Jayne Castle

Ponoćni kristal Dreamlight Trilogy 3

MIDNIGHT CRYSTAL

Obitelj Winters mnoga je stoljeća proganjalo legendarno prokletstvo koje je korijene vuklo

iz burnog osnivanja Ezoteričnog društva. No sada, na futurističkom svijetu Harmoniji, poslje-

dnja tajna prokletstva biti će razriješena...

Adam Winters ima dovoljno odgovornosti kao novi šef lokalnog Ceha lovaca na duhove

čak i bez tereta obiteljskog prokletstva. Uvjeren je da će ga njegove nedavne noćne more i

halucinacije dovesti do toga da postane paranormalni odmetnik - osim ako ne uspije pronaći

ukradenu relikviju i ţenu koja moţe čitati snosvjetlo...

Marlowe Jones dojurila je u njegov ţivot na motociklu, s mucanom na ramenu. Iako potje-

če iz suparničke obitelji Ezoteričnog društva, ona je sve što Adamu treba: privatna istraţitelji-

ca paranormalnog i izuzetno nadarena čitačica snosvjetla.

Zajedno, meĎu svjetlucavim katakombama i vlaţnim, vrelim podzemnim dţunglama Har-

monije Adam i Marlowe moraju razbiti prokletstvo, spasiti cijeli podzemni svijet - i boriti se

protiv starosti koja bi ih oboje mogla uništiti....

Za moga brata, Jima Castlea,

s ljubavlju i zahvalnošću za korisne informacije o Snu i Gibsonovo ime.

Vozi oprezno.

Dragi čitatelji,

Dobro došli u moj drugi svijet, Harmoniju, i završnicu Trilogije o snosvjetlu.

Legenda o Plamtećoj svjetiljci seže u najranije dane Ezoteričnoga društva. Nicholas

Winters i Sylvester jones u početku su bili prijatelji, a naposljetku postali smrtni neprijatelji.

Obojica su težila istom cilju: načinu povećanja parapsiholoških sposobnosti. Sylvester je kre-

nuo putem kemije i uronio u zabranjene eksperimente s neobičnim biljem. Naposljetku je

spravio manjkavu formulu koja do današnjih dana zadaje muke Društvu.

Nicholas je problemu pristupio inženjerski i iskovao Plamteću svjetiljku, ureĎaj nepoznatih

moći. Zračenje iz te svjetiljke promijenilo je njegov DNK, stvarajući paranormalno genetsko

– prokletstvo – koje se prenosi na muškarce njegove loze.

Wintersovo prokletstvo udara vrlo rijetko, no kad se to dogodi, Ezoterično društvo ima

snažne razloge za ozbiljnu zabrinutost. Smatra se da je muškarcu iz obitelji Winters koji nasli-

jedi Nicholasov genetski promijenjen dar suĎeno da postane Kerber, što u žargonu Ezoterič-

nog društva označava poremećenog vidovnjaka koji posjeduje nekoliko smrtonosnih sposob-

nosti. Agencija Jones & Jones te Vladajuće vijeće uvjereni su da takva čudovišta u ljudskom

obliku treba uhvatiti i uništiti što je brže moguće.

Postoji samo jedna nada za muškarce Plamteće svjetiljke. Svaki od njih mora pronaći tu

spravu i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla što je odašilje Plamteća svjetiljka te

tako poništiti promjene koje mu je donijelo njezino prokletstvo. Neke od tajni ovog predmeta

otkrivene su u prvim dvijema knjigama ove trilogije, Usplamtjelima i Plamtecoj svjetiljci.

Sada, daleko u budućnosti, u svijetu zvanom Harmonija, jedan od njih otkrit će posljednju i

najopasniju tajnu svjetiljke, tajnu Ponoćnog kristala. Sudbine obitelji Jones i Winters vise o

koncu.

Nadam se da ćete uživati u ovoj trilogiji.

Iskreno vaša, Jayne

Iz dnevnika Nicholasa Wintersa,

14. Travnja, 1694.

Neću dugo poživjeti, no osvetit ću se, ako ne u ovoj generaciji, onda u nekom budućem

vremenu i mjestu. Jer sada sam siguran da su ova tri dara zaključana u mojoj krvi te da će

prijeći na moje potomke.

Svaki dar ima visoku cijenu. Kod moći je to uvijek tako.

Prvi dar ispunjava um rastućom plimom nemira koju je nemoguće ublažiti beskrajnim

satima u laboratoriju ili smiriti jakim pićem ili makovim mlijekom.

Drugi je dar popraćen mračnim snovima i užasnim vizijama.

Treći je dar najmoćniji i najopasniji. Ako ključ nije dobro okrenut u bravi, ova posljednja

paranormalna sposobnosti pokazat će se smrtonosnom, donoseći najprije ludilo, a zatim smrt.

Veliki rizik prati pojavu treće i završne moći. Moji potomci, namjeravaju li preživjeti,

morat će pronaći Plamteću svjetiljku i ženu koja može upravljati energijom snosvjetla. Samo

ona može okrenuti ključ u bravi koja otvara vrata posljednjeg dara. Samo takva žena može

zaustaviti ili poništiti započetu transformaciju.

No čuvajte se, moćne žene mogu se pokazati prijetvornima. Toga sam postao svjestan pla-

tivsi visoku cijenu.

Iz dnevnika Nicholasa Wintersa,

17. Travnja, 1694.

Učinjeno je. Moja posljednja i najveća kreacija, Ponoćni kristal, dovršena je. Stavio sam

ga u svjetiljku zajedno s drugim kristalima. To je zaista nevjerojatan kamen. U njemu sam

zapečatio velike sile, no čak ni ja koji sam ga iskovao ne mogu dokučiti sve njegove moći, niti

znam kako osloboditi njegovu svjetlost. To će morati otkriti jedan od nasljednika moje krvi.

No u ovo sam siguran: onaj tko bude kontrolirao svjetlost Ponoćnog kristala bit će izvrši-

telj moje osvete. Jer u taj sam kamen usadio mističnu naredbu snažniju od bilo kojeg magij-

skog ili čarobnjačkog čina. Zračenje toga kristala potaknut će čovjeka koji upravlja njegovom

moći da uništi potomke Sylvestera Jonesa.

Osvetit ću se.

1

Dama iz agencije Jones & Jones je izgledala vrlo dobro u crnoj koţi. Adam Winters čekao

je Marlowe Jones u sjeni drevnih ruševina. Čuo je karakteristično brujanje velikog motora

Raleigh-Stark gotovo minutu prije no što je vozilo obišlo posljednji zavoj uske, vijugave ces-

te. Zvuk se dobro prenosio u planinama.

Noćne more i halucinacije koje su ga pogodile prije nekoliko tjedana uništile su mu san.

Ovih je dana ţivio na rubu iscrpljenosti, boreći se protiv najgorih posljedica kratkim naletima

nervozna odmora, velikim količinama kofeina, i parapsihološkom energijom. No, bez obzira

na cijenu koju je morao platiti zbog svoje promjene, preplavio ga je val uzbuĎenja kada je

novoimenovana ravnateljica podruţnice J&J-a za grad Frekvenciju zaustavila motocikl i uga-

sila motor.

Sada mu je bila dovoljno blizu da osjeti moć u njezinoj auri. Njezina energija pjevala je

sirensku pjesmu njegovim osjetilima. Šteta što je bila Jonesova. Morat će nekako zaobići tu

nezgodnu činjenicu.

Sutnula je stalak nogom obuvenom u koţnu čizmu, smjestila drugu nogu na tlo i podigla

vizir svjetlucave crne kacige.

– Adam Winters, rekla je.

To nije bilo pitanje. On je bio novi šef Ceha lovaca na duhove u Frekvenciji. Svatko tko se

tijekom posljednjih mjesec dana potrudio baciti pogled u novine ili na večernje vijesti mogao

ga je prepoznati.

– Kasnite, gospoĎice Jones, rekao je. Nije zakoračio kroz dovratak od kvarca.

– Morala sam ići zaobilaznim putem. – Otkopčala je kacigu i skinula je. Kosa joj je bila

boje tamnog jantara. Bila je skupljena u konjski rep na zatiljku i vratu te učvršćena crnom

koţnom trakom. – Ţeljela sam biti sigurna da me nitko ne slijedi.

Gledao ju je, pokušavajući sakriti opčinjenost. Objektivno govoreći, sigurno je se moglo

smatrati privlačnom, no nedostajala joj je blaga simetrija prave ljepote. No, Marlowe Jones

nije trebala biti fotomodel da privuče poglede. Bila je upečatljiva. Nije bilo druge riječi koja

je mogla opisati snagu, inteligenciju i strast koja je osvjetljavala njezine crte lica. Oči su joj

bile duboke, tajanstvene nijanse plave, gotovo ljubičaste. Boja ponoći, pomislio je. Ponoći i

snova.

Dovraga, odakle mu samo dolaze te pjesničke slike. Zaista se morao malo bolje naspavati.

Gledala ga je tim očaravajućim, mudrim očima. Energija je zadrhtala u atmosferi. Znao je

da ga ona provjerava svojim darom. Sve se u njemu pomalo zagrijalo reagirajući na poticaj

njezine psihičke energije.

Kad ga je toga jutra nazvala da dogovori tajni sastanak, usput mu je objasnila da je čitačica

snosvjetla. Nije mogla znati koliko ga je ta informacija zapanjila.

Omeo ga je sitni, frktavi zvuk. Prvi put je primijetio suputnika na motoru. Maleno stvore-

nje neuredna izgleda proučavalo ga je iz koţnih bisaga prijetvorno nevinim svijetloplavim

očima. Oko vrata je imalo koţnu ogrlicu sa zakovicama, napola ukopanu u čupavo, nakostri-

ješeno i mekano krzno.

– Doveli ste mucana? – upitao je Adam.

– Ovo je Gibson, rekla je Marlowe. Pruţila je ruku prema mucanu. Gibson je ponovno frk-

nuo i odskakutao iz bisaga uz njezinu ruku da bi se smjestio na rame njezine koţne jakne.

Trepnuo je nebeskoplavim očima gledajući Adama.

– Nisam znao da su dobri kućni ljubimci, rekao je Adam.

– I nisu. Gibson i ja smo tim. To su posve različiti odnosi.

– Izgleda kao da ste mu stavili ogrlicu.

– Ljudi u trgovini s opremom u kojoj kupujem svoju koţnu odjeću načinili su to za njega.

Gibson voli zakovice. Skida ogrlicu kad se ţeli poigrati njome.

Ljudi, čak i oni pametni i sposobni poput Marlowe Jones, znaju biti jako čudni kada je riječ

o njihovim ljubimcima, podsjetio se Adam. Ipak, ona je Jonesova, pa ionako mora biti

pomalo

čudna. A i nije bio u poloţaju da je kritizira. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana i sam je

postao prilično čudan. Uvijek je lijepo imati nešto zajedničko, pomislio je.

– Drţat ću vas za riječ, rekao je. – Dakle, pobrinuli ste se da vas netko ne slijedi?

– Mislila sam da je najbolje ne riskirati, rekla je, vrlo ozbiljna.

Imao je osjećaj da je ona često vrlo ozbiljna. Iz nekog ga je razloga to zabavljalo. – Zvuči

kao da ste paranoični poput svih drugih Jonesa koji su ikad vodili ogranke J&J-a.

– To je u opisu posla. Ali ja radije to smatram oprezom.

