Triangle Shirtwaist

TRIANGLE SHIRTWAIST TRAGEDIJA

Samostalni istraživački rad na zadanu temu: Međunarodni dan žena

2

25. ožujka 1911, Triangle Shirtwaist kompanija u New Yorku izgorjela je i poginulo je 145 radnika.

• Zapaćena je kao jedna od najzloglasnijih incidenata u američkoj industriji, budući da su se smrti mogle spriječiti –mnogo radnika poginulo je zbog mjera opreza koje su bile zanemarene i zaključanih vrata na izlazu za nuždu

Do 1911, Triangle Waist kompanija bila je jednaod najvećih proizvođača ženskih košulja u New Yorku.

• Specijalizirali su proizvodnju košulja sa uskim strukom i širokim rukavima popularnim među damama na početku 20 stoljeća

• Vlasnici su bili Max Blanck i Isaac Harris i radionica se nalazila na tri najviša kata zgrade Asch Building na Manhattanu.

•Bila je to radionica u kojoj su radile većinom žene imigrantice u vrlo skučenom prostoru, zbijene u redove za šivaćim mašinama•Bilo je oko 500 zaposlenih, većinom žena i tinejdžerica od kojih većina nije govorila engleski, a radile su šest dana u tjednu po 12 sati dnevno

•

1909. radnici sličnih kompanija započeli su štrajk i tražili su veću plaću, kraći radni tjedan i priznavanje sindikata.

Iako su neki poslodavci popustili i pristali na radničke uvjete, vlasnici Triangle Shirtwaist kompanije nisu pristajali ni na što.

Uvjeti rad u Triangle Waist radionicama ostali su vrlo teški.

•

Iako je bilo poznato da postoji opasnost od izbijanja požara i da su sigurnosni uvjeti bili užasni, zbog korumpiranih vlasnika i gradske uprave, nije se poduzimalo ništa da bi se sigurnosni uvjeti podigli na bolju razinu i da bi se smanjila opasnost od požara.

25. ožujka 1911. , u subotnje poslijepodne u tvornici je bilo 500 radnika kad je izbio požar u košu s odjećom. Iako su ga pokušali ugasiti, nisu uspjeli i ubrzo se proširio, a panika je rasla. Radnici su pokušali spustiti se dizalom, ali je ono moglo primiti samo 12 ljudi i samo je 4 puta prošlo gore i dolje prije nego se pokvarilo.

• Djevojke koje nisu uspjele stići do dizala, pokušale su doći do izlaza za nuždu hodnikom, ali su naišle na zaključana vrata (što je bilo praksa)pa su mnoge izgorjele.

Mnogi radnici i radnice radije su skočili sa kroz prozore na ulicu, a spasili su se tek oni koji su uspjeli pobjeći nesigurnim požarnim stubama ili se poeti na vrh zgrade te od tamo prebjeći na krovove susjednih zgrada.

Unutar 18 minuta sve je izgorjelo i poginulo je ukupno 145 ljudi.

Iako je tek jedna u nizu sličnih tragedija koje su se u to doba događale, ova je tragedija prizvala posebnu pozornost javnosti i politike na neljudske uvjete rada u sličnim radionicama i rezultirala donošenjem niza zakona i regulativa kojima su se zaštitila radnička prava i osigurali bolji sigurnosni uvjeti.

Više informacija na: https://www.youtube.com/watch?v=gKdMuVu1wi8