrasce ili direktno u
računalno adaptirane obrasce u Excel programu.
Svaki koder je na početku svog rada najprije samostalno kodirao po dva predmeta unutar iste
kategorije predmeta (A, B i C), nakon čega su ispunjene obrasce za analizu sadržaja predmeta
detaljno prekontrolirali istraživači. Potom je istraživač s koderima (prvo zasebno, a zatim skupno)
prodiskutirao njihove odgovore, raspravio razlike u donošenju odluka i odgovorima, te je
ponovnim uvidom u predmet utvrđen konačni odgovor. Cijeli proces je ponavljan za sve kodere i
to svaki puta kada su se u kodiranju susretali s novom kategorijom predmeta (A, B i C). Ovaj je
proces pružanja povratnih informacija koderima poslužio i kao dodatni trening kodera i kao
postupak osiguranja kvalitete podataka. U kasnijim fazama kodiranja predmeta zadržan je nadzor
istraživača nad procjenama kodera, međutim istraživač bi tada proslijedio analizirane obrasce
koderima čiji je zadatak bio da zajedničkom raspravom i ponovnom analizom predmeta
samostalno donesu odluku o konačnim procjenama.
24
Po završenom kodiranju, podatke iz papirnatih obrazaca, istraživači su unijeli u Excel program.
Evidentirane su pojedinačne procjene svakog kodera, kao i konačna procjena za svaku varijablu.
Kvalitativna analiza podudarnosti procjena kodera pokazala je kako je među njima bilo relativno
visoko podudaranje oko pojedinih objektivnih podataka (npr. datum i mjesto počinjenja djela,
pojedina socio-demografska obilježja počinitelja i žrtve), a najčešća nepodudarnost je bila
procjena je li podatak koji treba evidentirati nedostupan u spisu, neprimjenjiv na konkretan slučaj
ili je taj podatak nepoznat. Svi ti odgovori tretirani su uniformno kao nedostajući kako bi se
uklonile uočene nepodudarnosti i nekonzistentnosti procjena. Nepodudarnosti među koderima su
uočene i kod tekstualnih opisa i interpretacija, međutim ako je postojalo slaganje u srži odgovora
procjene su smatrane podudarnima. Unatoč uputi kako svaka procjena u obrascu mora proizaći iz
činjenice navedene u spisu predmeta, ponekad su koderi odgovore temeljili na vlastitim
pretpostavkama koje su vjerojatno bile točne, ali nisu izričito bile sadržane u predmetu. Primjerice,
koderi su znali procijeniti da je počinitelj ili žrtva Hrvat po etničkoj pripadnosti ili da je bijelac iz
imena i prezimena, kao i iz općepoznatih statističkih podataka o strukturi stanovništva u Hrvatskoj
bez da je podatak o nacionalnosti ili rasi bio naveden. Takve su pogreške ispravljene u fazi
usporedbe procjena dva kodera i uvidom u spis predmeta. U kasnijoj logičkoj kontroli podataka
ispravljene su i nekonzistentnosti među podacima u različitim obrascima ispunjenim za isti slučaj.
Nakon logičke kontrole istraživači su podatke prebacili u programski paket SPSS v. 23 u kojem
su provedene i obrade podataka.
Po završetku faze terenskog rada, s koderima je provedeno završno vrednovanje kroz grupni
razgovor o određenim obrascima zamijećenim u preliminarnoj obradi podataka, te su
prodiskutirane njihove završne subjektivne procjene vezane uz trajanja postupaka, pozitivne i
negativne aspekte postupanja policije i pravosudnih tijela i moguća poboljšanja postojećih praksi.
Subjektivne procjene kodera te rezultati opisanog završnog vrednovanja integrirani su u rezultate
provedene analize predmeta.
3.5. Fokusne grupe
S ciljem dubinske rasprave o nekim od aspekata procesuiranja ZiM izdvojenim na temelju rezultata
istraživanja, provedene su tri fokusne grupe sa stručnjacima s višegodišnjim iskustvom u radu na
predmetima ZiM. U jednoj fokusnoj grupi sudjelovali su državni odvjetnici, u drugoj policijski
25
službenici, a u treću su bili uključeni predstavnici obje skupine. Svaku je grupu činilo po šest
sudionika, a facilitirala su je po dva istraživača – člana projektnog tima.
Nakon odgode zbog loše epidemiološke situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom, fokusna
grupa s državnim odvjetnicima održana je 14. 5. 2020. putem aplikacije Google Meet. Zbog
organizacijskih i tehničkih razloga, nije se moglo osigurati sudjelovanje policijskih službenika na
fokusnim grupama putem interneta, pa su preostale dvije fokusne grupe održane 8. 6. 2020. uživo.
Za svaku od fokusnih grupa izrađen je poseban protokol, adaptiran s obzirom na područje
stručnosti sudionika. Kombinirana su načelna pitanja (npr. o pravnom okviru ZiM, načinu
evidentiranja ZiM, iskustvu i potrebi edukacija u sferi ZiM) s raspravom o pojedinim konkretnim
pitanjima identificiranim kroz analizu sadržaja predmeta, pri čemu su se između ostalog raspravili
i određeni problemski slučajevi iz prakse. Sudionici su prije sudjelovanja dali svoj informirani
pristanak za sudjelovanje u fokusnim grupama. Bili su informirani o svrsi rasprave, povjerljivosti
podataka, dobrovoljnosti sudjelovanja, mogućnosti neodgovaranja i odustajanja od sudjelovanja
bez ikakvih negativnih posljedica, te audio-snimanju u svrhu točnog prenošenja njihovih riječi.
Sadržaj rasprava je transkribiran, sadržaj su kodirali i analizirali istraživači koji su sudjelovali u
provedbi fokusnih grupa. Svi podaci koji bi potencijalno mogli razotkriti nečiji identitet uklonjeni
su ili zamijenjeni šiframa u svrhu zaštite anonimnosti sudionika. Glavni nalazi uključeni su u ovo
izvješće.
3.6. Kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka
Usporedno s kvantitativnom analizom podataka prikupljenih o predmetima putem obrazaca,
provedena je i kvalitativna pravna analiza spisa, državnoodvjetničkih i sudskih odluka. Nalazi
provedene kvalitativne pravne analize korišteni su u svrhu nadopune, pojašnjenja i interpretacije
kvantitativnih rezultata.
26
4. REZULTATI ANALIZE PREDMETA
U prvom dijelu rezultata provedene analize predmeta ukratko su prikazane karakteristike djela,
žrtava, okrivljenika i svjedoka.
4.1. Djela
Analizirana djela većinom su počinjena u danima vikenda (34,4%) (Slika 4.1.1.) i tijekom noći
(21:00 – 05:00h) (39%) (Slika 4.1.2.).
Slika 4.1.1. Slika 4.1.2.
Udio djela s obzirom na dan počinjenja (%) Udio djela s obzirom na vrijeme počinjenja (%)
U 12,2% slučajeva pokazalo se kako su datumi počinjenja djela povezani s nekim posebnim
događanjem, uključujući i one koja mogu imati poseban značaj za skupinu kojoj pripada žrtva ili
za skupinu kojoj pripada počinitelj. Od toga, u 50% incidenata to posebno događanje se odnosilo
na blagdan/praznik (N=8), uključujući: pravoslavni Badnjak i Božić te dva druga pravoslavna
blagdana; jedan katolički blagdan; tri državna praznika – Dan neovisnosti (tj. vikend nakon), Dan
pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te Praznik rada. U 25% slučajeva
(N=4), zabilježeno događanje je bio sportski događaj: u dva slučaja košarkaška utakmica
„Cibona“-„Partizan“, u jednom nogometna utakmica „Ustaše Središće“-„Crna legija“, a u jednom
slučaju malonogometni turnir „Za sve one kojih nema“. Dva su djela počinjena neposredno prije
održavanja Split Pride-a, jedno na dan gostovanja pjevača iz Srbije, a jedno na dan održavanja
prosvjeda „Za hrvatski Vukovar“.
18
22
21
39
prijepodne (05:01h – 12:00h)
poslijepodne (12:01h – 17:00h)
večer (17:01h – 21:00h)
noć (21:01h – 05:00h)
27
Što se tiče lokacije počinjenja djela, više od polovine (56,5%) je počinjeno na otvorenom prostoru,
oko trećine u zatvorenom (26,7%), a 9,2% posredstvom interneta/ društvenih mreža. U ostalih
7,2% predmeta djelo je počinjeno na više lokacija20.
Ako je djelo bilo počinjeno u zatvorenom prostoru, većinom se radilo o kafićima, klubovima
(37,5%), privatnom domu (27,1%, od čega je u 77% bilo riječ o domu žrtve), odnosno drugom
zatvorenom prostoru, većinom povezanom s nečijim domom (25%, od čega je u 58,3% bila riječ
o dijelovima stambene zgrade/ kuće).
Kod djela počinjenih na otvorenom prostoru većinom se radilo o javnom urbanom prostoru
(43,6%), dvorištu ili ispred mjesta obitavanja žrtve/počinitelja (20,2%), radilo se o oštećenju
pročelja ili fasade zgrade (13,8%) ili je bilo počinjeno pored kafića (9,6%). Samo u po dva slučaja
mjesto počinjenja bilo je mjesto s religijskim značajem ili nacionalnom simbolikom.
Na razini svih predmeta, oštećenje barem jedne tuđe stvari evidentirano je u 23,9% odnosno u 30
predmeta. U tih 30 predmeta ukupno je oštećena 51 stvar.
Vrijednost imovinske štete kao jedne od posljedica kaznenog djela za žrtvu/oštećenika zabilježena
je u 19 slučajeva. Šteta se kretala u rasponu od 100 kn do 25.000 kn, pri čemu je srednji iznos štete
bio 2.500 kn, a prosječni 5.211 kn.
Oštećenja stvari su se u najvećem broj slučajeva odnosila na ispisivanje grafita (39%) i vandalizam
– oštećenje iz obijesti ili prilikom počinjenja nekog drugog kaznenog djela (23,5%). Utvrđeno je
da u većini slučajeva oštećene stvari nemaju neko posebno simboličko značenje (64,7%). Između
ostalog, to znači da većim dijelom grafiti na fasadama nisu bili ispisani na objektima namjerno
odabranim za oštećivanje zbog osobina vlasnika ili korisnika. Simboličko značenje
oštećene/uništene stvari utvrđeno je kod više od trećine stvari (35,3%), pri čemu je prevladavala
nacionalna simbolika. U najvećem broju radilo se o oštećenju automobila, pri čemu su ti
automobili u većini slučajeva (6 od 7) imali registarske oznake Republike Srbije.
Oštećena imovina većinom je bila u privatnom vlasništvu (62,7%) pri čemu je u 72,9% tih
slučajeva vlasnik bila fizička osoba, velikom većinom žrtva. Ukupno je 26 žrtava nanesena
imovinska šteta; u 23 predmeta radilo se o fizičkoj osobi kojoj je oštećeno vlasništvo, a u ostatku
o otuđenju novca.
20 Ako se mjesto na kojem su nastupile posljedice djela razlikovalo od mjesta počinjenja djela, ovdje je zabilježena
lokacija počinjenja/počinitelja.
28
S obzirom na grupu predmeta prema ishodu postupka, u čak 60% predmeta s nepoznatim
počiniteljima došlo je do oštećenja imovine, što je daleko veći postotak nego u ostalim skupinama
predmeta (7% kod prekršaja do 20% kod odbačaja). To ukazuje na moguć nizak postotak slučajeva
u kojima su identificirani počinitelji takvih kaznenih djela (npr. pisanja grafita na fasadama).
U sudskim predmetima imovinsko-pravni zahtjev žrtve nije postavljen u 82,6% slučajeva, upućen
je u parnicu u 13,0% predmeta, dok je riješen u 4,3% predmeta. Od imovinsko-pravnih zahtjeva
koji su upućeni u parnicu, u 4 slučaja se radilo o oštećenju imovine, dok se u 2 slučaja radilo o
povredi prava koja nije uključivala oštećenje imovine. Kod prekršaja nije utvrđeno da je postavljen
iti jedan imovinsko-pravni zahtjev žrtve.
4.2. Žrtve kažnjivih djela
4.2.1. Demografske značajke žrtava
U 131 predmetu u uzorku, uključujući sve skupine slučajeva, ukupno su zabilježene 192 žrtve.
Prema rodnoj strukturi, značajno su više zastupljeni muškarci (72,4%). U uzorku žrtava prisutne
su sve dobne skupine, pa se raspon dobi žrtava kretao od 9 do 89 godina, pri čemu je četvrtina
žrtava bila dobi između 25 i 30 godina, a prosječna je dob iznosila 38 godina (Slika 4.2.1.1.).
Slika 4.2.1.1. Distribucija dobi žrtava
Većina žrtava imala je prebivalište/ boravište u mjestu počinjenja djela (65,6%), pri čemu su oni s
prebivalištem/ boravištem izvan mjesta počinjenja otprilike u podjednakom udjelu bili državljani
Republike Hrvatske (36,5%) i Republike Srbije (34,9%). U odnosu na žrtve s prebivalištem izvan
28
36
46
31
25
20
42
9 - 19 20 - 29 30 - 39 40 - 49 50 - 59 60 - 69 70 - 79 80 - 89
Raspon dobi
29
mjesta počinjenja djela, za 67 žrtava u spisu je naveden njihov boravišni status. Većinom su to bile
osobe u tranzitu (64,2%) te učenici ili studenti (17,9%).
Bračni status naveden je u spisu predmeta samo za 95 žrtava, pri čemu je za 56,8% žrtava utvrđeno
kako žive u braku ili izvanbračnoj zajednici, dok ih je 40% neoženjeno/ neudano. Od 88 žrtava za
koje je bilo moguće utvrditi imaju li djece ili ne, za njih 59,1% je utvrđeno kako imaju barem jedno
dijete.
Uz bračni status i broj djece, podaci o većini drugih demografskih karakteristika žrtava nisu
prisutni u svim analiziranim spisima, ali ovdje su prikazani da bi se stekao makar nepotpuni uvid
u značajke ove populacije, posebno s obzirom na moguću pripadnost nekoj od skupina
viktimiziranih ZiM.
Podaci o državljanstvu, koji su zabilježeni za većinu žrtava – njih 172, pokazuju da su prevladavali
državljani Republike Hrvatske (67,4%), a među državljanima drugih zemalja najzastupljeniji su
bili državljani Republike Srbije (13,4%) i državljani Bosne i Hercegovine (9,9%). Etnička
pripadnost žrtava zabilježena je samo u 56,8% slučajeva, odnosno za 109 žrtava. Od toga, 51,4%
su bili Srbi, 22,9% Hrvati, 9,2% Romi, te 6,4% pripadnici različitih etničkih skupina s afričkog
kontinenta (Gambija, Maroko, Nigerija, Uganda, Sierra Leone). Od 180 žrtva za koje je u spisu
zabilježen podatak o rasi/ boji kože njih 94,4% su bili bijelci, a 5% crnci. Za samo 25 žrtava je
bilo moguće utvrditi i vjeroispovijest, te je utvrđeno kako je većina bilo pravoslavne vjere (68%),
20% katoličke, a 8% muslimanske. Ovi su podaci, međutim, u spisima bili bilježeni uglavnom
samo ako su postojale indicije da su uz vjeroispovijest vezane predrasude bile relevantne u
predmetu. Od 184 žrtve za koje je bilo moguće utvrditi jezik kojim govore, većina ih govori
hrvatski (70,1%), dok je drugi jezik po učestalosti srpski (20,7%). Samo za 1,6% žrtava je u
spisima zabilježeno da su osobe s invaliditetom (N=3).
Za 100 žrtava za koje je bilo moguće utvrditi stupanj obrazovanja, pokazalo se kako 56% ima
završenu srednju školu, 24% osnovnu školu, 16% višu školu ili fakultet, a 4% nema završenu
osnovnu školu. Po obrazovnoj strukturi, ova se skupina nije znatnije razlikovala od opće
populacije.21 Za 130 žrtava poznat je radni status, te je utvrđeno da je njih 47,7% zaposlenih, 23,1%
učenika/studenata, 13,1% umirovljenika, a 11,5% nezaposlenih.
21 Statističko izvješće 1582 – Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema obrazovnim
obilježjima. Državni zavod za statistiku, Zagreb, 2016.
30
4.2.2. Odabrani viktimološki pokazatelji žrtava
Za 174 žrtava za koje je bilo moguće točno kvantificirati broj napadača pokazalo se da je najveći
broj žrtava napao po jedan počinitelj (65,5%) ili manja grupa od 2 do 6 napadača (24,7%).
Za 71,9% žrtava utvrđeno je kako je djelo imalo po žrtvu određene posljedice. Od toga je za 30,4%
žrtava utvrđeno je da je došlo do tjelesnih ozljeda, 16,4% trpjelo je psihičke posljedice, a dodatnih
26% su pretrpjele strah, 13,6% imovinsku štetu, a 2,6% osjećaj ugroze, povrijeđenosti i
poniženosti.22 Kod 73,8% žrtava nije postojala potreba za pružanjem medicinske pomoći, dok je
24,6% žrtava primalo medicinsku pomoć, a 1,6% nije primilo medicinsku pomoć iako je za time
postojala potreba.
Utvrđeno je da je u počinjenju kažnjivog djela protiv 13,5% žrtava korišteno oružje i to velikom
većinom hladno oružje (92,3%), u najvećem broju kamenje.
Samo je za 2,1% žrtava utvrđeno kako su bile pod utjecajem alkohola, a niti za jednu da je bila
pod utjecajem droga.
Analizom međusobnih odnosa svakog pojedinog počinitelja sa svakom pojedinom žrtvom
utvrđeno je kako se u 62,7% slučajeva žrtva i okrivljenik nisu poznavali. U skupini djela počinjenih
od žrtvi poznatih počinitelja, u 14,9% slučajeva počinitelj je bio susjed, u 14,3% u odnosu
počinitelja i žrtve radilo se o drugoj vrsti poznanstva, a 5,6% počinitelja bili su članovi uže ili šire
obitelji žrtve.
Od ukupnog broja žrtava, njih 73 (38,0%) navodi da je djelo imalo specifičan povod, dok ostatak
ne navodi nikakav povod za djelo. Prema percepciji 38,4% žrtava, u djelima u kojima one
prepoznaju specifičan povod, do djela su dovele predrasude prema skupini kojoj žrtva pripada.
Ovdje je važno napomenuti da u nekim slučajevima žrtvin iskaz o odsustvu povoda može biti jedan
od indikatora da se radi o ZiM. U 42,6% slučajeva, žrtve povod vide u sukobu s počiniteljem/
počiniteljima, pri čemu 27,4% žrtava povod vidi u neposrednom sukobu ili razmirici, a 15,1% u
dugotrajnom sukobu s počiniteljem. Višestruke povode koji uključuju i netrpeljivost zbog
određene osobine ili grupne pripadnosti žrtvi one navode u 11,0% slučajeva, a ostali su incidenti
doživljeni od strane žrtava kao potaknuti višestrukim povodima koji ne uključuju netrpeljivost i
predrasude te drugim povodima (npr. alkoholiziranošću okrivljenika) (Tablica 4.2.2.1.).
22 Navedene su kategorije posljedica kako su zabilježene u spisima.
31
Tablica 4.2.2.1. Povod djela prema navodu žrtve
Povod djela f %
motiv predrasuda 28 38,4
neposredni sukob ili razmirica 20 27,4
dugotrajni sukob 11 15,1
višestruki povodi, uključujući predrasude 8 11,0
višestruki povodi, bez predrasuda 2 2,7
drugi povod 4 5,5
Ukupno 73
4.3. Svjedoci kažnjivih djela – osnovne značajke ponašanja
Za potrebe analize prikupljene su informacije o svim svjedocima23 koji su bili očevici kažnjivog
djela, a nisu sami bili žrtve ili počinitelji, dok podaci za druge skupine svjedoka (na primjer,
svjedoci alibija, liječnici, vještaci, policijski službenici koji su došli na mjesto događaja, i sl.) nisu
prikupljani. Ovakav odabir uvjetovan je odlukom o tipu prikupljenih informacija, koje uključuju
ponašanje svjedoka u odnosu na žrtvu tijekom kažnjivog djela, raniji odnos svjedoka i žrtve te
svjedoka i počinitelja i opis djela prema iskazu svjedoka.
Procjene kodera upućuju kako je u analiziranim predmetima bilo ukupno 226 svjedoka, od čega je
policija obavila obavijesni razgovor s njih 137, a formalno ispitala 108 svjedoka. Detaljniji podaci
o karakteristikama bili su dostupni za 212 svjedoka. Broj svjedoka je po pojedinom predmetu
varirao od 0 do 17, pri čemu je u tri četvrtine predmeta bilo prisutno između jednog i tri svjedoka
(75,9%).
Na temelju analize predmeta utvrđeno je kako u 41 predmetu niti jedna osoba – svjedok nije
aktivno pomogla žrtvi, dok je u 49 barem jedna osoba aktivno pomogla žrtvi (npr. suprotstavili se
počinitelju, odvraćali ga od počinjenja djela, itd.). Također, utvrđeno je kako u 52 predmeta niti
jedna osoba nije ni pasivno pomogla žrtvi, dok je 17 osoba pasivno pomoglo žrtvi (npr. omeli
provedbu djela svojom pojavom). Dominantan razlog za pružanje pomoći žrtvi od strane očevidaca
bila je njihova vlastita odluka (92,2% svih svjedoka koji su pomogli žrtvi). Od 187 svjedoka za
23 Termin svjedok ovdje se koristi u širem smislu, te uključuje i presumptivne svjedoke koji nisu nužno formalno
ispitani u svojstvu svjedoka.
32
koje je bilo moguće utvrditi je li im bilo koja žrtva bila poznata ili ne, 71,7% svjedoka je poznavalo
barem jednu žrtvu djela kojem su svjedočili (N=134). U 16,4% slučajeva svjedoci očevici bili su
članovi obitelji žrtve, u 26,5% slučajeva susjedi, dok su najveću skupinu činili poznanici (35,1%).
Od ukupno 207 svjedoka za koje je bilo moguće utvrditi je li im bilo koji počinitelj poznat ili ne,
66,2% svjedoka je poznavalo počinitelja (N= 137). Za njih 130 bilo je moguće utvrditi i vrstu
poznanstva s nekim od počinitelja, te je utvrđeno kako se većinom radilo o: poznanicima (39,2%),
susjedima (22,3%), prijateljima (13,8%) i članovima obitelji (13,1%).
Tablica 4.3.1. Povod djela prema navodu svjedoka
Povod djela f %
motiv predrasuda 8 16,0
neposredni sukob ili razmirica 21 42,0
dugotrajni sukob 17 34,0
višestruki povodi, uključujući predrasude 2 4,0
drugi povod 2 4,0
Ukupno 50
Od svih svjedoka očevidaca, njih 50 ili oko četvrtine (23,6%) u svom iskazu navodi da je djelo
prema njihovoj percepciji imalo konkretan povod. Najveći udio svjedoka očevidaca doživio je
situaciju kojoj su svjedočili kao izazvanu neposrednim, trenutnim sukobom ili razmiricom
(42,0%), dok njih 34,0% kao povod navodi dugotrajni sukob između žrtve/žrtava i počinitelja
(Tablica 4.3.1.). Dok je nešto više od četvrtine svih aktera (26,2%) koji iskazuju o povodu za djelo,
uključujući okrivljenike, žrtve, svjedoke i policijske službenike prepoznalo motiv predrasuda kao
povod za djelo, u skupini svjedoka očevidaca taj je postotak manji (16,0%).
Od 96 svjedoka koji su višekratno ispitivani, u 62 (64,6%) slučaja nije došlo do promjena iskaza
tijekom postupka, dok su 34 (35,4%) iskaza promijenjena. U pet slučajeva kasniji je iskaz bio
dodatno inkriminatoran, a deset je svjedoka u kasnijem iskazu umanjilo bilo težinu djela bilo
krivnju okrivljenika. Na primjer, dva su svjedoka u kasnijem iskazu izjavili da ne prepoznaju/ nisu
sigurni u identitet osobe kao počinitelja, dok je jedan svjedok u kasnijem ispitivanju iskazao da
osoba koju prepoznaje nije bila počinitelj djela već samo u društvu počinitelja. U deset se slučajeva
radilo samo o nadopuni iskaza, bez dodavanja izrazitih olakšavajućih ili otežavajućih činjenica.
33
Tri su svjedoka promijenila iskaz u smjeru poricanja ZiM/ motiva predrasuda, a dodatna četiri
svjedoka su i ublažila činjenični opis događaja i porekla motiv predrasuda. Na kraju, dva su
svjedoka tek u kasnijem iskazu djelo opisala kao djelo motivirano predrasudama.