Glas joj je bio bogat, samouvjeren, i proţet laganom promuklošću koja je grijala njegova

osjetila poput dobrog brendija. Nervozno uzbuĎenje iščekivanja koje je doţivio kad je rano

jutros primio njezin poziv pretvorilo se u kristalnu sigurnost.

Ona je ta, pomislio je.

To je bio prvi put da je sreo Marlowe Jones osobno, ali nešto duboko u njemu prepoznalo

ju je i reagiralo na nju. Znao je bez svake sumnje da je to ţena koju je traţio posljednjih neko-

liko tjedana.

No sudbina je ipak htjela da ona pronaĎe njega. To vjerojatno nije bio dobar znak. Potenci-

jalno je bila mnogo opasnija od ljudi koji su ga pokušavali ubiti u posljednje vrijeme. No iz

nekog mu se razloga to trenutačno nije činilo vaţnim. Moţda je nekoliko tjedana neispava-

nosti počelo utjecati na njegovu moć logike i zdravog razuma.

– Nisam kritizirao paranoju, rekao je. – Ja sam šef Ceha. Smatram da je paranoja jedna od

ključnih vrlina.

– Nešto poput čestog pranja ruku?

– Više sam mislio na nešto poput opsesivne sumnje i kronične nemogućnosti povjerenja.

– Što objašnjava zašto ste stigli ranije, rekla je. Promatrala je šumu koja ih je okruţivala. –

Htjeli ste provjeriti teren. Da ne upadnete u zamku.

– To se činilo razumnom mjerom opreza s obzirom na okolnosti. Moram priznati, postao

sam nervozan nakon što sam otkrio da su ove ruševine smještene iznad vrtloga.

Izgledala je sumnjičavo. – Ne mogu vas zamisliti nervoznog.

– Svi znaju da standardni rezonirajući jantar ne radi pod zemljom u blizini vrtloţne energi-

je. Čak i najjači lovac na duhove ne moţe izvući nikakvu duhovnu vatru dok stoji povrh takve

oluje.

– Dobro znam da se ljudi iz Ceha ne vole pribliţavati vrtlogu, rekla je.

– To je kao da traţite od policajca da ostavi pištolj pred vratima. Nakon što sam stigao,

palo mi je na pamet da bi, ako bi netko ţelio ukloniti lovca na duhove, sigurno ga namamio na

mjesto vrtloga.

– Da ste stvarno tako zabrinuti, ne biste se zadrţavali ovdje.

Nasmiješio se. – Mislim da sam naivniji nego što izgledam.

Promatrala je njegov osmijeh sa sumnjičavim izrazom lica. – Nekako sumnjam u to.

U tom trenutku Gibson je počeo oduševljeno brbljati i skotrljao se na tlo s Marloweina

ramena.

Skočio je na prste Adamove čizme i uspravio se na straţnje noge. Ponovno je frknuo.

– Ţeli da ga podignete, rekla je Marlowe. – On vas voli. To je dobar znak.

– Da? Čega?

Graciozno je slegnula ramenima. – Nema veze. To se samo tako kaţe.

Vraga, pomislio je. Bilo joj je vaţno kako će mučan reagirati na njega. Kada se nagnuo do

uhvati Gibsona, najeţile su mu se dlačice na vratu. Jačanje energije u atmosferi bilo je ned-

vojbeno.

– Vidjeli ste nešto zanimljivo? – upitao je uspravljajući se.

Marlowe je trepnula, lagano se namrštivši, kao da joj se nije svidjelo to što je shvatio da

ona rabi svoj dar.

– Kako ste znali? – upitala je.

Smjestio je mucana na svoje rame. – Nadareni ljudi znaju prepoznati jedni druge.

Hodala je prema njemu dok su joj čizme strugale po grubom terenu. – Kad sam jutros raz-

govarala s vama, objasnila sam vam da sam čitačica snosvjetla.

– Da, tako je. Ne nazivaju me često glavešine iz J&J-a. Zapravo, ne mogu se sjetiti kad se

to posljednji put dogodilo.

– Vaša obitelj nije imala mnogo veze s Ezoteričnim od Doba sukoba, rekla je.

– Prema legendi, odnosi izmeĎu naših dvaju klanova oduvijek su bili prilično zategnuti.

– Nadam se da danas moţemo zaboravti povijesne nesuglasice, rekla je.

– To je teško učiniti kada ih ima tako prokleto mnogo. Kako ste dobili posao šefice ureda

J & J-a u Frekvenciji? Vaši prethodnici u agenciji uglavnom su bili nadareni za teoriju kao-

sa, na ovaj ili onaj način, zar ne?

Na njegovo iznenaĎenje, malo se zarumenjela, kao da je taj komentar shvatila kao osobnu

uvredu.

– Da, rekla je. – Većina njih bila je nadarena za teoriju kaosa. No ispada da je sposobnost

čitanja snosvjetla takoĎer vrlo koristan dar za istraţitelje.

Pokušava se obraniti. Zanimljivo.

– Siguran sam da je tako, rekao je.

Čeznutljivo ţaljenje pojavilo se na njezinu licu i brzo nestalo. – Osim toga, više nije kao

nekada. Situacija u J&J-u prilično je mirna nakon Doba sukoba. Uglavnom obavljamo rutin-

ske privatne istrage za članove Društva. Radim gotovo tri mjeseca, a još nisam susrela ni jed-

nog paranormalno nadarenog zločinca. A nije da nemamo konkurencije. Svatko s malo osjet-

ljivosti misli da moţe raditi kao privatni istraţitelj paranormalnog.

– Slavni dani J & J-a su prošlosti, zar ne?

– To kaţu svi u Ezoteričnom.

– Mislite da su vas zato stavili na rukovodeće mjesto, rekao je. – Ezoteričnom u posljednje

vrijeme ne trebaju vrhunski talenti za teoriju kaosa da upravljaju J&J-om, pa su se zadovoljili

čitacicom snosvjetla.

Obrve su joj se skupile. – Nisam došla ovamo da bismo raspravljali o mojoj karijeri.

– Čemu onda tolika tajanstvenost?

– Bojim se da vam, neće biti drago čuti ono što imam reći.

– Vjerovali ili ne, shvatio sam to otprilike sekundu i po nakon što ste me obavijestili da

ţelite sastanak usred ničega. Kad smo već kod toga, zašto ne uĎete?

Tek sad je shvatila da on nije izašao iz sjene uskih otvora u zelenom zidu od kvarca. Izgle-

dala je zbunjeno, no prošla je kroz vrata i zaustavila se unutar drevnog zdanja.

Konstrukcija ruševina slijedila je uzorak karakterističan za većinu ostalih zdanja koja su

izgradili davno nestali tuĎinci. Jedino po čemu su se razlikovale bila je činjenica da su izgra-

Ďene iznad vrtloga. Ali tuĎinci ipak, pomislio je Adam, za razliku od ljudi, vjerojatno nisu

imali nikakvih problema s vrtlozima. Njihova paranormalna osjetila bila su daleko snaţnija od

onih potomaka zemaljskih kolonizatora. S druge strane, ljudi su preţivjeli, podsjetio se.

TuĎinci su davno nestali.

Visoki zid nalik tvrĎavi označavao je granice zdanja. Nekoliko gracioznih kula unutar

barikade nije imalo prozore. Uski otvori omogućavali su pristup različitim zgradama, ali

nekadašnji stanovnici očito nisu bili ludi za suncem i svjeţim zrakom, barem ne takvim kakav

je bio dostupan iznad zemlje.

Kao i u većini ostalih ruševina koje su za sobom ostavili davno nestali narodi koji su prvi

kolonizirali Harmoniju, sve je, od zaštitnog vanjskog zida do najmanjih zgrada, bilo u potpu-

nosti izgraĎeno oĎ punog zelenog kvarca. Čak je i tlo bilo prekriveno debelim slojem kamena.

Kvare je ostao otporan na sve što su ljudski kolonisti bacili na njega. Teška graĎevinska

oprema nije mogla ostaviti ni traga u kamenu. Vatra nije imala učinka. Niti najrazornije oluje.

Metak mag-rez pištolja nije ga mogao ni okrznuti.

Ništa nije raslo na zidovima ili unutar njih, kao ni oko vanjskog bedema. Zdanje je stajalo

eonima, ali ni na jednoj od smaragdnih površina nije bilo mahovine, puzećih vrijeţa, ni ikakve

vegetacije. Isto je vrijedilo i za ţivotinjski svijet. Ni kukci ni zmije nisu napali do sada otkri-

vena mjesta. Čak su se i štakori drţali podalje.

Činjenica da Gibson nije imao nikakvih problema s atmosferom unutar zdanja bila je

zanimljiva, pomislio je Adam. Kao i većina ljudske populacije, osjećao se ugodno u blizini

zelenog kvarca.

Adam je pogledao Marlowe. – Mislim da mi je dovoljno neizvjesnosti za jedan dan. Da

čujem. Zašto ste me dovukli ovamo?

Ukočila se, izravnavši ramena.

– Plamteća svjetiljka ukradena je iz trezora Ezoteričnog društva negdje izmeĎu ponoći i

7.00 ujutro, rekla je.

– Neka sam proklet. Ezoterično je uspjelo izgubiti svjetiljku. Opet.

Trepnula je. Oči su joj se suzile. – Mislila sam da ćete se malo više ljutiti. Znam da je vaša

obitelj povjerila svjetiljku Društvu nakon Doba sukoba.

– To je očito bila pogreška.

Ignorirala je njegovu primjedbu. – Stigla sam na poprište jutros čim su me obavijestili o

provali.

Trebalo mi je neko vrijeme samo da shvatim što je nestalo.

– Bez uvrede, no muzejski sustav katalogiziranja trebalo bi malo dotjerati, baš kao i sigur-

nosni sustav.

– Da, da, sloţila se vrlo neutralnim tonom. – MeĎutim, iz onoga što sam uspjela shvatiti iz

snootisaka na poprištu, ţao mi je što moram reći da je to napravio netko iznutra.

– Da? Čudim se da niste odmah zaključili da sam ja lopov. Prema legendi, jedino izravni

potomak Nicholasa Wintersa moţe pristupiti energiji svjetiljke. Nitko drugi nema razloga da

je ukrade.

– Svjesna sam toga, rekla je. – Mogućnost da ste vi ukrali svjetiljku pala mi je na pamet.

No vaši snootisci ipak ne odgovaraju onima lopova. Kao što sam rekla, sve ukazuje na to da je

predmet ukrao netko od muzejskog osoblja.

– Toliko ste dobri?

– Jesam. – U glasu joj se osjećao profesionalni ponos. – Vjerujem da sam spomenula da,

iako nisam nadarena za teoriju kaosa, posjedujem odreĎene vještine koje su korisne u istraţi-

teljskom poslu.

– Sada kada ste vidjeli moje snootiske, moţete me ukloniti s popisa osumnjičenih. Je li to

to?

Pročistila je grlo. – Postoje i druge mogućnosti.

– Naravno. Moţda sam podmitio ili prisilio nekoga od muzejskog osoblja da ukrade svjeti-

ljku za mene.

– To mi je palo na pamet. Zbog toga ste još uvijek na vrhu mog popisa osumnjičenih, gos-

podine Winters.

– Počašćen sam. No postoji jedna mala pogreška u vašoj teoriji o tom zločinu.

Proučavala ga je svojim očima boje ponoći. – Sigurna sam da ćete mi to objasniti.

