Do oktobra, pametne čipove u memorije ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija ?

Naš narod bi često govorio, da je svaka starinska, mudra i pametna ?

Jedna od tih izreka bi bila; „Ako laže koza, ne lažu rogovi „ ?

„Mnogi ljudi, osobito neupućeni,

žele te kazniti zbog toga što govoriš istinu,

što si u pravu, što si onaj koji jesi.

Nikad se ne ispričavaj zbog toga što si u pravu

ili godinama ispred svog vremena.

Ako si u pravu i znaš to, govori što ti je na umu.

Čak i ako si u manjini,

istina i dalje ostaje biti istina. ˝

Dakle, još uvijek sam živ i priseban, a kao živi svjedok i sudionik,mnogih događanja iz proteklog perioda, u ovome gradu Mostaru, u slici i riječi, permanentno mi se vrzmaju u životnoj memoriji.

Potrebni su mi samo, poput inicijalne kapsule, neki podsticaji da se uputim u pisanje i tumačenje, istinitog događaja.Na djelu su mi, isključivo, istina i samo istina, ma koliko ona bila bolna, konkretno0 za sudionike koje pogađa ili smatraju, da je nešto nekorektno ?

Razumijem, da je u ovoj predizbornoj kampanji i retorici, mnogo toga i dozvoljeno, a šta je korektno ili nekorektno, sve je relativno u životu, te se može smatrati i individulnom miljeju, ovoga sadržaja.

Tako, ovih dana na medijskoj konferenciji, mlađani predsjednik HDZ- 90, gospodim Ilija Cvitanović, reaguje na prethodni istup, predsjednika stranke DF-a, druga Željka Komšića, sa tvrdnjom ;

Cvitanović: Nije korektna Komšićeva tvrdnja o agresiji Hrvatske na BiH ?

Međutim, drug Komšić, je iskreno i korektno, ali sve istinito,ovom prilikom poručio;

„ Sretan sam što sam na istoj strani sa herojima opkoljenog Mostara?

Podrška iz Hercegovine sigurno ohrabruje. Zahvaljujem komandatu Semiru Drljeviću Lovcu, čovjeku koji je uz rahmetli Midhada Hujdura Hujku, Safeta Oručevića i druge heroje, jedan od simbola odbrane Grada Mostara od agresije Republike Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom, čovjek koji je 9.maja 1995. godine na vojnoj paradi u Parizu povodom 50 godina od Pobjede nad fašizmom, nosio našu slavnu zastavu sa ljiljanima. Malo se ko danas pita, što li su tome veličanstvenom događaju izostale zastave tzv. Herceg Bosne i tzv. Srpske Republike BiH, ali građani BiH znaju zašto. Zato što su se ljiljani borili za civilizacijske, antifašističke vrijednosti, a ne za “vrijednosti” genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Čast mi je da smo i 23 godine poslije tih događaja na istoj strani, i uvijek ćemo biti, bio ja u Predsjedništvu ili ne, jer nismo se borili da budemo u Predsjedništvu nego da postoji Predsjedništvo BiH kao suveren... „/citat, Vijesti.ba /?

Činjenica je, da sam lično kao građanin Mostara, Bosanski Srbin, u periodu dvostruke agresije, sa istoka i sa zapada, sve dane užasa i svjedok događanja u gradu, proveo u njemu, sa komšijama i susjedima.

U tzv. „ prvome ratu „, vremenu agresije sa istoka, od strane srpskih agresorskih snaga, dešavao se „ urbicid „ tj. razaranje grada i njegovih materijalnih vrijednosti .Isto tako, permanentnim granatiranjem grada, od instalirane artiljerije sa Podveležja i sa Čobanovog polja, ubijali su se građani i rušili objekti, pljačkala imovina iz industrijskih firmi, poput Aluminija, Sokola, Hepoka i dr.te mnoge fabričke mašine su odvožene, ka istoku.

Ono, što je užasno i tragično, svakako je, uz napuštanjem svojih položaja, srpske snage, su ostavile iza sebe i genocidne, ubitačne i za istoriju trajne tragične posljedice, stratište „ Uborak „ sa preko stotinjak, nevino ubijenih građana , svoga grada.

U periodu, od 09.maja 1993 godine,u tzv. „ drugom rat5u „ na scenu stupaju agresorski bojovnici hrvatskih snaga, po scenariju HDZ-a i oca nacije, Franje Tuđmana. Rezultati, njihovog agresorskog djelovanja, su veoma pogubni, u materijalnom uništenju grada i u zatvaranju i progonu, posebno bošnjačkih građana, ovoga grada.

Rušeni su i svi mostovi na Neretvi, a značajni objekti u gradu su sasvim uništeni ili devastirana, a preko 40.ooo, stanovnika bošnjačke i dijela srpske populacije, zatvaran je od Heliodroma, Dretelja, Ljubuškog i inih logora , hercegovačkih, dok su većina deportovani u treće zemlje.

Ovo su istinite činjenice, a što je „ lukavi latin „ i tvorac scenarija agresije i hegemonističkih, osvajačkih pohoda na grad i državu, Bosnu i Hercegovinu, „ đeneral Franjo Tuđman, na vrijeme osjetio i osujetio, bar sličnu državnu tužbu u Hagu i za ovoga, „ agresora sa zapada“. Isti je, odlikovao, našega babu i predsjednika Aliju Izetbegovića, te nije podnesena tužba, na vrijeme. Niti, u kojem slučaju, ne znači da Hrvatska i njihovi „ hercegovački bojovnici „ sa njihovom moćnom artiljerijom, nisu učestvovali u agresiji na grad, njegovo stanovništvo i mnoga materijalna dobra, za pljačku i uzurpaciju.

Mali je ovo dio, istine i samo istine, mnogo je toga već napisano i rečeno i u Hagu, ali se kao odgovor, mlađanom HDZ-ovcu Citanoviću, a svi su „ hadezeovci „ isti ili slični, te mi i nije jasno, šta bi to bilo nekorektno u izjavi, druga Željka Komšića.Možda je i suviše malo rekao, u odnosu, na sva saznaja i sva događanja u Mostaru, prema scenariju HDZ-a, sa „ hercegovačkim bojovnicima, HV snagama iz Hrvatske, sa brojnim HOS-ovcima i drugim nacionalističkim elementima.

Ne treba zaboraviti i isključiti i mirovinski, postdejtonski period u gradu Mostaru, gdje HDZ, sa svojim koalicionim partnerom u vlasti, stranačkim SDA,

djeluje u kontinuitetu na podjelama, svake vrste, sa nefunkcionisanjem normalnih institucija u gradu, te sa trajnim inspiracijama, veličanja famozne Herceg Bosne, te uspostavi „ stolnoga grada „ Mostara, prema njihovim, zacrtanim elementima, nedovršenog scenarija.

Kako veli, mlađani predsjednik Cvitanović;

„Nemojte samo reci kako je za našu današnju poziciju kriv netko drugi. Ne! Odgovorno tvrdim najveći krivci za poziciju hrvatskog naroda u BiH danas su njegovi politički predstavnici koji poodavno ideju slobode i jednakopravnosti a koja je, kao sto sam već rekao, ugrađena u temelje HR HB daruju za nekoliko osobnih pozicija i malo vise materijalnih dobara“ /citat Vijesti.ba /

Da, istina je, ali su temelji i jedne i druge genocidne tvorevine, Herceg Bosne i Republike srpske, na trusnim temeljima i kostima ubijenih žrtava, u zajedničkoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu ?.

Na pitanje iz intervjua / citat Tacno.net, S.B. /;

„Šta BiH znači zajedničko prisustvo Milorada Dodika i Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH?

KOMŠIĆ: Postoji više značenja. Prvo bih istakao povijesno, koje je utemeljeno na ideji podjele Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije. To zapravo u jednom kontinuitetu znači nastavak politike Cvetković – Maček kada je Bosna

i Hercegovina po prvi put bila podijeljenja između Hrvatske i Srbije, nastavak politike iz Karađorđeva i sporazuma Tuđman – Milošević, kada se Bosnu i Hercegovinu ponovo pokušalo podijeliti. To smo spriječili. Znamo svi kolika je žrtva podnešena da se to spriječi, ali smo to nadljudskim naporima spriječili, iako je izgledalo skoro nemoguće. Dodik i Čović izraz su kontinuiteta te politike. Da li ćemo to sada uspjeti da spriječimo, ako ćemo krajnje iskreno i pošteno, to ne znam, ali se nadam da hoćemo.“ / završen citat / ?

Svakako je ovo, jedna velika, istinska i životna poruka, za naše dobre građane, patriote ove nam jedine domovine, za sve normalne Bosanske Srbe, na „ dodikovce „ i ne može računati, na mnoge Bošnjake i razumne Hrvate, da je posljednji trenutak razuma i dobre odluke, da svoj glas podare kandidatu, drugu Željku Komšiću.

Na kandidata iz RS-a, ne možemo uticati, jer za to nemamo mogućnosti, za kandidata iz redova Bošnjaka, ništa i nije upitno ili problematično, jer su svi patriotski nastrojeni, ali se kandidat HDZ-a, orguljaš Dragan Čović, treba i mora onemogućiti, da dobije naše glasove.