4.4. Okrivljenici – počinitelji ZiM
Ukupno su u obrascima zabilježeni podaci o 135 počinitelja djela, ali ovdje prikazujemo podatke
samo za one osobe koje smo operacionalno definirali kao počinitelje ZiM (N=62) (dalje:
okrivljenici), te su obuhvaćeni:
1. osobe koje su u kaznenom postupku pravomoćno osuđene za ZiM (N=31);
2. osobe kod kojih je došlo do odbačaja optužbi zbog (a) načela svrhovitosti – maloljetnik, a
djelo je počinjeno u svezi čl. 87. st. 21. KZ (N=9) ili je riječ o čl. 235. st. 3. KZ (N=1, niske
pobude) ili (b) primjene načela ne bis in idem, a djelo je kvalificirano u svezi čl. 87. st. 21.
KZ – (N=3);
3. osobe koje su prekršajnom postupku pravomoćno osuđene za „prekršaj iz mržnje“ (N=18).
Među počiniteljima ZiM dominantno su zastupljeni muškarci (90,3%). S obzirom na dob, raspon
dobi bio je od 15 do 70, pri čemu je prosječna dob iznosila 23 godine. Čak 50% počinitelja ZiM
bilo je dobi do 23 godine. Ova je skupina statistički značajno mlađa od skupine drugih okrivljenika
obuhvaćenim ovim istraživanjem – koji nisu počinitelji ZiM (t(132)=2,57, p=.011), gdje je i
srednja dob za 10 godina viša i iznosi 33 godine (Slika 4.4.1.).
Slika 4.4.1. Distribucija dobi počinitelja ZiM24
24 Za jednog počinitelja nedostaje podatak o dobi
22
15
79
43
1
15 - 19 20 - 29 30 - 39 40 - 49 50 - 59 60 - 69 70 - 79
Raspon dobi
34
Većina počinitelja ZiM (83,6%) imala je prebivalište/ boravište u mjestu počinjenja djela, pri čemu
su oni s prebivalištem/ boravištem izvan mjesta počinjenja uglavnom bili državljani Republike
Hrvatske (77,8%). Od 16,4% počinitelja ZiM koji su imali prebivalište izvan mjesta počinjenja
najveću skupinu činile su osobe u tranzitu (33,3%), odnosno u posjetu (50,0%).
U skladu s mlađom dobi počinitelja ZiM, od onih za koje je bilo moguće utvrditi bračni status,
samo 17,5% je u braku/izvanbračnoj zajednici, dok ih je najveći broj neoženjeno/ neudano
(71,9%). Od počinitelja ZiM za koje je bilo moguće utvrditi imaju li djece ili ne, dijete/ djecu ima
32,8%. Među počinitelima ZiM za koje su podaci iz spisa mogli biti utvrđeni, prevladavali su
državljani Republike Hrvatske (96,8%) i Hrvati (85,7%), dok je prema etničkoj pripadnosti bilo
10,2% Srba. Od počinitelja ZiM za koje je bilo moguće utvrditi rasu/ boju kože svi su bili bijelci,
a zabilježen je udio osoba s invaliditetom od 8,2%, pri čemu je većina invaliditeta povezana s
PTSP-om. Za vrlo mali udio počinitelja ZiM utvrđeno je kako pripadaju nekoj skupini, zajednici,
udruzi i sl. (N=3; 4,8%), pri čemu se većinom radi o pripadnosti navijačkoj skupini.
Za počinitelje ZiM a koje je bilo moguće utvrditi stupanj obrazovanja pokazalo se kako više od
polovine (57,4%) ima završenu srednju školu, a više od trećine (37,7%) završenu samo osnovnu
školu. Udio osoba sa završenom višom školom/ fakultetom (4,9%) je nizak, vjerojatno djelomično
povezano s mlađom dobi pripadnika ove skupine. Podjednak je udio nezaposlenih (27,9%) i
zaposlenih (27,9%), dok učenici (19,7%) čine treću najveću grupu s obzirom na radni status
(Tablica 4.4.1.).
Tablica 4.4.1. Radni status počinitelja ZiM
Radni status f %
nezaposlen 17 27,9
zaposlen 17 27,9
umirovljenik 9 14,8
student 3 4,9
učenik 12 19,7
honorarni/ sezonski radnik/ privremeno radi 3 4,9
domaćica -
Ukupno 61
35
Oko polovine počinitelja ZiM (52,8%) ima prihode, a najveći je udio onih koji ima prihode manje
od prosječne minimalne plaće za razdoblje obuhvaćeno istraživanjem (45,8%) (Tablica 4.4.2.).
Tablica 4.4.2. Visina prihoda počinitelja ZiM
Visina prihoda f %
0 – 3.14425 HRK 11 45,8
3.145 – 5.81026 HRK 7 29,2
5.811 – 11.620 HRK 6 25,0
Ukupno 24
Za čak 45,9% počinitelja ZiM u spisu je zabilježeno da su bili pod utjecajem alkohola u vrijeme
počinjenja djela, dok ni za jednog nije utvrđeno da je bio pod utjecajem droga.
Za oko petine počinitelja ZiM utvrđena je prethodna osuđivanost (18%). Od toga, po desetina
(9,8%) je prethodno osuđivana za imovinska djela, kaznena djela s elementima nasilja te druga
kaznena djela. Udio osoba koji su prethodno izdržavali kazne zatvora je 6,7%. Dok niti za jednog
počinitelja ZiM nije utvrđeno da je prethodno osuđivan za kazneno djelo iz mržnje ili za govor
mržnje kao kazneno djelo ili prekršaj, čak 30% je prethodno počinilo prekršaj s elementima nasilja
ili diskriminacije. Nešto više od polovine (52,5%) je pokazivalo ranije rizično/ asocijalno/
antisocijalno ponašanje. Tipovi prethodnog rizičnog ponašanja počinitelja ZiM prikazani su u
Tablici 4.4.3.
Tablica 4.4.3. Prethodno rizično ponašanje počinitelja ZiM
Tip rizičnog ponašanja f %
zloupotreba droga (uključujući i kaznene prijave) 4 12,9
zloupotreba alkohola 1 3,2
kaznene prijave 3 9,7
prekršajne prijave 7 22,6
problem u ponašanju 6 19,4
višestruko ranije rizično ponašanje 10 32,3
Ukupno 31
25 3.144 HRK je prosječna minimalna plaća u razdoblju 2013-2018. 26 5.810 HRK je prosječna plaća u razdoblju 2013-2018.
36
Manji dio počinitelja ZiM pretrpio je određene posljedice djela, njih 8,1%, uključujući tjelesne
ozljede, psihičke posljedice i imovinsku štetu. U većini djela nije postojala potreba za pružanjem
liječničke pomoći (87,1%).
Utvrđeno je kako relativno najveći udio počinitelja ZiM poriče optužbe u cijelosti (43,3%). Među
počiniteljima ZiM je dosta onih koji se očituje krivim u odnosu na sve točke optužbe ali poriču
motiv iz mržnje (18,3%) i onih koji se očituju krivim u odnosu na sve točke optužbe (20%)
U 50% slučajeva počinitelj ZiM navodi da je postojao povod za počinjeno djelo, ali samo u 23,5%
slučajeva navodi predrasude kao isključivi ili jedan od povoda za djelo (Tablica 4.4.4.).
Tablica 4.4.4. Povod djela prema navodu počinitelja ZiM
Povod djela f %
sukob – trenutni 15 44,1
sukob – dugotrajni 4 11,8
motiv predrasuda 7 20,6
miješani povod uključujući predrasude 1 2,9
miješani povod bez predrasuda 1 2,9
ostalo 6 17,6
Ukupno 34
Za 65% počinitelja ZiM (N=48) za koje se moglo procijeniti je li tijekom iskaza došlo do promjene
tijekom iskaza kod polovine njih su utvrđene promjene (N=26; 54,2%), pri čemu je to u najvećem
udjelu bilo priznanje djela u potpunosti (Tablica 4.4.5.).
Tablica 4.4.5. Promjene u iskazu počinitelja ZiM tijekom postupka
Promjene tijekom postupka f %
DA, promjene: 26/ 48 54,2
činjeničnog opisa /objektivnih karakteristika djela 5 19,2
priznanje počinjenja djela, ali ne i motiva predrasuda 2 7,7
priznanje počinjenog djela u potpunosti 17 65,4
poricanje počinjenja djela 2 7,7
37
Značajan dio počinitelja ZiM uopće nije iskazivao, nije višekratno ispitivan, ili je iskaz dan policiji
bio izdvojen iz spisa te tako bio nedostupan za analizu.
Postotak počinitelja ZiM koji su u kasnijem iskazu u potpunosti priznali počinjenje djela je visok
i iznosi čak 65,4%.27 Dodatna dva okrivljenika priznala su počinjenje djela, ali ne i motiviranost
predrasudama, a dodatna 2 počinitelja ZiM u izmijenjenim iskazima porekla su krivnju.
Analizom vrste odnosa svakog pojedinog počinitelja ZiM sa svakom pojedinom žrtvom utvrđeno
je kako 47,4% počinitelja ZiM poznaje žrtvu. Od toga, najvećim se dijelom radilo o poznanicima
(43,2%), susjedima (oko 31,8%), te članovima uže i šire obitelji (18,2%).
Od 62 osobe okrivljene za kažnjivo djelo iz mržnje, 25 (40,3%) tijekom postupka iznijelo je svoj
općeniti stav prema pripadnicima relevantne zaštićene skupine. Od svih počinitelja ZiM koji
iskazuju u odnosu na svoj stav prema osobama sličnima žrtvi (pripadnicima zaštićene skupine),
samo je jedan počinitelj ZiM priznao negativan stav, ustvrdivši da “ne voli ljude homoseksualnih
sklonosti”. Svi ostali počinitelji ZiM poriču negativne stavove ili osjećaje prema skupini za
viktimizaciju čijeg člana/ova su okrivljeni.
Sedam od tih osoba vjerodostojnost svojih izjava o odsustvu motiva predrasuda potkrepljuju
iskazima o socijalnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima s pripadnikom određene skupine.
Primjeri takvih opravdavajućih iskaza uključuju: „Nema ništa protiv homoseksualaca. Nije mu ni
na kraj pameti nekog napasti zbog homoseksualne pripadnosti jer i sam ima prijatelje
homoseksualce.”; „Nema ništa protiv muslimana, neki su mu prijatelji, a neki rade u firmi sa
njegovim ocem.”; “Odrastao je u Švicarskoj koja je multikulturna i multinacionalna i tamo ne bi
mogao živjeti da mrzi neku drugu vjeru ili rasu. Često jede u azijatskim restoranima i ljudi druge
rase su mu uobičajena pojava i nema ništa protiv njih.”; i „Njezin suprug je po mami Rom, nema
ništa protiv Roma.”
27 Priznanje krivnje se posebno cijeni prilikom odmjeravanja kazne, ali ovim istraživanjem nije bilo moguće utvrditi
koji je bio motiv priznanja.
38
5. ANALIZA PODATAKA PREMA KATEGORIJAMA PREDMETA
5.1. Skupina predmeta A – kazneni predmeti u kojima nije došlo do progona za
ZiM
Skupina A sastoji se od predmeta koji su inicijalno označeni od strane policije ili DO kao ZiM, no
u kojima nije došlo do kaznenog progona za ZiM. Ovu kategoriju čine tri podskupine predmeta:
odbačaji (N=25), sudski A predmeti (N=16) i NN predmeti (N=25).
Uzmemo li u obzir samo prve dvije kategorije predmeta, ukupno se radilo o 41 predmetu s 51
okrivljenikom.28 Posljednja kategorija, NN predmeti su specifični jer nije moguće točno utvrditi
ukupan broj počinitelja. Općenito, u skupini predmeta koji su inicijalno označeni kao ZiM, ali nisu
kao takvi procesuirani dominiraju predmeti s po jednim počiniteljem/ okrivljenikom. Međutim,
valja spomenuti da je u određenom broju predmeta uz okrivljenu osobu u počinjenju djela
sudjelovalo više osoba, no nisu sve procesuirane.
28 Pojam okrivljenika u ovom izvješću koristi se u najširem smislu obuhvaćajući i osumnjičenika, osobu protiv koje
je pokrenuta istraga, optuženika te osuđenika odnosno osobu protiv koje se vodi kazneni postupak temeljem privatne
tužbe. Prema čl. 202. st. 4. Zakona o kaznenom postupku izraz okrivljenik upotrebljava se kao opći naziv za
okrivljenika, optuženika i osuđenika, dok se prema st. 3. istog članka ako drukčije nije propisano odredbe o
okrivljeniku primjenjuju osim na okrivljenika, optuženika te osuđenika i na osumnjičenika.
Tako se, primjerice, u jednom predmetu radilo o samo jednom okrivljeniku (u odnosu na
kojeg je doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave) iako je iz činjeničnog opisa
vidljivo da je maloljetnik zajedno s 13 drugih NN počinitelja ušao u unutrašnjost caffe
bara gdje su „zbog mržnje prema osobama druge nacionalne pripadnosti prišli stolu za
kojim su sjedili oštećenici, nakon čega je jedan od NN počinitelja udario jednog
oštećenog neutvrđenim tupotvrdim predmetom u predjelu glave za koje su vrijeme ostali
nasiljem ugrožavali javni red na način da su komade betona koje su donijeli sa sobom,
staklene boce i čase koje su uzimali sa stolova bacali u pravcu oštećenih pritom razbivši
staklenu stijenu caffe bara, a nakon čega su se trčeći počeli udaljavati iz caffe bara dok
je maloljetnik spriječen u bijegu od strane gosta“.
39
5.1.1. Okolnosti nepokretanja kaznenog postupka za ZiM
Među predmetima iz kategorije odbačaja, policija je nakon provedenih izvida u odnosu na tri
četvrtine okrivljenika (N=26) podnijela kaznenu prijavu. U odnosu na ostalih 9 (25,7%), za četvero
okrivljenika (11,4%) policija je ocijenila da nije počinjeno kazneno djelo nego prekršaj, a u odnosu
na šestoro okrivljenika (14,3%) policija nije podnijela kaznenu prijavu DO nego je to učinila
žrtva.29 U svim sudskim A predmetima policija je podnijela kaznenu prijavu.
Kod nešto više od polovine okrivljenika iz kategorije odbačaja (54,3%) i kategorije sudskih A
predmeta (56,3%) u pogledu kojih je policija podnijela kaznenu prijavu policija je u prijavi
kvalificirala djelo kao ZiM. Dakle, u odnosu na preko 40% okrivljenika već je sama policija
odustala od vlastite inicijalne oznake predmeta kao ZiM.
Zanimljiv je podatak da je u pogledu 25 NN predmeta, samo za njih 40% policija prijavila DO
ZiM,30 bilo eksplicitnim vezivanjem kvalifikacije uz čl. 87. st. 21. KZ, bilo kvalifikacijom koja u
sebi sadrži element mržnje (npr. čl. 117. st. 2. ili 139. st. 1. u svezi st. 4. KZ, pri čemu je iz
činjeničnog opisa jasno kako je riječ o tjelesnoj ozljedi ili prijetnji iz mržnje, a ne prema bliskoj
osobi, djetetu ili osobi s težim invaliditetom odnosno drugim kategorijama osoba obuhvaćenim
istim stavkom). U 22 NN predmeta (88,0%) policija je DO podnijela kaznenu prijavu protiv
nepoznatog počinitelja, dok u 3 NN predmeta (12,0%) policija uopće nije podnijela kaznenu
prijavu odnosno posebno izvješće DO jer je zaključila kako se radilo o djelu koje se progoni po
privatnoj tužbi ili kako uopće nije bilo kaznenog djela. S obzirom na to da su počinitelji u ovim
predmetima ostali nepoznati, DO niti u jednom od analiziranih predmeta nije pokrenulo kazneni
postupak.
U kategoriji odbačaja pak, DO nije poduzimalo kazneni progon zbog niza razloga, kao što je
vidljivo u tablici niže (Tablica 5.1.1.1.)
29 Barem u jednom predmetu policija je utvrdila da je riječ o prekršaju, a žrtva je podnijela kaznenu prijavu. U ostalim
predmetima u kojima je policija podnijela optužni prijedlog za prekršaj nema dostupnog podataka o tome tko je podnio
kaznenu prijavu (je li to eventualno učinila žrtva ili je do DO dopro glas da je počinjeno kazneno djelo). 30 Neki državni odvjetnici su na fokusnoj grupi ukazali na to da su primijetili da u nekim predmetima policija ne
kvalificira djelo kao ZiM, premda djelo činjenično opisuju kao ZiM, ali su drugi uočili i obrnute situacije - da je DO
odustalo od kvalifikacije ZiM koju je dala policija. Također, na fokusnim grupama su policija i DO i sami naveli
različito postupanje u pogledu vezivanja kaznenih djela kvalificiranih mržnjom za čl. 87. st. 21. KZ – neki smatraju
da je potrebno vezivati, a drugi smatraju da nije.
40
Tablica 5.1.1.1. Razlozi nepokretanja kaznenog postupka od strane DO u predmetima iz kategorije
odbačaja
Razlog nepokretanja postupka od
strane DO
Broj
okrivljenika
Udio u ukupnom broju
okrivljenika (%)
nema osnovane sumnje 12 34,3
primjena načela svrhovitosti 12 34,3
nije kazneno djelo koje se goni po
službenoj dužnosti 4 11,5
ne bis in idem 4 11,4
DO smatra da se radi o prekršaju 2 5,7
žrtva povukla prijedlog za kazneni
progon 1 2,9
Ukupno 35 100,0
Među razlozima zbog kojih nije došlo do progona, s po 12 okrivljenika dominiraju dva – u
jednakom postotku (po 34,3%) bilo je riječ o nedostatku dokaza da bi okrivljenik počinio kazneno
djelo te o primjeni načela svrhovitosti. Iz prikazanih podataka može se zaključiti da DO u odnosu
na preko polovine okrivljenika (51,4%) nije poduzimalo kazneni progon ne zato što je smatralo da
nije počinjen ZiM, nego zato što je zaključilo da poduzimanje kaznenog progona ne bi bilo
svrhovito, da postoji procesna prepreka za kazneni progon (ne bis in idem) ili da se radi isključivo
o prekršaju.
Zanimljivo je razmotriti odustanak od progona primjenom načela svrhovitosti. Do primjene tog
načela došlo je isključivo na temelju Zakona o sudovima za mladež (dalje: ZSM), dakle u odnosu
na specifičnu skupinu okrivljenika – maloljetnike i mlađe punoljetnike, ukupno njih 12. Pri tome
je čak u odnosu na 10 od 12 maloljetnika odnosno mlađih punoljetnika DO u rješenju o odbačaju
djelo kvalificiralo kao ZiM. U pogledu 2 okrivljenika DO je odustalo od progona temeljem čl. 73.
ZSM,31 dok je u pogledu 10 okrivljenika odustanak bio uvjetovan ispunjenjem neke obveze od
strane okrivljenog maloljetnika odnosno mlađeg punoljetnika. U više analiziranih predmeta
maloljetniku/ mlađem punoljetniku je naložena isprika, dok se od drugih posebnih obveza
pojavljuje i obveza naknade štete, uključivanje u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u
31 Riječ je o predmetima u kojima je u tijeku bio postupak ili izvršenje kazne za neko drugo kazneno djelo.
41
savjetovalištu za mlade, uključivanje u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog ili
ekološkog značenja, te uplate u humanitarne svrhe.
Imajući u vidu da je jedan od dva najčešća razloga nepokretanja kaznenog postupka bilo
nepostojanje osnovane sumnje postavlja se pitanje jesu li su možda mogli biti prikupljeni neki
daljnji dokazi i poduzete druge radnje radi potrvđivanja ili otklanjanja sumnje da se radi o ZiM.
Primjerice, u nekoliko predmeta koderi su procijenili da je trebalo „detaljnije ispitati okrivljenika
o njegovoj nacionalnosti, zašto ima sukob s oštećenom i njegovom stavu prema osobama srpske
nacionalnosti, kao i bolje ispitati svjedoke da li je tu riječ o konfliktnoj osobi koja se svađa sa
susjedima ili to čini zbog njihove nacionalnosti“ odnosno da je „trebalo detaljnije ispitati oštećenu
– o nacionalnosti, o inače odnosu sa okrivljenikom, o tome da li je i ranije bilo takvih izgreda“.
Međutim, u raspravi s policijskim službenicima na fokusnim grupama dio njih je istaknuo kako
osumnjičene osobe ne bi trebalo ispitivati o njihovom etnicitetu odnosno nacionalnosti jer su takvi
podaci posebno osjetljivi i zaštićeni, dok su drugi sugerirali da je u predmetima ZiM to iznimno
dopušteno.32 Smatramo da se radi o relevantnim podacima za otkrivanje i razjašnjenje kaznenog
32 To pitanje regulira Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe
sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija (NN 68/18) koji
propisuje da je prikupljanje osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, seksualnu orijentaciju i
neke druge kategorije osobnih podataka načelno zabranjeno, no dopuštene su i iznimke, uključujući ako je: obrada
osobnih podataka potrebna u svrhu izvršavanja prava i obveza koje ima voditelj obrade na temelju ovoga Zakona ili
posebnih propisa, te ako je obrada osobnih podataka nužna radi zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili
druge osobe. Smatramo da bi se ovdje radilo o obvezi koja proizlazi iz ZKP te Zakona o policijskim poslovima i
ovlastima i to između ostalog čl. 64. prema kojem, kada postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se
progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj, policija prikuplja podatke o tom kaznenom djelu i prekršaju, počinitelju,
sudionicima, tragovima, dokazima i drugim okolnostima korisnim za otkrivanje i razjašnjenje tog kaznenog djela ili
prekršaja.
Kao dobar primjer posebne obveze naložene mlađem punoljetniku koji je na objektu
osnovne škole ispisivao grafite s ustaškim i nacističkim obilježjima ističe se nalog da
u roku dva mjeseca „u dogovoru sa oštećenicima obavi ličenje išaranih površina ili
druge radnje koje bi prihvatili kao nadoknadu štete“, koju je okrivljenik i proveo
zajedno s domarom. Valja spomenuti da je mlađi punoljetnik priznao počinjenje djela
i izrazio žaljenje zbog učinjenog.
42
djela ili prekršaja koje je policijski službenik u kontekstu ZiM ovlašten prikupljati te da bi
eventualne nedoumice koje se javljaju u praksi trebalo otkloniti.
Koderi su ukazali da DO prema ZKP-u ima procesnu ulogu upravljanja izvidima, u okviru koje
može naložiti policiji prikupljanje dokaza i nadzirati provođenje pojedinih izvida, što je u
pojedinim predmetima, barem prema podacima dostupnim u spisu, prema mišljenju kodera
izostalo. Također, koderi u nekoliko slučaja uočili kako prema podacima dostupnim u spisu DO
ispitalo sve sudionike očevice u svojstvu svjedoka („svjedoci više kažu na ispitivanju u DO jer
shvate ozbiljnost situacije“), obavilo prepoznavanje počinitelja od strane očevidaca, te dalo nalog
za traganje za nepoznatim počiniteljima. Nedostatni dokazi doveli su do odbačaja kaznene prijave
osobito često kod kaznenog djela prijetnje kada eventualnu prijetnju nije čuo nitko osim oštećene
osobe.
Podaci, kao i rezultati fokusnih grupa, nadalje ukazuju i na nedostatnu koordinaciju vezano uz
pokretanje prekršajnog i kaznenog progona koja je dovela do primjene načela ne bis in idem, čime
se detaljnije bavimo kasnije u izvješću.
Tako je da nema osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139.
st. 2. i 4. u vezi s čl. 87. st. 21. KZ riješilo i DO u predmetu u kojem pisane izjave
sačinjene od svjedoka očevidaca, zatvorenika iz iste zatvorske sobe, nisu potvrdile da
je osumnjičenik prijetio žrtvi.Iz njih je, međutim, u bitnome suglasno proizlazilo kako
je osumnjičenik branio žrtvi vršenje vjerskog obreda klanjanjem, no prema dostupnim
podacima DO nije razmatralo nisu li takvim radnjama ostvarena obilježja nekog
drugog djela, primjerice kaznenog djela povreda slobode vjere iz čl. 130. KZ, nego je
zbog nepostojanje osnovane sumnje da bi osumnjičeni počinio kazneno djelo prijetnje
odbacilo kaznenu prijavu. Zanimljivo je spomenuti kako se događaj navodno zbio 1.
ožujka 2016., kaznena prijava podnesena je 8. ožujka 2016., da bi DO kojem je prijava
podnesena tek 22. rujna 2017. godine dostavilo prijavu na postupanje stvarno i mjesno
nadležnom drugom DO. Dakle, tek je godinu i pol nakon počinjenja djela nadležno
DO naložilo policiji provođenje cjelovitog kriminalističkog istraživanja koje više nije
bilo moguće provesti budući da su i osumnjičenik i podnositelj prijave u međuvremenu
pušteni iz zatvora te policijski službenici nisu imali informaciju o tome gdje se
podnositelj prijave nalazi.