– Plamteća svjetiljka u muzeju Ezoteričnog je laţna.

Doimala se potresenom. Shvatio je da ju je uspio šokirati. Ta spoznaja mu je zasmetala.

Nije trebala biti zapanjena. Uostalom, to nije prvi put da je Ezoterično došlo do laţne svjetilj-

ke.

– Mislite li ozbiljno? – rekla je.

– Moja obitelj nikada nije imala povjerenja u Ezoterično da mu povjeri svjetiljku. Nakon

završetka Doba sukoba, moj praprapradjed, John Cabot Winters, pobrinuo se da Društvo dobi-

je vrlo lijepu repliku za svoju zbirku.

– Vaš predak je ovdje na Harmoniji dao izraditi kopiju?

– To je jedna od mnogih koje je moja obitelj bila prisiljena naručiti tijekom godina. Kad

god prokleta stvar nestane, što se povremeno dogaĎa, Ezoterično nam počinje visjeti za vra-

tom. Prije ili kasnije, damo im laţnu svjetiljku, a to ih obično smiri za koje stoljeće.

– Mislite da Wintersovo prokletstvo ponovno napada, rekla je.

– Nemojte mi reći da vjerujete u obiteljsku kletvu.

– Ne, ali ja vjerujem u genetiku. Nekoliko stoljeća prije, Nicholas Winters uspio je sprţiti

svoj DNK Plamtecom svjetiljkom pa se kod njegovih muških potomaka povremeno javljaju

posljedice.

– Tako glasi legenda, sloţio se.

– Ţelite reći da imate pravu svjetiljku u svom posjedu?

– Ne, rekao je. – Ponovno je nestala.

Razumijevanje joj je obasjalo pogled. – Zaboga, sad shvaćam. Vi je traţite, zar ne? To

objašnjava glasine meĎu trgovcima antikvitetima u Staroj četvrti. Slušam ih već nekoliko tje-

dana. Ustvari, pripremala sam se pokrenuti istragu.

– Kakve glasine? – upitao je, pokušavajući dobiti na vremenu.

– Neki od trgovaca vrlo su se izravno raspitivali o predmetu iz starog svijeta. Priča se da je

visokopozicionirani član Ceha spreman dobro platiti za nju. Prema tračevima, taj predmet

posjeduje paranormalne osobine.

– Zašto ste to namjeravali istraţiti?

Lagano je odmahnula rukom. – Svaki predmet sa Zemlje koji je povezan s paranormalnim

automatski je zanimljiv Ezoteričnom. Poveţite to s tajanstvenim kolekcionarom na visokom

poloţaju u Cehu i normalno da će J&J postati znatiţeljan.

Umirio se, svjestan da bi mogao izgubiti tlo pod nogama.

– Zašto mislite da sam ja onaj koji traţi svjetiljku? – upitao je.

– Kad su počele noćne more i halucinacije?

Pitanje ga je zapanjilo. Ona je znala za noćne more i snove na javi.

– Što to govorite? – rekao je.

– Vidim znakove jezive energije snova u vašim otiscima, rekla je. – Prema legendi, noćne

more i halucinacije prvi su znakovi promjene. Mislim da traţite svjetiljku mnogo dulje od

mene. Vrijeme vam istječe, zar ne?

– U redu, Marlowe Jones, rekao je. – Sada imate moju punu pozornost.

Krenula je naprijed i stala direktno iza njega.

– Ako postoji jedna stvar u Wintersovoj legendi koja bi mogla biti istinita, to je da muška-

rac iz obitelji koji naslijedi problem...

– Mi u klanu Wintersovih zovemo ga obiteljsko prokletstvo.

Ignorirala je to. – Potomak Nicholasa Wintersa, koji nasljeĎuje genetsku mutaciju, treba

snaţnu čitačicu snosvjetla kako bi mogao pronaći svjetiljku i upravljati njome.

Sva njegova osjetila sada su bila izoštrena.

– Znate, – rekao je, – zbog toga cijela stvar izgleda predobro da bi bila istinita. Zašto mi ne

kaţete što se zapravo dogaĎa ovdje, gospoĎice Jones?

– Objasnila sam. Zamolila sam vas da se danas sastanemo ovdje jer sam pretpostavljala da

ste organizirali kraĎu svjetiljke. Sad znam da očito niste kradljivac, što otvara brojne druge

probleme. No, sada se moramo koncentrirati na najvaţniju stvar.

– A to je?

– Vidim da vam je potrebna svjetiljka, rekla je. – Ako je tako, trebate i mene.

– Vi ste iz J&J-a, i došli ste mi pomoći, zar ne?

– Nemam vremena za igranje igara, a ni vi. Trebate me, ili nekoga poput mene. – Zastala

je, lagano se namrstivši. – Čekajte malo, je li u tome stvar? Već ste pronašli neku drugu čita-

čicu snosvjetla? Mislite da je ona dovoljno snaţna da upravlja energijom svjetiljke? Jer ako

nije, oboje ćete biti u velikoj opasnosti kad pokušate aktivirati predmet.

Prije nego što je mogao odgovoriti, mala iskra svjetlosti bljesnula je na samom rubu njego-

va vidnog polja. Stigla je iz gusto zbijenih stabala vani, na rubu ogoljelog bedema koji je

okruţivao zidove od kvarca. Bio je maglovito svjestan da mu Gibson reţi u uho.

Njegovi refleksi preuzeli su kontrolu. Obavio je ruku oko Marloweina struka i oboje pogu-

rao kroz vrata.

Pokušao je umanjiti udar tvrdog slijetanja na kameni pod, no Marlowe je ispustila bolan

uzdah pa je znao kako će joj ostati modrice. Sva sreća da je odjevena u koţu, pomislio je.

Bljesak ogrlice sa zakovicama koja je izletjela izvan njegova vidnog polja rekao mu je da

je Gibson spretno skočio s njegova ramena i smjestio se u blizini.

Metak je progorio svoj put kroz vrata. Čim je ušao u snaţna parapsihološka strujanja unu-

tar zdanja, počeo je divlje mahnitati, brzo izgubio brzinu i bezopasno pao na pod. Zvuk puške

kao da je cijelu vječnost odjekivao u visokim planinama oko ruševina.

Adam je pogledao Marlowe, intenzivno svjestan njezina mekog, njegovanog tijela pod

koţom. Kosa joj je bila razbarušena. Zagledala se u njega kroz veo tamnojantarnih vitica.

– U pravu si, rekao je. – Trebam te, i trebam svjetiljku. No ovo komplicira stvari.

– Netko te pokušava ubiti?

– Primijetila si. Nisam bio previše zabrinut zbog toga. Mislio sam da to spada u opis posla

kad sam preuzeo Ceh Frekvencije. No sada se moram zapitati jesam li moţda motrio pogrešne

ljude. Moţda me je Ezoterično odlučilo smaknuti prije nego što se odmetnem.

2

– Razumijem kako ti to mora izgledati, – rekla je Marlowe, trudeći se da joj glas bude vrlo

ravnomjeran, – ali ja se zaista, zaista nadam da ne misliš kako sam ja ta koja je postavila ovu

zasjedu.

Nije bila u najboljem poloţaju, taktički gledano, pomislila je. Leţala je na leĎima. Adam je

leţao povrh nje, zaklanjajući njezino tijelo svojim i istodobno je drţeći zarobljenom. Pozor-

nost mu je bila usmjerena na dio šume koji se mogao vidjeti kroz vrata. Promišljanje je obas-

javalo njegov pogled. A zatim je jednom odmahnuo glavom, donijevsi odluku.

– Ne, to nije stil Ezoteričnog, rekao je. – Društvo je obično mnogo diskretnije. Smaknuće

novog šefa Ceha Frekvencije stvorilo bi previše pomutnje u medijima.

Ovo nije bilo najbolje vrijeme za ljutnju, no bila je vrlo ljutita. Bila je Jonesova, nakon

svega.

– Joj, hvala ti na takvom povjerenju, uzvratila mu je. – Prema tvojim riječima, Ezoterično

zvuči poput neke kriminalne bande.

– Pa, sad kad to već spominješ...

– Nisi u poloţaju za takve optuţbe. Ako to do sada nisi primijetio, u Frekvenciji je Ceh taj

koji je oduvijek funkcionirao poput mafije, a svi u gradu to znaju.

– Kako bi bilo da odgodimo prepirku o semantici za neku zgodniju priliku?

Duboko je udahnula i uspostavila kontrolu nad svojim bijesom. – U redu«.

Oboje su bili vrlo napeti, a osjetila su im bila izoštrena zbog navale adrenalina. Boraviti

ovako blizu drugom moćnom talentu dok ste oboje usplamtjeli uvijek je bilo uznemirujuće, no

u ovom se slučaju dogaĎalo nešto drugo, a što god to bilo, riječ uznemirujuće ni pribliţno nije

bila dovoljna. Osjećaj intenzivnog, gladnog prepoznavanja i vrtoglavog uzbuĎenja koji je

iskusio nekoliko minuta ranije kad je stigao mogao bi se opisati uznemirujućim. Ono što je

osjećao sada nije bilo ništa manje od iznenadnog psihičkog šoka.

Njezina osjetila bila su širom otvorena, a bila su u direktnom fizičkom kontaktu s Adamom

Wintersom, koji je takoĎer bio izoštren do maksimuma. Trebala bi se boriti protiv teške ener-

gije njegovih noćnih mora i halucinacija koje je vidjela u njegovim otiscima. Nikada nije

dodirivala druge dok je njezin dar bio potpuno izoštren, osim tijekom svojega rada u klinici.

Gibson joj je zlokobno mrmljao na uho. Okrenula je glavu i vidjela da više nije slatka dla-

kava loptica. Sad se prebacio u svoj puni grabeţljivski oblik: bio je vitkiji, a njegov drugi par

očiju – koji je rabio za lov – bio je širom otvoren.

Ogrlica sa zakovicama labavo mu je visjela oko vrata. Zaštitnički je lebdio blizu nje, ali mu

je pozornost, baš kao i Adamova, bila usmjerena prema otvoru u zidu.

Adam se skotrljao na noge, krećući se s istim avetinjsko-mačjim dostojanstvom i snagom

koju je pokazao maloprije, neposredno prije pucnja iz puške. Naslonio se uza zeleni zid i pro-

učavao maleni dio planinskog krajolika vidljivog kroz uski otvor.

Gibson je pojurio za njim i zauzeo poloţaj pored njegove noge, spreman za lov.

Dvojica grabeţljivaca, pomislila je Marlowe, ustavši na noge. Automatski je počela čistiti

hlače od prašine. Prestala je kad se sjetila da na zemlji pokrivenoj slojem tuĎinskog kvarca

nikada nije bilo nikakve prljavštine.

Proučavala je Adamov čvrst profil. U svom uţurbanom istraţivanju toga je jutra pronašla

rijetku sliku Nicholasa Wintersa, alkemičara koji je iskovao Plamteću svjetiljku prije mnogo

stoljeća na Zemlji. Adam je bio zrcalna sliku svog pretka, sve do prodornih zelenih očiju i

kose crne poput opsidijana. Nije bilo nikakvih naznaka mekoće u besprijekorno odlučnim

plohama i kutovima crta lica čovjeka na portretu, a niti na Adamovu licu. Sve u njemu stvara-

lo je dojam snage. Njegovi neprijatelji moţda bi bili u stanju ubiti tog čovjeka, pomislila je,

ali ga nikada neće slomiti, nikada neće uništiti njegovu volju.

