Narodne nošnje u Hrvatskoj

NARODNE NOŠNJE HRVATSKE

NIKOLINA VUKINAODJEVNI TEHNIČAR 3.G.

SADRŽAJ

DINARSKI TIP NARODNE NOŠNJE -DELNIČKA I MILJEVAČAJADRANSKI TIP NARODNJE NOŠNJE - DUBROVAČKAPANONSKI TIP NARODNE NOŠNJE -MEĐIMURSKA

DELNIČKA I MILJEVAČKA

NARODNA NOŠNJA

DELNIČKA NARODNA NOŠNJA

mjesto u Gorskom kotaru koje se dići

tradicijom njegovanja narodne nošnje. dijelom nasljeđa od predaka, a dijelom nastala

oponašanjem odijevanja od bogatih.nastajala pod prigorsko-pokupskim utjecajem

te nakon prodorom Turaka i alpskim utjecajem.

sve što se u ono doba odijevalo je domaći proizvod osim marame i cipela u kasnijem razdoblju.

dominira bijela boja na narodni nošnji.

DELNICE

sastoji se od: fiertof (šarena pregača

crvene, zelene ili plave boje) sa sitnim cvjetnim motivima, vunenim tkanim pojasom širine 6-7 cm i prugama u smjeru osnove u zeleno-narančastoj kombinaciji, koraljna ogrlica te originalna ukrasna kopča kluofn'ca, koje nošnju čine vrlo slikovitom.

NARODNA NOŠNJA

Ženska svečana i svatovska narodna nošnja

Muška radna i svečana narodna nošnja

MILJEVAČKA NARODNA NOŠNJA

Tradicionalna narodna nošnja iz Mirlovića

predstavlja sliku, isječak iz života jednog prošlog vremena, trganje od zaborava i hvatanje predodžbi o nečemu što je sve do nedavno bilo u Mirloviću i čitavom okolnom kraju a sada se nažalost pomalo gubi u maglici nestajanja i ostajanja u sve daljoj, svakim danom dubljoj prošlosti.

MUŠKA NOŠNJA :

- crvena kapa (s hrvatskim pleterom) - košulja bijela s ogrcom - krožet s tokama - gaće na promaju s nazuvcima (u donjem dijelu) - brus kaparan (kaparan s resama) - pas - bijele vunene čarape (tkalci)

ŽENSKA NOŠNJA :

- šudar (marama) sa bijelim točkicama (mlađi) (kod starijih šudar je modri) - košuljak bijeli - prometača - provaljenica - pregača - tkanica (pas) - čarape (bičve) od vune s podvezom, - terluci, opanci, - nakit

DUBROVAČKA NARODNA NOŠNJA

LINĐO – DUBROVAČKA POSKOČICA

grad na jugu

Hrvatske, administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih povijesno-turističkih središta Hrvatske.

godine 1979. grad Dubrovnik dodan je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Dubrovnik (lat Ragusium,

tal. Ragusa)

seoske žene u dubrovačkoj okolici odijevale se poput pučanki u gradu Dubrovniku.

nabrana suknja, kratki kaputić uskih rukava,

oveći(pamučni ili svileni) rubac preko prsiju - učvršćen u struku pregačom, glavu prekrivale rupcem od kupovne poluvunene tkanine (ubrusac) – vezanim na zatiljku, priprosti opanci s potplatom od sirove goveđe kože te jednostavnim prepletom od usukanih janjećih trakova, u svečanim prilikama dopunjavao ju je vrijedan nakit,posebice ogrlica sastavljena od 8 do 20 velikih zlatnih filigranskih kuglica.

Ženska narodna nošnja

platnena košulja, gaće – sastoji se od

suknenih dijelova posebna kroja i ukrasa, hlače od modrog sukna koje su krojene široko ali skupljene u struku pa padaju u mekim naborima stvarajući viseći tur, na noge se navlače duge pletene čarape, prsluk od ornamenata od prišivenih gajtana, kratki haljetak s rukavima, a preko njega još jedan prsluk, široki pojas od raznobojne svile, crvena kapica te opanci od ovčje kože.

Muška narodna nošnja

Muška i ženska narodna nošnja Dubrovačkog

primorja

Bogatstvo varijacija primorske narodne nošnje

"Kako ti stoji u skrinji, tako stoji i na tebi"

-riječ je o prvoj tematskoj izložbi posvećenoj tradicijskom odijevanju u Dubrovačkome primorju ikada otvorenoj u Dubrovniku.

trendovi koji su vladali od sredine 19. do sredine 20. stoljeća.

osim predmeta iz

fundusa Etnografskoga muzeja, na izložbi su predstavljene i nošnje koje se čuvaju u Folklornom ansamblu Linđo, te u privatnim zbirkama

NARODNE NOŠNJE

MEĐIMURJA

u svakidašnjim prigodama, za rada u polju i oko

kuće, naši stari oblačili su široke platnene gače i robaču, prusljek („kaj bo za hrbet toplo“), črne čižme i škrljak.

MUŠKA NOŠNJA

izrađena je od domaćeg platna. Sprijeda je

uz vrat zatvorena, na leđima ima otvor, resporek. Dugo široki rukavi izrađeni su od dvije pole platna, našiveni i prošireni na ramenima, a u zapešću skupljeni u nabore koji završavaju manšetnom. Uz vrat nabrana je i učvršćena uspravnog ogrlicom, gójlerom, a zatvorena trakovima na leđima. Slobodno visi niz tijelo, ne uvlači se u gače.

