23
www.dereta.rs

- delfi.rs · Pade mu na pamet slat ka melodija nee t pe er 3, te ciganske pesme koja je donosila nesreću kako onome ko ju je pevao tako i onome ko ju je slušao, i priseti se stare

  • Upload
    others

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

www.dereta .rs

Biblioteka STRIPOTEKA

Urednik izdanja Aleksandar Šurbatović

Naslov originala Hugo Pratt

CORTO MALTESECORTE SCONTA DETTA ARCANA

Copyright © 1996 Giulio Einaudi editore s.p.a., TorinoCopyright © ovog izdanja Dereta

Prevod s italijanskogVule Žurić

Beograd2017.

DERETA

5

Gla va prva

HONG KONG 1919.

Čini lo se da je gusta, sit na kiša što pada sa tmurnog, sivog neba sastav ni deo teš kog i vla žnog vazdu ha koji je poput ogrom nog poklop ca sta jao nad uza vre lim kotlom Hong­kon ga.

Uli ca koja se, poput kakve reke, od soka ka sta re čar ši je spuš ta la skroz dole do luke, nosi la je lju de svih rasa i miri se prže ne ribe, koji su se meša li sa ispa re nji ma kipu ćih čor bu­lja ka. Čak se i slan ka sti miris mora na jedvi te jade uli vao u tu zasi će nu, gustu atmos fe ru koja je poput izma gli ce plu ta la u vazdu hu.

Kao da sam na dnu kakvog veli kog napuš te nog akva ri­ju ma, okru žen prlja vim, mut nim sta klom, mislio je Kor to Mal te ze. Kao da su svi ima li jed nu jedi nu želju: da se izba ve iz gomi le, da se neka ko odle pe od leplji ve dža de i oslo bo de odvrat nog miri sa pijač ne tru le ži i vre ve.

Pro bi jao se kroz taj kale i do skop lica koja su dola zi la sa svih stra na Azi je, iz svih kine skih pro vin ci ja i sva ke bož je voj ske na ovo me sve tu. U visi ni nje go ve bele kape ofi ci ra

6

Hugo Prat

trgo vač ke mor na ri ce ili, pre će biti, malo niže, na svim tim gla va ma šepu ri li su se naj ra zli či ti ji i naj ne o bič ni ji šeši ri: fil ca­ne šuba re, šare ni tur ba ni, kape od krzna, vune ili što fa, slam­na ti šeši ri i naj zad oni šeši ri izra đe ni po evrop skoj modi, sa širo kim obo di ma što su zakla nja li lica lju di koji su ih nosi li.

Baci ciga re tu, koja se cvr če ći uga si u blat nja voj lokvi, i okre nu gla vu, tra že ći lokal u kome će okva si ti grlo. Odluč­nim kora kom kre te ka crnim vra ti ma ukra še nim pozla­tom. Na maloj mesin ga noj plo či behu ispi sa na slo va koja su mami la: Le jar din des pla i sirs du grand mon de1.

Na pra gu mu se ispre či krupan Kinez pretećeg izgleda, koji ga natena ne odme ri od gla ve do pete. Kor to ne reče ni reč, a ne trep nu ni kada on i Kinez, što beše ’ladan kao špri cer, ukr sti še pogle de: taj izdvo je ni tre nu tak osta de pra­zan i nepo mi čan, sme šan usred svih onih gla so va i žur be koja se odi gra va la na uli ci. Ne pro me niv ši izraz lica, Kinez kuc nu na vra ta, prvi put bez volj no, a potom dva puta neš to polet ni je i ona škljoc nu še i otvo ri še se. Kor to kro či u pro­stor ispu njen toplom, pri gu še nom i pri snom atmos fe rom.

Tana ni oreol slat ka stog dima uzdi zao se nad pri gu­še nim sme hom koji se mešao sa uzvi ci ma zapre paš te nja. Lokal beše veli ki, izde ljen para va ni ma na neko li ko manjih sala u koji ma su se odvi ja le neo bič ne i neo če ki va ne zaba­vljač ke tač ke. Kor to na brza ka baci pogled na sve što se u tom tre nut ku tu deša va lo: bili su tu indij ski kro ti telj zmi ja i mađi o ni čar koji je vrlo lako mogao biti i Rus, zatim behu tu kine ske ple sa či ce, koje su igra le uz zvu ke što su ih stva ra le

1 Le jar din des pla i sirs du grand mon de (franc.) – Vrt belo svet ske uži van ci je. (Sve napo me ne u tek stu su pre vo di o če ve.)