– Ostani iza vrata, naredio je Adam.

– Pokušat ću to zapamtiti.

Uputio joj je oštar, procjenjivački pogled. – Već si imala iskustva s ovakvim situacijama?

U njegovu glasu mogla se čuti sumnja. Ţeljela je reći nešto u prilog svojim borilačkim vje-

štinama. Naţalost, nije posjedovala mnoge. Stric Zeke naučio ju je rabiti mag-rez pištolj, no

nikad ga nije nosila sa sobom. Umjesto toga, drţala ga je na sigurnom u skrivenom podnom

sefu svoga ureda. Mag-rez joj ionako ne bi mnogo pomogao u ovoj situaciji, podsjetila se.

– Ja sam agentica J&J-a još od fakultetskih dana, rekla je, odrţavajući glas hladnokrvnim i

sigurnim.

– Nisi mi odgovorila na pitanje.

– Ja sam stručna u proučavanju scena zločina i stvaranju teorija o kriminalu. U biti, ja sam

vrlo dobar profiler, no priznajem da većinu posla obavljam za stolom.

– Drugim riječima, nitko te nikada nije pokušao ubiti.

– Ne, priznala je. – Kao što sam rekla, J&J nije imao previše posla tijekom posljednjih

nekoliko desetljeća. Imaš li kakvu ideju o tome što se dogaĎa, ili je to uobičajena cehovska

politika?

– Netko me je pokušao ubiti nedugo nakon što je Vijeće donijelo odluku da preuzmem

kontrolu nad Cehom Frekvencije. Ponovno je pokušao prije nekoliko dana. To je vjerojatno

isti tip.

– U to je teško povjerovati.

– U što? To da me se netko ţeli riješiti?

– Ne, cehovski šefovi oduvijek su imali neprijatelje. No ljudi na tvom poloţaju vrlo su

upadljivi. Nije bilo ničega u novinama ili na vijestima o pokušaju tvog ubojstva. Takve su

stvari kao stvorene za sočne naslove. Svi znaju da te je Komora odabrala da preuzmeš vods-

tvo nad organizacijom u Frekvenciji.

– Nisam odrţao konferenciju za novinare. Mi u Cehu ne radimo na taj način.

– Oh, da. Ceh ima svoju vlastitu politiku.

Ignorirao je njezin sarkazam. – Istu politiku kao Ezoterično.

Tomu se nije mogla suprotstaviti, pa je prešla na drugu temu.

– Što sad? Misliš li da bi mogao biti dovoljno glup da pokuša uletjeti kroz vrata pucajući?

Sigurno zna koliko bi to bilo opasno.

Bilo je općepoznato da su paranormalne energije utkane u zeleni kvare imale nepredvidlji-

vi učinak na visokotehnološke naprave svih vrsta, uključujući i oruţje. Hitac iz puške ili pišto-

lja ispaljen unutar visokih zidina ovog zdanja vjerojatnije bi eksplodirao revolverašu u lice

nego pogodio metu.

– Ne, rekao je Adam. – Neće to učiniti. Zna da postoje samo dva izlaza iz ovih ruševina.

– Kroz vrata ili kroz tunel«.

– Vjerojatno nećemo uspjeti izjuriti odavde. Moći će lako gaĎati na otvorenom. Nije se

jako trudio da me pogodi prije nekoliko minuta. Samo mi je htio dati do znanja da je ovdje.

– Zašto bi ispalio hitac upozorenja i odao svoj poloţaj?

– Zato što me ne ţeli ustrijeliti. Baš kao ni Ezoterično, on ne ţeli punu policijsku i

cehovsku istragu. Pokušava nas otjerati u podzemlje.

Smrznula se.

– Ali to je mjesto vrtloga, rekla je, odrţavajući glas mirnim. – Ne moţemo ići dolje.

– Ne gledaj me. Nije bila moja zamisao da se ovdje sretnemo.

– Misliš li da zna za vrtlog?

– Ne. Slijedio me je, ali nikako nije mogao znati moje odredište. Pazio je da se drţi na

sigurnoj udaljenosti. Morao se pribliţiti mnogo bliţe, barem do bedema oko zidina, prije no

što je mogao osjetiti vrtlog. Čak i na toj udaljenosti trebao bi biti vrlo nadaren da uhvati tu

vrstu energije.

– Zaboga, ako si sumnjao da te prati, zašto ga se danas nisi otresao? Sigurno si imao mno-

go prilika da ga se riješiš.

– Čemu se truditi? Tako bi samo postao svjestan toga da znam kako me lovi. A i nije da se

šef Ceha moţe sakriti, budući da mediji prate svaki njegov potez.

– Shvaćam, rekla je. – Nadao si se da ćeš ga namamiti da izaĎe iz skrovišta, tako da ga

moţeš zgrabiti, zar ne?

– Da i ne. Sigurno bih mu postavio nekoliko pitanja, no on nije taj koga ţelim. Traţim lju-

de koji su ga unajmili.

– Misliš da imamo posla s plaćenim ubojicom? Profesionalcem?

– Pa, nisam siguran da bih ga mogao nazvati pravim profesionalcem. Do sada je već dva

puta promašio.

– Vjerojatno zato što te je veoma teško ubiti, rekla je. – Nitko se ne uspinje na vrh Ceha,

ako ne posjeduje odlične sposobnosti preţivljavanja.

– Tako je, sloţio se Adam. – Danas mu je cilj da me pošalje u podzemni svijet.

– Zašto bi to učinio? Ti si cehovski čovjek. Znaš kako se nositi s podzemljem.

– Ţeli da odem dolje i ne vratim se. To je savršen način da se riješite cehovskog šefa bez

ostavljanja ikakvih dokaza.

– Da, znam, rekla je. – Cehovi su na zlom glasu jer se sluţe tom metodom za rješavanje

problema sa svojim osobljem. Ali da bi ta tehnika bila djelotvorna, morate čovjeku oduzeti

jantar prije no što ga pošaljete u podzemni svijet. Ako ima dobar jantar, moći će se posluţiti

njime da pronaĎe put do površine.

– Onaj tip u šumi misli da moj jantar neće predstavljati problem.

Pogledala je jantarni prsten na njegovoj ruci. Sjajni, tamnoţuti kamen uglavljen u crni

metal imao je ugravirani pečat njegova ureda. Imao je još jedan komad jantara u kopči remena

i u koţnatoj kaubojskoj kravati. Sumnjala je da je kod sebe imao još mnogo komada. I svaki

komad sigurno je bio ugoĎen.

Niti jedan član Ceha, a ponajmanje šef, ne bi nosio neugodeni jantar. To nije bila samo

navika ili mjera opreza nego stvar ponosa i tradicije. Cehovi su mnogo drţali do tradicije, a

Adam Winters bio je potomak jedne od najstarijih, najmoćniji cehovskih obitelji. Još u Doba

sukoba, John Cabot Winters pomogao je u osnivanju cehova lovaca na duhove.

Sve do danas različite cehovske organizacije kontrolirale su gotovo sve dogaĎaje komerci-

jalne ili znanstvene prirode koji su se odigrali dolje u drevnim tuĎinskim katakombama ili

podzemnoj prašumi. Mnogo toga što se dogaĎalo u podzemlju bilo je izuzetno unosno.

Oduvijek je bilo nekoliko malenih neovisnih igrača, lovaca na bogatstvo i uzbuĎenja koji

su se samostalno uspijevali ušuljati ispod površine. No, velika istraţivačka i rudarska poduze-

ća, arheolozi i znanstvenici morali su odobrenja za svoje pothvate dobiti od cehova koji su ih

nadzirali, a zauzvrat nudili sigurnosne timove za njihove projekte i uzimali postotak zarade.

Naravno, ovaj sustav imao je svoje kritičare. Mnogi su ljudi mislili da cehove samo jedan

korak dijeli od organiziranog kriminala. No nitko nije pronašao nikakvu alternativu. Osnovni

problem bio je u tome što je u podzemlju bilo mnogo opasne energije koju su mogli kontroli-

rati samo oni s vrlo posebnom vrstom dara. Takvi pojedinci bili su poznati kao lovci na duho-

ve. Iako je u cehovima bilo ţena, taj dar bio je usko povezan s muškim hormonom testostero-

nom zbog čega su ceh činili uglavnom muškarci.

Mladići koji su bili nadareni sposobnošću upravljanja tuĎinskom energijom često bi se u

ranoj dobi pridruţivali toj organizaciji koja ih je mamila obećanjima muţevne avanture, sta-

lnim poslom, kao i činjenicom da djevojke cehovske ljude smatraju privlačnima.

– Imaš mnogo jantara na sebi i ne pokušavaj mi reći da nije sinkroniziran, rekla je. Gledala

je mali koţnati spremnik pričvršćen za njegov remen. – Osim toga, sigurna sam da imaš i jan-

tarni lokator.

– U proteklih četrdeset osam sati netko je poništio sav moj standardni jantar, rekao je

Adam.

Bila je šokirana. – To je nemoguće. – Zastala je. – Osim ako si odnio jantar profesional-

nom ugoĎivaču koji ga je sabotirao.

– Nitko nije dodirivao moj jantar nakon posljednjeg ugaĎanja od prije mjesec dana. Poslije

sam ga provjerio i bio je u redu. Ali su frekvencije svakog komada jantara koji imam sa

sobom sada lagano izobličene. Te smetnje nisu dovoljno snaţne da se primijete u običnoj upo-

rabi, no šteta je i više no dovoljna da se izgubim u podzemlju.

– Kako si otkrio sabotaţu?

– Recimo samo da sam u posljednje vrijeme poduzeo nekoliko dodatnih sigurnosnih mjera.

– U redu, shvaćam zašto bi šef Ceha to učinio, osobito nakon što ga je netko pokušao ubiti.

Dobro. Netko je izoblicio tvoj jantar. Zaboga, zašto ga nisi vratio?

– Iz istog razloga zašto ga se danas nisam pokušao otresti.

Polako je izdahnula. – Vidim. Nisi ţelio da onaj tko te slijedi bude svjestan da znaš za nje-

ga.

– Tako je.

Negdje u šumi ponovno se začula puška. Ovoga puta slijedio ju je još jedan zvuk.

Zastenjala je. – Zaboga, ode guma. To znači da moram kupiti novu. Samo bi budala poku-

šala zakrpati gumu na motociklu.

– Pošalji račun Cehu.

– Učinit ću to, rekla je. – Zašto je pucao u San?

– Dala si ime svom motoru?

– Naravno.

– Ţeli se osigurati da nećemo pokušati pobjeći, rekao je Adam.

– Ako goni tebe, zašto ne sredi tvoj automobil?

– Vjerojatno se već pobrinuo za nj.

– Usput, gdje je tvoj auto? – upitala je.

– Ostavio sam ga u šumi, pola kilometra dalje.

– Kaţeš da te ţeli otjerati u podzemlje. – Dodirnula je svoje malene jantarne naušnice. –

No zna da nisi sam. Zar ne očekuje da ja imam nešto jantara?

– Ti si komplikacija koju bi sigurno radije izbjegao, no pokušaj to promotriti s njegova

gledišta. Vjerojatno pretpostavlja da sam se ovdje došao naći s nekom ţenom.