Robača

izrađene su od dva

komada domaćeg platna, među nogavicama umetnuta je ljučnica, dno. Uz gornji rub uvučen je svitnjek, uzica kojom se gače učvršćuju uz tijelo. Nogavice se uvlače u čizme.

Gače

izrađen je od crnog

tvorničkog sukna, šivanog kod profesionalnog krojača. Straga je sljubljen, prednjice imaju kosi završetak a iznad su urezani džepovi. Na lijevoj strani su 23 luknjice, na desnoj isto toliko gumba, pakvana, obično kruškolikog oblika od mjedene legure. Podstavljen je bijelim ili sivim platnom.

Prusljek

čižme od trde

sare (mađ. szár-cijev). Obično su ih izrađivali selski majstori, šoštari. U novije vrijeme muški nose čižme s gubanom (naboranom) sarom.

Čižme

crni šešir,

također izrađen kod obrtnika. Oko šešira pričvršćena je svilena traka crne boje.

Škrljak

Slika prikazuje mušku

"gospodsku" opravu

svečana nošnja, koja se i danas oblači u nedjelju te u blagdane, da je kakov osvetek. Pobrojimo redom

njene dijelove.

Ženska nošnja

podsuknja, duljinom dosiže do lista noge. Domaće

platno satkano na tkalačkom razboju, sastavljeno je šivačim strojem. U pojasu je spodnjica nabrana i učvršćena pasicom na čijim se krajevima nalaze uzice kojima se spodnjica veže uz tijelo. Žene oblače nekoliko, i do šest spodnjica (poštirkanih), a u novije doba na krajeve se ušivaju špice – oboje u svrhu raskošnijeg izgleda.

Spôdnjica/untrčka

potkošulja, „opleće s kratkim

kimono rukavima izrađeno je od tvorničkog platna. Kroj je izveden od jednog komada platna u vidu ponča s pregibom na ramenima. Vratni otvor ima srcoliki izrez.“

Zdulci/zduci

opleče-bluza, oblači se na zduce. Izrađen je od

tvorničkog materijala batista/mašolina, a rukavi od tvorničke čipkaste tkanine. Širinu plečka i rukava na ramenima skupljen je u sitne nabore. Dno rukava završava trakom od čipkaste tkanine. Iznad te čipkaste tkanine veže se traka (obično u plavoj, zrâkôvoj boji), što omogućava da se rukavi slože u bogati nabor – efektan, dekorativan detalj na nadlaktici ruke.

Pleček

kiklja je od tvorničkog

markizeta ili organdija s bijelim cvijetnim ornamentima. Duljina seže do pola lista noge, prekriva spodnjice, u gornjrm, djelum na bokovima, nabrana je, složena u nabore. Gornji dio završava pasicom i uzicom koja se veže oko struka.

Robača

pregača od crne brikatne svile, dugačka kao i

robača. Udonjem dijelu su dva porubčića, u gornjem je fertuf nabran, učvršćen pasicom i crnim trakam vezan za struk.

Fertuf/fertun

prsluk, izgledom i materijalom podsjeća na

građansku modu u doba baroka. Materijal je atlas svila zelene boje s utisnitim cvijetnim motivima crvene ili žute boje. Dužina mu je do iznad struka s duboko izrezanim dijelom na prsima. Donji rubovi znaju biti ukrašeni našivenom brokatnom crvenom trakom s raznobojnim cvijetnim uzorcima.

Prusljek

velik četvrtast rubac (stranica 1,60 m)

preslaže se u trokut, omata oko tijela i veže straga. Izrađen je od delena, poluvunene, tvorničke, tkanine u raznim bojama –crvenoj, žutoj, kàvinskoj, pivinskoj zelenoj ili plavoj- zrâkôvoj, s utisnutim velikim raskošnim cvijetnim motivima. Rubovi tibeta završavaju nitima-štranclima, dugačkim 15cm.

Tibet

kapica s leptirastom mašnom izrađenom od

tila. Sastoji se od četiri dijela koji pokrivaju potiljak, tjeme i dio nad čelom. Naklički ili žnjôra, ravna pruga, veže sena potiljku. Na poculici ćemo raznobojnim koncem naći vezenih ukrasa, obično kao stilizirane biljne motive. Prednji dio poculice ukrašen je optokom od čipke na kukicu.

Poculica/pocelica

cipele-visoke cipele od

crne kože s potpeticom, vežu se črnom žnjorom, umjesto kojih su donedavno služili drukanci, pokanci (tada su to bile čižmice gomboši; kao folklorni element javlja se i bešva, pojas izrađen od brokatne trake.

côkle

djevojke obično nisu pokrivale glavu nego su

kosu plele u kitu, pletenicu, koja se pri kraju ukrašavala vrpcom, pârtom. Od elemenata svečane ženske (ljetne) nošnje trebamo još spomenuti: štomfe, strumfe-bijele čarape tvorničke proizvodnje, a njih su ljeti znali zamijeniti zoklini, štuclini, kraće čarape što dopiru do lista noge.

Slika prikazuje oprave mladih

sneha

Slika prikazuje nošnju "puce" ( djevojke)

Slika prikazuje

opravu za stariju ženu

Stjepan Hranjec. (1997): Zipka vu horvatskom cvetnjaku, Zrinski d.d.,

Hvala na pažnji!!