43
5.1.2. Pravna kvalifikacija djela
Odbačaji
Prema kvalifikaciji policije, najčešća kaznena djela među odbačajima su prijetnje (13), teška
tjelesna ozljeda (4) i oštećenje tuđe stvari (3). No, u kategoriji odbačaja pojavljuju se i neka druga
kaznena djela: javno poticanje na nasilje i mržnju (3), tjelesna ozljeda (2) i izazivanje nereda (1).
Ukupno je policija u kategoriji predmeta odbačaja evidentirala 26 kaznenih djela. Osim toga,
policija je prema 4 okrivljenika inicijalno pokrenula prekršajni postupak zbog prekršaja protiv
javnog reda i mira te je kaznenu prijavu podnijela naknadno, ili su to učinile žrtve. U pogledu 7
okrivljenika policija nije kvalificirala o kojem bi se kaznenom djelu radilo, nego je to učinilo DO
bilo na temelju prijave žrtve, bilo na temelju činjeničnog opisa djela koje je dostavila policija.
Slika 5.1.2.1. Udio pojedinih pravnih kvalifikacija u predmetima iz kategorije odbačaja od strane
policije i DO (%)
50,0
11,1
15,4
11,5
0,0
0,0
7,7
3,8
43,2
20,5
9,1
0,0
9,1
9,1
4,5
0,0
prijetnja
oštećenje tuđe stvari
teška tjelesna ozljeda
javno poticanje na nasilje i mržnju
nasilničko ponašanje
krađa
tjelesna ozljeda
izazivanje nereda
DO
policija
44
Samo u odnosu na 16 od 35 okrivljenika (45,7 %) DO je prilikom odbačaja prihvatilo kvalifikaciju
od strane policije. Prilikom izmjene u kvalifikaciji najčešće se radilo o tome da je eksplicitno
dodana veza s čl. 87. st. 21. KZ, što ukazuje na to da DO dosljednije od policije kvalificira djela
kao ZiM, čak i kada odluči ne poduzeti kazneni progon. No, pritom valja ukazati da slijedom
provedenih dokaznih radnji DO u pravilu ima više podataka na temelju kojih može kvalificirati
djelo. Broj kaznenih djela kvalificiran od strane DO (44) je nešto veći zbog toga što policija u
nekim od ovih predmeta nije prijavila, pa ni kvalificirala djelo, a u nekima je djelo kvalificirala
kao prekršaj. Prema kvalifikaciji DO u predmetima odbačaja u apsolutnim brojevima bilo je u
odnosu na policiju više okrivljenih za prijetnju (19) i za oštećenje tuđe stvari (9), dok je broj
okrivljenih za tešku tjelesnu ozljedu (4) i tjelesnu ozljedu (2) jednak kao i kod policije. Među
ostalim kaznenim djelima se pojavljuju i nasilničko ponašanje (4), krađa (4), javno poticanje na
nasilje i mržnju (1) i izazivanje nereda (1), bilo samostalno, bilo u stjecaju s nekim kaznenim
djelom iz mržnje.
U jedinom predmetu u kojem je kvalifikacija DO bila javno poticanje na nasilje i mržnju
iz čl. 325. KZ ista je bila u stjecaju s kaznenim djelom nasilničkog ponašanja iz čl. 323a.
DO međutim nije vezalo čl. 323.a. KZ uz čl. 87. st. 21. KZ iako je djelo očito motivirano
rasnom pripadnošću druge osobe (maloljetnik je pred drugima, koji su se smijali,
ponižavao žrtvu riječima „više vrijedi vreća gov* od crnaca“, „da su crnci u manjini, a
on kao bijelac u većini te da crnce ne treba zapošljavati“). Zanimljivo je da je u
konkretnom predmetu kvalifikacija javnog poticanja na nasilje i mržnju vezana uz drugi
događaj – objavu na Facebook profilu fotografije koja prikazuje maloljetnika u učionici
u kojoj su klupe složene u znak svastike i na ploči kredom nacrtan znak svastike. U
drugim predmetima u kojima je policija pokrenula postupak za kazneno djelo javnog
poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ na temelju grafita „sa ustaškim i nacističkim
obilježjima“ DO je prekvalificiralo djelo u oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 2. u vezi
sa st. 3. i čl. 87. st. 21. KZ, što su i pojedini koderi prepoznali kao pitanje oko kojeg
treba ujednačiti kriterije policije i DO, vodeći računa o namjeri počinitelja.
45
Sudski A predmeti
Kada je riječ o sudskim A predmetima kao najčešća kvalifikacija se pojavljuje kazneno djelo
prijetnje (kod 56,3% predmeta/okrivljenika), zatim teška tjelesna ozljeda (25%) te oštećenje tuđe
stvari (18,8%). U odnosu na 56,3% okrivljenika/predmeta policija je prethodno utvrdila osnove
sumnje da je počinjen ZiM. Prilikom optuženja DO je prihvatilo sve kvalifikacije policije, osim
što je kod onih 9 predmeta kod kojih je policija u kaznenoj prijavi prijavila ZiM odustalo od te
kvalifikacije (ZiM).33 Koderi su prepoznali raznovrsne razloge u podlozi odluke DO da ne pokrene
postupak za ZIM primjerice: zaključak DO da se ne radi o diskriminatornoj osnovi za mržnju (iz
čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona), činjenicu da između okrivljenog i oštećenog postoji konflikt
druge vrste (imovinski, obiteljski i sl.), da nema motiviranosti predrasudama kod okrivljenika iako
je u prijetnjama žrtvi ukazivao i na njezinu nacionalnu pripadnost, činjenicu da žrtva i svjedok nisu
percipirali djelo kao ZiM ili su promijenili iskaz. Kvalifikacije u pravomoćnim presudama u
potpunosti se podudaraju s kvalifikacijama DO, a s obzirom da DO nije tako optužilo, ni u jednom
od navedenih predmeta sud nije utvrdio motiviranost okrivljenika mržnjom.
Slika 5.1.2.2. Udio pojedinih kaznenih djela u sudskim A predmetima prema policiji i DO (%)
33 Naknadno je uočeno da je u jednom od ovih predmeta policija označila da je djelo počinjeno iz “niskih pobuda” -
kvalifikacija koja implicitno uključuje i mržnju. Naime, radilo se o kaznenom djelu oštećenja tuđe stvari, a u čl. 235.
st. 3. KZ se ne navode primjeri niskih pobuda kao kod npr. teškog ubojstva (čl. 111. toč. 4. KZ). S obzirom da djelo
nije bilo vezano uz čl. 87. st. 21. KZ, iz kvalifikacije nije bilo očito da se ovo djelo može smatrati (presuđenim) ZiM,
te je uvršteno u analizu A kategorije predmeta.
56,334,3
11,5
prijetnja
teška tjelesna ozljeda
oštećenje tuđe stvari
46
U ovoj kategoriji predmeta koderi su pohvalili brzinu i učinkovitost postupanja policije i DO, a u
jednom predmetu i to što je DO dobro prepoznalo da se ne radi o ZiM, no istovremeno su na
temelju dostupnih podataka u spisu smatrali kako je u pojedinim predmetima postojao prostor za
napredak u smislu mogućeg daljnjeg ispitivanja nekih postojećih indicija da bi se moglo raditi o
ZiM.
NN predmeti
Kada je riječ o NN predmetima, radi se o sličnim kaznenim djelima kao i kod drugih kategorija
unutar A skupine predmeta, no njihov udio je različit. Dok kod svih drugih kategorija dominira
prijetnja, ovdje se najčešće radi o oštećenju tuđe stvari što je i logično s obzirom na to da kod
imovinskih kaznenih djela oštećenik često nije prisutan, odnosno počinitelj i oštećenik se često ne
poznaju, dok je kod prijetnje počinitelj obično poznat žrtvi. Kod djela prijetnje u ovoj se skupini
radi o anonimnim prijetnjama počinjenim putem SMS poruke, natpisa sprejem na automobilu i
poruke na papiriću ubačenom u dvorište Srpske pravoslavne crkve. Iako je i ovdje policija
inicijalno označila sve predmete kao potencijalni ZiM, to je reflektirano u pravnoj kvalifikaciji
samo u 6 predmeta koji su kvalificirani u vezi s čl. 87. st. 21. KZ, dok je u još 4 predmeta iz
kvalifikacije i činjeničnog opisa vidljivo da se radi o ZiM premda policija nije vezala djelo s čl.
87. st. 21. KZ. U jednom predmetu policija nije uopće kvalificirala djelo, no iz činjeničnog opisa
jasno proizlazi da bi se radilo o oštećenju tuđe stvari.
Slika 5.1.2.3. Udio pojedinih pravnih kvalifikacija u NN predmetima od strane policije (%)
57,715,4
3,8
3,8
3,8
3,83,8 3,8
oštećenje tuđe stvari
prijetnja
prisila
teška tjelesna ozljeda
nasilničko ponašanje
teška krađa
razbojništvo
povreda ugleda RH
47
Od navedenih 26 kaznenih djela iz policijske evidencije počinjenih od strane NN počinitelja, DO
je 14 kaznenih djela kvalificiralo u potpunosti isto kao i policija, za 4 kaznena djela je dodalo
kvalifikaciju djela iz mržnje, u 1 predmetu je odustalo od jednog djela koje se pojavljivalo u
stjecaju, a za 7 predmeta nedostaju podaci o kvalifikaciji DO.34 U pogledu rada policije na ovim
predmetima koderi su, uz pohvalu zbog žurnog izlaska na mjesto događaja i provođenja detaljnog
očevida u nekim predmetima, na temelju dostupnih podataka u smislu i svog stručnog iskustva
smatrali da je moguće bilo obaviti razgovore sa širim krugom osoba – potencijalnih svjedoka
odnosno oštećenika u cilju identifikacije počinitelja. U nekoliko slučajeva koderi su smatrali da je
bilo osnova sumnje da se djelo kvalificira kao ZiM jer je primjerice „počinitelj jasno iskazao
netrpeljivost prema pismu odnosno osobama koje se služe ćiriličnim pismom“. Kao poseban
problem, o kojem su koderi govorili i na provedenoj zajedničkoj evaluaciji svih predmeta,
izdvojeno je to što „događaj nije označen niti kao kazneno djelo niti kao prekršaj već 'neprimjeren
natpis na vozilu'. O događaju nije uopće obaviješteno DO niti u smislu kaznene prijave niti
posebnog izvješća.“ Policija nije označila predmet kao ZiM niti je ispitala na tu okolnost vlasnika
vozila iako je po registarskim oznakama bilo jasno da se radi o vozilu srpskog državljanina te je
bilo jasno da je oštećenje vozila učinjeno iz mržnje prema pripadnicima srpske nacionalnosti po
sadržaju natpisa: „Ubij Srbina“.
5.1.3. Indikatori predrasuda
U A kategoriji predmeta policija je identificirala niz indikatora predrasuda. Teško je na razini
ovakve analize podataka zaključiti radi li se o stvarnim indikatorima mržnje koje je prepoznala
policija ili se radi o implicitnim zaključcima kodera na temelju dostupnih podataka u spisu. Kod
svih kategorija predmeta kao indikator najčešće se pojavljuje percepcija same žrtve da je riječ o
ZiM (59,1%), prateće uvredljive i prijeteće izjave počinitelja usmjerene prema žrtvi (57,6%)35 te
činjenica da je riječ o nasilnom djelu bez jasnog povoda (50,0%). Kod kategorije odbačaja i NN
predmeta vrlo su česti indikatori bili i pripadnost žrtve određenoj skupini te upotreba određenih
grafita i simbola, dok se isti u sudskim A predmetima uopće ili gotovo uopće ne pojavljuju.
34 Za ove su predmete analizirani policijski spisi, pa je informacija o kvalifikaciji DO dobivena slijedom upita DO i
na temelju njihove evidencije, a ne na temelju analize spisa. U nekim od tih predmeta je DO navelo da nikada nije
zaprimilo u rad navedenu prijavu odnosno da dostavljeni podaci policije nisu dovoljni odnosno točni te nije moglo
identificirati predmet. 35 Na fokusnoj grupi su pojedini policijski službenici koji rade na predmetima ZiM čak naveli da djelo mogu
kvalificirati kao ZiM jedino ako je motiv mržnje verbaliziran, zanemarujući pritom ostale indikatore.
48
Općenito je u kategoriji sudskih A predmeta policija uočila razmjerno najmanje indikatora
predrasuda što je u konačnici možda i bilo presudno da DO odustane od kvalifikacije ZiM.
Tablica 5.1.3.1. Indikatori predrasuda prepoznati od strane policije po kategorijama predmeta
Indikatori predrasuda Odbačaji
(N=25)
Sudski
(N=16)
NN
(N=25)
Ukupni broj
indikatora
(Npredmeta=66)
Udio predmeta u
kojima je policija
prepoznala pojedini
indikator (%)
percepcija same žrtve da je
riječ o ZiM 19 9 11 39 59,1
prateće izjave počinitelja npr.
prijetnje i uvrede žrtvi zbog
pripadnosti skupini
19 10 9 38 57,6
činjenica da se radi o
nasilnom djelu bez jasnog
povoda
14 5 14 33 50,0
pripadnost žrtve određenoj
skupini 15 0 9 24 36,4
upotreba određenih simbola i
obilježja (npr. grafiti, odjeća
počinitelja)
7 1 13 21 31,8
izjava svjedoka 6 5 2 13 19,7
funkcija nekog predmeta
(npr. vjerski objekt) 1 2 4 7 10,6
indikatori vezani uz mjesto
počinjenja (npr. crkva, gay
klub)
2 1 2 5 7,6
indikatori vezani uz vrijeme
počinjenja (npr. gay pride,
pravoslavni Božić)
1 0 2 3 4,5
pripadnost počinitelja nekoj
skupini (npr. Skinhead) 2 0 1 3 4,5
utvrđenje ranijih incidenata
protiv iste skupine 1 0 1 2 3,0
neki drugi indikator
predrasuda 3 1 3 7 10,6
Ukupno 90 34 71 195
49
Među nekoliko posebno istaknutih drugih indikatora predrasuda najčešće se javlja činjenica da je
djelo počinjeno na automobilu stranih registarskih oznaka (Republike Srbije). U jednom je
predmetu počinitelj žrtvi naredio da klekne i ljubi hrvatsku zastavu.
5.1.4. Zaštićene osobine
Policija je registrirala niz zaštićenih osobina u ovoj skupini predmeta te se broj zaštićenih osobina
po svakoj kategoriji (odbačaji, sudski A predmeti, NN predmeti) gotovo podudara s brojem
predmeta u svakoj od kategorija. Ipak, i pri interpretaciji ovih podataka treba biti oprezan. Naime,
to što je policija prepoznala pripadnost žrtve određenoj skupini ne znači da je u konačnici, prilikom
podnošenja kaznene prijave, prepoznala djelo kao ZiM niti pripadnost žrtve određenoj skupini
smatrala zaštićenom osobinom relevantnom za utvrđivanje motiva. Kao što je navedeno ranije,
policija je kao ZiM DO prijavila tek nešto više od 50% inicijalno tako označenih predmeta iz
kategorije odbačaja i sudskih A predmeta, te manje od 50% NN predmeta. Također, u nekim je
predmetima došlo do kumulacije osobina.
Tablica 5.1.4.1. Zaštićene osobine prepoznate od strane policije po kategorijama predmeta
Zaštićena osobina Odbačaji
(N=25)
Sudski
(N=16)
NN
(N=25)
Ukupni broj
osobina
(Npredmeta=66)
Udio predmeta u
kojima je policija
prepoznala pojedinu
zaštićenu osobinu (%)
nacionalnost i
etničko podrijetlo36 16 10 15 41 62,1
spolno opredjeljenje 4 1 2 7 10,6
vjeroispovijest 1 2 3 6 9,1
rasa i boja kože 3 0 1 4 6,1
druga osobina 0 1 5 6 9,1
Ukupno 24 14 26 64
36 Iako se navedeni pojmovi razlikuju, policija i pravosudna tijela često obje kategorije navode paralelno te etnicitet
podvode pod nacionalnost tj. ne prave dosljedno razliku među njima
50
Iz tablice 5.1.4.1. očito je da je u daleko najvećem broju predmeta kao zaštićena osobina navedena
upravo “nacionalnost i etničko podrijetlo” – ukupno u 62,1% predmeta u ovoj kategoriji. Među 26
predmeta u kojima je specificirano o kojoj se nacionalnosti odnosno etnicitetu radi, u 19 se
navedeni Srbi (73,1 %), slijede Romi u 3 predmeta (11,5%), te po jedan Albanac, Kosovar,
Makedonac i Hrvat. Što se spolne orijentacije tiče, ona je navedena kao zaštićena osobina u 7
(10,6%) predmeta, a radi se o osobama homoseksualne orijentacije. Iako je u 6 predmeta policija
registrirala vjeroispovijest kao zaštićenu osobinu, niti u jednom predmetu nije navela o kojoj je
vjeroispovijesti bilo riječ. Također, policija nije zabilježila niti jedan slučaj u kojem bi zaštićena
osobina bila invaliditet, rodni identitet, spol ili jezik.
Kao „druge“ zaštićene osobine policija je prepoznala „veličanje fašizma i nacizma” u sudskim A
predmetima,37 a u NN predmetima antifašizam, ugled RH, te u tri predmeta veličanje fašizma i
nacizma. U pet se predmeta radilo o oštećenju tuđe stvari (grafitima/natpisima), a u jednom o
povredi ugleda RH (oštećenje zastave). Jasno je da ovo nisu eksplicitno zaštićene osobine u smislu
Kaznenog zakona, te se postavlja pitanje radi li se uopće o zaštićenim osobinama u smislu čl. 87.
st. 21. KZ, te ako da, pod koju bi se osobinu iste mogle svrstati. Primjerice, veličanje fašizma i
nacizma smatra se općenito i oblikom antisemitizma, ali uključuje i komponentu rasizma, napada
na seksualne i druge manjine. U hrvatskom kontekstu je veličanje fašizma i nacizma primarno
usmjereno protiv nekih drugih skupina – Srba, Roma i određenih drugih manjina, no u svakom bi
predmetu ovisno o kontekstu i svim okolnostima trebalo razmotriti radi li se o ZIM u užem smislu
ili dominantno o govoru mržnje, o čemu više infra.
5.1.5. Prava žrtava
Na fokusnoj grupi je od stane DO istaknuta važnost kvalitetnog kontakta sa žrtvom od samog
početka, koji je od esencijalne važnosti za otkrivanje i progon počinitelja, kao i za ostvarivanje
njezinih prava – ukazujući da je policija ta koja prva kontaktira sa žrtvom.
37 To se podudara i sa jednim razlogom odustanka od kvalifikacije ZiM u sudskoj A kategoriji predmeta – da se ne
radi o diskriminatornoj osnovi prema čl. 87. st. 21. KZ.
51
Što se tiče pojedinačne procjene žrtve, policija ju je provela u 2 predmeta (8%) iz kategorije
odbačaja,38 a prema dostupnim podacima u spisima samo su u 5 predmeta sve žrtve dobile pouku
o pravima (20%). U kategoriji sudskih predmeta policija nije provela ni jednu pojedinačnu
procjenu, no osim u jednom predmetu u kojem je donesena presuda o kaznenom nalogu djela su
počinjena i izvidi provedeni prije 1. studenog 2017. kada je uvedena pojedinačna procjena. Od
ukupno 16 predmeta prema zabilježenim podacima u spisu samo neke žrtve su dobile pouku o
svojima pravima u 2 predmeta (12,5%), a sve žrtve u 7 predmeta (43,8%).U odnosu na NN
predmete nije provedena ni jedna pojedinačna procjena, a u spisu je zabilježeno kako su žrtve
primile pouku o pravima u samo 6 od 25 predmeta (24%). Dakle, dok se u pogledu pojedinačne
procjene ne može govoriti o propustu policije s obzirom da je većina policijskih postupanja
provedena prije 1. studenog 2017., na temelju dostupnih podataka čini se kako je pouka o pravima
žrtve koja je postojala kao obveza policije u svim ovim predmetima, dana u tek manjem broju
predmeta – naime, samo u 15 predmeta (22,7%) je barem jedna žrtva dobila pouku o pravima.
5.2. Skupina predmeta C – pravomoćni predmeti u kojima je započet postupak
za kaznena djela iz mržnje
5.2.1. Pravna kvalifikacija kaznenih djela prema policiji i DO
Analizirano je 35 pravomoćnih predmeta s 46 okrivljenika koji su okrivljeni za počinjenje ukupno
50 kaznenih djela iz mržnje, pri čemu je u tri predmeta DO naknadno dodalo kvalifikaciju da je
djelo počinjeno iz mržnje,, a u jednom predmetu naknadno odustalo od kvalifikacije iz mržnje u
odnosu na neke oštećenike. U nekim predmetima se u stjecaju pojavljivalo i kazneno djelo javnog
poticanja na nasilje i mržnju, kao i neka druga kaznena djela (npr. povreda dječjih prava), no ta
kaznena djela nisu obuhvaćena ovim istraživanjem, već samo ZiM u užem smislu.
Iz inicijalnih kvalifikacija 50 kaznenih djela iz mržnje od strane DO, prikazanih na Slici 5.2.1.1.,
vidljivo je da se najčešće radi o prijetnjama (50,0%) i tjelesnim ozljedama (40,0%, uključujući
obične i teške tjelesne ozljede).
38 No treba imati u vidu da je kazneno djelo u samo 4 predmeta počinjeno nakon 1. studenog 2017. godine, kada je
uvedena pojedinačna procjena.
52
Slika 5.2.1.1. Inicijalna pravna kvalifikacija kaznenih djela iz mržnje od strane DO i policije (%)
U odnosu na inicijalne pravne kvalifikacije od strane policije DO je u pogledu 13 okrivljenika u
kvalifikaciji djela dodalo vezu s čl. 87. st. 21. KZ, koja nije postojala u policijskom spisu. To,
međutim, ne znači da policija nije prepoznala da je djelo počinjeno iz mržnje, već se radi o
nekonzistentnoj praksi u vezi s kvalificiranjem ZiM. Rezultati fokusne grupe potvrđuju da i unutar
policije odnosno unutar državnog odvjetništva postoje različiti pristupi u odnosu na potrebu
navođenja čl. 87. st. 21. KZ. Čak i kod onih oblika ZiM kod kojih je mržnja samo otegotna, a ne
kvalifikatorna okolnost, djelo se ponekad ne kvalificira u vezi s čl. 87. st. 21. KZ. Često je to bio
slučaj osobito kod kaznenog djela prijetnje koja je višeput kvalificirana samo kao čl. 139. st. 4. KZ
(najčešće u vezi sa st. 1. ili 2.) bez dovođenja u vezu s čl. 87. st. 21. KZ.
Slikom 5.2.1.1. prikazana su samo djela za koja se prema kvalifikaciji može pretpostaviti da ih je
policija prepoznala kao potencijalne ZiM iako sva nisu bila vezana uz čl. 87. st. 21. KZ.39 Ukupno
je policija osumnjičila okrivljenike iz ove kategorije za 53 kaznena djela iz mržnje, 3 više nego
DO. Uz ova 53 kaznena djela, policija je DO prijavila još niz kaznenih djela u stjecaju ili
samostalno, ali ne kao ZiM, pa ih nismo uključili u slikovni prikaz. No, istovremeno policija nije
39 Riječ je, dakle, o pretpostavci, budući da su kasnije ova djela procesuirana kao ZiM, a i policija ih je inicijalno
kategorizirala kao takve upisivanjem u internu bazu podataka kao ZiM.