– Pa i jesi. – Napravila je stanku, shvativši na što je mislio. – O, zaboga. Misli da sam tajna

ljubavnica novog šefa Ceha. Da je ovo neki romantični sastanak?

– Ti si privatna detektivka. Što bi ti zaključila da si na njegovu mjestu?

Razmislila je o njegovom pitanju. – Prokletstvo. U pravu si. Muškarci u vrhu Ceha su zlo-

glasni ţenskari. Tvoj prethodnik bio je osobito poznat po tome. Da, shvaćam zašto misli da

sam tvoja ljubavnica. Znaš, da nema pušku, bila bih u iskušenju da odem onamo i naučim ga

pameti. To je uvredljivo.

– Stvar je u tome, rekao je Adam ravnim glasom, – da vrlo malo ljudi koji nemaju razloga

da se spuštaju u podzemlje nosi visoko ugoĎeni jantar potreban za navigaciju ondje dolje.

– Stoga će pretpostaviti da nemam dobar jantar i da bismo se, čak i kad bih ga imala, osla-

njali na tvoj, a ne na moj. – Pristojno je zastala. – Zbog toga što si ti profesionalac.

– Misli da ćemo naletjeti na zamku iluzije ili nekog velikog duha prije no što uopće shva-

timo da imamo problem. – Adamove obrve su se podigle. – Čisto iz znatiţelje, nosiš li ugoĎe-

ni jantar?

– Naravno. Neke od mojih istraga vode me u podzemlje.

Usta su mu se iskrivila. – Ti si iz J&J-a. I ti si profesionalka. Znači, ima nas troje. On, ti i

ja.

– Moram primijetiti da ovaj razgovor o jantaru nema smisla. Ne moţemo u podzemlje zbog

vrtloga. Zato nam ostaje samo jedna mogućnost.

– Da? – Adam je zvučao blago znatiţeljnim. – Koja to?

– Moramo biti strpljiviji od njega. Neće zauvijek ostati u toj šumi. Prije ili kasnije zaključit

će da je njegov plan upalio, da smo otišli u podzemlje, a tada će otići.

– Moţda, rekao je Adam. – No nećemo riskirati. Učinit ćemo točno to što ţeli od nas. –

Okrenuo se i krenuo prema jednom od zelenih tornjeva. – Hajdemo.

Gibson je frktao i trčkarao iza njih, ţeljno iščekujući novu avanturu.

Marlowe se sledila. – Kamo si krenuo?

– Idemo u podzemlje, rekao je Adam.

– Ali ne moţemo. To je mjesto vrtloga.

– Ja ću se pobrinuti za to.

– Nitko se ne moţe pobrinuti za vrtlog. – Borila se da odrţi glas mirnim. – Zato sam odab-

rala ovo mjesto za sastanak.

– Svjestan sam toga. – Nastavio je hodati. – No jedini razlog zašto sam ostao ovdje kad

sam shvatio da je u blizini vrtlog jest taj što se mogu nositi s takvom vrstom energije.

Buljila je u njegova leĎa, zabezeknuta. – Moţeš?

– Nemaš baš visoko mišljenje o mojoj inteligenciji, zar ne? Jesi li zaista mislila da bih bio

dovoljno glup da se sastanem sa šeficom J&J-a na mjestu koje će me ostaviti bez obrane ili

podzemnog puta za bijeg?

– Samo sam htjela da se naĎemo na neutralnom terenu.

– Ja nikad nisam bio oboţavatelj neutralnih terena. – Zastao je na vrhu poţarnog stubišta. –

SviĎa mi se teritorij na kojem imam kontrolu.

– Dobila sam takav dojam.

– PoĎi sa mnom, Marlowe Jones. Povest ću te u obilazak podzemlja.

Pogledala ga je. – Stvarno se moţeš nositi s vrtlogom energije?

– Morat ćeš mi vjerovati.

– Bez uvrede, no kako ćeš to učiniti?

Adam je podigao lijevu ruku, puštajući je da vidi tamno lice njegova sata. – Osim sa sta-

ndardnim jantarom, ja mogu raditi s kamenjem punog spektra. Njega se moţe rabiti za uprav-

ljanje energijom vrtloga.

– To je sat s duginim jantarom?

– Da.

– Ali to je samo tamnosivi kamen. Nema boje.

– On ne svijetli dok ne propustiš energiju kroz njega, što činim što je rjeĎe moguće.

– Zašto?

– Ima veliku negativnu stranu.

Proţeo ju je još jedan val nelagode. U njegovim snovitim otiscima nije bilo tragova ludila,

no znala je kako je u posljednje vrijeme patio od noćnih mora i halucinacija. Moţda je vidio

stvari koje nisu postojale, stvari poput izuzetno rijetke vrste jantara u njegovu satu. Moţda su

ga vizije takoĎer navele da povjeruje kako moţe upravljati legendarnom energijom dugina

jantara.

Otvorila je svoja osjetila i još jednom pogledala njegove snovite otiske.

To ga je zabavljalo. – Ne brini, ne haluciniram.

– Ne, vidim to.

Zatvorila je svoja osjetila i krenula prema njemu. – Nikada nisam čula da itko moţe raditi s

kamenom punog spektra.

– Vjerojatno zato što nas nema mnogo koji to moţemo.

– Koja je negativna strana koju si spomenuo?

– Moram gurnuti mnogo energije kroz dugin kamen kako bih kontrolirao paklenu rupu vrt-

loga. To je ekvivalent topljenju jantara. Nakon što proĎemo kroz vrtlog, izdrţat ću oko četrde-

set i pet minuta, a zatim ću morati odspavati nekoliko sati.

– Kako je to? – upitala je.

– Ući u vrtlog? Kao kročiti u noćnu moru. To te neće ubiti, no nije ni šetnja parkom.

Slijedila ga je niz sablasno zeleno stubište, pazeći kamo staje. Stube od kvarca bile su

dovoljno široke da ima mjesta za stopala, no kao i svugdje u podzemlju, proporcije su se čini-

le pomalo izobličene ljudskom oku i osjećaju ravnoteţe.

Ipak, nije joj bilo teško vidjeti kamo ide. Tuneli su bili oblikovani od istog zelenog kvarca

koji su tuĎinci upotrijebili za izradu gotovo svega što su izgradili iznad zemlje. A svaki pred-

met načinjen od tajanstvenoga kvarca, od najmanjeg zrcala do visokih zidova Mrtvih Grado-

va, isijavao je jezivu zelenu svjetlost po mraku i ispod zemlje. Dolje u katakombama, svjetla

su uvijek gorjela.

Kao što je bio slučaj s mnogim stvarima vezanim uz davno nestale tuĎince, stručnjaci nisu

mogli objasniti to svjetlucanje. Prema jednoj teoriji, energija je bila od vitalnog značenja za

opstanak tuĎinaca.

Istraţivači su shvatili da je, iako su ljudi mogli ţivjeti na Harmoniji, nešto u tom okolišu

bilo otrovno za drevnu rasu koja je stigla eonima ranije. U jednom su trenutku odustali od

pokušaja da ţive iznad zemlje. Spustili su se ispod površine planeta, konstruirajući beskrajni

labirint tunela od zelenoga kvarca. TakoĎer su bioinţenjeringom stvorili čitav ekosustav, pod-

zemnu prašumu, kako bi mogli ondje ostati.

No naposljetku su propali i nestali. Gibson je odskakutao niz stubište i nestao u zavijenu

zelenu noć. Marlowe se nije brinula zbog njega. Volio je boraviti u podzemlju. Za razliku od

ljudi, mucanima nije trebao jantar da bi se snašli u katakombama kišne šume.

Marlowe je slijedila Adama niz još jedan zavoj stubišta. – Zašto nisi ranije spomenuo da se

moţeš nositi s vrtlogom?

– Zato što je to povjerljiva informacija, rekao je Adam.

– Tko ju je proglasio povjerljivom?

– Ja, uglavnom. Ali i Komora.

– Radio si za Komoru?

Komora je bila skraćenica za Komoru zajedničkog vijeća cehova energetskih pararezonato-

ra, moćne i utjecajne vladajuće nadorganizacije cehova lovaca na duhove.

– Većinu karijere proveo sam kao agent Ureda, dok nisam odbio ovaj zgodan posao u Cehu

Frekvencije, rekao je Adam ogledajući se preko ramena.

– Znam nešto malo o Uredu. No Komora je tajna agencija za polulegalne operacije.

– Nešto kao Jones & Jones.

– J&J nije tajna agencija za polulegalne poslove, rekla je hladno. – Samo se trudimo biti

neupečatljivi.

– Baš kao i Ured. – Stao je na pretposljednju stubu i čekao je. – Oprezno, ovdje počinje

energija vrtloga.

– Sjećam se, rekla je. – Dotle sam došla kad sam prije nekoliko mjeseci pokušavala istraţi-

vati ove ruševine. Morala sam stati i vratiti se.

Prva šaputanja energije vrtloga sada su strujala oko nje, izoštrivši sva njezina osjetila. Zlo-

kobni osjećaj nadolazeće panike postat će još snaţniji. To je bio razlog zašto su članovi Ceha i

ostali koji su radili u podzemnom svijetu mjesta vrtloga nazivali paklenim rupama.

– Vjerojatno ćeš vidjeti neke stvari, upozorio ju je Adam. – Samo se podsjećaj da nisu

stvarne.

– No to nije ono najgore, zar ne?

– Ne. Prava opasnost vrtloga jest ta da se ljudi uspaniče i počnu bjeţati. Energetska oluja

istog trenutka isprazni standardni jantar i druge lokatore. Kada se konačno izvučeš iz paklene

rupe, izgubljen si. Ima vrlo malo šanse da te itko pronaĎe jer ti je jantar prazan.

– No to se nama neće dogoditi jer znaš što radiš.

– Tako je.

– Obavimo to, rekla je.

Adam je prstima obavio njezin zglob. – Počinjem shvaćati zbog čega su te imenovali šefi-

com J&J-a. Hajdemo. Zapamti, kad se naĎeš u oku vrtloga, više nećeš moći vjerovati svojim

očima ili osjećaju ravnoteţe. Što god činila, ne ispuštaj mi ruku.

– U redu. – I nije imala previše izbora, pomislila je. Njegovi prsti obavijali su joj zglob

poput okova od mag-čelika.

Spustio se niz posljednju stubu tuĎinskog stubišta, povlačeći je dolje sa sobom. Slijedila ga

je u dio pakla.

3

IzmeĎu dviju svjetlećih stuba stubište i osvijetljeni kvarcni zidovi katakombi su nestali,

samo da bi ih zamijenio bezlični pejsaţ noćne more. Njezin um borio se da pronaĎe smisao u

divljoj energiji i umjesto toga stvarao halucinacije. Primordijalna stvorenja iz najdubljih zaku-

taka njezina nesvjesna uma pojurila su prema njoj niotkuda. Vrištala su bez glasa.

Ovo je samo san, pomislila je. Samo san. Možeš se nositi s ovakvim stvarima. Ti si nadare-

na za snosvjetlo.

Prizvala je snagu volje i vizije su nestale. Ipak, razorni osjećaj dezorijentiranosti nije. Bilo

joj je kao da se kreće niz paranormalnu zelenu oluju. Nije mogla odrediti što je gore a što

dolje, pa čak ni osjetiti tvrdi kvare ispod svojih nogu. Sablasno svjetlo pucketalo je oko nje.

