Impresum

“VAŠA APOTEKA” broj 16IZDAVAČTuzlafarm dooRudarska 71, 75000 Tuzlatel:+387 35 321 208www.tuzlafarm.cominfo@tuzlafarm.com

DIREKTOREdin Hebibović, dipl. ecc.

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICAEldina Čustović, dipl. žurn.

REDAKCIJARudarska 71, 75000 Tuzlae-mail: info@vasaapoteka.com

STRUČNI KOLEGIJProf. dr. Lejla BegićProf. dr. Džemal PoljakovićMr. ph. Alma Omerhodžić-HebibovićMr. ph. Ehlimana OsmanovićMr. ph. Alma HadžićDr. med. Rasim JusufovićMr. ph. Zijad Tvica

Štampa: Merceria, Tuzla

Tiraž: 3000Priprema za štampuErwin Popara

Besplatan primjerak listaSva prava pridržana. Sadržaj ove publikacije ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili drugim sredstvima bez pisane dozvole izdavača

02 Intervju: Mr. sc. Tarik Čatić, mr. ph04 Data Matrix Coding u farmaciji06 Farmakoekonomika kao nezaobilazan

alat unapređenja finansiranja u zdravstvu08 Sindrom hroničnog umora10 Alge u prehrani i farmaciji14 Uticaj akarboze na oksidativni stres i

postprandijalne pojave kod osoba sa dijabetes melitusom

18 Alergije danas22 Kontrola bolničkih infekcija26 Devijantno ponašanje kod adolescenata30 Kako pravilno održavati oralnu higijenu32 Helicobacter pylori: dijagnostički testovi

u primarnoj praksi34 Hepalip forte36 Naš imuni sistem i maligno oboljenje38 Novi koraci u dijagnostici HPV infekcije40 Atopijski dermatitis kod djece42 Estetski tretmani ožiljaka43 Upotreba mobitela i rizici za zdravlje44 Hipervitaminoza48 Prikaz knjige

52 Info Kutak

56 Zanimljivosti

Poštovani

Farmakoekonomika je moderna i relativno mlada naučna discip-lina, koja je zauzela važnu ulogu u razvoju i marketingu lijekova početkom 1990-ih godina, a iz dana u dan sve više dobiva na važnosti prilikom donošenja odluka o odabiru terapije odnosno javnom finansiranju li-jekova i zdravstvenih tehnologi-ja općenito. Društva i fondovi zdravstvenog osiguranja, mini-starstva zdravstva, medicinski i farmaceutski fakulteti i škole ja-vnog zdravstva kao i farmaceu-

tske kompanije sve više postaju svjesne potrebe sticanja stručnosti iz tog područja. S ciljem okupljanja stručnjaka iz ove oblasti, kao i svih onih koji imaju interes, javila se potreba osnivanja Udruženja za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u Bosni i Hercegovini, koje zbog svojih pro-gramskih ciljeva usmjerenih ka edukaciji i naučnom pristupu ovoj problematici, ubrzo nakon osnivanja, postaje regionalni ogranak Međunarodnog društva za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (ISPOR).Tim povodom, u rubrici Intervju moj sagovornik mr. sc. Tarik Čatić, predsjednik Udruženja za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u BiH, istakao je značaj ispravnog implementiranja farmakoekonom-skih principa u našu realnost.Osobe sa poremećenom tolerancijom na glukozu i osobe sa dijabetes mellitusom izložene su stalnom oksidativnom stresu, postprandijalnoj hipotenziji, postprandijalnoj hiperglikemiji, poja-vama koje skupa djeluju loše na kardiovaskularni sistem. Oksida-tivni stres, uzrokovan povećanom koncentracijom glukoze u krvi produkuje niz štetnih supstanci. Oralni antidijabetici, smanjenjem nivoa glukoze u krvi, pokazuju pozitivan antioksidacijski učinak. Postprandijalna hipotenzija (PPH) često se javlja u starijih osoba i može dovesti do sinkope, pada, vrtoglavice, slabosti, angine pe-ktoris, i moždanog udara. Utjecaj akarboze na oksidativni stres i postprandijalne pojave kod osoba sa dijabetes mellitusom tema je broja o kojoj nam je pisala prof.dr. Zorica Vujić, vrsni stručnjak sa Univerziteta u Beogradu. Pored informacija o novim lijekovima , novostima iz farmacije i med-icine, rubrike koje obiluju raznovrsnim i zanimljivim člancima iz ovih oblasti, kao i ostalih interesantnih informacija vezanih za našu kom-paniju i klijente, posebna mi je čast predstaviti knjigu “Slike sjećanja i mirisi prošlosti” autorice Fadile Omerhodžić, vlasnice Tuzlafarm-a. Autorica lijepim primjerom smislenog sjećanja kao svjedočenja o ljudima, vremenu i događajima na primjeru svoje porodice i svoje rodne čaršije, ostavlja duhovni trag za sobom i time čovjeka čini najljepšim i najsavršenijim djelom Božjim.

Ugodno čitanje i srdačan pozdrav, želi vam

2

Farmakoekonomika je bitan segmentzdravstvene politike Bosne i Hercegovine

Pripremila: Eldina Čustović, dipl. žurn.

Intervju: Mr. sc. Tarik Čatić, mr. ph., predsjednik Udruženja za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u BiH – ISPOR Bosna i Hercegovina

S ciljem okupljanja stručnjaka iz ove oblasti, kao i svih onih koji imaju interes, javila se potreba osnivanja Udruženja za farmakoeko-nomiku i istraživanje ishoda u Bosni i Herce-govini, koje zbog svojih programskih ciljeva usmjerenih ka edukacij i naučnom pristupu ovoj problematici, ubrzo nakon osnivanja, postaje regionalni ogranak Međunarodnog društva za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (ISPOR).Tim povodom, moj sagovornik Tarik Čatić, predsjednik Udruženja za farmakoeko-nomiku i istraživanje ishoda u BiH, istakao je značaj ispravnog implementiranja farmak-oekonomskih principa u našu realnost.

Magistre Čatić, Udruženje za farmakoeko-nomiku i istraživanje ishoda u BiH (ISPOR), osnovano je 2010. godine. Od vašeg os-nivanja prošlo je vrlo kratko vrijeme, možete li mi izdvojiti najvažnija ostvarenja u tom periodu?Mi smo relativno mlado Udurženje koje je osnovano prije nešto manje od dvije go-dine. Kada se osvrnemo na protekli peri-od napravili smo veliki pomak zahvaljujući, prije svega, angažmanu naših članova. Na-kon osnivanja i registracije Udruženja na državnom nivou, prva faza bila je pred-stavljanje Udruženja stručnoj zajednici zain-teresovanoj za ovu oblast i problematiku. I Vaš cijenjeni list obezbijedio je prostor i omogućio širenje informacije o osnivanju Udruženja, te koristim priliku da Vam se za-hvalim na tome što ste od samih početaka uz nas. Jedan od naših primarnih nastojanja je otvorenost i transparentnost, pa smo u tom smislu pokrenuli internet stranicu preko koje informišemo članove i zainteresovane stručnjake iz zdravstvenog sektora o našim aktivnostima. Od pokretanja stranice zabilježeno je 1800 posjeta, od čega je 450 stalnih posjetitelja. Pokrenuto je elektronsko izdanje ISPOR BH Newsletter, prvog glasila koje tretira farmakoekonomiku i zdravstvenu ekonomiku na prostorima bivše države, a koje je registrovano kod Nacionalne i univer-zitetske biblioteke BiH i koje će, nadamo se, uskoro prerasti u štampano izdanje. Izrađena je velika baza članova i svih ključnih insti-tucija koje bi mogla interesovati ova oblast. Nakon prepoznavanja našeg Udruženja kao ISPOR regionalnog ogranka, učestvovali smo na prošlogodišnjem Europskom ISPOR kon-gresu u Pragu kao organizatori jednog od kongresnih Foruma, imamo stalnog pred-stavnika u HTA ISPOR Savjetu, a pokrenuto je

nekoliko istraživačkih projekata koji su u toku.Dva velika projekta u finalnoj fazi su pub-likovanje ISPOR Knjige farmakoekonomskih termina – prijevod na jezike naroda BiH, što predstavlja jedino izdanje stručne literature u regionu. Promocija knjige je planirana u okviru Prve konferenije farmakoekonomike i istraživanja ishoda u BiH koja je planirana za mjesec oktobar.

ISPOR je vrlo brzo postao član Međunarodnog društva za farmakoeko-nomiku i istraživanje ishoda i time postao regionalni ogranak ove asocijacije. Kažite nam kako iskustvo drugih zemalja može pomoći farmaceutima u BiH?Ideja o osnivanju Udruženja potakla je od strane nekoliko mlađih kolega uposlenih uglavnom u farmaceutskoj industriji, kao i interesu za ovu problematiku. Podrška i in-teres, koji je pokazao ISPOR prilikom pre-liminarnih pregovora o načinu pridruživanja ovoj globalnoj asocijaciji, potakli su nas da nakon osnivanja odmah apliciramo za članstvo u koje smo jednoglasno primljeni i prepoznati kao regionalni ogranak ISPOR-a za Bosnu i Hercegovinu, što je od ve-likog značaja i za samu državu. Prisustvo u ovakvoj asocijaciji svakako donosi niz koristi – učestvujemo u donošenju smi-jernica i preporuka ISPOR-a, ostvarujemo kontakte sa predstavnicima zemalja gdje je farmakoekonomika jako dobro etablirana u svakodnevnu praksu, ali i sa zemljama koje dijele slične socio-ekonomske prilike kao i BiH; prije svega mislim na zemlje Centralno-istočne Evrope koje su nedavno završile proces tranzicije.Što je najvažnije, nudi nam se niz mogućnosti kada je u pitanju ispravno im-plementiranje farmakoekonomskih princima u našu realnost, koje trebamo iskoristiti u narednom periodu. Farmakoekonomika u našoj zemlji postaje realnost, nemamo puno stručnjaka iz ove oblasti, kažite mi na koji način kolege up-oznajete sa aktivnostima ISPOR-a i koliko su oni zainteresovani za edukaciju iz ove oblasti?Mi živimo na prostorima gdje farmakeko-nomika sve više dobiva na značaju, a s druge strane znamo, iz iskustva drugih, da njena ispravna primjena donosi velike koristi za zdravstveni sistem i njegovo finansiranje, posebno lijekova. S druge strane, farmak-oeknomika, bojim se, postaje i „pomodarst-

vo“, pa sve češće čujemo ovaj termin bez suštinskog razumjevanja. Dobro je to da se o farmakoekonomici razgovara, ali treba biti jako oprezan da se shvati pravo značenje ovog termina i koncepcije općenito. Ko-liko god farmakekonomika bila moćan alat i pomoć u donošenju što ispravnije odluke o finansiranju određenog lijeka ili zdravstvene tehnologije, što danas postaje trend, toliko farmakoekonomika može proizvesti veliku štetu ukoliko se zloupotrijebi. U konačnici ispaštat će pacijenti. Nažalost, nema dovolj-no pravih stručnjaka edukovanih iz ove oblasti i potrebno je određeno vrijeme kako bi ih proizveli. Određeni fakulteti zdravst-venih usmjerenja uvrstili su predmet koji se dotiče farmakoekonomike u dodiplomsku nastavu, ali to ne bih komentarisao ovom prilikom jer ima mnogo prostora da se stvari poboljšaju. Zanimljivo je da je ISPOR BH sproveo istraživanje unutar visokoškolskih ustanova zdravstvenog usmjerenja u BiH i nažalost rezultati su bili poražavajući jer je stopa odgovora bila iznenađujuće niska.Obzirom na trenutnu situaciju, primarni cilj ISPOR BH je edukacija iz oblasti farmak-oekonomike. Mi smo oformili radnu grupu koja priprema materijale za kurseve iz far-makoekonomike i nadamo se da ćemo do kraja godine biti u mogućnosti ponuditi je-dan kvalitetan edukativni program svim zain-teresovanim. U okviru maločas pomenute konferencije, odlučili smo se organizvati kurs farmakoekonomike koji će držati ugled-ni stručnjak iz ove oblasti prof.dr. Lieven Annemans i toplo bih preporučio svima koje ova oblast interesuje da pohađaju kurs, jer imati takvog stručnjaka na raspolaganju cijeli dan je velika stvar, a što će sami po-laznici imati prilike potvrditi nakon kursa.

Na koji način se sprovode aktivnosti i pro-cesi farmakoekonomike ?Farmakoekonomika je danas ozbiljna nauka koja koristi različite metode od kojih su se neke posebno izdvojile. Ona objedin-juje različite segmente koji se ukratko mogu sumirati u tzv. ECHO model – ekonomksi, klinički, humanistički i ishodovni parametri. Farmakoekonomika nalazi primjenu, prije svega, u procjenjivanju ekonomskih param-etara lijekova uz poznate kliničke odnosno farmakološke karakteristike. Danas je mjesto farmakoekonomike, odnosno njenih meto-da, našlo primjenu u procjeni zdravstvenih tehnologija (HTA), što predstavlja jedan širi koncept, a koji su vlade mnogih razvijenih

IntervjuVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

3

zemalja prepoznale kao mogućnost boljeg i ispravnijeg donošenja odluka o javnom fi-nansiranju kako lijekova tako i drugih medi-cinskih tehnologija. U vezi s tim osnovane su agencije za HTA. Procesi i farmakoeko-nomski parametri dovode do transparent-nog donošenja odluka o finansiranju lijeko-va u kratkoročnoj i dugoročnoj perspektivi.Bosna i Hercegovina će neminovno u skoroj budućnosti morati ustanoviti ovakva tijela na svom putu prema EU integracijama i u tom segmentu od iznimne važnost je da stvari budu postavljene na zdrave i ispravne osnove. Važno je istaći da se farmakoeko-nomske studije ne mogu slijepo prepisivati i prenositi između država, već moraju biti sprovedene ili adaptirane u zemlji u ko-joj se koriste zbog lokalnih karakteristika zdravstvenog sistema.

Kojim segmentom aktivnosti niste zado-voljni, gdje treba napravit i najveći pomak?Prva faza razvoja ISPOR BH je, može se reći završena, a odnosila se na unutrašnju organizaciju i promociju Udruženja. Svakako da i dalje treba raditi na ovom segmentu, al i misl im da je došao trenutak da se aktivnosti usmjere na jačanje par t-nerstva između kl jučnih igrača – vladinih institucija (ministarstva zdravstva, fondo-vi/zavodi zdravstevnog osiguranja), aka-demske zajednice, kl iničara, farmaceutske industri je i pacijenata. Ukoliko ISPOR BH ostvari ulogu poveznice između nave-denih strana to možemo smatrati velikim uspjehom i ostvarenjem naše misi je u praktičnom smislu.S druge strane, zbog već pomenutog nedostatka stručnjaka, nismo zadovoljni saradnjom sa zdravstvenim fakultetima, u prvom redu farmaceutskim, koju nismo intenzivno poticali i koju sigurno u nared-nom periodu moramo jačati kako bismo stvori l i pretpostavke za edukaciju iz ove oblasti u okviru dodiplomske, al i i post-diplomske nastave i specijal izacija. Nad-am se da će farmaceutski fakulteti znati prepoznati svoju ulogu u ovim procesima i uvidjeti koristi sa različit ih aspekata.

Koji su prioriteti u radu za naredni period i da l i ste uspjeli ostvarit i saradnju sa in-stitucijama koje se u svakodnevnom radu susreću sa donošenjem odluka o odabiru adekvatne terapije za pacijente? Jačanje saradnje sa kl jučnim faktorima u donošenju odluka u sektoru finansiranja

l i jekova i promicanju farmakoekonomskih principa u svakodnevnom radu ovih insti-tucija dugoročni je cil j naše organizacije. Do sada smo ostvari l i jako dobru sarad-nju sa Agencijom za l i jekove i medicin-ska sredstva BiH sa kojom zajednički organizujemo pomenutu Konferenciju. Uspostavljeni su kontakti sa entitetskim ministarstvima zdravstva, kao i nekim fon-dovima/zavodima zdravtsvenog osigu-ranja. Jačanje ove saradnje, izgradnja povjerenja i par tnerskih odnosa neki su od strateških priorireta za našu organizac-i ju. Mi smo relativno mlada organizacija i još uvijek prolazimo kroz fazu sazri jevanja i prihvatanja od strane potencijalnih par t-

nera.Uspostavljeni su kontakti i potpisani pr-otokoli o saradnji sa nekim strukovnim udruženjima sa kojima u narednom perio-du planiramo konkretizovati saradnju kroz različite projekte.Nadam se da će donosioci odluka pre-poznati u ISPOR BH par tnera koji oku-plja stručnjake koji se bave farmakoeko-nomikom radi nje same, prate trendove i dešavanja iz ove oblasti, posjeduju znan-ja i imaju kontakte koji mogu doprini jeti bržem i kvalitetni jem implementiranju far-makoekonomskih principa u našoj zemlj i . Kako bi rekao irski dramatičar G.B. Shaw: „Kad ima volje ima i načina“.

International Society for Pharmacoeconomics and Outcomes Research (ISPOR) je međunarodna asocijacija koja promoviše naučni pristup u farmakoekonomici (zdravstvenoj

ekonomici) i istraživanju ishoda (naučna disciplina koja evaluira efekte zdravstvenih tehnologija i zdravstvene brige u smislu pacijentovog blagostanja, kliničkih i ekonomskih ishoda kao i

ishoda prijavljenih od strane pacijenta) posredujući pri primjeni naučnih dokaza u praksi, a u cilju osiguravanja pravilne raspodjele sredstava. ISPOR je osnovan 1995. godine i od tada

bilježi konstantan porast broja članova kako individualnih tako i regionalnih ogranaka, od kojih je jedan i ISPOR BH koji predstavlja Bosnu i Hercegovinu.

4

Data Matrix Coding u farmaciji

Novosti iz farmacijeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Jedan od osnovnih principa farmaceutske industrije se odnosi na sigurnost pacijenata, pri čemu odgovorne kompanije teže ka osiguranju pacijenta kako bi dobio originalni lijek koji

mu je i propisan.

Sigurnost lanca distribucije = Sigurnost pacijentaPotreba da se postigne sigurnost lanaca dis-tribucije, a samim tim i pacijenta, postala je jedna od glavnih zadaća farmaceutske indus-trije i farmacije uopće. Razlozi jesu to što se rizik distribucije krivotvorenih lijekova kroz le-gitimne lance distribucije ubrzano povećava, a s tim i sumnja u to da li su dosadašnji sistemi lanaca distribucije uopće u mogućnosti nositi se s novim viskokosofisticiranim i organizira-nim kriminalnim aktivnostima. Pored toga, povećana je potreba za razvojem efikasnijih sistema nadzora distribucije i izdavanja lijeko-va, te je opći zaključak da je pravi trenutak za upoznavanje sa novim sistemima koji će sman-jiti navedene rizike i unaprijediti nadzor nad prometom lijekovima.

Trenutačno = ProšlostDo sada, zemlje Europske Unije (EU) su, vođene njihovim različitim ciljevima i motivaci-jom, implementirale različite sisteme kodiranja. Usporedno postojanje ovih različitih sistema predstavlja prepreku u identifikaciji i praćenju prometa lijekova na nivou EU, te izaziva do-datne troškove proizvodnji lijekova.

EFPIA Pilot ProjektOvakva situacija je navela Europsku federaciju farmaceutskih industrija i udruga (European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations, EFPIA) da preporuči uvođenje standardiziranog rješenja identifikacije farma-ceutskih proizvoda u cijeloj Europi. U maju/svibnju 2009. godine članice EFPIA-e su se suglasile da pokrenu pilot projekat nji-hovog prijedloga rješenja kodiranja i identifi-kacije. Pilot projekat je pokrenut u Švedskoj u septembru/rujnu 2009. godine, a završen u januaru/siječnju 2010. godine, u suradnji sa švedskim lancem apoteka Apoteket AB i lokalnim veleprometnicima Tamro i Kronans

Droghandel. Tokom operativnog dijela pilot projekta 14 farmaceutskih kompanija je snab-djelo švedski lanac apoteka sa 25 proizvoda/lijekova u količini od oko 100 000 kutija, a kompanije koje su učestvovale u projektu (abecednim redom) su:Amgen, Astra-Zeneca, Bayer HealthCare, Boehringer Ingelheim, GlaxoSmithKline, Jans-sen Cilag, Lundbeck, Merck Serono, Novartis, Novo Nordisk, Nycomed, Pfizer, Roche i Sanofi Aventis.U sklopu prijedloga EFPIA-inog rješenja farma-ceuti su provjeravali jedinstveni identifikacioni kod na svakom pojedinačnom pakovanju lijekova u momentu izdavanje lijekova paci-jentima. Ove kodove izrađuju i primjenjuju proizvođači korištenjem jednostavnog sistema kodiranja poznatog pod nazivom 2D Data Matrix barkod, a koji sadrži jedinstven serijski broj pakovanja. Skeniranjem 2D Data Matrix barkoda, u slučajevima pojave duplikata bar-koda, sistem alarmira farmaceuta o mogućem krivotvorenom proizvodu. 2D Data Matrix kod, koji može nositi mnogo više informacija nego uobičajeni barkod, je sistem kodiranja koji može dati apotekama dodatnu prednost i u kontroli zaliha (kontroli serija, pri povlačenju li-jeka sa tržišta, kontroli rokova trajanja, itd.). Na ovaj način, svaki farmacut može potvrditi da li je pakovanje istog serijskog broja već ranije izdavano, bez obzira koja je zemlja porijekla. Veleprometnici također imaju mogućnost pris-tupa bazi podataka kako bi provjerili status proizvoda prije slanja proizvoda u apoteku ili prilikom povrata proizvoda iz apoteke.Rezultati projekta su analizirani mjeren-

Piše: mr.ph. Fatima Insanić Farmaceutsko društvo Federacije BiH

5

jem ključnih tehničkih elemenata kao što su dostupnost sistema, pouzdanost i učinkovitost, i to na način što su prikupljane i razmatrane povratne informacije (tzv. feed-back) korisnika-učesnika pilot projekta, kao i eksternom procjenom sigurnosti IT sistema i mogućnosti zaštite podataka. Osnovni re-zultati pilot projekta pokazuju da je model praktično funkcionalan, da sistem dopušta efi-kasnu identifikaciju lažnih pakovanja kao i pak-ovanja sa kratkim rokom trajanja, isteklim rokom trajanja i lijekova koji su opozvani sa tržišta, da dostupnost i izvedba sistema dopuštaju farmaceutu normalan rad bez dodatnog na-pora i da je sistem jednostavan za korištenje i u potpunosti ga je lako integrirati u normalan tok rada svake apoteke.

Kako?Projekt je baziran na premisi da farmaceut provjerava svako pojedinačno pakovanje prije izdavanja pacijentu, a kako bi se positigao ovaj cilj sistem se sastoji od dvije glavne kom-ponente:1. Proizvođač farmacutskog proizvoda aplici-ra jedinstveni kod na svako pojedinačno pak-ovanje i prenosi sadržaj koda u centralnu bazu podataka, prije puštanja proizvoda na tržište.2. Farmaceut verificira svako pojedinačno pa-kovanje prije izdavanja pacijentu skeniranjem koda, čime upoređuje sadržaj koda na pak-ovanju sa informacijom u centralnoj bazi po-dataka. Farmaceut automatski i odmah dobiva rezultat verifikacije, a pakovanje koje se zaista izda pacijentu u centralnoj bazi podataka dobiva status „izdat“ („dispensed“).

Odobrila švedska Agencija za lijekove i medicinska sredstvaTokom trajanja pilot projekta, novim načinom ko-diranja kodirano je oko 100 000 pakovanja 25 različitih lijekova, 14 vodećih farmaceutskih kom-panija. Da bi cijeli projekt bio realizovan, odobren-je je trebalo i od švedskog autoriteta, Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Svi proizvođači su aplicirali kod švedske Agencije za lijekove i medicinska sredstva i zatražili odobrenje da na pakovanja njihovih lijekova stave i etikete sa novim kodovima, a što je Agencija odobrila, te je projekat mogao praktično i zaživjeti. Inače, korištenje etiketa je prihvaćeno samo kao dio pilot projekta, jer je obaveza da se kod utisne direktno na pakovanje u sklopu proizvodnje.

A, veleprometnici?Postavljanje etiketa su u ovom slučaju izvršili odab-rani veleprometnici, Tamro AB i KD Pharma AB. Oba veleprometnika su pakovanja lijekova, koja su do-datno označena kodovima iz pilot projekta, držali u zasebnim prostorijama, a kako bi se izbjegao rizik distribucije apotekama koje nisu bile dio pilot projekta. Također, osim postavljanja etiketa sa Data matrix kodovima, vršeno je i skeniranje pakovanja u svrhu provjere koji su serijski brojevi korišteni, čime je istovremeno formirana i centralana baza po-dataka – izvršena registracija, samo za potrebe pi-lot projekta. Postavljanje etiketa i registraciju su vršili veleprometnici, sukladno Ugovorima o osiguranju kvaliteta između proizvođača i veleprometnika.

I, kad se podvuče crta?Pilot projekat je završen u januaru/siječnju 2010. go-dine. Nakon što su pojedinačni elementi projekta tehnički dokazani, kao kritične tačke projekta istaknute su potrebe/korist po svakog učesnika u lancu distri-bucije.Korist po farmaceuta: Interakcija farmaceuta sa predloženim sistemom je ključna za cjelokupni us-pjeh, obzirom da se identifikacija i verifikacija proizvo-da događa u momentu inicijalne provjere stanja apo-teke, te izdavanja lijeka pacijentu. Korist po farmaceuta jeste bolja kontrola i inspekcija stanja apoteke, te bolje praćenje rokova trajanja i serija lijekova - u ovom smislu i smanjenje grešaka pri izdavanju lijeka pacijentima. Inicijalni troškovi po apoteke jesu kupovina 2D Matrix čitača, te kupovina i instalacija/modifikacija software-a.Korist po javne fondove: Osim očite koristi u borbi protiv krivotvorenja lijekova, spriječavanju plasiranja na tržište lijakova koji su opozvani, kojima je istekao rok i slično, dodatne mogućnosti koje ovakav sistem ko-diranja otvara su praćenje propisivačkih i izdavačkih aktivnosti kada su upitanju esencijalne liste lijekova, te praćenje drugih po javne fondove relevantnih informacija, npr. praćenje i smanjenje propisivačkih i izdavačkih grešaka i veća efikasnost blokiranja izda-vanja proizvoda koji je opozvan sa tržišta.Korist po veleprometnike: Obzirom da je sistem zamišljen kao tzv. end-to-end proces verifikacije (proizvođač-apotekar), direktan uticaj na rad veleprometnika gotovo da ne postoji. Premda, kratkoročno gledano, korist po veleprometnike se očituje u pojednostavljenju procedura povlačenja lijeka sa tržišta. Dugoročno, korist se očituje u mogućnosti poboljšanja praćenja kretanja proizvoda na tržištu.

Članak preuzet iz časopisa Vox Pharmaciae

ususret sigurnoj distribuciji lijekova

1. broj proizvoda, tzv. Product Code ili GTIN (Global Trade Item Number) – 14-znamenkasti broj2. Serijski broj, tzv. Serial Number – 20-znamenkasti broj – prvi broj nikad ne može biti nula (0)3. rok trajanja, tzv. Expiry Date je 6-znamenkasti broj definiran

Predloženi kod je Data Matrix kod i sadrži četiri (4) elementa informacije, npr.

u formatu YYMMDD (YY=godina, MM=mjesec, DD=datum)4. kod serije/serija, tzv. Batch Code može sadržavati do deset (10) alfanumeričkih znakova

6

U farmakoekonomskom, odnosno zdravstvenoeko-nomskom smislu, donošenje odluka o finansiranju lijekova i drugih zdravstvenih tehnologija nema za cilj štednju već što je moguće pravilniju raspodjelu (alokaciju) raspoloživih sredstava.Stoga je pravilno upravljanje finansiranja zdravstva, kako bi se ispunila očekivanja i obezbijedila što pot-punija zdravstvena zaštita, jedan od najvećih iza-zova za vlade širom svijeta.Tradicionalno, licenciranje odnosno registracija lijekova i dozvola za njihovo prometovanje svo-dila se na ispunjavanje propisa i uvjeta vezanih za kvalitet, sigurnost i efikasnost. Zbog konstantnog porasta troškova u zdravstvu, od čega na lijekove otpada veliki dio, mnoge zemlje su kao pravilo uvele i četvrtu kategoriju za ocjenu lijekova, a to je njihova isplativost u smislu troškovne efikasnosti.Uključivanje lijekova na nacionalne (esencijalne) liste lijekova i njihovo finansiranje od strane vlade (fondo-va) u razvijenim zemljama zadnjih petnaestak godina podrazumijeva i podnošenje farmakoekonomskih studija, posebno kada se radi o novim medicinskim intervencijama u koje se ubrajaju i lijekovi. Novi lijekovi su u pravilu skuplji od onih koje trebaju zamijeniti, a koji se koriste u standardnoj terapiji. Mnogi lijekovi poput lijekova za erektilnu disfunkciju ili mršanje, koji se u literaturi nazivaju „lifestyle“ lijekovi nisu opravdali zahtjeve uključivanja na nacionalne liste.Pitanje koje se nameće je kojim pacijentima i pod ko-jim uslovima treba uključiti nove skuplje lijekove. Ovo za rezultat ima neophodnost prioritizacije prilikom donošenja odluka.Paradoksalno je da zemlje koje imaju na raspolaganju više sredstava namijenjenih za zdravstvo postavljaju sve veće i rigoroznije zahtjeve i imaju visoke stan-darde za prioritizaciju. Posljednjih godina, ovaj proces odvija se kroz sistem procjene zdravstvenih tehnologija (engl. Health Technology Assesment- HTA).HTA se može definisati kao sistematska procjena kratkoročnih i dugoročnih posljedica odnosno rezultata u smislu zdravstvenih ishoda i upotrebe resursa. Procjena zdravstvenih tehnologija podrazumi-jeva multidisciplinaran pristup evaluaciji efekata tehnologije na zdravlje, raspoloživih resursa i njihove distribucije, ali uključuje i pitanje ravnopravnosti i od-govornosti. Jasno je da, kada se sagledaju svi nabro-jani aspekti, tehnologije za koje se smatralo da su

korisne, mogu da se pokažu beskorisne ili čak štetne po zdravstveni sistem i njegovo finansiranje.Zbog ograničenih sredstava neophodno je donositi odluke izbora između dvije ili više opcija, prilikom čega se govori o tzv. oportunitetnim troškovima (odricanje jednih dobara radi drugih).U ovakvim uslovima, farmakoekonomika se sve više koristi kao koristan alat koji pomaže u donošenju ispravnih odluka i svoje mjesto nalazi u fazi razvoja lijekova, njihove proizvodnje i potrošnje.Osnovna ideja u farmakoekonomici je jedonostavna i svodi se na identifikaciju, mjerenje i vrednovanje troškova i ishoda vezanih za lijekove.Dio vezan za troškovnu stranu ove jednačine je relativno jednostavniji od same procjene efekata terapije i ishoda do kojih ona dovodi, pa se farma-koekonomika brzo diferencirala u zasebnu nauku profilirajući stručnjake iz ove oblasti čiji broj se sva-kodnevno povećava.Farmakoekonomika operiše i koristi različite metode odnosno vrste analiza, ali četiri najzastupljenije u lit-eraturi su:1. Cost-minimisation analiza (poredi troškove inter-vencija koje imaju identične efekte odnosno ishode s ciljem identifikacije najjeftinije opcije),2. Cost-effectiveness analiza (poredi troškove po jedinici efikasnosti dvaju ili više intervencija koje don-ose različite ishode)3. Cost-utility analiza (poredi troškove po dobive-noj kvaliteti života – QALY)

4. Cost-benefit analiza (poredi troškove i dobiti koji se izražavaju u novčanim jedinicama).Potrošnja u zdravstvu i u našoj zemlji u konstantnom je porastu, od čega na lijekove otpada u prosjeku 23% u Federaciji BiH, odnosno 10% u Republici Srp-skoj, kako je prikazano na grafiku, a prema podacima iz izvještaja fondova zdravstvenog osiguranja. I bez ozbiljne analize, vidljiva je drastična razlika u potrošnji lijekova, odnosno izdvajanju sredstava iz fondova, između dva entiteta Bosne i Hercegovine. Različiti pristupi formiranju pozitivnih listi lijekova ne samo na entitetskom, nego i na kantonalnim nivo-ima dovode do nejednakosti u dostupnosti lijekova pojedinim grupama stanovništva. Najvećim dijelom ovo je posljedica različitih mogućnosti i ekonomske moći pojedinih kantona da finansiraju lijekove, što se u Federaciji premostilo formiranjem Fonda solidar-nosti iz kojeg se finansiraju lijekovi i tehnologije koji su iznimno skupi i neophodni, a spadaju u grupu citostatika, antiretroviralnih lijekova, lijekova za tera-piju hepatitisa C, hemofilije ili zahvata poput dijalize. Nepostojanje jasnih i mjerljivih kriterija za uključivanje lijekova na pozitivne liste kao i različit pristup politici lijekova samo su neki od problema kako za farma-ceutsku industriju, pružatelje usluga ali i pacijente u konačnici. Jasno je da postoji prostor za primjenu farmak-oekonomskih principa kako bi se neki od problema prevazišli ili barem djelimično riješili. Svakako, veliki problem je nepostojanje stručnjaka iz ove oblasti,

Novosti iz farmacije

Farmakoekonomika kao nezaobilazan alat Va

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Općeprihvaćen je stav da ulaganje i unapređenje zdravstvenog statusa stanovništva donosi višestruku korist u kratkoročnom i dugoročnom periodu. Zdravo stanovništvo u cijelosti kao i svaki pojedinac

, najveći su resurs društva, pa ispravna zdravstvena politika predstavlja dio razvojnih strategija svake zemlje. Obezbijediti očuvanje zdravlja i njegovo poboljšanje u slučaju bolesti, suočeno je sa

donošenjem, ne samo strateških, nego i svakodnevnih odluka što zahtijeva ulaganja sredstava, koja su gotovo uvijek ograničena bez obzira na ekonomsku moć društva i države.

Piše: mr. sc. Tarik Čatić, mr. ph. Predsjednik ISPOR BH

7

koji se ozbiljno bave ovom problematikom i imaju odgovarajući nivo obrazovanja i stručnih kompeten-cija.Za implementaciju farmakoekonomskih metoda, provođenje analiza i primjenu dobivenih rezultata neophodne su lokalne ekspertize (studije) jer jed-nostavno preuzimanje rezultata farmakoekonom-skih analiza iz drugih zemalja nije adekvatno i ne oslikava lokalne potrebe, pa nerijetko dovodi do donošenja pogrešnih i nepotpunih odluka.Kako je farmakoekonomika interdisciplinarna i uključuje pristupe sa aspekta ekonomije, teorije odlučivanja, biostatistike, farmacije, medicine, menadžmenta i prava, adekvatno obrazovanje u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi je neopho-dan preduslov za stvaranje infrastrukture za imple-mentaciju farmakoekonomskih principa, posebno kada se govori o ljudskim resursima.Postojanje baza podataka o protrošnji lijekova, mortalitetu, morbiditetu, registri pacijenata, samo su neki od neophodnih parametara za provođenje adekvatnih studija, što kod nas u pravilu nedostaje.Prema dostupnim podacima, farmakoekonomika je kao predmet uključena u dodiplomske studije na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu, a odnedavno i na Medicinskom fakultetu u Tuzli što je pohvalno, no sami programi i način edukacije iz ove oblasti su podložni kritici. Studenti farmacije u Sarajevu u okviru predmeta na kojem slušaju farmakoekonomiku gotovo da i ne steknu minimum znanja iz ove oblasti osim

osnovnih informacija tako da nedostaje ozbil-jan pristup edukaciji budućih stručnjaka. Studenti medicine u Tuzli se sa farmakoekonomikom sreću u okviru studijskog programa na prvoj godini studija, što ne može pružiti adekvatan trening obzirom da farmakologiju i druge medicinske predmete, slušaju znatno kasnije pa je primjena i razumjevanje farmakoekonomskih metoda kao i njihovo ozbiljno izučavanje nemoguće.U posljednje vrijeme, sporadično se u literaturi po-javljuju različiti članci koji su u svom naslovu okara-kterisani kao farmakoekonomske studije, no one su najčešće metodološki neispravne pa i rezultati prikazani u njima su podložni kritici.Sve ovo govori da je je farmakoekonomika kod nas u povoju, te da pred svima nama stoji veliki pos-ao, koji se prije svega odnosi na edukaciju iz ove oblasti, koja bi trebala dovesti do formiranja kritične mase stručnjaka. Pored edukacije, neophodno je obezbijediti i adekvatne podatke o potrošnji li-jekova i ishodima liječenja koji bi se mogli koristiti kao ulazni parametri za provođenje farmakoeko-nomskih analiza.Važnost farmakoekonomike i procjene zdravst-venih tehnologija još uvijek nije prepoznata ne samo od strane zdravstvenih stručnjaka nego i od strane institucija nadležnih za zdravstvo. Nacrt novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti Feder-acije BIH predviđa formiranje tijela pri Ministarstvu zdravstva koje bi se bavilo procjenom zdravst-venih tehnologija. Nadat se da će ovo tijelo činiti

stručnjaci, koji će biti u mogućnosti odgovoriti zahtjevima koji se pred njih postavljaju.Ipak, vodeću ulogu u ovom segmentu trebaju preuzeti naučne institucije ili tijela posebno formi-rana na državnom nivou koja bi se seriozno bavila ovom problematikom.Farmaceuti kao stručnjaci za lijekove moraju preuzeti vodeću ulogu kada je u pitanju farmak-oekonomika i njen razvoj te bi u saradnji sa drugim stručnjacima zdravstvenog profila trebali ozbiljno pristupiti ovom poslu, ne samo u dodiplomskoj nastavi nego i kroz specijalističke i postdiplomske studije.

Članak preuzet iz časopisa Vox Pharmaciae

unapređenja finansiranja u zdravstvu

U cilju unapređenja farmakoekonomike u BiH početkom ove godine formirano je Udruženje za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda u Bos-ni i Hercegovini (ISPOR BH), koje je zbog svojih ciljeva i planova, prvenstveno vezanih za edu-kaciju, prepoznato od strane Međunarodnog društva za farmakoekonomiku i istraživanje ishoda (ISPOR) te je prihvaćeno kao regionalni ogranak ove asocijacije. Na 13. Evropskom ISPOR kongresu, koji se održava u Pragu u periodu 6.-9. novembra, ISPOR BH bit će domaćin foruma: „Procjena zdravstvenih tehnologija u zemljama centralne i istočne Evrope“ na kojem ćemo prezentirati stanje iz ove oblasti u našoj zemlji te sa kole-gama iz regije (Srbija, Hrvatska i Grčka) razmi-jeniti iskustva.

8

Sindrom hroničnog umora (SHU), nazvan također i „sindrom hronične imunološke disfunkcije“, jeste bolest koja se odli-kuje iscrpljujućim umorom, teškoćama pri pamćenju i koncentraciji, gastrointestinal-nim poremećajima poput zatvora, proliva, nadimanja i bolova, menstrualnim bolovima, preosjetljivošću na hranu, promjenama kara-ktera sa tendencijom ka depresiji i bolovima u mišićima i zglobovima koji traju najmanje 6 mjeseci. Riječ je o bolesti koja se često naziva „japijevskom gripom“, jer se obično mijenja sa gripoznim procesom koji djeluje kao da se nikada neće izliječiti, i koji je u pojedinim slučajevima trajao i više od šest godina. Jasno je da je riječ o bolesti koja se nedavno po-javila i koja je tijesno povezana sa modernim načinom života. Bolest se javlja najčešće u periodu između 25 i 45 godina, i oko dva puta češće su pogođene žene nego muškarci. Izgleda da je uzrok tome Candida albicans, gljivica, koja je jako često prisutna na sluzokoži vagine. Postoji nekoliko hipoteza koje objašnjavaju nastanak ove bolesti, a to su: postinfekcijski mehanizam, imunološki od-govor i depresija.

