24. 1776.
()
25. 1822.
()
( 24. 1776. , 25. 1822.) , . . . . . . , , , . 19. , .
[]
1 2 3 4 5 6 7 8
[]
. , . . 1778. , , . .
1792. , . , . , . , , , , , .
1787. , . 1792. .
[]
1794 , . 1796. , . .
, , . 1798. , . , . . , .
1800. 1803. . , . 1802. , . . , , . , . 1802. , . . , .
1804. .
[]
. , . , , ( ).
28. 1806. , . . , . .
[]
. , . . 1. 1808. , . , . .
1809. , . . . . , .
1810. . . 1813. , .
[]
16. 1813. , . . , . 23. . 4. . 22. , . 11. , 9. . 1814. , 3
.
[]
1814. . .
, . 1822. . . 25. 1822. 46- .
---------------------------------------------------------------------------------------------Ernst
Theodor Amadeus Hoffmann
Puno imeErnst Theodor Wilhelm Hoffmann
Roenje24. sijenja 1776.Kalinjingrad, Rusija
Smrt25. lipnja 1822.Berlin, Njemaka
Knjievni periodromantizam
Vanijadjela Sakrij
Ernst Theodor Wilhelm Hoffmann (Kalinjingrad, 24. sijenja 1776.
- Berlin, 25. lipnja 1822.) poznatiji pod pseudonimom E. T. A.
Hoffmann (Ernst Theodor Amadeus Hoffmann) je najpoznatiji
predstavnik njemake romantiarske novelistike. Pisao je pripovijetke
sa elementima strave i fantazije. Bio je svestran umjetnik, koji je
bio i skladatelji, glazbeni kritiar, slikar i karikaturist.
Hoffmannovo je stvaralatvo izvrilo znatan utjecaj i na mnoge
europske pripovjedae XIX. stoljea (Scott, Balzac, Gogolj, Poe,
Baudelaire, Kafka i dr.)
Sadraj
[sakrij]
1 Mladost 2 Provincija 3 Varava 4 Berlin i Bamberg 5 Dresden i
Leipzig 6 Berlin
Mladost [uredi]Njegovi preci i sa majine i sa oeve strane bili
su pravnici. Otac mu je bio pravnik, ali takoer i pjesnik i
glazbenik amater. Ernst se rodio kao najmlai od troje djece.
Roditelji su mu se rastali 1778. Otac mu je ivio sa najstarijim
sinom, a majka je ostala u Kalinjingradu sa roacima, dvije tetke i
sa ujakom.
Do 1792. pohaao je luteransku kolu u kojoj se dosta panje
poklanjalo klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir,
ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni
entuzijazam za nove umjetnike ideje koje su se tada pojavile u
Njemakoj. No, ipak je rado itao Scillera, Goethea, Swifta, Sternea,
Rousseua i Jean Paula, a napisao je i dio romana.
Oko 1787. sprijateljio se sa Theodorom Gottliebom von Hippelom.
Tijekom 1792. pohaao je i neka Kantova predavanja.
Provincija [uredi]Tijekom 1794. zaljubio se u udatu enu Doru
Hatt, koja je bila deset godina starija od njega. Njena obitelj je
1796. protestirala protiv njega, pa je morao otii u provinciju kod
jednoga ujaka u leskoj.
Nakon polaganja ispita posjetio je Dresden, gdje je bio
oduevljen slikama u galeriji, posebno Rafaelom i Corregiom. Njegov
ujak je 1798. dobio promaknue i posao na dvoru u Berlinu, pa je
Hoffman otiao sa njim u grad. Tu je Hofman po prvi put pokuao
postati skladatelj, pa je napisao operetu Maske i poslao ju je
kraljici Luizi od Prusije. Slubeni odgovor da se obrati kraljevskom
teatru stigao mu je sa izvjesnim zakanjenjem. Do vremena kada je
stigao odgovor Hoffman je poloio trei krug ispita i sa svojim
prijateljem Hippelom je putovao u Pozna, a usput su se zaustavili i
u Dresdenu da vide galeriju.
Od 1800. do 1803. radio je u pruskim provincijama u podruju
Mazovije. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala 1802. Na balu
su podijeljene karikature asnika, koje je on nacrtao., to se ubrzo
i saznalo. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu
nisu htjeli otro kazniti mladog slubenika, pa ga premijetaju u Pock
u Novoj Istonoj Prusiji. Kada se smjestio u zabaenom Pocku, vratio
se u Pozna da se oeni sa Mariannom Teklom Rorer. U Pock su se
vratili u kolovozu 1802. Pock je bio dosta izoliran, pa je Hoffman
iskoristio izolaciju za pisanje i skladanje. Tu se natjecao i za
nagradu u jednom asopisu.
Poetkom 1804. dobio je slubu u Varavi.
Varava [uredi]
Hoffmanova statua u Bembergu.
Hoffman je vrijeme provedeno u Poljskoj smatrao najljepim
dijelom svoga ivota. U Varavi je bila ista atmosfera koju je osjeao
u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa Zachariasom Wernerom, a
sreo se i sa Juliusom Itzigom, koji je bio lan berlinske knjievne
grupe Nordstern (njemaki sjeverna zvijezda).
Naalost po njega, Napoleon je 28. studenog 1806. zauzeo Varavu,
pa je Hoffman, kao slubenik Prusije, odmah izgubio posao. Vratio se
u Pozna i tu je razmiljao o odlasku u Be ili u Berlin. Bolest je
odloila put, a francuske vlasti su zahtijevale da svi bivi
slubenici prisegnu na odanost ili da napuste zemlju. Poto mu nisu
dali putovnicu do Bea morao je u Berlin.