Očekivala je da će vjetrovi vrtloga postupno postati snaţniji, dajući vremena njezinim osje-

tilima da se prilagode iscrpljujućim učincima. Umjesto toga, odmah je bila pometena u vrtlo-

ţenje tornada.

Duga energije okruţivala joj je zapešće, povlačeći je dublje u oluju. Borila se protiv poriva

da se pokuša osloboditi.

– Drţim te. Sa mnom si sigurna.

Adamov glas odjekivao je odnekuda u olujnom predjelu. Usredotočila se na nj. Shvatila je

da sada moţe vidjeti i kipteće uzorke njegovih snootisaka. Trebali su biti nevidljivi u ovom

divljem energetskom polju. Činjenica da ih je mogla razaznati značila je da je još moćniji

nego što je mislila.

Maleno čudovište lepršalo je prema njoj kroz vijugavu izmaglicu. Krzno stvorenja bilo je

najeţeno. Imalo je četiri oka i šest pandţi, a glasalo se uznemirenim, frktavim zvukom.

– Gibsone, šapnula je.

Probijao se kroz zelenu oluju dok nije stigao do njezina ramena. Smjestio se ondje, mrm-

ljajući joj na uho. Ţestina oluje pomalo je oslabjela. Sada je mogla razaznati Adamovu tamnu

sjenu.

Nakon onoga što se činilo kao vječnost, ali vjerojatno nije trajalo dulje od minutu-dvije,

izašla je iz olujnog predjela jednako naglo kao što je ušla u nj. Oko nje je bio normalan svijet,

barem ono što je u katakombama vaţilo za normalno.

Stajali su u prividno beskrajnom hodniku od zelenoga kvarca. Vrtoglavi labirint identičnih

prolaza presijecao ga je na raznim mjestima. Ulazi u nebrojene komore i sobe različitih veli-

čina prostirali su se toliko daleko koliko ih je oko moglo vidjeti.

A sve je svijetlilo tajanstvenom svjetlošću karakterističnom za tuĎinski kvare.

Gibson je frktao na njezinu ramenu. Više nije bio zabrinut za nju pa je skočio dolje na pod

i odlepršao do obliţnje komore kako bi je malo istraţio.

Adamove alkemičarske oči još uvijek su bile vruće od ostataka energije koju je upotrijebio

da ih izvuče iz vrtloga. Nije puštao njezin zglob. Spustila je pogled i vidjela da okov od dugi-

ne energije koji je upotrijebio da je dovede na sigurno brzo blijedi.

– Kako si? – upitao je. – Ovo je bilo nezgodno.

– Dobro sam. – Duboko je udahnula i shvatila da je to manje-više bila istina. – Sad mi je

jasno na što si mislio kad si govorio o dezorijentirajućem učinku. Nije čudo da su ovi vrtlozi

toliko opasni.

Shvatila je da je promatra sa zamišljenim izrazom lica.

– Nisi se uspaničila kad su te pogodile halucinacije, rekao je. – Imam iskustva s voĎenjem

ljudi kroz paklene rupe. Nitko koga sam pratio nikada nije tako dobro podnio vizualne efekte

poput tebe.

– To je vjerojatno popratni učinak mog dara. Nadarena sam za snosvjetlo, sjećaš se?

– Snaţna si. Osjetila su ti bila posve otvorena. Mogao sam osjetiti tvoje energetsko polje.

Njegov intenzivan, radoznao izraz lica bio je pomalo zamoran. Nije joj trebalo još zamor-

nih stvari. Dodirnula je zglob koji je drţao zarobljenim.

Spustio je pogled kao da je iznenaĎen time što je još uvijek drţi.

– Jesi li sigurna da si se vratila u stvarnost? – upitao je.

– Sigurna sam.

Pustio ju je s očitim oklijevanjem i pogledao na sat. Duga je nestala. Kamen je ponovno

bio tamnosiv. Proučavala je njegove snootiske na podu od kvarca. Znakovi iscrpljenosti bili

su očiti.

– Potrošio si mnogo energije vodeći nas kroz tu stvar, rekla je ona. – U pravu si. Uskoro

ćeš se morati odmoriti.

– Izgledam li tako loše?

– Vidim to u tvojim otiscima.

Udijelio joj je vrlo neraspoloţeni osmijeh. – Stvarno si dobra.

– Hej, nisu me imenovali šeficom J&J-a zato što sam bila samo prosječna na Jonesovoj lje-

stvici. Moţda nisam nadarena za teoriju kaosa, no kada je riječ o sposobnosti čitanja svjetlos-

ti, moj dar je nemjerljiv. – Namrstila se. – Bez uvrede, no pri kraju si svojih fizičkih kao i

psihičkih rezervi. Jesi li siguran da će ti samo nekoliko sati sna biti dovoljno?

– Tijekom posljednjih mjesec dana spavam samo po dva sata odjedanput. Mogu to izdrţati.

No kao što sam ranije rekao, imam samo oko četrdeset i pet minuta prije no što se srušim. –

Pogledao je na sat. Kamen se lagano zagrijao. – Izgleda da imamo četiri sata hoda do najbli-

ţeg izlaza i još dva sata za moj odmor. Krenimo.

Bacila je pogled u komoru u kojoj je nestao Gibson. – Krećemo, kompa.

Frknuo je, ispustio maleno ogledalo od kvarca koje je otkrio i pojurio iz prostorije da joj se

pribliţi.

Krenuli su niz hodnik koji je zavijao u daljini.

Marlowe je u glavi obavila neke proračune. – Šest sati prije no što izaĎemo odavde. Znači

da bismo u Frekvenciji trebali biti oko šest sati uvečer.

– Ako imamo sreće.

– Zašto to govoriš?

– Ne moţemo znati gdje ćemo završiti kada se konačno vratimo na površinu. Ove planine

su rijetko naseljene a promet je minimalan, osobito noću. Nema ni signala za mobitel. Morat

ćemo stopirati do grada, što znači da nećemo stići kući dok ne pronaĎemo prijevoz.

– Što je s tvojim automobilom?

– Rekao sam ti, tip s puškom vjerojatno se pobrinuo za to da postane neupotrebljiv, baš kao

i tvoj motor.

Zastenjala je. – Trebam se vratiti prije no što se ured otvori ili barem nazvati svog asistenta

kako bih mu rekla da sam dobro. Ako nazove moju majku i ispadne da nitko ne zna gdje sam,

cijela obitelj će se uspaničiti. Stric Zeke, teoretičar urote prvog reda, pretpostavit će najgore.

Za trenutak, svaki član moje obitelji i svaki agent J&J-a bit će u potrazi za mnom. Na ovom

sam poslu samo dva mjeseca. To će biti poniţavajuće.

– Ni za šefa Ceha nije dobro da nestane. Ako se brzo ne vratim u ured, krenut će glasine.

– Kakve glasine?

– Da sam ili mrtav ili u potrazi za suprugom.

– Suprugom?

– To je cehovska stvar. – Sat mu je zasvijetlio. – Imamo sreće.

– Sto? – upitala je.

– To pokazuje da se u blizini nalaze vrata u dţunglu. Dakle, dobit ćemo pristup komforu

prašume. Nećeš trebati sjediti ovdje na tvrdom kvarcnom podu dok ja spavam.

– Kakve koristi od toga? Mnogo je teţe probijati se kroz kišnu šumu nego hodati katakom-

bama.

– To će biti dobro mjesto za odmor. Moći ću se naspavati i obnoviti zalihe energije, a ondje

će biti i vode. Ponijet ćemo malo sa sobom. Nikada nije dobro dehidrirati u tunelima. To

uznemirujuće djeluje na osjetila.

– Kako planiraš prenijeti vodu?

Potapšao je malenu crnu vreću pričvršćenu za pojas. – Priručna čutura.

Nasmiješila se. – Sef Ceha je uvijek spreman?

– To je pravilo.

4

Osjećao je kako iscrpljenost puţe kroz njega poput virusa, oteţavajući mu da ostane svjes-

tan i priseban. Nikada nije bila dobra zamisao opustiti se u katakombama. Iluzijske zamke i

male energetske oluje poznate kao duhovi bile su neprestana prijetnja. Jedina obrana bila je

potpuna budnost. Ako aktiviraš zamku ili naletiš na duha, igra je gotova.

Posljednje što je ţelio bilo je spavati, osobito sada. No nije imao izbora. Već je prilično

iskoristio svoje već iscrpljene zalihe energije kada je proveo Marlowe kroz vrtlog. Sada je

trebao upotrijebiti male doze koje su mu preostale da ih dovede do vrata dţungle. Dok ih

otvori, bit će gotov. Morao se pobrinuti da Marlowe bude na sigurnom prije no što se ugasi

poput pregorjele ţarulje.

Isječak punog spektra na licu njegova sata istog trena je potamnio do nijanse ljubičaste

koja je bila gotovo crna. Zastao je, neugodno svjestan toga da je morao uloţiti golem trud

samo da ostane na nogama i pogledao bezlični zid od zelenoga kvarca. Podsjećao je na svaki

drugi zeleni zid u tunelu, no energija koja je zračila razlikovala se na neki profinjeni način.

– To je to, rekao je. – Vrata.

Osjećajući novu pustolovinu, Gibson je uzbuĎeno skočio s Marloweina ramena. Nekoliko

sekundi stajao je na straţnjim nogama ispred zida. Otvorio se maleni procjep. Skočio je kroz

njega i nestao. Rupa u zidu veličine mucana se zatvorila.

– Prokletstvo, rekao je Adam. – Nisam znao da ta mala stvorenja mogu otvarati vrata.

– Mislim da se ponekad noću spušta ovamo da bi lovio sa svojim kompićima, rekla je

Marlowe.

– Kako znaš?

– Stalno mi donosi malene darove koji su mogli stići samo iz kišne šume. Cvijeće, neke

čudne bobice i voće, sjajne oblutke. Ti darovi uvijek su one čudne zelene boje koja postoji

samo u dţungli.

– Parapsihološki zelena.

– Da. – Marlowe ga je proučavala s rastućom zabrinutošću. – Jesi li siguran da ti je preos-

talo dovoljno energije da otvoriš vrata?

– Moći ću to obaviti.

– Ja bih se ponudila da to učinim, no moj je jantar prazan zbog tog vrtloga.

Pogledao ju je, iznenaĎen. – Znaš otvarati vrata?

– Nisam znala dok nisam upoznala Gibsona. On me je naučio.

– Kako je to učinio?

– Ne mogu opisati taj postupak. Samo sam ga svojim drugim vidom nekoliko puta gledala

kako to čini i vidjela kako manipulirati strujama. To nije toliko različito od manipuliranja sno-

svjetlom. U biti, energija je energija. Čini se da mnogo tuĎinske energije dolazi s ultratamnog

kraja spektra.

– Područja snosvjetla.

Posegnuo je za svojim preostalim rezervama i usredotočio se na spektralni jantar svoga

sata, traţeći uzorak strujanja vrata.

Zid od kvarca zasvijetlio je toplijom nijansom zelene. Otvor, taman dovoljno velik da se

kroz njega moţe provući čovjek, poprimio je oblik, pruţajući uski prozor u bizarnu podzemnu

dţunglu. Gibson se pojavio na vratima i frknuo pozdrav. U jednoj je šapi drţao maleni štap.

– Ja ću prvi, rekao je Adam. Krenuo je prema vratima. – Pobrinut ću se da na drugoj strani

ne bude nikakvih iznenaĎenja.