Postinfekcijski sindrom se odnosi uglavnom na stanja koja nastupaju poslije virusnih in-fekcija. Prvo prehlada izazove pad imunog sistema, što je priprema terena za razvoj dru-gih mikroorganizama koji su latentno prisutni u organizmu (Epstein Barr, Citomegalovirus, Candida...). Od njih, Candida albicans je mik-roorganizam koji se najčešće dovodi u vezu sa SHU. Moge žene cijeloga života pate od vaginalnih infekcija zbog ove neprijatne gljiv-ice. Međutim, ona može da se nalazi i na kraju digestivnog trakta, a da pri tome ne stvara ni-kakav vidljiv problem izuzev hroničnog umo-ra. U jednoj studiji proučavano je 40 žena sa sindromom hroničnog umora i otkriveno da je kod njih 36, Candida bila u izobilju prisutna u vaginalnom sekretu, dok je kod 4 preo-stale uočeno umjereno povećanje te gljiv-ice. Osim Candide, virusi iz familije herpesa (Citomegalovirus, Epstein Barr, herpesvirus...) imaju svojstvo da ostaju pritajeni u organizmu dugo vremena, čekajući dobre prilike za svoj razvoj.Imunološka hipoteza hroničnog umora leži u činjenici da se kod nekih bolesnika kod kojih je dijagnostikovan sindrom hroničnog

umora mogu dokazati različite anomalije imunološkog sistema. Međutim, nijedan poremećaj nije dokazan kod svih oboljelih. SHU počinje pritajenim simptomima pada imuniteta do čega dolazi uslijed mnogih faktora kao što su uticaj čovjekove sredine, ishrana i emotivno stanje. U drugoj fazi dolazi do razvoja mikroba, zahvaljujući smanjenju imunološke odbrane zbog manje efikasnosti limfocita, suženim opsegom alergijskih rekaci-ja i osjetljivosti organizma koji se ispoljavaju preko kože. Činjenica da čak dvije trećine bolesnika poka-zuje simptome depresije ukazuje na to da bi sindrom hroničnog umora mogao biti psihi-jatrijski problem. Iako se depresija može javiti kao odgovor na primarnu bolest, ipak je broj depresija kod hroničnog umora znatno veći nego kod nekih drugih bolesti. Pored emo-tivnog aspekta, bolesnik se suočava i sa dru-gim problemima teškim za procjenu, kao što su gubitak pamćenja, teškoća da se usmjeri pažnja, dezorijentacija u prostoru, pa čak i poremećaji u govoru koji se primjećuju kod četiri od pet osoba sa SHU.Bolest uglavnom nastupa naglo, kod do tada sasvim zdravih osoba. Pored toga prisutna primarna bolest može biti okidač za nastanak hroničnog umora. Svi pacijetni se slažu u tome da je ovom stanju prethodio jako stresan pe-riod života ili pretrpljena trauma. Pogođena osoba, osim osjećaja izuzetnog umora, osjeća simptome obične prehlade ili gripa: crvenilo grla, bolove u mišićima i zglobovima, konstantno povišena temperatura, povećanje limfnih čvorova. Vremenom simptomi slabe ili potpuno nestaju, da bi se opet javili. Bole-snici navode da pretrpljeni stres ili napor mogu izazvati ponovno javljanje simptoma. Osoba ima utisak da se nikad neće potpuno oporaviti. Kako vrijeme prolazi, simptomi ne samo da se ne ublažavaju, nego se čini da se pogoršavaju jer se pojavljuju nova mjesta bolova, zatim stomačni i crijevni poremećaji, gubitak težine i, u poodmakloj fazi, dugotra-jan zatvor. Bolest može bolesnika potpuno onesposobiti za bilo kakav rad i izlovati ga iz

Novosti iz farmacije

Sindrom hroničnog umora

Vaša

Apo

teka

bro

j 16

Imunološka hipoteza hroničnog umora leži u činjenici da se kod nekih bolesnika kod kojih je dijagnostikovan sindrom hroničnog umora mogu dokazati različite anomalije imunološkog

sistema. Međutim, nijedan poremećaj nije dokazan kod svih oboljelih. SHU počinje pritajenim simptomima pada imuniteta do čega dolazi uslijed mnogih faktora kao što su uticaj čovjekove

sredine, ishrana i emotivno stanje. U drugoj fazi dolazi do razvoja mikroba, zahvaljujući smanjenju imunološke odbrane zbog manje efikasnosti limfocita, suženim opsegom alergijskih rekacija i

osjetljivosti organizma koji se ispoljavaju preko kože.

Piše: mr. ph. Ehlimana Osmanović Tuzlafarm d.o.o.

9

zajednice uz tada prijeko potrebnu medicin-sku i psihološku pomoć.Nažalost, ne postoji nikakav simptom karakterističan za ovaj poremećaj koji bi sa sigurnošću dokazivao bolest. Kada osoba zatraži pomoć ljekara, on obično ostaje zbunjen i uglavnom dolazi do zaključka da je riječ o psihosomatskoj bolesti, budući da nema nikakvih objektivnih znakova. Fizikalni pregled i laboratorijski nalazi mogu dokazati tek pojedine segmente globalnog problema. Dijagnostikovanje još više komplikuje činjenica da mnoge bolesti karakterišu identični simp-tomi, kao što su: fibromijalgični sindrom, mijalgični encefalomijelitis, hronična mono-nukeloza, hipotireoidizam, veliki depresivni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj, karcinom, autoimune bolesti, šizofrenija, poremećaji ishrane, hormonalni poremećaji, subakutne infekcije... Dijagnoza bilo koje od ovih bolesti isključuje dijagnozu sindroma hroničnog umora.

LiječenjeSindrom hroničnog umora se ne liječi snagom volje. Iako psihološki faktori nesumnjivo igraju važnu ulogu u nastanku bolesti, to ne znači da je pacijenti mogu otjerati isključivo voljom ili čarobnim riječima. Neophodno je učešće stručnjaka, ljekara i psihijatra. Terapija ovog sindroma uključuje analgetike, antidepresive, psihoterapiju i tjelovježbu. Osim lijekova neo-phodan je odmor, jer i samo tijelo to traži. Opšti odmor mora biti upotpunjen lakim fizičkim vježbanjem kao što je joga, relaksaci-ja i šetnje u prirodi.Hrana je bitan segment u liječenju ovog sin-droma, i pravilnom prehranom se simptomi mogu ublažiti i znatno poboljšati kvalitet života. Korisno je na početku terapije uvesti kratak post, tri do četiri dana, a nakon toga nekoliko dana jesti samo voće i povrće. Ako je pacijentu teško da posti, treba uvesti režim ishrane sa što manje namirnica, npr. dijetu sastavljenu od jabuka, grožđa i so-kova od povrća, naročito od mrkve, cvekle i celera. Važno je, ma koja dijeta se sprovo-dila, izbjegavati konzumiranje mesa i hrane životinjskog porijekla, kao i rafinirane ugljiko-hidrate (šećer, tjestenina, peciva, bijeli hljeb), te kofein i alkohol. Istovremeno treba unositi namirnice bogate vitaminom C i betakarotenom. Vitamnom C je bogato voće, naročito kivi i citrusi, dok je be-takarotenom bogata mrkva, limun i narandža, odnosno sve namirnice žute i narandžaste boje. Za liječenje hroničnog umora bitan je i hlorofil, a njega ima u djetelini, zelenoj salati, špinatu i blitvi tj. u zelenom povrću. Pored na-

vedenih preporuka korisno je unositi i probi-otik Lactobacillus acidophilus, koji pomaže u regulisanju intestinalnih problema. Osim toga, regulisanje crijevne flore povećanjem acido-filnog bacila može zaustaviti i razmnožavanje mikroorganizama povezanih sa sindromom hroničnog umora. Preporučuje se također i uzimanje vitamina B grupe, naročito vitamina B12, jer on okrepljujuće djeluje na nerve. Drugi elementi koji zavrijeđuju pažnju u liječenju ovog poremećaja su magnezijum i selen. Pojedine studije ukazuju na činjenicu da osobe sa SHU imaju nizak nivo magnezi-juma u eritrocitima. Pošto počnu da uzimaju ovaj oligoelement, stanje se u potpunosti poboljšava kod više od polovine oboljelih, dok se za njih oko 80% primjećuje znatno poboljšanje.Postoje i neke biljke koje mogu pomoći pri-likom liječenja sindroma hroničnog umora. Na prvom mjestu su biljke tzv. imunomodulatori, koje stimulišu imunološku funkciju i moduliraju njen odgovor. To su ehinacea (Echinacea an-gustifolia), bijeli luk (Allium sativum) i indigo (Indigofera tinctoria). Također su korisne tzv. adaptogene biljke koje, osim što moduli-raju imunološki odgovor, imaju okrepljujuće i energetsko djelovanje kojim pomažu da se prevaziđe umor. Neke od njih su poznate po svom revitalizirajućem djelovanju, kao što su gingseng (Panax ginseng, Panax quinquefo-lius), zatim slatki korijen (Glycirriza glabra), shisandra (Schizandra sinensis) i kozlinac (Astragalus membranaceus). Neke druge

biljke, iako ne djeluju direktno na imunitet, manje ili više djeluju okrepljujuće na cijeli or-ganizam. U njih se ubrajaju ruzmarin (Rosma-rinus officinalis) i kopriva (Urtica dioica), te mjehuraste alge (Fucus vesiculosus) i đumbir (Zingiber officinale). Biljke sa dejstvom na nervni sistem regulišu neke posljedice i simp-tome ovog problema, kao što su nervoza, nesanica, nemir, anksioznost.Veoma uspješno se koriste ginko biloba (Ginkgo biloba), zob (Avena sativa), pasiflora (Passiflora incarnata), kantarion (Hypericum perforatum) i kukurijek (Helleborus niger). Ipak, prilikom pripreme ovih čajeva treba voditi računa o adekvatnoj kombinaciji, pravilnoj razmjeri biljaka kao i o količini od koje se pravi čajni pripravak kako bi imao prijatan ukus i optimalno dejstvo. Zbog toga se najbolje obratiti stručnjaku, fitotera-peutu koji će napraviti pravu čajnu mješavinu.Simptomi SHU i njihove posljedice mogu biti ozbiljni i onesposobljavajući jednako kao simptomi multiple skleroze, lupusa, reu-matoidnog artritisa, urođene srčane mane i sličnih hroničnih stanja. Ozbiljnost simptoma varira od pacijenta do pacijenta, kao i to-kom vremena kod istog pacijenta. Dijagnos-tika SHU je specifična, a tretman kompleksan i zahtijeva individualiziran pristup. Veoma je važno da se SHU na vrijeme dijagnostikuje, jer tačna dijagnoza je veoma bitna za plani-ranje, evaluaciju i ishod tretmana, pošto duže prisustvo bolesti prije dijagnoze implicira komplikovaniji razvoj bolesti i lošiji rezultat liječenja.

Činjenica da čak dvije trećine bolesnika pokazuje simptome depresije ukazuje na to da bi sindrom hroničnog umora mogao biti psihijatrijski problem. Iako se depresija može javiti kao

odgovor na primarnu bolest, ipak je broj depresija kod hroničnog umora znatno veći nego kod nekih drugih bolesti. Pored emotivnog aspekta, bolesnik se suočava i sa drugim problemima

teškim za procjenu, kao što su gubitak pamćenja, teškoća da se usmjeri pažnja, dezorijentacija u prostoru, pa čak i poremećaji u govoru koji se primjećuju kod četiri od pet osoba sa SHU.

10

Posljednjih godina sve više se prepoznaju preh-rambena i ljekovita vrijednost algi, te se uvode u svakodnevnu prehranu, bilo u formi različitih jela ili dodataka prehrani. Alge su se tokom povijesti koristile u redovnoj ishrani brojnih civilizacija, kao što su Asteci i Inke u Americi; Kelti, Vikinzi i Mediteranci u Evropi; Ja-panci i Kinezi u Aziji; afrikanci duž afričke obale te prastanovnici Australije. Danas su najveći potrošači algi Japanci, a alge čine oko 10% njihove sva-kodnevne prehrane. Njihovo poznato jelo sushi se može konzumirati u brojnim restoranima širom svijeta. Vjerovatno je jedna od tajni dugovječnosti Japanaca korištenje u prehrani ribe, soje, smeđe riže i naravno algi. Na našim prostorima prehram-bena navika korištenja algi nije bila zastupljena. Alge se mogu koristiti u svakodnevnoj ishrani kao koponenta glavnog jela, kao začin i dodatak je-lima, za što postoje brojni recepti. Mogu se primijeniti u različitim standardiziranim formama kao dodatak prehrani za oralnu primjenu, kao što su praškovi, tablete, kapsule i sl. Kao hrana mogu se koristiti u svježim ali i u dehidriranim-osušenim formama. Obično se koriste sušene i u malim količinama, kao dodatak jelima ali i kao zamjena za so. Posljednjih godina su veoma omiljene kod vegeterijanaca i makrobiotičara.Alge su najbolji prirodni izvor joda, minerala koji je značajan za rad štitne žlijezde. Sadrži lignane i fukane koji imaju protuupalna i fitoestrogena djelovanja na ljudski organizam.Alge imaju izuzetnu sposobnost regeneracije i prilagodbe. Sastoje se od odvojenih, pot-puno autonomnih stanica koje kad se odvoje od matičnog organizma vrlo brzo stvaraju nove kolonije. Zbog toga su jedan od najperspektivnijih proizvođača biomase s iznimnom kvalitetom, koja se može koristiti za različite svrhe u biotehnologiji.Zbog široke rasprostranjenosti i iznimne nutritivne vrijednosti alge nose visoki potencijal za prehranu stanovništva na Zemlji. Zbog toga predstavljaju jedno od rješenje za suzbijanje gladi u svijetu. Sa ovom činjenicom slažu se i eksperti Svjetske zdravstvene organizacije. Međutim, iako su alge izrazito invazivni organizmi, njihovo prekomjerno branje uz obale u nekim dijelovima svijeta, ipak dovodi do degradacije ekosistema, pa postoje rizici ugrožavanja biološkog diverziteta. Osim farmaceutske, koristi ih prehrambena i hemi-jska industrija, zatim industrija namještaja i tekstilna industrija U primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji koriste se kao đubrivo ali i kao stočna hrana. U posljednje vrijeme primjenjuju se i u biološkom tretmanu otpadnih voda, a postoje istraživanja i za proizvodnju biodizela. Danas su alge važna sirovina u proizvodnji aditiva za farmaceutsku i prehrambenu industriju, posebno sredstava za želiranje i ugušćivanje kao što su: agar-agar, aligin-ska kiselina, aliginati, karagenan i sl. Važnu primjenu imaju i u kozmetici.

Vrste algi i njhova prehrambena i kulinarska svojstva Alge su široka skupina pretežno fotosintetskih vodenih organizama, različite veličine, od jednostaničnih do višestaničnih. Nalik su na biljke, pa se često za neke od njih koristi na-ziv morska trava i morsko povrće. Procjenjuje se da postoji više desetina hiljada vrsta algi. Znanost koja proučava alge zove se algologija ili fikologija. Najviše ih je u morima i oceanima; ali rastu i u slatkim vodama. Isto tako mogu se naći svugdje gdje ima imalo svjetlosti i vlage, u vodi, zraku, zemlji, pa čak i u ljudskim crijevima. Neke od njih su otporne na temperaturu pa ih je moguće naći u vrućim vodama gejzira kao i vječno zaleđenim predjelima. Za svoj rast alge trebaju samo minerale, vodu i sunčevu svjetlost. Različitih su veličina od mikroskopskih kao što su Diatomeae ili algi kremenjašica pa sve do gi-gantskih od 100 i više metara duljine kao što su smeđe alge Macrocystis perifera . Pojedine vrste algi su i najduži organizmi među živim bićima. Zbog toga se i dijele prema veličini na makro i mikroalge. Postoje tri glavne skupine algi: Chlorphita ili zelene alge, Pheophita ili smeđe alge i Rhodophita ili crvene alge. Sve vrste algi nisu jestive, a u jestive vrste spadaju: kelp, kombu, arame, nori, fucus, vakame, hijiki, dulse, agar agar i druge. Opisat ćemo prehrambena i kulinarska svojstva značajnijih predstavnika algi.Kelp (Laminaria digitata) su smeđe gigantske alge. U prehrani se koriste u obliku listića i praha. Ne zahtijevaju posebnu pripremu i koriste se kao dodatak jelima. Postoji oko 300 različitih podvrsta ovih algi. Neke mogu biti veoma duge te u plićacima mora i okeana formiraju takoz-vane kelp šume. Poznate su po brzom rastu pa mogu da rastu brzinom i od pola metra dnevno, a na kraju dostižu dužinu i od 30 do 80 metara. Zbog velike površine beru se prilično lako. U 19. vijeku koristile su se u Škotskoj za dobijanje sode-natrijum karbonata, koji se dalje koristio u proizvodnji stakla i sapuna. Pepeo takozvanog bongo kelpa je bogat jodom i alkalnim elemen-tima. Kelp služi i za dobivanje alginata koji se ko-riste u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji kao sredstva za želiranje i ugušćivanje posebno u proizvodnji sladoleda, želea, dresinga za salate, paste za zube i kao sastojak hrane za pse. Kelp se često koristi i kao gnojivo. Kombu (Laminaria i Saccharina japonica) po-drazumijeva nekoliko vrsta smeđih pacifičkih algi. Zbog svojih nutritivnih svojstava naziva se i alga dugovječnosti. Veoma je važan sas-tojak japanske kuhinje. Koristi se kao začinsko povrće, za poboljšanje ukusa čorbi i variva

(posebno za Dashi), te za slani garnirung (To-roro konbu), zatim za jela od pirinča i ostale vrste žitarica. Može se koristiti za vrijeme ku-hanja graha da pomogne konverziju nesvarljivih šećera (stahioza i rafinoza) i na taj način sman-juje nadutost. Sastojak je popularnih grickalica, kao što je tsukudani. Transparentni listovi alge (oboro konbu) se koriste kao jestiva dekora-tivna ambalaža za pakovanje pirinača i drugih vrsta hrane. Kod pripremanja jela kombu, vakame i nori se dobro kombiniraju sa mahunarkama i supama. Ponekad zahtijevaju prethodnu obradu uz potapanje u vodu, sjeckanje i sl. Hidžiki i ar-ame se slažu sa povrćem, dinstanim na luku, a naročito mrkvom, lisnatim povrćem i sjemen-kama.Arame (Eisenia bicyclis) je smeđa alga slična listovima hrasta. Ima slatkasti ukus pa se upotrebljava i za kolače. Može se nabaviti u komadima ili u prahu. Wakame (Undaria pinnatifida), smeđa do tam-nozelena alga blago slanog okusa. Upotre-bljava se za miso juhu. Wakame je bogat izvor eikosapentenske omega-3 masne kiseline. Nori je crvena alga. Presovana u listove, pozna-ta je kao glavni dio sushija. Može se nabaviti pečena i nepečena ali i u obliku pahuljica koje se upotrebljavaju kao začin za jela od žitarica i povrća. Presovani osušeni listići mogu da se jedu sami, a mogu i da se isprže kao čips. Od nori alge može da se napravi i začin. Fucus (Fucus vesiculosus) je smeđa alga koja raste obilno i na obalama Jadranskog mora, gdje sa crvenim i zelenim algama tvore bujnu obalnu vegetaciju.Hijiki (Hizikia fusiformis), koja se na našem jezi-ku naziva i hidžiki ili hiziki, je crna suha alga u obliku niti slične tjestenini. Kuha se s korjen-astim povrćem, sjemenkama ili tofuom. Sadrži kalcijum i željezo, a koncentracija kalcijuma je veća nego u mlijeku. Dulse je mekana gumasta crvena alga slano-slatkog okusa, dodaje se supama i salatama, a jede se i kao grickalica. Agar agar je crvena alga i vegetarijanska za-mjena za želatinu, upotrebljava se kao stabi-lizator ili zgušnjivač u mnogim jelima i nalazi široku primjenu u mikrobiologiji, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji.Predstavnici slatkovodnih algi su Spirulina, chlorella i klamatska alga.Chlorella je zelena slatkovodna mikroalga promjera oko osam mikrometara. Osim u preh-rani upotrebljava se u ratarstvu, stočarstvu, kozmetici i veterini. Spirulina je modrozelena alga koja sadrži brojne nutritivno vrijedne ma-terije od kojih su 60 posto proteini koje su gotovo 95 posto iskoriste u ljudskom orga-nizmu.

Novosti iz farmacije

Alge u prehrani i farmacijiVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Piše: Prof. dr. Midhat Jašić, Farmaceutski fakultet Tuzla mr. sc. Marizela Šabanović, Farmaceutski fakultet Tuzla mr. ph. Edisa Trumić, Ministarstvo zdravstva F BiH

11

Alge kao funkcionalna hrana i dodatak prehraniBiološki aktivni sastojci algi. Sa nutritivnog aspe-kta najznačajniji sastojci algi su biološki aktivne komponente koje imaju utjecaja na zdravlje. Sa nutritivnog aspekta alge su odličan izvor joda i vitamina K, vrlo dobar izvor folne kiseline i mag-nezija i dobar izvor kalija željeza i triptofana. Od nenutritivnih aktivnih sastojaka izdvajaju se lignani, fukani i različiti pigmenti. Hemijski sastav algi ovisi o brojnim fakrorima kao što su vrste algi i ekološki uvjeti proizvodnje. Alge najviše sadrže vode, a ostatak je suha tvar. Njaviše se koriste u sušenoj formi.Najčešće se koriste alge iz mora, tako da je hemi-jska kompozicija minerala u algama približno jed-naka kompoziciju minerala u moru, a što je ekviva-lentno sa relativnom kompozicijom minerala koje čovjek treba svakodnevno. Posebno značajan u algama je jod, zatim magnezijum, željezo, kalci-jum, cink i selen. Osim minerala prisutni su vitami-ni a najčešće riboflavin, pantotenska kiselina, tia-min i niacin. Iz grupe makronutrijenata najčešće su zastupljeni kompleksni ugljikohidrati i proteini, a lipidi su uglavnom u malim količinama. Iz grupe nenutritivnih biološki aktivnih komponenti često su zastupljeni: hlorofili, fukani, lignani, polifenoli, fitosteroli i karotenoidi. Nenutritivne biološki ak-tivne komponente imaju protektivnu a često i ljekovitu ulogu u ljudskom organizmu. Od nutritivnih aktivnih spojeva najznačajniju ulogu ima jod, posebno u regulaciji rada štitne žlijezde čija je funkcija povezana sa brojnim metaboličlkim procesima u ljudskom organizmu, a posebno sa metabolizmom monolipida. Zbog sadržaja antioksidanasa brojna istraživanja pokazuju preventivnu ulogu kod bolesti raka. Isto tako sekundarni metaboliti algi imaju često bakte-riostatsko i antimikrobno djelovanje. Pigmenti su značajan sastojak algi. Kod većine algi primarni pigment je klorofil. Od ostalih pigmenata koji im daju karakterističnu obojenost značajniji su: crve-ni fikoeritrin, plavi fikocijanin i alofikocijanin, smeđi fukoksantin, ljubičasti violaksantin itd. Mnoge alge, a posebno smeđe, kao što su kelp, kombu i hiziki sadrže veliku količinu algične kise-line koja ima helirajuće sposobnosti vezivanja teških metala i radioaktivnih elemenata. Nakon katastrofe u Černobilu mikroalge su jedne od malog broja vrsta koje su se prilagodile radijaciji. Tokom 1994. godine ruski znanstvenici su pro-matrali dvjesto sedamdesetero djece koja su bila žrtve Černobilske katastrofe. Svaki dan tokom 45 dana primali su po pet grama algi, pri čemu se količina radionukleida u njihovim tijelima smanjila za 50 posto.

Osim toga, alge sadrže sirova vlakna, a njihovu ulogu treba posebno naglasiti u regulaciji cri-jevne peristaltike i metabolizma masti. Celuloza, agar-agar, karagenan koji se nalaze u većini algi mogu da vežu teške metale i ostale sintetske tvari nagomilane u organizmu te ih izbacuje van. Zbog sadržaja sirovih vlakana alge u pro-bavnom traktu povećvaju svoj volumen i bubre, apsorbujući komponente crijevne tekućine pa je to jedan od mehanizama uklanjanja štetnih tvari. Zbog toga se često nazivaju “metla za crijeva”. Sadrže i faktore rasta jer većina raste velikom brzinom tako da se kod nekih (Spirulina) količina tokom dvadeset sati učetverostručuje. Kod djece su vidljive promjene nakon redovitog konzumiranja algi i tako nadoknađuju eventualni zaostatak u rastu i razvoju.Ima indicija da neke alge potiču sintezu inter-ferona koji aktivira makrofage i T-limfocite, čime se povećava sposobnost imunološkog sistema u odbrani organizma od bakterija, virusa, stranih proteina i dr. Bogate su organskim željezom, a

neke od njih (Spirulina) sadrže i 50 puta više željeza od špinata. Alge su alkalna hrana te pomažu balansiranju pH u organizmu.Neki polisaharidi iz različitih vrsta algi su oficinalni u farmakopejskim monografijama kao što je agar-agar, carrageen i karagenani, te aliginska kiselina i aliginati. Izdvajaju se iz raznih crvenih i smeđih algi te imaju široku primjenu u raznim industri-jama: kozmetičkoj, farmaceutskoj, hemijskoj, prehrambenoj i tekstilnoj. Agar se u farmaceu-tskoj industriji koristi u pripremi blagih laksativa, ali i za proizvodnju nemasnih podloga, emulzija, supozitorija i kao sredstvo za raspadanje table-ta. Poznata je i njegova primjena kao podloga u bakteriologiji. Karagenan ima sličnu primjenu s tim da se koristi još kao profilaksa protiv srčanog infarkta i aterioskleroze. Aliginska kiselina koristi se u izradi sredstava za zaustavljanje krvi, jer veže Ca iz krvi stvarajući Ca-aliginat koji poput filma zatvara ranu. Primjenjuje se i u kirurgiji jer se može resorbirati. Kalijev aliginat nalazi primjenu i

Zbog sadržaja antioksidanasa brojna istraživanja pokazuju preventivnu ulogu kod bolesti raka. Isto tako sekundarni metaboliti algi imaju često bakteriostatsko i antimikrobno djelovanje. Pigmenti su značajan sastojak algi. Kod većine algi primarni pigment je klorofil. Od ostalih pigmenata koji im daju karakterističnu obojenost značajniji su: crveni fikoeritrin, plavi fikocijanin i alofikocijanin, smeđi

fukoksantin, ljubičasti violaksantin itd.

12

Najčešće se koriste alge iz mora, tako da je hemijska kompozicija minerala u algama približno jednaka kompoziciji minerala u moru, a što je ekvivalentno sa relativnom

kompozicijom minerala koje čovjek treba svakodnevno. Posebno značajan u algama je jod, zatim magnezijum, željezo, kalcijum, cink i selen. Osim minerala prisutni su vitamini

a najčešće riboflavin, pantotenska kiselina, tiamin i niacin.

u zubnoj protetici.Funkcionalna svojstva. Zbog svoje visoke koncen-tracije joda, smeđe alge (Laminaria) u srednjem vijeku su korištene za liječenje gušavosti. Ni jedna skupina namirnica nije bolji izvor joda od algi. Udio joda u algama ovisi od vrste alge i ekoloških uvjeta u kojima rastu. U usporedbi sa kuhinjskom jodiranom soli (oko 60 mikrograma/gramu), alge imaju veći udio joda. Posebno je kelp bogat izvor joda ( 100 do 200 mikrograma u 1 gramu), a iza njega slijedi dulse ( 150 do 300 mikrograma po gramu). Obzirom da je jod sastavni dio hormona štitne žlijezde trijodotiro-nina (T3) i tiroksina (T4) koji su značajni u regulaciji brojnih metaboličkih procesa u organizmu. Manjak unosa joda sa hranom imao bi velike posljedice po zdravlje. Potrebne količine joda za odrasle osobe iznose dnevno oko 150 mikrograma.Alge posebno imaju utjecaj na zdravlje žena. Lignani iz algi djeluju fitoestrogenski. Po količini lignana alge su odmah nakon lanenih sjemenki, a sadrže ih više od mahunarki i cjelovitih žitarica. Mehanizam djelovanja lignana zasniva se na tome što se u organizmu trans-formiraju u enterolakton i enterotiol, koji imaju slabo estrogeno djelovanje. Ako je produkcija estrogena preniska, onda ga u organizmu zamjenjuju, tj. djel-uju kao taj hormon. To je posebno značajno kod žena u menopauzi, gdje mogu olakšati simptome. Ako je nivo estrogena u organizmu previsok tada se vezuju za estrogene receptore i tako potiskuju djelovanje endogenih hormona. Ovaj mehanizam može imati efekta u PMS-u te u prevenciji raka dojke, jer pojedine oblike obje bolesti uzrokuje previsoka razina estrogena. Simptomi menopauze su najmanje izraženi kod Japanki, vjerovatno zbog konzumiranja algi, ali i mahunarki, svježe ribe, povrća i posebno soje. Konzumiranje algi bilo kao hrane ili dodataka prehrani može poboljšati stanje imunološkog sistema zbog sadržaja antioksidanata, vitamina i minerala. Alge su izvor i fukana koji su pored ostalog modulatori upal-nih procesa, a vjeruje se da djeluju i protiv stvaranja ugruška krvi. U laboratorijskim uvjetima potvrđeno je i njihovo antivirusno djelovanje. Vjeruje se da inhibi-raju stvaranje raka.Tradicionalna kineska medicina upotrebljava alge za smanjenje oteklina, borbu protiv tumora te kao sred-stvo za postizanje idealne tjelesne mase. Uzimanje algi tokom nekoliko mjeseci u pravilu pomaže kod problema prekomjerne tjelesne mase.Zbog nutritivnog kvaliteta algama se hrane i astro-nauti, jer djeluju imunostimulirajuće i jačaju centar za koordinaciju. Makrobiotička i vegetarijanska kuhinja prepoznala je ulogu algi, pa ih upotrebljava u raznim jelima, kao glavnu namirnicu ili kao dodatak.Konzumiranjem algi ubrzava se oporavak na-kon bolesti kao i zarastanje rana, vjerovatno zbog sadržaja glutamina i glutaminske kiseline. Treba pods-jetiti da je upotreba natrijevog glutaminata kao začina

upravo počela korištenjem algi. Alge djeluju probiotički jer jačaju crijevnu floru te smanjuju opasnost razvoja patogenih bakterija kao što su Escherichia coli i Candida albicans. Povećavaju brzinu kojom rastu korisne crijevne bakterije lakto-bacilus. Dobro razvijena crijevna flora poboljšava apsorpciju hrane, štiti od opstipacije i intoksikacije. Brojni enzimi koji se nalaze u algama iznimno su važni za dobro stanje metabolizma i probavnog sistema.Kozmetički pripravci koji su dobiveni preradom algi povoljno djeluju na zdravlje i daju mladenački izgled cijelom tijelu. Uspješno djeluju na reguliranje vlažnosti i poboljšavaju epitelizaciju kože. Algininska kiselina i jod potiču metabolizam, a vitamini obnavljaju stan-ice. Pantotenska kiselina ojačava vezivno tkivo. Maske za lice od algi se često preporučuju u kozmetici. Pripravci od algi su efikasni za uklanjanje celulita kao i kod mršavljenja jer umanjuju apsorpciju lipida. Često su važan sastojak anticelulitnih preparata za tijelo kao i krema za njegu kože lica. Koriste se i kao dodatak u kupkama. Poznate su kupke sa algama arama, kao podrška u tretmanu bolesti reproduktivnih organa.Vojnicima su u ekstremnim situacijama davali alge zbog njihova „energizirajućeg“ učinka, ali su tokom drugog svjetskog rata korištene za brže zarastanje rana.Alge se koriste i kao dodaci prehrani. Dodaci preh-rani danas su postali nužnost jer omogućuju korekci-ju svakodnevne, nuravnotežene prehrane naročito u pogledu esencijalnih nutrijenata i zaštitnih tvari. Važan je i odabir dodataka prehrani, koji treba biti baziran na skriningu zdravstvenog stanja i procjeni prehram-benog statusa. Koncentrati algi se na tržištu često nalaze u formi čvrstih farmaceutskih formi tableta, kapsula i praškova. Mogu se uzimati kao dopuna svakodnevnoj prehrani. Danas postoje prijedlozi da se od algi proizvodi dehidrirani griz različite granulacije, koji može imati dug rok trajanja i koristiti se u najrazličitije svrhe, za pripremu jela, proizvodnju pekarskih proizvoda, kao začin, dodatak jelima i kao dodatak prehrani.Najveći potrošači. Najveći potrošači danas su Japan, Kina i Koreja ali i Island, Irska i Kanada. Najveći dio potražnje algi osigurava se proizvodnjom u akvakul-turi, a manji dio prikupljanjem iz prirodnih staništa. Kina je najveći proizvođač jestivih algi, godišnje se sabire približno 5 miliona tona. Najviše se proizvede smeđe alge kombu-a. Japan proizvodi 600 000 tona jestivih algi godišnje, a njaviše se proizvede “Nori-a”, kojom se omotava riža za sushi. Za uzgoj algi na prostorima BiH postoje prirodne prtpostavke, ali nedostaje tradicija i vjerovatno ad-ekvatno znanje.

Zdravstvena sigurnost algiKod upotrebe algi u farmaciji i prehrani u pogle-du zdravstvene sigurnosti treba zadržati princip

predostrožnosti. Alge imaju sposobnost enormne apsorpcije iona teških metala iz onečišćenih voda, kao npr. kadmija, arsena ili cinka, ali i organskog ot-pada u takvom ekološkom okruženju. Zbog trenda općeg zagađenja životne sredine, umjetnim gno-jivima i pesticidima iz poljoprivrede, industrijskim i drugim ekološkim kontaminatima, povećava se i rizik kontaminacije algi. Zato je važno kontroli-rati i poznavati područje u kojem alge rastu ili se uzgajaju. Tako naprimjer, evidentirana su povećanja sadržaja arsena kod hijiki algi na obalama Koreje.Prirodni eko sistem u kojima rastu alge obiluje raznovrsnošću flore i faune, što je značajno u očuvanju održivosti eko sitema. Zbog toga su i neke životinje, kao dio tog eko-sistema dobile ime po algama, bilo zato što nastanjuju ista staništa ili zato što se hrane algama. Tako postoje: sjeverni rakovi alge (Pugettia producta) i graciozani rakovi alge (Pugettia gracilis), zatim kelp ribe (Gibbon-sia), kelp guska i koka (Chloephaga hibrida), kelp golub (Chionis Alba i Chionis). S druge strane neke alge su vrlo invazivne i uzrokuju cvjetanje mora i prirodne promjene u eko sistemu. U lancu ishrane mogu da prenose i neke vrste toksičnih materija na ribe koje dalje uzrokuju trovanje ljudi. Ovaj fenomen je prisutan kod konzumiranja riba toplih mora.Ponekad se zbog onečišćenja mora te velikog sadržaja joda i soli u morskim algama preporučuju konzumiranje slatkovodnih algi: spiruline i chlorele. Kao zdravstveno sigurnijoj tehnologiji, danas se pribjegava ekolološkoj-organskoj proizvodnji algi, a naročito onih koje se koriste za ljudsku ishranu i proizvodnju dodataka prehrani.

Alge su nutritivno vrijedna hrana ukoliko je zdravstveno ispravna. Sastav aktivnih spo-jeva u algama ovisi od vrste algi i ekoloških uvjeta proizvodnje. Alge crpe minerale iz mora, a njihov omjer i helatna forma odlično su iskoristivi u ljudskom organizmu. Posebno su bogate jodom, magnezijem, kalcijem, željezom, selenom i ostalim mineralima. Osim minerala alge sadrže aktivne korisne sastojke: fukane, lignane, polifenole, hlorofil, faktore rasta i druge sastojke. Vlakna su sastojak algi koji ima izrazito povoljan utjecaj na probavni sistem. Satojci algi poboljšavaju probavu, smanjuju masnoće, učestvuju u sprečavanju razvoja ćelija raka, ublažavaju tegobe žena u menopauzi, ublažavaju anemiju te djeluju na poboljšanje općeg stanja zdravlja.Japanci žive najduže između ostalog i zbog toga što konzumiraju alge. Zdravstveno sigurne alge je potrebno koris-titi u ishrani naročito u uslovima kada je preh-rana osiromašena povrćem.

Novosti iz farmacijeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

14

Uticaj akarboze na oksidativni stres i postprandijalne pojave kod osoba sa dijabetes mellitusom

Tema brojaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Piše: Prof. dr. Zorica Vujić, Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Beogradu Mr. ph. Miralem Smajić, Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Tuzli Mr. ph. Nedžad Mulavdić, Farmaceutski fakultet, Univerzitet u Tuzli

Postprandijalna hipotenzija (PPH) se definira kao smanjenje sistolnog krvnog pritiska (SKP ≥ 20 mmHg u roku od 2 sata nakon obroka), sman-jenje apsolutnog iznosa krvnog pritiska nakon obroka ili kao pojava simptoma hipotenzije. Ugljiko-hidrati, tačnije, glukoza, igra najznačajniju ulogu u padu postprandijalnog krvnog pritiska. Akarboza, inhibitor alfa-glukozidaze koji sman-juje stopu apsorpcije glukoze u tankom crijevu, smanjuje PPH i može se koristiti za liječenje PPH u starijih osoba. Bolest kao što je diabetes mellitus značajno djeluje i na kardiovaskularni sistem. Zato je vrlo bitno primjenjivati terapiju koja će smanjiti rizike od različitih kardiovaskularnih oboljenja. Brojna istraživanja su pokazala da je akarboza siguran i učinkovit oralni antidijabetik u bolesnika s dijabe-tesom i pojedincima s neadekvatnom toleranci-jom na glukozu. Ovi nalazi su potvrđeni u bro-jnim studijama. Utjecaj akarboze kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 je usporediv s metformi-nom, ali pored toga, dokazano je da akarboza smanjuje rizik od kardiovaskularnih događaja bez obzira na dob i težinu slučaja pojedinaca. Akarboza je pokazala da smanjuje rizik od nas-tanka hipertenzije i broj faktora rizika za razvoj kardiovaskularnih oboljenja, te da može dati i dugoročne koristi kod pacijenata s metaboličkim sindromom.

Oksidativni stres i oralni antidijabeticiOksidativni stres je karakteriziran povećanom produkcijom slobodnih radikala i/ili smanjenom aktivnošću antioksidativne odbrane. U eksperi-mentalnom modelu šećerne bolesti stanje ok-sidativnog stresa je izazvano autooksidacijom glukoze i glikoliziranjem proteina. Oksidativnom stresu danas se posvećuje velika pažnja kao pro-cesu koji je vjerovatno odgovoran za nastanak komplikacija u šećernoj bolesti (ateroskleroza, nefropatija, neuropatija i retinopatija). Jedna od posljedica oksidativnog stresa je i lipidna peroksidacija. Od parametara lipidne peroksi-dacije mjere se: koncentracija lipidnih peroksida, koncentracija konjugiranih diena te koncentracija malondialdehida (MDA) koji je visokotoksičan konačni produkt lipidne peroksidacije vjerovatno nastao njihovim neenzimskim oksidativnim raspa-dom. Altomare i saradnici određivali su koncen-tracije MDA u skupinama osoba sa šećernom bolesti sa slabo kontroliranom glikemijom i do-bro kontroliranom glikemijom i usporedili rezul-tate sa zdravim, normoglikemičnim osobama. Njihovi rezultati pokazuju znatan porast koncen-tracije lipidnih peroksida u plazmi pacijenata sa

slabo kontroliranom glikemijom u usporedbi s druge dvije skupine ispitanika. Pokus Armstronga i saradnika pokazao je da strogo nadziran način prehrane kod osoba sa šećernom bolesti dovo-di do sniženja koncentracije MDA. Hiperglike-mija u šećernoj bolesti je primarni uzrok oksida-tivnom stresu i lipidnoj peroksidaciji. Naime, ona uzrokuje promjene u staničnom redoks statusu preko nekoliko različitih mehanizama: mijenja regulaciju protein tirozinkinaza, mijenja regulaciju protein kinaze C, dovodi do nakupljanja sorbi-tola te povećava omjer NADH/NAD+ i smanjuje omjer NADPH/NADP+ preko hiperaktivnosti sor-bitol (poliolnog) puta. Posljedica svega toga je neravnoteža citosolnog redoks statusa. To stanje se naziva i pseudohipoksija, zbog povišenog omjera NADH/NAD+ koji prikriva hipoksiju tkiva. Primjena lijekova koji snižavaju hiperglikemiju (posebno postprandijalnu) je važna u smanjivan-ju komplikacija u šećernoj bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom.Assaloni i saradnici dokazali su da se kontrolom postprandijalne hiperglikemije oralnom prim-jenom antidijabetika smanjuje oksidativni stres i lipidna peroksidacija i na taj način spriječava nas-tanak kasnih dijabetičnih komplikacija.

Postprandijalna hipotenzijaPostprandijalna hipotenzija (PPH) često se javlja u starijih osoba i može dovesti do sinkope, pada, vrtoglavice, slabosti, angine pektoris i moždanog udara. PPH se događa u starijoj životnoj dobi, uključujući zdrave starije osobe, starije pacijente s hipertenzijom, starije stanovnike u staračkim domovima ili bolnici. Potencijalni mehanizmi nas-tajanja PPH su slabo definisani. PPH može nastati zato što je oštećen pravilan crijevni protok krvi, zbog djelovanja gastrointestinalnih peptida ili neuređene aktivnosti simpatičkog živca. Prema tome, tri različita farmakološka pristupa korištena su za poboljšanje PPH. Jedna je da se poveća aktivnost simpatičkog živčanog sustava; drugi je da se blokira otpuštanje gastrointestinalnih hor-mona i gušterače; treći je suprostaviti se učinku vazodilatatora kao što su kofein i indometacin. Iako ti lijekovi poboljšavaju PPH, njihova upotreba je ograničena zbog njihove kliničke farmakologi-je, načina primjene i nuspojava. Neka istraživanja su potvrdila da je magnituda pada krvnog pri-tiska ovisna o sastavu obroka. Uzimanje ugljiko-hidrata, posebno glukoze, ima najveći utjecaj na krvni pritisak, a učinci masti, proteina, vode su znatno manji. Stopa dostave hrane tankom crijevu je važna odrednica za hipotenzivni od-govor na enteralno usmjeravanje glukoze u krv. Usporavanjem apsorpcije glukoze, utvrđeno je

da dolazi do smanjenja pada krvnog tlaka izaz-vanog oralnim uzimanjem glukoze u starijih bole-snika i bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti. Ne-medicinsko liječenje postprandijalne hipotenzije treba usredotočiti na sastav obroka, posebice na tip i procentualnu zastupljenost ugljikohidra-ta, usporavanje pražnjenja želuca i apsorpciju ugljikohidrata u tankom crijevu, te povećanjem postprandijalnog rastezanje želuca.