Berlin i Bamberg [uredi]Sljedeih petnaest mjeseci predstavljali
su njegov najgori period ivota. Napoleonova vojska je okupirala i
Berlin, pa je ivio od vrlo oskudnih prihoda. Stalno je posuivao
novce od prijatelja, no i dalje je bio gladan. Sa suprugom je 1.
rujna 1808. doao u Bamberg, gdje je dobio posao upravitelja
kazalita. Hoffman nije uspijevao poboljati standarde izvoenja.
Kasnije su se pojavile i intrige protiv njega te je izgubio taj
posao. Poslije toga bio je glazbeni kritiar u jednim novinama u
Leipzigu.
Hoffman je ostvario uspjeh 1809. kada je objavio priu Vitez
Gluck, o jednom luaku koji je vjerovao da je skladatelj Christoph
Willibald Gluck. Tada je poeo koristiti pseudonim E.T.A. Hofman,
tvrdei da je ono "A" u ast Amadeusa Mozarta.
Zapoljava se 1810. u kazalitu u Bambergu kao dekorater i
scenarist, a davao je i privatne satove glazbe.
Dresden i Leipzig [uredi]Prusija je 16. oujka 1813. objavila rat
Francuskoj, tako da je putem imao potekoa. Opera u kojoj se
zaposlio premjestila se u Leipzig. Nije mogao nai transport do
Leipziga jer je bio rat. Stigao je konano 23. svibnja. Poto je
primirje proglaeno 4. lipnja, opera se vratila u Dresden. Meutim
nakon zavretka primirja 22. kolovoza morali su se seliti iz
predgraa u sam grad jer trajala je bitka kod Dresdena. Grad se
predao 11. studenog, a opera je 9. prosinca putovala u Leipzig. U
veljai 1814. posvaao se sa direktorom opere koji mu onda dao
otkaz.
Berlin [uredi]U rujnu 1814. vratio se u Berlin i ponovo je dobio
dobar poloaj.
Hoffman je alkoholom unitavao zdravlje, a imao je i sifilis.
Takvo stanje ga je 1822. dovelo do paralize. Svoje posljednje
radove diktirao je tajnici ili eni. Umro je 25. lipnja 1822. u 46.
godini ivota.
Kategorija:
Njemaki knjievniciE. T. A. Hoffmann
Na dananji dan 1776. godine u Kenigsbergu roen je Ernst Teodor
Amadeus Hofman, jedan od najznaajnijih nemakih romantiarskih
pripovedaa.Kao sin pravnika, bio je primoran da krene pravnikom
karijerom, ali opseg njegovih zanimanja obuhvatao je knjievnost,
muziku, crtanje i karikaturu. U mladosti je, iz ljubavi prema
Mocartovoj muzici, svoje krteno ime Vilhelm promenio u Amadeus. U
Kenigsbergu je studirao prava u vreme kada je na univerzitetu
predavao Imanuel Kant i, kao svaki pravi romantiar, tvrdio je da
tog filozofa uopte nije u stanju da razume. Zbog estih sukoba sa
nadreenima i politikih karikatura, vie puta je gubio slubu i bivao
premetan u Plok, Poznanj, Bamberg, Drezden. U Drezdenu je delovao
kao direktor opere i baleta, i kapelmajstor. Bavio se teorijom i
kritikom muzike, kao i komponovanjem, ali njegova dela su ostala u
senci eminentnijih imena iz sveta muzike, kao to su Mocart i
Betoven.Knjievnim radom je poeo da se bavi relativno kasno, u
svojoj trideset osmoj godini. Izuzetno nadaren i senzibilan
umetnik, u svoj pripovedaki stil utkao je svoje shvatanje estetskog
impulsa koji muzika izaziva u duhu istananog sluaoca. Njegove
pripovetke nose peat romantizma: fantazija, imaginacija,
nesputanost, dvojnitvo - osnovne su odlike njegovih dela. Drutvena
invektiva i jetka ironija odzvanjaju na svakoj stranici njegovih
pria. Kao sanjar, mitolog i apologet umetnosti, Hofman stoji rame
uz rame sa ostalim znaajnim imenima nemakog romantizma kao to su
Ludvig Tik, an Paul, amiso i Fuke.Preminuo je 24. juna 1822. godine
u Berlinu, u etrdeset estoj godini.Muzej u Bambergu nosi njegovo
ime, i posveen je Hofmanovom ivotu i delu.
Najpoznatija dela E. T. A. Hofmana su pripovetke Princeza
Brambila, Zlatni lonac, Izbor neveste, romani avolji eliksiri i
ivotni nazori maka Mura, kao i bajka za decu Krcko Orai i kralj
Mieva, za koju je P. I. ajkovski napisao muziku za balet.Njegova
dela inspirisala su kompozitora Ofenbaha da napie operu Hofmanove
prie, koja je ve vie od godinu dana na stalnom repertoaru opere
Madlenianum u Zemunu.
Hofman je jedan od najznaajnijih pisaca groteskne literature. U
Hofmanovim delima umetnik (obdaren bogatom imaginacijom, u
opasnosti je da bude izloen stranim silama koje udaljavaju od njega
realan svet) je taj koji povezuje stvarnost sa natprirodnim i najee
gubi vezu sa svetom, zahvaljujui svojoj sposobnosti da prodre kroz
omota realnosti. Kod Hofmana, groteska jo nije osnova celog dela.
Ona je jo uvek na nivou motiva koji se povremeno javlja u okviru
strukturalne romantine pripovesti. (avolji eliksiri eleo je da se
pomoli, kada je video osobe za koje je smatrao da su skladne i
nene, a koje su bile pretvorene u karikature: glava meu nogama, oi
divlje zure u njega, gavran sa ljudskim licem, grudi slue kao
violina...).