Marlowe ga je slijedila. – Sigurna sam da ih neće biti. Gibson bi već digao uzbunu da nas

ondje čeka nešto opasno.

– Vjerojatno, ali Ceh ima svoja pravila, rekao je Adam.

Postrance se provukao kroz otvor i zakoračio u fantastični svijet kišne šume. Zapljusnuo ga

je teški val vreline i vlage. U njegovu iscrpljenom stanju to mu je bilo previše. Zgrabio je

viseću lijanu umotanu u sablasne zelene orhideje da odrţi ravnoteţu.

Prokletstvo. Ovo je sramotno. Sjajan način da impresioniraš ţenu, Winterse.

Marlowe se bez teškoća provukla kroz vrata iza njega. Kada je bila na sigurnom, upotrije-

bio je svoj posljednji ostatak energije da zatvori otvor. Na brzinu je pregledao svoje okruţje.

Kišna šuma rasla je sve do zidova tunela. Stabla pokrivena lijanama uspinjala su se prema

umjetnom zelenom nebu osvijetljenom umjetnom zelenom svjetlošću. Lišće stabala oblikova-

lo je gusti splet krošnji. Zelene ptice lepršale su meĎu granama, a mala zelena stvorenja

komešala su se u podnoţju stabala. U blizini je prskala voda iz vodopada u pećinskom baze-

nu. Medu stijenama u podnoţju vodopada nalazilo se nekoliko špilja.

– Ovo će posluţiti, rekao je Adam. – Upotrijebit ću jednu od ovih špilja. Voda je pitka, a

voće koje visi sa stabala jestivo. Ovdje ima grabeţljivaca, no do sada stručnjaci nisu otkrili da

su neki od njih skloni tomu da jedu ljude.

– Da, znam, rekla je.

– Oprosti zbog predavanja. Navika. Što god činila, nemoj odlutati sama. Zapamti, tvoj jan-

tar ne djeluje. Izgubila bi se čim odmakneš iz vidokruga.

– Ne brini, neću otići nikamo bez tebe, rekla je. – Gibson će me upozoriti ako se pojavi

nešto opasno.

– Probudi me za dva sata ako se sam ne probudim. To bi mi trebalo biti dovoljno za opora-

vak.

– Nisam baš sigurna. I više si nego iscrpljen.

– Probudi me, naredio je. Skupio je malo debelog lišća sa stabla i zaputio se u pećinu.

– Adame?

Bacio je lišće na tlo pećine i sjeo zijevajući. – Da?

– Kakva je to priča sa suprugom?

– Što? – Ponovno je pogledao na sat. Bio je toliko umoran da nije mogao vidjeti koliko je

sati.

– Prije nekoliko minuta rekao si da će, ako se uskoro ne pojaviš u svom uredu, ljudi pret-

postaviti da si ili mrtav ili traţiš suprugu. Rekao si da je to nešto vezano uz Ceh.

– Stara cehovska tradicija.

– Ne shvaćam.

– Civili, promrmljao je.

– Mislim da smo već ustanovili da moja obitelj ne pripada Cehu, rekla je ledeno hladnim

glasom.

Ponovno je zijevnuo. – Zar nisi primijetila da su gotovo svi šefovi cehova u gotovo sva-

kom gradu ili već oţenjeni kad preuzmu taj posao ili se ubrzo oţene?

– Nisam razmišljala o tome, priznala je. – No sada kad to spominješ, da. Općenito govore-

ći, čini se da svi oni imaju supruge. A često ulaze i u formalne brakove.

– Zvučiš iznenaĎeno. – Legao je na leţaj od lišća. – Misliš da je brak u cehovima drugačiji

od braka izvan te organizacije?

– Pa... – Zastala je na trenutak. – Sigurna sam da postoje odreĎene sličnosti.

Sumnja u njezinu suviše pristojnom glasu ga je nervirala.

– Znam da vi iz Ezoteričnog društva snaţno drţite do svojih ţenidbenih posrednika, rekao

je. – Za tvoju informaciju, i cehovske obitelji upošljavaju profesionalce.

– Često sam čula da su brakovi u vrhu Ceha pitanje poslovnih i društvenih saveza. Ljubav i

kompatibilnost nisu u prvom planu.

– Ţeliš li mi reći da je to drugačije nego u najvišim razinama Ezoteričnog ili društvu opće-

nito?

– Ne, sloţila se. – No u mojoj obitelji je drugačije. Jonesovi su uvijek bili vrlo tradicionalni

u pitanjima braka.

Kruta društvena i zakonska pravila koja je postavila prva generacija kolonizatora bila su

namijenjena očuvanju stabilnosti kamena temeljca društvene strukture, obiteljske jedinice.

Zakoni i običaji postali su nešto leţerniji tijekom dvije stotine godina nakon zatvaranja Zasto-

ra, no ne mnogo. Na Harmoniji obitelj je bila sve. Voljeli ih ili mrzili, bili ste osuĎeni na svoje

roĎake. A ako ste ušli u formalni brak, takoĎer ste bili osuĎeni na svog bračnog partnera.

Rupa u zakonu za parove koji se nisu bili spremni obavezati bio je pokusni brak, odnosno

zajednički ţivot. Iako su takvi brakovi bili vaţeći pred zakonom, oni u biti nisu bili mnogo

više od ljubavnih veza. Pokusni je brak bilo moguće razvrgnuti u svako doba, osim ako je u

njemu bilo potomaka. Dijete je mijenjalo sve, automatski pretvarajući pokusni brak u potpuni,

trajni formalni brak.

Nisu svi odobravali pokusne brakove. Marloweina obitelj, na primjer, pomislio je Adam, a

i većina članova Ezoteričnog. Cehovski muškarci bili su na zlu glasu po nizu pokusnih brako-

va prije no što bi ih pritisak obitelji i društva gurnuo u formalni brak. Nakon toga, zadovoljili

bi se nizom ljubavnica.

– Iz nekog razloga, nisam raspoloţen za objašnjavanje cehovskih tradicija, rekao je. –

Ţelim se naspavati.

Zatvorio je oči i prestao se boriti protiv iscrpljenosti. Posljednja svjesna misao bila mu je

da će san koji će ga upravo obuzeti biti dubok. Uz malo sreće, neće biti noćnih mora.

5

Marlowe je sjedila na rubu bazena, jedući okrugli zeleni plod koji je imao okus po para-

normalnom suncu i gledala Gibsona kako surfa po bazenu.

Pronašla je veliki komad drva na rubu bazena i bacila ga u vodu. Nakon što je Gibsonu

skinula ogrlicu sa zakovicama kako ga ne bi vukla prema dolje, stavila ga je na improviziranu

splav. Prihvatio se jedrenja sa svojim uobičajenim oduševljenjem i entuzijazmom, baš kao što

je činio pri svakoj novoj igri.

Nakon što je neko vrijeme plutao po bazenu otkrio je da bi mogao natjerati svoje plovilo da

ide brţe ako uhvati jedan od malih valova koji su nastajali u pljuskajućoj vodi. Svaki drugi

put valovi bi ga prevrnuli s daske, no očito je potapanje smatrao dijelom igre. Svaki put kad bi

zaronio, izronio bi uz frktanje.

Marlowe je uzela još jedan zalogaj voća i bacila ostatke u grmlje. Čula je kratko lepršanje i

trčkaranje kao da je nešto maleno dograbilo neočekivani obrok.

Skinula je koţnu jaknu i kaubojske hlače koje je nosila preko traperica da se rashladi, no

vrućina i vlaga postajale su naporne. Bilo joj je vruće i bila je sva ljepljiva. Svejedno, osjećala

se bolje nego u posljednje vrijeme. Pritisak vrebajućeg nemira koji ju je proganjao tijekom

posljednjih mjesec dana kao da je splasnuo. Ponovno se osjećala usredotočenom. Bilo je to

kao da je nešto traţila, a sada je konačno bila na pravom tragu. Moţda je sve što joj je trebalo

bio zanimljiv slučaj.

Bacila je pogled na Adama koji je leţao u sjenama na tlu pećine nekoliko metara dalje.

Spavao je i sanjao. Sjedila je izvan dosega najsnaţnijih struja njegova energetskog polja.

Osim toga, dobro je pazila da svoja osjetila zatvori toliko čvrsto koliko je bilo moguće.

Nikad nije voljela boraviti u blizini spavača. Svi su sanjali, a energija stvorena u stanju

snova bila je intenzivna i uznemirujuće intimna. Bila je prisiljena svoja osjetila drţati čvrsto

zatvorenima kako bi izbjegla strujanja koja su uvijek okruţivala spavača.

Snovi su bili krajnje osobno i privatno iskustvo koje nije bilo namijenjeno dijeljenju. Osje-

titi tuĎe snosvjetlo bio je uvijek duboko neugodan doţivljaj za svakoga tko je imao snaţnu

sklonost toj vrsti energije.

Adam je spavao jedan sat, no osjetila je kako mu dosadašnji kratak odmor ni izbliza nije

ublaţio iscrpljenost. Dva sata neće biti ni pribliţno dovoljna. Bio je ozbiljno neispavan. Ako

je u posljednje vrijeme spavao, to očito nije bio zdrav san.

Činjenica da je uopće mogao funkcionirati, a i kontrolirati zloglasno korumpirani gradski

Ceh Frekvencije, bila je dokaz njegove snage i volje. Ipak, bilo je jasno da se oslanja na psihi-

čku energiju, a nitko, bez obzira na to koliko snaţan bio, nije mogao dugo izdrţati tako. Imala

je vremena za plivanje, zaključila je. Skinula je čizme i počela otkopčavati košulju kad je

prvi, lagani titraj mračne energije noćnih mora prostrujao njezinim osjetilima.

Trznula se. Njezine vlastite noćne more bile su dovoljno neugodne. Instinkt joj je govorio

da se udalji od pećine u kojoj je Adam spavao, da se makne izvan dosega tamnih struja koje

su napadale njezinu auru.

No činjenica da je mogla osjetiti Adamovu tamnu energiju snova s udaljenosti od nekoliko

metara i prigušenim osjetilima rekla joj je koliko je ta noćna mora bila grozna. Nešto zaista

uţasno probilo se u njegove snove. Nije ga mogla ostaviti tim privatnim strahotama, ne kad je

mogla popraviti situaciju.

– IzaĎi iz vode, Gibsone. – Ustala je i otresla lišće sa svojih traperica. – Moramo raditi.

Gibson je poznavao taj ton glasa. Imali su novi zadatak. Skočio je sa svoje daske za surfa-

nje, doplivao do ruba bazena i iskoprcao se na stjenovitu obalu. Kratko zastavši na stijenama,

ţustro se stresao da našušuri krzno. Zatim je pokupio svoju ogrlicu i poţurio prema njoj,

spreman na posao.

– Imam osjećaj da snovi šefa Ceha uopće nisu slatki, rekla je Marlowe. – To je razumljivo,

pretpostavljam. Naposljetku, šefovi nisu poznati kao dobri dečki. S druge strane, dobar dečko

nikada se ne bi probio na vrh jednog od cehova.

Zajedno s Gibsonom, probijala se kroz minijaturnu dţunglu egzotične zelene paprati. Kad

su stigli u pećinu, Adam je stenjao reagirajući na prizore u svojim snovima. Mišići su mu bili

napeti. Grašci znoja izbili su mu na čelo, a košulja mu je bila vlaţna. Izgledao je poput čovje-

ka u groznici.

Gibson se pribliţio jednoj ruci stisnutoj u šaku i ispustio dubok, smirujući zvuk. Marlowe

je oprezno otvorila osjetila. Divlja energija noćne more zapljusnula ju je nepopustljivim valo-

vima pogonjenima punom snagom Adamova zapanjujuće moćnoga dara. Sad kad je spavao i

bio potpuno zaokupljen noćnom morom mogla je vidjeti cijeli njegov spektar snosvjetla. Bio

je još snaţniji nego što je mislila.

Pripremila se da ga dodirne. Fizički kontakt uvijek bi ojačao vezu izmeĎu nje i sanjača.

Nije mogla vidjeti tuĎe snove. Nitko to nije mogao, baš kao što nije mogao čitati tuĎe mis-

li. No njezin dar, koji je bio izravno povezan s njezinom intuicijom, prevodio je sanjačevu

energiju u slike koje su prenosile emocionalnu stvarnost snova. Rezultat je bio uznemirujuće

točan dojam onoga što je sanjač proţivljavao.

Poloţila je vrškove prstiju na Adamovo vruće čelo. Ponoćna munja sijevnula je kroz njezi-

na osjetila. Adam je bio izgubljen...

... izgubljen u beskrajnom nizu zrcala, a divlja energija koja je bljeskala i svjetlucala na

sjajnim površinama izazvala je kratki spoj u njezinim osjetilima. Morao je stići do nje. Ona je

bila jedina koja ga je mogla spasiti. Spoznaja da je osuĎen na propast samo ga je tjerala da

se još jače potrudi. On je bio odgovoran, čovjek na položaju. Nije ju mogao ostaviti...

– Vickie, promrmljao je.

Najjednostavnije bi bilo da ga probudi, pomislila je Marlowe. No nije bila sigurna da je to

bilo moguće pod ovim okolnostima. Nije samo spavao; bio je gotovo u nesvijesti zbog psihič-

ke iscrpljenosti. Trebat će proći još barem jedan sat prije no što ga bude mogla probuditi bez

posljedica. Čak i kad bi ga sada uspjela izvući na površinu, naglo bi izletio iz sna sličnog dro-

gi, dezorijentiran. Ljudi koji su patili od noćnih mora često su reagirali nasilno kad bi ih netko

prebrzo probudio. Osobito oni koji su istrenirani da brzo reagiraju na fizičke i psihičke prijet-

nje. Cehovski ljudi, na primjer.

Najbolje bi bilo, zaključila je, prigušiti valne duljine noćne more.

Stisnula je zube suočena s urlajućim vihorom energije noćne more i bacila se na posao,

šaljući vlastite struje u oluju.

Više nije bila samo svjesna da se Adam pokušava probiti kroz vihor blistave energije kako

bi spasio nekoga po imenu Vickie. Bila je s njim u divljoj oluji.

Dezorijentiranost i jeza bile su opipljive sile, no Adamova mrka odlučnost da spasi Vickie

bila je još snaţnija. Pronaći će je ili umrijeti pokušavajući.

Oprezno, Marlowe je traţila uzorke u strujanjima pulsirajućeg snosvjetla. Kad ih je pronaš-

la, nije ih pokušavala promijeniti ili potisnuti snagom svog dara kao što bi učinila s nekim

slabijim sanjačem. Umjesto toga, primijenila je njeţni kontrapunkt.

Trebalo je neko vrijeme, no nakon nekoliko sekundi vruće, tamno snosvjetlo smirilo se u

uzorke povezane s normalnim sanjanjem. Adam je prestao stenjati. Ruka mu se opustila. Prsti

su mu utonuli u Gibsonovo gusto krzno.

Marlowe i Gibson neko su vrijeme sjedili u tišini, čekajući. Kad je Marlowe postala sigur-

na da je uzorak snosvjetla bio stabilan i miran, podigla je Gibsona i izašla iz pećine.

– Spavat će još nekoliko sati, rekla je Gibsonu. – Vrijeme je za plivanje.

6

Probudio se brzo i potpuno, kao što je uvijek činio u podzemlju. To je bilo normalno. No

ovog je puta nešto bilo drugačije. Otvorio je oči i pogledao svod pećine od kvarca.

Što nije bilo u redu?

Osjećao se odmornijim nego ikada u posljednjih nekoliko tjedana. Sablasne slike noćne

more lebdjele su na rubu njegove svijesti, no već su blijedjele baš kao što bi snovi i trebali

blijedjeti nakon što bi se sanjač probudio. Stvarno sjećanje o tome što se dogodilo u labirintu

zrcala nikad neće nestati, no to je bilo nešto sasvim drugo.

Da, nešto nije bilo u redu.

Sjeo je i pogledao na sat.

– Prokletstvo.

Prošlo je šest sati otkako je utonuo u san. Šest sati.

Marlowe se pojavila na ulazu u pećinu. Bio je ljut, no iz nekog razloga to nije spriječilo

njegova osjetila da se uskomešaju vidjevši je. Skinula je svu koţu koju je nosila ranije, ostavši

u bijeloj majici i trapericama. Kosa joj je još uvijek bila vezana u rep, no bila je mokra. Shva-

tio je da se okupala. Dao bi mnogo toga da ju je mogao gledati kako pliva gola, pomislio je.

Kretanje njezinih grudi ispod majice otkrivalo mu je da nije odjenula grudnjak nakon izlaska

iz vode. Sinulo mu je da bi grudnjak vjerojatno bio neudoban u vlaţnoj vrelini dţungle.

– Jesi li dobro? – upitala je. Oči su joj bile zasjenjene brigom.

Podsjetio se da je ozbiljno razdraţen. Ustao je.

– Rekao sam ti da me probudiš za dva sata, rekao je.

– Trebao ti je odmor. – Glas joj je bio hladan, čvrst, autoritativan, glas ţene koja je bila

vrlo sigurna u sebe.

– To nije bilo na tebi da odlučuješ. – Izašao je iz pećine i stao direktno ispred nje. – Izgubi-

li smo mnogo vremena, zahvaljujući tebi. Bit ćemo sretni ako stignemo u grad u zoru.

Nije ustuknula. – Jesi li uvijek toliko mrzovoljan kad se probudiš?

– Da raščistimo nešto, Marlowe Jones. Moţda si šefica u agenciji Jones & Jones, no ovdje

u podzemlju ja dajem naredbe.

– Trebao ti je san.

– Nije mi trebalo šest sati sna. Osim toga, nije mi trebalo tvoje petljanje po mojim snovi-

ma.

Oči su joj se malo raširile. – Ti znaš?

– Sjećam se da sam imao noćne more, a imao sam ih dovoljno u posljednje vrijeme da

znam kako ne nestaju same od sebe. Učinila si nešto da ih zaustaviš, zar ne?

– Malo sam oslabila njihova strujanja. Imao si jako ruţan san. Što sam trebala učiniti?

– Vjerovala ili ne, mogu se nositi s nekoliko ruţnih snova.

– To je pravi razlog zašto si ljutit, zar ne? Ne sviĎa ti se to što sam te vidjela u raljama

noćne more i izvukla te iz takvih snova.

– Ne, rekao je. – To mi se ni najmanje ne sviĎa. Moji su snovi moja stvar. Drţi se podalje

od njih.

– Što je s halucinacijama? I s njima fino sam izlaziš na kraj?

– Ne znam o čemu govoriš.

– Laţeš.

Bila je u pravu. Obično je bio dovoljno vješt u tome da ga ne uhvate. Izgleda da ga je vješ-

tina iznevjerila s ovom ţenom.

– Odsada se drţi podalje od mojih snova, odgovorio je, uglavnom zato što nije uspio smis-

liti ništa pametnije.

Skinuo je koţnati spremnik sa svog pojasa i izvadio čuture na sklapanje. Zaobišao ju je,

zaputivši se prema vodopadu.

Okrenula se na peti, promotrivši ga vrelim intenzitetom od kojeg je osjetio drhtaj svijesti.

– Trebaš me, Adame Winters. I ja trebam tebe.

To ga je zaustavilo. Okrenuo se prema njoj. – O čemu, dovraga, govoriš?

– Plamteća svjetiljka. Traţiš je. I ja isto. Tijekom posljednjih sam šest sati mnogo razmiš-

ljala. Prema drevnoj legendi, potrebna ti je snaţna čitačica snosvjetla kako bi pronašao origi-

nalni predmet. A to sam ja.

– Čak i ako je to što kaţeš istina, zašto bih ţelio sklopiti partnerstvo sa šeficom J&J-a? Ti

si ona koja je zaduţena za to da me uhvati ako se pretvorim u prokletog Kerbera.

– Ne pretvaraš se, rekla je. – Da ti se to dogaĎa, vidjela bih to u tvojim snootiscima. Ja sam

profiler, sjećaš se? Znam kako izgleda ludilo.

U tišini je razmotrio svoje mogućnosti. Nije ih bilo mnogo. Bila je u pravu. Trebala mu je

snaţna čitačica snosvjetla, a ona je odgovarala opisu. Osim toga, imala je pristup svim resur-

sima Ezoteričnog. To bi se moglo pokazati korisnim.

– Trebaš nešto znati prije no što se zaletimo u ovo takozvano partnerstvo, rekao je. – Tra-

ţim svjetiljku, ali ne zato što je trebam da bih spriječio da se pretvorim u neko paranormalno

čudovište.

To je vrlo vjerojatno bila laţ. Mijenjao se na načine koje je samo legenda mogla objasniti.

Bilo je posve moguće da su stare priče bile istinite. Ali morao je obaviti posao. Brinut će se za

svoju budućnost nakon što dovrši misiju. Mora ostati usredotočen.

Marlowe se namrštila. – Ako nisi zabrinut zbog toga što bi se mogao pretvoriti u Kerbera,

zbog čega ti je toliko stalo da pronaĎeš svjetiljku?

– To je duga priča. – Ponovno je pogledao na sat. – Nemamo vremena da ovdje razgova-

ramo o tome. Ispričat ću ti sve na putu do površine.

* * *

Malo kasnije, opremljen s nekoliko čutura punih vode i Gibsonom na ramenu, Adam je

otvorio vrata. Marlowe ga je slijedila u svjetleći hodnik. Ponovno je bila odjevena u koţu.

Zastao je, zatvarajući otvor u zidu, izvadio još jedan jantar punog spektra i krenuo niz pro-

laz.

Marlowe je trebala malo poţuriti da odrţi korak s njim. Sinulo mu je da sada ima mnogo

više energije nego prije šest sati. U redu, moţda mu je doista trebao san.

– Da čujem cijelu priču, rekla je Marlowe. – Mogu li pretpostaviti da ćemo razgovarati o

tajnama Ceha?

– Tajnama Komore, rekao je. – Što znači tajnama Ureda. A Ured o tome govori samo kada

je potrebno. Prije mjesec dana u dţungli sam otkrio nešto doista iznimno, čak i prema sta-

ndardima tuĎinskih ruševina.

– Što si otkrio?

– Golemi labirint konstruiran isključivo od visoko reflektivnog kvarca. Zamisli da hodaš

kroz ove katakombe, a da je svaka površina pokrivena zrcalima i imat ćeš pribliţnu zamisao

kako to izgleda.

– U tvom sam snu osjetila nešto povezano sa zrcalima.

– Grom i zeleni pakao. Moţeš vidjeti moje snove?

– Lakše malo, rekla je. – