01 Arhitektura BiH Uvod

Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine UVOD

ARHITEKTURA BOSNE I HERCEGOVINE

UVOD

Bosna i Hercegovina je u mnogoćemu zemlja geografskih različitosti - nalazi se u centralnom dijelu Balkana na visokom planinskom masivu dinarskog lanca, koji leži paralelno s Jadranskom moru i razdvaja riječne slivove Crnog mora i Jadranskog bazena. Teritorij Bosne je sjeverno i rijeke iz toga dijela gravitiraju ka Savi, pa od nje ka Crnom moru, a iz južnog područja, Hercegovine, rijeke teku u Jadransko more. Hercegovina, je kraško područje dolinom rijeke Neretve i njenih pritoka dobiva klimu i vegetaciju Mediterana. Nasuprot tome, sjeverna regija, koji s gustom mrežom plovnih putova i dolinama Une, Vrbasa, Drine i - od kojih su najpoznatiji - Bosna rijeka spušta prema Panoniji ravnici, pripada umjerena kontinentalnoj klimi, koja u centralnom dijelu prelazi u svježu planinsku; zemljište šuma, rudnika, pašnjaka. Dolina Sarajevo - Zenica prestavlja žarište svih komunikacija. Ovdje su naselja od pamtivijeka, a tokom posljednjih hiljadu godina ovdje je središte društveno-političkog razvoja Bosne i Hercegovine i njenog povijesnog, gospodarskog i kulturnog identiteta. Ne samo da su vode Crnog i Jadranskog bazena pronašle svoje linije podjele na teritoriji Bosne i Hercegovine: od davnina su se ovdje sretale ideološki različite civilizacija, sukobile se ili stapale, i velike države su se sukobljavale ovdje i postavljale svoje granice. Iz vremena Rima je podjela na zapadne i istočno carstvo, preko Barbara, Bizantijskih i Franačkih potraživanja i okupacija, nastavljajući sa Mađarskim, Osmanlijskim, Mletačkim i Habsburškim -- gotovo bez prekida ova zemlja je činila nečiju granicu – stvorenu mačem, plačenu u krvi. Jer upravo tih razloga umjetničko blago Bosne i Hercegovine - arhitekturu, i drugi vidovi umjetnosti su kolektivna vrsta jedinstva suprotnosti, stvoreno i nakupljeno na marginama velikih kultura i civilizacija, koje su pustošile ovu zemlju, ali isto tako, ostavljajući ovdje umjetnost koju karakterizira gotovo u cijelosti preplitanje često dijametralno suprotnih utjecaja. Imaginarna linija zapadne i srednje Europe prema Bliskom Istoku, Mediteranu i Apeninskog poluotoku presjeca teritoriji Bosne i Hercegovine, a ruta putovanja čovjeka u tim smjerovima nužno prati njegove klanci. Iz tog razloga dobila impulsi su nerijetko okamenjeni ovdje, iako Isto tako nova i prepoznatljive zamisli koje su se pojavile, često su transmutirale u oblike koji su u cijelosti nekarakteristični u zemalja izvan Bosne i Hercegovine. U ovoj zemlji, podvrgnutoj međusobnoj asimilaciji kultura različiti oblici suživota sa brojnim krizama i prilagodbama povijesno su prisutni još od drevnih vremena.

Bosna i Hercegovina se nalazi u centru Europe


2

Čovjek je naseljevao ove zemlje od paleolitskog doba; lokacija u sjevernoj Bosni gdje su nađeni artifakti čija je starost procijenjena na više desetaka hiljada godina, a među paleolitskim nalazima u Hercegovini brojni su oni izrazito umjetnički prirode, svrstavaju ove krajeve u značajna mjesta klasične kulture Starog kamenog doba. Brojni lokaliteti iz doba Neolita čiji oblici često ukazuju na veze s različitim porijekom, često pokazuju elemente odnosa između pojedinih naselja u osnovi različitih kultura.

Ostaci nebrojenih gradišta u cijeloj Bosni i Hercegovini, i ponekad teške humci još uvijek netaknute od strane modernog čovjeka, su obično pripisuje Ilirima, najstarijoj poznatoj etničkoj skupini po imenu koja je naseljavala ovo područje. Kulturnog i umjetničkog blaga iz pojedinih mjesta, koja pripadaju brončanog i željeznog doba, tj. od oko 2000. p.n.e. do početka kršćanske ere, su trajne vrijednosti na europskoj i svjetskoj kulturi i umjetnosti. Plodonosna kontakata između Ilira i grčkih kolonija na jadranskoj obali tokom posljednjih stoljeća prije Krista su ostavili mnogo zanimljivih primjera kulturnih simbioza.

Potkraj doba prije npve ere, prirodna bogatstva zemlje privukla su Rimljane. Odupiranje Ilira protiv Rimljana bilo je gotovo dva stoljeća duga agonija. Ostaci rimskih naselja, termalnih kupališta, vila, hramova, skulptura i umjetničkih artefakata vrhunske vrijednosti svjedoče novu razinu civilizacije uvedena od strane rimskih legionara i kolonista, također i nove umjetnosti koja je nastala ovdje pod sasvim osobit uvjetima. Međutim, umjetnost je bila ne samo Rimska jer je i romanizirana ilirska populacija ostavila pečat vlastitog duha i tradicije.

U vrtlogu ranog Srednjeg vijeka, brojne migracije naroda zahvatile su i ovo područje sve dok konačno originalno stanovništvo nije bilo zamijenjeno novim – Slavenima. Ovaj dugotrajan proces koji uključuje simbiozu kulturne baštine domaćih i doseljenih populacija doveo je do nastanka Romano-Slavenskog entiteta, koji je od plemenskih zajednica postupno prošao transformacije koji su doveli do kasnije feudalne strukture.

Ime srednjovjekovne Bosne i njegov identitet se izričito spominje se prvi put u 948.godine

nove ere u radu De administrando imperio bizantskog cara Konstantin VII Porfirogenet-a. Implicitni ustavnim i društveno-politički integritet Bosne datira od sredine 12-tog stoljeća. Povelja bosanski vladara Kulin Ban-a iz 1189.godine, (orginal je čuvan u biblioteci Akademije nauka u St. Peterburgu) nije samo važan diplomatski dokument koji govori o ustavnim i društveno-političke prilike svoga vremena, ali i najstariji pisani dokument u dnevni, suvremeni, nacionalni jezik u cijelom slavenskom svijetu.

Reljef sa figurama čovjeka i žene u narodnim nošnjama (Priluka, Livna, 3.st.); Stela sa četiri figure (Zenica, 4.st)


3

U drugoj polovici 14. st. Bosna je postala kraljevstvo te je u to vrijeme najmoćnija slavenska države na Balkanu. Iz tog razdoblja, to jest iz 12. st. do 15. st., ovdje su sačuvani u različitim nivoima očuvanosti ostaci građevina - oko tri stotine utvrđenim gradovima, brojnih palača i crkava - koji pokazuju periferne uticaje mediteranske i srednjoeuropske kulture, prisustvo romaničkog i gotičkog stila, a u određenim slučajevima i uticaje bizantske umjetnosti. Srednjovjekovna Bosna nije bila ujedinjena u vjerskom pogledu. "Crkva bosanska" na čelu sa "did-om", koegzistirala je uz dosta yna;ajnu katoličku zajednicu i male skupine pravoslavnih uz lievu obalu rijeke Drine. Optužbe o bogumilskoj herezi služile su kao opravdanje brojnim vojnim napadima - za pokolje, pljačke i razaranja. Intelektualna klima, estetske i umjetničke ideje međusobno tolerantnog srednjovjekovnog bosanskog društva, su zabilježene u malom broju iluminiranih rukopisi i tekstova koji su sačuvani.

Povelja bosanski vladara Kulin Ban-a iz 1189.godine, (orginal je čuvan u biblioteci Akademije nauka u St. Peterburgu); Grb kralja Tvrtka I Kotromanića (desno)

Grad Vranduk

http://commondatastorage.googleapis.com/static.panoramio.com/photos/original/8947317.jpg�


4

Oni se naviše odražavaju, međutim, u umjetnosti stećeka - jedinstvenih kamenih nadgrobnih spomenika, koji se 70.000, u manjim i većim grupama, nalaze se u cijeloj zemlji. U svojim reljefima i natpisima, u simultanoj kompaktnosti epskog i likovnog uklesanim u grubom kamenu, ogleda se u cijelosti realnost života u bosanskim krajevima dolinama, na periferiji velikih europskih kultura.

Sredinom 15. st. Osmanska vojska ušle na teritoriju Bosne. 1463.godine Bosansko kraljevstvo je palo, bosanski, hercegovački i drugi sandžaci-provincije su nastale kao vojne i upravne jedinice u okviru Osmanskog carstva- Sredinom 16. st., Bosna je postala beylerbeylik, pokrajina s najvišim vojnim i upravnim rangom unutar organizacija Osmanskog carstva. Tek 1592.godine Osmanlije su zauzele cijelu teritoriju današnje Bosne i Hercegovine.

Do 1463.godine srednjovjekovno feudalno društvo u Bosni i Hercegovini bilo je strukturalno uništeno. U novim okolnostima znatan udio bivših feudalaca, posebno sitni plemići, prilično su se brzo i uspješno prilagodili otomanskom Spahi-Timar feudalnom sistemu. Od samog početka Osmanske vladavine trajala je islamizacije što je vodilo zasnivanju nove civilizacije - islamske i orijentalne, ali koja je ovdje, usred postojanja srednjovjekovne osobene Bosanske tradicije, a na krajnjem periferiji Osmanskog Carstva, te u direktnom kontaktu sa dnevnim Mediterana i središnje Europe, stekla obilježja pomirenje i spajanje suprotnosti. Struktura ove civilizacije, osobito njen urbani aspekt, razvila je svojstvenu bosansko-orijentalne formu, sa jasno vidljivim regionalnim varijacijama.

Stećci: Čengića bara kod Kalinovika, i Boljuni kod Stoca

Divoš gospel, 16.st., biblioteka manastira Cetinje, Apostol Luka, minijatura iz Siloanskog jevanđeljam kasno 14.st., Muzej Stare Srpsko-pravoslavne crkev u Sarajevu –Art in Bh


5

Religijski pluralizam srednjovjekovne Bosne je do određene mjere ustrajao; Crkve bosanska je nestala, katolicizam je bio u rukama franjevaca, koji su od sultana Mehmeda II dobili posebno jamstvo da mogu slobodno obavljati svoj rad (Ahitnama sa Milodraža iz maja 1463.godine - čuva se u Fojničkom samostanu), u pravoslavnoj krugovima sitne feudalci su se također prilagodili novom feudalnom sistemu, barem u početku, dok je sama crkva organizacija vidno oporavljena sa obnovom Pećke patrijaršije 1557.godine. Društveno i ekonomski, Islam, službena religija Otomanskog carstva, bio je u izuzetno povoljnom i povlaštenom položaju. Tokom druge polovice 16. stoljeća enklave Jevreja - izbjeglica iz Španjolske pojavile su se u zemlji, posebno u Sarajevu, koji u svojoj izolaciji razvio osobit stil života i kreativnih umjetnosti.

se pripadnici različitih vjera često su bili bliski srodnici. Određene državni funkcionari gradili su džamije u svom matičnom distriktu, ali također i crkve u spomen svojih kršćanskih majki. U kasnijim razdobljima, međutim, u uvjetima pojačane socio-ekonomska polarizacija, vjerske razlike često postaju predmet manipulacije, tako da su tokom 19. st. su utrle put rastu nacionalnih pluralizama. U takvim okolnostima, u manje dostupnim područjima, dio onoga što je uglavnom narodna umjetnost razvijala se više ili manje nepromijenjeno od one srednjovijekovne.

Za vladavine Osmanlija, preko hiljadu objekata monumentalnog karaktera podignuto je na teritoriji Bosnia i Hercegovine, a brojne gradske aglomeracije (Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka, Foča, Tebinje, Počitelj) govore o izuzetno vrijednom urbanom načinu življenja. Najbrojnije su džamije, gdje posebno mjesto zauzimaaju Karadžobegova u Mostaru, Aladža u Foći, Gazi Husrevbegova u Sarajevu i Ferhadija u Banja Luci. Brojni su objekti javnog karaktera ali svako treba istaći mostove u Mostaru i Višegradu.

Atitname Sultana Mehmeda Fatiha izdato u maju 1463.godine

Sarajevo krajem Osmanske uprave


6

Umjetnost i umjetnički obrt u Osmanskom periodu, počevši od urbanog, uglavnom svjetovni ili sekularni objekti su u suštini zajednički za sve - isti graditelji izgradili gradove i mostove, hanove i bezistane, pa čak i crkve i džamije. Stoga nije ni čudo da se elementi islamske arhitekture i dekoracija pojavljuju na Moštanici, Ozrenu, Paprači pa čak i u Staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu, a da se u istočnoj Hercegovini romaničko-gotički zvonici pojavljuju u funkciji džamijskih munara. Domača gradska arhitektura bila je diferencirana daleko više u skladu s klasnim članstvom vlasnika kuće nego sa njegovom nacionalnom i vjerskom pripadnosti. Zanatlije koji su izrađivali metalne proizvodi kao što su lonci i tave, oruđe, oružje i nakit za sve, radili su po poruđbini i posebne proizvode za sakralne svrhe svih konfesija.

Međutim, ako ćemo nastojati govoriti o crkvenom svijetu, prostorne i plastične koncepcije bogomolja, njihovih interijera, fresaka i slika, pismenosti i knjige, koja su tokom 400 godina Osmanske vladavine bile, gotovo isključivo, u vlasništvu klera, onda konfesionalne i nacionalne diferencijacije postati daleko više nego samo primjetna. Osim toga, razlike su toliko veliki da do određene mjere su definirane posebnim kulturama, kulturama kojae su prožeta međusobno, ali su u isto vrijeme svjesno različite, a razlike su se ogledala i u svjetovnom životu. U okviru onoga što je u suštini isti okvir bosansko-orijentalne civilizacije, četiri neravnomjerno intenzivna trendovi kulturnog pluralizma stvara mozaik osnova koja je bila temelj za nove vrijednosti sekulariziranom 20. stoljeća. 1878.godine Osmanska vladavina je bila zamijenjena sa okupacijom Austro-Ugarske monarhije. Uz snažne ekonomske injekciju (razvoj industrije, transportne mreže) u davno posustalu feudalnu privredu Osmanlija, dolaze i nova usmjerenja donesena iz središnjice europske civilizacije, sa kulturnim i umjetničkim trendovima. U periodu od 40 godina umjetnost, a posebno arhitektura se karakterizuje po prihvaćanju historicizma i eklekticizma, a početkom 20.stoljeća Secesija postaje glavni trend u umjetnosti. U početku zanemariv broj domaćih umjetnika postupno preuzima inicijativu u daljnjem trendovima od umjetnika, posebno arhitekata (Vancaš, Pospišil, Paržik) koji su došli sa novim vlastima iz Beča, Praga i drugih gradova monarhije. Od atentata u Sarajevu 1914.godine, prvog svjetskog rata, razdoblja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, a potom Drugoga svjetskog rata – period je karakteriziran intenziviranjem socio-ekonomskih, klasnih, nacionalnih, vjerskih i drugih antagonizama. Ali i pod tim uslovima bilo je prisutno stvaralačko djelovanje brojnih progresivno orijentirana osoba evidentirano u svih oblastima djelovanja. Brojni su primjeri arhitekture, posebno u Sarajevu, koja prati tada savremene europske trendove).Nakon četiri godine oslobodilačkog rata, u novoj Jugoslaviji, Bosna i

Sarajevo krajem austro-ugarske uprave


7

Hercegovina je zauzimala posebno mjesto kao zajednica naroda i narodnosti koji nastanjuju ovu zemlju. Postignuti su brojni impozantni rezultati u svim oblastima života, kulturi (film, muzika, slikarstvo, a u arhitekturi period oko 1980.godine (Bijela džamija u Visokom, arhitekte Zlatka Ugljena, Aga Khan-ova nagrada za Arhitekturu 1983.godine), dobiva najveći staralački zamah, posebno vezan za Zimske Olimpijske igre održane u Sarajevu 1984.godine. Također, izuzetna briga bila je posvećivana očuvanju kulturno-historijskog nasljeđa (Aga Khan nagrada za konzervaciju Starog grada u Mostaru 1986.godine). Nakon izvanrednih rezultata, period 1992-1995.godina donosi najmračnije doba naše historije kada je u organizovanoj agresiji glavna meta agresora bilo etničko čiščenje teritorija i zatiranje tragova življenja Bošnjakog naroda. Uz ogromne ljudske žrtve, uništeno je i preko hiljadu Islamskih objekata spomeničkog karaktera. Nakon 1995.godine, na manje ili više organizovan način uz podršku stranih zemalja značajan broj objekata je obnovljen (Stari most sa Starim gradom u Mostaru), ali još nije ni blizu obnova multikulture na koju smo bili ponosni.

Stari grad u Mostaru: potpuno uništen 1995, i obnovljen 2005

Partizanski spomenik u Mostaru (arhitekt Bogdan Bogdanović, 1965)

Bijela džamija u Visokom


8

Preporučena literatura:

Basler Đuro (1972): Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo; Basler Dj, Begić A., Čelić Dž., Kajmaković Z.: (1987) Art of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo; Benac A.-Basler Dj.: (1984) Kulturna istorija BiH, Sarajevo; Hrasnica, Mehmed: (2003) Arhitekt Josip Pospišil-život i djelo, Sarajevo; Klaić, Nada (1994) Srednjovjekovna Bosna, Zagreb; Klaić, Vjekoslav, (1990) Povijest Bosne, Sarajevo; Kurto, Nežad, (1998) Arhitektura BiH, Razvoj bosanskog stila, Sarajevo; Kurto, Nedžad: (1997) Sarajevo MCDLXII-MCMXCII, Sarajevo; Krzović, Ibrahim: (2004) Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo; Lovrenović, Dubavko: (2009) Stećci - bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Sarajevo; Kreševljaković, Hamdija: (1991) Izabrana djela I-IV, Sarajevo; Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed: (1969) Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo; Pašić, Amir: (2005) Celebrating Mostar, Mostar; Pašić, Amir: (1991) Islamsko stambeno graditeljstvo, Zagreb; Pašić, Amir: (1994) Islamic Architecture in Bosnia in Hercegovina, Istanbul; Redžić, Husref: (2009) Srednjovjekovni gradovi u Bosnia i Hercegovini, Sarajevo; Štraus, Ivan: (1998) Arhitektura Bosne i Hercegovine 1945-1995, Sarajevo; Vego, Marko (1959): Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo.

Centar Sarajeva, 2011: hotle Holiday Inn, Avaz Tower, UNIS towers

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nada_Klai%C4%87�

Documents

01 Arhitektura BiH Uvod