Inhbitori α-glukozidazeα-glukozidaza je enzim značajan za hidrolizu i digestivnu apsorpciju ugljenih hidrata. Pod nor-malnim uvjetima, polisaharidi su glavni sastojci u hrani, koji se mogu apsorbovati u krv nakon degradacije u oligosaharide i disaharide i dalje hidrolize do monosaharida. Ugljikohidrati npr. škrob, koji se u organizam unese putem ob-roka razgradjuje se pod dejstvom salivarne i pankreasne alfa amilaze do disaharida (mal-toze), trisaharida (maltotrioze) i oligosaharida (dekstrana). Dalja hidroliza dobijenih jedinjenja je nephodna za digestivnu apsorpciju ugljenih hidrata pošto samo monosaharidi, kao što su glukoza i fruktoza, mogu da se apsorbuju. Enz-imi koji su odgovorni za konačnu hidrolizu ovih jedinjena nalaze se u epitelnim stanicama cri-jevne mukoze i podijeljeni su u dvije klase: beta galaktozidaze koje hidrolizuju beta disaharide (npr. laktozu) i alfa glukozidaze. α-glukozidaza je glukozidaza (glukozidna hidrolaza) koji deluje na α (1®4) glukozidnu vezu (Slika 1) i dovodi do hidrolize disaharida, trisaharida i oligosaha-rida do glukoze i drugih monosaharidnih jedinica (Slika 2) koje se mogu apsorbovati kroz mukozu tankog crijeva.

15

Proces lipidne peroksidacije je jedan oblik oksidativne promjene polinezasićenih mas-nih kiselina koji rezultira nastankom citotoksičnih produkata. Mogući uzroci oksidativnog

stresa u šećernoj bolesti su nastanak slobodnih radikala, smanjenje nivoa enzima glutation peroksidaze, smanjenje nivoa antioksidanasa (glutationa, tokoferola, askorbata). Glavne posljedice oksidativnog stresa su: narušavanje strukture biomembrana, oštećenje nuk-

leinskih kiselina, inhibicija enzima, razgradnja bjelančevina i lipidna peroksidacija. Kontrola glikemije neophodna je za smanjenje lipidne peroksidacije.

Mehanizam delovanja α-glukozidaze prikazan je na slici 3. Za hidrolizu oligosaharida u monosaha-ride neophodno je prisustvo dve katalitičke kar-boksilatne jedinice u domenu enzima (označene sa A i B) koje se nalaze na odredjenom rastojanju i molekul vode. Karboksilna grupa katalitičkog domena enzima protonuje kiseonik glikozidne veze supstrata i dovodi do „odvajanja“ mono-saharida od ostatka supstrata. U sljedećoj reakciji dolazi do adicije molekula vode i „oslobadjanja“ monosaharida od enzima.

Inhibitori α-glukozidaze su kompetitivni, rever-zibilni inhibitori intestinalne α-glukozidaze. Ova jedinjenja se kompetitivno vezuju za katalitičko mesto α-glukozidaze i sprečavaju vezivanje i enzimsku hidrolizu oligosaharida. Kliničke studi-je su pokazale da ovom enzimskom inhibici-jom hidroliza ugljenih hidrata nije blokirana već odložena (Slika 4). Ugljeni hidrati se ne resorbuju u tankom crijevu već „putuju“ do kolona gdje se razlažu delovanjem bakterija. Zbog odložene apsorpcije smanjena je postprandijalna hiper-glikemija. U dijabetičnih bolesnika kratkoročni učinak ovih lijekova je smanjenje trenutne razine glukoze u krvi, dugoročni učinak je je smanjenje HbA1c.

Zbog kompetitivnog mehanizma i budući da sprječavaju probavu složenih ugljikohidrata, ove lijekove treba uzeti na početku obroka (uzimaju se sa prvim zalogajem obroka). Osim toga, iz-nos složenih ugljikohidrata u obroku će odrediti njihovu učinkovitost u smanjenju postprandijalne hiperglikemije. Odrasli mogu uzimati doze od 25 mg tri puta dnevno; doza se može povećati

do 100 mg tri puta dnevno. Iako se smatraju sig-urnim lijekovima, u oko 30% bolesnika, mogu na-stati gastrointestinalni problemi koji će većinom nestati nakon 1-2 mjeseca. Fermentacija neapsorbovanih ugljenih hidrata u kolonu je glavni uzrok sporednih efekata in-hibitora α-glukozidaze a koji se manifestuju na nivou GIT kao flatulencija i dijarea. Pošto je ovaj neželjeni efekat dozno-zavisan preporučuje se početak terapije sa malim dozama lijeka koje treba postepeno povećavati. Prvi otkriveni inhibitor α-glukozidaze je akarbo-za, prirodni proizvod, izolovan iz kulture Acti-nomycetales sp. 1970. god. Sintetska jedinjenja prisutna na tržištu su miglitol (1998.) i vogliboza.(1994.). Struktura ovih jedinjenja prikazana je na slici 5.

Akarboza je oligosaharid (pseudotetrasaharid) dok miglitol i vogliboza strukturno podsjećaju na aminošećere. Poređenje farmakokinetičkih profila i efikasnosti pokazalo je da se akarboza slabije resorbuje, pokazuje GIT sporedne efekte ali je efikasnija od vogliboze. Miglitol ima dobru apsorpciju i izlučuje se putem bubrega dok vo-gliboza ima manje izražene sporedne efekte. Prednost inhibitora α-glukozidaze u odnosu na druge oralne antidijabetike je što su selektivni za postprandijalnu hiperglikemiju i ne izazivaju simptome hipoglikemije. Kontraindikacije za primjenu ovih lijekova su inflamatorne bolesti crijeva (ulcerativni kolitis ili Kronova bolest i bilo koje druge bolesti želuca i crijeva), obstrukcija crijeva i bolesti bubrega.

Uticaj akarboze na postprandijalnu hiperglikemiju Poznato je da postprandijalna hiperglikemija do-prinosi razvoju disfunkcije endotela, te povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja, čak i prije nego što je dijagnosticiran dijabetes. Hiperglike-mija je, također, jedan od metaboličkih abnormal-nosti koja definira metabolički sindrom. Bolesnici

s predijabetesom i dijabetesom tipa 2 , dakle, imaju veći rizik za razvijanje dislipidemije i hip-ertenzije nego opća populacija. Međunarodna Dijabetes Federacija (IDF) procjenjuje da oko 500 miliona ljudi diljem svijeta pate od nekog stepena disglikemije (rizični faktor za razvoj šećerne bolesti).Akarboza je kao lijek odobren za liječenje poremećene tolerancije na glukozu u 25 ze-malja. Može se dati samostalno ili u kombinaciji s drugim oralnim hipoglikemicima i inzulinom. Antihiperglikemijski učinak akarboze temelji se na činjenici da je ona kompetitivni inhibitor in-testinalnih α-glukozidaza. Pod normalnim okol-nostima, ovi enzimi su odgovorni za hidrolizu složenih ugljikohidrata (škroba i drugih oligosa-harida) i apsorpciju jednostavnih šećera (mono-

saharida, najvažnije glukoze). Alfa-glukozidaze se nalaze duž crijeva, ali u zapadnoj populaciji savremene prehrambene navike obično znače da su kod većini ljudi one aktivne samo u gorn-jem dijelu tankog crijeva. Akarboza se veže na α-glukozidazu s afinitetom koji je 10 000 do 100 000 puta veći nego kod npr. saharoze. Inhibicija ove enzimske aktivnosti akarbozom smanjuje brzinu nastanka monosaharida i njihovu apsorpciju u tankom crijevu. Učinak akarboze je da odgođena probava oligosaharida u tankom crijevu, duže oslobađanje i apsorpcija glukoze preko cijele dužine tankog crijeva. Posljedično se snižava HbA(1c) od 0,5 do 1% u bolesnika s dijabetesom tipa 2, u kombinaciji s drugim li-jekovima, antidijabeticima. Rezultat je da terapija akarbozom direktno smanjuje postprandijalnu hiperglikemiju. Akarboza je posebno učinkovita u onih osoba s poremećenom tolerancijom na glukozu i osoba sa ranim stadijom dijabetesa, te kod bolesnika sa metaboličkim sindromom.Hipoglikemijski efekat akarboze kao i uticaj na smanjenje oksidativnog stresa potvrđen je poku-som Petlevskog i saradnika. U ovom pokusu ispitivana je koncentracija MDA u jetri i glukoze u serumu kod miševa kod kojih je šećerna bolest izazvana aloksanom i rezultati su upoređeni sa kontrolnom, zdravom skupinom. Statistički

16

značajno povišena koncentracija MDA u jetri (p<0,05) i glukoze u serumu (p<0,01) potvr-dila je stanje oksidativnog stresa i lipidne peroksi-dacije u dijabetičnoj skupini miševa. Pokusom je dokazan hipoglikemijski učinak akarboze u maloj dozi (25mg/100g standardne laboratori-jske hrane) (p<0,05), a također je zabilježen i povoljan učinak akarboze na stanje oksidativnog stresa. Hipoglikemijski efekat akarboze potvrdjen je i Cochranovom studijom. Cochrane je radio studiju 30 monoterapija sa akarbozom, koja je uključivala više od 5.000 pacijenata s dijabete-som tipa 2, koja je pokazala da liječenje akar-bozom smanjuje jednosatni postload razine glu-koze u plazmi od 2,3 mmol/L, s jasnim odnosom doza-odgovor, kao i smanjenje nivoa HbA1c (mjera dugoročne kontrole glikemije).Poznato je da prirodna progresija dijabetesa uključuje povećanje inzulinske rezistencije i gu-bitka funkcije pankresasnih α-stanica. Mehanizam djelovanja akarboze, međutim, ograničava djelovanje na α-stanice, a studije su pokazale da se učinkovitost akarboze održava u du-gotrajnom liječenju, bez obzira na sekundarni neuspjeh. Višegodišnje studije nadzora bolesni-ka s dijabetesom su otkrile da akarboza smanjuje glukozu u krvi dva sata poslije jela, razine od 3,4 mmol/L i nivo HbA1c od 1,8% od referentne vrijednosti. Suprotno tome, učinkovitost drugih oralnih antidijabetika, npr. glibenklamida, ovisna je o odgovarajućim funkcijama α-stanica, pa je stoga vjerojatno da će doći do pada funkcije kada dijabetes napreduje.Kod osoba s poremećenom tolerancijom glu-koze (IGT), akarboza smanjuje učestalost no-vodijagnosticiranih dijabetesa za 36,4%. Nad-alje, ona ima pozitivne učinke na prekomjernu tjelesnu težinu, smanjenje krvnog pritiska i triglic-erida. Novija istraživanja potvrđuju učinak akar-boze na smanjenje postprandijalne hiperglike-mije u osoba s poremećenom tolerancijom na glukozu i osoba s tipom 2 šećerne bolesti.

Uticaj akarboze na postprandijalnu hipotenzijuPored kontrole postprandijalne hiperglikemije u tipu 2 šećerne bolesti, akarboza je u studijama korištena i za poboljšanje PPH. Brojne studije su ispitivale vezu terapije akarboze poslije jela i ortostatske hipotenzije u starijih bolesnika s di-jabetesom tipa 2. Kod zdravih starijih ispitanika korištenjem akarboze (100 mg) smanjen je pad sistoličkog krvnog tlaka i povećan broj otkucaja srca uzrokovan oralnim uzimanjem ugljikohidrata

(100 g saharoze u 300 ml vode), te je potisnuta postprandijalna glikemija i insulinemia (slika 6.).Takodje, utvrđeno je da vogliboza, drugi inhibitor α-glukozidaze, također smanjuje PPH u bolesnika s neurološkim poremećajima, kao što su multipla sistemska atrofija i Parkinsonova bolest. Nakon tretmana akarbozom, poboljšani su parametri u sva tri obroka, od čega su sistolički krvni pritisak samo za doručak (slika 7, A) i dijastolni krvni pri-tisak za doručak i večeru (slika,B), bili statističke značajnosti, sugerirajući da je srednji arterijski pritisak najosjetljivija karakteristika učinkovitosti terapije. (slika 7).

Utjecaj akarboze na PPH je paralelan sa hipo-glikemijskim učinkom i može biti povezan sa smanjenim otpuštanjem gastrointestinal-nih hormona, uključujući inzulin. Izvjesno je da akarboza stimulira glukagon kao peptid u periodu 60 minuta, jer se glukagon otpušta iz crijeva-”L stanica”, koje imaju najveću gustoću u distalnom dijelu tankog crijeva, što ukazuje na prisutnost neapsorbovane saharoze. Nasuprot tome, oslobađanje drugih hormona i glukoze

koje ovisi od insulinotropnih polipeptida iz duodenuma-”K stanica”, je potisnuto od strane akarboze. Poticanje glukagona može pridonijeti učinke akarboze poslije jela i na krvni pritisak i na želučano pražnjenje. Akarboza se koristila u Kini u terapiji dijabetes melitusa u bolesnika više od 10 godina, i njena sigurnost je općenito prihvaćena. Incidencija gastrointestinalnih neželjenih reakcija na lijekove je niska, a nikakve druge nuspojave nisu uočene. Stoga je sigurna upotreba akarboze u liječenju posebno starijih bolesnika s PPH.Pacijenti s dijabetesom tipa 2 i pojedinci s

predijabetesom posjeduju potencijalni rizik za razvoj makrovaskularnih i mikrovaskularnih kom-plikacija. Efikasnost, sigurnost i podnošljivost inhibitora α–glukozidaze, akarboze, su dobro uspostavljeni u širokom rasponu pacijenta. Studije pokazuju da akarboza smanjuje kardio-vaskularne komplikacije u tipu 2 šećerne bolesti i sprečava hipertenziju i kardiovaskularne bolesti u osoba s poremećenom tolerancijom na glukozu.

Tokom šećerne bolesti, organizam je stalno izložen oksidativnom stresu. Oksidativni stres, uzrokovan povećanom koncentracijom glukoze u krvi produkuje niz štetnih supstanci. Oralni antidijabetici smanjenjem nivoa glukoze u krvi, pokazuju pozitivan antioksidacijski učinak. Postprandijalna hipotenzija (PPH) često se javlja u starijih osoba i može dovesti do sinkope, pada, vrtoglavice, slabosti, angine pektoris, i moždanog udara. Neke studije sugeriraju da je veličina pada postprandijalnog krvnog pritiska pod utjecajem stope po kojoj glukoza ulazi u tanko crijevo. Smatra se da je dobar lijek onaj koji smanjuje stopu apsorpcije glukoze u tankom crijevu, istovremeno smanjuje PPH ali je i siguran u liječenju. Bolest kao što je diabetes mellitus značajno djeluje i na kardiovaskularni sistem. Zato je

vrlo bitno primjenjivati terapiju koja će smanjiti rizike od različitih kardiovaskularnih oboljenja.

Tema brojaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

17

Brojna istraživanja su pokazala da je akarboza siguran i učinkovit oralni antidijabetik u bolesnika s dijabetesom i pojedincima s neadekvatnom tolerancijom na glukozu. Ovi nalazi su potvrđeni u brojnim studijama. Akarboza je pokazala da smanjuje rizik od nastanka hipertenzije i broj faktora rizika za razvoj kardiovaskularnih oboljenja, te da može dati i dugoročne koristi kod pacijenata s metaboličkim sindromom. Ova svojstva se mogu pripi-sati načinu djelovanja akarboze, koja direktno djeluje na postprandijalnu hiperglikemiju. Najčešće nuspojave

koje se javljaju u terapiji sa akarbozom su blage do umjerene gastrointestinalne smetnje, ali se one minimiziraju ako je preduzeto stepenasto doziranje jačine terapije. Kako ima izvrstan sigurnosni profil akarboza je vrijedna

opcija za terapiju bolesti dijabetesa tipa 2 i jedini oralni antidijabetik odobren za liječenje predijabetesa.

Uloga akarboze u sprečavanju kardiovaskularnih bolestiRazina glukoze u krvi se pokazala kao kontinu-irani faktor rizika za smrtnost od kardiovasku-larnih bolesti. Takodje, poznato je da post-prandijalna hiperglikemija doprinosi razvoju disfunkcije endotela, te povećava rizik od kar-diovaskularnih oboljenja, čak i prije nego što je dijagnosticiran dijabetes. Kardiovaskularne prednosti akarboze se ogledaju u činjenici da tretman akarbozom dovodi do smanjenja rela-tivnog rizika hipertenzije ne samo kod osoba sa nedavno dijagnosticiranim dijabetesom već i incidencu novih slučajeva hipertenzije (34%, P= 0,006) kao i relativno smanjenje rizika u razvoju kardiovaskularnih događaja (49%, P= 0,03). Ostali oralni antidijabetici koji se koriste za prevenciju šećerne bolesti nisu pokazali slična smanjenja rizika od kardiovaskularnih oboljenja. U studiji, rađenoj sa roziglitazonom i tiazolidin-dionom, učestalost kardiovaskularnih događaja u pojedinaca sa predijabetesom je ocijenjen kao sekundarni ishod. Kardiovaskularni ishod nije bio značajno različit između dvije sku-pine. Međutim, unatoč činjenici da je studija provedena u populaciji sa niskim rizikom kar-diovaskularnih oboljenja, kod značajno više sudionika razvilo se kongestivno zatajenja srca u skupini sa roziglitazonom nego u placebo grupi.Poboljšanje akarbozom (MeRIA studija), koja je analizirala rezultate od sedam dugoročnih ispitivanja provedena u bolesnika s dijabe-tesom tipa 2, potvrdio je da tretman s akar-

bozom ima šire koristi za vaskularne bolesti i oštećenja. Primarni ishod studije MeRIA anal-ize je predstavljalo vrijeme do razvoja kardio-vaskularnog oboljenja. Liječenje s akarbozom smanjuje rizik od bilo kojeg kardiovaskularnog događaja za 35% (P= 0,0061) te 64% sman-jenja slučajeva infarkta miokarda (slika 8.). Ta-kodje, uočeno je smanjenje rizika i za ostale odabrane kardiovaskularne bolesti, uključujući i anginu, zatajenja srca i moždani udar.

Sigurnost upotrebe akarboze, interakcije i nuspojave na akarbozuAkarboza ima vrlo dobar sigurnosni profil, a zbog njenog jednostavnog, nesistemskog načina djelovanja, izbjegnuta je većina nuspo-java. Najčešće nuspojave na akarbozu su blage do umjerene gastrointestinalne smetnje, koje se povuku kada se tretman nastavi. One mogu biti minimizirane kroz korištenje terapije sa odgovarajućim postupnim doziranjem te kroz pažljivi odabir prehrane. Akarboza je stoga vrijedna opcija za upravljanje dijabetesom tipa 2 i, kao jedini oralni antidijabetički agens odo-bren za liječenje predijabetesa, može pomoći u poboljšanju kliničkog upravljanja dijabetesom. Mehanizam djelovanja akarboze, i njena je-dinstvena, nesistemska farmakologija umanjuje uobičajene nuspojave koje se javljaju kod os-talih antidijabetika. Na primjer, hipoglikemija, koja je uzrokovana viškom inzulina, predstavlja ograničavajući faktor za normalnu kontrolu hi-perglikemije, te je značajan uzrok komplikacija i smrtnosti. Zbog svog načina djelovanja, akar-boza ne stimulira lučenje inzulina i u monotera-

piji se ne očekuje da će izazvati hipoglikemiju. Nasuprot tome, korištenje inzulin sekretagoga (derivata sulfonilureje i glinida) je povezano s povećanim rizikom od hipoglikemije. U studi-jama je incidenca hipoglikemijske epizode u terapiji sa sulfonilureom bila 17,7% . U cjelini, učestalost pojave teških hipoglikemija u tera-piji sa ovom grupom lijekova procjenjuje se na 1-2% godišnje. Akarboza se slabo apsorbira u krvotok, i ima nisku sistemsku dostupnost, manje od 2% . Kao rezultat toga, rizik od bilo kakve toksične reakcije je vrlo nizak, a do da-nas, nisu zabilježene interakcije između akar-boze i α-blokatora, inhibitora angiotenzin-konvertirajućeg enzima, niti interakcije u terapiji sa varfarinom. Akarboza je povezana sa rijetkim slučajevima hepatotoksičnosti i povećane razine enzima jetre, ali oni nisu potvrđeni u velikim studijama. Objavljeno je nekoliko slučajeva hepatitisa sa smrtnim ishodom ali uzročna veza sa akarbo-zom nije jasno utvrđena. U novije vrijeme, veće studije, od nekoliko stotina bolesnika s cirozom jetre i dijabetesom, su otkrile da terapija akar-bozom tokom više od dva mjeseca smanjuju postprandijalni nivo glukoze u krvi za oko 50%, bez promjene u funkciji jetre. Nasuprot tome metformin i neki tiazolidindioni su kontraindici-rani u bolesnika s umjerenom do teškom dis-funkcijom jetre. Randomizirana kontrolirana studija od 192 bole-snika s dijabetesom tipa 2 u dobi ≥ 65 godina je otkrila da monoterapija akarbozom kontrolira razinu glukoze u krvi bez prijavljenih slučajeva hipoglikemije ili klinički relevantnih promjena vitalnih znakova. Istraživanje je potvrdilo da je akarboza učinkovita u kontroli razine nivoa glu-koze u krvi u starijih bolesnika, a također se zna da je učestalost nuspojava na akarbozu bio mali i neovisan o dobi. Klinička opažanja također pokazuju da bolesnici starije životne dobi koji koriste akarbozu imaju manje problema sa zat-vorom. Dijabetes razvija predispoziciju za 44% novih slučajeva renalne bolesti, što je vodeći uzrok nefropatije. Međutim, postoji nekoliko dostupnih podataka o korištenju akarboze u bolesnika sa bubrežnom bolesti. Trenutne preporuke, navode da akarbozu ne treba da-vati bolesnicima sa teškim oštećenjem bubrega. Dugoročna sigurnost akarboze je takođe do-kazana u placebo-kontroliranim ispitivanjima i postmarketinškim studijama. U randomizira-nim, dvostruko slijepim studijama, pacijenti su posjetili bolnicu u intervalu 4 puta mjesečno. Akarboza, u različitim studijama, u kombinaciji sa drugim antidijabeticima, održava dobar sig-urnosni profil više od 3 godine.

18

ALERGIJA - Šta je to?Alergije su rastući problem današnjice. Alergija kao prepoznatljiva bolest je skoro stara kao i historija modernog čovječanstva. Međutim, tek 1966. godine je otkriven tačan meha-nizam nastanka bolesti. Istraživači su otkrili da neke osobe proizvode ‘’antitijelo koje kožu i sluzokožu čini osjetljivom’’ nazvan imunoglob-ulin E (IgE).

Kako dolazi do alergijske reakciju?Tipična alergijska reakcija se dešava na slijedeći način:Alergeni dospijevaju u tijelo na tri načina:• udisanjem (polen, prašina i čestice sa životinjskih dlaka i perja)• preko probavnog trakta (hranom, lijekovi), • ili se ubrizgavaju u organizam, kao što je slučaj sa penicilinom ili ubodom pčele.Ukoliko je osoba alergična, tijelo može imati pretjeranu reakciju, što dovodi do prekom-jerne proizvodnje IgE. Nakon daljeg izlaganja, alergen se povezuje sa IgE antitijelom, što dovodi do toga da određene ćelije u tijelu otpuštaju supstance slične histaminu. Ove supstance dovode do alergijskih simptoma koji su vrlo dobro poznati, kao što su: suzne oči, kihanje, začepljenje nosa, curenje iz nosa, osipi po koži, proljevi, gušenje, itd.

Na koji način se dijagnosticiraju alergije?Tačna dijagnoza alergije je ključna za uspješnu prevenciju i tretman. U cilju određivanja specifičnih alergena koji su odgovorni za nju, neophodno je poduzeti slijedeće korake:Uzeti istoriju bolesti (anamneza):Pregled istorije bolesti značajno olakšava identifikaciju uzročnika bolesti. Kroz razgovor sa bolesnikom dobijaju se podaci koji usmjer-avaju laboratorijsku dijagnostiku: kako i kada se simptomi javljaju, da li su sezonski ili se javljaju tokom cijele godine, te da li se mogu povezati sa nekom određenom aktivnošću, lokacijom ili izloženošću.Fizički pregled bolesnika:Fizički pregled bolesnika se fokusira na oči, uši, nos, sinuse, grlo, pluća, kožu i gastroin-testinalni trakt. Rezultati pregleda će dati više informacija ukoliko se pregled vrši ‘’u sezoni’’ ili dok su simptomi najviše izraženi.Testiranje:Do otkrića IgE, kožni test (skin prick test) je bio glavni dijagnostički test za alergije. Sa

ovom metodom se pravi otprilike 50 do 200 malih ogrebotina ili uboda iglom, obično na gornjem dijelu leđa ili ruci. Na taj način u or-ganizam se unose male količine supstanci na koje se sumnja da su uzročnici alergije. Nakon odgovarajućeg vremenskog perioda (10 do 30 minuta), promatra se koža i na njoj se reg-istruju sve promjene.

Novi i poboljšani test – testiranje krviUskoro nakon otkrića antitijela IgE, istraživači su počeli raditi na novoj vrsti testa koji se općenito naziva RAST (RadioAllergoSorbent-Test). Današnji testovi na alergije koriste iste os-novne principe, koji su se koristili u prvobitnoj i modificiranoj RAST metodi: alergen je vezan za čvrstu fazu, spreman za upotrebu, te anti-IgE konjugat koji određuje metod vizualiziranja reakcije. Pored prvobitnog i modificiranog RAST-a koji se zasniva na radioimunoesej metodama (RIA), sada su dostupne enzimske imunoesej metode (EIA) koje koriste razvijanje boje, fluorescentnost ili hemijsku luminescent-nost za otkrivanje IgE specifičnog za alergene.

Kako test funkcionira?Mali dio seruma, izdvojenog iz uzorka krvi ispitanika, se miješa sa različitim alergenima i promatra se hemijska reakcija. Za analizu

uzoraka koristi se sofisticirana laboratorijska oprema i kompjuteri, koji očitavaju rezultate reakcije i mjere količinu IgE, koji je specifičan za svaki alergen. Rezultati se mogu izraziti u međunarodnim jedinicama po mililitru u kvan-titativnim esejima, ili u klasama od nule (nega-tivno) do pet (visoko pozitivno). Tumačenje rezultata testa treba da uradi ljekar. Prednosti testiranja krvi na alergiju:Pogodno. Obzirom da se koristi jedan uzor-ak krvi za brojne alergene, a serum se može skladištiti za kasnija testiranja, štedi se vrijeme pacijenta i broj posjeta laboratorijama se smanjuje. Djecu je lakše podvrgnuti samo jed-nom ubodu igle za test krvi, nego višestrukim ubodima igle za kožne testove. Kod beba, kožni test može dovesti do burnih reakcija i ne treba ga uopšte koristiti.Sigurno. Testovi krvi na alergiju mjere samo IgE, te na njih ne utiču lijekovi koje možda pacijent uzima.Pouzdano. Kako bi se osigurali precizni i tačni rezultati slijede se stroge laboratorijske pro-cedure. Testiranje krvi na alergije je jedna od najosjetljivijih metoda koja je danas dostupna – ona može otkriti čak i blage alergije.

Alergije na polenPolen vam ne ostavlja nijedno mjesto na kojem se možete sakriti.Drveće, cvijeće i trave iz naše okoline, proiz-vode granule polena u vrlo velikim količinama.

Alergije danas - Kako vam najnovija tehnologija može pomoći?

Piše:Acc.. prof. dr. Mirsada Hukić, Mr. sc. dr. Sabina Hauge, Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ Sarajevo

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Testovi za alergije

19

Ove male, lake i suhe čestice su prilagođene za prijenos vjetrom, koji ih može nositi sto-tinama kilometara daleko. One lako ulaze i u zatvorene prostore kroz male pukotine na građevinama, ili ih ljudi unose na svojoj koži, odjeći ili različitim predmetima, te životinje na krznu ili perju. Premda su proljeće i jesen pri-marne sezone za polensku groznicu (sezonski alergijski rinitis), oni koji žive u područjima sa blažom klimom mogu patiti od alergije tokom cijele godine. Uobičajene alergije na polen drveća, trava i korova su: 1. drveća (proljeće) – breza – hrast – australi-jski grm – američki brijest – javor2. trave (ljeto) – Bermudska trava – plava tra-va – Johnson trava – raž trave – rulja trava – sivkasta trava3. korova (jesen) – ambrozija – bijela metlika – pelen – kopriva – štir – štapika

Polenska groznicaPolen može izazvati jaku imunološku reakciju koja se obično naziva ‘’polenska groznica’’ kod ljudi koji su tome podložni. Polen može dospjeti u disajne puteve (usta, nos, grlo i pluća) putem disanja ili sa ruba očiju. Nakon što dospiju u tijelo, čestice pole-na interagiraju sa imunim sistemom, što izaziva simptome peludne groznice.Znaci i simptomi peludne groznice su: pečenje, svrbež i otok kapaka, suzne oči, ki-hanje, curenje iz nosa, zapušen nos i slično. Kod ozbiljnijih slučajeva, alergeni koji se pre-nose zrakom mogu dovesti do smanjenog kapaciteta pluća i poteškoće sa disanjem. Kontaktne alergije se mogu manifestirati u vidu koprivnjače ili kožnih osipa.Faktori rizika za peludnu groznicu – Veći rizik od razvoja peludne groznice imaju osobe:1. čiji članove porodice, posebno roditelji, imaju alergije2. koje su često izložene polenima, posebno tokom trudnoće ili bolesti3. koje imaju druga alergijska stanja kao što su ekcem ili astma4. koje imaju nosni polipi (male dobroćudne izrasline u unutrašnjosti nosa).Laboratorijska dijagnostikaJednostavnim laboratorijskim testiranjem krvi može se za kratko vrijeme (u toku jednog radnog dana) identificirati uzročnik alergijske reakcije. Danas su na raspolaganju paneli sa velikim brojem različitih inhalacionih alergena, koji omogućavaju krajnju dijagnostiku.

Mogućnosti liječenjaNiz lijekova protiv alergije je dostupno bez re-cepta ili na recept, a mogu smanjiti alergijske

reakcije kod većine ljudi. Oni uključuju oralne antihistaminike, oralna i nazalna sredstva za smanjenje otoka, te steroidne sprejeve protiv upala. Liječnik vam može prepisati kombinaciju ovih lijekova kako bi se uspješno liječili umjere-ni do ozbiljni alergijski simptomi.Specijalista alergolog ili imunolog može sprovesti imunoterapiju, što podrazumijeva niz kontroliranih izlaganja alergenima – putem

injekcija ili ispod jezika – koja tijelo uče da pri-hvati prisustvo alergena. Ova izlaganja mogu smanjiti simptome peludne groznice tokom dužeg vremenskog perioda, te oko 80% ljudi sa alergijama na polen mogu očekivati značajno smanjenje svojih simptoma u roku od 12 mjeseci od početka imunoterapije.

Alergije na hranu Morate znati o čemu se tačno radi.Skoro svaka osoba ponekada ima fizičku reak-ciju na hranu. Takve reakcije se mogu klasifici-rati u tri kategorije: trovanje hranom, netoler-antnost na hranu i alergija na hranu.Trovanje hranom prouzrokuju mikroorganizmi i toksini koje one proizvode. Ovi mikroorga-nizmi se unose preko kontaminirane hrane i nepasteriziranim mliječnim proizvodima.Netolerantnost na hranu se javlja kada diges-tivni trakt ne može da svari supstance koje se nalaze u određenim prehrambenim namirnica-ma. Primjeri uključuju netolerantnost na laktozu, gluten, te reakcije na prehrambene aditive kao što je mononatrij glutamat (MSG), sulfiti i boje.Alergije na hranu, koje utiču na samo oko 3% sve djece i 1% odraslih, su i manje česte i opasnije od netolerantnosti na hranu. Kod alergija na hranu, imuni sistem greškom proiz-vodi specifična antitijela na prehrambene sup-stance koje dovode do alergijske reakcije. U ekstremnim slučajevima, ova reakcija izaziva anafilaksu, akutnu sistemsku vrstu alergijske reakcije koja je nagla, ozbiljna i opasna po život. Među alergijama na hranu, one na kikiriki najčešće dovode do anafilakse.Alergeni u prehrambenim namirnicama (preh-rambene komponente koje izazivaju alergijsku reakciju) su proteini u hrani koji se ne razlažu kuhanjem ili varenjem. Oni dospijevaju u krvotok i uzrokuju alergijske reakcije u cijelom tijelu. Zbog toga morate znati:• Na koju hranu ili komponentu hrane ste alergični, • Ono na što ste alergični morate u potpu-nosti izbjegavati • Ukoliko imate alergiju na hranu taj podatak treba da bude dostupan u vašim dokumen-tima, ukoliko dođe do hitnog slučajaPrvi korak.Važno je poznavati uzrok reakcija na određene prehrambene namirnice, a doktor može koristiti jednostavan test krvi kako bi napravio razliku između netolerantnosti na hra-nu i stvarnih alergija. Premda ne postoje lijekovi za liječenje alergija, kao ni dokazane tehnike za sprečavanje alergijskih reakcija, može se odrediti koju prehrambenu namirnicu ili namir-nice trebate izbjegavati.

Alergije su rastući problem današnjice. Alergija kao prepoznatljiva bolest je skoro stara kao i historija modernog čovječanstva. Međutim, tek 1966. godine

je otkriven tačan mehanizam nastanka bolesti. Istraživači su otkrili da neke osobe proizvode ‘’antitijelo koje kožu i sluzokožu čini osjetljivom’’ nazvan

imunoglobulin E (IgE).

Što možete uraditi za sebeAko imate znake i simptome polenske groznice obavezno uradite laboratorijsko testiranje, kako bi identificirali uzročnika alergije i blagovremeno se zaštitili.Izbjegavanje izloženosti polenu je vrlo važno u prevenciji alergija i preporučujemo Vam da se pridržavate sljedećih preporu-ka:1. Upoznajte polenske cikluse biljki u svom području i pratite svoje simptome; brojni časopisi, televizijske vijesti i web stranice donose informacije o mjerenju polena, kao naprimjer www.nalaz.org.2. Ostanite u zatvorenim prostorijama to-kom jutra (5:00 do 10:00) kada je nivo polena najviši.3. Držite prozore zatvorene, te zatvorite pukotine kako biste spriječili ulazak polena.4. Koristite klimu u kući i vozilu, ukoliko je to moguće.5. Ne sušite veš vani.6. Ne držite odjeću za rad u vrtu ili drugu odjeću za izlazak van unutar kuće.7. Izbjegavajte košenje trave ili druge ra-dove u vrtu, ukoliko je to moguće.8. Nosite maske za licu koje su izrađene da bi spriječile udisanje polena ukoliko morate raditi vani.9. Perite kosu, lice, ruke i noge nakon rada vani.10. Često kupajte kućne ljubimce, oni po-len mogu unijeti na svom krznu.11. Tražite od liječnika preporuke po pitan-ju prečišćivača zraka i drugim proizvodima koji mogu smanjiti nivoe polena u vašem domu.

20

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6Zavod NALAZ će izvršiti odgovarajuće testove, izraditi efektivan plan liječenja, te dati

savjete pacijentu, kako bi mu život sa alergijama učinili ugodnijim i lakšim. Zavod NALAZ će ubrzo u spektar svojih usluga uvrstiti testiranja na intoleranciju na hranu, koja će Vam

pomoći da izvršite korekcije u Vašoj ishrani i da se osjećate bolje!

Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ, Hasana Brkića 2, Sarajevo, telefon: 033651371, www.nalaz.org )

Simptomi alergije na hranu.Osobe sa alergijama na hranu imaju neke ili sve od slijedećih simptoma u roku od neko-liko minuta do dva sata od jela određene prehrambene namirnice: peckanje u ustima, oticanje jezika i grkljana, otežano disanje, poteškoće sa gutanjem, osip, povraćanje, abdominalne grčeve, proljeve, pad krvnog pritiska, gubitak svijesti, smrt.Uobičajene alergije na hranu.Odrasli – kikiriki, jaja, školjke, rakovi i ljus-kari (npr. škampi, rak, potočni rak i jastog), orašasti plodovi (npr. orasi, bademi), ribaDjeca – kikiriki, jaja, pšenica, mlijeko ili soja.Laboratorijska dijagnostika daje velike mogućnosti da se iz malih uzoraka krvi izvrši testiranje i odredi na koju hranu je osoba alergična.

Alergija na lijekoveUnošenje lijekova injekcijama u mišić ili cirkulaciju, može prouzrokovati burnu aler-gijsku reakciju i anafilaktički šok. U praksi je najvažnija alergija na penicilin, jer je najčešći uzročnik smrtnog ishoda od anafilaktičkog šoka. Ne preporučuje se davanje lijekova, za koje se zna da imaju veliki alergijski potencijal, van zdravstvene ustanove. Vrlo je važno laboratorijski dokazati alergiju na lijekove, to evidentirati u bolesnički karton i knjižicu bolesnika, kako bi se izbjegle teške alergijske reakcije.

Dostupnost laboratori jske dijagnostikeSvi veliki kl inički centri u BiH vrše testi-ranja na alergi ju. Pored njih Zavod za

biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ posjeduje savremenu opremu i najnovije dijagnostičke testove za dij-agnostiku različit ih alergi ja. Rezultati te-stiranja mogu se dobiti unutar 24 sata od uzimanja uzorka krvi, a u hitnim slučajevima i za 2-3 sata.

®PAIN AWAY SREDSTVO PROTIV BOLOVAPain-Away® je piezoelektrični stimulator niske frekvencije (1 – 2 Hz) koji napajaju kvarcni kristali. Efikasnost olovke se zasniva na medicinskoj tehnici TENS (” transkutana elektronervna stimulacija” potkožnih nerava), metod koji se koristi za tretiranje akutnog i hroničnog bola i koji je u medicini prisutan preko 30 godina.TENS kontroliše hronični i akutni bol, kao što su bol u mišićima, bol u leđimai ramenima, glavobolje, migrene, teniski lakat, sportske povrede i išijas.Ovaj metod se godinama uspešno koristi u bolnicama i klinikama širom sveta.

Držite uređaj Pain-Away® na bolnom mestu i pritisnite dugme 30 – 40 puta. Osetićete mali električni impuls prilikom svakog pritiska. Ponovite postupak onoliko puta koliko je neophodno. Nema opasnosti od preterane upotrebe, jer ne postoje neželjeni efekti. Ovaj uređaj deluje u radijusu od 10 cm i može se upotrebljavati preko lagane odeće.

· Ukoliko imate pejsmejker· U prvih 16 nedelja trudnoće· Na i oko očiju· Na mokroj ili vlažnoj koži· U blizini metalne protetike· Blizu kiseonika ili drugih zapaljivih tečnosti· Ukoliko patite od epilepsije· Na otvorenim ranama· Na glavnim vratnim arterijama (carotida), na mišićima grkljana i grla i na donjoj prednjoj strani vrata· Iznad predela srca· U toku vožnje

• Efektivan način za smirivanje i olakšavanje bola bez upotrebe medikamenata• Kompaktan, lagan i jednostavan za upotrebu• Prirodan i bez neželjenih efekata• Funkcioniše bez baterija, elektroda ili žica• Može se upotrebljavati čak i preko lagane odeće• Idealno za akutne i hronične bolove prouzrokovane manjim povredama• Prosečan životni vek: 2-3 godine

Bol u leđimaIšijasNeuralgijaArtritisSportske povredeBol u vratnom delu kičmenog stubaGlavoboljaBol u mišićimaTeniski lakatMigrena

UPOZORENJE! ČUVATI VAN DOMAŠAJA DECE

KAKO SE KORISTI?

®PAIN AWAY KONTRAINDIKACIJE

Menstrualni bolovi

Medic

insk

o s

redst

vo IIa

kla

se

22

Za potrebe epidemiološkog nadzora bolnička in-fekcija se definiše kao lokalno ili sistemsko oboljenje (stanje) koje je rezultat nepoželjne reakcije orga-nizma na prisustvo infektivnog agensa (jednog ili više) ili njegovih toksina, a koje nije bilo prisutno niti je pacijent bio u inkubaciji prilikom prijema u bolnicu ili neku drugu zdravstvenu ustanovu. Jedna infekcija smatra se bolničkom ukoliko je postala evidentna 48 sati (tipičan inkubacioni period za većinu bakterijskih bolničkih infekcija) poslije prijema bolesnika, ili kasni-je, te ako se utvrdi da je povezana sa hirurškom inter-vencijom, a ispolji se u toku 30 dana poslije hirurške intervencije u slučaju da implantat nije ugrađen, ili u toku jedne godine ako je ugrađen. Bolničke infekcije se prema izvoru mikroorganizama koji ih uzrokuju dijele na endogene uzrokovane mikroorganizmima koje bolesnici nose u svom organizmu i egzogene uzrokovane mikroorganizmima iz okoline. Bolničke infekcije predstavljaju značajan javno zdravstveni problem kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju. Medicinske, pravne i ekonomske posljedice bolničkih infekcija počele su isticati važnost njihove kontrole. Medicinske posljedice bolničkih infekcija su dobro poznate. One u većoj ili manjoj mjeri pogoršavaju osnovnu bolest, nerijetko su terapijski problem, a mogu prouzrokovati razne pa i smrtne komplikaci-je. Sa pravnog aspekta njihov značaj je u tome da zakonodavstvo u najvećem broju zemalja definiše obaveze zdravstvenih ustanova na zaštiti zdravlja pacijenata, kao i zaposlenih, posebno u oblasti do-datnog eksponiranja rizicima i opasnostima.Ekonomske posljedice bolničkih infekcija mogu se sagledavati kroz troškove bolesti i to troškove liječenja, dodatne dijagnostike i produžene hospi-talizacije. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) se godišnje registruje oko dva miliona bolničkih in-fekcija sa dodatnim troškovima od 4 milijarde $ i koje uzrokuju 80.000 smrtnih slučajeva. U Engleskoj se procjenjuje da oko 100.000 slučajeva bolničkih infekcija uzrokuje 5.000 smrtnih ishoda sa troškovima od 1,6 milijardi Eura.

Istorijski pregledSmatra se da su postupci kontrole pojava infekcija u bolničkim ustanovama započeli 1846.godine, a vežu se za dr. Ignaz Semmelweisa, koji je istakao značaj nadzora nad higijenom bolnica u kontroli

bolničkih infekcija. U tom periodu jedan od glavnih uzroka smrti mladih žena bila je puerperalna sepsa. Dr. Ignaz Semmelweis je primjetio da je istodobno s uvođenjem obdukcije povećana smrtnost zbog puerperalne sepse. Uvidio je lošu naviku ljekara i studenata medicine, koji su nakon obdukcija žena umrlih od puerperalne sepse, direktno odlazili na odjele i pregledali žene u porodu. On je primjetio da je na odjelima, gdje su djecu porađale primalje, samo nekoliko majki umrlo od puerperalne sepse. Znao je da primalje ne sudjeluju pri obdukcijama.Razumno je zaključio da se iz obdukcijske dvorane na rukama ljekara i studenata nešto prenosi na odjele. Uveo je jednostavan postupak pranja ruku i smrtnost je zbog puerperalne sepse smanjena.To otkriće ob-javio je 1861.godine u knjizi” Die Aetiologie, der Be-griff und die Prophylaxis des Kindbettfiebers”. Engleski hirurg Jozef Lister zatekao je vjekovnu zaos-talost u hirurgiji, koja je pričinjavala visok postotak smrtnosti pri svakoj ozbiljnoj operaciji. Hirurzi su operisali ne vodeći računa o pranju ruku i o nekoj naročitoj čistoći operacione prostorije. Posljedice toga bile su neizbježno lokalno zagnojavanje rane ili česte septikemije, kao i druge vrste zaražavanja rane. Pošto u to vrijeme hirurzi još nisu znali za bakteri-jsko porijeklo infekcija, vjerovali su da ono potiče od samih bolnica. Poslije utvrđivanja uzroka sepse, ne znajući da na tome radi i bečki akušer Semmelweis, Lister je stavio sebi u zadatak da pronađe nešto što bi sprečavalo prodiranje klica iz vazduha u ranu, i to”primjenom zavoja čiji materijal može uništavati život plovećih čestica”, kako je govorio. Poslije mnogih strpljivih ogleda stvorio je svoj antiseptički metod, koji je počivao na primjeni karbolne kise-line. Radi ubijanja klica u vazduhu u operativnoj prostoriji, raspršivao je to sredstvo pomoću”sprej-aparata», a radi sprečavanja pristupa klica u ranu, stavljao je na ranu karbolni apsorpcioni zavoj i karbolnu antiseptičku pastu, a kako bi ublažio irita-ciono dejstvo tog sredstva na ranu, primjenjivao je još i tzv.”protektiv», načinjen od mješavine karbolne kiseline i drugih sredstava. Svoj antiseptički metod opisao je u članku” Novi metod liječenja fraktura, apscesa i drugih rana”, odštampanom 1867.godine u časopisu”The Lancet”, dopunjenom slijedeće godine člankom”Antiseptički sistem liječenja”, odštampanom u časopisu” Britisch Medical Journal”.Lister je svojom metodom postigao značajne rezul-

tate. Njegovi prvi podaci pokazuju da je od 1867. do 1869.godine od 40 izvršenih amputacija imao svega 6 smrtnih ishoda; ranija smrtnost hirurških bolesnika, 50 od 100, spala je na 5 od 100, a ra-nija smrtnost u porodilištima 200 na 1000, spala je najprije na 3, a potom 1 na 1000.Rezultati u drugim zemljama potvrđivali su njegov uspjeh. Profesor Sakstorf iz Danske, prvi je uveo taj novi metod i prvi je objavio povoljne rezultate. Lister je pored neposrednog uspjeha imao još veći posredan, jer je svojom antisepsom podstakao dru-ge na stvaranje asepse, a taj je uspjeh uslijedio ubrzo poslije njegovog.Njemački hirurzi, najbliži svjedoci značajnih otkrića njemačkih bakteriologa, morali su prvi sagledati važnost apsolutne čistoće u hirurgiji i njen pre-ventivni značaj. To je prvi istakao, teorijski objasnio i praktički sproveo dr. Ernst fon Bergman. On je u početku svog rada usvojio Listerov metod anti-sepse, ali je ubrzo uvidjeo da je pravi pojam zaštite rane od sepse ne u antiseptičkim sredstvima, nego u preventivnim hirurškim mjerama.On je prvi uveo novi pojam i termin”asepsa“, umjes-to” antisepsa”, i o tome je govorio:” Suštinu anti-sepse ne čine ni zavojni materijal ni način namještanja zavoja, jedino čistoća i nezaražavanje rane do tre-nutka zašivanja njenih krajeva obezbjeđuju njeno zarastanje bez gnoja”. Dr. Bergman prvi uvodi ster-ilizaciju instrumenata i zavojnog materijala kuhanjem i parom pod pritiskom.Kasnije, zahvaljujući otkriću bakterija i stvaranjem ta-kozvane bakteriološke ere (Paster i Koch), a poseb-no uvođenje antisepse od strane Listera 1867. go-dine pronađena su mnoga dezinfekciona sredstva kao što su: fenol, formaldehid, borna kiselina i kao posljedica njihove primjene, ubrzo počinje da se smanjuje broj oboljelih od crvenog vjetra i gangrene prvenstveno na hirurškim odjeljenjima. Značajan da-tum je otkriće dezinfekcionih aparata na principu vodene pare 1885. godine-Kochovog lonca. Na taj način se razvija dezinfekcija i sterilizacija, čime otpočinje nova era u kontroli bolničkih infekcija.Epidemiologija bolničkih infekcija i postupci kontrole su dinamične discipline podvrgnute stalnoj evolu-ciji. Te promjene nisu samo posljedica napretka u medicinskoj biotehnologiji koja mijenja zdravstvenu zaštitu nego i administrativnih promjena u kojima bol-nice i druge medicinske institucije funkcionišu. De-cenija 1950-tih godina je postala poznata kao era

Piše: Doc. dr. Amer Čustović Sektor za higijensko epidemiološki nadzor UKC Tuzla

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Bolnička (intrahospitalna, nozokomijalna) infekcija je svaka klinički izražena bolest koja se javlja kod bolesnika kao posljedica prijema u bolnicu ili podvrgavanja terapeuts-kim, dijagnostičkim ili drugim postupcima u liječenju osnovne bolesti. Bolničke infek-cije mogu se pojaviti nakon otpusta bolesnika iz bolnice, u polikliničko-konzilijarnoj i

ambulantnoj djelatnosti, te među bolničkim osobljem.

Kontrola bolničkih infekcija(od Semmelweisa do danas)

23

stafilokoka. Tada je Staphylococcus aureus, nekad uniformno osjetljiv na penicilin, postepeno razvio otpornost na betalaktamske antibiotike. Ovi otporni rodovi ubrzo su izazvali jednu globalnu pandemiju i bili su izolovani u bolnicama širom svijeta. Otporni Staphylococcus aureus se širio od bolesnika do bolesnika različitim putevima, uzrokujući bolničke infekcije primarno među dojenčadima i već oz-biljno bolesnim starijim osobama. Pojava otpornosti se poklopila sa povećanom upotrebom antibio-tika širokog spektra, i većina naučnika tada prihvata uzročnu vezu između ovih fenomena. Onda, na opšte iznenađenje, stafilokokne pandemi-je počinju da opadaju tokom ranih i srednjih 1960-tih. Ovo vjerovatno nije bilo direktna posljedica napora osoblja za kontrolu infekcija, nego najprije je bilo povezano sa uvođenjem novih antibiotika koji su bili učinkoviti protiv penicilin otpornog Staphylo-coccus aureusa.Ovi događaji obilježavaju početak ere pojavljivanja gram negativnih bakterija. Kroz sljedećih 15 godina, Enterobacteriaceae i Pseudomonas aeruginosa dominirali su scenom bolničkih infekcija. Ove bak-terije su bile odgovorne za približno dvije trećine infekcija u većini bolnica. Neke epidemiološke studi-je u toku ovog perioda su podsjećale na one već viđene u toku prethodne stafilokokne ere. U bolnicama su se razvili karakteristični oblici rezis-tentnih gram-negativnih bakterija koji su često prouz-rokovali infekcije u bolesnika koji su bili toliko bole-sni da su trebali intenzivnu njegu, obično su se širili preko kontaminiranih ruku medicinskog osoblja. Tokom 1970-tih godina mnoge bolnice u SAD-u uspostavile su formalne programe kontrole infek-cija, stimulisane od strane Centra za kontrolu bolesti (CDC) kao i zahtjeva zajedničke Komisije za akredit-aciju bolnica (JCAHO). Mikrobiološka laboratorija je također doprinijela poboljšanom razumijevanju bolničkih infekcija. Onda, kako su se 1970-te približavale kraju, klinička epidemiologija se uspostavila kao nova disciplina. To je bilo pojačano sa rezultatima CDC velike studije SE-NIC (studija o efikasnosti kontrole bolničkih infekcija), koja je pokazala da je u bolnicama koje su usvojile jednu od varijanti postupaka kontrole infekcija došlo do značajnog smanjenja broja infekcija za razliku od bolnica koje nisu usvojile ove mjere. Nakon perioda relativne stabilnosti, 1980-tih se po-javio methicillin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA). Zajedno sa MRSA, multirezistentni Staphy-lococcus epidermidis je postao mučan problem u mnogim bolnicama.Nekoliko međunarodnih organizacija kao što je Ev-ropski savjet, Evropska zajednica i Svjetska zdravst-vena organizacija (SZO) angažovane su na prob-lemima bolničkih infekcija. Evropski savjet donosi 1972.godine Rezoluciju o nadzoru nad bolničkim infekcijama, a Evropska za-

jednica finansira i omogućava izvođenje”HELICS» projekta (“Hospital in Europe Link for Infection Con-trol Through Surveillance»-Bolnice u Evropi pove-zane u kontroli i nadzoru nad bolničkim infekcijama).HELICS projekat započeo je 1994. godine sa ciljem da omogući konsultacije, kooperaciju i razm-jenu iskustava između zemalja u Evropi u kojima postoje regionalni ili nacionalni programi za suzbi-janje bolničkih infekcija, te da tako stvori bazu za međunarodnu komparaciju učestalosti infekcija i fak-tora koji do njih dovode, kao i postignutih rezultata u borbi protiv bolničkih infekcija. Podjeljenja su mišljenja stručnjaka o tome koliko su bolničke infekcije zaista senzitivan indikator, odnos-no koliko one zapravo govore o kvalitetu bolničkog rada. Jedni tvrde da pružaju veoma značajne infor-macije o kvalitetu, često znatno bolje nego drugi indikatori, dok drugi smatraju da ih u tom smislu treba veoma oprezno koristiti i smatraju da bolničke infekcije potencijalni indikator kvaliteta, ali se pri tom mora uzeti u obzir da ih čak i najidealniji program za njihovu prevenciju može reducirati samo 1/3 od aktuelne stope. To znači, kako istraživači ističu, da na današnjem stepenu razvoja nauke i tehnologije, postoji jedan dio koji se ne može reducirati. Za taj dio su odgov-orni faktori van kvaliteta, van intervencije i ponašanja zdravstvenih radnika. Ti faktori se svrstavaju u dvije osnovne grupe:• suštinski rizici vezani za bolesnika ( pol, dob, dužina hospitalizacije, težina stanja i slično ).• razlike u prepoznavanju bolesti ( razlike u dijag-nozi, različite definicije, razlike u izračunavanju stopa i slično).

Faktori rizika za nastanak bolničkih infekcijaJedan od najvažnijh faktora rizika za nastanak bolničkih infekcija je pojava rezistencije mikroor-ganizama na antimikrobne lijekove. Razvoj i širenje rezistencije se obično smatra posljedicom pretjer-ane i neadekvatne upotrebe antibiotika. Mnoga istraživanja su pokazala vezu između korištenja an-tibiotika i antibiotske rezistencije na bolničkom nivou.Da je rezistencija mikroorganizama na antibiotike oz-biljan problem ukazuje izvještaj iz National Nosoco-mial Infections Surveillance (NNIS) iz 2001.godine u kojem se kaže da je u bolnicama u SAD-u od 1995. do 2000.godine procenat rezistencije u stalnom porastu. Navodi se da je vankomycin rezistentni enterococcus (VRE) izolovan u 26,3% slučajeva, što je povećanje od 1995.godine za 31%, zatim methicillin rezistentni staphylococcus aureus (MRSA) koji je izolovan u 53,3% sa uvećanjem od 29%. Nadalje, uočeno je da je Pseudomonas aeruginosa rezistentan na imipenem sa učestalošću od 17,7% ili uvećanjem od 23%, kao i na treću generaciju cefalo-

sporina (ceftriaxon, cefotaxim, ceftazidim) sa 26,4% ili uvećanjem od 24%.Neovisno od pojave rezistencije mikroorganizama na antibiotike, bolničke infekcije su velikim djelom posljedica propusta u sprovođenju odgovarajućeg režima rada i medicinskih postupaka u zdravstvenim ustanovama. Nedovoljno poznavanje aseptičnih postupaka, neadekvatna pažnja pri aseptičnoj tehni-ci rada pri zbrinjavanju bolesnika su također, faktori rizika.U bolnicama se liječi sve više oboljelih od hroničnih, degenerativnih i bolesti metabolizma kao i osoba sa sistemskim oboljenjima i neoplazmama, koje se liječe kortikosteroidima, imunosupresorima, citostat-icima i zračenjem. Kako su odbrambreni mehanizmi smanjeni uslijed osnovne bolesti ili terapije, te osobe su sklone infekcijama.Sve veći broj operativnih zahvata kojom prilikom se oštećuje koža i otvara put ka prodiranju mikroorga-nizama i samim tim povećava broj osoba izloženih riziku od bolničkih infekcija.Sve raširenije korištenje krvi u vezi s hirurškim zah-vatima i drugim potrebama, parenteralno davanje lijekova, hemodijaliza i druge intervencije kod kojih se dolazi u dodir s krvlju posebno doprinose pojavi bolničkih infekcija.Pojavi infekcija doprinose i dijagnostičke metode, operativni i drugi terapijski zahvati kao što su trans-plantacija organa, stavljanje različitih proteza, endo-venoznih katetera itd.Kao faktore rizika treba spomenuti i sve veći broj zaposlenog osoblja, intenzivna praktična nastava sa studentima i učenicima, veliki obrt bolesnika, preslo-bodno posjećivanje bolesnika itd.

Epidemiološki nadzor nad bolničkim infekcijamaEpidemiološki nadzor nad bolničkim infekcijama je organizovano prikupljanje, obrada i tumačenje po-dataka o učestalosti infekcija od strane posebno osposobljene službe. Dva osnovna principa leže u suštini epidemiološkog nadzora u bolnici. Jedan od njih se sastoji u tome da nadzor mora biti osnova za sprovođenje pravovremenih mjera za borbu protiv bolničkih infekcija. Drugi princip se sastoji u tome da nadzor treba da usmjeri određena ispitivanja i istraživanja u bolnici kao i uvođenje određenih mjera na osnovu dobijenih podataka. Prikupljanje podataka o bolničkim infekcijamaPrema obimu prikupljenih podataka epidemiološki nadzor nad bolničkim infekcijama može se klasifiko-vati kao: 1.sveobuhvatan, 2.ciljan i 3.ograničen.

1. Sveobuhvatnim nadzorom prikupljaju se podaci o svim nastalim infekcijama i može biti neprekidan ili povremen.a) Sveobuhvatni neprekidni nadzor koristi se za:

Epidemiologija bolničkih infekcija i postupci kontrole su dinamične discipline podvrgnute stalnoj evoluciji. Te promjene nisu samo posljedica napretka u

medicinskoj biotehnologiji koja mijenja zdravstvenu zaštitu nego i administra-tivnih promjena u kojima bolnice i druge medicinske institucije funkcionišu.

24

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6 Medicinske posljedice bolničkih infekcija su dobro poznate. One u većoj ili manjoj mjeri pogoršavaju osnovnu bolest, nerijetko su terapijski problem, a mogu prouzrokovati razne pa i smrtne komplikacije. Sa pravnog aspekta njihov značaj je u tome da zakonodavstvo u najvećem broju zemalja definiše obaveze zdravstvenih ustanova na zaštiti zdravlja pacijenata,

kao i zaposlenih, posebno u oblasti dodatnog eksponiranja rizicima i opasnostima.

• pravovremeno otkrivanje i grupisanje pacijeneta sa bolničkom infekcijom;• praćenje rezistentnih sojeva uzročnika bolničkih infekcija;• sagledavanje stanja bolničkih infekcija u cijeloj bol-nici;• utvrđivanje učestalosti bolničkih infekcija;• sagledavanje uticaja postupaka u dijagnostici, njezi i liječenju na nastanak bolničkih infekcija;• pravovremeno otkrivanje epidemija i otkrivanje pacijenata koji mogu da budu rezervoar bolničkih infekcija;• za obezbjeđenje podataka u svrhu definisanja i daljnjeg istraživanja problema povezanih sa bolničkim infekcijama;Za realizaciju sveobuhvatnog neprekidnog nadzora prate se infekcije ili izolacije uzročnika. Obično se to odnosi na: a) praćenje svih infekcija i izolata iz uzoraka sa op-erativnog mjesta;b) praćenje svih infekcija i izolata u novorođenčadi;c) praćenje svih izolata iz krvi;d) izolacije uzročnika iz uzoraka materijala bilo koje grupe pacijenata i to: • Staphylococcus aureus rezistentan na tri ili više an-tibiotika ili rezistentan na methicillin ili aminoglikozide, • Klebsiella species rezistentne na tri ili više antibio-tika ili na gentamicin ili druge aminoglikozide, • Streptococcus pyogenes, Salmonellae, Shigellae, Escherihia coli, Pseudomonas aeruginosa i druge gram-negativne bakterije rezistentne na tri ili više anti-biotika ili gentamicin i druge aminoglikozide.Za realizaciju sveobuhvatnog nadzora računa se da je potreban jedan sanitarni tehničar sa punim radnim vremenom na 250 kreveta, i jedan epidemiolog na 750 kreveta. b) Sveobuhvatni povremeni nadzor sprovodi se kao presjek stanja ili studija prevalencije. Podaci se prikupljaju za sve vrste infekcija od svih pacijenata koji se nalaze u zdravstvenoj ustanovi u momentu vršenja nadzora.Prevalencija se izračunava kada se broj pacijenata sa infekcijom podijeli sa ukupnim brojem pacijenata u momentu prikupljanja podataka.Prednost sveobuhvatnog povremenog nadzora je što je brz i jeftin.Presjekom stanja mogu se dobiti:• Podaci za sagledavanje veličine problema infekcija u zdravstvenoj ustanovi;• Podaci o učestalosti pojedinih vrsta infekcija kod određenih kategorija pacijenata i na određenim odjeljenjima;• Podaci o učestalosti pojedinih uzročnika infekcija;• Podaci o upotrebi antibiotika i rezistenciji izo-lovanih uzročnika infekcija prema tim antibioticma.Nedostatak ovog načina je što nije dovoljan za os-tvarivanje drugih ciljeva u nadzoru, a posebno ne za determinisanje faktora rizika za nastanak bolničkih infekcija i pravovremeno otkrivanje epidemija.2. Ciljani nadzor se koristi za prikupljanje podataka iz određenih odjeljenja zdravstvenih ustanova ili

od određenih kategorija pacijenata ili za infekcije udružene sa primjenom određenih medicinskih postupaka.Ciljanim nadzorom se prikupljaju podaci neo-phodni za davanje rješenja u odnosu na posebno definisane probleme.Ova vrsta nadzora se preporučuje i vrši u jedinicama intenzivne njege, porodilištima i hirurškim odjeljen-jima.U poređenju sa sveobuhvatnim neprekidnim nadzo-rom, korištenjem ciljanog nadzora postiže se ušteda u vremenu i smanjuje broj potrebnog osoblja.3. Ograničeni nadzor zasniva se ograničavanju vre-mena za prikupljanje podataka primjenom sveobuh-vatnog neprekidnog nadzora, tako što se tokom godine, obično u toku mjesec dana, naizmjenično prikupljaju podaci o infekcijama na pojedinim odjeljenjima zdravstvene ustanove prema ukazanoj potrebi.Izbor načina na koji će se vršiti nadzor u zdravst-venoj ustanovi zavisi od zadatih ciljeva u planu za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, veličine ustanove i kadrovskih mogućnosti.Pojedini ciljevi epidemiološkog nadzora mogu se ostvariti sa različitim obimom prikupljenih podataka. U početku je poželjno da obim prikupljenih podata-ka bude veći kako bi se što realnije sagledao prob-lem infekcija, a prema kome bi se kasnije usmjeravao i obim potrebnih podataka.U zdravstvenoj ustanovi sa kadrovskim ograničenjima, odnosno nedostatkom izvršilaca epidemiološkog nadzora, određuje se lista prioritetnih odjeljenja ili kategorija pacijenata koji će biti obuhvaćeni nadzo-rom.Prikupljanje podataka o bolničkim infekcijama od pacijenata na intenzivnoj njezi, novorođenčadi i hirurgiji je minimum za efikasan nadzor.

Organizacija kontrole bolničkih infekcijaRadi izvršavanja obaveza otkrivanja, sprečavanja i su-zbijanja bolničkih infekcija potrebno je angažovanje odgovarajućeg broja zdravstvenih-sanitarnih tehničara, koji su posebno obučeni za te poslove kao i odgovarajući broj ljekara određenih specijal-nosti (epidemiolog, infektolog, mikrobiolog i dr.). U cilju sprovođenja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija u zdravstvenoj ustanovi se formi-raju:1. Komisija za bolničke infekcije,2.. Operativni timovi za kontrolu bolničkih infekcija

Zadaci Komisije za bolničke infekcije su da or-ganizuje, sprovodi, vrši nadzor i evaluira mjere za sprečavanje nastanka, otkrivanje i suzbijanje bolničkih infekcija. U cilju sprovođenja ovih za-dataka Komisija za bolničke infekcije najčešće reguliše i utvrđuje slijedeće postupke:1. organizaciju timova za kontrolu bolničkih in-

fekcija unutar organizacionih jedinica,2. organizaciju odgovarajućeg režima rada i ponašanja osoblja klinike i bolesnika,3. postupak sa priborom i instrumentima za vršenje medicinskih zahvata,4. postupak za održavanje higijensko-sanitarnog režima u ustanovi i organizaciju rada, uočavanje propusta koji mogu uticati na pojavu infek-cije i davanje prijedloga za otklanjanje uočenih nedostataka,5. postupke sterilizacije, dezinfekcije, dezinsek-cije i deratizacije,6. organizaciju bakteriološkog nadzora u ustanovi, a koji se odnosi na nadzor nad stvaranjem”bolničkih sojeva” mikroorganizama, odabiranja antibiotika za liječenje bolesnika i upoznavanje ljekara zaposlenih na klinici o svr-sishodnoj antibiotskoj terapiji (u okviru ove grupe zadataka veliki značaj ima prikupljanje podataka, praćenje i izvještavanje o izolaciji so-jeva mikroorganizama rezistentnih na antibiotike).7. utvrđuje stepen informisanosti i osposobljen-osti osoblja na sprovođenju mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, te predlaže oblike stručnog usavršavanja i osposobljavanja osoblja,8. organizaciju, otkrivanje, evidenciju i izvještavanje o bolničkim infekcijama (komisija analizira prikupljene epidemiološke podatke a u slučaju pojave epidemije sprovodi protivepi-demijske mjere),9. izradu godišnjeg plana i programa rada za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje bolničkih in-fekcija,10. donošenje propisa o radu osoblja i orga-nizacija kontrole provođenja donesenih propisa.

Zadaci Tima za kontrolu infekcija proističu iz za-dataka Komisije za bolničke infekcije, odnosno realizacije zaključaka Komisije. Posebni zadaci tima za kontrolu infekcija su:• rano otkrivanje inficiranih bolesnika i osoblja,• izolacija otkrivenih bolesnika i osoblja,• vođenje evidencije i izvještavanje o bolničkim infekcijama,• analiziranje epidemiološke situacije na klinici i donošenje odluke o sprovođenju potrebnih profilaktičkih i protivepidemijskih mjera,• kontrola higijenskog stanja na svim odjeljenjima klinike,• kontrola sprovođenja aseptičke tehnike rada,• kontrola nad osobljem klinike u sprovođenju aseptičke njege bolesnika,• praćenje sprovođenja opštih akata čije se mjere odnose na sprečavanje nastanka, otkrivan-je i suzbijanje bolničkih infekcija i efekata njegove primjene,• kontrola i sprovođenje zaključaka Komisije za bolničke infekcije.

sanofi aventis groupe - Predstavništvo u BiHFra Anđela Zvizdovića 1/8, 71 000 SarajevoTel: +387 33 295 519; Fax: +387 33 270 030

NAZIV LIJEKA: TERAPIJSKE INDIKACIJE:

POSOLOGIJA I NAČIN PRIMJENE:

KONTRAINDIKACIJE:POSEBNA UPOZORENJA I MJERE OPREZA:

INTERAKCIJE:TRUDNOĆA I DOJENJE: UTICAJ NA SPOSOBNOST UPRAVLJANJA VOZILIMA:

NEŽELJENI EFEKTI:

PREDOZIRANJE: FARMAKODINAMIČKA SVOJSTVA:NOSILAC ODOBRENJA U BiH:

Film-tablete sadrže 250 mg i 500 mg levofloksacina i i.v. rastvor za infuziju sadrži 5 mg/ml levofloksacina. Svi oblici lijeka: vanbolničkapneumonija (CAP), komplikovane infekcije urinarnog trakta uključujući pijelonefritis (CUTI/P), hronični bakterijski prostatitis (CBP), infekcije kože i mekih tkiva (SSTI). Tablete od 250 i500 mg: akutni sinusitis (AS), akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa (AECB). Tablete od 250 mg: nekomplikovane infekcije urinarnog trakta (UUTI). Za eventualne nacionalnesmjernice o upotrebi fluorokinolona, vidi kompletan SmPC. CAP: 500 mg jednom ili dva puta dnevno (7 do 14 dana), CUTI/P: 250 mg jednom dnevno(7 do 10 dana), CBP: 500 mg jednom dnevno (28 dana), SSTI: 250 mg jednom dnevno do 500 mg dva puta dnevno (7 do 14 dana), AS: 500 mg jednom dnevno (10 do 14 dana),AECB: 250-500 mg jednom dnevno (7 do 10 dana), UUTI: 250 mg jednom dnevno (3 dana). Tavanic rastvor za infuziju je samo za sporu intravenoznu infuziju: 30 minuta po 250 mg.Moguće je preći na oralnu primjenu u istoj dozi. Hepatička insuficijencija: nema prilagođavanja doze. Stariji: samo uzeti u obzir funkciju bubrega. Renalna inusficijencija: vidi kompletanSmPC radi detalja.

Preosjetljivost na levofloksacin ili neki od pomoćnih sastojaka. Epilepsija. Historija bolesti tetiva vezana za terapiju fluorokinolonom. Djeca i adolescenti u razvoju.Trudnoća i dojenje. Nozokomijalne infekcije sa : razmotrite kombinovanu terapiju. Odmah prekinite terapiju akosumnjate na tendinitis – ovaj rizik može biti veći kod starijih ili uz istovremenu primjenu kortikosteroida. Prekinite terapiju ako sumnjate na pseudomembranozni kolitis. Samo uz izuzetanoprez kod pacijenata koji su skloni konvulzijama ili uzimaju lijekove koji smanjuju konvulzivni prag. U slučaju renalne insuficijencije, prilagodite dozu (vidijeti kompletan SmPC). Pacijentitrebaju izbjegavati jako sunce i umjetne UV zrake. Antacidi koji sadrže soli željeza, magenzijum ili aluminijum, sukralfat, teofilin, fenbufen i slični NSAIL, probenicid,cimetidin, ciklosporin, antagonist vitamina K; vidi kompletan SmPC. Vidi kontraindikacije. Oprez kodvožnje (moguće vrtoglavice, omaglice, poremećaji vida). Uobičajeni: gastrointestinalni - mučnina, dijareja. Jetra: povećani enzimi. Ostali: bol, crvenilo na mjestuinfuzije i flebitis. Rijetki i veoma rijetki: muskuloskeletalni - poremećaji tetiva <0,1%, tendinitis < 0,1%, pucanje tetive <0,01 %. Za neuobičajene i ostale nuspojave, vidi kompletan SmPC.

Antidot nije poznat. Simptomatska terapija uz EKG praćenje. ATC kod: J0MA12.Sanofi-Aventis d.o.o. Sarajevo. Fra Anđela Zvizdovića 1/8 71000 Sarajevo, BiH

Ovo su skraćene informacije o lijeku (API – Abbreviated Prescribing informaion) bazirane na BiH SmPC iz aprila 2010. Prije propisivanja lijeka, uvijek pogledajte kompletan sažetakkarakteristika proizvoda (SmPC – Summary of Product Characteristics)

Pseudomonas aeruginosa

26

Delikventno ponašanje, mada ne toliko jako, povezano je i sa narušavanjem normi psihičkog zdravlja. Na delikventno ponašanje utiču i društveni faktori (problemi u školi, traumatični životni događaji, uticajne devijantne grupe). Što se tiče ličnih faktora, veoma je važna samokon-trola i nivo samopoštovanja. Pojam devijantnog ponašanja djece i maloljetnika mnogi istraživači pripisuju raznovrsnim defektima unutar obitelji i s tim u vezi narušenom procesu socijalizacije mladih. Dakle, devijantna ponašanja predstav-ljaju svako ljudsko ponašanje koje u značajnoj mjeri odstupa, odnosno krši društvene norme. Sve prisutnija je pojava da lica mlađa od 14 godina piju alkoholna pića, maltretiraju vršnjake, snimaju polne odnose na mobilni telefon ili probaju drogu. Maloljetni prestupnici su ug-lavnom emotivno i socijalno nezrele osobe jer nisu u mogućnosti da svoje ponašanje ispolja-vaju na društveno prihvatljiv način. Oni žele da odmah zadovolje svoje potrebe. Podložni su uticaju vršnjaka. Neki od njih su često destruk-tivni, depresivni, anksiozni, ekstravertni. Kada bi se mladi prestupnici uključili u zdravu sredinu i radili ono što ih interesuje mogli bi biti soci-jalno uspješniji. Važno je razvijati sklonost ka stvaranju radnih navika, pomoći im u učenju, organizovanju slobodnog vremena. Poznato je da okupljanje oko sportskih aktivnosti, razvijanje pozitivnog takmičarskog duha dalo odlične re-zultate u mnogim ustanovama gdje su maloljetna lica smještena

Uloga porodice u nastanku devijantnog ponašanjaPorodica predstavlja onu društvenu sredinu (užu socijalnu sredinu) koja najneposrednije utiče na pravilan razvoj ličnosti mladih. Ona doprinosi da se kod ličnosti formiraju osnovne karakterne crte, te moralne, radne i druge navike. U poro-dici se stiču prva životna iskustva, te ona os-tavlja trajan pečat na psihofizički razvoj mladih. Proces socijalizacije, koji je neophodan za uspješno prilagođavanje društvenoj sredini, up-

ravo započinje u porodici. Da li će taj proces prilagođavanja uspjeti i kakvog će karaktera biti zavisi od karaktera porodice i od kvaliteta od-goja u porodici. To predstavlja značajan predus-lov njene funkcionalne adekvatnosti. Nasuprot tome, poremećaji u sastavu porodice i druge nepovoljnosti u njenoj strukturi imaju negativan odraz na cijeli porodični sistem i njegovo funk-cionisanje. Takvi elementi direktno ili preko sla-bljenja porodičnih funkcija negativno djeluju na razvoj i socijalizaciju mlade ličnosti. Zbog toga se pojava delinkvencije mladih dovodi u usku vezu sa poremećajima porodične strukture (de-gradirana porodica), pošto je u takvim uslovima najviše ugrožena socijalna adaptacija i socijal-izacija najmlađih članova porodice. U literaturi se najčešće ističu: nepotpunost porodice, prevelik broj djece, nepovoljan starosni sastav porodice, porodične svađe i nesuglasice, nizak obrazovni i kulturni nivo roditelja i sl. Međutim, neosporno je da najteže posljedice po porodicu i socijal-izaciju i razvoj najmlađih ostavlja razorenost sas-tava porodice. Za ovakve porodice u literaturi se često upotrebljava izraz deficijentna (manjkava) porodica. Deficijentnost porodice, u kvantita-tivnom smislu, postoji u svim slučajevima kada je ona nepotpunog sastava uslijed nedostatka jednog ili oba roditelja. Ovdje je od značaja i uzrok manjkavosti. Naime, različito se psihološki na djecu odražava nedostatak jednog roditelja uslijed smrti, razvoda, napuštanja, odsustva zbog izdržavanja kazne, odsustva zbog privre-menog rada u inostranstvu itd. (R. Mađenović - Kupčević, Kriminologija, Sarajevo 1982., str. 178.). Izgleda da razorenost porodice koja je rezultat uticaja koji su van moći porodice, kao što je smrt nekog roditelja, imaju slabije nepo-voljno dejstvo. Za razliku od toga, porodice čija je struktura poremećena pretežno subjek-tivnim slabostima roditelja, kao što su razvod, vanbračnost i drugi razlozi odvojenog života roditelja, imaju neuporedivo teže posljedice po djecu i njihov razvoj. (Ž. B. Jašović, Kriminologija maloljetničke delinkvencije, Beograd, 1991. god., str. 241.). Tri ključna problema i glavni uzroci devijantnog ponašanja djece:

1. nedostatak vremena roditelja,2. nemogućnost komunikacije sa djecom,3. nerazumjevanje od strane roditelja.Vrijeme u kojem živimo i brz tempo života nose sa sobom i svoje posljedice. Roditelji u trci za egzistencijom često nesvjesno zapostavljaju di-jete. Radno vrijeme od 09-17h znači da roditelj po cijeli dan nije sa djetetom. Što opet ima svoje posljedice koje skupo na kraju plaćamo. Kad dođe kući poslije cijelog dana na poslu obično nema ni volje ni snage da razgovara sa djetetom i da odgovara na njegova ponekad “dosadna pitanja”. Poslije čuvene rečenice skoro svih roditelja: “ pusti me molim te samo sat vremena da se odmorim, imao/la sam težak dan na poslu” dijete se povlači u sebe i u svoju sobu. Dijete pokušava jedan dan, pa drugi, pa peti …. Prolazi vrijeme, a dijete je samo, ima sve više slobodnog vremena i shvata da ga niko ne kontroliše i tu dolazi do jednog od problema koji u posljed-nje vrijeme zahvata sve veću populaciju djece. Tako mnogi roditelji ne raspolažu informacijama što njihova djeca misle, rade, s kime se druže, kako provode slobodno vrijeme pa stoga i ne razumiju njihove aktivnosti, brige, uznemireno-sti… Unutar vršnjačke skupine mladi ostvaruju pripadnost putem raznih aktivnosti, zajedničkih obilježja (isti stil odijevanja, sklonost nekom umjetničkom pravcu…), ostvarivanjem bliskih, romantičnih odnosa te odnosa putem Interneta koji mogu biti i zloupotrijebljeni. Nedostatak roditeljske kontrole omogućava djetetu da više vremena provodi van kuće i time se povećava mogućnost dolaska djeteta u kontakt sa krimi-nalnim i devijantnim licima, bilo maloljetnim ili punoljetnim. Neki od početnih znakova devijan-tnosti su loš uspjeh u školi kod djece, izostanci i bježanje iz škole, agresivnost, laganje, bježanje od kuće, sitne krađe, a nakon toga se javlja alko-holizam i narkomanija. Međutim, neuspjeh u us-postavljanju bliskih veza (porodičnih, vršnjačkih) može imati negativan učinak na: razvoj identiteta, neovisnost o roditeljima koja odstupa od kog-nitivnih, emocionalnih i socijalnih potencijala adolescenta, na razvoj seksualnosti, obrazovna i školska postignuća, sistem vrijednosti, plani-ranje budućnosti…i dovesti do problematičnih

Devijantno ponašanje kod adolescenata

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Piše: Prim. dr. Nermina Djulović JZU Dom zdravlja sa poliklinikom “Dr. Mustafa Šehović” Tuzla

U savremenim društvima susrećemo se sa sve većim porastom društveno neprihvatljivog ponašanja, kojim općenito nazivamo jedan složeni fenomen kojeg čine različita asocijalna, antisocijalna, devijantna i delinkventna ponašanja. Problemi mladih i društveno neprihvatljivog ponašanja najčešće se spominju u kontekstu devijacije i maloljetničke delinkvencije. Iako su forme devijantnog ponašanja različite, one su međusobno povezane. Pijanstvo, upotreba narkotika, agresivnost i delikventno ponašanje čine jednu zajedničku cjelinu, jer uvlačenje mladih u jednu devijantnu radnju stvara mogućnost ulaženja u drugu.

27

ponašanja. Pri razmatranju kriminogenog uticaja porodice, značajno je utvrditi šta je to što bi moglo djelovati u određenim okolnostima krimi-nogeno u nekoj razorenoj porodici. Na prvom mjestu to su teške materijalne prilike koje obično prate razaranje porodice i koje negativno utiču na sve aspekte života preostalih članova poro-dice. Nadalje, razaranjem porodice, dolazi i do slabljenja porodične discipline i do slabljenja odgoja i nadzora djece, jer je preostali roditelj obično zaposlen i manje vremena provodi u kući sa djecom. Također, razorenost porodice dovo-di i do niza negativnih emocionalnih promjena u porodičnim odnosima, što, uz sve navedene okolnosti, olakšava formiranje i ispoljavanje raznih oblika asocijalnog, pa i delinkventnog ponašanja.

Agresivnost i agresino dijete Već u vrtiću spominjemo agresivno dječje ponašanje. Razlog tome je što se prvi put u nekoj zajednici, u vrtiću, okupljaju različiti po-jedinci s različitim željama i interesima i dolazi do sukoba kako bi se neka situacija razriješila. U vrtiću se dijete suočava sa svojom agresijom, ali i s agresivnošću drugih. Riječ je o svađama, galami, ismijavanju, udarcima, provokacijama, ugrizima, štipanjima, povlačenju za kosu, otim-anju i uništavanju igračaka. Agresivno ponašanje već kod male djece znači ili odbranu nečega ili borbu za nešto. Može se reći da je agresivno djelovanje postizanje i očuvanje utjecaja i ugle-da. Takvo ponašanje, ako dijete ne naučimo kako reagirati u sukobu ili kako nešto dobiti bez su-koba, može se nastaviti kroz odrastanje. U ado-lescentnoj dobi više nema čupanja za kosu, ali postoje oblici ponašanja koji ukazuju na agresiju. Agresivan adolescent uništava imovinu ili baca predmete. Karakteristična je ljutnja ili srdžba, ispadi bijesa kao i prekomjerno vikanje, psovanje te korištenje uvredljivih riječi. Mlada osoba također može: • Prijetiti roditeljima, odraslima, autoritetima, braći ili vršnjacima.• Odbijati odgovornost za svoje bijesne i ljutite reakcije.• Ponašati se pasivno-agresivno, npr: zabo-ravljati, pretvarati se da ne sluša, dangubiti, odugovlačiti kako bi frustrirao ili gnjavio druge.• Imati konstantno napete odnose s vršnjacima radi agresivnog reagiranja i poteškoća kontrole ljutnje.Agresivnost je uvijek bučna, glasna i svi-ma je nepoznat njezin početak osim žrtvi i počinitelju, bez obzira na to koji je odnos u pitanju (nastavnik-učenik, roditelj-dijete, vršnjak-vršnjak…). Agresivno ponašanje uvijek ima

poznat uzrok i nije uvijek isti. Takvim ponašanjem osoba nešto želi dobiti i, naravno, pobijediti, npr. da bi se zadobila pažnja, priznanje, utjecaj ili željeni predmet. Potrebno je istražiti zašto je neka mlada osoba agresivna. Pritom možemo očekivati da odgovor nekad i nećemo dobiti jer ih ni ona sama ne zna, ali na taj način mladu osobu učimo da ne tražimo samo krivca već zajedničko rješenje. Time joj šaljemo poruku da nije ona „neodgovorna, drska ili bezobrazna“ osoba, već osoba vrijedna pažnje. Mlada oso-ba koja je nasilna verbalno i fizički prijeti, koristi oružje, okrutna je prema ljudima i životinjama, slabo kontrolira nagon i niske je tolerancije na frustraciju. Najčešće je takvo nasilno ponašanje usmjereno prema mlađoj djeci, vršnjacima ili starijim osobama. S vršnjacima nije razvijala od-nose jer nema usvojene socijalne vještine, osjeća se odbačenom od vršnjaka i izoliranom te nema prijatelja. Pridružuje se „bandi“ delinkventnog ponašanja kako bi zadovoljila svoju potrebu za pripadanjem jer je bila žrtvom vršnjačkog, obiteljskog nasilja i/ili je iz disfunkcionalne obitelji i okolina je doživljava kao osobu kojoj nedostaju odgojno-obrazovni poticaji. Slabijeg je školskog postignuća i niske motivacije. Može se upustiti u eksperimentiranje s opojnim sredstvima i raz-viti ovisnost o alkoholu. Ovakvo antisocijalno ponašanje prisutno je kod kuće, u školi i za-jednici te bitno narušava funkcionisanje u sva tri područja. Mlada osoba koja u adolescent-noj dobi iskazuje agresivna i nasilna ponašanja

trebala bi biti upućena u multidisciplinarnu ob-radu ustanove mentalnog zdravlja radi cjelovite procjene ne samo problema već i potencijala koje ima. Roditelje se može uključiti u terapijske intervencije njihova djeteta, ali i u porodičnu terapiju radi promjene dinamike odnosa koja pri-donosi problematičnom ponašanju.

Izostanci i bježanje iz škole, markiranjePod pojmom bježanje iz škole, markiranje, po-drazumijeva se svaki neopravdani odlazak s nastave bez znanja i odobrenja nastavnika i roditelja. Markiranje najčešće rezultira lošim us-pjehom u školi, a može biti posljedica bijega od odgovornosti te nedovoljno izgrađenih me-hanizama rješavanja problema. Takvo ponašanje karakteristično je za nedovoljno zrele osobe koje takvim kratkoročnim rješenjem zapravo sebi štete dugoročno. Također, poznato je da se štetnih navika najteže riješiti, pa će tako ista osoba koja je bježala s nastave u šestom raz-redu, to isto učiniti i u srednjoj školi, a poslije i na poslu. Razlozi izbjegavanja škole mogu biti različiti. Kod nekih mladih prisutan je strah od neprihvaćanja vršnjaka ili strah od neuspjeha u školi i pretjeranog očekivanja roditelja kao i nji-hovog kažnjavanja neuspjeha. Neka djeca vje-ruju da nemaju dovoljno potrebnog znanja, ni visoko samopouzdanje, pa izbjegavaju kontakte s nepoznatim ljudima tokom dužeg razdoblja i povlače se ili, jednostavno, bježe od odgov-ornosti. Mladoj osobi nije uvijek lako prihvatiti i odgovorno pristupiti sve zahtjevnijim obaveza-ma koje donosi pohađanje škole, a s druge strane zadovoljiti svoje potrebe (potreba za druženjem, izlascima, slobodnim vremenom) i potrebe koje su “nametnute” (potrebe okoline).

Školski neuspjehPonekad zahtjevi škole i okoline dovode učenike u nesklad s njihovim mogućnostima. Posljedica nesklada je neuspjeh u školi i nezadovoljstvo, što pridonosi pokušaju učenika za dokazivanjem na neprihvatljiv način. Takvi učenici stvaraju negativnu sliku o sebi, ponekad postanu i agresivni, skloni društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja, kao i načinu dokazivanja osobnosti. Kada je kod mlade osobe prisutan školski neuspjeh, usporeno ili otežano napredovanje, potrebno je provjeriti ranije stečena znanja, intelektualne sposobnosti te organizacijske sposobnosti koje mogu podržavati školski neuspjeh. Osjećaj ne-sigurnosti, potištenosti te niskog samopoštovanja također utječe na učenje i školsko postignuće kao i povišen strah u ispitnim situacijama (tre-ma). Nadalje, roditelji svojim ponašanjem, od

Poremećaji u sastavu porodice i druge nepovoljnosti u njenoj strukturi imaju negati-van odraz na cijeli porodični sistem i njegovo funkcionisanje. Takvi elementi direktno

ili preko slabljenja porodičnih funkcija negativno djeluju na razvoj i socijalizaciju mlade ličnosti. Zbog toga se pojava delinkvencije mladih dovodi u usku vezu sa poremećajima porodične strukture (degradirana porodica), pošto je u takvim uslovima najviše ugrožena

socijalna adaptacija i socijalizacija najmlađih članova porodice.

28

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

nerealnih očekivanja do iskazivanja nebrige i nezainteresiranosti, kao i postojanje stresnih i traumatskih događaja u životu mlade osobe, također mogu djelovati demotivirajuće i voditi ka školskom neuspjehu. Neki mladi imaju tenden-ciju za odugovlačenjem ili odgađanjem školskih ili domaćih uradaka u korist igranja ili bavljenja drugim aktivnostima. Mnoge učenike neuspjeh u školi iznenadi, uznemire se, ne mogu se kon-centrirati te više razmišljaju o svom neuspjehu nego što uče. Školski neuspjeh obično je prvi znak koji će uznemiriti i njihove roditelje. “Cijelu osnovnu školu prolazio je odličnim, prvi i dru-gi srednje vrlo dobrim, a sada u trećem ima negativne ocjene. Što se dogodilo?” Mladoj osobi pomažu realna roditeljska očekivanja kao i pomoć oko učinkovitih strategija učenja. Tokom djetinjstva roditelj prepušta djetetu dio odgov-ornosti u skladu s njegovim razvojem. Važno je da u tom procesu roditelj bude podrška i ostavi dovoljno prostora svom djetetu da kao adoles-cent može donositi samostalne izbore i odluke.

LaganjeSjetite se prvih laži (npr. uzimanje igračke svog prijatelja) i odgovora “nisam ja” ili objašnjenja koje nema veze sa stvarnošću. Dijete već u predškolskoj dobi povremeno ima potrebu otići u svijet fantazije i mašte te ga s vremenom doživjeti kao realnost. Roditelji često ostanu začuđeni, uz komentar: “Moje dijete nikad nije lagalo, uvijek smo ga učili da govori istinu i da nama sve može reći”. S polaskom u školu di-jete može uspješnije razlikovati maštu od stvar-nosti. Laži koje slijede najčešće su bezopasne i nestaju s urednim psihofizičkim razvojem. Ado-lescent laže skoro uvijek svjesno, namjerno i s nekim ciljem. Uz to, laganje prelazi u naviku. Laži mlade osobe najčešće su uzrokovane strahom od kazne, autoriteta, željom za prihvaćenošću, boljom pozicijom ili zadržavanjem pozicije u vršnjačkoj grupi. Takva će osoba reći mnoge neistine koje joj omogućavaju da je vršnjaci prih-vate i uvažavaju jer to ne zna postići na drugi, pri-hvatljiviji način. Važno je znati da se laž, stečena socijalnim učenjem, može prozvati manom. Uzroke i motive laži potrebno je potražiti u porodičnom okruženju i njezinoj okolini. Kakav je stav roditelja prema djetetu, kakvo je odgojno postupanje roditelja i nastavnika, kako se prema njemu odnosi okolina (susjed, rodbina…)? Ka-kav je primjer roditelj koji svojem djetetu daje lažnu ispričnicu za školu? Ako roditelj primijeti da mu je dijete lagalo (npr. reklo je da ide na slo-bodnu aktivnost ili u školu, a poslije se utvrdi da je to neistina), nije potrebno dijete odmah ka-zniti već se valja zapitati Kako je do toga došlo? Potrebno je imati na umu da djeca i mladi ljudi u početku laganje doživljavaju kao opterećenje, ali si ne znaju pomoći. Roditelji i nastavnici trebaju utvrditi je li dijete izabralo laganje jer takav način vidi kao jedini izlaz iz situacije ili zbog nečega

drugoga. Učestalo laganje u adolescentnoj dobi zbog markiranja iz škole, loših ocjena, odabira prijatelja koji ne odgovaraju kriterijima roditelja - vrlo su česta pojava. Nedostatak pažnje, želja za ispunjenjem očekivanja roditelja, prikazivan-jem sebe kao jake i samopouzdane osobe vršnjacima, porivi su koji potiču mlade ljude na laž. Ako mlada osoba laže svjesno, s nasil-nim namjerama i asocijalnim težnjama koje mu donose i korist, pogotovu materijalnu, onda je potrebno uključiti stručnu pomoć.

Bježanje od kućePod pojmom bježanje od kuće podrazumi-jeva se svako duže vremensko udaljavanje od roditeljskog doma bez znanja roditelja. Češće je u pubertetu, dok u adolescenciji govorimo o skitnji. Bježanju od kuće najčešće su podložne emocionalno nestabilne mlade osobe, impul-zivne, agresivne ili odgojno zapuštene, dok je kod nekih više naglašena potreba za slobodom i neovisnošću. Adolescenti često bježe od kuće iz razloga što je doživljavaju neprijateljskom, da bi kaznili svoje roditelje, izazvali njihov osjećaj krivnje ili da bi pobjegli od kazne i obave-za. Bježanje također može biti i trenutačna reakcija na sukob ili kontrolirano i planirano ponašanje kao odraz nepotpune socijalizacije ili neprilagođenosti. Bježanje može značiti i poziv u pomoć ili zahtjev mlade osobe da se okolina prema njoj promijeni. Među najčešćim motivi-ma i uzrocima bijega od kuće su oni obiteljski: poremećeni porodični odnosi (međusobni odnos roditelja, odnos roditelja prema djetetu/djeci), prisutnost alkoholizma kod člana obitelji, psihičko zlostavljanje i fizičko kažnjavanje kao i loši stambeni i materijalni uslovi. Ostali motivi bi-jega od kuće nalaze se u negativnom utjecaju društva, želji za zabavom i školskom neuspjehu, što sve vodi jednom od oblika devijantnosti. Uprkos strahu koji roditelji osjećaju, potrebno je utvrditi motive i razloge bijega od kuće. Razgovor, mogućnost iskazivanja mišljenja ado-lescenta, kao i poštovanje tog mišljenja kada se i ne slažemo, pridonijet će razvoju prihvatljivog odnosa s međusobnim povjerenjem. Zapitajmo se je li dom u kojem živimo baš takav kakav smo željeli? Zapitajmo se koliko vremena provodimo s porodicom a da se to ne svodi na zajedničko gledanje televizijskog programa? Isto tako - zapi-tajmo se kakav smo mi identifikacijski model vlas-titom djetetu? Najučinkovitiji način za rješavanje poteškoća jest prepoznati problem i zaustavi ga na vrijeme, sami ili se savjetovati sa stručnjacima. Zašto djeca kradu?Istraživanja nam pokazuju da se između 10. i 13. godine javljaju tzv. lakša djela /prestupi u obliku krađa. Krađa napreduje od krađa kod kuće, što roditelj mnogo lakše podnosi ali uzrokuje strepnju i nemir, do krađa u trgovinama i školi, a kulminira krađama automobila i provaljivanjem u kuće što donosi određenu materijalnu korist. Pokazalo

se da postoji razmjerno postupan razvojni put krađe i djeca sklona takvom ponašanju obično imaju rani početak problema u ophođenju, uključujući i agresiju, već u predškolskoj dobi. Osim agresije, većina ove djece je hiperaktivna i ima slabu kontrolu nagona - nizak prag toleranci-je, česte napetosti, teško podnošenje stanja kao što su krivnja ili anksioznost, a koja mogu dovesti do potpunog bijega i povlačenja ili do nasil-nog napada. Kasnije se uočavaju i neagresivne antisocijalne aktivnosti, no agresivnost je najsta-bilnija osobina. Izuzetno je važno napomenuti da navedeni činitelji nisu jedini ili presudni hoće li dijete početi krasti. Svakako je važno obratiti pažnju na eventualnu socijalnu i emociona-lnu uskraćenost, podložnost pritisku vršnjaka i potrebi za zabavom. Djeca, čiji su roditelji u procesu razvoda, također se ponekad upuštaju u ovu nezakonitu radnju jer na taj način prev-ladavaju novonastalu situaciju ili jednostavno privlače pažnju na sebe. Djeca i mlade osobe mogu krasti jer su siromašni i nemaju za osnovne životne potrebe. Ponekad je to procjena na temelju vlastitog zaključivanja, a ponekad prema odluci roditelja koji prisiljavaju djecu na takve radnje. Roditelji u takvoj životnoj situaciji mogu biti grubi, zanemarujući i zlostavljajući dijete. Ako kradu djeca iz materijalno osiguranih po-rodica, tada je krađa izraz kažnjavanja roditelja i isticanja u skupini. Radoznalost, podložnost, naivnost, želja za pripadnošću vršnjačkoj sku-pini ili bandi može ih odvesti u situaciju krađe. Ponašanje je opasno ako je mlada osoba sniženih sposobnosti i ne može procijeniti težinu svojih postupaka a za njih mora odgov-arati. Mladi često kradu jer žele biti uklopljeni u vršnjačku skupinu sklonu antisocijalnim radnjama, ali poneki to čine iz puke zabave i potrebe da bi osjetili opasnost i doživjeli uzbuđenje. Sigurno su i mnogi, sada odrasli, nekada nešto ukrali: susjedovo voće, malo sitniša za sl-adoled… Postoji gledište da krađom često nadoknađujemo, uzimamo nešto što nam se čini da nam pripada, a nemamo, ili nemamo u količini i na način na koji nam u tom trenutku treba: najčešće krademo malo ljubavi, pažnje. Adolescenti svojim načinom ponašanja zbun-juju roditelje, a posljedica toga je uskraćenost za pažnju i podršku onda kad im treba. Ponekad se čini kao da su odrasliji od odraslih, a u os-novi čeznu za zaštitom. Kako roditeljima nije lako prepoznati ove prikrivene potrebe svog adoles-centa, on nerijetko ostane uskraćen. Tada krade ono što mu pripada: ljubav na način da ukrade npr. malo novaca. Poznate su adolescentske organizirane krađe voća u voćnjacima (većina tih adolescenata ima voća kod kuće, pa razlog krađe nije materijalne prirode).

AlkoholizamAlkoholizam je jedna od najmasovnijih i najvećih društvenih opasnosti. On je istovremeno jedan

Kada bi se mladi prestupnici uključili u zdravu sredinu i radili ono što ih interesuje mogli bi biti socijalno uspješniji.

29

od najvećih zdravstvenih problema – patološki izraz unutrašnje potrebe za alkoholom koja zahti-jeva liječenje kao i svaka druga bolest. Konačno on je i moralni problem jer bitno označava i karakter ličnosti. Kod nas je upotreba alkohola sastavni dio nase tradicije i običaja. Ništa se u našem okruženju ne dešava a da nije u znaku čaše i flaše – i rođenje i smrt, uspjeh i neuspjeh, sve se obilno zaliva bez mnogo promišljanja. A djeca i mladi samo oponašaju odrasle koje vole i poštuju, pa ako i roditelji, nastavnici i ostali bliski prijatelji piju, velika je vjerovatnoća da će i oni krenuti istim stopama. Skoro svaki drugi anketirani učenik šestog razreda je probao neko piće, a ve-lika većina nastavila je i kasnije da pije. Najčešće se počinje sa 12 godina i to sa pivom, a prvo opijanje je već bilo sa 13 godina. Ovi tinejdžeri vole i liker, ali i vino i votku. Anketa među gim-nazijalcima pokazuje da se sa 14 već prelazi na rakiju i još žešća pića. Alkohol narušava zdravlje mladih, sprečava njihov normalan fizički i psihički razvoj. On djeluje na nervni sistem i parališe nje-gove funkcije koje obezbjeđuju dobru fizičku i društvenu kontrolu rada i ponašanja čovjeka. Upotreba alkohola smanjuje sposobnost rasuđivanja i kontrole ponašanja. Ona je uzrok mnogih nesrećnih slučajeva prekršaja, devijan-tnog ponašanja i kriminalnih radnji ( 50% krimi-nalnih radnji izvršeno je u alkoholisanom stanju ).

NarkomanijaPrema arheološkim nalazima Inke su još prije 5000 godina žvakale lišće koke, a Kinezi su 1000 godina kasnije upoznali opojna svojstva marihuane. Od tada je prošlo mnogo vijekova do razvoja tehničke civilizacije koja je promijenila sliku svijeta. Droga se najprije koristila u religijsko – obredne svrhe. U ovoj fazi uzimanje droga je bilo pod kontrolom zajednice, jer su drogu uzi-mali samo određeni ljudi. Razvojem društva širi se i krug uživalaca droge, i zloupotreba droga postaje masovna. Za kratko vrijeme čovjek je ov-ladao velikom moći i korjenito počeo da mijenja način svoga života. Droge su produkti biljaka, životinja i minerala koji imaju ljekovita svojstva. U običnom govoru – supstance koje deluju na centralni nervni sistem mijenjajući stanje svijesti i koje mogu da dovedu do pojave zavisnosti. Zavisnost podrazumijeva postojanje sljedećih simptoma: žudnja za uzi-manjem supstance, fizički “apstinencijalni” sin-drom kada se supstance prekine, zaokupljenost supstancom, zapostavljanje drugih interesovan-ja, veliki utrošak vremena za nabavljanje i uziman-je supstance i pored znanja o njenom štetnom dejstvu. Početno zadovoljstvo koje se javlja pri uzimanju droge kasnije postaje životna muka i tragedija. Baš zbog tog početnog zadovoljstva kod uzimanja narkotika i privremenog popuštanja i slabljenja anksioznosti i uznemirenosti, osoba biva “zavedena”. Ona postaje neaktivna i manje zaiteresovana za zbivanja u svojoj okolini.

“Narkomanija je oblik namjernog i kontinuiranog uticaja na mijenjanje stanja sopstvene svijesti raspoloženja i mišljenja” . Narkomanija kao maso-vna pojava je sociološki problem i označava samo jednu dimenziju duševno poremećenog ponašanja, gdje se najčešće njeno odstupanje od procesa normativnih očekivanja uzima kao suštinsko određenje duševno poremećene eg-zistencije. Rezultati mnogih ispitivanja pokazuju da je interesovanje mladih u svijetu a i u našoj zemlji u stalnom porastu. Broj uživalaca droge svakodnevno raste, a starosna granica, se pom-jera na niže. Danas u urbanim sredinama, droga nije nepoznata čak ni djeci u pubertetskom uzrastu. Uzroke narkomanije treba tražit kako u opštim uslovima sredine u kojima pojedinac živi tako i u neuspješnosti da se riješe neki lični prob-lemi i neadekvatno reagovanje na neuspjehe u školi i životu. Uzimanje droge posebno su sklone mlade osobe koje žele da na taj način održe svoju samostalnost i neslaganje sa vladajućim ili postojećim normama ponašanja. Mlade privlači nešto o čemu nemaju dovoljno znanja, kao i to da želi da se vidi da oni ne samo podržavaju već i imitiraju, oponašaju svoje vršnjake koji uz-imaju droge. Najbolja prevencija i sprečavanje takvih pojava je upoznavanje mladih sa poslje-dicama o štetnom djelovanju droga i narkotika.

Prevencija devijantnog ponašanjaRoditeljiDječje socijalno ponašanje pod utjecajem je roditeljskih odgojnih postupaka koji se razliku-ju s obzirom na to kakva pravila roditelji post-avljaju, kako ih provode, pružaju li djeci pot-vrdu, potiču ih razvoju, omogućuju li strukturu i predvidljivost u dječjem životu. Na dobrom je putu roditeljstvo koje kombinira visoku ra-zinu topline i razumijevanja s jedne strane te roditeljske zahtjeve za zrelim ponašanjem ( u skladu s dobi djece) s druge strane. Porodica je uglavnom izvor prosocijalnih normi. Ako su odgojem i općom atmosferom u porodici ustanovljeni prisni i čvrsti odnosi unutar nje i dijete će usvojiti takve pozitivne norme. Ako je porodica disfunkcionalna i članovi pokazuju devijantna ponašnja (npr. agresivno ponašanje, kriminal, alkoholizam ili uzimanje droga), takva ponašanja bit će u procesu učenja po mod-elu usvojena od strane djece. Takvih porod-ica je relativno malo da bi se objasnila veća pojavnost devijantnog ponašanja kod djece. Na razvoj devijantnog ponašanja kod mladih mogu utjecati i porodice koje nemaju kapa-citet za odgajanjem djece, kada je posrijedi siromašno roditeljstvo koje ne prati razvoj i potrebe djece (s jedne strane preautoritar-no roditeljstvo a s druge previše permisivno roditeljstvo). U takvim porodicama također će

izostati čvrsta veza između djece i roditelja, te će dijete biti usmjereno na vršnjake koji dolaze iz sličnih porodica i mogu biti izvor devijantnih norma.

ŠkolaKao drugi važan izvor socijalizacije spomin-je se škola. Ona prenosi kulturalne vještine i norme ponašanja, te je izvor prosocijalnih nor-mi. Od škole se očekuje da djetetu prenese osnovne vještine i znanja koja su potrebna za sudjelovanje u kulturi (čitanje, pisanje, kompju-torske znanosti) i istovremeno da nadgleda i prati djetetetova ponašanja u školskoj sredini. Ako škola funkcionira dobro a razredne za-jednice su povezane i poticajne, učenici se dobro osjećaju u školi i vežu se za nju.Takva škola ima zaštitnu funkciju za učenike sve do mlađe odrasle dobi. Posebno je važan odnos roditelja i škole. Roditelji koji aktivno sudjeluju u djetetovim školskim postignućima, pomažu djeci pri neuspjehu, raduju se njegovom na-predovanju, dodatno će motivirati dijete da se veže za školu i svoju učeničku ulogu do-bro odradi. Kao što postoje disfunkcionalne obitelji postoje i disfunkcionalne škole. To su škole koje zanemaruju odgojnu funkciju, koje su velike i “anonimne”, gdje djeca nemaju svo-je mjesto, disciplina u njima je loša i nejasna su pravila. Takve škole neće razviti dobre i čvrse veze s učenicima i škola kao izvor socijalizacije neće biti uspješna u oblikovanju prosocijalnog ponašanja kod djece.

VršnjaciVršnjačke grupe mogu biti dijade najboljih pri-jatelja, male grupe bliskih prijatelja ili parova.Vršnjaci tokom adolescentnog razdoblja mogu imati dominantan utjecaj. Ako je adolescent povezan s grupom vršnjaka koja ima pozitivne norme i vrijednosti i on sam će takve vrijednosti prihvaćati. S druge strane, ako njihovi prijatelji imaju devijantne norme, postoje velike šanse da će i on sam prihvatiti takve norme. Iako se u ranoj adolescenciji povećava podložnost pritiscima grupe vršnjaka, a opada oslanjanje na mišljenje roditelja, adolesecnti se razlikuju u tome koliko su podložni utjecaju drugih. Roditelji izravno utječu na to s kim će se djeca družiti ako biraju susjedstvo gdje žive, školu, vjerske, kulturne i druge organizacije u kojima adolescenti sudjeluju. Oni i posredno tj. neiz-ravno utječu na izbor prijatelja i vršnjaka s ko-jima će se dijete družiti tako što potiču razvoj određenih osobina ličnosti i oblika ponašanja u svoje djece. Adolescenti se ne priključuju slučajno određenoj grupi vršnjaka, već ih bi-raju prema sličnosti. Pritisci grupe ne djeluju u smjeru stvaranja potpuno novog ponašanja, nego pojačavaju već postojeću dispoziciju na temelju kojih je adolescent već pristupio određenoj grupi.

Važno je razvijati sklonost ka stvaranju radnih navika, pomoći im u učenju i organizovanju slobodnog vremena.

30

Nakon ere vađenja zuba, zatim popravaka zuba kada zabole, i u svijetu a i kod nas – nastupila je era preventivne stomatologije. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje zuba moramo posmatrati kroz zdravlje koje je potreb-no održavati, a ne sanirati posljedice njegovog urušavanja. Drugim riječima, ljudi se rađaju sa zdravim zubima, a oni stradaju zbog nebrige i loših svakodnevnih navika koje doprinose stvaran-ju karijesa. Zato SZO insistira na preventivnim metodama pravilnog održavanja oralnog zdravlja, uz upotrebu fluoroprofilakse protiv karijesa i zaštiti zdravih zuba zalivanjem fisura u ambulantnim us-lovima.Svaka od skupina preventivnih metoda ima za cilj očuvanje integriteta zubnih tkiva. Glavni etiološki faktor za nastanak karijesa i bolesti periodoncijuma je zubni plak. Do njegovog nastanka dovodi nere-dovna i loše provođena oralna higijena u kombi-naciji sa svakodnevnom prehranom. Plak je ljepljivi biofilm na površini zuba koji u 1 cm3 sadrži 108 bakterija. Brojna istraživanja su utvrdila povezanost plaka sa nastankom karijesa i upale zubnog mesa - gingivitisa, dok su klinička istraživanja dovela do dokaza da je plak primarni uzročnik gingivne upale. Upala može ostati lokalizovana samo na području gingive, ali nerijetko prelazi i u teži oblik upalne bolesti zvan parodontitis. Kod parodonti-tisa upala napreduje u dublje slojeve potpornog zubnog tkiva zahvatajući i kost. U takvom upalnom procesu dolazi do destrukcije vezivnog tikva i re-sorpcije kosti, uslijed čega zubi gube potporu što na kraju dovodi do rasklimavanja i gubitka zuba. Kontrola zubnih naslaga i redukcija kariogenih bak-terija prvi je i najvažniji korak u prevenciji karijesa. Pravilna oralna higijena je najefikasnije i najjeftinije sredstvo za postizanje tog cilja. Čak štaviše, efikasna kontrola količine plaka može zaustaviti napredovanje, ponovno nastajanje ili nastajanje novih parodontalnih ili karijesnih lezija. Osim pro-fesionalne preventivne njege, lična oralna higijena se smatra ključnom za očuvanje oralnog zdravlja. Lična oralna higijena podrazumijeva mehaničko uklanjanje bakterijskog biofilma četkanjem i meto-dama čišćenja međuzubnih prostora, poput

upotrebe zubnog konca ili interdentalnih četkica. Međutim, samo mehaničko uklanjanje zubnog plaka (tj.četkanje zuba), nije dovoljno u njego-voj kontroli, pa se koriste sredstva koja hemijski kontrolišu plak. Antiseptičke tečnosti ili vodice za ispiranje, kako ih pacijenti najčešće nazivaju, vrlo su djelotvorna sredstva u kontroli plaka. Dostup-na su u prodavnicama i apotekama, a mogu se kupiti i bez ljekarskog recepta. Svakodnevnim korištenjem smanjuju broj bakterija u usnoj šupljini, reduciraju nakupljanje plaka te smanjuju upalu i krvarenje zubnog mesa.

Sredstva za održavanje oralne higijeneDanas su na tržištu dostupna brojna sredstva za održavanje oralne higijene a svrstavamo ih u dvije grupe:

Osnovna sredstva- Zubne četkice Većina stomatologa se slaže da je četkica s me-kanim (soft) vlaknima najbolja za uklanjanje naslaga sa zubi. Četkice s manjom glavom su prikladnije jer mogu bolje dohvatiti sva područja usne šupljine, uključujući teško dostupnu stražnju stranu zubi. Svaka 3 mjeseca potrebno je zamjeniti četkicu.

Električna četkica je za dobar izbor, posebno kod osoba koji imaju poteškoća pri četkanju ili onih koji nisu toliko spretni. - Zubne pasteDanas postoji širok izbor zubnih pasta proizve-denih za različita stanja: uobičajene fluoridirane paste, paste za izbjeljivanje zubi, paste za os-jetljive zube i paste za osobe sa parodontološkim oboljenjima. Izbor zubne paste treba napraviti uz dogovor sa stomatologom jer je bitno upotreblja-vati odgovarajuću pastu.

Pomoćna sredstva- Antiseptičke tečnosti ili vodice za ispiranje Antiseptičke tekućine koriste se nakon četkanja zubi. Ne zamjenjuju samo četkanje. Koriste se nerazrijeđene, vrijeme mućkanja je između 30 sekundi i 1 minute te se usta ne ispiru nakon korištenja. Bući da na tržištu postoji niz takvih proizvoda, o vrsti i načinju korištenja vodice najbolje je posavjetovati se sa svojim stoma-tologom.- Zubni konac i interdentalna četkicaZubni konac se koristi nakon četkanja zubi, čisti međuzubne, donosno interdentalne prostore koje je nemoguće očistiti običnom četkicom. U čišćenju tih prostora koriste se još i interdentalne četkice. Konac se upotrebljuje kod užih, a inter-

Kako pravilno održavati oralnu higijenu? Piše: Mr. med. sc. dr. Pavla Rakovec, JZU Dom zdravlja sa poliklinikom „Dr.Mustafa Šehović“ Tuzla

Medicina danasVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Brojna istraživanja su utvrdila povezanost plaka sa nastankom karijesa i upale zubnog mesa - gingivitisa, dok su klinička istraživanja dovela do dokaza da je plak primarni uzročnik gingivne upale. Upala može ostati lokalizovana samo na području gingive, ali nerijetko prelazi i u teži oblik upalne bolesti zvan parodontitis. Kod parodonti-tisa upala napreduje u dublje slojeve potpornog zubnog tkiva zahvatajući i kost. U

takvom upalnom procesu dolazi do destrukcije vezivnog tikva i resorpcije kosti, usli-jed čega zubi gube potporu što na kraju dovodi do rasklimavanja i gubitka zuba.

31

dentalna četkica kod širih međuzubnih prostora.

Tehnike četkanja i značaj pravilnog četkanja zubiNepravilna oralna higijena jeste glavni uzrok nas-tanka karijesa i upalnih oboljenja desni, međutim, i sve češći problemi oštećivanja mekih i tvrdih zubnih tkiva (recesije, povlačenje zubnog mesa, osjetljivost zubnih vratova, abrazije tvrdih zubnih tkiva) nastali su usljed primjene nepravilnih tehnika i neprikladnih sredstava za održavanje oralne higi-jene. Zbog toga je od izuzetne važnosti savladati pravilnu tehniku četkanja zuba:• Pranje treba početi od zadnjih zuba u gornjoj vilici. Četkica se postavlja sa vanjske strane zuba (sa strane obraza i usne) tako da dodiruje granicu desni i zuba pri čemu vlakna četkice zatvaraju ugao od 45* sa osovinom zuba. Četkica se lag-anim pokretom, uz blagi pritisak okreće prema dole. Jednim pokretom obuhvatiti 2-3 zuba, pokret ponoviti do 8 puta i nakon toga preći na susjedne zube.• Istu tehniku primjeniti i za donju vilicu, s tim što četkicu laganim pokretom, uz blagi pritisak okrećemo prema gore.• Izbjegavati jak pritisak, kao i pokreti lijevo-desno koji dovode do mehaničkog oštećenja u predjelu vrata zuba.• Nakon čišćenja vanjskih površina prelazi se na unutrašnje površine zuba (sa strane nepca i jezi-ka) koje se četkaju istom tehnikom kao i vanjske površine.• Unutrašnje površine prednjih zuba čistimo postavljanjem četkice okomito na osovinu zuba pokretima prema dole (u gornjoj vilici), odnosno prema gore (u donjoj vilici).• Na kraju se pristupa čišćenju griznih površina zuba ribajućim pokretima naprijed-nazad.Kod zdravih osoba, pacijenata sa parodontitisom i gingivitisom preporučuje se sljedeća metoda četkanja:- Glava četkice postavljena je koso pod uglom od 45* prema zubnom mesu i kruni zuba, a pokreti su kratki i rotirajućiKod osoba koje imaju neupalno povlačenje zub-nog mesa preporučuje se tehnika četkanja koja objedinjuje čišćenje zubnih površina i gingivalnu stimulaciju:- Vlakna četkice postavljena su na zub i gingivu pod uglom od 45* prema korjenu zuba i rade se mali vibrirajući pokreti te se isčetkava prema kruni zuba

Tehnika čišćenja zubnim koncemPravilno čišćenje koncem uklanja plak i ostatke hrane na mjestima koja četkica ne može lako

doseći - ispod linije zubnog mesa i između zubi. Budući da naslage plaka mogu uzrokovati upalu i kvarenje zubnog mesa, svakodnevno čišćenje koncem toplo se preporučuje. Da bi se iz čišćenja koncem izvukla maksimalna korist, upotri-jebljava se sljedeća tehnika:• Započnite s približno 45 cm konca, namotajte većinu konca oko srednjeg prsta i ostavite 3 - 5 cm konca s kojim ćete raditi.• Držeći konac čvrsto između palca i kažiprsta, nježno ga povlačite kroz uske međuzubne pro-store.• Lagano zakrenite konac oko baze svakog zuba, pazeći da očistite i dio ispod linije zubnog mesa. Konac nikada nemojte povlačiti brzo i forsirati jer to može porezati ili ozlijediti nježno tkivo zubnog mesa. Konac uklonite nježnim, naprijed-natrag pokretima.• Prilikom prijelaza sa zuba na zub upotrebljavajte čiste dijelove konca.Nakon četkanja zuba i upotrebe zubnog konca, postupak čišćenja usne šupljine završite upotre-bom vodice za ispiranje.

Uputstva za ispravno provođenje oralne higijene • Zube treba prati minimalno 2 puta dnevno (ujutro i uveče) a poželjno je pranje zuba poslije svakog obroka. Svako pranje zuba treba da traje 2- 3 minuta uz upotrebu zubne paste sa fluoridom• Upotrebljavajte zubne četkice sa manjom glavom te mekanim (soft) ili srednje tvrdim (medium) vlaknima. Četkicu je potrebno zam-jeniti nakon 2-3 mjeseca upotrebe.• Zube treba četkati na način koji neće oštetiti zube i gingivu.• Četkanje nakon jela je korisno za uklanjanje ostataka hrane, ali treba paziti na mogućnost abrazivnog učinka takvog četkanja, stoga se

preporučuje vremenski odmak od 60 min na-kon jela.• Nakon četkanja zuba preporučuje se korišćenje pomoćnih sredstva za održavanje oralne higijene (zubni konac, interdentalna četkica, antiseptičke tečnosti). Korištenje kon-ca ili interdentalnih četkica preporučuje se je-danput na dan kako bi se uklonio plak između zuba.• Nakon četkanja zuba koriste se antiseptičke tečnosti. Upotrebljavaju se nerazrijeđene, vri-jeme mućkanja je od pola do jedne minute a usta se ne ispiru nakon korištenja.• Konzumirajte što zdravije namirnice s obiljem voća i povrća, te izbjegavajte međuobroke.• Posjećujte vašeg stomatologa redovno (optimalno 2 puta godišnje) radi kontrolnog pregleda vašeg zubala i usne šupljine i profe-sionalnog čišćenja zubnog kamenca.

Znaci dobre oralne higijeneDobra oralna higijena se smatra osnovnim uslo-vom za održanje zdravlja usne šupljine. Pojam dentooralnog zdravlja je dosta teško definisati tako da bi mogli sveobuhvatnno i u potpu-nosti objasniti stanje zdravlja organa usne šupljine. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, to je stanje potpune normalnosti i funkcijskih sposobnosti zuba i njegovih pot-pornih tkiva. To je stanje savršenog zdravlja usne šupljine i svih dijelova mastikatornog or-gana koji optimalno učestvuju u fiziološkim funkcijama (žvakanje, govor, estetika...).Rezultat dobre oralne higijene su usta koja imaju zdrav izgled i miris. To znači:• Zubi su čisti i slobodni od naslaga • Zubno meso je ružičasto, čvrsto se drži uza zube, ne boli i ne krvari tokom četkanja zuba ili čišćenja zubnim koncem • Loš zadah nije stalno prisutan

ZaključakOdržavanje ispravne oralne higijene jedna je od najvažnijih stvari koju možemo učiniti za zube i zubno meso. Zdravi zubi, ne samo da nam omogućavaju da dobro izgledamo i da se dobro osjećamo, nego i da pravilno jedemo i govorimo. Takođe, održavanje zuba košta 10 puta manje od njihovog liječenja, pri čemu zdravlje ne može da se poredi sa sani-ranjem posljedica bolesti sa medicinskog, so-cijalnog i ekonomskog aspekta. Jedino pravil-nom njegom zuba i brigom o oralnom zdravlju ljudi svoje zube mogu sačuvati do kraja života.

Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, zdravlje zuba moramo posmatrati kroz zdravlje koje je potrebno održavati, a ne sanirati posljedice njegovog urušavanja.

32

Dijagnostički testovi za Helicobacter pylori (H.Pylori) se mogu podijeliti na invazivne i nein-vazivne – najčešće bazirano na potrebi za en-doskopijom. Tehnike dijagnostike takođe mogu biti direktne (kultura, mikroskopski dokaz prisustva mik-roorganizma) ili indirektne (koristeći ureazu ili imuni odgovor kao marker bolesti). Izbor testa zavisi o brojnim činiocima – uglavnom cijeni, dostupnosti, kliničkoj situaciji, prevalenci infekcije u datoj popu-laciji, kao i prethodnoj upotrebi inhibitora proton-ske pumpe (PPI) i/ili antibiotika koji mogu uticati na rezultate testa.

Kada testirati pacijenta?Iako postoje brojni klinički scenariji u kojima je prim-jereno testirati na H. Pylori, vodič preporučen od strane Američkog Kolegija Gastroenterologa se čini kao najprikladniji, s obzirom na cjelovitost pristupa. Prema istome, testiranje na H. Pylori treba ponuditi u sljedećim situacijama:

1. samo ako se planira tretman u slučaju pozitivnos-ti na H. Pylori2. u pacijenata sa MALT limfomom, aktivnim peptičkim ulkusom ili sa prethodnom anamnezom dokazanog peptičnog ulkusa3. test-and-treat (testiraj i tretiraj u slučaju pozitivnos-ti) strategija je dokazano efikasna i ekonomična u pacijenata sa prostom, neistraženom dis-pepsijom koji su mlađi od 55 godina i nemaju alarmirajuće simptome (krvarenje, anemija, rana

sitost, neobjašnjeni gubitak na tjelesnoj težini, pro-gresivna disfagija, odinofagija, rekurentni vomitus, porodična anamneza na GI malignitet, lična an-amneza za GI malignitet), a u vezi sa prethodnom tačkom, potrebno je uzeti u obzir lokalne poseb-nosti, pa je tako dobna granica za BiH prema našim istraživanjima niža – i iznosi 45 godina za muškarce i 50 godina za žene (Salkic NN et al. Eur J Gastro-enterol Hepatol. 2009;21(1):39-44.)4. Odluka koji test primijeniti ovisi bitno o tome da li pacijentu treba uraditi EGD-skopiju, kao i o snazi, slabostima i troškovima svakog od pojedinačnih testova.

Indikacije za testiranjeNekomplicirani duodenalni ulkus – H.pylori je prisutna u većine pacijenata sa nekompliciranim duodenalnim ulkusima, pa kao rezultat toga smatra se da nijedan dijagnostički test nije ekonomski ispla-tiv, te da je tretman indiciran već u prisustvu ulkusa. To posebice važi za zemlje poput naše u kojima se ipak, iako nema jasnih literaturnih podataka o pre-valanci infekcije, smatra da je ista jako visoka.Nekomplicirani gastrični ulkus – H. Pylori je takođe prisutna u većine pacijenata sa nekompliciranim gastričnim ulkusom. Međutim, u zadnje vrijeme se u literaturi pojavljuju brojni radovi koji ukazuju na značajan udio H. Pylori negativnih gastričnih ulkusa – obično asociranih sa korištenjem nester-oidnih antireumatika. Današnji stavovi su da ukoliko je dostupan, testiranje treba napraviti biopsijskim ureaza testom već prilikom inicijalne endoskopske

dijagnostike.Krvareći ulkusi želuca i duodenuma – prisustvo skorašnjeg krvarenja ima veliki uticaj na dijagnostičku tačnost različitih metoda za dokazivanje H. Pylori. U ovoj situaciji su važeće preporuke da se primjeni urea izdisajni test, koji je na žalost u našoj zemlji rijetko dostupan. Stoga je generalni konsenzus da se u našim uslovima ide na empirijski tretman.Ostale indikacije – u ostale indikacije spadaju situ-acije kao što je pozitivna anamneza na peptički ulkus (u pacijenata koji nikada nisu bili tretirani), funkcionalna dispepsija, prije početka planirane dugotrajne terapije sa NSAID, u pacijenata sa id-iopatskom trombocitopenijskom purpurom (broj trombocita se može popraviti nakon eradikaci-jskog tretmana), te u pacijenata sa neobjašnjenom sideropenijom.

Tipovi testovaDijagnostički testovi se mogu podijeliti u 2 glavne grupe, endoskopske i neinvazivne.

U endoskopske testove spadaju:- brzi biopsijski ureaza test (CloTest i slični)- histološka analiza prisutnosti mikroorganizma- braš (brush) citologija- bakterijska kultura sa antibiogramom

Neinvazivni testovi uključuju:- urea izdisajni test- serološki testovi- test prisustva H. Pylori antigena u stolici- PCR – Polymeraza chain reaction- testovi pljuvačke- testovi urina- 13C-urea krvni test

S obzirom da bi detaljna rasprava o slabostima i prednostima svakog od navedenih testova oduze-la previše vremena, u daljem tekstu će biti govora o testovima koji su najčešće dostupni u našoj zemlji.

Serološki testoviOvo je vjerovatno najkontroverzniji tip testova, s obzirom na sa jedne strane njihovu ubikvitarnu primjenu, a opet sa druge na vrlo čestu pogrešnu interpretaciju nalaza koja se sreće u svakodnevnoj praksi. Na žalost iako jeftini i lako primjenjivi, serološki testovi koji koriste ELISA tehniku za de-tekciju IgG antitijela, imaju ozbiljno ograničenje u pogledu njihove tačnosti. Velike studije opisuju uniformno visoku senzitivnost (90-100%), ali jako varijabilnu specifičnost (76-96%) sa tačnošću koja se kreće od 83 do 98%.Testiranje na IgG antitijela na H.Pylori je najčešće korištena tehnika iako postoje studije koje opisuju

Piše: Doc.dr. Nermin Salkić Klinika za interne bolesti, UKC Tuzla

Brza dijagnostikaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Helicobacter pylori: dijagnostički testovi u primarnoj praksi

Slika 1: stilizirani prikaz bakterije Helicobacter pylori

33

mogućnost da testiranje na IgA može otkriti infek-ciju u lažno pozitivnih IgG slučajeva, uz ipak nešto nižu opštu senzitivnost i specifičnost. Postoji mogućnost testiranja na IgM (kakva se ponekada nudi u laboratoriji JZU UKC Tuzla) ali ovaj test ima ograničenu kliničku vrijednost i za dijagnozu i za terapiju, s obzirom da infekcija sa H.Pylori ug-lavnom već dugo traje prije nego pokaže simp-tome, pa je otuda i upitna svrha detekcije antitijela akutnog odgovora.Brzi testovi (kakvi se mogu primjeniti u svakoj ordi-naciji, čak i kod kuće) koji uglavnom detektuju IgG antitijela su se do skoro smatrali vijabilnom alterna-tivom invazivnim modalitetima, ali njihova rutinska primjena u takve svrhe više nije preporučljiva zbog loše preciznosti. Netačni rezultati se posebno često mogu očekivati u starijih osoba i u osoba sa cirozom jetre.Na osnovu gore iznesenog vidi se da je serološki nalaz na H. Pylori antitijela potrebno vrlo oprezno interpretirati i da je znanje o ograničenjima testa apsolutni preduslov za pristup bilo kakvom oz-biljnijem tretmanu pacijenta. Mogući pristupi paci-jentu sa pozitivnom ili negativnom serologijom na H.Pylori uključuju:- u pacijenta sa potvrđenom ulkusnom bolešću ili sa visokim rizikom za infekciju, razumno je inici-rati tretman po prispjeću pozitivnog nalaza se-rologije, a u slučaju prispjeća negativnog nalaza, potvrditi isti drugim tipom testa, a koji nije baziran na serologiji;- u pacijenta sa niskom vjerovatnoćom za infek-ciju, negativan test je od pomoći za isključenje infekcije. Primjer bi bio mlad pacijent sa prostom dispepsijom, bez alarmirajućih simptoma i bez znakova sugestibilnih za ulkusnu bolest, posebice ako dolazi iz urbane populacije gdje je prevalen-ca infekcije ipak manja. Pozitivan test je prije lažno pozitivan nalaz u ovakvoj kliničkoj situaciji, te bi drugi tip testa trebao biti primjenjen za potvrdu infekcije.Drugi bitan faktor koji unosi konfuziju jeste kon-trolni nalaz nakon eradikacijske terapije. Pad titra i prelazak u nedetektabilne vrijednosti je sugestibi-lan za izlječenje infekcije. Studije opisuju da pad titra IgG antitijela za oko 50% nakon 3 mjeseca od završetka eradikacione terapije predstavlja snažan prediktor izlječenja, pa tu činjenicu treba koristiti u kliničkoj praksi. Posebna prednost kada je u pi-tanju region Tuzlanskog kantona jeste što labora-torij JZU UKC Tuzla serološko testiranje na H.Pylori radi po kvantitativnoj metodi pa je dinamiku titra lako pratiti. Uobičajeni doktrinarni pristup bi dakle bio da se serologija ponovi otprilike 3-6 mjeseci (bolje za 6 ako pacijent nema simptome) i da se verificira pad titra. Ukoliko je potvrda eradikacije potrebna ranije, onda treba primjeniti neki od bržih i preciznijih metoda.

Test prisustva H. Pylori antigena u stoliciOtkriće prisustva H.Pylori u stolici inficiranih paci-jenata je dalo naučnu osnovu za razvoj fekalnih testova za detekciju prisustva antigena bakterije. Test ima razumno visoku dijagnostičku preciznost sa senzitivnošću od 94 i senzitivnošću od 92 procenta. Test je takođe jako precizan za potvrdu eradikacije sa senzitivnošću detekcije iste 4 ne-delje nakon terapije od 90-95%, a postoje i man-je studije koje sugerišu visoku preciznost detek-cije eradikacije (95%) i do 7 dana nakon terapije. Oprez je potreban u pacijenata sa gastrointesti-nalnim krvarenjima u kojih su opisani lažno pozi-tivni nalazi, vjerovatno zbog unakrsne reaktivnosti sa sastojcima krvi. Takođe kao i svi ureaza bazirani testovi, istodobno korištenje inhibitora protonske pumpe dramatično povećava učestalost lažno pozitivnih nalaza, ali ne i istodobno korištenje ra-nitidina.Posebnu pažnju treba obratiti na novije testove koji se, nasuprot gore navedenim koji se izvode u laboratorijama, mogu izvoditi u uslovima am-bulanti primarne prakse. Ovi testovi imaju dosta varijabilnu tačnost prema izvještajima koja se kreće od 87 do 95% kada je u pitanju specifičnost i 67 do 83% kada je u pitanju senzitivnost, pa ih ne treba poistovijetiti.

Brzi biopsijski ureaza testOvaj test spada u invazivne, endoskopske tes-tove i od skoro je u ograničenim indikacijama dostupan i u Endoskopskoj jedinici Klinike za in-terne bolesti JZU UKC Tuzla, a u bliskoj budućnosti i u rutinskoj primjeni. Biopsije antruma želuca se koriste za izvođenje testa, odnosno preciznije, testira se aktivnost ureaze u biopsijskim uzorcima. Tehnika uključuje uzimanje 1-2 biopsijska uzorka sluznice antruma želuca koji se stavljaju u agar koji sadrži ureu i pH reagens. Ureaza prisutna u H.Pylori djeluje na ureu razlažući je na amonijev jon koji podiže pH vrijednost, a što opet mijenja boju agara. Pozitivnost se da primjetiti već unutar 1sat, a definitivan rezultat se dobija nakon 24 sata. Veći broj biopsijskih uzoraka povećava senzi-tivnost testa.Prednost ove tehnike je u tome što se radi o relativno jeftinom testu, ali koji zahtijeva invazivnu i skupu endoskopsku proceduru. Ipak, zbog cijene se preferira naspram histološke analize. Senzitivnost se kreće do 95%, a specifičnost ide i do 100%, što ga svrstava u red preciznijih testo-va. Lažno pozitivni rezultati su iznimno rijetki, dok se lažno negativni sreću u pacijenata sa skorašnjim

GI krvarenjem, te u onih koji su na terapiji sa PPI ili H2 blokatorima. Stoga negativan test u pacijenata na terapiji ovim lijekovima ne isključuje prisutnost infekcije. Navodi se da je wash-out period, nakon kojeg se mogu očekivati razumno tačni rezultati nakon prekida terapije, otprilike 4 nedelje.

Histološka analizaHistološka analiza zahtijeva veći broj biopsijskih uzoraka iz različitih regiona želuca, uz visoke troškove naknadne analize. Stoga se rijetko rutin-ski koristi, a povezena je i sa mogućnošću greški uzorkovanja, s obzirom da je gustoća invazije bak-terije različita u različitim regionima želuca. Takođe je podložna interobserverskoj varijabilnosti.

Umjesto zaključkaNa kraju još par bitnih opaski. S obzirom na činjenicu da je trenutno najefikasnija trojna terapija ona koja uključuje PPI sa klaritromicinom i amok-sicilinom, u kontekstu dostupnosti ovih lijekova na esencijalnim listama, nema razloga insistirati na drugim protokolima, posebice ako se uzme u obzir činjenica da je multidrug rezistencija H.Pylori ozbiljan problem sa kojim se susrećemo u praksi. Dodatno, u našim uslovima, posebice u situaci-jama gdje se očekuje veća stopa infekcije, njeno duže trajanje kao i mogućnost rezistencije, oprav-dano je razmišljati i o 10-dnevnoj trojnoj terapiji. Dobro poznavanje dostupnosti i dijagnostičke tačnosti, kao i ograničenja testova, takođe je vrlo bitan preduslov uspješnog tretmana, a koji opet treba biti dio osnovne domene ljekara porodične medicine.

Izbor testa zavisi o brojnim činiocima – uglavnom cijeni, dostupnosti, kliničkoj situaciji, prevalenci infekcije u datoj populaciji, kao i prethodnoj

upotrebi inhibitora protonske pumpe (PPI) i/ili antibiotika koji mogu uticati na rezultate testa.

Slika 2: jedan od komercijalno dostupnih kitova za brzi ureaza test. Promjena boje rastvora je jasno vidljiva u slučaju pozi-tivnosti.

34

Žuč je žućkasto-zelenkasta tekućina koju stvaraju jetrene ćelije ili hepatociti koja se iz hepatocita kontinuirano luči u žučne kanaliće u dnevnoj količini od oko 1 l. Voda čini više od 80% žuči, a ostatak čine uglavnom žučne kiseline, fosfatidil holin (fosfolipidi) i holesterol. Žuč koju proizvodi jetra teče kroz sistem žučnih kanalića koji se ulijevaju u zajednički jetreni kanal a koji zajedno sa kanalom koji dolazi iz žučnog mjehura formira zajednički žučovod koji se ulijeva u dvanaestopalačno crijevo. Ulazak masnoća u dvanaestopalačno crijevo jeste signal za izlučivanje žuči iz žučnog mje-hura u lumen dvanaestopalačnog crijeva. U našem organizmu žuč ima ulogu emulgatora za masti i liposolubilne vitamine tj. vitamine topive u mas-tima. Žučne kiseline imaju važnu ulogu u emulgiranju masti u crijevu čime se olakšava razgradnja enzimom lipazom i apsorpcija masti. Žučne kiseline zajedno sa žučnim fosfolipidima služe za otapanje holesterola i olakšavaju njegovo uklanjanje iz oraganizma. Poremećaj omjera ovih sastojaka može da dovede do nastanka žučnih kamenaca koji mogu biti prepreka protoku žuči te uzrokovati pojavu žutice. Procjenjuje se da oko 10% opšte popu-lacije i oko 30% populacije iznad 65 godina u Evropi i SAD-u ima žučne kamence. Prevalenca u pripadnica ženskog spola je 5-20% u dobi od 20 do 55 godina, te 25-30% u dobi iznad 50 godina. Učestalost pojavljivanja žučnih kamenaca je dvaput manja kod muškaraca. Žučni kamenci se dijele u dvije osnovne grupe: holesterolski (80%) i pig-mentni (20%). Najčešći, holesterolski kamenci dijele se na čiste kojih je oko 10% te miješane holesterolske kamence na koje otpada 70% svih kamenaca. Čisti holesterolski kamenci su u pravilu veliki solitarni kamenci žućkastobijele boje. Miješani kamenci su obično manji, multipli i sadrže više od 70% holesterola u svom sastavu. Pored holesterola u njihov sastav ulaze kalcijeve soli karbonat, fosfat, palmitat i bilirubinat. Osnovni poremećaj vezan za nastanak holesterolskih kamenaca jeste stvaranje tzv. litogene žuči tj. žuči prezasićene holesterolom.

Kakva je uloga esencijalnih fosfolipida?Smatra se da esencijalni fosfolipidi imaju protektivnu ulogu kada je u pitanju održavanje ravnoteže sastava žuči, što se posebno odnosi na omjer fosfo-lipida i holesterola. Esencijalni fosfolipidi utiču na povećanje rastvorljivosti holesterola koji ukoliko se stvara previše ili ukoliko dođe do poremećaja njegove razgradnje, može dovesti do stvaranja žučnih kamenaca. S druge strane esencijalni fosfolipidi su, zbog većeg sadržaja polinezasićenih mas-nih kiselina funkcionalno superiorniji od fosfolipida koji ulaze u sastav žuči. Smatra se da manjak fosfolipida u žuči kod pacijenata sa holestazom tj. zas-tojem žuči, odnosno poremećajem u izlučivanju žuči u dvanaestopalačno crijevo, može biti riziko faktor za nastanak holangiokarcinoma tj. karcinoma žučnih vodova, te je stoga supstitucija sa esencijalnim fosfolipidima jedini način da se ovaj važan sastojak žuči nadomjesti . Rezultati studija u koju su bili uključeni pacijenti nakon holecistektomije tj.

hirurškog odstranjenja žučnog mjehura, upućuju na protektivne učinke es-encijalnih fosfolipida na vrijednosti holesterola u sastavu žuči kao i na sman-jenje litogenog indeksa. Esencijalni fosfolipidi su glavni sastojak Hepalip forte kapsula u čiji sastav ulaze i vitamini B1, B2, B6, pantotenska kiselina i vitamin E koji imaju potpornu ulogu u metaboličkim procesima hepato-bilijarnog sistema. Zahvaljujući svojim protektivnim učincima po pitanju sastava žuči, Hepalip forte utiče na smanjenje mogućnosti za nastanak žučnih kamenaca i ima svoje mjesto kada je u pitanju prevencija recidiva tj. ponovnog nastanka žučnih kamenaca nakon holecistektomije.

Reference: 1. Junqueira CL, Carneiro J, Kelly OR. Osnove histologije. 1995.2. Vrhovec B, Francetić I, Jakšić B, Labar B, Vucelić B. Interna medicina. 2003.3. Stiehl et al. The Effect of Essential Phospholipids on the Component of the Bile and on Intestinal Activity During Treatment With Chenodeoxycholic acid. Verh Dtsch Gec Inn Med, 1978. 4. Ijare et al. Absence of Phosphatidylcholine in Bile of Cholestatic Patients Could Be A Potential Risk Factor for Cholangiocarcinoma: A H MRS Study.

Hepalip forteprotektivni učinci na bilijarni sistem

Promotivni tekstVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Bosnalijek d.d.Domaći marketing i prodaja Stručni tim za medicinsku podršku

Smatra se da esencijalni fosfolipidi imaju protektivnu ulogu kada je u pitanju održavanje ravnoteže sastava žuči, što se posebno odnosi na omjer fosfolipida i holesterola. Esen-cijalni fosfolipidi utiču na povećanje rastvorljivosti holesterola koji ukoliko se stvara previše ili ukoliko dođe do poremećaja njegove razgradnje, može dovesti do stvaranja žučnih

kamenaca. S druge strane esencijalni fosfolipidi su, zbog većeg sadržaja polinezasićenih masnih kiselina funkcionalno superiorniji od fosfolipida koji ulaze u sastav žuči.

36

Naš imuni sistem i maligno oboljenje

Promotivni tekstVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Piše: Dr. med. Vladimir Laudanović Aloha Medicinalis Srbija

Ukoliko imunološki sistem funkcioniše na optimalnom nivou, u organizmu se neće razviti ni AIDS, ni rak, ni herpes, niti bilo koja druga latentna bolest, koja u ljudskom telu egzistira kao

potencijalna, skrivena opasnost.Sta t i s t ičk i podatak o inc idenc i po jave raka n i je n ima lo r už ičas t , svaka t reća osoba dobi je rak , svak ih 2 ,5 m inu ta nekome u sve tu pos tave d i j agnozu raka . Na pr vom mestu kao uzrok po jave raka se na laz i “nu t r ic iona l d i sorder ” - nu t r ic ion i d i sba lans , na dr ugom mestu pušen je , potom v i r usne in fekc i je , genetsko nas leđe. Mnog i naučn ic i smat ra ju da je inc idenca raka povećana u pos ledn je v reme za toš to pro izvođač i h rane tokom pre rade izbacu ju komponente ko j i su naš i p r i rodn i imunos t imu la to r i , rec imo beta g lukan i 1 .3 d . P r i rodno se na laze u kvascu , he l jd i i u ve l i ko j ko l ič in i u nek im v r s tama medic insk ih g l j i va . Be ta g lukan i 1 .3 D odnosno hete ropol i saha r id i de lu ju tako š to ak t i v i r a ju naš imun i s i s tem, t j . će l i j e imuno loškog s i s tema ko je su važne za “homeostazu” , r avnoteže našeg imunog s i s tema: imuno-će l i j a (mak ro faga , monoc i ta , neut ro la , “NK” će l i j a , dendr i t i čn ih će l i j a ) i hemi j s k ih prenosn i ka (c i tok ina poput in te r leuk ina , i n te r fe rona) . P roces s tva ran ja raka se zove ka rc inogeneza i t r a je j ako dugo, u proseku od 5-15 god ina se fo r m i ra m ik roskopsk i v id l j i va ma l igna će l i j a , a l i ona još uvek n i je k l i n ičk i v id l j i va , do momneta kada pos tane k l i n ičk i v id l j i va prođe još od 3-10 god ina . Kao š to v id i te , r ak se v id l j i v po jav l j u je kod s ta r i j i h l j ud i , a l i p roces započ in je u m lados t i . Sam proces započ in je oš tećen jem našeg DNK. Snaga našeg imunog s i s tema je na j j ača u puber te tu , nakon 50te god ine imuno lošk i s i s tem nag lo s l ab i . Danas se u ho l i s t ičkom pr i s tupu lečen ja raka akcenat s tav l j a na kva l i te t ž i vota

pac i jen ta nakon k l as ičn ih in te r venc i j a . Da l i j e pac i jen t p rež iveo i l i ne , ne b i t reba lo da bude jed in i k r i te r i j um za procenu rezu l ta ta lečen ja . S toga , sve češće pos ta je praksa u sve tu da onko log kombinu je sve dos tupne d i sc ip l ine ko je mogu pos luž i t i dobrob i t i pac i jen ta .Poznato je da z račen je i hemoterap i j a s l abe imuno lošku odbranu organ izma, ko ju je rak već oš te t io . Iz t i h zapažan ja s tvor i l a se nova sves t u vez i sa lečen jem ma l ign ih obo l jen ja - da l i j e moguće modi f kova t i b io lošk i odgovor organ izma na z loćudn i napad? Na našem t rž i š tu se mogu nać i p repara t i na baz i he te ropo l i saha r ida , medic insk i p roveren i dodac i i sh rane poznate Amer ičke kompan i je A loha-Medic ina l s ko ja je u jedno i na j već i p ro izvođač na sve tu . N j ihova na jpoznat i j a dva prepara te Immune Ass i s t i Immune Ass i s t 247 .

IMMUNE_ASS IST – “Cr i t i ca l ca re fo r mu la” je na je fek tn i j i potenc i j a to r imuno-s i s tema i kada naprav l jen . Tes t i r an je u bro jn im k l i n i kama kao dodatna te rap i j a u konvenc iona lnom lečen ju ka rc inoma, hepat i t i sa B , a l koho ln im bo les t ima je t re .Ima dokazano snažno imunos t imu la t i vno de j s tvo u kombinac i j i sa hemoterap i jom (pobol j šan je kva l i te ta ž i vota ub lažavan jem propra tn ih e feka ta hemoterap i je i te rap i je z račen jem) . IMMUNE_ASS IST 247 – Namen jen je on ima ko j ima je imun i te t ozb i l j n i j e os lab l jen na roč i to v i r usn im in fekc i j ama , svakodnevn im s t resov ima i ko j ima je pot rebna j ača podrška imunom s i s temu.

Još jedna oblast u kojoj su vršena mnoga istraživanja jeste efekat Cordycepsa na metabolizam glukoze u krvi. Dijabetes se tradicionalno deli na dva osnovna tipa (tip 1 i tip 2). Kod bolesnika sa dijabetesom tipa 1 bolest se javlja u ranom životnom dobu, a nastaje kada imuno-sistem napadne i uništi ćelije pankreasa koje proizvode insulin, zbog čega je pacijent primoran da ovaj hormon do kraja života unosi u organizam putem injekcija. Ovaj tip dijabetesa ima oko10% obolelih od ove bolesti dok ostalih 90% oboleva od tipa 2, koji se javlja kod odraslih. Dijabetes tipa 2 uzrokuje otpornost ćelija na dejstvo insulina. Najverovatnije se radi o preteranom konzumiranju šećera i rafiniranih ugljenih hidrata to-kom dugog vremenskog perioda. Iako je ova uzročno-posledična veza još uvek prilično kontroverzna, sve je više dokaza da preveliki unos rafinisanih ugljenih hidra-ta izaziva stanje hronične hiperinsulinemije, a ona opet izaziva gubitak osetlj ivosti na insulin na ćelijskom nivou. Bez obzira na klasifikaciju i način njegovog nastanka, di-jabetes je veoma ozbiljna bolest. Osnovni je uzrok sle-pila, krajnjeg stadijuma teških oboljenja bubrega i amputacije donjih udova. Takođe, povećava rizik od moždanog udara, visokog pritiska, povećanja holes-terola u krvi i bolesti kardiovaskularnog sistema.Cordyceps je u brojnim ispitivanjima na ljudima i životinjama testiran i kao potencijalni agens za regu-lisanje nivoa šećera u krvi, i zaista se dobro pokazao. U jednom eksperimentu, kod 95% pacijenata kojima je davano 3 ml tečnog ili 3 gr suvog Cordycepsa dnevno, videlo se poboljšanje krvne slike, dok je u kontrolnoj grupi tretiranoj ostalim metodama kod samo 54% paci-jenata zabeleženo poboljšanje. Zajednička nit rezul-tata ovih ispitivanja je pojačana osetlj ivost na insulin i povećanje proizvodnje glukokinaze i heksokinaze, enzima iz jetre koji regulišu nivo glukoze.Kratko rečeno, Cordyceps može biti koristan kod paci-jenata obolelih od dijabetesa, bilo da se daje samili sa drugim lekovima.Još zanimljivije je otkriće ove iste studije da su subjekti skloni alkoholu izgubili želju za konzumiranjem pića 48 sati nakon početka terapije Cordycepsom. Naknadna proučavanja potvrdila su sposobnost Cordycepsa da smanji potrebu za alkoholom. Najavljena su nova istraživanja u ovoj oblasti.Proizvodi Alohe Medicinals su potpuno prirodni, or-ganski i apsolutno neškodljivi i nakon duge upotrebe.

Na samom početku, zadovoljstvo nam je da Vas podsetimo da je AlohaMedicinals iz SAD-a najveći proizvođač organskog Cordyce-psa u svetu i jedina biotehnološka fabrika koja je potvrdila anal-izom nezavisne labo-ratorije da je njihov Cordyceps 5 X jači od onog u prirodi.

38

Laboratorijske metode u predikciji razvoja karcinoma grlića maternice – NASBA

Piše: Doc. dr. Irma Salimović-Bešić NALAZ - Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje, Sarajevo

Ginekološki kutak

HPV i karcinom grlića matericeKarcinom grlića materice je uzrokovan kod 99,7% slučajeva dugotrajnom (perzistentnom) infekcijom humanim papilomavirusom (HPV). Većina takvih infekcija je prolaznog karaktera i ne dovodi do razvoja karcinoma grlića materice. Međutim, mali ali značajan broj HPV infekcija napreduje do takvog karcinoma (Slika 1). Prekomjernom sintezom virusnih onkoproteina E6 i E7 se narušavaju kontrolni mehanizmi ćelijskog ciklusa, što dovodi do maligne transformacije i prekanceroznih promjena ćelija (Slika 2). Istraživanja sprovedena na uzorcima karcinoma grlića materice su pokazala da su genotipovi HPV-16 i HPV-18 zastupljeni u

približno 70% slučajeva širom svijeta.

Da li su dijagnostičke metode zasnovane na detekcije virusne (HPV) DNA adekvatan izbor za prognozu pojave karcinoma grlića materice?Dijagnostičke metode zasnovane na detekciji virusnog genoma (HPV DNA) pokazuju samo da je virus prisutan u ćeliji, ali ne daju informaciju o onkogenoj aktivnosti virusa, niti da li infekcija ima prolazni ili dugotrajan karakter. Novije tehnologije preporučuju nove koncepte koji se više fokusiraju na detekciju specifičnijih faktora rizika-poput otkrivanja nivoa izražavanja virusnih onkogena E6 i E7, koji imaju ključnu ulogu u malignoj transformaciji inficirane ćelije. Nivo izražavanja gena se mjeri detekcijom mRNA.

Koji tip testa ima veću medicinsku prediktivnu vrijednost?Detekcija mRNA onkoproteina HPV E6 i E7 je potvrda toga, da je u inficiranoj ćeliji prisutna dugotrajna sinteza virusnih onkoproteina, te da infekcija nema samo prolazni karakter. Stoga, ovakav način testiranja ima mnogo veći klinički značaj jer trijažira pacijentice koje su pod direktnim rizikom od razvoja karcinoma grlića materice. Medicinska prediktivna vrijednost detekcije HPV E6/E7 mRNA je veća u odnosu na testove zasnovane samo na otkrivanju prisustva HPV infekcije DNA testiranjem. Pokazalo se da se uz pomoć mRNA testiranja može isključiti veći broj pacijentica sa normalnom citologijom i histologijom, tj., da test ima bolje parametre za isključivanje pacijentica koje nisu pod rizikom od razvoja karcinoma grlića materice.

Šta sa pacijenticama ispod 30 godina starosti? Pošto je kod pacijentica mlađih od 30 godina veća zastupljenost prolaznih HPV infekcija, izbor HPV DNA testa kod ove populacije je od upitnog kliničkog značaja. Zbog toga su testovi detekcije mRNA i dugotrajne virusne onkogene aktivnosti od mnogo većeg prognostičkog i kliničkog značaja kod ove populacije žena u odnosu na metode detekcije virusne DNA.

Vaša

Apo

teka

bro

j 16

Posebno mjesto u dijagnostici Zavoda NALAZ zauzima dijagnostika infekcije sa humanim papiloma virusom (HPV) i predviđanje toka i ishoda infekcije. Zavod za biomedicinsku dijagnostiku NALAZ je

jedina ustanova u BiH, koja posjeduje NASBA tehnologiju i koji može na osnovu mjerenja nivoa mRNA za protein E6 i E7 HPV, pratiti aktivnost virusa i odrediti momenat kada perzistenta infekcija prelazi u

invazivnu, koja dovodi do nastanka karcinoma.

Slika 1. Prikaz karaktera HPV infekcije

Slika 2. Nastanak karcinoma preko niza prekanceroznih promjena usljed HPV infekcije (2)

39

Preporučeni algoritam za selekciju žena sa citološkim promjenama ASCUS/LSIL svih starosnih dobi

Druge moguće indikacije za E67E7 mRNA testiranje:

> Testiranje HPV DNA pozitivnih žena (iz primarnog skrininga)> Praćenje pacijentica nakon liječenja > Skrining HIV+ pacijentica > Skrining i praćenje karcinoma koji nisu na grliću materice > Praćenje poslije vakcinacije

Novi koraci u dijagnostici HPV infekcije

40

Atopijski dermatitis u djecePiše: Prof. dr. Fahrija Skokić, Klinika za dječije bolesti, UKC Tuzla

Vaša beba

Prvenstveno je dermatoza dječijeg uzrasta, sa promjenama koje zavise od uzrasta djeteta i stadijuma oboljenja, a prema tome da li postoji senzibilizacija na neki alergen ili ne u djece sa AD-om se razlikuju dva oblika, alergijski i nealergijski AD.Alergijski atropijski dermatitis ima rani početak, sa srednje teškom formom, sa visokim vrijednostima ukupnih IgE antitijela, pozitivnom porodičnom anamnezom za atopiju, a preosjetljivost na različite aeroalergene i alergene hrane mogu se dokazati prisutnim specifičnim IgE antitijelima ili SPT-om. Nealergijski AD u smislu lokalizacije i morfologije promjena jeste AD, ali se ne nalaze povišene vrijednosti ukupnih IgE antitijela, nema specifičnih IgE antitijela, a SPT je negativan na različite aeroalergene i alergene hrane. Djeca sa ovim oblikom AD-a nemaju manifestacije alergijske bolesti.Prevalenca AD-a je u stalnom porastu, pa je tako broj oboljele djece u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) skoro utrostručen posljednje tri do četri decenije (Saito, 2005). Oko 17% pedijatrijske populacije u SAD ima AD, sa sličnom prevalencom u Japanu i zemljama sjeverne Europe (Laughter i sur., 2000).

Istorijat Prvi opisi AD sežu dva milienija unazad, prema zapisima istoričara Svetoniusa, vladar Augustus je patio od ekstremng svrbeža kože praćenog stezanjem u plućima i sezonskog rinitisa. Besnier je oboljenje opisao kao „prurigo diathésique“ (kasnije naziv preinačen u prurigo Besnieri) naglašavajući dominirajući svrbež kože, tipične kožne lezije, nasljednu osnovu oboljenja, čestu povezanost sa astmom i polenozama. Kasnije Brocq oboljenje nazva neurodermitisom. Suvremeni naziv, AD, dali su Wiseu i Sulzbergeru koji su opisali glavna obilježja oboljenja i naglašavali ulogu preosjetljivosti na aeroalergene i alergene hrane u njegovoj patogenezi.

Epidemilogija atopijskog dermatitisa Prevalenca AD-a u djece je u stalnom porastu, tako da od AD-a boluje oko 18.1% djece u Italiji, u Norveškoj 20.6%, Danskoj 14.4% a oko 18% djece u Americi.

Rezultati nekih istraživanja ukazuju da je prevalenca stabilizirana ili u opadanju u razvijenim zemljama kao što su Irska, Švedska, Njemačka, Engleska, dok je s druge strane još uvijek u porastu u zemljama u razvoju kao što su Meksiko, Čile, Kenija, te nekim zemljama Azije. Emerson i suradnici zaključuju da svojevrstan problem određivanja prevalence AD-a čine česte remisije i nepredvidiv tok, posebno blage forme oboljenja, a koji je prisutan u oko 80% oboljele djece.Rijetko se javlja u prvih šest nedjelja po rođenju, sa medijanom javljanja oko trećeg mjeseca života u 47,5%-100% slučajeva. Oko 6. mjeseca života javlja se u 48%-65% slučajeva, dok tokom prve godine života počinje u 75%-80% slučajeva (Cantani i Micera, 2004). Do pete godine oboli oko 75% djece, sa većom prevalencom dječaka prema djevojčicama 1.3-1.5:1. Samo u 10% oboljelih AD počinje poslije 5. godine života. Kada su oba roditelja oboljela od AD-a, prevalenca oboljenja među djecom iznosi 81%, a 59% kada je obolio jedan roditelj a drugi ima respiratornu atopiju. Kada drugi roditelj nema atopijsko oboljenje, prevalenca među djecom je 56%. Ukoliko je majka oboljela, oboljenje se očekuje u 57% djece, a ako je obolio otac, oboljenje se očekuje u 46% djece (Dotterud i sur., 1995).

Patogeneza atopijskog dermatitisa Patogeneza AD-a uključuje kompleksne interakcije između genetske osnove, defekta kožne barijere, abnormalnosti imunološkog sistema organizma, imunološkog odgovora kože i okolinskih uticaja (aeroalergeni, alergeni hrane i iritansi).

Uloga genetske osnove u nastanku atopijskog dermatitisaIstraživanja genetičara su usmjerena ka identifikaciji gena odgovornih za AD i oboljenja povezanih sa AD-om, ali rezultati su još uvijek neujednačeni. Nekoliko značajnih lokusa je označeno važnim za replikaciju kao što su hromozom 2q, 6p i

hromozom 12q. Do sredine 1998. godine identifikovano je nekoliko potencijalnih lokusa, kao što je gen za ß podjedinicu visokoafinitetnog receptora za imunoglobulin (Ig) E, tzv. FcαRI smješten na hromozomu 11q12-13 i povezan je sa respiratornom atopijom. Istraživanja su pokazala da je za atopijska oboljenja veći stepen združenosti dokazan za alele koji se nasljeđuju od majke.Dosadašnje studije ukazuju da najveću važnost u nastanku AD-a imaju hromosomske regije koje kodiraju sintezu interleukina (IL) a, koji imaju dominantnu ulogu u nastanku upale, kao što je hromozom 5q31 gdje su smješteni geni za IL-4, IL-5 i IL-13, regije za kodiranje receptora visokog afiniteta za IgE antitijela, hromosom 11q13.Odnedavno su genetička istraživanja usmjerena i na gene koji kodiraju tzv. kompleks epidermalne diferencijacije. Dokazana je značajna povezanost mutacije gena za filagrin s nastankom AD-a.

Uloga defekta kožne barijere i inflamacije kože u nastanku atopijskog dermatitisa Defekt kožne barijere i inflamacija su dvije osnovne karakteristike AD-a. Očuvana funkcija kožne barijere, njena permeabilnost (kojom je kontrolisan transkutani promet vode i elektrolita) esencijalan je za održavanje integriteta kože. Istraživanja su pokazala da defekt kožne barijere uzrokuje pojačano prodiranje alergena i mikroorganizama, što povećava rizik za senzibilizaciju za molekule alergena i za nealergijske inflamatorne reakcije. Kada je narušena permeabilnost kožne barijere, konačan homeostatski odgovor je pokrenut kako bi se funkcija kožne barijere vratila u normalu. Defekt kožne barijere povezan je sa poremećajima na nivo keratinocita, reduciranim nivoom ceramida (kao značajnih molekula koje zadržavaju vodu u ekstracelularnom prostoru epiderma) i povećanjem endogenih proteolitičkih enzima.Istraživanjima je dokazano da je u epidermu djece sa AD-om, povećana aktivnost sfingomijelin-acilaze, enzima koji razlaže sfingomijelin na

Vaša

Apo

teka

bro

j 16

Atopijski dermatitis (AD) je inflamatorno, hronično-recidivirajuće, neinfektivno, alergijsko, izrazito pruriginozno oboljenje kože uvjetovano genetskom predispozicijom (atopijom),

sa tipičnim kožnim promjenama. Sinonimi su „prurigo Besnier“, „neurodermitis“, „endogeni eczem“, „flexuralni eczem“, „dojenčaki eczem“ i „prurigo diathsique“.

41

slobodnu masnu kiselinu i sfingozil-fosforilholin uz istovremenu smanjenu aktivnost sfingomijelinaze koja oslobađa ceramide iz sfingomijelina. U stratum corneum, smanjen je sadržaj ceramida 1 i 3, a povećan sadržaj holesterola, tako da je odnos ceramid/holesterol značajno manji nego u koži djece koja nemaju AD Pored deficita ceramida, u djece oboljele od AD-a, defektu kožne barijere značajno doprinosi i prisutna specifična inflamacija kože koja je posredovana kompleksom vremensko-prostorne ekspresije citokina i hemokina. Mehanička oštećenja, trauma, infekcija, alergeni, iritansi, češanje usljed svrbeža, stimulišu lokalnu produkciju proinflamatornih citokina čija je ekspresija različita u akutnoj i u hroničnoj fazi AD-a.Cork i suradnici zaključuju da su vjerovatno mehanizmi reparacije kožne barijere i u djece oboljele od AD-a stalno aktivni, i njen je oporavak brz ali nikada potpun kao kod djece koja nemaju AD.Glavni pokazatelj stepena defekta kožne barijere je suhoća kože. Prema rezultatima istraživanja, u djece sa AD-om, suhoća kože upravo nastaje usljed smanjene regulacije gena odgovornog za nastanak zaštitnog sloja, filament-agregacionih

proteina, filagrina. Filagrin je ključni protein koji igra važnu ulogu u formiranju ćelijskog omotača u stratum corneum, a koji opet ima kritičnu ulogu u održavanju efikasnosti kožne barijere. Dokazano je da je zadatak filagrina da se veže i utiče na agregaciju keratina, koji inducira kolaps citoskeleta a kao rezultat nastaju formacije korneocita.Neka istraživanja provedena u skorije vrijeme potvrđuju da gubitak funkcije filagrina, nastale usljed mutacije gena za filagrin, rezultira upravo oštećenjem funkcije kožne barijere. Kako je filagrin protein sa krucijalnom ulogom u održavanju funkcije kožne barijere, usljed njegovog nedostatka narušena je jedna od primarnih uloga kožne barijere, da sprečava prodor alergena.Dokazano je da je svrbež kože upravo jedan od najznačajnijih faktora, a ujedno i najčešćih simptoma AD-a, koji pojačava i podržava inflamaciju kože i doprinose defektu kožne barijere. Smatra se da nastaje uslijed kožne hiperreaktivnosti a nakon izlaganja iritansima, alergenima, pojačanog znojena i slično. Jednom kada proces započne, povećava se osjetljivost kože i na blage stimuluse.Svrbež kože prisutan je u svih oboljelih s AD-om, tako da uz tekući proces inflamacije nastaju

ekskorijacije, prurigo, papule, lihenifikacija i ekcemske promjene. Kao induktori svrbeža kože smatraju se neuropeptidi, posebno supstanca P koja se oslobađa iz kožnih propriceptornih nerava, usljed češanja, sa posljedičnim oslobađanjem histamina iz mastocita. Upravo Ostere i suradnici te Nasiff i suradnici nalaze povišene vrijednosti histamina i u plazmi i u koži djece sa AD-om. Svrbež kože je dominantan simptom u djece sa AD-om koji je uzrokom češanja, a koji je opet usko povezan sa značajnim poremećajem sna u najvećeg broja oboljele djece (Lewis –Jones, 2006). Svrbež kože, češanje i poremećaj sna su zapravo najznačajniji aspekti oboljelog djeteta od AD-om. Rezultati brojnih istraživanja dokazuju da preko 60% djece usljed svrbeža kože imaju poremećen san, ali i oko 38% članova porodice oboljele djece.Posljedica poremećaja obrasca spavanja u djece sa AD-om je psihička i mentalna iscrpljenost djeteta ali i porodice što doprinosi promjenama raspoloženja, smanjenu koncentracije za izvođenje školskih aktivnosti djeteta ali i radnih obaveza roditelja.

Atopijski dermatitis rijetko se javlja u prvih šest nedjelja po rođenju, sa medijanom javljanja oko trećeg mjeseca života u 47,5%-100% slučajeva. Oko 6. mjeseca života javlja se u 48%-65% slučajeva, dok tokom prve godine života počinje u 75%-80% slučajeva (Cantani i Micera, 2004). Do pete godine oboli oko 75% djece, sa većom

prevalencom dječaka prema djevojčicama 1.3-1.5:1. Samo u 10% oboljelih AD počinje poslije pete godine života.

42

Estetski tretmani ožiljaka

Nastanak ožiljka zavisi od njegove boje, teksture, dubine, dužine, širine i mjesta na tijelu. Takođe, na način formiranja ožiljka utječe i starosna dob pacijenta. Mlađa koža se brže i intenzivnije obnavlja ali zbog toga se znaju pojaviti veći i deblji ožiljci nego kod starije kože. Ožiljak koji se kosi sa prirodnim crtama lica će biti uočljiviji jer ne prati konture kože na licu. Svi ovi faktori utječu na pojavu ožiljka koji, iako je u pitanju sad već zdrava koža, može da se smanji ili poboljša estetskim tretmanima.Postoje mnoge tehnike kojima se minimiziraju ožiljci, a dermatolozi ih koriste već rutinski. Samo teški slučajevi nastanka ožiljka, poput onih nakon opekotina na većoj površini tijela, zahtijevaju operacije pod opštom anestezijom i boravak u bolnici.Obrada ožiljaka hirurškim putem je jedna od metoda kojom se mijenja veličina, širina ili smijer ožiljka, a mogu se smanjiti i ožiljci koji se izdižu iznad ostatka zdrave kože. Ipak, hirurško odstranjivanje ožiljaka ostavlja drugi, iako manje vidljiv, ožiljak.

Erbium-yag resurfacingKao jedna od popularnijih metoda smanjivanja i odstranjivanja ožiljaka postoji Erbium-YAG laser. Koristi se za blaže ožiljke i nepravilnosti kože, a čak poboljšava i izgled ožiljaka nastalih nakon operacija, kao i ožiljaka od akni. Erbium-YAG laser izjednačava teksturu kože i daje veoma dobre rezultate kod ožiljaka od akni, malih boginja, tetovaža i postoperacijskih ožiljaka. Pacijenti se obično potpuno oporave već nakon dvije do tri sedmice, a neki i ranije. Ako se radi o manjoj nepravilnosti koži, potreban je samo jedan tretman. Kod dubokih ožiljaka od akni će već biti potrebno više tretmana Erbium-YAG laserom. Postupak laserskog “resurfacing-a” je sljedeći: svjetlost visoke energetske snage spaljuje nepoželjnu, oštećenu kožu. Diskoloracija nakon procedure ostaje 3-6 mjeseci, a nakon toga koža postepeno vraća normalnu boju.

Frakcijski laserU Dermatološko kozmetički centar Farah instaliran je najnoviji frakcijski laser koji označava najveću revoluciju u laserskim tretmanima. Laser umjesto jedne laserske zrake ima na stotine laserskih zraka unutar laserskog snopa. Prvi laser koji je radio na tom principu bio je Fraxel laser, gdje su tretmani jako bolni i neugodni te je mjesto tretmana potrebno bojiti plavom maskom koja se teško skida. Sada,

kod frakcijskog lasera koji se koristi u DKC Farah uklonjeni su nedostaci tretmana Fraxel laserom te je potreban upola manji broj potrebnih tretmana. Frakcijski laser koristi se u brojne svrhe te daje najbolje rezultate kod uklanjanja ožiljaka bilo koje vrste, osobito onih nastalih od akni, bora, melasme, pigmentacija izazvanih suncem kao što su staračke pjege na šaci te dekolteu, strija...Frakcijski laser je poseban po tome što se u laserskom snopu nalaze brojne laserske zrake, a ne samo jedna zraka kao kod Erbij i CO2 lasera. Na koži ostavlja trag kao bijele tačke. Ispod svake tačke je oštećenje kože, kao čep koji se izbaci i tako ukloni ožiljak. Tretman ne boli i nije neugodan. Prosječno je potrebno uraditi 1 do 3 tretmana da se ožiljci znatno smanje.Karakteristike tretmana frakcijskim laserom: 1. Sam tok tretmana je gotovo bezbolan (osjeti se samo lagano peckanje) 2. Nije potrebna anestezija, 3. Traje sat vremena 4. Oporavak traje od 2 do maksimalno 5 dana ovisno o broju prolaza. 5. Nakon tretmana izgledate kao da ste zaspali na suncu. Nije potrebna upotreba antibiotika. Na tretirano mjesto potrebno je samo par sati stavljati obloge i mazati odgovarajućom kremom.

MikrodermabrazijaKod mikrodermabrazije koža se specijalnim aparatom lagano usisava i stalnim pokretima masira. Istovremeno se na kožu nanose sterilni kristali. Na taj se način skida prvi sloj kože bez korištenja kiseline ili termičkih komponenti. Djelovanjem masaže i istodobno skidanjem gornjeg sloja, donji sloj kože aktivira nove kožne stanice i stvara novi kolagen. Zahvat se izvodi ambulantno između deset i trideset minuta. Nekoliko minuta nakon zahvata može doći do pojave laganog crvenila koje se povlači u roku od jednog sata. Odmah nakon mikrodermabrazije koža će biti očišćena, a zatim kremom za njegu kože zaključno se nahrani. Sveukupno, potrebno je izvesti najmanje šest zahvata, u razmacima od 7 dana.Mikrodermabrazija nije povezana s velikim rizicima jer se odvija bez kirurškog zahvata i upotrebe kiselina. Ipak, može doći do pojedinih popratnih pojava na dotičnim mjestima zahvata:- crvenila,- laganog oticanja,- stvaranja tanke kraste,- posvjetljenja ili potamnjenja kože.

Preporučuje se kao proširenje terapije akni, zadebljanja kože, finih ožiljaka na licu.

Hemijski pilinziHemijskim pilingom se odstranjuje površinski sloj kože kako bi se izravnali udubljeni ožiljci. Koža ostaje puno ravnomjernije površine. Ova tehnika pomaže kod površinskih ožiljaka i koristi se kod kože oštećene suncem i kod osoba neravnomjerne boje kože.Hemijski piling je medicinski tretman u toku kojeg se na kožu nanosi rastvor određene kiseline s ciljem uklanjanja oštećenog sloja kože. Ovaj postupak omogućava obnavljanje uklonjenog sloja kože novim i zdravijim slojem.U zavisnosti od dubine dijele se na površne, srednje duboke i duboke pilinge. Tretman preporučuje i radi isključivo naš dermatolog.U zavisnosti od vrste ožiljaka navedeni pilinzi se mogu kombinovati sa drugim vrstama pilinga ili drugim procedurama što opet preporučuje dermatolog. Broj tretmana zavisi od tipa i težine ožiljaka. Nekada je dovoljan samo jedan piling, ali najčešće je neophodno od 3 do 6 ponavljanja za dobijanje maksimalno mogućeg pozitivnog efekta.Površni pilinzi se mogu ponavljati na 7 - 14 dana dok se dublji pilinzi mogu ponavljati na 4 - 6 sedmica. Pošto je neophodno potpuno izbjegavanje sunca dublje pilinge nije preporučljivo raditi u toku vrućih ljetnih mjeseci. U vrijeme kada se pilinzi rade neophodno je izbjegavanje sunca i nanošenje krema sa visokim faktorom zaštite od sunca.

Restylane i hijaluronska kiselinaInjekcije restylane-a pomažu da se ponovno izdigne koža koja je ožiljkom oštećena na taj način da je utonula ispod površine normalne kože. Hijaluronska kiselina se također koristi za smanjenje blažih ožiljaka. Prednost ovih tehnika je što nije potrebno alergološko testiranje, te nema granuloma niti odbacivanja fillera (restylane). Postoje tri gustine ovih fillera: perlane, restylane i restylane Touch.

Punjači (fileri)Punjači, masno tkivo – ubrizgava se volumen i tako ispunjava defekt kože. Koriste se obično za veće ožiljke i defekte kože. Metode nisu bolne i neugodne te daju dobre rezultate.

Ožiljci su rezultat procesa obnavljanja kože od povreda uzrokovanih nezgodom, oboljen-jima ili operacijom. To je prirodan dio postupka ozdravljenja. Što je više koža oštećena, to će duže trajati oporavak a time su i veće šanse da ostane primijetan ožiljak. U većini

slučajeva, ožiljak će ispočetka biti više uočljiv pa će vremenom izblijediti.

Piše: Doc. dr. Edin Suljagić, Dermatološko kozmetički centar “Farah” Tuzla tel: 061 151 400; www.farah.ba

Dermatološki i kozmetički savjetiVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

44

Piše: Mr. ph. sc. Marizela Šabanović, Farmaceutski fakultet Tuzla

Hipervitaminoze

Ishrana i zdravljeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Otkriće vitamina prije stotinjak godina obilježilo je nutricionizam kao nauku. Stoljećima je bilo poznato da su neke bolesti vezane uz preh-ranu: skorbut je bilo moguće prevenirati un-osom voća i povrća; noćno sljepilo liječilo se konzumiranjem jetre; beriberi je povezivan s jednoličnom prehranom temeljenom na poli-ranoj riži. Međutim, ove spoznaje nisu bile prihvaćene u medicinskim krugovima tokom 19. stoljeća budući da su se uzročnicima bolesti smatrale bakterije i bakterijski toksini. Stoga je otkriće Christiana Eichmanna o tvari iz neljuštene riže topljivoj u vodi koja prevenira beriberi ponukalo mnoge na promjenu načina razmišljanja. Pečat novoj paradigmi dao je Ca-simir Funk otkrivši da je Eijkmanov antiberiberi faktor amin. U kontekstu važnosti za život, Funk je 1912. godine toj tvari dao naziv “vitamin”, a radilo se o molekuli koju danas poznajemo kao vitamin B1 ili tiamin.Danas je poznato 13 vitamina, koji se dijele pre-ma topivosti:- vitamine topljive u vodi (vitamini B grupe, vita-min C i vitamin H) i - vitamine topljive u mastima (vitamini A, D, E i K) Vitamini pokazuju niz hemijskih i funkcionalnih sličnosti, a djeluju kao koenzimi, antioksidansi (vitamini E i C) ili imaju hormonsku aktivnost (vi-tamini D i A). O topljivosti vitamina ovise njihova apsorpcija, transport, pohranjivanje i izlučivanje. Vitamini topljivi u vodi nakon apsorpcije prelaze u krv, a vitamini topljivi u mastima, poput masti prelaze u krv iz limfe. Vitamini topljivi u vodi u krvi se nalaze slobodni, a vitamini topljivi u masti-ma trebaju proteinski nosač. Prije nego se upotri-jebe u stanici, vitamini topljivi u vodi slobodno cirkuliraju u tjelesnim tekućinama, a vitamini topljivi u mastima u pričuvi su u masnom tkivu i jetri. Bubrezi uklanjaju suvišak vitamina topljivih u vodi, vitamini topljivi u mastima se akumuliraju, tako da ako su unosi pretjerano visoki, vjerojatniji su toksični efekti za vitamine topljive u mastima. Osim hipovitaminoza, danas se zna da prekom-jerni unos pojedinih vitamina može dovesti do poremećaja u organizmu. Povećana koncen-tracija nekog vitamina naziva se hipervitaminoza.

Vitamin A - retinolTijelo koristi tri aktivne forme vitamina A, a to su: retinol, retinal i retinoična kiselina. Sve tri forme su esencijalne, dok je retinol «glavni igrač» u familiji vitamina A. Karotenoidi su prekursori vitamina A. Pronađeno je nekoliko hiljada karotenoida u prirodi, ali naše tijelo pretvara samo mali dio ka-rotenoida u vitamin A. Od svih karotenoida, ß-karoten snabdijeva najveći dio vitamina A. Uloga vitamina A je prije svega u očuvanju funkcije vida i razvoja i rasta kostiju. U prirodi je retinol u dva

oblika: - životinjskog porijekla (jetra i jaja) sadrže retinil estere i biljke (mrkva, špinat) sadrži pro-vitamin karotenoida. Oba oblika se prevode u aktivni oblik retinol. Američka agencija za preh-rambene standarde (Food Standards Agency) tvrdi da prosječna odrasla osoba ne bi trebala konzumirati više od 1500 mikrograma (5000 IJ) dnevno, jer to povećava mogućnost osteopo-roze. Mnogim studijama dokazano je da vitamin A ima slijedeće uloge kad je u pitanju zdravlje čovjeka: djeluje u prevenciji kancerogenih oboljenja, prevenira i liječi kožne probleme te usporava starenje kože, pomaže očuvanju vida i prevenira noćno sljepilo, pomaže regeneraciju tijela, stim-ulira rast jače kose, kože, noktiju, zuba i pomaže kod prekomjernog rada štitne žlijezde.Hipervitaminoza: Podnošljiv Upper Intake Level (UL) za vitamin, za 25-godišnjeg muškarca je 3.000 mikrograma/dan, ili oko 10.000 IU. Previše vitamina u obliku retinoida može biti štetan i ko-ban, što rezultira hipervitaminozom. Naime, tijelo pretvara dimerizirani oblik, karotena u vitamin A kada je to potrebno, dakle visoka razina karo-tena nije toksična u odnosu na ester (životinjske) forme. Jetra određenih životinja, posebno one prilagođene polarnom okruženju, često sadrže količine vitamina A koje bi bile toksične za ljude. Tako je toksičnost vitamina A obično prisutna kod arktičkih istraživača i osoba koje uzimaju ve-like doze sintetskih vitamina A. Prva dokumenti-rana smrt uslijed trovanja vitaminom A je Xavier Mertz, švicarski znanstvenik koji je umro u januaru 1913. godine na Antarktiku tokom ekspedicije kada je izgubio svoju zalihu hrane i morao jesti svoje pse koji su vukli saonice. Mertz je na taj način konzumirao smrtonosne količine vitamina jedenjem njihove jetre.Vitamin toksičnost se javlja kod osoba koji un-ose više od dnevno preporučene vrijednos-ti i to od 25.000 ij/kg ili više. Vjeruje se da je toksičnost vitamina povezana sa pojavom da tijelo nadograđuje vitamin A, stvara rezerve koje će se koristiti kasnije u slučaju manjka vitamina. Toksičnost se klasificira u dvije kategorije: akutna i hronična toksičnost. Akutna se događa neko-liko sati ili dana nakon uzimanja velikih količina vitamina slučajno ili putem neprimjerene terapije. Hronična toksičnost se događa kada se 25.000 IU/kg ili više vitamina konzumira kroz duže vri-jeme. Simptomi povezani s obje toksičnosti uključuje: mučninu, zamagljen vid, umor, mršavljenje, menstrualne abnormalnosti itd. Kada govorimo o unosu hrane koja sadrži veće količine vitamina A može se navesti slijedeće: ako čovjek u jednom obroku unese 30 do 90 grama jetre polarnog medvjeda, ta količina je dovoljna da ubije čovjeka. Za višak vitamina A

također se sumnja da doprinosi osteoporozi. To se može dogoditi i u znatno nižim dozama od onih potrebnih za izazivanje akutne intoksikacije. Samo već aktivni oblik vitamina može uzrokovati ove probleme, jer je pretvaranje karotenoida u vitamin omogućeno samo kada su ispunjeni fiziološki zahtjevi. Zanimljivo je da je beta karo-ten povezan s povećanjem pojave raka pluća, kada je u pitanju praćenje prevencije raka pluća pušača (muškaraca). Kod nepušača zabilježen je suprotan efekat. Razlog tome je da dim cigareta omogućava prekomjerno pretvaranje karotenoi-da u retinol.

Vitamin B6, piridoksinPiridoksin (piridoksol, adermin) ili vitamin B6 je derivat piridina, heterocikličnog jezgra sa az-otom. Ovaj vitamin se u organizmu javlja u više oblika jer dolazi do oksidacije primarne alkohol-ne grupe vezane za ugljenikov atom pri čemu nastaje aldehid-piridoksal, ili se hidroksil zam-jenjuje primarnom amino grupom pa se dobija piridoksamin. Sva tri jedinjenja imaju vitamin-sko dejstvo i nazivaju se zajedničkim imenom vitamin B6. Piridoksin postoji u ćelijama i u formi piridoksalfosfata i djeluje kao koenzim u različitim hemijskim reakcijama u vezi sa metab-olizmom aminokiselina i proteina. Osjetljiv je na UV svjetlo i oksidaciju. Izlaganjem ili stajanjem na svjetlu prelazi u neaktivnu formu. Apsorpciju pomažu linolna kiselina, vitamini B-kompleksa, vitamin C, natrijum, magnezijum, a odmažu du-han, kafa i alkohol. Koncentraciju vitamina B6 u serumu smanjuju izloženost radijaciji, neki di-uretici, kontraceptivne pilule. Prirodni izvori su banane, puna zrna žita, legu-minoze, piletina, mahunarke, žumance, tamno-zeleno lisnato povrće, ribe i školjke, meso, izn-utrice, mlijeko, orasi, puter od kikirikija, krompir, suhe šljive, suho grožđe, pšenica, pšenične klice, kukuruz, avokado, crni šećerni sirup od melase, pivski kvasac. Sastavni je dio tjelesnih tečnosti svih živih organizama.Uloga vitamina B6 je slijedeća: učestvuje u metabolizmu proteina (značajan je za sintezu hema u hemoglobinu), potreban je za potpunu apsorpciju vitamina B12, pomaže u konverziji triptofana u niacin, djeluje kao prirodni diuretik, značajan je za normalnu funkciju mozga, važan je za metabolizam nezasićenih masnih kise-lina (linolne i linolenske), doprinosi prevenciji raznih nervnih i kožnih poremećaja, ublažava noćne grčeve i neke oblike neuritisa i smanjuje mučninu i usporava starenje. Preporučene doze su: muškarci 1.8-2.2 mg/d, žene 1.8-2.0 mg/d, trudnoća i laktacija 2.3-2.4 mg/d. Dio dnevnih potreba obezbjeđuje se

45

bakterijskom sintezom u crijevima.Povećana potreba za piridoksinom javlja se kod osoba koje su izložene različitim infekci-jama, groznici, hemodijalizi, crijevnim boles-tima, stresu i kod alkoholičara. Piridoksin se ne preporučuje u liječenju akni i sličnih dermatoza, pri intoksikaciji alkoholom, kod astme, hemoroi-da, migrene, a niti za povećanje apetita ili stimu-laciju laktacije. Hipervitaminoza: Vitamin B6 ima relativno ni-sku toksičnost, a neurotoksični efekti zapaženi su kod uzimanja većih od 200 mg dnev-no. Međutim, vitamin B6 može uzrokovati neurološke bolesti, kao što su gubitak osjeta u nogama i neravnoteže, kada se uzima u visokim dozama (200 mg ili više dnevno) tokom dugog vremenskog razdoblja. Vitamin B6 toksičnost može oštetiti senzorne živce, što dovodi do obamrlosti u rukama i nogama, kao i teškoća prilikom hodanja. Simptomi predoziranja piri-doksina mogu uključiti lošu koordinaciju, utrnu-lost, smanjen osjećaj za dodir, temperaturu i vibracije, i umor u trajanju do šest mjeseci.

Vitamin B3, niacinVitamin B3 (Niacin, Vitamin PP) je spoj dvije hemijske strukture, nikotinske kiseline, tj. nia-cina i nikotinamida. Niacinamid je amid niko-tinske kiseline. Vitaminsko dejstvo pokazuje i sama nikotinska kiselina. Nikotinamid je sastavni dio koenzima nikotinamid-adenin-dinukleotida (NAD) i nikotinamid-adenin-dinukleotid fos-fata (NADP). Oba koenzima su neophodna za katalitičko dejstvo nekih oksidoreduktaza. Relativno je otporan na toplotu, oksidaciona sredstva i svjetlost. Rastvorljiv je u vodi i ukoliko se baca voda u kojoj je kuhana namirnica gubi se veliki dio ovog vitamina (kod ribe 90 %). Apsorpciju niacina pomažu vitamini B-kom-pleksa, vitamin C i fosfor, a odmažu kafa, alko-hol, kukuruz i uzimanje mnogo šećera. Alkohol ubrzava potrošnju vitamina B3. Nikotinamid se nalazi u kvascu, jetri, žitaricama i mesu. Sadrže ga: obogaćeni bijeli i punozrni hljeb (crni), grašak, zeleno povrće, osušena džigerica, posno meso, bubrezi, riba, pileće meso, mlijeko i mliječni proizvodi, rižine me-kinje, neprerađene žitarice, pivski kvasac, kikiri-ki, orah, koštunjavi plodovi, tunjevina.Uloge vitamina B3 su: ulazi u sastav enzima značajnih za metabolizam šećera, masti i proteina, ukoliko postoji deficit narušeno je disanje tkiva i svi sintetski procesi, učestvuje u mišićnoj kontrakciji, niacin smanjuje sintezu lipoproteina male gustine, snižava holesterol i trigliceride, bitan je za sintezu seksualnih hor-mona, pomaže u pretvaranju hrane u energiju,

stvaranju crijevenih krvnih zrnaca, proizvodnji hormona masnih kiselina i steroida, obnavljanju kože, nerava i krvnih sudova, radu digestivnog trakta, stabilizaciji psihičkog zdravlja, neutral-isanju toksičnih djelovanja nekih lijekova i hemi-jskih supstanci u organizmu. Primjenjuje se u profilaksi i liječenju pelagre, koristi se i u terapiji bolesti kardiovaskularnog sistema i migrene, hiperlipidemije. Nikotinska kiselina se koristi i kao sredstvo za detoksifikac-iju organizma. Naime, nikotinska kiselina može da očisti organizam od velikog broja otrovnih materija, raznih zagađivača, pa čak i od nekih narkotika. Ova osobina vitamina B3 je tek ne-davno otkrivena. Primjećeno je da ovaj vitamin, uz ostalu terapiju, može smanjiti pometnje, koje nastaju upotrebom narkotika kao što su LSD i njemu slični. Neki smatraju da ovaj vita-min može djelimično da očisti organizam čak i od heroina. Solidan uspjeh niacina se ogleda i u liječenju i prevenciji od šizofrenije (grupa duševnih bolesti gdje dolazi do poremećaja ličnosti) i nekih drugih mentalnih poremećaja. Niacin pomaže uspostavljanje zdravog stanja sistema za varenje i ublažava gastrointestinalne poremećaje (poremećaje crijeva). Zatim daje koži zdraviji izgled, sprečava ili olakšava mi-grenu, pojačava cirkulaciju krvi i snižava visok krvni pritisak, ublažava napade proliva, pomaže odstranjivanje bolova kod raka i lošeg zadaha iz usta. Preporučene doze: muškarci 16-19 mg/d ekvivalenata niacina, žene 13-15 mg/d ekviva-lenata niacina, trudnice i dojilje 15-18 mg/d ekvivalenata niacina. 1 ekvivalent niacina=1 mh niacina=60 mg dijetetskog triptofanaHipervitaminoza: Niacin je toksičan u velikim količinama. Toksičnost nikotinske kiseline po-sljedica je vazodilatacije (širenja krvnih sudova) koja izaziva crvenilo, svrab, vrućinu i osjećaj brujanja. Druge promjene uzrokovane primjen-om velikih količina nikotinske kiseline su gastro-intestinalne smetnje, hepatotoksičnost i česta aktivacija peptičkog ulkusa (čira). Farmakološkim dozama niacina (1.5 - 6 g dnevno) često dolazi do nuspojava koji uključuju dermatološke prob-leme poput crvenila kože i svrbež, suha koža, osip na koži, uključujući acanthosis nigricans. Gastrointestinalne tegobe, kao što su dispepsi-ja i toksičnost jetre (fulminantno zatajenje jetre) također su mogući. Također, istraživanja su po-kazala hiperglikemiju, srčane aritmije, porođajne defekte. Ove pojave traju oko 15 do 30 minuta, a ponekad je popraćen osip ili svrbež kože, posebno u područjima koja su obuhvaćena odjećom. Ovaj efekt je posredovan pros-taglandinom i može se blokirati uzimanjem

aspirina od 300 mg pola sata prije uzimanja niacina, ili uzimanja jedne tablete ibuprofena dnevno. Uzimanje niacina sa hranom isto tako pomaže u smanjenju ovih nuspojava. Nakon 1 do 2 tjedna od početka uzimanja doze, većina bolesnika se oporavi. Danas su razvijene i tzv. spore ili dugootpuštajuće forme niacina kako bi se ublažile nuspojave. Ipak, doze iznad 2 g dnevno se povezuju sa oštećenjem jetre, pa i kod sporootpuštajućih oblika. Visoke doze nia-cina mogu također povisiti šećer u krvi, čime se pogoršava šećerna bolest. Hiperurikemia je još jedna nuspojava uzimanja visokih doza niacina, i može pogoršati giht. Niacin u ekstremno visokim dozama može biti opasan po život kao akutna toksična reakcija. Izuzetno visoke doze niacina mogu također uz-rokovati niacin makulopatija, zadebljanje makule i mrežnice koja dovodi do zamagljenog vida i sljepoće. Ova makulopatija je reverzibilna na-kon prestanka uzimanja niacina.

Vitamin C – askorbinska kiselinaVitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin rast-vorljiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. On je jedan od najispitanijih i najviše opisanih vitamina. Učestvuje u brojnim biološkim procesima. Važan je za sintezu kolagena i karni-tina i za metabolizam masnih kiselina. Najjači je antioksidans među vitaminima. Inače je vitamin C poznat po skorbutu, bolesti koja nastaje zbog njegovog nedostatka. Po hemijskom sastavu je lakton 2-keto-L-glukonska kiselina. Pripada bio-hemijskim redoks sistemima. Reverzibilno može preći u dehidroaskorbinsku kiselinu koja ima isto vitaminsko dejstvo. Vitamin C je bijela kristalna supstanca, stabilna u kiseloj sredini, a osjetljiva na toplotu (50-90 % se uništava kuhanjem), vazduh i alkalije. Bakar je uništava. Apsorpcija se obavlja u sluznici usne duplje i u gornjem dijelu tankog creva. Apsorpciju vitamina C pomažu kalcijum, magnezijum, svi vitamini i minerali, a odmažu stres, visoka temperatura tijela, duhan, alkohol, antibiotici, salicilati, kortizon i oralna kontracep-tivna sredstva. Najbogatiji izvori vitamina C su šipak, južno (cit-rus) voće, višnja, crni ribizla, lisnato povrće, ku-pus, krompir, paprika i zeleno povrće (gdje ima najviše hlorofila u spoljnim listovima). Ima ga u sjemenu u fazi klijanja. U mlijeku i životinjskim tkivima se nalazi malo vitamina C. Mnoge vrste životinja mogu sintetisati askorbinsku kiselinu jer imaju enzim koji može da konvertuje glukozu ili galaktozu u L-askorbinsku kiselinu. Čovjek ne može da sintetiše C vitamin i zbog toga ga mora

46

Ishrana i zdravljeVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6 O topljivosti vitamina ovise njihova apsorpcija, transport, pohranjivanje i izlučivanje. Vita-mini topljivi u vodi nakon apsorpcije prelaze u krv, a vitamini topljivi u mastima, poput masti prelaze u krv iz limfe. Vitamini topljivi u vodi u krvi se nalaze slobodni, a vitamini topljivi u mastima trebaju proteinski nosač. Prije nego se upotrijebe u stanici, vitamini topljivi u vodi slobodno cirkuliraju u tjelesnim tekućinama, a vitamini topljivi u mastima u rezervi su u mas-

nom tkivu i jetri.

unositi putem hrane.Vitamin C ima mnoge uloge u organizmu s tim što sve još nisu ni otkrivene. Neke od njih su: redukujući agens u živim supstancama što ima značajnu ulogu u apsorpciji hrane (kalcijum, gvožđe, folna kiselina), stvaranje kolagena, sinteza i produkcija steroidnih hormona - antiinflamatorno dejstvo, sinteza neu-rotransmitera, antioksidans (povećava moć fagoc-ita i tako direktno djeluje na bakterije, a indirektno preko enzima mijeloperoksidaze stvara slobodne radikale koji oštećuju metabolizam bakterija). Kao antioksidans vitamin C smanjuje incidencu karci-noma, naročito želuca.Preporučene doze: muškarci i žene 60 mg/d, trudnice i dojilje 100 mg/d. Duhan uništava vitamin C u organizmu, zbog čega pušači treba da unose i do 200 mg vitamina C na dan. Hipervitaminoza: Vitamin C, ili askorbinska kiselina, je u najvećem broju slučajeva netoksična. U orga-nizmu se zadržavaju samo male količine, dok se pretjerane količine brzo izlučuju urinom. Ipak, veće količine mogu izazvati neke popratne pojave, iako ne ozbiljne. Prvi i najčešći znak da je tijelo zasićeno askorbinskom kiselinom jeste proliv. Ostale po-pratne pojave čine mučnina, dizurija (peckanje kod mokrenja) i osetljivost kože na dodir. Hemo-liza (raspadanje crvenih krvnih zrnaca) najozbiljnija je posljedica previsoke koncentracija vitamina C u krvi, ali je ova pojava izuzetno rijetka i pojavljuje se tek kod unosa vrlo visokih količina vitamina C. LD 50 za vitamin C je 11900 mg po kilogramu.

Vitamin DVitamini D-antirahitični vitamini su grupa jedinjenja slične strukture među kojima su najvažniji vitamini D2 i D3. Ergokalciferol (kalciferol, vitamin D2) nas-taje dejstvom UV svjetlosti na provitamin, ergos-terol, te otuda potiče naziv ergokalciferol, mada se češće naziva kalciferolom. Iz drugog provitamina D, dehidroholesterola nastaje holekalciferol-vitamin D3. Oba vitamina su nezasićeni sekundarni alko-holi sa konjugovanim dvostrukim vezama, struk-ture bliske sterolima iz kojih su nastali. Za apsorp-ciju vitamina D neophodni su mast, odnosno soli žučnih kiselina. Apsorbovanje pomažu vitamini A, C i F, fosfor, kalcijum, holin, a odmažu mineralna ulja. Vitamin D je otporan na visoke temperature, nije rastvorljiv u vodi, pa se prilikom kuhanja i pri-premanja hrane u vodi ne gubi. Otporan je i na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka i sušenje jaja. Nestabilan je jedino na svjetlu i u prisustvu kiseonika. Vitamin D se u tijelu može sin-tetisati u koži pod uticajem ultraljubičastih zraka iz provitamina. Ali se može unositi i hranom. Vitamini D grupe nalaze se u ribljem ulju, mlijeku i mliječnim proizvodima, mesu, ribi i jajima. U vidu provitamina rasprostranjeni su u raznim namirnicama a naročito u kvascu i gljivama. Primarna uloga vitamina D je održavanje homeostaze i konstantne koncentracije kalcijuma i fosfata u plazmi. Vitamini D povećavaju apsorpciju kalcijuma iz gastrointestinalnog trakta a takođe pomaže u kontroli deponovanja kalci-

juma u kosti. On posebno povećava proizvodnju kalcijum-vezujućeg proteina u intestinalnim epitel-nim ćelijama koje učestvuju u apsorpciji kalcijuma. Neophodan je za rast u cjelini, reguliše kalcifikaciju kostiju, stvaranje dentina i zubne cakline. Vitamin D primjenjuje se i u liječenju nekih oblika raka, jer se pokazalo da kalcitriol utiče na rast i diferencijaciju ćelija kože i ćelija važnih za imunitet tijela. Koristi se i u liječenju nekih autoimunih bolesti, kao što su mul-tipla skleroza, reumatoidni artritis i šećerna bolest. Smatra se da je izlaganje kože suncu 10-15 minuta dvaput nedjeljno dovoljno da se osiguraju ad-ekvatne količine vitamina D. Međutim, treba nagla-siti da upotreba krema za sunčanje smanjuje proiz-vodnju vitamina D i do 95%. Zagađeni vazduh može blokirati ultraljubičaste zrake, pa osobe koje žive u velikim gradovima s razvijenom industrijom, kao i one koje izbjegavaju izlaganje suncu, trebaju vitamin D unijeti hranom. Preporučene doze su: odrasli, trudnice, dojilje i djeca 400 i.j. vitamina D3 ili 5-10 µgHipervitaminoza: Najčešće nastaje uzimanjem preparata vitamina D. Javljaju se anoreksija, žeđ, bolovi u očima, svrab kože, opstipacija (zat-vor), depresija, nesanica. Dolazi i do dodatnog taloženja kalcijuma u bubrezima i pankreasu. U prevelikim dozama smatra se najtoksičnijim vita-minom. Vitamin D pohranjen u ljudskom tijelu kao calcidiol (25-hidroksi-vitamin D) ima veliki volumen raspodjele i polu-život od oko 20 do 29 dana. Redovito, sinteza bioaktivnih vitamina D čvrsto je hormonski regulirana, a prevladava mišljenje da se toksičnost vitamina D obično javlja samo ako se uzimaju prekomjerne doze (recept forme). Razina calcidiola (25-hidroksi-vitamin D) u serumu obično se koristi za dijagnozu predoziranja vitaminom D. U

zdrave osobe, calcidiol razina je obično između 32 do 70 ng / ml (80 - 175 nmol / L), ali ta razina može biti i 15 puta veća u slučajevima trovanja vi-taminom D. Svi poznati slučajevi toksičnosti vitamina D s hip-erkalcemijom su uključivali unos preko 1000 mikro-grama / dan (40.000 IU).Većina službeno zabilježen povijesnih slučajeva predoziranja vitaminom D su se dogodili zbog proizvodnje i industrijskih nesreća. U SAD-u, pre-doziranje vitaminom D je prijavila 284 osoba u 2004, što je dovelo do 1 smrti.Neki simptomi toksičnosti vitamina D su rezultat hiperkalcemije (povišena razina kalcija u krvi) zbog povećane intestinalne apsorpcije kalcija. Vitamin D se povezuje i sa visokim krvnim pritiskom. Gastro-intestinalni simptomi toksičnosti vitamina D mogu uključivati anoreksiju, mučninu i povraćanje. Ove simptome često prati poliuria (prekomjerna proiz-vodnja urina), polidipsia (povećana žeđ), slabost, nervoza, svrbež kože i na kraju zatajenje bubrega. Ostali signali bolesti bubrega uključuju i povišene razine proteina u mokraći, te više toksičnih materija u krvi takođe može biti posljedica hipervitaminoze. U nekim slučajevima oštećenje bubrega može biti nepovratno.Izloženost sunčevoj svjetlosti duže vrijeme obično ne uzrokuje toksičnost vitamina D. To je zbog toga što u roku od 20-ak minuta od izloženosti ultraljubičastom svjetlu kože pojedinaca (3-6 puta više za pigmentirane kože) koncentracija prekur-sora vitamina D proizvedena u koži postiže ravnotežu, te daljnja sinteza vitamina D se sman-juje. Prema nekim izvorima, maksimalna endo-gena proizvodnje sa cijelog tijela uz izloženost sunčevoj svjetlosti je 250 g (10.000 IU) po danu.

Prikaz knjige „ Slike sje}anja i mirisi

Prvo predstavljanje knjige u Tuzli bit}e uprili~eno u drugoj polovini mjesecaseptembra. Sve ljubitelje pisane rije~ipozivamo da prisustvuju promocijiknjige koja je objavljena u junu 2011.godine.

Detaljnije informacije o promocijiknjige možete dobiti na broj telefona035/321-208.

Recenzenti knjige „Slike sje}anja imirisi pro{losti“ su poznate bosansko-hercegova~ke javne li~nosti: akademikAbdulah Sidran, profesorica MelihaTerzi} i književnik Zej}ir Hasi}. Kako bivam do~arali ovu knjigu, za kojuakademik Sidran kaže:“Ovakve knjige,stotine i hiljade ovakvih knjiga, temeljsu na kome po~iva svaka ozbiljnaknjiževnost“, izdvojili smo najzanimljivi-je dijelove recenzija.

Postoje gusta istorijska vremena,kad se u jednoj ili dvije decenije sa`metoliko va`nih zbivanja i te{kih doga|ajada bi ih se komotno moglo rasporeditina cijelo jedno kalendarsko stolje}e idva-tri ljudska vijeka. Nama je bilodato da pro`ivimo takve dvije decenije,i one – da bi na{a tragedija bila ve}anego {to je morala biti – jo{ uvijek traju.

Postoje u istoriji narodi kojima, utakvim gustim vremenima, prijeti opas-nost nestanka, ispisa iz planetarnogpopisa `ivih i djelatnih dru{tvenihskupina koje se zovu narodom i pone~emu nisu isto {to i njihovi susjedi, atokom dugih stolje}a, bolno i opasnousamljeni, bri`no njeguju svoju poseb-nost. Sile usmjerene na uni{tenje takousamljenih naroda, udru`ene sa silamasvjetske ignorancije i sebi~nosti, neu-poredivo su sna`nije od sila koje bi`eljele, i koje se bore, da takav narod –poput, danas i ovdje, na{eg bo{nja~kog

naroda – opstane i pre`ivi, zagledan ubolju i sretniju budu}nost ~ije ni obrisene nazire u magli vlastite neosvi-je{tenosti i op}e, planetarne, mahni-tosti.

U takvim vremenima, u takvim na-rodima, pri takvome rasporedu snaga iodnosa planetarnih faktora odlu~iva-nja – svaki je pojedinac du`an dazapi{e vlastitu porodi~nu istoriju! Bezliterarnih ambicija, ili sa literarnimambicijama – potpuno svejedno. Da biopstao i pre`ivio, barem u sje}anju jo{nero|enih pokoljenja, narod osu|en nanestanak mora imati stotine i hiljadeknjiga u kojima su obi~ni ljudi – neknji`evnici po zanatu i profesiji, negoobi~ni ljudi, zanatlije, u~itelji, in`injeri,medicinari, itd, itd. ! – opisali vlastitastradanja i stradanja svojih bli`njih idragih ljudi. Tek na brdima takvih knji-ga mogu se pojaviti osun~ani vrhoviknji`evnih remek-djela i velikih djelaumjetni~kog pripovijedanja. U tim seumjetni~kim djelima – u najsretnijimtrenucima i kod manje nesretnih naro-da nego {to je na{, bo{nja~ki narod –reinkarnira i ovaplo}uje sve ono {to jeduh jednog naroda, njegova povijest,njegov `ivot, njegova stremljenja i ide-ali. Ko bi ikada ~uo i znao za kosmosBihora i Sand`aka, da mu ulaznicu zavje~nost, svojim ~arobnim knji`evnimdjelom, nije osigurao veliki ]amilSijari} ? Bez starih fratarskih hronika, dali bi uop}e bilo mogu}e Andri}evogenijalno knji`evno djelo ? Bez„Ljetopisa“ Mula Mustafe Ba{eskije,koliko bi jo{ trajalo lutanje Me{eSelimovi}a i da li bi se uop}e dogodio„Dervi{ i smrt“, da li bi nastala„Tvr|ava“ ?

Ovakve knjige, stotine i hiljadeovakvih knjiga, temelj su na kome

po~iva svaka ozbiljna knji`evnost. U knjizi Fadile Omerhod`i} na{ao

sam mnogo detalja koji se u rukamadarovitoga pisca mogu pretvoriti uzlato. Za kraj, da pomenem samojedan, o `eni koja ima opsesivni „strahod prve no}i u kaburu“ ! Nije to onajgogoljevski strah da ga `ivog nesahrane, kao {to, izgleda i jesu, to jene{to sasvim druk~ije i dublje, samobosansko, samo bo{nja~ko, isklju~ivoovda{nje i samo na{e. Ne zna se zakoga tu ima vi{e posla, za darovitogapisca ili za ozbiljnoga nau~nika, psi-hologa, antropologa ili filozofa.

Bi}e za mene radostan trenutak kadovaj rukopis budem ~itao jo{ jednom,pretvoren u knjigu, koju }u s jednakomrado{}u mo}i poklanjati i preporu~ivatiza ~itanje prijateljima i drugim dragim idobronamjernim ljudima.

Abdulah Sidran

***

Sje}anjem darovani `ive dva ovo-dunjalu~ka vremena: sada{nje kojetraje i pro{lo koje `ivi u njihovoj du{i.Zemnom `ivotu sje}anje daje dosu|enog trenutka ljepotu i smisao, akad do njega do|e, preseljava sepraznih ruku, ali pune du{e. U sje}anjunastavljaju `ivjeti ljudi s kojima smodijelili ne samo vrijeme i prostor nego iradosti du{e: vjeru, ljubav, rod,duhovnu srodnost... Nastavljaju `ivjetidoga|aji po kojima odre|ujemo svojevrijeme i znamo {ta je bilo prije, a {taposlije tih doga|aja. Nastavljaju `ivjetisve one male stvari koje su samo nama,ali nije li to sasvim dovoljno, zna~ile`ivot jer smo im prepoznali ljepotu.Nastavljaju `ivjeti rije~i izgovorene i

pro{losti “ autorice Fadile Omerhodži}Knjiga „Slike sje}anja i mirisi pro{losti “ autorice Fadile Omerhodži} jeste svojevrsna ispovijest

posve}ena najmilijim osobama, sestri Na|i koja je iznenada oti{la iz njenog života i time pokrenu-la lavinu ljubavi koju je autorica morala izre}i odnosno napisati. Vo|ena ljudskom željom i nadomda }e knjiga prona}i put do srca ljubitelja pisane rije~i, taj nemili doga|aj je „hemi~ara pretvorio upisca“. Vlasnica Tuzlafarma Fadila Omerhodži} po vokaciji diplomirani ing. tehnologije, krozsje}anja na živote drugih ljudi prije smrti kao da nam poru~uje da smrti i nema ako ono {to smoproživjeli ostaje zapisano i time nikada ne}e biti zaboravljeno.

misli, slutnje koje su nam ulijevaleradost i bojazan, slike ma{tom slikane,mirisi koje smo osje}ali ~ulom idu{om... Nastavljaju `ivjeti u na{emzemnom i na{em neprolaznom `ivotu.

Fadila Omerhod`i} doista jeblagom neizmjernim darovana.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Lijepa su sje}anja na lik majkekojim je pokazano da je Bo{njakinja, okojoj (Bo{njakinji uop}e) ima puno pre-drasuda, zapravo `ena koja ide s vre-menom, pa i korak ispred vremena upogledu na svijet, da je i `ivotom iduhom u dosluhu sa tradicijom islam-skog na~ina `ivota, ali i savremena`ena sna`nog duha, samopouzdana,jaka da bude osloncem porodici. Majkase pojavljuje i mjerom duhovne i emo-tivne plemenitosti i vrijednosti ubo{nja~kom nazoru na obitelj i `ivot:iskazuje se tako {to je majkom do`iv-ljavana i nazivana, pored stvarnemajke, svaka `ena koja je u~estvovalau odrastanju i odgajanju djece bilo daje to ~inila po du`nosti bilo po srodstvu(primjerice @uta majka, majkaVahida...)- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Na skali sje}anja va`no mjestoimaju godine tragedije koju je donijelaagresija na Bosnu i Hercegovinuopisane kroz sudbinu pojedinaca iop}ebosanski udes koji je {irom svijetarasijao Bo{njake. Ono {to vrijediposebno re}i za ovaj dio «Slikasje}anja i mirisa pro{losti» jeste to da jeFadila Omerhod`i} to vrijemedo`ivjela i predstavila kao vrijeme ukojem se besmislu progona i ubijanjasuprotstavlja ljepota `ivota i plemeni-tosti suosje}anja sa stradalnicima, {to}e, uz sve ostalo ~ime se suprotstavlja-lo zlu, dovesti do trijumfa ljudskosti iopstanka u zadnjem belaju bosanskomu posljednjoj deceniji dvadesetog vije-ka.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Preporu~uju}i „Slike sje}anja imirise pro{losti” za objavljivanje re}i}u jo{ to da su lijepim primjerom smi-slenog sje}anja kao svjedo~enja oljudima, vremenu i doga|ajima naprimjeru svoje porodice i svoje rodne~ar{ije ( a sve na{e ~ar{ije zaslu`uju`ivot u sje}anju), da su lijepim pri-mjerom ostavljanja duhovnog traga osebi zemnome, a ostavljanje duhov-nog traga za sobom dio je onog {to

~ovjeka ~ini najljep{im i najsavr{enijmdjelom Bo`jim.

Zej}ir Hasi}

***

@ivot kao ~udesno postojanje

U pedesetak godina ljudskog `ivotapuno mo`e da stane, pogotovo ako go-vorimo o nekome ko nikad ne stojiumjestu i ima stalnu potrebu da {iri hori-zonte (svima su nam horizonti razli~itipod veli~anstvenim kubetom nebeskim).Mo`e da stane i va`an dio povijesti ukojoj i mi imamo svoje uloge, odnosnosvoje `ivote, ma kako izgledalo uzvani~noj povijesti koja je ravnodu{naspram pojedina~nih sudbina i ~uvasamo op}e, zbirne podatke, u kojimanema na{ih pojedina~nih sre}a inesre}a. Ako je ~ovjek takav da te~ekao `iva voda, on je kao rijeka koja jeprema u{}u sve {ira. Njena ljepota je iztajanstvenih dubina i s pitomih `alova,s obala koje joj mogu i stje{njavati put,ali i otvarati {iroke prolaze, povijaju}inad njom svoje kro{nje, nekad punepjeva ptica, nekad hujanja vjetrova.Sve joj to pripada, iako te~e, a ne odva-ja se sve vrijeme ni od svoga izvora,pamte}i kako je iz njegove nenatru-njene ljepote i snage potekla i uvijek seodatle napaja. Kao voda dobra istovre-meno jednima `ito melje, drugima la|unosi i terete snosi; ljepotom zari neznaju}i koliko je ima jer sebe ne mo`eda vidi, iako sjajna ogledala iz ~istihdubina uz obale me}e.

Rado bih autoricu knjige Slikesje}anja i mirisi pro{losti uporedila stakvom rijekom. Name}e mi se pored-ba zato {to sam je preko rukopisaknjige dobro upoznala. Onda sam toupoznavanje upotpunjavala. Ona je`ivjela i `ivi jedan dinami~an iposve}en `ivot, a ne tro{i ga bacaju}iza le|a kao da se ni{ta dogodilo nije.Pri tome je vrlo va`no da FadilaOmerhod`i} nije zarobljenica pro{-losti. Kod nje je to dio `ivota koji sejeste zavr{io, ali nije potonuo. Šaljenekad ja~e, nekad slabije, preko svihgodina, svoja jasna svjetla i poruke,neku izvornu energiju koja zatreba pase za njom pose`e.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Fadila Omerhod`i} ima izraziti dar

zapa`anja i izvanrednu memoriju,sje}anja sa~uvana u kocentri~nim kru-govima, po~ev{i od prisnog po-rodi~nog svijeta u roditeljskoj ku}i isvog mikrokosmosa u njemu, kao prvihkrugova, a onda dalje, preko Ora{jakome ni Sava nikad nije dala krutoome|iti svijet, nego je na sve stranenudila puteve da se isplovi u novo idruk~ije. Fadila se otiskivala s priro-|enom znati`eljom i potrebom da tonovo vidi i do`ivi - da (za)ima i ~uva. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Da, mislim da samo bogata du{amo`e ovako prolaziti kroz `ivot,do`ivljavati ga kao divno ~udo, Bo`ijidar, {to prije svega jeste - ~udesno pos-tojanje. To ~udesno postojanje izaslu`uju, reklo bi se, prvenstveno onikoji cijene neusporedivi dar i `iveintenzivno, otvorenih o~iju, s du{omspremnom da neprestano pohranjuje,kao u riznicu, zna~ajna iskustva, aposebno doku~enu ljepotu, ma gdjeona bila.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Vjerujem da du{i misli daju boju (inijanse!) i da }e knjiga Slike sje}anja imirisi pro{losti svojim ~itaocima raskri-liti panoramu toplih boja {to izranja izobilja misli koje su pozadina autori~inihzapa`anja, jer ih ne bi ni bilo da misaonije budna i pronicljiva. Osje}am,autorica ima i neiskazanu plemenitu`elju da se ispod pra{ine, {to se sleglaiz potcjenjivanja i zanemarivanja,pomole na{e vlastite pre`ivjele slikesje}anja, koje ~ekaju da ih na|emo iuzmemo, za sebe, pa i za druge.

Meliha Terzi}

Autorica Fadila Omerhodži} poseb-no se zahvaljuje poslovnim partnerimana donacijama koje su uputili kako biknjiga ugledala svjetlo dana: RaiffeisenBank d.d. Tuzla, NLB Tuzlanska bankad.d. Tuzla, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.Tuzla, Sparkasse Bank d.d.Tuzla,Centar za srce BH Tuzla, MF BuildingStyle d.o.o. Tuzla, Prim. dr. KasimBrigi}, Pliva Hrvatska-predstavni{tvo uBiH Sarajevo, Bosnalijek d.d. Sarajevo,Farmavita d.o.o. Sarajevo, Melcomd.o.o. Mostar, Instrumentaria d.d. Zagreb,Iskra –Tuzla d.o.o. Tuzla, Fitob d.o.o.Tuzla, Infotech d.o.o. Tuzla, Tuzlafarmd.o.o. Tuzla.

misli, slutnje koje su nam ulijevaleradost i bojazan, slike ma{tom slikane,mirisi koje smo osje}ali ~ulom idu{om... Nastavljaju `ivjeti u na{emzemnom i na{em neprolaznom `ivotu.

Fadila Omerhod`i} doista jeblagom neizmjernim darovana.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Lijepa su sje}anja na lik majkekojim je pokazano da je Bo{njakinja, okojoj (Bo{njakinji uop}e) ima puno pre-drasuda, zapravo `ena koja ide s vre-menom, pa i korak ispred vremena upogledu na svijet, da je i `ivotom iduhom u dosluhu sa tradicijom islam-skog na~ina `ivota, ali i savremena`ena sna`nog duha, samopouzdana,jaka da bude osloncem porodici. Majkase pojavljuje i mjerom duhovne i emo-tivne plemenitosti i vrijednosti ubo{nja~kom nazoru na obitelj i `ivot:iskazuje se tako {to je majkom do`iv-ljavana i nazivana, pored stvarnemajke, svaka `ena koja je u~estvovalau odrastanju i odgajanju djece bilo daje to ~inila po du`nosti bilo po srodstvu(primjerice @uta majka, majkaVahida...)- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Na skali sje}anja va`no mjestoimaju godine tragedije koju je donijelaagresija na Bosnu i Hercegovinuopisane kroz sudbinu pojedinaca iop}ebosanski udes koji je {irom svijetarasijao Bo{njake. Ono {to vrijediposebno re}i za ovaj dio «Slikasje}anja i mirisa pro{losti» jeste to da jeFadila Omerhod`i} to vrijemedo`ivjela i predstavila kao vrijeme ukojem se besmislu progona i ubijanjasuprotstavlja ljepota `ivota i plemeni-tosti suosje}anja sa stradalnicima, {to}e, uz sve ostalo ~ime se suprotstavlja-lo zlu, dovesti do trijumfa ljudskosti iopstanka u zadnjem belaju bosanskomu posljednjoj deceniji dvadesetog vije-ka.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Preporu~uju}i „Slike sje}anja imirise pro{losti” za objavljivanje re}i}u jo{ to da su lijepim primjerom smi-slenog sje}anja kao svjedo~enja oljudima, vremenu i doga|ajima naprimjeru svoje porodice i svoje rodne~ar{ije ( a sve na{e ~ar{ije zaslu`uju`ivot u sje}anju), da su lijepim pri-mjerom ostavljanja duhovnog traga osebi zemnome, a ostavljanje duhov-nog traga za sobom dio je onog {to

~ovjeka ~ini najljep{im i najsavr{enijmdjelom Bo`jim.

Zej}ir Hasi}

***

@ivot kao ~udesno postojanje

U pedesetak godina ljudskog `ivotapuno mo`e da stane, pogotovo ako go-vorimo o nekome ko nikad ne stojiumjestu i ima stalnu potrebu da {iri hori-zonte (svima su nam horizonti razli~itipod veli~anstvenim kubetom nebeskim).Mo`e da stane i va`an dio povijesti ukojoj i mi imamo svoje uloge, odnosnosvoje `ivote, ma kako izgledalo uzvani~noj povijesti koja je ravnodu{naspram pojedina~nih sudbina i ~uvasamo op}e, zbirne podatke, u kojimanema na{ih pojedina~nih sre}a inesre}a. Ako je ~ovjek takav da te~ekao `iva voda, on je kao rijeka koja jeprema u{}u sve {ira. Njena ljepota je iztajanstvenih dubina i s pitomih `alova,s obala koje joj mogu i stje{njavati put,ali i otvarati {iroke prolaze, povijaju}inad njom svoje kro{nje, nekad punepjeva ptica, nekad hujanja vjetrova.Sve joj to pripada, iako te~e, a ne odva-ja se sve vrijeme ni od svoga izvora,pamte}i kako je iz njegove nenatru-njene ljepote i snage potekla i uvijek seodatle napaja. Kao voda dobra istovre-meno jednima `ito melje, drugima la|unosi i terete snosi; ljepotom zari neznaju}i koliko je ima jer sebe ne mo`eda vidi, iako sjajna ogledala iz ~istihdubina uz obale me}e.

Rado bih autoricu knjige Slikesje}anja i mirisi pro{losti uporedila stakvom rijekom. Name}e mi se pored-ba zato {to sam je preko rukopisaknjige dobro upoznala. Onda sam toupoznavanje upotpunjavala. Ona je`ivjela i `ivi jedan dinami~an iposve}en `ivot, a ne tro{i ga bacaju}iza le|a kao da se ni{ta dogodilo nije.Pri tome je vrlo va`no da FadilaOmerhod`i} nije zarobljenica pro{-losti. Kod nje je to dio `ivota koji sejeste zavr{io, ali nije potonuo. Šaljenekad ja~e, nekad slabije, preko svihgodina, svoja jasna svjetla i poruke,neku izvornu energiju koja zatreba pase za njom pose`e.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Fadila Omerhod`i} ima izraziti dar

zapa`anja i izvanrednu memoriju,sje}anja sa~uvana u kocentri~nim kru-govima, po~ev{i od prisnog po-rodi~nog svijeta u roditeljskoj ku}i isvog mikrokosmosa u njemu, kao prvihkrugova, a onda dalje, preko Ora{jakome ni Sava nikad nije dala krutoome|iti svijet, nego je na sve stranenudila puteve da se isplovi u novo idruk~ije. Fadila se otiskivala s priro-|enom znati`eljom i potrebom da tonovo vidi i do`ivi - da (za)ima i ~uva. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Da, mislim da samo bogata du{amo`e ovako prolaziti kroz `ivot,do`ivljavati ga kao divno ~udo, Bo`ijidar, {to prije svega jeste - ~udesno pos-tojanje. To ~udesno postojanje izaslu`uju, reklo bi se, prvenstveno onikoji cijene neusporedivi dar i `iveintenzivno, otvorenih o~iju, s du{omspremnom da neprestano pohranjuje,kao u riznicu, zna~ajna iskustva, aposebno doku~enu ljepotu, ma gdjeona bila.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Vjerujem da du{i misli daju boju (inijanse!) i da }e knjiga Slike sje}anja imirisi pro{losti svojim ~itaocima raskri-liti panoramu toplih boja {to izranja izobilja misli koje su pozadina autori~inihzapa`anja, jer ih ne bi ni bilo da misaonije budna i pronicljiva. Osje}am,autorica ima i neiskazanu plemenitu`elju da se ispod pra{ine, {to se sleglaiz potcjenjivanja i zanemarivanja,pomole na{e vlastite pre`ivjele slikesje}anja, koje ~ekaju da ih na|emo iuzmemo, za sebe, pa i za druge.

Meliha Terzi}

Autorica Fadila Omerhodži} poseb-no se zahvaljuje poslovnim partnerimana donacijama koje su uputili kako biknjiga ugledala svjetlo dana: RaiffeisenBank d.d. Tuzla, NLB Tuzlanska bankad.d. Tuzla, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.Tuzla, Sparkasse Bank d.d.Tuzla,Centar za srce BH Tuzla, MF BuildingStyle d.o.o. Tuzla, Prim. dr. KasimBrigi}, Pliva Hrvatska-predstavni{tvo uBiH Sarajevo, Bosnalijek d.d. Sarajevo,Farmavita d.o.o. Sarajevo, Melcomd.o.o. Mostar, Instrumentaria d.d. Zagreb,Iskra –Tuzla d.o.o. Tuzla, Fitob d.o.o.Tuzla, Infotech d.o.o. Tuzla, Tuzlafarmd.o.o. Tuzla.

Poštovane koleginice i kolege, dragi gosti,

Posebna nam je čast i zadovoljstvo pozvati vas na Drugi kongres farmaceuta Bosne i Hercegovine

sa međunarodnim učešćem

koji će se održati u Banjaluci u periodu od 17-20.11.2011.

Organizatori kongresa su: Farmaceutsko društvo Republike Srpske, Farmaceutsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine i Međukantonalna farmaceutska komora.

Suorganizatori/partneri kongresa su: Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, Farmaceutski fakulteti iz Sarajeva i Tuzle, Medicinski fakultet Banja Luka - Odsjek za farmaciju, Farmaceutska komora Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije i Farmaceutska komora Srednjobosanskog kantona/županije.

Tema kongresa je:„Generički lijekovi u farmaciji“

a naučno-stručni rad na kongresu će se odvijati u okviru slijedećih sekcija:

• Apotekarska djelatnost• Hemija lijekova i farmaceutska analitika• Farmakognozija• Farmaceutska tehnologija i biotehnologija• Klinička farmacija i farmakologija• Socijalna farmacija, farmakoekonomika i farmakoepidemiologija• Farmaceutsko zakonodavstvo i etika• Medicinska biohemija

Načini izlaganja: plenarna uvodna predavanja, usmena izlaganja i poster prezentacije.Nadamo se da ćemo ispuniti vaša očekivanja i da će svako od vas u raznovrsnom programu radnog dijela pronaći korisne i zanimljive sadržaje. Uz radni dio kongresa, biće pripremljeni i društveni sadržaji, koji će vam omogućiti druženje i susrete s kolegama i poslovnim partnerima.

Dobro došli u Banjaluku, prekrasni grad na Vrbasu!

Predsjednik Organizacionog odbora /President of Organizing CommitteePrim. mr ph. Rada Amidžić

Za više informacija posjetite internet stranicu kongresa

Dear collegues, guests

It is our special honor to invite you to Second Congress of Pharmacists of Bosnia and Hercegovina with International Participation

which will take place in Banja Luka from 17-20 Novemeber 2011.

Organizers of the congress are: Pharmaceutical Society of Republic of Srpska, Pharmaceutical Society of Federation of Bosnia and Herzegovina and Inter-cantonal Pharmaceutical Chamber.

Coorganizers/partners of the congress are: Agency for Medicines and Medical Devices of Bosnia and Herzegovina, Faculty for Pharmacy Sarajevo, Faculty for Pharmacy Tuzla, Medical faculty Banja Luka – Pharmacy department, Pharmaceutical Chamber of Herzgovina-Neretva Canton and Pharmaceutical Chamber of Central Bosna Canton.

Main congress topic is: “Generic drugs in pharmacy”

Scientifi c - professional work at congress will take place in following sections:

• Public and Hospital Pharmacy• Chemistry of drugs and pharmaceutical analytics• Farmacognosy • Pharmaceutical Technology and Biotechnology• Clinical pharmacy and pharmacology• Social pharmacy, Pharmacoeconomics and Pharmacoepidemiology• Pharmaceutical legislation and ethics• Medical Biochemistry

Methods of presentation are plenary sessions, oral presentations and poster presentations. We hope to exceed your expectations and that you will fi nd interesting and useful contents in our miscellaneous working program . Beside working part of congress, there will also be a social events that will allow you to meet colleagues and business partners.

Welcome to Banja Luka, beautiful city on Vrbas river.

Predsjednik Naučnog odbora / President of Scientifi c committee

Prof.dr Davorka Završnik

For more information please visit Congress web site

PRVA OBAVIJESTFIRST ANNOUNCEMENT

52

Uloga Otoventa u terapiji i prevenciji nagluhosti kod djece

(otitis media chronica seroze-SOM)

Brza dijagnostikaVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Nagluhost kod djece je veoma česta zbog problema aerizacije srednjeg uha putem Eustahijeve tube koja može biti zatvorena zbog problema u nosu ili sa povećanim adenoidnim vegetacijama tj. trećim krajnikom. Unazad 20-30 godina uz medikamentoznu terapiju obavezno indicira operativni zahvat koji je uključivao operaciju trećeg krajnika i ugradnju drenažnih cjevčica u srednjem uhu. Kao i svako strano tijelo, male plastične cjevčice mogu praviti probleme u postoperativnom toku u smislu gnojne sekrecije srednjeg uha, stalna perforacija bubnjića ili upadanje drenažne cjevčice u prostor srednjeg uha. Poliklinika „Dr Akšamić“ (Brčko, Tuzla) unazad 3-4 godine koristi švedsku metodu prevencije liječenja nagluhosti kod male djece tako da skoro nijedno dijete ne treba ugradnju drenažnih cjevčica. Otovent metoda se vježba sa balončićima gdje dijete preko nosa uduvava zrak iz balona u srednje uho preko Eustahijeve tube. Metoda je veoma efikasna, daje skoro 100%-tne rezultate. Metoda je veoma jednostavna gdje roditelji vježbom sa djecom, uz terapiju izbjegavaju stres hirurškog zahvata, kao i anes-tezije.

Kliničke karakteristike• konduktivna nagluhost na jednom ili oba uha (dijete stalno pojačava radio, TV i sl.)

• problemi u učenju i govoru• rekurentne infekcije• disanje sa otvorenim ustima• otoskopski nalaz - ružičast bubnjić, retrahiran sa točakastim ili udvojenim trigonum Lucis • ponekad vidljiv nivo tečnosti

Ispravno primjenjena OTOVENT – metoda pokazu-je izvrsne rezultate kod tretmana djece sa upalom

srednjeg uha sa iscjetkom, tkz. sekretornom upa-lom srednjeg uha – SOM/OME. Kod 50% djece

(u dobi od3-4 godine) uspješno se postiže izjednačavanje ili smanjenje negativnog

pritiska u srednjem uhu.

53

Mehanizmi interakci jeElektromagnetska pol ja imaju interakci ju s strukturama u t i jelu, a to je potenci ja lni uzrok štetnih učinaka na zdravl je. Snažna radiofrekvenci jska elektromagnetska pol-ja, npr. od mikrovalne peći zagri javaju tk i-va, a kada temperatura prelazi određene granice, mogu se pojavit i zdravstvene opasnosti . Elektromagnetska pol ja iz mo-bitela su preslaba da bi uzrokovala takva gr i janja, al i ne postoj i objašnjenje, kol iko slaba pol ja mogu komunicirat i s t i je lom. Ipak, nedostatak saznanja o tome, ne isk l jučuje mogućnost određene vrste in-terakci je.

Subjekt ivni s imptomiU epidemiološkom istraživanju među l judima koj i koriste mobilni telefon u vezi sa svoj im poslom, 22% ispitanika iz Norveške, izjavi lo je da su doživjel i neke neugodnosti , kao što su gl avobolja, u vezi s mobilnim telefonskim pozivima. Vel ik broj kontrol i ranih studi ja prove-deno je da bi se ispitalo da l i su te te-gobe uzrokovane mobilnim telefonima. Većina provedenih studi ja nisu pokazale povezanost između izloženosti elektro-magnetskim pol j ima od mobitela i pojave tegoba, al i pr i jave simptoma osjet l j iv ih sudionika, bez obzira na izloženost, u toku proučavanja sudionici nisu znal i kada su izloženi a kada nisu izloženi.

Rezultat i istraživanjaBudući da govor u mobilni telefon prven-stveno rezult i ra izloženosti glave,potenci ja lni r izik za tumor na mozgu su is i t ivani u nekol iko studi ja. Rezultat i dobijeni na jednoj od istraživanih grupa ukazuju na povezanost između korištenja mobilnih telefona i dvi je vrste tumora

mozga, al i to ni je potvrđeno u drugim studi jama. U slučaju kontrole dizajna koj i je korišten u većini studi ja, uspoređivano je rani je korištenje mobilnog telefona kod paci jenata sa tumorom mozga i zdravih osoba. Koristeći takav dizajn, pristra-nost može ut jecat i na rezultate, tako da proci jenjeni r izici mogu bit i preniski i l i previsoki . Neke studi je još uvi jek nisu objavl jene, tako da nisu ukl jučene u ovu prezentaci ju, al i su bi le na raspolaganju radnoj grupi Svjetske zdravstvene or-ganizaci je (WHO) koja je vrš i la ocjenu kancerogenosti radiofrekvenci je elektro-magnetskog pol ja.

Upotreba mobitela i rizici za zdravlje

Neki ljudi tvrde da imaju glavobolje kada koriste mobilni telefon, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je klasificirala radiofrekventna elektromagnetska polja koja su potencijalno kancerogena za ljude. Budući da gotovo svatko koristi mobilni telefon, a mnogi još od djetinjstva, rizik povezan s elektromagnetskim poljima mobitela može imati značajan utjecaj. Ova prezentacija fokusirana je na pritužbe pripisane izloženosti

mobilnom telefonu i mogućim učincima na tumor mozga.

Piše: Gunnhild OftedalSør-Trøndelag University College, Faculty of Technology, Trondheim, Norway, gunnhild.oftedal@hist.no

Na temelju velikog broja pro-vedenih studija, nema do-kaza da je izloženost elektro-magnetskim poljima mobitela može izazvati simptome poput glavobolja. Ostaje da se vidi, da li će neobjavljene studi-je i buduće studije podržati zaključak donesen od strane WHO. da je izlaganje polju ra-diosignala “moguće kancer-ogeno”, što znači da bi moglo biti nekih rizika.

54

Info kutakVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

16. Ljetni univerzitet

lV tradicionalni međunarodni skup “Hranom do zdravlja”

Tema IV međunarodnog skupa “Hranom do zdravlja” bila je „Dijetetski proizvodi u zdravlju i bolesti“ o kojoj su govorili pro-fesori sa univerziteta iz Norveške, Austrije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije i Bosne i Hercegovine.Osnovni cilj ovog naučnog skupa bio je objediniti multidisciplinarno znanje o hrani, prehrani, tehnologiji hrane i nji-hovim uticajima na zdravlje, sa aspekta nutricionizma, prehrambene tehnologije, medicine i farmacije.

Dekanesa Farmaceutskog fakulteta prof.dr.Lejla Begić obrativši se skupu , iskazala je svoje zadovoljstvo povodom održavanja IV međunarodnog skupa i posebno se zahvalila prof.dr. Jašiću na uspješnoj or-ganizaciji, jer smatra da je on najviše do-prinio u realizaciji ovog projekta.Kao i prethodnih godina voditelji-koor-dinatori seminara bili su: prof. dr. Midhat Jašić i prof. dr. Zlata Mujagić, a predavači:• Prof dr Ibrahim Elmadfa Austrija• Prof dr Gunnhild Oftedal Norveška• Prof dr Lisbeth Mehli Norveška• Prof dr Mireal Kopjar Hrvatska• Prof dr Michael Murkovic Austrija• Prof dr Aleksandra Tepić Srbija

• Prof dr Kiril Lisickov Makedonija Prema riječima moderatora skupa, prof.dr. Midhata Jašića, cilj je ostvarenje jake i snažne mreže koja će okupiti naučnike i stručnjake iz područja regiona i šire, a koji se bave odnosom prehrane i zdravlja.˝Danas smo u tome i uspjeli. Imamo oko 42 rada koji će se izlagati,

a izdali smo i Zbornik sažetaka i radova sa skupa. Osim Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, suizdavači Zborni-ka su: Faculty of Tehnology, Trondheim iz Norveške, Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Juraja Strossma-yera, Osijek iz Hrvatske, Tehnološki fakultet Univerziteta u Novom Sadu iz Srbije, te Tehnološki kakultet Univerziteta Štip iz Makedonije. Na ovaj način smo potvrdili međunarodni karakter našeg okupljanja. Već smo postigli da je svake godine sve veći i veći interes učesnika za ovaj skup. Također, predavanjima je prisustvovalo oko 20 profesora iz srednjih škola koji su došli da se dodatno educiraju, zatim studenti sa Farmaceutskog, Tehnološkog i drugih fakulteta Univerziteta u Tuzli. Pored toga tu su i gosti iz BiH, Srbije i Hrvatske˝, ističe profesor Midhat Jašić.Čast da otvori ovogodišnji skup ˝Hranom do zdravlja˝ pripala je prorektorici za međuuniverzitetsku saradnju, prof.dr. Mensuri Aščerić, koja je tom prilikom govorila o važnosti hrane za ljudski or-ganizam. ˝Hrana je važna za održavanje fizioloških funkcija organizma. Znamo da hrana može doprinijeti bolestima, međutim isto tako i zdravlju. Još od davnina je poznato da mnoge tvari iz

55

hranjivih sastojaka utiču na funkcije orga-nizma. Poznato je i da mnoge supstance iz hrane utiču na mnoge koagulacije krvi i da mnoge djeluju protiv bolova i na druge funkcije organizma˝, riječi su pro-rektorice Mensure Aščerić.U okviru IV tradicionalnog međunarodnog skupa ˝Hranom do zdravlja˝ prisutni su bili u prilici slušati predavanja o podtemama ˝Sasto-jci hrane i njihov uticaj na zdravlje˝, ˝Teme vezane za dijetetske proizvode i zdravstvenu sigurnost˝ te ˝Dijetetika i dijoterapija˝, a koji se realizira u sarad-nji sa Udruženjem liječnika porodične medicine. Nakon pomenutih predavanja učesnicima i predavačima su dodjeljeni certifikati i zahvalnice. Predavanja u trajanju od 11 do 19 sati i njihova (pod) tematika bila su podijelje-na u tri dijela. U prvoj tematskoj cjelini održana su predavanja iz oblasti hemi-jskih sastojaka hrane i njihovih uticaja na zdravlje. U drugoj tematskoj cjelini zdravstvena sigurnost dijetetskih proiz- voda, a u trećoj obrađene su dijetetika i dijetoterapija.

U okviru “16. Ljetnog univerziteta”, Tehnološki i Farmaceutski fakultet Univerziteta u Tuzli organizirali su lV tradicionalni međunarodni skup “Hranom do zdravlja” koji

se održao 01.07.2011. godine u Kongresnoj sali Hotela Tuzla.

Web stranica: www.hranomdozdravlja.comCilj ove stranice je doprinos afirmaciji zdrave prehrane i zdravog životnog stila. Zdravu preh-ranu objašnjavamo na osnovama dobrog poznavanja sastojaka hrane i ujecaja tih sastojaka na zdravlje ljudi. Osim afirmativnih tekstova i ilustracija stranica služi i za on-line objavu radova sa znanstveno-stručnih skupova koji se održavaju svake godine u okviru LJETNOG UNIVERZITETA u Tuzli, a pod naslovom HRANOM DO ZDRAVLJA. Teme skupova svake godine se djelomično razlikuju. Tako su 2008. godine teme dvodnevnog skupa bile, prvi dan, HRANOM DO ZDRAVLJA, a drugi dan, ANALIZE HRANE. Sljedeće, 2009. godine tema skupa je bila HRANA U ZDRAVLJU I BOLESTI, a 2010. godine tema je bila DODACI PREHRANI U ZDRAVLJU I BOLESTI. Tema skupa 2011. godine je DIJETETSKI PROIZVODI U ZDRAVLJU I BOLESTI. Pri definiranju programa vodimo računa da pokrijemo sve najvažnije teme vezane za navedenu problematiku, pa se i predavači na seminarima biraju po istom kriteriju (priznati stručnjaci iz Bosne i Hercegovine te inozemstva). Ove godine uvodno prevadnje će održati Prof. dr. Murkovic Michael sa Univerziteta u Grazu; a završno Prof. dr. Ibrahim Elmadfa sa Univerziteta u Beču.

56

Info kutakVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Edukativno predavanje u Domu zdravlja Tuzla

Urinarne infekcije kod školske djece

Poznato je da su urinarne infekcije jedno od pet najčešćih oboljenja kod djece školskog uzrasta. To je bio povod da Služba opšte/porodične medicine I Dispanzer za školsku djecu i omladinu Doma zdravlja Tuzla organi-zuju zajedničko edukativno predavanje posvećeno ovom čestom oboljenju. Kako je istaknuo dr. Enes Halilović, mr. sci, urinarne infekcije mogu biti uzrok brojnih komplikacija i češće se javljaju kod djevojčica. Nespecifični simptomi i poteškoće u prikupljanju urina kod djece najčešći su i najvažniji uzrok kašnjenja sa prvom dijagnozom. Ispravna dijagnoza urinarne infekcije važna je zbog prim-jene terapije koja daje odlične rezul-tate kod malih pacijenata, ističe prim.dr.Nermina Djulović, šefica Dispanzera za školsku djecu i omladinu. Glavni cilj liječenja urinarne infekcije je eliminacija simptoma bolesti i prevencija trajnog oštećenja bubrega. Prije započete tera-pije, važno je klinički procjeniti da li će se dijete uputiti na bolničko liječenje ili će započeti liječenje ambulantno. O prevenciji ovih infekcija govorila je Alisa Šišić, medicinska sestra Dis-panzera za školsku djecu i omladinu, ističući značaj dnevnog unosa veće količine tečnosti u organizam, naročito kada su vani visoke temperature. Iako

ne postoji potpuna zaštita od urinarnih infekcija, važno je pridržavati se opštih mjera prevencije koje uz dovoljan unos tekućine u organizam podrazumjevaju redovno pražnjenje mokraćne bešike, te održavanje lične higijene. Bilim Ilac je u turskoj farmaceutskoj in-dustriji prisutan od 1953. godine i ima bogatu historiju u kojoj je ljudsko zdrav-lje bilo uvijek na prvom mjestu. Bilimov

godišnji promet iznosi 500 miliona dol-ara, a svoje lijekove plasira u 48 zemalja svijeta. Predstavništvo Bilim Ilac u BiH os-novano je u Sarajevu 05.08.2010. go-dine. Bilim Ilac je bio jedan od pokro-vitelja edukativnog sastanka na kojem su stručni saradnici ove kuće imali prezen-taciju o lijekovima koji se mogu pronaći u Bilimovom asortimanu, a koriste se u tretmanu liječenja urinarnih infekcija.

57

Inovacija iz KCUS-a: Stručnjaci razvili implantat za prelom kuka

Riječ je o potpuno novom implan-tatu koji su razvili stručnjaci KCUS-a. Inovacija, koja nosi naziv TSHS (two screw holl system), će, po-jasnio je direktor KCUS-a prof. dr. Faris Gavrankapetanović umnogome olakšati pacijentima kako samu oper-aciju tako i rehabilitaciju. Prema njegov-im riječima može se reći da je izum kondenzacija bosanskohercegovačke i hrvatske pameti koja je ujedinjena u ovom projektu, uz podršku mr.sc. Emira Kamarića koji dolazi iz SAD-a.“Radi se o novom šarafu koji ima zaštićeno ime G2D, sistem u kojem kroz jednu rupu u kondilarnoj ploči ulaze dva šarafa čime se smanjuje agresivnost na dugim kostima pacijenata. Starija populacija je jedan od ključnih prob-lema današnjih društava, ljudi duže žive, što je dobro, ali se javljaju promjene na kostima koje treba rješavati. Posebno su česti prelomi kostiju kod starijih osoba. Ovim implantatom ćemo na najbolji način produljiti životni vijek u smislu boljeg kvaliteta života pacijenata koji imaju probleme sa osteoporozom ili nakon preloma kuka. Mislimo da je ovo veliki iskorak naprijed”, istakao je prof. dr. Faris Gavrankapetanović, direktor KCUS.Ugradnja ovog implantata pruža punu stabilnost, idealnu anatomiju re-poniranog i stabiliziranog kuka, brzu pokretljivost i bezbolnost te vrlo brzo ustajanje i oslonac na operari-ranu nogu. Potpisnice ugovora ulaze u zajednički projekt u trajanju od šest mjeseci. Tokom ovog perioda bit će ugrađeno do 50 novih implantata.Naučni postupak u KCUS-u pratit će

stručnjaci UKC-a Tuzla i KB Zenica, a KCU Skoplje će imati ulogu internacio-nalnog pratioca studije.Nakon tri mjeseca KCUS će objaviti zvanične rezultate na Simpoziju na balkanskom nivou.Kompanija “Instrumentaria” proizvodit će ove implantate, a generalni distrib-uter bit će “Tuzlafarm”.“Mi smo spremni značajno ulagati u spajanje bosanskog i hrvatskog znanja ne samo za nastup na našim tržištima već i šire, u Evropi i u svijetu. Ovaj im-pantat dokazuje da mi možemo pari-rati najrazvijenijim svjetskim kompanija-ma”, kazao je direktor “Instrumentarie” Vladimir Kovačević ističući da mu je drago što su dobili priliku raditi na razvoju novog proizvoda sa timom vrhunskih stručnjaka koji imaju veliko i dugogodišnje iskustvo u praksi.„Doprinos poboljšanju općeg kvalite-ta života dio je poslovne filozofije i

svakodnevice Tuzlafarma. Zato, su-finansiranje prezentacija i predstav-ljanje proizvoda stručnoj javnosti u BiH, ali i u zemljama regije jedna je od naših odgovornosti koju ćemo doslijedno sprovoditi, time dati do-prinos u liječenju i rehabilitaciji prijelo-ma natkoljenične kosti. Tuzlafarm je u ovom ali i mnogo sličnih projekata ona neophodna i važna, često pre-sudna karika koja spaja: interese, želje i potrebe doktora, pacijenata, proizvođača i nauke pa tako to čini i sada”, istakao je direktor Tuzlafarma Edin Hebibović.Uskoro će po završetku kliničkih i svih drugih ispitivanja te certifikacija i registracije, inovacija liječničkog tima KCU Sarajevo, prof.dr. Farisa Gavrankapetanovića i prim.dr. Ad-nana Dizdara, će pod tim imenom biti dostupna traumatolozima i pacijen-tima iz cijelog svijeta.

U Sarajevu je 10.augusta potpisan prvi ugovor između BiH i Republike Hrvatske, odnosno Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), kompanije Instrumentaria d.d. Zagreb i Tuzlafarm d.o.o. Tuzla o suradnji i plasiranju na tržište novog implantata za prelom kuka.

58

Zanimljivosti

Pripremila: Mr. ph. Ehlimana Osmanović, Tuzlafarm doo

Čaj protiv konstipacijeSastojci35 g krušine (Rhmanus frangula)25g cvijeta crvenog sljeza (Malva silvestris)25g listova nane (Mentha piperita)

Vaša

Apo

teka

bro

j 16

Čaj protiv holesterolaSastojci25 listova artičoke (Cynara scolymus)25g korijena čička (Arcticum lappa)Dvije kašičice čajne mješavine po šolji čaja sipaju se u vodu i kuhaju do ključanja. Ostavi se da odstoji nekoliko minuta, procijedi i popije.

SastojciLipa (Tilia cordata)Bukva (Fagus sylvatica)Sladić (Glycyrrhiza glabra)Matičnjak (Melissa officinalis)

Dvije kašičice mješavine preliti ključalom vodom, a zatim ostaviti da odstoji 5 minuta.

Čaj protiv gastritisa (uzrokovanog stresom)

Čaj protiv povišenog krvnog pritiska!Sastojci25g listova masline (Olea europaea)50g cvijetnih vršaka crvenog gloga (Crataegus oxycantha)25g kukuruzne svile (Zea mays)Tri kašičice mješavine za svaku šolju čaja preliju se ključalom vodom. Napitak treba da odstoji pet minuta prije konzumiranja. Ukoliko nema nikakve kontraindikacije, može se zasladiti s medom.

Čaj za zarastanje čiraSastojci30g sladića (Glycyrrhiza glabra)15g nevena (Calendula officinalis)30g lincure (Gentiana lutea)Dvije do tri kašičice čajne mješavine sipati u šolju preliti vo-dom i pustiti da ključa 5 minuta, a zatim ostaviti da odstoji još deset minuta. Preporučljivo je da se pije nakon obroka. Može se i blago zasladiti medom, najbolje od ruzmarina, iako i sladić daje sladak okus napitku.

Čaj protiv loše probaveSastojciMaslačak (Taraxacum officinale)Kamilica ( Anthemis nobilis)Anis (Pimpinella pulegium)Barska nana ( Mentha pulegium)

Pola kašičice svake pojedinačne biljke preliti ključalom vodom, a zatim ostaviti da odstoji dva minuta.

Dvije kašičice mješavine po šolji čaja sipa se u vodu da proključa, a zatim se ostavi da ključa još 5 minuta prije nego što se skloni s vatre. Ostavi se da ohladi do prijatne temperature, filtrira i pije.Savjet plus!Nije preporučljivo koristiti laksatine čajeve jer na duže staze mogu provocirati iritaciju crijeva.

59

Čaj protiv cistitisaSastojci 20g nane (Mentha piperita)35g herniarie (Herniaria glabra)40 g uve (Arctostaphyllos uva-ursi)

Tri kašičice po jednoj šolji, četiri do šest puta dnevno.

Sastojci 50 g žalfije (Salvia officinalis)20 g majčine dušice (Thymus vulgaris)30g plodova hmelja (Humulus lupulus)

Pomiješaju se svi sastojci i pripremi čajna mješavina, tri kašičice na svaku šolju prelije se ključalom vodom i pije nekoliko puta na dan.

Čaj protiv bronhitisaSastojci 20g latica divljeg maka (Papaver rhoeas)20g korijena bijelog sljeza (Althaea officinalis)10 g majčine dušice (Thymus vulgaris)10 g listova eukaliptusa (Eucalyptus globulus)25g sjemenki komorača (Foeniculum vulgare)

Sipati dvije-tri kašičice mješavine na jednu šolju vode i staviti da provri. Kada je čaj gotov, ostaviti da odstoji. Može se zasladiti me-dom i kao takav pospješuje iskašljavanje. Piti dvije do četiri šolje dnevno.

Čaj protiv gušenja u menopauzi

Sastojci30 g bijelog sljeza (Althaea officinalis)30 g sjemenki šipka (Rosa canina)15 g cvijeta hibiskusa (Hibiscus rosa-sinensis)15 g ljubičice (Viola adorata)

Prokuhati tri kašičice mješavine, na tihoj vatri, pet minuta. Ostaviti das toji neko vrijeme i procijediti. Prije početka pijenja treba isci-jediti malo limuna i zasladiti medom.Ovaj čaj se pije nekoliko puta na dan.

Čaj protiv gripa

Sastojci50g listova žalfije (Salvia officinalis)20g Hajdučke trave (Achilea millefo-lium)10 g rutvice (Ruta glaveolens)Skuhati četiri kašičice mješavine za svaku šolju. Čaj treba piti na svakih 6 sati, od prvih simptoma mestruacije do njenog prestanka.

Čaj protiv oligomenoreje (odsustvo ili rijetka menstruacija)

60

Čaj protiv depresije50g listova i cvjetova kantariona (Hypericum perforatum)20 g pasiflore (Pasiflora incarnata)20g sjemenki šipka (Rosa canina)Priprema se infuzum od dvije kašičice mješavine. Čim provri, prelije se vodom i ostavi da stoji deset minuta, zasladi se medom, po mogućnosti od ruzmarina.

ZanimljivostiVa

ša A

pote

ka b

roj 1

6

Šumsko voće tamnoljubičaste boje je veoma bogato antocij-anima, supstancama koje stimulišu cirkulaciju i tonus vena. Od šumskog voća, posebno brusnice, spravljaju se lijekovi protiv proširenih vena.Sastojci 4 jabuke (mogu se upotrijebiti i kruške ili zajedno) 200g suhih šljiva 100g sušene kajsije250g zamrznutog šumskog voća4 kašike meda1 grančica cimetaJabuke se isjeckaju na krupnije kockice i stave u šerpu da proku-haju sa ostalim sastojcima izuzev šumskog voća, u dovoljnoj količini vode, da prekrije voće. Nakon ključanja dodaje se šumsko voće i kuha 10 minuta. Čaj ostaviti da ohladi, nakon čega je spre-man za upotrebu.

Kompot od šumskog voća za cirkulaciju i tonus vena

Sastojci50g listova žalfije (Salvia officinalis)50g rusomače (Capsella bursa-pastoris)25g anđeoskog korijena (Angelica archangelica)Četiri kašičice staviti u vodu da provri i piti od prvih simptoma men-struacije do njenog završetka. Obično se preporučuje uzimanje čaja na svakih šest sati.

Čaj protiv obilne menstruacije

Tonik na bazi medaSastojci 1 kg meda150 g mljevenih sjemenki bora50g pčelinjeg polenaRendana kora od dva limuna15 ampula pčelinjeg matičnog mliječa

Svi sastojci se pomiješaju izuzev matičnog mliječa. Kada se formira homogena masa, dodaje se mliječ, do-bro promiješa, i čuva kao tonik na svježem i suhom mjestu. Uzmijau se dvije do tri kašičice tonika u slučaju umora i slabosti.

Sastojci50g listova bokvice (Plantago lanceolata)30g cjetova crnog sljeza (Malva sylvestris)30g zelenog čaja (Thea sinensis)

Pola litra ključale vode se prelije preko šest kašičica mješavine čaja, a zatim os-tavi da odstoji u poklopljenom sudu. Kada je tečnost dostigla temperaturu tijela, ispiru se usta dva do tri puta dnevno, ukoliko je moguće, nakon jela. Tečnost treba da što duže vremena bude u dodiru sa desnima.

Tečnost za ispiranje usta protiv krvarenja desni

Čaj protiv količnih bolovaMažuran (Origanum majoran)Korijandar (Coriandrum sativum)Lješnjak (Corylus avellana)Bijeli sljez (Althaea officinalis)Kamilica (Matricaria chamomilla)Dvije do četiri kašičice mješavine po šolji čaja sipati u vrelu vodu

Čaj za umirenjeSastojciValerijana (Valeriana officinalis)Divlji mak (Papaver rhoeas)Kamilica ( Matricaria chamo-milla)Kora narandže ili limuna (Citrus sinensis, Citrus limon)

Odvojiti 15g mješavine na 300ml vode i staviti je u hladnu vodu, te pustiti da ključa 5 minuta. Ostaviti da stoji nekoliko minuta, zasladiti medom i piti u malim gutljajima.

www.novonordisk.ba

DIA-01-FP/Maj2011/R2

AVASTA

MOČAN... DOKAZAN... BEZBJEDAN

SNAGANA KOJUMOŽETIRAČUNATI