41,5
30,2
13,2
9,4
3,7
1,8
50,0
28,0
12,0
6,0
4,0
0,0
prijetnja
tjelesna ozljeda
teška tjelesna
ozljeda
oštećenje tuđe stvari
izazivanje nereda
nasilničko
ponašanje DO policija
53
prepoznala povezanost s nekim diskriminatornim motivom u odnosu na 5 okrivljenika. Pri tome u
odnosu na dva okrivljenika policija uopće nije prepoznala da se radi o kaznenom djelu – jednog je
prijavila za prekršaj protiv javnog reda i mira (čl. 13. ZPPJRM) uslijed čega je usprkos nastojanju
DO da kazneno procesuira okrivljenika za tjelesnu ozljedu i prijetnju iz mržnje u konačnici došlo
do odbijajuće presude zbog primjene načela ne bis in idem, dok je u odnosu na drugog okrivljenika
DO o djelu (obiteljskog nasilja) saznalo od prekršajnog suda te je isti okrivljenik pravomoćno
osuđen za kazneno djelo prijetnje iz mržnje i prema bliskoj osobi. Konačno, u jednom predmetu
koji se vodio protiv tri okrivljenika policija je djelo kvalificirala kao običnu tjelesnu ozljedu iz čl.
117. st. 1. KZ, no DO je odmah prekvalificiralo u tešku tjelesnu ozljedu iz mržnje (čl. 118. st. 2. u
svezi čl. 87. st. 21. KZ), a potom u sudjelovanje u tučnjavi iz mržnje – za koje su sva tri okrivljenika
u konačnici i osuđena. Osim u ova tri predmeta, do promjene u kvalifikaciji od strane DO u odnosu
na kvalifikaciju policije došlo je još u 5 predmeta u pogledu 11 okrivljenika. U tim je predmetima
DO odustao od nekih kvalifikacija u stjecaju ili je prekvalificirao djelo, ali diskriminatorni motiv
je ostao.
5.2.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije i DO
Pri donošenju zaključka da se potencijalno radi o ZiM i policija i DO su se oslanjali na različite
indikatore predrasuda, pri čemu je u odnosu na isti predmet (pa i istog okrivljenika) često bilo
kumulativno prisutno više indikatora. Analizirajući 35 predmeta iz ove skupine, najčešći indikatori
i kod policije i kod DO su bile tzv. prateće izjave počinitelja – npr. prijetnje ili uvrede žrtvi zbog
pripadnosti određenoj skupini – koje je policija zabilježila u spisima 26 (74,3%) predmeta, a DO
u 28 (80,0%). Na fokusnoj grupi su pojedini policijski službenici koji rade na predmetima ZiM
čak naveli da djelo mogu kvalificirati kao ZiM jedino ako je motiv mržnje verbaliziran,
zanemarujući pritom ostale indikatore. Pri tome je nužno, prema nekima, da je verbalizirana
predrasuda upućena cijeloj skupini, a ne samo pojedincu (zbog pripadnosti skupini). Ipak, kao
drugi najčešći indikator kod policije i državnog odvjetništva pojavljuje se percepcija same žrtve
da je riječ o ZiM (65,7% predmeta policija i 77,1% DO). Skupinu indikatora na koje su se oba
tijela srednje često oslanjala čine činjenica da se radilo o nasilnom djelu bez jasnog povoda (54,3%
policija, 37,1% DO), pripadnost žrtve određenoj skupini (45,7% i 34,3%), te izjave svjedoka koji
su djelo prepoznali kao ZiM (37,1% i 40,0%). Ostali su se indikatori pojavljivali ili sporadično (u
54
od 1 do 3 predmeta) ili uopće nisu. U dva predmeta policija je kao druge indikatore predrasuda
„prepoznala” registarsku oznaku Republike Srbije na oštećenom vozilu.
Tablica 5.2.2.1. Prepoznati indikatori predrasuda od strane policije i DO
Indikatori predrasuda
Broj prepoznatih indikatora i udio predmeta u kojima je prepoznat
pojedini indikator
Policija DO
prateće izjave počinitelja 26 (74,3%) 28 (80,0%)
percepcija žrtve da je riječ o
ZiM 23 (65,7%) 27 (77,1%)
pripadnost žrtve određenoj
skupini 16 (45,7%) 12 (34,3%)
činjenica da se radi o
nasilnom djelu bez jasnog
povoda
19 (54,3%) 13 (37,1%)
izjave svjedoka 13 (37,1%) 14 (40,0%)
indikatori vezani uz mjesto
počinjenja 1 (2,9%) 0 (0,0%)
upotreba određenih simbola
ili obilježja 2 (5,7%) 1 (2,9%)
pripadnost počinitelja nekoj
skupini 2 (5,7%) 2 (5,7%)
utvrđenje ranijih incidenata
protiv iste skupine 1 (2,9%) 1 (2,9%)
indikatori vezani uz vrijeme
počinjenja 1 (2,9%) 3 (8,6%)
funkcija nekog predmeta
(npr. vjerski objekt) 0 (0,0%) 0 (0,0%)
drugi indikator predrasuda 2 (5,7%) 3 (9,1%)
Ukupno 106 104
Po broju ukupno zabilježenih indikatora predrasuda u spisima, policija i DO su vrlo slični (106
prema 104). Po pojedinim indikatorima najveća je razlika u tome što je policija u 6 predmeta više
55
nego DO registrirala da se radi o nasilnom djelu bez jasnog povoda, a u 4 predmeta više nego DO
kao indikator zabilježila pripadnost žrtve određenoj skupini. DO je u 4 predmeta više nego policija
registrirao percepciju žrtve da je riječ o ZiM.
5.2.3. Zaštićene osobine u predmetima vođenim za ZiM
Podatke o prepoznatim zaštićenim osobinama od strane policije i DO otežano je uspoređivati na
razini apsolutnih brojeva s obzirom da policija bilježi podatke u odnosu na događaje (predmete),
dok ih DO bilježi u odnosu na okrivljenike. S obzirom da se ponekad jedan, a ponekad više
okrivljenika veže uz jedan predmet, a konkretno u ovoj skupini predmeta broj okrivljenika je za
11 premašio broj predmeta, bilo je i očekivano da će na apsolutnoj razini DO prepoznati više
zaštićenih osobina od policije. Međutim, DO je označilo 64 zaštićene osobine u odnosu na 46
okrivljenika, dok je policija prepoznala 39 zaštićene osobine u odnosu na 35 počinjenih djela što
bi s obzirom na omjer zaštićenih osobina u odnosu na mogući broj okrivljenika (1,4), odnosno
predmeta (1,1) ukazivalo kako DO dosljednije prepoznaje zaštićene osobine nego policija te kako
DO prepoznaje da neki okrivljenici prilikom počinjenja djela postupaju istovremeno zbog više
diskriminatornih osnova u većoj mjeri od policije.
Uz bilježenja broja prepoznatih zaštićenih osobina i od strane policije i od strane DO veže se i
problem načina evidentiranja nekih od njih. Primjerice, uočeno je kako se često u spisima predmeta
koristi sintagma „nacionalna i etnička pripadnost“ te se među tim pojmovima ne pravi distinkcija,
već se oni promatraju kao sinonimi, promatraju se kumulativno ili se etnicitet podvodi pod
nacionalnost. Uz to se vrlo često uz njih veže i pojam vjeroispovijesti, koja se u pravilu ne
pojavljuje kao samostalna zaštićena osobina već se veže kumulativno uz nacionalnu i etničku
pripadnost. Ista poteškoća nerazlikovanja, odnosno korištenja pojmova kao sinonima, uočena je
kod zaštićenih osobina rasne pripadnosti i boje kože.
Sljedeća tablica prikazuje zaštićene osobine registrirane od strane policije, odnosno prepoznate od
strane DO.
56
Tablica 5.2.3.1. Prepoznate zaštićene osobine od strane policije i DO
Zaštićena osobina
Broj prepoznatih osobina i udio predmeta/okrivljenika u
kojima je prepoznata pojedina osobina
Policija DO
nacionalnost i etničko
podrijetlo 21 (60,0%) 37 (80,4%)
vjeroispovijest 10 (28,6%) 20 (43,5%)
rasa i boja kože 5 (14,3%) 5 (10,9%)
spolno opredjeljenje 2 (5,7%) 2 (4,3%)
Ukupno 38 64
Među pojedinim zaštićenim osobinama najviše je zastupljena nacionalnost i etničko podrijetlo
(prepoznata u 60% predmeta od policije, u odnosu na 80,4% okrivljenika od DO). U slučajevima
u kojim je policija odnosno DO istaknulo nacionalnost ili etničko podrijetlo, nešto manje od dvije
trećine je mržnja prema Srbima (57,1% predmeta, 62,2% okrivljenika iz te skupine), a slijedi
mržnja prema Hrvatima (2 (9,5%) predmeta, 5 (25,0%) okrivljenika). Ostale su skupine
podjednako zastupljene: mržnja prema Bosancima (1 predmet, 1 okrivljenik), Iračanima (1
predmet, 1 okrivljenik), Romima (1 predmet, 1 okrivljenik) i Židovima (1 predmet, 1 okrivljenik).
Druga najčešća zaštićena osobina je vjeroispovijest (10 (28,6%) predmeta, 20 (43,5%)
okrivljenika), pri čemu je uočen nesklad između podataka policije i DO. Naime, prema podacima
DO kod polovine okrivljenika (10 od 20) kod kojih je kao zaštićena osobina prepoznata
vjeroispovijest, navedena je pravoslavna vjeroispovijest, dok se ona kod policije pojavljuje u samo
1 od 10 predmeta u kojima je vjeroispovijest prepoznata kao zaštićena osobina. Jedan od mogućih
razloga nesklada je vjerojatno to što je u jednom predmetu počinjenom prema žrtvama pravoslavne
vjeroispovijesti sudjelovalo 7 suokrivljenika. Među ostalim identificiranim vjeroispovijestima se
pojavljuju katolička (2 predmeta, 4 okrivljenika), muslimanska (3 predmeta, 3 okrivljenika),
židovska (1 predmet, 1 okrivljenik), dok u odnosu na 2 okrivljenika nije navedeno o kojoj bi se
vjeroispovijesti radilo. Zanimljivo je nadalje istaknuti kako je jedna od osoba prema kojoj je
počinjen ZiM na temelju rasne pripadnosti odnosno boje kože po nacionalnosti bio Iračanin, dok
57
je druga osoba bila crne boje kože, dok za ostalo troje nije navedena rasna pripadnost odnosno
boja kože. Najmanje zastupljena zaštićena osobina u ovoj kategoriji predmeta bila je spolno
opredjeljenje – homoseksualnost (2 predmeta (5,7%), 2 okrivljenika (4,3%)). Nije utvrđeno da bi
iti jedno od analiziranih kaznenih djela bilo počinjeno iz mržnje prema drugoj osobi zbog jezika,
invaliditeta ili rodnog identiteta.
5.2.4. Prava žrtava
Istraživanjem smo željeli provjeriti u kojoj je mjeri zaživjela odredba čl. 43.a ZKP-a kojom je
uveden postupak pojedinačne procjene, s obzirom da se kod ZiM radi o osobito osjetljivoj
kategoriji žrtava koju sam ZKP izrijekom navodi u ovom kontekstu. U predmetima vođenim prije
1. studenog 2017. godine policija je procjenjivala postoji li potreba za posebnim mjerama zaštite
u ukupno 4 predmeta, a nakon 1. studenog 2017. godine prema dostupnim podacima u spisu
pojedinačnu procjenu u smislu čl. 43.a ZKP provela je u 2 predmeta iako je djelo počinjeno nakon
1. studenog 2017. godine u 5 predmeta pa je u tim predmetima postojala dužnost provedbe
pojedinačne procjene od strane policije. U 2 predmeta u kojima je pojedinačna procjena provedena
nije utvrđena posebna potreba zaštite žrtve. U čak 17 predmeta spis predmeta ne sadrži bilješku o
tome da je žrtva dobila pouku o pravima na svom jeziku od policije.
Situacija u pogledu provođenja pojedinačne procjene nije bolja ni ako se sagleda iz perspektive
DO. Niti u jednom od promatranih predmeta DO nije provelo pojedinačnu procjenu, no valja
upozoriti da je tek u 5 predmeta iz uzorka do optuženja došlo nakon 1. studenog 2017. godine,
U jednoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku, stalne službe u Metkoviću od 14. lipnja
2018. (koja nije ušla u uzorak jer je odmah uočeno da je riječ o „drugoj osobini“ usprkos
tome što zakon taksativno navodi zaštićene osobine i ne ostavlja prostor za obuhvaćanje
drugih osobina), dvojica okrivljenika osuđena su za razbojništvo u stjecaju s teškom
tjelesnom ozljedom iz mržnje (čl. 118. st. 2. KZ) jer su vidjevši žrtvu koja je trčala u
dresu jednog nogometnog kluba, “usl[i]jed netrpeljivosti prema tom nogometnom
klubu, njegovim navijačima i simpatizerima…snažno udario šakom u glavu [žrtvu], a
nakon što je ovaj zbog tog udarca pao na tlo, nastavili su ga udarati nogama po cijelom
tijelu govoreći mu da nema što tu nosit … majicu, psujući mu pritom majku
purgersku…“
58
kada je čl. 43.a ZKP-a stupio na snagu. 40 Kod 13 okrivljenika je DO obavijestio žrtve o pravu na
pristup službama za pružanje podrške žrtvama i svjedocima41, ali je u samo 2 predmeta kazneni
sud uključio odjel za pružanje podrške žrtvama i svjedocima. Niti u jednom predmetu
pojedinačnom procjenom kaznenog suda nije utvrđena posebna potreba zaštite, pa žrtve nisu niti
koristile dodatna prava.
5.2.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji
Mjere opreza izrečene su u odnosu na trećinu okrivljenika, njih 15, od čega je najčešće izrečena
zabrana približavanja određenoj osobi (kod 14 okrivljenika) i zabrana uspostavljanja ili održavanja
veze s određenom osobom (također kod 14 okrivljenika). U odnosu na 8 okrivljenika izrečena je
zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, a jednom je izrečena obveza redovitog
javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu. Istražni zatvor je bio izrečen u odnosu na 10
okrivljenika – u prosječnom trajanju od nešto manje od 2 mjeseca – najčešće zbog opasnosti da će
okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo odnosno da će počiniti
teže kazneno djelo kojim prijeti (kod 8 okrivljenika). Isključivo zbog tog razloga je istražni zatvor
produljivan u odnosu na 6 okrivljenika.
Slika 5.2.5.1. Udio okrivljenika (%) s obzirom na očitovanje u odnosu na točke optužbe i motiv iz
mržnje
40 Štoviše, sva su djela počinjena u 2018. godini. 41 U dva slučaja ne sve, već samo neke od žrtava.
56,634,8
6,5 2,2
porekli sve točke optužbe
očitovali se krivim u
odnosu na sve točke
optužbe
očitovali se krivim uz
poricanje motiva iz mržnje
poricali pojedine točke
optužbe i motiv iz mržnje
59
Ukupno 33 okrivljenika je imalo branitelja na raspravi, a 2 okrivljenika se branilo šutnjom.
Prilikom očitovanja o krivnji više od polovine je poreklo sve točke optužbe (26 okrivljenika –
56,5%), dok se 16 okrivljenika (34,8%) očitovalo krivim u odnosu na sve točke optužbe, 3
okrivljenika (6,5%) se očitovalo krivim uz poricanje motiva iz mržnje, a 1 okrivljenik (2,2%) je
poricao pojedine točke optužbe i motiv iz mržnje.
5.2.6. Pravomoćni ishodi kaznenih postupaka
Kao što je prikazano u Tablici 5.2.6.1., ukupno je 38 okrivljenika (82,6 %) pravomoćno osuđeno.
Od pravomoćno osuđenih, 31 okrivljenik je osuđen za kazneno djelo iz mržnje (81,6%). U odnosu
na po 2 okrivljenika (po 4,3%) je donesena oslobađajuća presuda (nije dokazano da je okrivljenik
počinio djelo), rješenje o obustavi postupka (zbog odustanka DO od progona u predraspravnoj
fazi), odbijajuća presuda (zbog odustanka DO od progona na raspravi te uslijed primjene pravila
ne bis in idem) ili je utvrđena neubrojivost.
U odnosu na 27 okrivljenika nije podnijeta žalba bilo DO bilo okrivljenika, dok u odnosu na 19
okrivljenika jest. U pogledu njih 16 drugostupanjski je sud odbio žalbu u cijelosti i potvrdio
prvostupanjsku presudu, dok je u pogledu 3 okrivljenika došlo do različitog ishoda predmeta. Kod
1 okrivljenika utvrđena je neubrojivost, kod 1 okrivljenika je prvostupanjska osuđujuća presuda
zamijenjena odbijajućom zbog ne bis in idem (jer je za to djelo već bio proveden prekršajni
postupak), a prema 1 okrivljeniku je izrečena odgojna mjera prvostupanjskim rješenjem koje je
ukinuto, nakon čega je DO odustalo od gonjenja. To znači da se pravomoćni ishod postupka nije
mijenjao u odnosu na prvostupanjski u pogledu 43 okrivljenika (93,5%).
U vrijeme počinjenja kaznenog djela ukupno 37 okrivljenika (80,4%) je bilo potpuno ubrojivo.
Kod 7 okrivljenika je utvrđena smanjena ubrojivost (15,2%), od čega je dvoje okrivljenika bilo
smanjeno ubrojivo u znatnoj mjeri, a kod 2 okrivljenika (4,3%) je utvrđena neubrojivost u vrijeme
počinjenja kaznenog djela.
60
Tablica 5.2.6.1.Pravomoćni ishod postupka
Pravomoćni ishod postupka Broj
okrivljenika
Udio
(%)
osuđujuća presuda nakon provedene rasprave 32 69,6
osuđujuća presuda – kazneni nalog 4 8,7
osuđujuća presuda – sporazum stranaka 2 4,3
oslobađajuća presuda 2 4,3
rješenje o obustavi postupka 2 4,3
odbijajuća presuda 2 4,3
utvrđena neubrojivost sa upućivanjem u psihijatrijsku
ustanovu 1 2,2
utvrđena neubrojivost bez upućivanja u psihijatrijsku
ustanovu 1 2,2
5.2.7. Pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz mržnje
Što se tiče pravne kvalifikacije u pravomoćnim presudama, 31 okrivljenik je pravomoćno osuđen
za ukupno 35 kaznenih djela iz mržnje, što znači da su neki okrivljenici osuđeni za više kaznenih
djela iz mržnje u stjecaju. Neki okrivljenici su pritom osuđeni i za druga kaznena djela koja nisu
iz mržnje. Konkretno, 10 okrivljenika je osuđeno za počinjenje kaznenih djela u stjecaju, od čega
su 4 okrivljenika osuđena za kaznena djela iz mržnje u stjecaju, a 6 okrivljenika je u stjecaju
osuđeno za druga kaznena djela (ne iz mržnje) i to: prijetnju (2 okrivljenika), oštećenje tuđe stvari
(2 okrivljenika), nasilničko ponašanje (1 okrivljenik) te tjelesnu ozljedu i povredu djetetovih prava
(1 okrivljenik). U odnosu na 2 okrivljenika u jednoj pravomoćnoj presudi u stjecaju pojavljuje se
i javno poticanje na nasilje i mržnju u stjecaju s kaznenim djelom oštećenja tuđe stvari iz mržnje
(pisanje grafita). Većina okrivljenika je osuđeno za prijetnju (ukupno 19), njih 7 je osuđeno za
tjelesnu ozljedu, 5 je osuđeno za oštećenje tuđe stvari, 3 za sudjelovanje u tučnjavi i 1 okrivljenik
za izazivanje nereda.
61
Slika 5.2.7.1. Raspodjela pravnih kvalifikacija kaznenih djela iz mržnja u pravomoćnim presudama
(%)
U kontekstu pravnih kvalifikacija u pravomoćnim presudama treba kratko upozoriti i na
nekonzistentno vezivanje uz čl. 87. st. 21. KZ. Tako su u pogledu dva okrivljenika u dva različita
predmeta četiri kaznena djela prijetnje iz mržnje pravno označena samo kao čl. 139. st. 2. i 4. KZ,
bez dovođenja u vezu s čl. 87. st. 21. KZ. Kada je riječ o kaznenim djelima kod kojih mržnja
predstavlja kvalifikatornu okolnost također nema uniformnosti postupanja – tako je primjerice
kazneno djelo izazivanja nereda pravno označeno samo kao čl. 324. st.1. i 2. KZ bez vezivanja uz
čl. 87. st. 21. KZ, dok kod kaznenog djela tjelesne ozljede iz mržnje dominira vezivanje uz čl. 87.
st. 21. KZ (kod 6 okrivljenika), a tek u jednom je predmetu naveden samo čl. 117. st. 2. KZ
Što se tiče zaštićenih osobina u osuđujućim presudama, od ukupnog broja okrivljenika osuđenih
za ZiM (31), njih 26 je osuđeno za ZiM počinjen zbog nacionalnosti odnosno etničke pripadnosti
pri čemu i ovdje dominira srpska (kod 13 okrivljenika odnosno 50% svih ZiM počinjenih zbog
nacionalnosti ili etničke pripadnosti), a slijede hrvatska (5), iračka (1), romska (1) i židovska (1),
dok kod 5 okrivljenika nije navedeno o kojoj bi se nacionalnosti ili etničkoj pripadnosti radilo.
Kod 9 okrivljenika je kao zaštićena osobina navedena vjeroispovijest (29%), kod 3 rasna
pripadnost (9,7%), pri čemu niti u jednom predmetu nije navedeno o kojoj bi se rasnoj pripadnosti
radilo (ali istovremeno je kod ista 3 okrivljenika navedena i „boja kože“ od čega je kod jednog
okrivljenika specificirano da je riječ o crnoj boji kože) te kod 2 okrivljenika (6,5%) spolno
54,3
20,0
14,3
8,62,9
prijetnja
tjelesna ozljeda
oštećenje tuđe stvari
sudjelovanje u tučnjavi
izazivanje nereda
62
opredjeljenje i to homoseksualno. Što se vjeroispovijesti tiče, u pogledu 4 okrivljenika se radilo o
katoličkoj, 2 muslimanskoj, 2 pravoslavnoj, te 1 židovskoj. Pri tome se vjeroispovijest niti u
jednom predmetu nije pojavila samostalno, nego uvijek u kombinaciji sa drugim zaštićenim
osobinama i to dominantno sa nacionalnom odnosno etničkom pripadnošću (kod 8 okrivljenika),
a kod jednog okrivljenika zajedno s rasnom pripadnošću.
5.2.8. Sankcije za kaznena djela iz mržnje
U pogledu izrečenih kaznenopravnih sankcija za ZiM, nije bilo izrečenih novčanih kazni,
djelomičnih uvjetnih osuda niti posebnih obaveza.
Slika 5.2.8.1. Raspodjela kaznenopravnih sankcija izrečenih počiniteljima kaznenih djela iz mržnje
(%)
Uvjetna osuda pojavljuje se kao najčešća kaznenopravna sankcija izrečena u odnosu na ukupno 21
okrivljenika (67,7%), pri čemu je prosječno trajanje uvjetovane kazne zatvora približno 9 mjeseci,
dok je rok kušnje najčešće iznosio 2 godine (računa li se aritmetička sredina prosječno trajanje
roka kušnje bi iznosilo 2 godine i 3 mjeseca, no pritom treba imati u vidu da se vrijeme
provjeravanja odmjerava na pune godine). Ovaj podatak ukazuje da je postotak uvjetno osuđenih
za ZiM približno jednak prosječnom udjelu uvjetno osuđenih u općoj populaciji osuđenih
punoljetnih počinitelja. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku42 (dalje: DZS) u
razdoblju od 2013-2018 uvjetna osuda bila je zastupljena u svim izrečenim kaznama i drugim
42 Statistička izvješća. Punoljetni počinitelji kaznenih djela, prijave, optužbe i osude u 2018. Zagreb: DZS, te ranija
izdanja za razdoblje 2013-2017.
67,7
19,4
9,73,2
uvjetna osuda
rad za opće dobro
odgojne mjere
kazna zatvora
63
mjerama s 76,2%. U odnosu na 6 okrivljenika je izrečen rad za opće dobro. Bezuvjetna kazna
zatvora je izrečena u odnosu na samo 1 okrivljenika koji je osuđen za više kaznenih djela u stjecaju
i to za prijetnju iz mržnje u stjecaju s kaznenim djelom prijetnje prema bliskoj osobi, tjelesnom
ozljedom bliske osobe i tri kaznena djela povrede djetetovih prava. Izrečena je jedinstvena kazna
zatvora u trajanju od 2 godine, pri čemu je za svako pojedinačno djelo, uključujući i prijetnju iz
mržnje pojedinačna kazna zatvora iznosila 7 mjeseci.
Izrečeno je ukupno 6 sigurnosnih mjera, među kojima se najčešće pojavljuje obvezno liječenje od
ovisnosti (izrečeno u odnosu na 3 okrivljenika). Prema 2 okrivljenika je izrečen obvezan
psihosocijalni tretman, a u odnosu na 1 okrivljenika je izrečeno obvezno psihijatrijsko liječenje.
Zaštitni nadzor izrečen je 3 puta, pri čemu u odnosu na 1 okrivljenika uz rad za opće dobro, dok
prema 2 okrivljenika uz uvjetnu osudu. Odgojne mjere izrečene su samo prema tri okrivljenika
S obzirom na to da su maloljetnici i mlađi punoljetnici činili trećinu okrivljenih u C
kategoriji predmeta (16 od 46), podatak da su izrečene samo tri maloljetničke sankcije na
prvi pogled zbunjuje. Ostvarenjem uvida u spise dolazi se do sljedećeg zaključka: u 1
predmetu s čak 8 okrivljenih maloljetnika primijenjene su odgojne mjere prema 7
maloljetnika, no isti nisu osuđeni za ZiM, nego za „običnu“ odnosno „običnu tešku“
tjelesnu ozljedu (čl. 117. st. 1. KZ, čl. 118. st .1. KZ). U odnosu na osmog maloljetnog
okrivljenika u istom predmetu došlo je do obustave kaznenog postupka jer je sud smatrao
da je u konkretnom slučaju s obzirom na protek vremena od dvije godine, za koje se
vrijeme maloljetnik nije javljao kao počinitelj novih kaznenih djela te je bio urednog
ponašanja i zaposlio se, nesvrhovito maloljetniku izreći odgojnu mjeru. Od preostalih 8
maloljetnika/mlađih punoljetnika, trojici su, kako je gore navedeno, izrečene odgojne
mjere zbog počinjenog ZiM, dok u odnosu na 4 mlađa punoljetnika sud nije sukladno čl.
105. Zakona o sudovima za mladež smatrao primjerenom primjenu maloljetničkog prava
i sankcija. U odnosu na jednog maloljetnika osuđenog za izazivanje nereda iz mržnje, sud
je eksplicitno naveo kako djelo nije predstavljalo odraz mlađe životne dobi i odgojne mjere
ne bi polučile predviđenu im svrhu. U odnosu na preostala tri maloljetnika izrečena je
uvjetna osuda na temelju kaznenog naloga odnosno sporazuma stranaka te presuda nije
sadržavala opširno obrazloženje kao ni ocjenu bi li primjena Zakona o sudovima za mladež
bila primjerena, čemu je, i prema mišljenju kodera, trebala biti pridana veća pažnja.
Konačno, u jednom je predmetu došlo do obustave postupka jer sud nije našao dokazanim
da bi okrivljeni maloljetnik počinio ZiM koji mu je stavljen na teret.
64
(maloljetnika ili mlađih punoljetnika), od čega dva puta pojačana briga i nadzor i jednom
upućivanje u odgojni zavod.
Kod 23 od 31 okrivljenika (74,2%) bila je navedena jedna ili više olakotnih okolnosti, koje su
prikazane u tablici niže. Među navedenim olakotnim okolnostima u najvećem udjelu navodi se
neosuđivanost okrivljenika (69,6%), priznanje (56,5%), kajanje (43,5%) i mladost (34,8%), a
relativno najrjeđe isprika, sudjelovanje u Domovinskom ratu, pozitivna promjena ponašanja ili
zdravstveno stanje/ uključenost u tretman (svaka s udjelom od 8,7%).
Tablica 5.2.8.1. Olakotne okolnosti kod 23 okrivljenika pravomoćno osuđenih za kazneno djelo iz
mržnje
Olakotna okolnost Broj okrivljenika Udio (%)
neosuđivanost 16 69,6
priznanje 13 56,5
kajanje 10 43,5
mladost 8 34,8
smanjena ubrojivost 5 21,7
osobne ili obiteljske prilike 4 17,4
otac (maloljetnog djeteta) 4 17,4
zaposlenje (ima ga pa uzdržava obitelj, ili ga nema) 4 17,4
uredan život, a ovo je incident 3 13,0
isprika 2 8,7
sudjelovanje u domovinskom ratu 2 8,7
popravljeno ponašanje 2 8,7
zdravstveno stanje ili uključenost u tretman 2 8,7
65
Samo kod 9 od 31 okrivljenika (29%) je bila navedena jedna, ili više otegotnih okolnosti (Tablica
5.2.8.2.).
Tablica 5.2.8.2. Otegotne okolnosti kod 9 okrivljenika pravomoćno osuđenih za kazneno djelo iz
mržnje
Otegotna okolnost Broj okrivljenika
ranija osuđivanost 7
okolnost da je riječ o ZiM 2
nekritičnost prema djelu 2
neprimjereno ponašanje 2
Kod svih 9 okrivljenika kod kojih su navedene otegotne okolnosti, navedene su i olakotne
okolnosti. Iznenađujuće je da se kod samo 2 okrivljenika kao otegotna okolnost pojavljuje
počinjenje djela iz mržnje, s obzirom na to da se ovdje radi isključivo o kaznenim djelima iz
mržnje. Naime, 24 okrivljenika osuđena su i za kaznena djela kod kojih mržnja nije kvalifikatorna
okolnost,43 pa bi sukladno čl. 87. st. 21. KZ sud pri odmjeravanju kazne trebao eksplicitno uzeti
motiv mržnje kao otegotnu okolnost. No pritom smo vodili računa o činjenici da je u odnosu na 4
okrivljenika izdan kazneni nalog, da je u odnosu na 2 okrivljenika došlo do presude na temelju
sporazuma stranaka, te da su se 2 okrivljenika odrekla prava na žalbu, pa ove presude ne sadrže
uopće ili ne sadrže potpuno obrazloženje. Dakle, čak kod 14 okrivljenika sudovi nisu naveli mržnju
kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne iako su to po slovu zakona bili dužni učiniti.
U mnogim od ovih predmeta sudovi su, štoviše, eksplicitno naveli kako nisu našli otegotnih
okolnosti uopće. Iz razgovora s DO u okviru fokusne grupe proizlazi kako se u takvim situacijama
i samo zbog toga DO ne žale na presude, te kako je na temelju njihovog iskustva kazna, kada je
riječ o ZiM, ipak za nijansu stroža nego kada je riječ o počiniteljima analognih kaznenih djela koja
nisu motivirana mržnjom odnosno predrasudama. Upitan da li bi se žalio na presudu u kojoj sud
nije naveo mržnju kao otegotnu okolnost iako je to trebao učiniti ex lege, jedan državni odvjetnik
43 Zapravo 25, ali u jednom predmetu oštećenja tuđe stvari djelo je kvalificirano kao čl. 235. st. 3. KZ, dakle iz niskih
pobuda, pa mržnju također ne bi trebalo ponovno vrednovati (jednom kao obilježje djela – nisku pobudu, a drugi puta
kao otegotnu okolnost).
66
sudionik fokusne grupe je rekao da bi, te dodao: „Da nije bilo te okolnosti, počinitelj bi dobio 6
mjeseci na 2 godine, a ovako dobije 8 mjeseci na 2 godine. U načelu se, sa stajališta mog iskustva
pred [...] sudom, to svede na to. Malo se povisi, ali ne do mjere da tamo gdje bi inače dobio uvjet,
sad [dobije] zatvor. To nije ta granica koja se prelazi.“
Imovinskopravni zahtjev žrtve je postavljen u odnosu na 8 okrivljenika, od čega je u 2 slučaja
riješen, a u odnosu na 6 je oštećenik upućen na parnicu.
5.2.9. Trajanje postupka
Iz tablice 5.2.9.1. vidljivo je da je prosječno trajanje svih predmeta od počinjenja do optuženja oko
4,5 mjeseca, od optuženja do pravomoćnosti oko 15 mjeseci, a od počinjenja do pravomoćnosti
gotovo 20 mjeseci. Prosječno trajanje kaznenih postupaka koji su rezultirali pravomoćnom
osuđujućom presudom za kazneno djelo iz mržnje od optuženja do pravomoćnosti je točno godinu
dana – više nego dvostruko manje od trajanja postupka u predmetima koji su završili
oslobađajućim presudama.44 To se može objasniti činjenicom da se među ovim predmetima nalaze
i oni u kojima je osuđujuća presuda donesena na temelju kaznenog naloga i sporazuma stranaka,
odnosno priznanja okrivljenika svih točaka optužbe što je značajno skratilo prosječno trajanje
postupka u toj kategoriji predmeta. Valja istaknuti i da su koderi kao dobru praksu sudova u ovim
44 Precizno, radi se o 364 dana.
U jednom predmetu u kojem su okrivljenici osuđeni za tjelesnu ozljedu iz mržnje iz čl.
117. st. 2. KZ. prema žalbi DO u tom je predmetu prvostupanjski sud „kao otegotno
trebao cijeniti da su okrivljenici napali nepoznatu osobu i to isključivo zbog nacionalne
pripadnosti oštećenika, i da se radi o huliganskom postupanju iz mržnje zbog nacionalnog
i etničkog podrijetla koje je uzelo preveliki zamah kao društveno neprihvatljivo
ponašanje koje stvara nasilje i netrpeljivost, te osobnu nesigurnost osoba različitog
nacionalnog i etničkog podrijetla.“ U ovom konkretnom slučaju, kao što je ustvrdio i
Županijski sud, takav zahtjev nije bio opravdan jer „pobuda zbog koje je djelo počinjeno
predstavlja kvalifikatorni oblik kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11,
kao djela počinjenog iz mržnje, što je utjecalo na kazneni okvir, te ista okolnost ne može
ponovno biti vrednovana kao otegotna okolnost.“
67
predmetima u svojim završnim evaluacijama predmeta najčešće isticali brzinu postupanja, što
ukazuje da pravosudna tijela mahom poštuju zahtjev iz čl. 8. Protokola o postupanju u slučaju
zločina iz mržnje.45 Pa ipak, presporo postupanje je istovremeno i najčešća (iako znatno rjeđa)
primjedba kodera radu sudova na ovim predmetima.
Tablica 5.2.9.1. Trajanje prethodnog i kaznenog postupka prema ishodu postupka u danima
Pravomoćni ishod Prosječno
trajanje
Broj
okrivljenika
Tra
janje
od p
oči
nje
nja
do o
ptu
žen
ja
oslobađajuća / odbijajuća presuda /
obustava postupka 114 6
Osuđujuća presuda za ZiM 142,5 31
osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 108 7
utvrđujuća presuda – neubrojivost 204.5 2
Ukupno 136,2 46
Tra
janje
od o
ptu
ženja
do
pra
vom
oćn
ost
i
oslobađajuća / odbijajuća presuda /
obustava postupka 777,7 6
Osuđujuća presuda za ZiM 364,3 31
Osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 543,4 7
Utvrđujuća presuda – neubrojivost 708,5 2
Ukupno 460.4 46
Tra
janje
od p
oči
nje
nja
do
pra
vom
oćn
ost
i
oslobađajuća / odbijajuća presuda /
obustava postupka 891,7 6
Osuđujuća presuda za ZiM 506,8 31
Osuđujuća presuda za drugo kazneno djelo 651,4 7
Utvrđujuća presuda – neubrojivost 913 2
Ukupno 596,7 46
45 Čl. 8. glasi: „Pravosudna tijela (kazneni i prvostupanjski prekršajni sudovi i/ili državno odvjetništvo) će u
predmetima vezanim za zločine iz mržnje postupati žurno i s posebnom pozornošću.
68
Tablica 5.2.9.2. Postupci po pravnim lijekovima (po broju okrivljenika osuđenih za ZiM)
Pravomoćni ishod postupka Osuđujuća presuda za ZiM
nije bilo žalbe 22
drugostupanjski postupak 9
ponovljeno suđenje 0
Ukupno 31
Iz ove tablice se vidi kako je, kada je riječ o ZiM, žalba na prvostupanjsku presudu podnesena u
odnosu na nešto manje od trećine okrivljenika, njih 9, dok u odnosu na 22 okrivljenika nije bilo
žalbe na prvostupanjski ishod postupka. Povodom žalbe kod osuđujućih presuda za ZiM niti u
jednom slučaju nije došlo do ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja na ponovno suđenje, nego
je drugostupanjski sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti,
a u jednom je predmetu presudom odmah preinačio prvostupanjsku presudu i izrekao odbijajuću
presudu zbog ne bis in idem. Stoga činjenica da je u tim predmetima došlo do drugostupanjskog
postupka nije znatno i u većoj mjeri utjecala na ukupno trajanje postupka (u tim je predmetima od
optuženja do pravomoćnosti u prosjeku prošlo 453 dana).46
5.3. Skupina predmeta B – prekršaji iz mržnje
U ovoj skupini predmeta analizirano je 30 pravomoćno okončanih predmeta, u skladu s kriterijima
odabira opisanih u uvodnom prikazu populacije i odabira uzorka. Slično analiziranim kategorijama
kaznenih predmeta, i kod prekršaja se najčešće radi o jednom okrivljeniku. Samo u tri predmeta
zajedno su optužena dva okrivljenika, u jednom predmetu tri okrivljenika i jednom predmetu četiri
okrivljenika. U 30 predmeta u uzorku, dakle, optuženo je 38 okrivljenika.
5.3.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema policiji
Slika 5.3.1.1. prikazuje pravnu kvalifikaciju prekršaja prema optužnom prijedlogu. Iako se kao
ovlašteni tužitelji u prekršajnom postupku za „prekršaj iz mržnje“ mogu pojaviti i DO te oštećenik,
u istraživanju je primijenjena metodologija odabira predmeta prema kojoj je polazište predstavljao
46 U predmetima u kojima nije bilo žalbe prosječno je trajanje bilo 327 dana.
69
popis djela koje je policija inicijalno označila kao „prekršaj iz mržnje“. Rezultati fokusne grupe sa
državnim odvjetnicima ukazuju da DO vrlo rijetko pokreće prekršajni postupak jer nije upoznato
s činjenicom počinjenja prekršaja, te da se pojavljuju kao tužitelji u prekršajnom postupku kada
postupajući na temelju kaznene prijave procijene da nema elemenata kaznenog djela nego
isključivo prekršaja.
Slika 5.3.1.1. Inicijalna pravna kvalifikacija prekršaja prema optužnom prijedlogu (%)
Ukupno 38 okrivljenika je optuženo za 58 prekršaja. Najčešća pravna kvalifikacija iz optužnog
prijedloga, preliminarno označena kao prekršaj iz mržnje od strane policije, bio je prekršaj iz već
spomenutog članka 25. stavka 1. ZSD (26 okrivljenika, tj. 44,8% svih analiziranih prekršaja).47
Slijede prekršaji prema ZPPJRM, koji gledajući zajedno predstavljaju čak polovinu optuženih
prekršaja. Pritom je gotovo trećinu od ukupnog broja analiziranih prekršaja činio prekršaj propisan
u čl. 6. ZPPJRM (18 okrivljenika, 31%), a 15,5% prekršaj iz čl. 13. ZPPJRM (9 okrivljenika).
Nadalje, tu su i dva prekršaja (3,4%) iz čl. 17. ZPPJRM koji se odnosi na omalovažavanje ili
vrijeđanje državnih organa ili službenih osoba, koja se ne pojavljuju kao prekršaj iz mržnje, nego
s njim u stjecaju, a preostale dvije kategorije prekršaja odnose se na nepropisno nošenje i uporabu
oružja (2 prekršaja, 3,4%) te nasilničko ponašanje u obitelji (1 prekršaj, 1,7%). U jednom je
predmetu policija – očito pogrešno – čl. 6. ZPPJRM vezala uz čl. 87. st. 21. KZ, kako bi u
nedostatku adekvatnog prekršajno-pravnog okvira, pokušala kroz kvalifikaciju iskazati da je riječ
o prekršaju iz mržnje.
47 Koderi su procijenili kako je u još nekoliko predmeta policija trebala, a nije optužila za čl. 25. ZSD.
44,8
31,0
15,5
3,43,4 1,7
čl. 25 ZSD
čl. 6 ZPPJRM
čl. 13 ZPPJRM
čl. 17 ZPPJRM
ZoO
ZZNO
70
5.3.2. Indikatori predrasuda zabilježeni od policije
I u prekršajnim predmetima policija je registrirala niz činjenica koji se u literaturi spominju kao
indikatori predrasuda iako im možda nije pridala značaj u tom smislu pri odlučivanju o
kvalifikaciji u optužnom prijedlogu odnosno iako pri njihovoj identifikaciji nije nužno postojala
svijest da se radi o indikatorima koji potencijalno ukazuju na to da je riječ o zločinu, tj. prekršaju
iz mržnje.
Tablica 5.3.2.1 Indikatori predrasuda prepoznati od strane policije
Indikatori predrasuda Broj indikatora
Udio predmeta u kojima
je policija prepoznala
pojedini indikator (%)
prateće izjave počinitelja npr. prijetnje i uvrede
žrtvi zbog pripadnosti skupini 27 90,0
percepcija same žrtve da je riječ o ZiM 21 70,0
činjenica da se radi o nasilnom djelu bez jasnog
povoda 18 60,0
izjava svjedoka 16 53,3
pripadnost žrtve određenoj skupini 11 36,7
funkcija nekog predmeta (npr. vjerski objekt) 1 3,3
pripadnost počinitelja nekoj skupini (npr.
Skinhead) 1 3,3
indikatori vezani uz vrijeme počinjenja (npr. gay
pride, pravoslavni Božić) 1 3,3
upotreba određenih simbola i obilježja (npr.
grafiti, odjeća počinitelja) 0 0,0
indikatori vezani uz mjesto počinjenja (npr. crkva,
gay club) 0 0,0
utvrđenje ranijih incidenata protiv iste skupine 0 0,0
neki drugi indikator predrasuda 2 6,7
Ukupno 98
71
Najčešći indikatori predrasuda i u kontekstu prekršaja su bile prateće izjave počinitelja, zabilježene
u 90,0% predmeta, percepcija same žrtve da je riječ o ZiM (70,0%) te činjenica da se radi o
nasilnom djelu bez jasnog povoda (60,0%). Drugi prevalentni indikatori su bili izjava svjedoka
(53,3%) i pripadnost žrtve određenoj skupini (36,7%.) Među drugim indikatorima predrasuda valja
istaknuti uporabu ćiriličnog pisma od strane žrtve.
5.3.3. Zaštićene osobine u prekršajima iz mržnje
Kao najčešća zaštićena osobina prepoznata od strane policije u kontekstu prekršaja pojavljuje se
nacionalnost i etničko podrijetlo (73,3%), koji zajedno čine gotovo tri četvrtine zaštićenih osobina.
Pri tome je samo u 14 od 22 predmeta specificirano o kojoj se konkretno nacionalnosti ili etničkoj
pripadnosti radi: najčešće srpskoj (7), zatim romskoj (3), bosanskoj (2), hrvatskoj i slovenskoj po
1. Znatno češće nego u kaznenim predmetima je navedena vjeroispovijest (20%) – i to
muslimanska (5) i pravoslavna (1). Samo po jednom se pojavljuju spolno opredjeljenje te rasa i
boja kože, a niti jednom jezik, invaliditet, spol ili rodni identitet.
Tablica 5.3.3.1. Zaštićene osobine prepoznate od strane policije
Zaštićena osobina Broj osobina
Udio predmeta u kojima je policija
prepoznala pojedinu zaštićenu
osobinu (%)
nacionalnost i etničko podrijetlo 22 73,3
vjeroispovijest 6 20,0
spolno opredjeljenje 1 3,3
rasa i boja kože 1 3,3
Ukupno 30
72
5.3.4. Prava žrtava
Policija niti u jednom predmetu (barem od četiri predmeta u kojima je vrijeme počinjenja bilo
nakon 1. studenog 2017. godine) nije provela pojedinačnu procjenu u smislu čl. 43.a ZKP-a. Samo
u jednom predmetu su žrtve dobile pouku o pravima (3,3%). Provodi li DO pojedinačnu procjenu
u prekršajnim postupcima ne možemo zaključiti iz ovog uzorka budući da se ni u jednom od
analiziranih predmeta DO ne pojavljuje kao ovlašteni tužitelj.
5.3.5. Procesne mjere i očitovanje o krivnji
U odnosu na 11 okrivljenika izrečene su mjere opreza, od čega je zabrana približavanja određenoj
osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom izrečena u odnosu na 8
okrivljenika, a zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja u odnosu na 3 okrivljenika.
Ukupno 12 okrivljenika je bilo uhićeno, i to svi na 1 dan. Niti u jednom predmetu nije bilo
određeno zadržavanje.
Tablica 5.3.5.1. Očitovanje okrivljenika o krivnji
Očitovanje okrivljenika o krivnji Broj i udio
okrivljenika
poriče sve točke optužnog prijedloga 18 (47,4%)
poriče pojedine točke optužbe i poriče motiv iz mržnje 10 (26,3%)
očituje se krivim u odnosu na sve točke optužbe 5 (13,2%)
očituje se krivim u odnosu na sve točke optužbe, ali poriče motiv
iz mržnje 3 (7,9%)
poriče pojedine točke optužbe, ali ne i motiv iz mržnje 1 (2,6%)
ne želi se očitovati 1 (2,6%)
Ukupno 38
Kao što je vidljivo u Tablici 5.3.5.1., kod očitovanja o krivnji gotovo polovina okrivljenika je
poricala sve točke optužnog prijedloga, a nešto više od četvrtine okrivljenika je poricalo pojedine
točke optužbe i motiv iz mržnje. Usprkos tome što se jedan okrivljenik nije uopće očitovao o
optužbi, niti jedan okrivljenik se nije branio šutnjom.
73
5.3.6. Pravomoćni ishodi svih prekršajnih postupaka
Za razliku od kaznenih, u prekršajnim predmetima nije došlo do primjene načela svrhovitosti niti
u jednom od analiziranih 30 predmeta.48 Također, ni u jednom predmetu nije došlo do
sporazumijevanja između ovlaštenog tužitelja i okrivljenika o sankciji i mjerama. Približno dvije
trećine okrivljenika (njih 25) u analiziranim predmetima je osuđeno, dok je u odnosu na 9 (23,7%)
donesena oslobađajuća presuda, a u odnosu na 4 okrivljenika (10,5%) odbijajuća presuda. Razlog
svih odbijajućih presuda bila je zastara prekršajnog progona. Razlog svih 9 oslobađajućih presuda
je bio da nije dokazano postojanje djela. Osim ovih 9 u cijelosti oslobađajućih presuda, bilo je još
4 djelomično oslobađajućih presuda, od čega su 2 okrivljenika oslobođena za drugo djelo uz osudu
za prekršaj iz mržnje, a 2 oslobođena za prekršaj iz mržnje uz osudu za drugo djelo.
Slika 5.3.6.1. Pravomoćni ishodi prekršajnih postupaka
48 S obzirom da je načelo svrhovitosti kada je riječ o počiniteljima kaznenih djela iz mržnje primijenjeno isključivo u
odnosu na maloljetnike i mlađe punoljetnike jedno od objašnjenja moglo bi biti i to što se u ovom uzorku pojavljuje
samo jedan maloljetni počinitelj.
65,8
23,7
10,5
osuđujuća presuda
oslobađajuća presuda
odbijajuća presuda
74
Kod svih djelomično oslobađajućih presuda razlog je također bio da nije dokazano postojanje
djela, osim jednog predmeta gdje je naveden „drugi razlog”, tj. da djelo za koje se optužuje po
propisu uopće nije prekršaj (čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona).
U kontekstu djelomično oslobađajućih presuda, odnosno presuda kojima su okrivljenici osuđeni
samo za neke od prekršaja navedenih u optužnom prijedlogu, valja ukazati na nedosljednost u
praksi u odnosu na prekršaj iz čl. 25. ZSD. U situacijama kada je optužni prijedlog sadržavao i čl.
25. ZSD u stjecaju s nekim drugim prekršajima, a presuda je bila osuđujuća, ali ne za čl. 25. ZSD,
sudovi su postupali različito. Naime, u nekim osuđujućim presudama sudovi su osudili samo za
druge prekršaje iz optužnog prijedloga, a da nisu pritom donosili djelomično oslobađajuću presudu
za čl. 25. ZSD (nego samo u obrazloženju osuđujuće presude obrazlažu zbog čega nije došlo i do
osude za čl. 25. ZSD), dok su u nekim drugim predmetima uz osuđujuću presudu prekršajni sudovi
istovremeno donosili i oslobađajuću presudu u pogledu točke optužnog prijedloga za koje nisu
osudili počinitelja – prekršaja iz čl. 25. ZSD.
Relativno nizak udio osuđenih (65,8%) značajno odstupa od udjela osuđenih punoljetnih
počinitelja prekršaja. U razdoblju od 2013. do 2018. godine prema podacima DZS49 prosječno je
godišnje osuđeno 78,8% okrivljenih za neki prekršaj dok je udio osuđenih punoljetnih počinitelja
kaznenih djela čak i viši (81,9%). S druge strane, u istom je razdoblju izrazito mali postotak (2,8%)
49 Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2019). Statistička izvješća. Počinitelji prekršaja u 2018. Zagreb:
DZS, te ranija izdanja za razdoblje 2013-2017.
U tom predmetu Sud je smatrao da nema prekršaja iz čl. 25. ZSD jer su psovke izrečene
općenito i „nisu bile usmjerene prema određenoj osobi sa ciljem da se kod nje prouzroči
strah na temelju razlike u nacionalnim podrijetlu, budući da osoba kojoj je ta psovka
upućena nije pripadnik srpske narodnosti, pa je očito kako već u činjeničnom opisu djela
koji određuje predmet raspravljanja nedostaju elementi koji određeno ponašanje
okrivljenika čine prekršajnim djelom iz citirane norme.” Pri tome je sud zanemario
dominantno shvaćanje u kontekstu ZiM kako ZiM može biti počinjen i prema osobi koja
nema osobine koje joj počinitelj pogrešno pridaje ili koja stvarno nije povezana s takvom
drugom osobom (ESLJP, Škorjanec protiv Hrvatske).
75
maloljetnika okrivljenih za prekršaje osuđeno, pa bi nizak udio osuđenih mogao biti posljedica
činjenice da su uzorkom obuhvaćeni kako maloljetni, tako i punoljetni okrivljeni za prekršaje iz
mržnje. Međutim, uvidom u dobnu strukturu okrivljenih za prekršaje iz mržnje proizlazi da se
među okrivljenicima nalazi samo jedna maloljetna osoba (17 godina), koja je štoviše osuđena za
prekršaj iz mržnje na sudski ukor kao odgojnu mjeru. Stoga se čini opravdanim zaključak kako je
nizak udio osuđenih u odnosu na okrivljene specifičan za ovu kategoriju prekršaja („iz mržnje“).50
5.3.7. Pravomoćno osuđeni za prekršaj iz mržnje
U odnosu na 25 osuđenih za neki prekršaj, njih 18 je bilo osuđeno za prekršaj iz mržnje (u smislu
definicije korištene u ovom istraživanju), dok je 7 okrivljenika osuđeno, no osuda u tim
predmetima ne obuhvaća i bit prekršaja iz mržnje. U tim je predmetima, primjerice, osuđujući dio
obuhvatio samo govor mržnje te osudom nisu obuhvaćeni drugi aspekti optužnog prijedloga ili je
pak sud utvrdio kako je došlo do prekršaja protiv javnog reda, ali nije smatrao dokazanom mržnju,
tj. predrasude kao motiv djela. Analiza koja slijedi odnosi se isključivo na 18 okrivljenika koji su
osuđeni za prekršaj iz mržnje.
Velik broj okrivljenika u svim prekršajnim predmetima (44,7%) djelo je počinio pod utjecajem
alkohola, a postotak je još viši među počiniteljima osuđenim za prekršaj iz mržnje (55,6%).
Međutim, tek je u pogledu jednog okrivljenika osuđenog za prekršaj iz mržnje sud našao da je bio
smanjeno ubrojiv u trenutku počinjenja djela.
U odnosu na 5 okrivljenika presuda ne sadrži obrazloženje jer su se u tim predmetima stranke
odrekle prava na žalbu sukladno članku 179. st. 7. i 9. Prekršajnog zakona.
50 U obzir treba uzeti i zastarjelost ZPPJRM, za kojeg je i Ustavni sud 29. siječnja 2019. godine utvrdio kako formalno
nije usklađen s Ustavom te naložio Hrvatskom saboru da u roku od godine dana donese novi zakon kojim bi se
osuvremenilo uređenje predmetne materije. To se, međutim, još nije dogodilo.
76
Tablica 5.3.7.1. Pravna kvalifikacija prekršaja prema pravomoćnoj osuđujućoj presudi
Pravna kvalifikacija
prekršaja Broj prekršaja
Broj prekršaja iz
mržnje
Udio u ukupnom broju
prekršaja iz mržnje (%)
Čl. 25. ZSD 10 7 28,0
Čl. 6. ZPPJRM 13 11 44,0
Čl. 13. ZPPJRM 5 4 16,0
Čl. 17. ZPPJRM 2 1 4,0
Čl. 29. i 92. Zakona o
oružju 2 2 8,0
Ukupno 32 25
Iz Tablice 5.3.7.1. može se zaključiti da je ukupno 18 okrivljenika osuđeno za 25 prekršaja iz
mržnje. Pri tome, za razliku od kvalifikacija iz optužnih prijedloga, u pravomoćnim osuđujućim
presudama dominiraju prekršaji iz čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM (15 prekršaja), koji se javljaju bilo
samostalno, bilo u stjecaju s čl. 25. ZSD (prema 4 okrivljenika i to dva puta čl. 6. ZPPJRM u
stjecaju s čl. 25 ZSD, a dva puta čl. 13. ZPPJRM u stjecaju s čl. 25. ZSD). To znači da su tri
okrivljenika – počinitelja prekršaja iz mržnje osuđena samo prema čl. 25. ZSD, pri čemu je jedan
osuđen za dodatno djelo u stjecaju, koje u konkretnom slučaju ne predstavlja prekršaj iz mržnje
(nošenje noža u ruci tijekom manifestacije i pod utjecajem alkohola, kažnjivo prema čl. 29. st. 2.
u svezi s čl. 92. st. 1. toč. 14. Zakona o oružju). Za prekršaj iz čl. 92. prema Zakonu o oružju
osuđen je još jedan počinitelj prekršaja iz mržnje i to u stjecaju s čl. 6. ZPPJRM. U jednom je
predmetu okrivljenik osuđen i za čl. 17. ZPPJRM (omalovažavanje i vrijeđanje državnih organa
odnosno službenih osoba prilikom vršenja službe) koji kao takav ne predstavlja ZiM, nego prateće
djelo uz čl. 6. ZPPJRM i čl. 25. ZSD, za koje je okrivljenik u tom predmetu također osuđen (istom
prilikom okrivljenik je vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika koji je intervenirao).
Promatrajući odnos optužbi i osuda može se zaključiti i da je udio osuđujućih presuda u odnosu
na optužni prijedlog najmanji za čl. 25. ZSD (tek 38,4% optuženih prekršaja iz čl. 25. st. 1. ZSD
77
rezultirala su pravomoćnom osuđujućom presudom, dok je kod čl. 6. ZPPJRM taj postotak znatno
viši – čak 72,2%, a veći od 50,0 % je i kod čl. 13. ZPPJRM (55.6%)).
Na temelju činjenice da je okrivljenik oslobođen za čl. 25. ZSD, ali osuđen za neki od prekršaja
prema ZPPJRM ne može se zaključiti da nije došlo do osude za prekršaj iz mržnje.
Konačno, iznenađuje to što se čl. 25. ZSD u određenom broju slučajeva javlja samostalno (ili u
stjecaju s nekim drugim prekršajem koji nije počinjen iz mržnje odnosno predrasuda),51 što nismo
očekivali, budući da je tim člankom inkriminirana tzv. čista diskriminacija – koja se općenito sama
za sebe pojmovno i strukturno smatra različitom od ZiM. Pod čl. 25. ZSD kao prekršaj iz mržnje
najčešće se podvode činjenična stanja koja se sastoje u prijetnjama, pri čemu je teško razaznati
razgraničenje od kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. KZ. Tako je primjerice za prekršaj iz čl. 25.
st. 1. ZSD osuđen okrivljeni koji je tijekom jedne manifestacije držeći u ruci nož duljine oštrice 6
cm, prišao oštećenom i upitao ga: „Da li si ti Rom?“, a nakon što je oštećeni potvrdno odgovorio,
zaprijetio mu riječima „Ako si Rom, ispikat ću te.“ 52 Samostalno za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD
51 Primjerice prema Zakonu o oružju. 52 Optužen je i osuđen u stjecaju s čl. 29. st. 2. Zakona o oružju.
U nekim je predmetima sud našao da nije dokazano da je okrivljenik rekao riječi koje
mu se stavljaju na teret odnosno uopće poduzeo radnju koja bi sadržavala ZiM (i tada je
presuda uistinu oslobađajuća u odnosu na prekršaj iz mržnje), no u nekim drugima je taj
isti činjenični opis bio dokazan i obuhvaćen prekršajem protiv javnog reda i mira, ali sud
nije smatrao dokazanim poseban cilj prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog,
ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Nadalje, u nekim je predmetima smatrao isti
dokazanim, no obuhvaćenim (konzumiranim) prekršajem protiv javnog reda i mira, pa
nije smatrao potrebnim osuditi i za čl. 25 ZSD. Iako je propisana kazna višestruko veća
za čl. 25. ZSD (od 5.000,00 do 30.000,00 kuna) nego za sve prekršaje iz ZPPJRM
(najviše do protuvrijednosti 350 DEM), ne treba zanemariti činjenicu da ZPPJRM za
navedene prekršaje uz novčanu kaznu kao strožu kaznu propisuje kaznu zatvora do 30
dana. Ipak, imajući u vidu da je u prekršajnopravnom sustavu sankcija glavna kazna
novčana kazna, ali i različite zaštitne objekte prekršaja iz čl. 25. ZSD i prekršaja iz
ZPPJRM, teško je prihvatiti prividni stjecaj čl. 25. ZSD i prekršaja iz ZPPJRM (a
pogotovo u korist prekršaja iz čl. 6. i 13. ZPPJRM).
78
osuđena je i okrivljena koja je nakon prethodne razmirice oštećenoj rekla kako će joj zabraniti
prolaz po ulici te dodala: „J*na Ciganko smrdljiva, uzet ću kamen i gađat ću te u glavu kad god te
vidim, Ciganko, tebe treba samo ubiti.“ I koderi su u završnoj evaluaciji prekršajnih predmeta u
više navrata prepoznali kako je činjeničnim opisom prekršaja u cijelosti obuhvaćeno i kazneno
djelo prijetnje (iz mržnje).53 Dodatno, na fokusnoj grupi s državnim odvjetništvom je ukazano na
to da bi u Prekršajnom zakonu trebalo propisati motiv mržnje kao otegotnu okolnost na jednak
način kao što je to učinjeno u čl. 87. st. 21. Kaznenog zakona, što bi pomoglo i lakšem
identificiranju i praćenju prekršaja iz mržnje.
5.3.8. Sankcije za prekršaje iz mržnje
Što se tiče sankcija, niti u jednom predmetu nije izrečena bezuvjetna kazna zatvora. Među
sankcijama dominira novčana kazna koja je izrečena u odnosu na 15 okrivljenika (83,3%), uvjetna
kazna zatvora izrečena je u odnosu na 2 okrivljenika (11,1%), dok je prema jednom (maloljetnom)
okrivljeniku primijenjen sudski ukor kao odgojna mjera (5,6%). Sudovi nisu izricali opomenu, rad
za opće dobro niti neku od posebnih obveza. Uvjetne kazne zatvora se, sukladno zakonskom
okviru za prekršaje protiv javnog reda i mira, kreću u rasponu do maksimalno 30 dana – konkretno,
riječ o zatvorskim kaznama u trajanju od 12 i 15 dana, s rokom kušnje od 1 godine odnosno 6
mjeseci. Jedina izrečena zaštitna mjera bila je zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja.
Konačno, jednom je okrivljeniku oduzet predmet po članku 92. st. 2. Zakona o oružju –
oduzimanje noževa i njihovo uništenje. Imovinsko-pravni zahtjev oštećenik nije postavio ni u
jednom predmetu.
Kod analize izrečenih novčanih kazni općenito treba reći da su one izrazito blage – najmanja je
546,00 HRK, najveća je 7.303,00 HRK,54 dok je prosječna kazna 1.873,13 HRK. Pritom treba
imati u vidu da je prosječna plaća u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2013. do 2018. bila
5.810,00 HRK, iz čega proizlazi da je prosječna izrečena novčana kazna u ovim predmetima manja
od jedne trećine prosječne mjesečne plaće u istom razdoblju. Više od polovine izrečenih kazni je
53 U jednom predmetu prepoznata su i obilježja (lake) tjelesne ozljede počinjene zbog nacionalnosti žrtve, uslijed čega
je, prema mišljenju kodera, policija trebala podnijeti kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ u svezi
s čl. 87. st. 21. KZ 54 U kategoriji odbačaja susreli smo se s predmetom u kojem je izrečena novčana kazna za prekršaj protiv javnog reda
i mira u stjecaju s čl. 25. ZSD i čl. 29. i 92. Zakona o oružju u iznosu od čak 15.000 kuna, ali on nije ušao među ovdje
analizirane prekršajne predmete budući da je isti okrivljenik i činjenični opis obuhvaćen i analiziran/kodiran u okviru
kategorije odbačaja.
79
u iznosu do 1.000,00 HRK. Međutim, valja uzeti u obzir neusklađenost propisanih kazni u dva
prekršajna zakona koji se u ovim predmetima primjenjuju: za prekršaje iz čl. 6. i 13. ZPPJRM
propisane su novčane kazne između 195,00 i 1.360,00 HRK (preračunato iz DEM), dok su za
prekršaje iz č. 25 ZSD propisane višestruko više kazne: između 5.000,00 i 30.000,00 HRK. Zbog
toga u činjenično vrlo sličnim predmetima postoji velika razlika u izrečenim kaznama ovisno o
pravnoj kvalifikaciji i tome je li ista obuhvaćala čl. 25. ZSD. Otuda i paradoks da se u odnosu na
5 okrivljenika kojima je novčana kazna ublažena radilo o prekršajima iz čl. 25. ZSD kod kojih su
izrečene kazne, čak i kada su ublažene, strože nego kazne za prekršaje iz ZPPJRM u kojima nije
primijenjeno ublažavanje kazne. Ukupno 7 okrivljenika osuđeni su za prekršaj iz mržnje iz čl. 25.
ZSD, dakle, u tim su predmetima sudovi uglavnom izricali novčanu kaznu ispod zakonskog
minimuma od 5.000,00 HRK. Do ublažavanja kazne nije došlo samo u odnosu na 2 okrivljenika
osuđena prema čl. 25. ZSD, a njima su izrečene novčane kazne ili u iznosu zakonskog minimuma
za prekršaj iz čl. 25. ZSD ili blizu njega (5.000,00 i 7.303,00 HRK).55 Ipak, uspoređujući izrečene
kazne treba imati u vidu da pri odmjeravanju novčane kazne sukladno čl. 36. Prekršajnog zakona
sud mora voditi računa, na temelju stavka 2. istog članka, osim o svim ostalim zakonom
propisanim okolnostima, i o imovinskom stanju počinitelja prekršaja.
Tablica 5.3.8.1. Izrečene novčane kazne okrivljenicima osuđenima za prekršaj iz mržnje
Izrečena novčana
kazna Broj okrivljenika
Udio u broju okrivljenika osuđenih na
novčane kazne za prekršaj iz mržnje (%)
0 - 1.000 HRK 8 53,3
1.001 - 2.000 HRK 3 20,0
2.001 - 3.000 HRK 2 13,3
3.001 - 4.000 HRK 0 0,0
4.001 - 5.000 HRK 1 6,7
> 5.000 HRK 1 6,7
Ukupno 15 100,0
55 Jedna od primjedbi kodera je bila i nedostatna obrazloženost ublažavanja kazne jer se prema mišljenju kodera radilo
o običnim olakotnim okolnostima, a ne o naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdavale ublažavanje kazne.
80
Statistička analiza pokazuje kako nema statistički značajne razlike u visini novčane kazne izrečene
okrivljenicima osuđenim za prekršaj iz mržnje i onima koji su počinili „običan” prekršaj
(t(19)=0,053, p>.05). U svojim presudama prekršajni sudovi se nisu eksplicitno bavili motivom
mržnje odnosno predrasuda izvan utvrđivanja pravne kvalifikacije iz čl. 25. st. 1. ZSD – koja od
suda zahtijeva da utvrdi postupanje okrivljenika s ciljem stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg
ili uvredljivog okruženja na temelju neke zaštićene osobine. Usprkos tome što Prekršajni zakon to
eksplicitno od sudaca ne traži jer ne sadrži odredbu analognu čl. 87. st. 21. KZ, isti ipak otvara
prostor za teže kažnjavanje diskriminatornog postupanja kroz opću odredbu o odmjeravanju kazne,
no taj prostor nije adekvatno iskorišten od strane sudova. Naime, prema čl. 36. PZ koji sadrži opće
pravilo o izboru vrste i mjere kazne sud bi pri odmjeravanju kazne između ostalog trebao uzeti u
obzir stupanj krivnje počinitelja, kao i pobude iz kojih je djelo počinjeno. Međutim, niti u jednoj
presudi u kojoj je prekršaj iz mržnje kvalificiran samo kao prekršaj protiv javnog reda i mira (iz
čl. 6. ili čl. 13. ZPPJRM) sud se izvan utvrđenja činjeničnog opisa djela nije osvrtao na
diskriminatorno postupanje okrivljenika niti je mržnju, tj. predrasude, navodio kao otegotnu
okolnost zbog koje bi djelo trebalo kazniti strože, što je, smatramo, trebalo učiniti. Jasno je pritom
kako mržnju, odnosno predrasude, ne bi trebalo uzimati u obzir dvaput, te da ako su takve pobude
već na neki način izražene kroz kvalifikaciju (kao što je to u čl. 25. ZSD) ne bi ih trebalo ponovno
uzimati u obzir pri odmjeravanju kazne.
5.3.9. Zaštićene osobine u predmetima prekršaja iz mržnje
Nadalje, iako su ovi predmeti odabrani u uzorak jer su od strane policije označeni kao prekršaji iz
mržnje, te su činjenični opisi obuhvaćali diskriminatorni motiv i verbalizirane predrasude, sudovi
se u obrazloženju presude često nisu posebno ili uopće osvrtali na činjenicu da je počinitelj djelo
počinio u vezi s nekom od zaštićenih osobina. To je izrijekom navedeno samo u odnosu na 7 od
18 osuđenih okrivljenika i u svim se slučajevima radilo o „nacionalnoj” pripadnosti – i to u po
jednom predmetu bosanskoj, romskoj i srpskoj, a u odnosu na dva okrivljenika slovenskoj. Inače
je uočeno kako ni u prekršajnim predmetima sudovi ne prave razliku između nacionalnosti i
etniciteta. Naša analiza pak otkriva da je 6 okrivljenika postupalo iz mržnje odnosno predrasuda
prema Srbima, 3 prema Hrvatima, 3 prema Muslimanima, 2 prema Romima, 2 prema Slovencima
i po 1 prema Bosancima i Albancima, te se kod osuđujućih presuda za prekršaj iz mržnje nije radilo
ni o jednoj drugoj zaštićenoj osobini osim „nacionalne pripadnosti“.
81
5.3.10. Trajanje postupka
Prosječno trajanje svih analiziranih predmeta od optuženja do pravomoćnosti je 15 mjeseci.
Najdulje su trajali predmeti u kojima je došlo do odbijajuće presude, no to je logično ima li se u
vidu da je u svima razlog za odbijajuću presudu bio nastup apsolutne zastare. Zanimljivo je
međutim da su predmeti u kojima je okrivljenik osuđen za prekršaj iz mržnje u prosjeku najkraće
trajali – svega 7 mjeseci, dakle gotovo dvostruko kraće od ostalih prekršajnih postupaka koji su
rezultirali osuđujućim presudama i 3 i pol puta kraće od postupaka koji su završili oslobađajućom
presudom. Trajanje postupka skraćuju predmeti u kojima je prekršajni sud donio presudu istog
dana kada je podnesen optužni prijedlog, a presuda je, iz razloga što su se stranke nakon javno
objavljene i obrazložene presude odrekle prava na žalbu, istog dana postala pravomoćna. Samo u
odnosu na dva osuđena počinitelja za prekršaj iz mržnje došlo je na temelju žalbe do
drugostupanjskog postupka pred Visokim prekršajnim sudom (dalje: VPS), što je, naravno, u tim
predmetima značajno produljilo trajanje postupka u odnosu na predmete u kojima je već
prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Upravo je brzina postupanja, kako policije tako i
(prvostupanjskog) suda, najčešće uočena dobra praksa u ovim predmetima od strane kodera.
Tablica 5.3.10.1. Trajanje postupka prema ishodu postupka (u danima) – od optuženja do
pravomoćnosti
Ishod postupka Broj
okrivljenika
Prosječno
trajanje
Najkraće
trajanje
Najduže
trajanje
Osuđujuća presuda 25 266,96 0 1.376
o osuđujuća presuda za
prekršaj iz mržnje 18 210.33 0 898
o osuđujuća presuda, ali ne za
prekršaj iz mržnje 7 412.57 82 1.376
Oslobađajuća presuda 9 719 357 1.366
Odbijajuća presuda 4 979,75 187 1.542
Ukupno 38 449,05 0 1.542
82
6. IZDVOJENA PITANJA
6.1. Diskriminatorni odabir vs prethodno narušeni odnosi – tretman i ishodi
Jedno od najzanimljivijih pitanja i u teoriji i u praksi je treba li kao ZiM kvalificirati samo kažnjiva
djela kod kojih je žrtva odabrana diskriminatorno zbog svoje „rasne pripadnosti, boje kože,
vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog
opredjeljenja ili rodnog identiteta“ (pri čemu se počinitelj i žrtva u pravilu ne poznaju), ili i ona
kojima prethodi dugotrajno narušen odnos između žrtve i počinitelja ili su druge razmirice
neposredno prethodile djelu, a praćene su diskriminatornim uvredama, psovkama i verbaliziranim
predrasudama.
Provedeno istraživanje ukazuje kako praksa DO i sudova u ovom pogledu nije konzistentna. Tako
primjerice u kategoriji odbačaja DO u više predmeta povodom kaznenog djela prijetnje zbog
prethodnog sukoba isključuje kvalifikaciju mržnje, a time ponekad i progon po službenoj dužnosti.
Primjerice u jednom predmetu DO je zaključilo kako postupanje okrivljenika nije predstavljalo
ZiM jer „je njegovo postupanje očito bilo motivirano ranijim postupanjem obitelji …, radi čega je
i ranije zatražena intervencija policije“. Na istom je tragu i rješenje DO o odbačaju kaznene prijave
za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ. U tom je predmetu DO smatralo da se radi o
kaznenom djelu iz st. 1. („platit ćeš ti svoje“), koje se progoni po privatnoj tužbi, a da se usprkos
tome što je prijetnja popraćena riječima „j* ti četničku majku“ ne radi o ZiM. Naime, prema DO
okrivljeni je te riječi rekao jer ga je smetalo što oštećena na balkonu suši tepih, a iz izjave oštećene
proizlazi da je i ranije imala problema sa osumnjičenikom te da sukobi među njima traju već tri
godine, pa se prema DO „ne može tumačiti da je kazneno djelo prijetnje u konkretnom slučaju
počinjeno iz mržnje.“
I u nizu sudskih A predmeta nailazimo na sličan pristup te odluku DO da djelo zbog prethodnog
sukoba ne kvalificira kao ZiM usprkos tome što je praćeno verbalnim diskriminatornim napadima
– u pravilu na nacionalnoj osnovi.
83
Slažemo se sa stavom kako svaka diskriminatorna psovka ili verbalizirana predrasuda ne
impliciraju automatski da je riječ o ZiM te da svaki predmet treba promatrati u kontekstu svih
činjenica slučaja. Međutim, prema dostupnim podacima iz spisa predmeta čini se kako DO i sudovi
u ovim predmetima nisu ispitivali jesu li ranije narušeni susjedski i drugi odnosi odraz mržnje
odnosno predrasuda, a na to su pri analizi odbačaja i sudskih A predmeta upozorili i koderi,
smatrajući da je više pažnje trebalo uložiti u rasvjetljavanje pitanja nije li pravi uzrok susjedskih i
sličnih svađa nacionalna ili druga netrpeljivost. No istovremeno pak postoji stav i kako je priroda
prethodnog odnosa između žrtve i počinitelja nebitna. Tako primjerice u jednom predmetu sud kao
nevažan odbija „prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka na okolnost ranijih razmirica između
okrivljenika i oštećenika odnosno da te razmirice nisu motivirane međunacionalnim odnosima
budući da ovaj sud smatra kako se njegovim ispitivanjem ne bi mogla utvrditi neka okolnost važna
za odlučivanje u ovom kaznenom postupku i iz samog prijedloga obrane proizlazi da ovaj svjedok
nema saznanja o samom inkriminiranom događaju.“
Tako je u jednom predmetu okrivljenik uz prijetnju oštećenom opsovao „majku srpsku
i četničku“, prilikom prvog ispitivanja priznao da je te riječi rekao jer „oštećenik se
deklarira kao Srbin i to uzvisuje“. DO je djelo kvalificiralo kao „običnu“ prijetnju iz
čl. 139. st. 2. KZ, u činjeničnom opisu ipak navodeći kako je okrivljenik oštećeniku
„po nacionalnoj osnovi opsovao majku srpsku i četničku, govoreći da zna gdje stanuje
i neka dođe da se obračunaju.“ U presudi se naravno ne obrazlaže zbog čega se DO, pa
onda ni sud, nisu odlučili kvalificirati djelo kao ZiM, no u svim analiziranim
predmetima iz ove kategorije samom počinjenju djela prethodili su neki raniji sukobi
ili nerazriješeni odnosi (dugogodišnji loši susjedski odnosi, narušeno 15-ogodišnje
poznanstvo i razmirice zbog sumnje oštećenog da ga je okrivljeni prijavio policiji,
okončana izvanbračna zajednica, sukob oko prekida radnog odnosa, itd.). Tako je u
konkretnom predmetu sud bez osvrtanja na mogućnost da bi se radilo o ZiM, jer djelo
kao takvo nije ni bilo optuženo, utvrdio „da je okrivljenik imao motiva prijetiti
oštećeniku budući da ga oštećenik pozivanjem policije ometa u ilegalnoj prodaji
cigareta na tržnici.“ DO je optužilo, a sud pravomoćno osudio za običnu prijetnju i
okrivljenika koji je mobitelom uputio oštećenom sljedeće riječi: „Sada krećem, znam
gdje živiš, j* te u usta četnička, j* ti ženu i dijete, dijete ću ti zaklati i zapalit ću vas
sve“. Žrtva je u iskazu kao povod za djelo navela činjenicu da ima neuobičajeno ime i
prezime te da okrivljeni na temelju toga pogrešno smatra da nije Hrvat. S druge strane,
okrivljenik je kao povod za djelo naveo neriješene imovinske odnose sa oštećenikom.
84
S druge strane, pak, može se navesti pravomoćna presuda povodom više kaznenih djela prema više
osoba, uključujući i jednu prijetnju praćenu uvredama po nacionalnoj osnovi. U tom je predmetu
sud utvrdio da je počinjen ZiM te da je prijetnja okrivljenika upućena bivšem suprugu svoje žene,
kojeg istovremeno naziva četnikom, nedvojbeno bila motivirana „i mržnjom zbog nacionalnog
porijekla“. Neposredan povod djelu i ovdje je bio drugi (obiteljski) sukob,56 ali sud je cijenio to
što je optuženik više puta ponavljao riječi „četnik“, okolnost da je on kako je to sam iskazao u
svojoj obrani smatrao da je oštećeni, po svom imenu pripadnik srpske nacionalne manjine, a time
da su i njegova djeca Srbi, da je supruzi prigovarao da dok je on bio na ratištu da se ona … s
četnikom i rodila četnike, da je i djeci rekao da ne smiju više doći doma, da ako dođu da će ih ubiti
i da su oni četnici, itd. Pritom je sud ispravno (još 2013. godine, dakle prije presude ESLJP u
predmetu Škorjanec) prepoznao kako je bez utjecaja to što je oštećeni iskazao da se izjašnjava kao
Hrvat i da je bio sudionik Domovinskog rata „s obzirom da osoba prema kojoj je kazneno djelo
počinjeno iz mržnje može biti stvarnog ili pretpostavljenog nacionalnog podrijetla“. U kontekstu
motiva počinjenja djela zanimljivo je istaknuti kako je sud bez utjecaja smatrao i činjenicu da je
okrivljenik i inače prema drugima u konfliktnim situacijama koristio riječ „četnik“, „jer je
optuženik prilikom ovog događaja a i prije toga oštećenom … i njegovoj djeci, upravo zbog
njihovog po njegovoj pretpostavci nacionalnog podrijetla koristio pogrdne izraze „četnik“.“
Iz ovog predmeta kao i iz rezimea fokusne grupe moglo bi se zaključiti da DO i sudovi različito
tretiraju situacije u kojima netko jednokratno, u afektu zbog nekog drugog sukoba psuje i vrijeđa
po diskriminatornoj osnovi od onih u kojima okrivljenik uvijek, pri svakom kontaktu ističe
zaštićenu osobinu žrtve i na temelju nje (kontinuirano) vrijeđa, pogotovo ako pritom cijelu skupinu
stavlja u negativno svjetlo. U potonjima bi čak i onda kada među okrivljenikom i žrtvom postoje
dugotrajno narušeni odnosi kontinuirano diskriminatorno vrijeđanje cijele skupine govorilo u
prilog kvalifikaciji djela kao ZiM. Tako je jedan sudionik mješovite fokusne grupe naveo primjer
predmeta na kojem je kao DO radio, a u kojem su počinitelj i žrtva bili stanari jedne kuće sa dva
stana u kojoj se pojavio problem oko krovišta: „Do tad su oni normalno funkcionirali, nije bilo
nikakvih problema, a ona se postavilo imovinsko-pravno pitanje naknade, ovaj nije htio platiti,
ovaj ga je tužio u parnici, ovaj mu je bio dužan nadoknaditi štetu. Nakon toga su počela vrijeđanja
na tjednoj bazi. Žrtva je bio pripadnik židovske vjerske zajednice, ... počela su klasična vrijeđanja.
56 Sin oštećenog i supruge okrivljenika iz prvog braka udario je dijete okrivljenog.
85
Ja sam dobio taj predmet i sam sam na početku razmišljao na način da se radi o imovinskim
odnosima . Ali, ono [što] je meni prevagnulo da ja to tužim kao ZiM je što se on njemu obraćao
„što vas Hitler nije sve pobio“. Znači on se njemu obraćao u jednini i množini i ta množina je meni
prevagnula da ja to na kraju tužim kao ZiM. Što je i pravomoćno presuđeno.“
Pa ipak taj se zaključak ne može izvesti iz ovdje analiziranih predmeta. Primjerice u jednom je
predmetu iz kategorije sudskih A predmeta oštećeni tvrdio kako mu „okrivljeni susjed još od 1990-
ih godina stvara probleme te ga vrijeđa i uznemirava [op.a. psovkama i uvredama na nacionalnoj
osnovi], a sve zato što smatra da mu je supruga Srpkinja jer je rođena u Bosni i otac joj je Bošnjak“,
budući da drugih spornih pitanja nemaju. Iako je u ovom predmetu primjenom načela in dubio pro
reo došlo do oslobađajuće presude za prijetnje smrću, zanimljivo je kako je DO djelo kvalificiralo
samo kao običnu prijetnju, a ne prijetnju iz mržnje, ne pridajući značaj citiranom aspektu
oštećenikova iskaza.
Gornji prikaz zorno ilustrira nedosljednost sudske prakse pri ocjeni čini li okrivljeni djelo „zbog“
pripadnosti žrtve određenoj skupini. S tim usko povezano pitanje je kako ocijeniti mješovite
motive, tj. treba li djelo biti isključivo motivirano mržnjom/predrasudama. Tako je u jednom
predmetu sud utvrdio kako je „u tom sukobu bilo i uvredljivih riječi koje su maloljetnici utužene
prigode uputili oštećenicima, ali svakako se iz te okolnosti ne može tvrditi da bi sam napad bio
isključivo motiviran nacionalnom pripadnošću oštećenika.“ Tome možemo suprotstaviti gore
U kontekstu utvrđivanja pobuda iz kojih je djelo počinjeno javlja se i pitanje bi li dokaz
prethodnih dobrih odnosa koje okrivljeni inače njeguje sa konkretnom zaštićenom
skupinom ekskulpirao okrivljenika odnosno uopće bio prihvaćen kao relevantan dokaz.
U jednoj se presudi kojom je okrivljeni osuđen za ZiM navodi iskaz okrivljenika kako
„i inače nema ništa protiv osoba romske nacionalnosti… I roditelji mu imaju kao kućne
prijatelje osobe romske nacionalnosti, radi na poslu s osobom koja je musliman, a ovaj
događaj može pripisati samo jednoj nepromišljenosti“, no ovom iskazu sud nije pridao
značaj. U drugom predmetu, međutim, sud navodi kako je nelogično u situaciji u kojoj
„roditelji maloljetnika se druže s stanovnicima srpske nacionalnosti i nekima od njih
ulaze u domove, a neki od oštećenika igrali nogomet sa maloljetnicima, da se onda
maloljetnicima stavlja na teret da bi kaznena djela počinili iz mržnje prema Srbima.“
86
citiranu presudu prema kojoj je sud smatrao da je dovoljno da je djelo bilo motivirano između
ostalog „i mržnjom zbog nacionalnog porijekla“ kao i niz drugih predmeta u kojima je kvalifikacija
ZiM koegzistirala s drugim prepoznatim motivima. Tako je primjerice do pravomoćne presude za
ZiM (čl. 139. st. 4. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ) došlo u predmetu u kojem je okrivljeni oštećenom
poslao (anonimnu) SMS poruku sa sljedećim sadržajem: „Mamu ti j* četničku, nećeš se ti kruva
najesti u ovoj državi zaklat ćemo te kao janje i to ubrzo“. Pri prvom ispitivanju okrivljenik je
priznao počinjenje djela. Pritom je naveo kako je čuo da ga oštećeni, kod kojeg je inače često
dolazio i družio se s njim, ogovara i priča o njemu neistine. Poruku prijetećeg sadržaja poslao je
da bi mu se osvetio. Poznato mu je bilo da je oštećeni osoba srpske nacionalnosti. Na fokusnim
grupama je istaknuto da je u takvim slučajevima gdje postoje indicije postupanja iz mješovitih
motiva, potrebno utvrditi prijašnje ponašanje okrivljenika i žrtve te je li mržnja na diskriminatornoj
osnovi u konkretnom predmetu pretežiti motiv.
Konačno, valja istaknuti da u značajnom dijelu osuđujućih presuda za ZiM sud nije obrazlagao
utvrđenost mržnje kao obilježja djela odnosno otegotne okolnosti (kako u kontekstu kaznenih
naloga tako i u situacijama kada se okrivljenik očitovao krivim, pa je sud obrazlagao samo
sankciju), što otežava analizu ove materije na temelju pravomoćnih presuda za ZiM.
6.2. O odnosu prekršaja i kaznenih djela iz mržnje s posebnim osvrtom na
primjenu načela ne bis in idem
Jedan od uočenih problema kroz sve kategorije predmeta je neprepoznavanje obilježja kaznenih
djela (ZiM), prvenstveno od strane policije, ali i od DO i prekršajnog suda, uslijed čega je u više
analiziranih predmeta došlo do progona za prekršaj umjesto za kazneno djelo. Najeklatantnije je
to kod onih predmeta kod kojih je primjenom načela ne bis in idem došlo do odbačaja kaznene
prijave (u uzorku od 25 odbačaja identificirana su dva predmeta u odnosu na četiri okrivljenika)
odnosno odbijajuće presude (jedna presuda u odnosu na jednog okrivljenika).57
Kao ilustraciju navodimo predmet u kojem je odbačena kaznena prijava protiv troje okrivljenika
zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz čl. 323.a KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ. Okrivljeni
57 U prvom stupnju presuda je bila osuđujuća za ZiM (prijetnju i tjelesnu ozljedu), no žalbeni sud je zbog oslobađajuće
prekršajne presude za prekršaj protiv javnog reda i mira u pogledu i okrivljenika i oštećenog temeljem istog događaja
presudom odbio optužbu.
87
su se, uvidjevši da su oštećeni zagrljeni i da izmjenjuju nježnosti te shvativši da su oštećenici
istospolni par, nastavili kretati za njima, dobacujući im brojne uvrede i prijetnje („Pederčine!“,
„Odvratni ste!“, „Zaklat ćemo vas pederčine“, „Ubit ćemo vas“, itd.), nakon čega su i nasrnuli na
oštećene na način da je III. okrivljena udarala jednog oštećenog zatvorenim šakama u predjelu
glave odnosno lica, kojem napadu su se priključili I. i II. okrivljeni, nakon čega je oštećeni pao na
tlo zajedno, gdje su ga nastavili udarati rukama i nogama, uključujući i u predjelu glave (od strane
III. okrivljene), a zatim je II. okrivljeni nasrnuo na drugog oštećenika i desnom ga nogom udario
u predjelu prsnog koša te rukama po tijelu. U ovom su napadu oštećeni zadobili (lake) tjelesne
ozljede, o čemu svjedoči i medicinska dokumentacija. Djelo je počinjeno 2016. godine u večernjim
satima (u 23,15), a istog su ih dana policijski službenici priveli „zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6.
ZPPJRM“ za koji su već sutradan i osuđeni te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana
uvjetno, uz rok kušnje od godine dana, a presuda je istog dana postala i pravomoćna.58 U
obrazloženju rješenja o odbačaju iz veljače 2017. godine DO se pozvalo na presudu ESLJP u
predmetu Maresti, s posebnim naglaskom na t. 63. presude koja „kao kriterij utvrđivanja identiteta
djela navodi istovjetnost događaja, radnji i ponašanja“ i t. 84. presude u kojoj je ESLJP zauzeo
stajalište „da se sud u svom ispitivanju identiteta djela treba usredotočiti na one činjenice koje
predstavljaju skup konkretnih činjeničnih okolnosti koje uključuju istog okrivljenika i koje su
nerazdvojno povezane u vremenu i prostoru“. Budući da je Prekršajni sud svojom presudom
obuhvatio kako homofobne prijetnje i uvrede, tako i fizičko nasrtanje na oštećenike i udaranje
rukama u predjelu glave, DO je zaključilo da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari kao okolnosti
koja isključuje kazneni progon koji su kaznenom prijavom pokušali pokrenuti oštećeni. Iako su
ostvarena obilježja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti,59 djelo je
kvalificirano samo kao čl. 6. ZPPJRM, te je prekršajnom presudom obuhvaćeno samo naročito
drsko i nepristojno ponašanje na javnom mjestu, a ne i nanošenje tjelesnih ozljeda i homofobni
motiv, koji se kao element ZiM osim u činjeničnom opisu u presudi Prekršajnog suda ne spominje.
U razgovoru sa sudionicima fokusnih grupa nastojali smo razaznati tko je odgovoran za ovaj
problem i što – osim promjena u praksi ESLJP, do kojih je nedavno i došlo – može biti učinjeno
da se spriječi nemogućnost vođenja kaznenog postupka zbog provođenja prekršajnog postupka.
58 Naime, svi su osuđenici priznali prekršaj i pokajali se, te se odrekli prava na žalbu prema čl. 151. st. 3. PZ. 59 S obzirom da su utvrđene tjelesne ozljede, a da je homofobni motiv djela bio evidentan, svakako su ostvarena
obilježja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ.
88
Ključno je da policija prepozna djelo kao potencijalni ZiM, no trebalo bi također, kad postoji
dvojba, provesti konzultacije s DO.
Policija se, kada smatra da je riječ o prekršaju, konzultira s prekršajnim sudom, koji bi također
trebao prepoznati da događaj sadrži elemente ZIM-a. Na tim predmetima trebali bi raditi
specijalizirani policijski službenici. Međutim, policijski službenici koji su sudjelovali na fokusnoj
grupi su izjavili da su prekršaji, pa onda i prekršaji iz mržnje, u nadležnosti temeljne policije koja
nije specijalizirana za ZiM.
Osim u kontekstu ne bis in idem u još nekoliko predmeta došlo je do djelomičnog preklapanja
prekršajnog i kaznenog postupka, u odnosu na iste okrivljenike (i žrtve), tj. povodom istog
događaja.60 Tako je u jednom predmetu zbog intervencije DO, koje je za slučaj saznalo iz medija,
policija odustala od pokrenutog prekršajnog progona za čl. 25. ZSD (u odnosu na jednog
počinitelja) te podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz mržnje iz čl. 117.
60 O čemu detaljnije u opisu metodologije.
Zbog ovakve prakse u tijeku su barem dva postupka pred ESLJP. Upravo u gore
navedenom predmetu oštećeni su 22. kolovoza 2017. godine podnijeli zahtjev ESLJP s
ciljem da se utvrdi jesu li tijela državne vlasti ispunile svoje procesne obveze prema čl.
3. i/ili 8. Konvencije samostalno i/ili u vezi s čl. 14. Konvencije u odnosu na nasilni
diskriminatorni napad na oštećene podnositelje zahtjeva, te jesu li podnositelji zahtjeva
imali na raspolaganju učinkovito domaće pravno sredstvo, kako to zahtijeva čl. 13.
Konvencije (Zahtila i Koletić protiv Hrvatske). Slična su pitanja postavljena i u ranijem
predmetu Sabalić protiv Hrvatske, u kojem je također počinitelj homofobnog nasilja
prilikom kojeg su podnositeljici zahtjeva nanesene tjelesne ozljede procesuiran
prekršajno za prekršaj protiv javnog reda i mira te osuđen na 300 kuna novčane kazne,
uslijed čega je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu smatrajući da bi kazneni
progon povrijedio načelo ne bis in idem. U ovom je slučaju oštećena pokušala preuzeti
progon u svojstvu oštećenika kao tužitelja, no Općinski kazneni sud u Zagrebu priklonio
se argumentaciji DO i nije potvrdio optužnicu. Ostaje vidjeti kako će ESLJP odlučiti u
ovim predmetima, no smatramo kako progon za prekršaj protiv javnog reda i mira bez
rasvjetljavanja homofobnog motiva djela (makar u prekršajnom postupku kroz čl. 25.
ZSD), ne odgovara zahtjevima Konvencije i dosadašnjoj praksi ESLJP.
89
st. 2. u vezi čl. 87. st. 21. KZ. U konačnici isti je i pravomoćno osuđen što je jedne večeri u
restoranu kraj odmorišta na autocesti „bez razloga i uslijed odbojnosti prema pripadnicima druge
rase najprije verbalno napao državljanina Kameruna … rekavši mu: 'J* te crna!', a potom pristajući
da ga tjelesno povrijedi, udario šakom u predjelu brade nakon čega ga je ispred restorana drvenom
palicom udario u predjelu ispod lijevog oka te u području lijeve uške, kojom prilikom je [oštećeni]
zadobio tjelesne ozljede u vidu razderotine ispod lijevog oka veličine 3 cm, oguljotine lijevog uha
te defekta sluznice usne uz desni kut usta veličine 1 cm.“ Osuđen je uvjetno – na 10 mjeseci zatvora
uz rok kušnje od 3 godine. Zanimljivo je da je u ovom predmetu prekršajni sud već donio
osuđujuću presudu za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD te izrekao obojici okrivljenika novčanu kaznu
od 15.000,00 kuna – i to nekoliko dana nakon što je policija prekršajnom sudu poslala dopis o
odustanku od prekršajnog progona budući da isti nije pravovremeno primljen. Ova presuda,
izrečena u nazočnosti okrivljenika, nije stavljena van snage, niti je podnijeta žalba, nego je
prekršajni sud nekoliko mjeseci kasnije donio novu presudu kojom se optužba u odnosu na
prvookrivljenog odbija, dok je prema drugookrivljenom postupak obustavljen zbog smrti. U
napadu na oštećenog sudjelovale su barem još dvije osobe čiji identitet policija nije utvrdila, a
vrijedno je pažnje i razdvajanje okrivljenika koji su zajedno sudjelovali u napadu na način da je
samo u odnosu na jednog pokrenut kazneni postupak dok je prema drugom policija ostala pri
optužnom prijedlogu za čl. 25. ZSD. S obzirom na konzistentan iskaz oštećenog prema kojem su
ga obje osobe zajedno napale, jedna palicom, a druga nožem,61 iako vještačenjem nisu utvrđene
ozljede nožem, neshvatljivo je da oba okrivljenika nisu optužena zajedno kao supočinitelji u
kaznenom djelu.62
U nekoliko predmeta uočeno je i razdvajanje činjeničnog supstrata na način da za jedan dio – u
pravilu diskriminatorni sadržaj – policija podnosi optužni prijedlog zbog prekršaja, uglavnom iz
čl. 25. st. 1. ZSD, dok paralelno u odnosu na drugi dio događaja kojim su ostvarena obilježja nekog
kaznenog djela, najčešće prijetnje ili tjelesne ozljede, podnosi kaznenu prijavu – ali ne za ZiM,
nego za obično kazneno djelo. Kod onih djela kod kojih je, ako nisu počinjena „iz mržnje“, progon
prepušten privatnoj tužbi, kao što je tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1. KZ, zbog ovakve prakse dolazi
61 Što je s obzirom da su napad nakon što je uspio pobjeći iz staklenog predprostora restorana daljnji napad spriječili
drugi putnici iz autobusa, moglo biti ispitano i provjereno, a budući da je djelo počinjeno u restoranu brata
drugookrivljenog u kojem su napadači zajedno sjedili i pili, više je napora moglo biti posvećeno i utvrđivanju identiteta
nepoznatih počinitelja. 62 Više o pitanju supočiniteljstva infra.
90
do odbačaja. Tako je primjerice u jednom predmetu koji se nalazi na policijskom popisu prekršaja
iz diskriminacije, ali ne i mržnje, okrivljeni oštećenom uputio sljedeće riječi „tu si Turčine, ti ćeš
mene tužiti, prebit ću te, ubit ću te, kupit ćeš zube po podu“ te „Turčine, muslimančino, balijo
jedna, zeleni, Turčine, ja sam ovdje rođen, ti nećeš ovdje hodati muslimančino“. Policija je
oštećenog upoznala da je u navedenom događaju došlo do činjenja kaznenog djela prijetnje iz čl.
139. st. 2. KZ, za koji se progon pokreće povodom prijedloga koji je isti odbio podnijeti te je
podnijela optužni prijedlog zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te čl. 25. ZSD.
6.3. Pitanje razlikovanja različitih oblika sudioništva u širem smislu
Istraživanje je pokazalo kako ZiM u RH čine mahom pojedinačni počinitelji – drugim riječima
dominiraju slučajevi u kojima je djelo počinila jedna osoba. I u onim predmetima u kojima je
sudjelovalo više osoba izostaje analiza njihovog odnosa i doprinosa djelu. Niti u jednom od
Do razdvajanja prekršajnog i kaznenog supstrata unutar istog događaja došlo je i u
sljedećem primjeru. Oštećenik je oko 21.15 sati iz svog stana začuo buku koja dolazi sa
ulice, nakon čega je izašao na balkon i uočio okrivljenika koji je glasno izgovarao riječi
„J* vam mater ustašku“, a nakon toga je više puta i oštećeniku, bez ikakvog povoda,
ponovio riječi: „J* ti mater ustašku!“ Zatim je okrivljenik otišao u obližnji ugostiteljski
objekt, a za njim i oštećenik. Čim je ušao okrivljenik ga je udario otvorenim dlanom u
glavu, nakon čega je oštećeni izgubio svijest, a svijesti je došao tek u bolnici. Policija je
podnijela optužni prijedlog za prekršaj protiv javnog reda i mira, dok je kaznenu prijavu
zbog teške tjelesne ozljede podnio oštećenik. S obzirom na to da medicinska
dokumentacija nije otkrivala objektivno postojanje teške tjelesne ozljede, državno
odvjetništvo je odbacilo kaznenu prijavu jer se obična tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1.
KZ, progoni po privatnoj tužbi. Prema mišljenju DO, verbalni sukob je prethodio
fizičkom napadu te je za vrijeđanje žrtve od strane okrivljenika pokrenut adekvatni
prekršajni postupak. Usprkos tome što se radilo o događajima koji su neposredno slijedili
jedan za drugim, prema DO „[i]zricanje… navedenih riječi u prethodnom događaju ne
mogu se povezati sa tjelesnom ozljedom oštećenika, budući postoji vremenski odmak od
verbalnog napada i tjelesne ozljede oštećenika time da u trenutku ozljeđivanja oštećenika,
prema navodima istog, njemu se osumnjičenik uopće nije obratio pa se iz svih navedenih
okolnosti ne može zaključiti da je osumnjičenik tjelesno ozlijedio …. iz mržnje zbog
nekog svojstva oštećenika.“
91
analiziranih predmeta nitko nije optužen ni osuđen za pomaganje ili poticanje kao oblik
sudioništva, a eksplicitno nema ni oslanjanja na institut supočiniteljstva (čl. 36. KZ).
U nekim slučajevima napada na žrtvu od strane više počinitelja, čini nam se da bi pravilan oslonac
na institute općeg dijela (supočiniteljstvo i sudioništvo) doveo do drukčijeg ishoda predmeta.
6.4. Neki sporni aspekti pravnih kvalifikacija: policija, DO, sud
Kada je riječ o prekršajima uočeno je nekonzistentno kvalificiranje prekršaja iz mržnje u smislu
da se nekad prekršaji protiv javnog reda i mira optužuju u stjecaju s čl. 25. ZSD, a nekad ne, uslijed
čega dolazi u pitanje jednakost građana pred zakonom. Dijelom je možda nekonzistentna praksa
posljedica ranijeg pravnog shvaćanja prema kojem se policija nije smatrala ovlaštenim tužiteljem
kada su u pitanju prekršaji iz ZSD.63 To je u jednom razdoblju vjerojatno dovelo do toga da
policija, kao najčešći tužitelj u prekršajnom postupku, u optužnom prijedlogu uopće nije navodila
ili je rjeđe navodila čl. 25. ZSD. Do promjene u ovom pogledu je došlo s pravnim shvaćanjem
63 Vidi primjerice presude Prekršajnog suda u Rijeci od 27.01.2014. u kojem je u odnosu na taj dio optužnog prijedloga
donesena odbijajuća presuda, a ista je postala pravomoćna.
Tako je u predmetu protiv jednog maloljetnika DO odbacilo kaznenu prijavu zbog kaznenog
djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ jer je smatralo da „nema
dostatnog stupnja osnovane sumnje koji bi upućivao na zaključak da je osumnjičenik
ozbiljno prijetio oštećenicima da će ih usmrtiti i to iz mržnje“ već je isti samo tražio novac
i cigarete te se obratio jednom od oštećenih povišenim tonom. Iako je državno odvjetništvo
smatralo da iz provedenih dokaza proizlazi da je konkretnu prijetnju uputio drugi
maloljetnik i NN osoba koja je bila s njima u društvu, iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da
su sva četvorica trčala za oštećenicima, te zajedno razbijali po terasi kazališta u koje su
oštećenici pobjegli kako bi izbjegli napad, a zatim razbili i izlog trgovine. DO, međutim, ne
vidi sva četiri maloljetnika kao supočinitelje niti kaznenog djela prijetnje niti drugih
kaznenih djela koja se gone po službenoj dužnosti odnosno prekršaja čija su obilježja
potencijalno ostvarena (nasilničko ponašanje iz čl. 323.a, prekršaji protiv javnog reda i
mira), nego radnje osumnjičenog kvalificira samo kao „nedopustive, neprimjerene te za
moralnu osudu“.
92
VPS od 17. studenog 2014. u kojem je VPS jasno zauzeo stav kako i policija jest ovlašteni tužitelj
u pogledu prekršaja iz ZSD, iako nije eksplicitno navedena u čl. 29. ZSD. 64
Međutim, čini se kako to nije jedini razlog jer je praksa i prije i poslije bila nekonzistentna. Tako
je u 3 od 8 predmeta u kojima vrijeme počinjenja prethodi navedenom pravnom shvaćanju VPS-a
policija optužila za prekršaj iz čl. 25. ZSD, a nije došlo do odbijajuće presude zbog neovlaštenog
tužitelja. U čitavom promatranom razdoblju, kao što je navedeno gore, policija je podnijela optužni
prijedlog za čl. 25. st. 1. ZSD (bilo samostalno bilo u stjecaju) u odnosu na čak 26 okrivljenika,
dok je ta kvalifikacija zadržana u pravomoćnoj presudi tek u odnosu na 10 pravomoćno osuđenih
okrivljenika, pri čemu je u nekim predmetima sud smatrao kako je čl. 25. ZSD konzumiran
prekršajim protiv javnog reda i mira. Iako diskriminacija i ZiM ne predstavljaju isti fenomen,
64 Naime, bez obzira što se iz navedenih odredbi ne može sa sigurnošću zaključiti da bi MUP bio ovlašten podnijeti
optužni prijedlog zbog prekršaja iz ZSD, VPS je zauzeo stav kako čl. 12. ZSD ne isključuje nadležnost za podnošenje
optužnog prijedloga MUP kao tijela državne uprave u smislu čl. 111. PZ imajući u vidu čl. 3. Zakona o policijskim
poslovima i ovlastima koji propisuje policijske poslove, između ostalog i zaštitu života, prava, slobode, sigurnosti i
nepovredivosti osobe. Iz toga jasno proizlazi da bi MUP time bilo ovlašten na podnošenje optužnog prijedloga i za
prekršaje iz ZSD s obzirom da se ZSD osigurava zaštita jedne od najvećih vrednota ustavnog poretka RH - pravo na
jednakost i to kroz zabranu diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere,
političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu,
obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog
naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, a kako je to navedeno čl. 1. ZSD.
S obzirom da je zbog izbora metodologije naše istraživanje bilo fokusirano na prekršajne
predmete u kojima je upravo policija podnijela optužni prijedlog, nije moguće sustavno
ocijeniti u kojoj je mjeri DO u onim predmetima u kojima je sudjelovalo kao ovlašteni
tužitelj prekršaje iz mržnje kvalificiralo kao čl. 25. ZSD, bilo samostalno bilo u stjecaju
s nekim drugim relevantnim prekršajem. No, u jednom dostupnom predmetu iz
kategorije odbačaja u kojem je DO odustalo od kaznenog progona istovremeno ocijenivši
da su ostvarena obilježja prekršaja, vidljivo je da je DO djelo kvalificiralo samo kao
prekršaj protiv javnog reda i mira iz čl. 6. i 13. ZPPJRM. Pri tome nije došao do izražaja
diskriminatorni motiv djela s obzirom na to da su napad, odnosno naguravanje i
„verbalna prepirka“ bili usmjereni prema romskoj djeci i njihovim roditeljima uz jasnu
prisutnost više indikatora predrasuda (riječi „Cigani, gubite se iz Zagreba, što ste došli
tu, smrdite, sve ćemo vas zaklati i zapaliti“, pokazivanje žrtvama od strane jednog
osumnjičenog tetoviranog znaka na vratu nalik na kukasti križ – svastiku).
93
mišljenja smo da bi u slučajevima kada počinjeni prekršaji protiv javnog reda i mira (čl. 6. i čl. 13.
ZPPJRM) predstavljaju „prekršaje iz mržnje“, kažnjivo djelo trebalo kvalificirati u stjecaju s čl.
25. ZSD – kako bi se do potencijalne buduće promjene zakonskog okvira barem na taj način
izrazile diskriminatorne pobude djela.
Kao najvažnije pitanje vezano uz pravne kvalifikacije kaznenih djela, a u pogledu kojeg postoji
izrazito neujednačena praksa policije, DO i sudova je ono treba li kaznena djela kod kojih mržnja
predstavlja kvalifikatornu okolnost označiti u vezi s čl. 87. st. 21. KZ ili ne. Tako DO i sudovi
primjerice tjelesnu ozljedu iz mržnje nekad označavaju kao čl. 117. st. 2. KZ, a nekad kao čl. 117.
st. 2. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ. Ovo pitanje je nomotehničke naravi i bez utjecaja na ishod
postupka, no smatramo kako bi praksu trebalo ujednačiti. Iako pravno nije nužno onda kada je
mržnja kvalifikatorna okolnost u pravnoj oznaci navoditi i čl. 87. st. 21. KZ, smatramo kako bi
takvo postupanje – koje je i sada dominantno65 – olakšalo praćenje ZiM na svim razinama (policija,
DORH, Ministarstvo pravosuđa, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina).66
Izostavljanje čl. 87. st. 21. KZ iz pravne oznake djela osobito često je bilo kod kaznenog djela
prijetnje kod kojeg mržnja sve do posljednjih promjena KZ nije bila kvalifikatorna okolnost, nego
procesna pretpostavka progona po službenoj dužnosti (umjesto na temelju privatne tužbe odnosno
prijedloga). U kontekstu ovog djela, dakle, radilo se o eklatantno pogrešnoj kvalifikaciji, no s
obzirom da mržnja sada predstavlja kvalifikatornu okolnost uslijed koje je kazneno djelo prijetnje
kažnjivo kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina (čl. 13. st . 3. KZ), ovim pitanjem se više
nećemo baviti.
Jedna od najčešćih kvalifikacija među kaznenim djelima bila je oštećenje tuđe stvari iz čl. 235.
KZ, pri čemu osobito u odbačajima dominiraju grafiti te oštećenja vozila, no pravne kvalifikacije
se razlikuju. Posebno je sporna i neujednačena praksa oko pitanja treba li kada je oštećenje tuđe
stvari počinjeno iz mržnje djelo kvalificirati kao čl. 235. st. 1. odnosno 2. KZ u vezi s čl. 87. st.
21. KZ ili pak kao čl. 235. st. 3. KZ (u vezi s čl. 87. st. 21.) prema kojem teži oblik djela predstavlja
65 Od 7 osuđujućih tjelesnih ozljeda iz mržnje, djelo je čak 6 puta kvalificirano kao čl. 117. st. (1. i) 2. u vezi čl. 87.
st. 21. KZ, a samo jednom kao čl. 117. st. 2. KZ. Kao čl. 117. st. 2. u vezi s čl. 87. st. 21. KZ kvalificirano je i u dvije
odbijajuće i jednoj oslobađajućoj presudi. S druge strane, izazivanje nereda iz mržnje kvalificirano je (samo) kao čl.
324. st. 1. i 2. KZ. 66 Naravno da se tada mržnja ne smije uzeti u obzir kao otegotna okolnost jer bi to predstavljalo dvostruko vrednovanje,
no čl. 87. st. 21. KZ to eksplicitno i kaže, a njegovo navođenje služilo bi samo kao interpretativni okvir za pojam
mržnje i jasno ukazao o kojoj se kvalifikatornoj okolnosti, među njih više, radi.
94
oštećenje tuđe stvari iz niskih pobuda. Osim kaznenopravnog okvira koji se znatno mijenja – u
prvom slučaju djelo je kažnjivo kaznom zatvora do dvije godine, pri čemu je mržnja samo otegotna
okolnost, dok je u drugom okvir od 6 mjeseci do 5 godina – različite su i pretpostavke kaznenog
progona. Prema čl. 245. st. 3. KZ koji uređuje pretpostavke kaznenog progona za kaznena djela
protiv imovine, djelo iz čl. 235. st. 1. KZ se progoni po prijedlogu, a iako to nije eksplicitno
navedeno u pogledu čl. 235. st. 2. KZ, stajalište je sudske prakse da se isto odnosi i na taj oblik
djela. S druge strane, čl. 235. st. 3. KZ se progoni po službenoj dužnosti.
Promatra li se mržnja kao jedan oblik niske pobude u skladu s onim kako ju promatra zakonodavac
kod kaznenog djela teškog ubojstva,67 ispravno bi bilo djelo kvalificirati kao čl. 235. st. 3. KZ.
Ako se međutim djelo ne veže uz čl. 87. st. 21. KZ neće biti jasno da se radi o ZiM jer čl. 235. st.
3. KZ obuhvaća sve vrste niskih pobuda i ne navodi izrijekom mržnju u smislu čl. 87. st. 21. KZ.
U svakom slučaju, kvalificira li se djelo kao čl. 235. st. 3. u svezi s čl. 87. st. 21. KZ mržnju nikako
ne bi trebalo uzeti kao otegotnu okolnost pri odmjeravanju kazne jer je činjenica da postoji niska
pobuda (u konkretnom slučaju mržnja), već uzeta kao kvalifikatorna.
Nedosljedne kvalifikacije postoje i u više predmeta vezanih uz grafite kojima se neovlašteno
mijenjao izgled zidova i drugih površina. Tako je u jednom predmetu iz kategorije odbačaja DO
67 Naime, jedan oblik teškog ubojstva predstavlja ubojstvo iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih
niskih pobuda (čl. 111. t. 4. KZ). U kontekstu tog djela i Derenčinović analizira mržnju kao nisku pobudu, v. u
Cvitanović et al., Kazneno pravo. Posebni dio, Zagreb, 2018., str. 82-86.
Za produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. KZ u svezi st. 1. čl. 52.
KZ i čl. 87. t. 21. KZ osuđen je okrivljenik koji je u više navrata oštetio vozila sa
registarskim pločicama Republike Srbije (bušio gume na kotačima, skidao registarske
pločice, slomio brisač, izgrebao vrata i sl.) – „dakle, tuđu pokretnu stvar oštetio, a kazneno
djelo je počinio iz niskih pobuda i mržnje zbog nacionalnog podrijetla.“ S druge strane,
okrivljenik koji je uočio parkiran osobni automobil registarskih oznaka Republike Srbije,
pa je „u cilju da ošteti imovinu državljanina Republike Srbije, rekavši: 'Gle srpsko auto,
p* im materina srpska, sad će oni vidjeti', uzeo s tla kamen kojim je razbio prednje bočno
staklo na desnim vratima navedenog osobnog automobila“ osuđen je „što je, dakle, oštetio
tuđu stvar, a djelo je počinjeno iz mržnje“ za čl. 235. st. 1. KZ u svezi s čl. 87. st. 21. KZ.
95
ispisivanje dva slova „U“ sa križem i jednog kukastog križa na zgradi sportskog objekta
kvalificiralo kao čl. 235. st. 2. KZ bez dovođenja u svezu s čl. 87. st. 21. ili stjecaja s čl. 325. KZ.
U drugom predmetu u kojem su uz neke navijačke parole ispisani grafiti sljedećeg sadržaja: „ubili
Arkana, išli smo na Cecu najviše klati srpsku djecu“, „ubi Srbina, Vukovar nikad BYKOBAP“ i
„kukasti križ sa ispisanom godinom 1986 unutar četiri polja tog križa“ djelo nije kvalificirano kao
govor mržnje, ali je čl. 235. st. 2. doveden u vezu sa st. 3. istog članka KZ. Konačno, u jednoj
pravomoćnoj presudi dvoje okrivljenih osuđeno je za oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 2. u svezi
čl. 87. st. 21. u stjecaju s kaznenim djelom javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ zbog
ispisivanja grafita u obliku križa sa 4 ćirilična slova C, te grafita ćiriličnim slovima „Vukovar je
srpski“.
Dodatno se može postaviti pitanje radi li se tu uopće o ZiM ili o govoru mržnje. Budući da fasada
predstavlja samo medij za širenje mrzilačkih poruka („na drugi način potiče ili javnosti učini
dostupnim letke, slike ili materijale“), onda kada je sadržaj grafita takav da potiče na nasilje ili
mržnju, a takva je nedvojbeno i namjera počinitelja, dominantan je sadržaj govor mržnje i djelo
svakako treba kvalificirati kao čl. 325. KZ u stjecaju s čl. 235. st. 2. KZ, a bez dovođenja u vezu s
čl. 87. st. 21. KZ – osim ako je oštećena imovina neke osobe zbog njene pripadnosti zaštićenoj
skupini.
96
7. PREPORUKE
ZiM – KAZNENA DJELA
Istraživanje je pokazalo da u velikom dijelu predmeta ZiM kod kojih mržnja nije
kvalifikatorna nego otegotna okolnost, sudovi usprkos izričitoj zakonskoj obvezi iz čl. 87.
st. 21. KZ ne uzimaju mržnju kao otegotnu okolnost.
Sudovi bi u takvim situacijama uvijek trebali eksplicitno navesti mržnju kao otegotnu
okolnost koja bi trebala utjecati da kazna bude teža.
Kada sudovi to ne učine, DO bi se trebali žaliti zbog odluke o kazni.
U optužnici bi DO trebalo obrazložiti okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja,
odnosno utvrđenje da postoji mržnja kao subjektivno obilježje djela ili otegotna
okolnost.
Sudovi bi u obrazloženju presude, uvijek kada presuda treba sadržavati obrazloženje
po Zakonu, trebali navesti zbog kojih je razloga ako je mržnja sporna činjenica istu
našao dokazanom ili nedokazanom.
Istraživanjem smo uočili da se kod djela kod kojih mržnja ne predstavlja kvalifikatornu
nego otegotnu okolnost u pravnoj oznaci djela ne navodi uvijek da je djelo počinjeno u
vezi s čl. 87. st. 21. KZ, što bi, kada se radi o ZiM, trebalo učiniti. Takva praksa je
nomotehnički pogrešna, a i otežava praćenje ZiM.
U dijelu analiziranih presuda nije specificirano o kojoj je zaštićenoj osobini riječ.
Iz činjeničnog opisa uglavnom se može pretpostaviti o kojoj je zaštićenoj osobini riječ, no
smatramo da bi to uvijek trebalo jasno navesti, kako u činjeničnom opisu tako i u
obrazloženju odluke. Što se tiče pravnog opisa djela uočili smo da je praksa
nekonzistentna – u pravilu se navodi samo da je djelo počinjeno „iz mržnje”, no ponekad i
pravni opis djela već sadrži pobliže određenje zaštićene skupine (npr. „drugoga tjelesno
ozlijedio, a djelo je počinjeno iz mržnje zbog rasne pripadnosti i boje kože druge osobe”),
što bi predstavljalo potpuno i ispravno sačinjavanje pravnog opisa djela. Navođenje
zaštićene osobine olakšalo bi i praćenje i tog aspekta fenomena, kako zahtijevaju i
međunarodni standardi. S tim u vezi, i u okviru pojedine zaštićene osobine u
obrazloženju optužnice/presude bi trebalo navesti o kojoj konkretnoj skupini ili
skupinama je riječ.
Uočeno je i često kumuliranje i nedosljedno navođenje pojedinih zaštićenih osobina –
najčešće nacionalnog i etničkog podrijetla – u pogledu čega preporučujemo
provođenje daljnje kontinuirane edukacije.
Istraživanje ukazuje na nedosljednu praksu u pogledu tumačenja odredbe iz čl. 87. st. 21.
KZ – što znači da je djelo ZiM odnosno počinjeno „zbog” neke od navedenih osobina druge
osobe. Pojedini sudovi traže da je riječ o isključivom motivu, neki da je dominantni motiv,
neki da je samo jedan od motiva, dok se neki tim pitanjem eksplicitno niti ne bave, no iz
činjenica predmeta proizlazi da je u podlozi kaznenog djela dugotrajni sukob ili neposredne
97
razmirice, praćeni verbaliziranim predrasudama. S obzirom na posljedice utvrđenja da
je riječ o ZiM, nejednaka praksa dovodi u pitanje jednakost građana pred zakonom.
Pri usklađivanju prakse bilo bi poželjno uzeti u obzir standarde koji proizlaze iz
prakse ESLJP, a prema kojima mržnja odnosno predrasuda ne mora biti jedini, već
jedan od mješovitih motiva.
ZiM – PREKRŠAJI
Prekršajno zakonodavstvo izričito ne sadrži pojam ZiM, tj. prekršaja iz mržnje, no na razini
javne politike i međunarodnih dokumenata prepoznato je da se i prekršaji mogu, odnosno
kada su ispunjene pretpostavke za to trebaju, karakterizirati kao ZiM. Da bi se to dosljedno
i provodilo u praksi, nužno je da se u prekršajno zakonodavstvo unese definicija
prekršaja iz mržnje analogna čl. 87. st. 21. KZ, uvažavajući razlike prekršajnog i
kaznenog zakonodavstva.
Usprkos tome što ne postoji odredba koja bi izrijekom mržnju propisivala kao
otegotnu okolnost u kontekstu prekršaja, sudovi bi trebali iskoristiti mogućnost koju
im pruža čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona i pri odmjeravanju kazne otegotno cijeniti
mržnju kao pobudu iz koje je prekršaj (protiv javnog reda i mira) počinjen, što nije
uočeno niti u jednom analiziranom predmetu.
U kontekstu postojećeg uređenja de lege lata jedina mogućnost kad se radi o
prekršaju iz mržnje da se kroz kvalifikaciju izrazi diskriminatorna narav djela je
kvalificirati prekršaj, pod uvjetom da su za to ispunjene sve pretpostavke, kao čl. 25.
ZSD. Ako se radi o prekršaju protiv javnog reda i mira (čl. 6. i čl. 13. ZPPJRM) djelo
bi trebalo kvalificirati u stjecaju s čl. 25. ZSD. Međutim, praksa policije kao ovlaštenog
tužitelja i sudova u tom pogledu nije usklađena, uslijed čega dolazi u pitanje jednakost
građana pred zakonom. Smatramo kako se ne radi o prividnom stjecaju konsumpciji – u
korist prekršaja protiv javnog reda i mira, kako to pogrešno tumače neki prekršajni sudovi,
nego o pravom stjecaju s čl. 25. ZSD.
Iako je riječ o preporuci koja se odnosi kako na prekršaje tako i na kaznena djela, u ovom
je istraživanju u kontekstu prekršaja uočeno da se ponekad otklanja diskriminatorni motiv
jer žrtva objektivno nije pripadnik određene skupine, ne vodeći računa o tome da je
dovoljno da počinitelj samo pretpostavlja pripadnost skupini, pa bi tu praksu bilo dobro
otkloniti.
98
Postupanje policije
U istraživanju je uočeno kako policijski upisnik ZiM nije podudaran zakonskom okviru na
način da su njime obuhvaćene i neke kategorije koje nisu navedene u čl. 87. st. 21. KZ
(npr. policija, regionalna pripadnost), što može dovesti do nepodudarnosti u praćenju
fenomenologije ZiM. Preporučujemo usklađivanje policijske evidencije ZiM sa
zakonskim okvirom.
Pri pravnoj kvalifikaciji događaja koji u sebi sadrže neki od indikatora mržnje
trebalo bi na razini svih policijskih postaja i državnih odvjetništava osigurati
mehanizam konzultacija policije s DO, barem u slučajevima kada je policija u dvojbi
predstavlja li neki događaj ZiM.
Prava žrtava
Iz analize spisa predmeta proizlazi da velikom broju žrtava nije dana pouka o pravima žrtve
ili isto nije zabilježeno u spisu. S obzirom na važnost pouke o pravima, nužno je da se
ista da svim žrtvama i da se to pisanim putem zabilježi.
S obzirom na razdoblje obuhvaćeno analizom samo je u malom broju predmeta do
postupanja policije i pravosuđa došlo nakon uvođenja obveze pojedinačne procjene žrtve,
pa je uzorak predmeta u kojima se ocjenjivalo provođenje ove obveze mali i nedostatan za
generalizaciju. Međutim, čini se kako postoji značajan prostor za napredak u tom pogledu.
Čak i u onim predmetima u kojima je pojedinačna procjena provedena nijednom nije
utvrđena potreba žrtve za zaštitom pa time ni omogućeno ostvarivanje dodatnih prava koja
se temelje na pojedinačnoj procjeni. S obzirom na to da su žrtve ZiM izdvojene u
Direktivi o pravima žrtava i ZKP kao jedna od posebno ranjivih skupina žrtava,
preporučujemo da sva tijela ozbiljno razmotre njihove moguće potrebe za zaštitom i
podrškom.
Terminološka preporuka
S obzirom da i na temelju zakonske definicije ZiM iz čl. 87. st. 21. KZ i na temelju
međunarodnih preporuka nije nužno dokazati postojanje mržnje ili animoziteta kod
počinitelja osobno, već je dovoljno da je počinitelj odabrao svoju žrtvu zbog njezine
stvarne ili presumirane povezanosti s određenom zaštićenom skupinom, predlažemo
da se de lege ferenda pojam ZiM zamijeni pojmom zločina iz predrasuda.
Praćenje ZiM
Smatramo da bi trebalo pronaći tehničko rješenje koje bi omogućilo konzistentno
označavanje i praćenje svih ZiM neovisno o tome je li u pravnoj kvalifikaciji naveden
čl. 87. st. 21. KZ ili ne.
99
Zalažemo se da se novim Protokolom uredi praćenje predmeta od trenutka
počinjenja djela do pravomoćnog okončanja, kako bi se mogao pratiti tijek i ishod
svakog predmeta (u odnosu na sve okrivljenike), što sada nije slučaj.
U statističkim podacima koje objavljuje Ured za ljudska prava i prava nacionalnih
manjina treba navesti i zaštićenu osobinu, kako bi se moglo pratiti koje su zaštićene
skupine osobito ugrožene u RH.
Edukacija
Kontinuiranu edukaciju policijskih službenika, državnih odvjetnika i sudaca
preporučujemo kao jedan od učinkovitih modela za integriranje ovdje navedenih
preporuka u praksu postupanja svih relevantnih dionika. S obzirom na prirodu nekih
od problema identificiranih kroz istraživanje, poželjno je da edukacija bude
multisektorska i provedena u formi radionica.
Recommended