7

KORTO MALTEZE U SIBIRU

duge svi le ne tra ke veza ne za nji ho ve zglo bo ve, te mon gol­ski akro ba ti, koji su u letu izvo di li neve ro vat ne vra to lo mi je.

Desno od glav ne pro sto ri je gra na li su se zadi mlje ni uglo vi u koji ma se igrao bili jar, deli le kar te i sla ga le domi­ne; sa leve stra ne, kroz veli ko sta klo, pru žao se pogled na buj nu bota nič ku baš tu koju je kra si lo lepo, šare no cve će i niz kave za od bam bu sa u koji ma behu nemir ni maj mu ni, gla sni papa ga ji i mno ge dru ge egzo tič ne pti ce.

Mal te ža nin se upu ti ka šan ku, sede na sto li cu pre svu če­nu bor do kožom i naru či rum. Raču nao je da rum ne može biti loš, čak i ako je iz Hong kon ga. Otpi gutljaj bez žur be, zure ći u ćili bar ske odsja je pića koje je podrh ta va lo kroz kri­stal i s mrvi com nostal gi je pri se ti se godi na pro ve de nih na Kari bi ma i južnim mori ma.

Behu proš le već tri godi ne otka ko je oti šao sa ostr­va Eskon di da2. Na Paci fi ku se suo čio sa dra ma ma i hero­i zmom lju di koji su se ni kri vi ni dužni najed nom naš li ume ša ni u pra vi­prav ca ti rat, dale ki odjek veli ke evrop ske kla ni ce. Sada je sve bilo mno go dru ga či je, mada suš ti na beše ista: ura gan naj pre poto pi i uniš ti prvo kop no na koje nai đe, ali pre nego što izgu bi sna gu, nje go vi dugi tala si se raz bi ju i o one uda lje ni je oba le. Vetro vi rata koji su jenja va li nad pla ni na ma i rav ni ca ma Evro pe sada su žesto ko uda ra li po celoj Rusi ji, Mon go li ji, Tibe tu i Kini.

Krat kim trza jem zglo ba, Kor to pri ne se usti ma čašu i otpi posled nji gutljaj ruma, pa se odvo ji od šan ka i pre đaš­njih misli.

2 Eskon di da – Izmiš lje no ostr vo koje Prat prvi put pomi nje u stri pu „Bala da o Sla nom moru”. Ipak, pre ci zno navo di nje go vu geo graf sku duži nu i širi nu.

8

Hugo Prat

Pro cu nja po loka lu, oča ra še ga one ple sa či ce: bli sta le su ode ve ne u sve tlu svi lu i povi ja le se poput trski na pove tar­cu. Neda le ko od njih, baca ču nože va je pola zi lo za rukom da bez ijed nog pro ma ša ja uga si pla men deset sve ća.

Kor tu ipak ubr zo dosa di to pona vlja nje jed nih te istih tača ka pa se pope na gale ri ju gde se nađe pred neko li ko ma­lih crve nih vra ta ukra še nih pozla će nim znakovima kine­skog pisma, miste ri o znim putokazima koji su vodi li u unu­traš njost sva ke od pro sto ri ja. Pomi sli na Vene ci ju, na taj ni vrt u koji su pro go nje ni sta nov ni ci Vene ci je beža li od vla sti i na ona čarob na vra ta kroz koja su zau vek odla zi li na lepa mesta i u neke dru ge pri če.

Poku ca tri puta na jed na od tih vra ta i uđe ne sače kav ši odgo vor.

Beše to mala soba, ispunjena slatkastim mirisom tam­jana i voska mnoštva sveća koje su je osve tlja va le drh ta vim pla mič ci ma. Pod beše pre kri ven tepiš či ći ma koji su pri gu­ši va li žamor što je dopi rao iz dale kog sve ta pri ze mlja. Zido­vi behu oblo že ni pane li ma treš nji nog drve ta i har ti jom od pirin ča. Nasred te uza ne pro sto ri je sta jao je niski, masiv ni sto, za kojim je, pre krš te nih nogu, sedeo sta ri Kinez izbo ra­nog lica. Pola ga no je uvla čio dim iz dugač ke lule od slo no ve kosti i, da nije bilo tog sićuš nog pokre ta, čovek bi mogao da pomi sli da je reč o sta tui. Imao je tan ku, ret ku bra du, a tek pone ka seda dla ka rasla je iz sme žu ra nih nau sni ca. Oči behu tek tan ki tam ni pro re zi u mre ži bora, ali živah ne i na opre zu.

Kor to sta de pred nje ga i Kinez nepri met no podi že gla­vu i pogle da ga kroz okru gle nao ča re koje su mu sta ja le na vrhu nosa. Ispu sti krat ki dim, čiji se tan ki veo dugo zadr ža

9

KORTO MALTEZE U SIBIRU

u vazdu hu, pa pola ko ispru ži levi dlan i pozva ga da sed ne naspram nje ga.

Mal te ze se spu sti na svo je mesto i poče da osma tra pred­me te koji su se nala zi li na sto lu: tri pra sta ra nov či ća u koje behu ugra vi ra ni neo bič ni sim bo li, a u čijoj sre di ni beše po jed na kva drat na rupi ca, jed na tan ka čet ki ca, boči ca masti­la, neko li ko listo va har ti je i tanjir pre kri ven tan kim slo jem pra ši ne.

– Dobro došao nazad, Kor to Mal te ze... povu ci dim koji će pri pre mi ti tvoj um da slu ša a tvo ja usta da pita ju sve što želiš da saznaš iz Knji ge pro me na – reče sta rac dubo kim, nežnim gla som, nude ći mor na ru onu tana nu lulu.

– Hva la ti, Dugo več ni, ali ti dobro znaš da sam i bez udi­sa nja dima koji je toli ko pro me nio tvo ju veli ku zemlju uvek spre man da saslu šam mudre save te pro i zaš le iz čita nja Ji đin ga.

– Kako hoćeš, Kor to. Uzmi – reče, daju ći mu ona tri nov­či ća – i baci ih šest puta misle ći na ono do čega ti je sta lo.

Kor to ga poslu ša. Nakon sva kog baca nja Dugo več ni je na har ti ji povla čio punu ili ispre ki da nu lini ju.

Star če va ruka beše spa ru še na, ispre se ca na broj nim vena ma, ali nje go vi pote zi behu sigur ni i pre ci zni.

– Jed na jaka lini ja rađa jed nu sla bu, a sla ba jaku.Nakon šest baca nja na har ti ji se nala zio niz punih i

ispre ki da nih lini ja koje su tvo ri le znak Kor to ve buduć no sti.– Tvoj znak je Kui Me, „uda va ča”. To nije naj sreć ni ji

znak i kaže: nado la ze ći doga đa ji dono se nesre ću. Tu nema ničeg povolj nog.

Kor to sti snu usne.

10

Hugo Prat

– I kažeš „uda va ča” dono si nesre ću? Dobro, to zna či da se neće mo ven ča ti...

– Tebi je uvek do zafr kan ci je, ali Knji ga pro me na nije nika kva šala, inspi ri sa la je Lao Cea i Kon fu či ja, koji su o igri živo ta i smr ti sigur no zna li mno go više od nas.

Kor to obo ri pogled, uze među prste taj tan ki list na kome beše iscr tan znak Kui Me i poče da raz miš lja koli ko li na sve tu ima zna ko va koji dono se sre ću, a koli ko onih koji slu te na zlo. Pade mu na pamet slat ka melo di ja pete ne re3, te cigan ske pesme koja je dono si la nesre ću kako ono me ko ju je pevao tako i ono me ko ju je slu šao, i pri se ti se sta re gata­re koja se zabe zek nu la kada na nje go vom levom dla nu nije mogla da pro na đe lini ju sre će. Pa ipak, on je kao dečak slu­šao tu pesmu na sun ča nim uli ca ma Kor do be, a lini ju sre će je u svoj dlan ure zao oče vim žile tom. To nije bio nika kav iza zov, već je postu pio po instink tu: to je bio nje gov način suo ča va nja sa sud bi nom.

– U redu, Dugo več ni, otvo ri ću četvo re oči.– Kor to, živi mo u teš kim vre me ni ma. Rusi se tuku na

seve ru, Japan ci na isto ku, a u mut nim vre me ni ma i raz ne ver ske sek te pred u zi ma ju ambi ci o zne podu hva te...

Sta rac pri ma če lulu usna ma, koje behu tako tan ke i bes­krv ne da su liči le tek na jedan pro rez u koži, a potom u visi nu otpuh nu dim iz čijih se tana nih svi ta ka pomo li sle de ća vizi ja:

– U zavi sno sti od okol no sti, sek ta može da posta ne i poli tič ka orga ni za ci ja, kao i obr nu to. Taj na druš tva se udru­žu ju pro tiv stra na ca: „Beli lotos” sa „Tri tamja no va šta pi ća”, „Slo žna bra ća” sa „Pet gomi la pirin ča”...

3 Pete ne ra – Fla men ko uz koji se peva. Po rit mu je sli čan sara ban di iz šesna­e stog veka.

11

KORTO MALTEZE U SIBIRU

– A na čijoj si ti stra ni, Dugo več ni? – pre ki de ga Kor to i usta de.

– ... „Crve ni tro u gao” čeka odgo vor „Crnog rom ba”, o čemu će izve sti ti „Crve ni kva drat” i „Zele ni krug”...

– Kao da je reč o lek ci ji iz geo me tri je...Starom Kinezu nije bilo smešno. Kor to name sti kapu

spre ma ju ći se da iza đe a potom se s poš to va njem obra ti Dugo več nom:

– Hva la na sve mu, sada bih morao da kre nem...Kre nu da otvo ri vra tra, a onda se vra ti, kao da se setio

neče ga. Kinez ga je gle dao sto jeć ki.– Šta kažeš, a? – upi ta ga, nači niv ši polu krug oko svo je

ose, poput kakvog ple sa ča.– Sva ka čast, Mal te ze – nasme ja se sta rac – devoj ke u

Hong kon gu će polu de ti za tobom, a „Tri ja de” će te se klo ni ti.– Brat Noći te pozdra vlja i... zahva lju je ti na sve mu –

reče Kor to uz bla gi naklon.

12

Gla va dru ga

VLA DI VO STOK 1911.

Šine Tran ssi bir ske železnice, duge linije hladnog čelika, iščezavale su u nepre gled noj sne žnoj pusti nji. Na tom putu od Japan skog mora do Fin skog zali va pro dor ni miris slan­ka ste vode je vrlo brzo nesta jao pred belim pej za ži ma koji su se pona vlja li u nedo gled tokom hilja du kilo me ta ra koji su raz dva ja li dve uda lje ne oba le.

Kozač ka uni for ma Roma na fon Ungern­Šter nber ga bila je prlja va i pode ra na, a izraz nje go vog sivog i bes krv­nog lica nije oda vao nje go vo stvar no ras po lo že nje. Ležao je na toj pustoj žele znič koj sta ni ci poput kakve skit ni ce, leva ruka mu beše na reve ru šinje la, dok je u desnoj držao fla šu vot ke. U rani na gla vi seva lo je i tuklo poput bub nja i sva ki gutljaj vot ke je bla žio bes, ali i poja ča vao tut nja nje arte ri ja.

Možda ludim, pomi sli. Čini lo se da čak i vetar uda ra odluč ni je, raz bu đen prvim ble dim sve tlom novo ga dana.

13

KORTO MALTEZE U SIBIRU

Reval4 i Esto ni ja behu sa dru ge stra ne Rusi je i jedi no je vozom mogao da pre đe tu ogrom nu raz da lji nu što ga je deli la od kuće. Reči koje mu je pre samo neko li ko dana upu tio Smo len ski upor no su šiš ta le i pec ka le ga poput lede­nog vetra koji je duvao izme đu vago na: „Budi sta i Nemac, pa ima li šta gore za jed nog sto po stot nog Rusa?”

Nje gov gru bi, pro stač ki smeh i odo bra va ju ći pogled osta lih ofi ci ra nisu mogli da pro đu neka žnje no...

Taj kre ten nije imao poj ma šta je rekao. Nije uvre dio samo nje ga, već ako ćemo pra vo, ceo nje gov rod. I to pre sve ga nje go vog dedu: veli kog put ni ka koji je sti gao do dale­kih i egzo tič nih kra je va, upo znao nji ho ve kul tu re, reli gi je, gusa ra koji je u Indij skom oke a nu pre sre tao engle ske trgo­vač ke bro do ve. Slu ša ju ći te čude sne pri če, pože leo je da posta ne mor na rič ki ofi cir i da srcem i umom pro dre u suš­ti nu budi zma, a pre sve ga da sazna svo ju kar mu, dodir sud­bi ne pred o dre đe ne nje go vim pret hod nim živo ti ma.

Taj druš kan nika da ne bi raz u meo raz me ru nje go vih sno­va. Znao je samo za svoj mali, pusti svet; nije mogao zna ti da je jedan Ungern dospeo pod zidi ne Jeru sa li ma u druš tvu Ričar da Lavljeg Srca i da je u tri na e stom veku baron Han za fon Ungern­Šter nberg pora zio Slo ve ne, pred vo de ći tev ton­ske vite zo ve. A Hajn rih, tako đe Ungern, beše luta ju ći vitez koji je pod nadim kom Seki ra pobe đi vao na viteš kim tur ni­ri ma širom Evro pe. U osam na e stom veku, nje gov pre dak Vil helm, znan i kao Sata nin Brat, beše pozna ti alhe mi čar, dok je već spo me nu ti deda bio gusar čija je name ra bila da

4 Reval – Sta ro ime za Talin, naj ve ći grad i pre sto ni cu Esto ni je. Ovo ime grad je nosio od tri na e stog veka do 1918. i tokom nemač ke oku pa ci je SSSR­a u Dru gom svet skom ratu.

14

Hugo Prat

osnu je budi stič ki voj ni red koji će se suprot sta vi ti revo lu­ci o nar noj izo pa če no sti. Nemač ka i mađar ska krv Ungern­ ­Šter nber ga veko vi ma beše eks plo ziv na meša vi na mistič ne duhov no sti i voj nič ke rev no sti.

Lupiv ši glu post, taj žgo ljav ko je uvre dio nje go vo pore­klo, ali ubr zo ga je sti gla zaslu že na osve ta.

Neko li ko reči i drzak osmeh bili su dovolj ni da sibir­ski ofi cir dobi je svo je. Obo ji ca isu ka še mače ve, ali Sibi rac izgu bi samo po u zda nje kada se suo či sa Unger no vim pogle­dom: iz oči ju mu je izbi jao lede ni blje sak iza zvan dubo kom i dugo traj nom mržnjom.

Dvo boj beše brz i grub, poput bor be petlo va. U to malo vre me na nije se čuo ni zve ket ukrš te nih sablji, ni pro di ra nje seči va u meso. Smo len ski zavr ši na zemlji, raz go ra če no gle­da ju ći u smr to no snu ranu na trbu hu i divljač ki Unger nov kez dok je okrut no spo ro izvla čio sablju iz nje go vog tela. Umro je iskr va riv ši do posled nje kapi, dok je baron Roman fon Ungern­Šter nberg, ofi cir odre da koza ka iz Ner čin ska, u Sibi ru, nakon što je pre kr šio pra vi lo kojim se zabra nju ju dvo bo ji, dobro volj no napu stio bata ljon i sa konjem i psom kre nuo put Vla di vo sto ka.

Usa mlje na munja ras pa ra nebo, pa iz dalji ne sti že zvuk pri gu šen veli kim sne gom. Konj pre sta de da tra ga za ret kim, smr znu tim trav ka ma što su pro vi ri va le ispod šina, podi že gla vu i ner vo zno poče da tuče kopi tom o tle; nje go vo rza nje zau sta vi Unger no vu reku seća nja i misli i nave de ga da pro­me ni odlu ku: neće ući u taj voz.

15

KORTO MALTEZE U SIBIRU

Usta de i sa mukom se pope u sedlo, pri gu še no ste nju ći, nabi šuba ru i nagna živo ti nju u ken ter5.

Tama je ustu pa la mesto ble dom sivi lu zore koja se teš­kom mukom bori la da zame ni dugač ku noć.

Izme đu Vla di vo sto ka i Esto ni je behu Man džu ri ja, Mon­go li ja, Sibir, Rusi ja. Cela­cel ca ta Azi ja.

To usa mlje nič ko puto va nje može potra ja ti i čitavih godi­nu dana.

Jur ta6 beše podig nu ta u pustom pre de lu pre kri ve nim sne gom, ledom i kame njem; jaki i upor ni vetar se poi gra­vao sa koma dom tam no ga fil ca kojim beše pre kri ven ovaj neo bič ni šator. Ungern pri đe, s mukom zau zda va ju ći konja koji se trzao: beše ner vo zan, uzne mi ren, dok se pas pri kra­dao spuš te nog repa, ne pre sta ju ći da nju ši vazduh i reži, svaki čas se osvr ću ći pre ma svo me gospo da ru.

Obiš li su oko neu gled ne jur te neko li ko puta: nika kvog gla sa, ni zna ka živo ta. U nepo sred noj bli zi ni šato ra nije bilo niče ga što bi uka zi va lo da unu tra neko zai sta i bora vi. Ali pra men dima koji je izla zio kroz mali otvor na nje go vom vrhu govo rio je da to nije tako.

Baron se zau sta vi na neko li ko meta ra od ula za i osta nepo mi čan neko li ko sekun di, a onda sja ha i veza konja za obli žnji direk.

Ista nje no rume ni lo sumra ka osli ka nje go vu sen ku na mon gol skoj stra ća ri i pogled na tu izdu že nu figu ru koja se

5 Ken ter – Spo ri galop. 6 Jur ta – Vrsta šato ra čija je nose ća kon struk ci ja sači nje na od drve ta, a pre­

kri va se tepi si ma od fil ca. Naj češ će ih kori ste noma di u Kazah sta nu, Mon­go li ji i Kir gi zi ji, kao i kine ski Ujgu ri.

16

Hugo Prat

laga no ras ta če uzne mi ri ga. Jeza mu zale di srce i obu ze ga jako ose ća nje da se suo ča va sa svo jom sud bom.

Odmah po ula sku zapah nu ga pec ka vi miris pokva re­nog mle ka, mokra će i dima. Pored man ga la iz kog je izbi jao živa han pla men sede la je žena kojoj nije mogao da odre di godi ne i koja ga, ne podi žu ći gla vu, pogle da pra vo u oči, kao da je zna la da će se poja vi ti baš u tom tre nut ku: nima lo ne beše izne na đe na što ga vidi, napro tiv, upra vo ga je oče­ki va la.

Roman fon Ungern­Šter nberg čuč nu na pro stir ku od kami lje dla ke. Znao je da je dospeo pred pro ro či cu za ko­jom je odu vek tra gao.

Crve na sve tlost raz i gra nog pla me na pada la je na nje ne bore i na širo ko ofi ci ro vo čelo. Ne žure ći, ona ski de jed no lon če sa vatre i iz nje ga usu teč nost u lime nu čašu, koju Ungern pri hva ti dla no vi ma otvr dlim od hlad no će i drža nja uzdi, sa zado volj stvom dubo ko udah nu taj miris i poče da pije. Čaj beše crn i jak poput kafe: ose ti olak ša nje dok mu je mla ka teč nost kli zi la niz grlo u sto mak.

Sta ri ca je sme žu ra nim prsti ma prč ka la po ovči joj pleć­ki; nok ti ma sastru ga posled nje koma di će mesa i sasu še ne krvi, pa se zagle da u kost sve raz go ra če ni jim oči ma i poče neš to da pevu ši. Spu sti kost na uža re no uglje vlje i sače ka da zacvr či. Kost je posta ja la zelen ka sta i širi la je gadan smrad, a pod jur tom se izvi jao gust, crni dim.

Ungern je sve to posma trao s ushi će njem. Nos i usne mu behu nape ti od uzbu đe nja, dok su se nje go vi dugi crven ka­sti brko vi širi li u čudan osmeh.

– Reći ću ti tvo ju buduć nost... – reče glas koji je dopi rao iz sve ta vetro va.

17

KORTO MALTEZE U SIBIRU

Sta ri ca uze uglje ni sa nu pleć ku i poče da je zagle da, obr će i okre će, pažlji vo duva ju ći u nju ne bi li sklo ni la sav pepeo.

Glas iz dale ka beše dubok i smi ren, dok je iz nje nih oči­ju, uti snu tih u sil ne bore, izbi ja la posto ja na pre stra vlje nost.

– Vidim boga rata. Na sivo me konju on jaše pre ko ste pa i pla ni na...

Upe ri u nje ga prst koji se zgr či poput kan dže:– Zavla da ćeš veli kom zemljom, beli bože rata. I vidim

krv, mno go krvi, reke crve ne krvi...

Te veče ri, hilja du devet sto i jeda na e ste, baron Fon Ungern­­Šter nberg susreo se sa svo jom sud bi nom.

Nakon što je iza šao iz tog šato ra, ose ćao se kao boga tir, luta ju ći vitez: sna žan i nepo be div.

Kine ski inte re si i mešetarenje sve više su ugro ža va li mon­gol ske sve te mana sti re i on odlu či da kre ne baš tamo. Man­džur ske ste pe i mon gol ske pusti nje, koji ma je pre sedam veko va vla dao Džin gis­kan, biće i nje go va pozor ni ca.

Kada je sti gao u Har bin, u Man džu ri ji, noć je pada la na taj zapuš te ni grad oro nu lih kuća, rasu tih po sivoj, praš nja­voj rav ni ci. Šun ga ra pro spekt, glav na grad ska uli ca, beše pusta. S obe stra ne zemlja nog dru ma izbra zda nog dubo­kim tra go vi ma kol skih toč ko va, punih smr znu tog bla ta, behu pobo de ne sve tilj ke nalik na tro zup ce koji pod u pi ru teš ko, olov no nebo. Iz fabrič kih dim nja ka na hori zon tu, neu mor no se dizao tam ni dim. I to beše sve od Har bi na. Pa ipak, raču nao je baron, reč je o važnom gra du, mestu gde se kine ska istoč na žele zni ca spa ja sa japan skim kra kom, koji vodi na jug, ka Muk de nu, Dalje nu, Port Artu ru i Pekin gu;

18

Hugo Prat

Tran ssi bir ska žele zni ca pro la zi la je mno go sever ni je, dok na zapa du beše Urga7, dok na zapa du...

Pade mu na pamet jed na sta ra legen da:

Veli ki osva jač Džin gis­kan, sin veli ke i melan ho lič ne zemlje Mon go li je, pope se jed no ga dana na vrh pla ni ne Kara su Togol i orlov skim pogle dom pogle da prvo na istok, a potom na zapad. Na zapa du je video more ljud ske krvi, iz kog se diza la crve na magla koja je pre kri va la ceo hori­zont: na toj stra ni sve ta nije mogao da ugle da svo ju sud­bi nu. Na isto ku je video boga te gra do ve, bli sta ve hra mo ve, sreć ne naro de, pre le pe vrto ve i obra đe na polja. Ali bogo vi mu nare di še da sa celom svo jom voj skom kre ne put zapa­da. Tada Džin gis­kan reče svo jim sino vi ma:

– Za zapad ću biti oganj i mač, uniš ti telj, osvet nik; za is­tok dobro tvor, gra di telj, onaj koji dono si sre ću i lju di ma i zemlji.

U isto ri ji posto je oni ret ki momen ti kada se sud bi na nekih lju di ispre pli će sa sud bi nom celih naro da i to može da odre di dalji tok doga đa ja. Ovo se obič no deša va u smut­nim vre me ni ma koja pret ho de veli kim revo lu ci ja ma, padu hilja du go diš njih impe ri ja i naj kr va vi jim rato vi ma. To su tre nu ci u koji ma lju di koje kra se hra brost, ambi ci ja, a pone­kad i ludost, doži ve svo jih pet minu ta moći i sla ve pre nego što se, naj češ će na nasi lan način, vra ta Isto ri je za njih zau­vek ne zatvo re.

Jed no takvo raz do blje je poči nja lo upra vo one noći, hilja du devet sto i jeda na e ste, kada se Roman fon Ungern­ ­Šter nberg našao licem u lice sa svo jom sud bi nom. Nared ne

7 Urga – Neka daš nje ime za Ulan Bator, glav ni grad Mon go li je.

19

KORTO MALTEZE U SIBIRU

godi ne u Kini okon ča na je vekov na vla da vi na Man džur­ske dina sti je8, čime se stvo rio vaku um vla sti, a iz toga su naj vi še kori sti izvu kli Naci o nal na narod na par ti ja (Kuo­min tang) pred vo đe na Sun Jat Senom, koji je u Nan kin gu ofor mio repu bli kan sku vla du, i voj ni koman dan ti, nazva ni „gospo da ri ma rata”, koji su name ra va li da pri gra be vlast uz pomoć Japa na ca, Rusa, Engle za i Ame ri ka na ca i čija je želja bila da stek nu stra teš ku pred nost na ovoj važnoj teri to ri ji. Mon go li ja, koja veko vi ma beše žrtva kine skih kolo ni jal nih nasr ta ja, odmah je pro gla si la neza vi snost i sta vi la se pod zaš ti tu car ske Rusi je. Nije, među tim, bilo suđe no da to sta­nje potra je: šest godi na kasni je, ruska impe ri ja je smr vlje­na pod bolj še vič kom čizmom i Mon go li ja je ubr zo posta la popriš te bor be izme đu pro bolj še vič kih revo lu ci o na ra, koji behu odluč ni pro tiv ni ci dota daš njih vred no sti i budi zma, i gospo da ra rata, gene ra la Sju Šudžen ga, koji je pot po mog­nut Japan ci ma i odre đe nim kine skim indu strij skim i finan­sij skim kru go vi ma 1919. godi ne oku pi rao pre sto ni cu Urgu, time potvr div ši svo ju vla da vi nu nad celom zemljom.

Proš lo je i više od godi nu dana od one noći u Vla di­vo sto ku. Baron Roman fon Ungern­Šter nberg beše pre šao pre ko bez gra nič nih kame nih pusti nja pre kri ve nih sne gom i šiba nih vetrom, pre ko pla ni na i viso rav ni obra slih maho­vi nom i u toj samo ći on je dan za danom smiš ljao jedan lud i gran di o zan plan: povra ti ti nad moć azi jat ske duhov no sti nad izo bi ljem evrop skog mate ri ja li zma. Bio je ube đen kako je to ta veli ka misi ja koju mu je dode li la sud bi na.

8 Man džur ska dina sti ja – Pozna ti ja kao dina sti ja Ćing, posled nja kine ska dina sti ja.

20

Hugo Prat

Kada je konač no sti gao u Urgu, naglas je pono vio reči koje je u onoj bed noj jur ti izgo vo ri la sta ra pro ro či ca:

– Zavla da ćeš veli kom zemljom, beli bože rata. I vidim krv, mno go krvi...

Bio je spre man.

SADRŽAJ

Gla va pr va

HONG KONG 1919. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Gla va dru ga

VLA DI VO STOK 1911. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Glava t reća

NOĆ FENJE RA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

Glava četvr ta

ZABAJ KAL SKA OBLAST, KRAJ 1919. . . . . . . . . . . 38

Glava peta

JUŽNO KINE SKO MORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Glava šesta

ŠAN GAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Gla va sed ma

TRAN SSI BIR SKA ŽELE ZNI CA . . . . . . . . . . . . . . . . 79

Gla va osmaSEMJO NOV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

Glava devetaVOZ PUN ZLA TA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Gla va dese taJEZE RO NA TRO ME ĐI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Gla va jeda na e staAZIJ SKA KONJIČ KA DIVI ZI JA . . . . . . . . . . . . . . . . 126

Glava dvanaestaCRNI ZMAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

Glava t r inaestaPRE MA GRA NI CI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152

Glava četrnaestaMOST NA RECI BOL KAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160

Glava petnaestaEPI LO ZI (UZ SVE DO ČE NJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

ZABE LEŠ KA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

Hugo Prat KORTO MALTEZE U SIBIRU

Za izdavačaDijana Dereta

Izvršni urednik Anja Marković

Lektura Aleksandra Šašović

Korektura Milena Radić

Likovno­grafička opremaMarina Slavković

Prvo DERETINO izdanje

ISBN 978­86­6457­141­8

Tiraž1000 primeraka

Beograd 2017.

Izdavač / Štampa / PlasmanDERETA doo

Vladimira Rolovića 94a, 11030 Beogradtel./faks: 011/ 23 99 077; 23 99 078

www.dereta.rs

Knjižara DERETAKnez Mihailova 46, tel.: 011/ 26 27 934, 30 33 503

CIP – Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд

821.131.1­31 ПРАТ, Хуго, 1927–1995 Korto Malteze u Sibiru / Hugo Prat ; prevod s italijanskog Vule Žurić. – 1. Deretino izd. – Beograd : Dereta, 2017 (Beograd : Dereta). – 183 str. ; 21 cm. – (Biblioteka Stripoteka) Prevod dela: Corto Maltese : Corte Sconta detta Arcana / Hugo Pratt. – Tiraž 1.000. ISBN 978­86­6457­141­8 COBISS.SR­ID 240146700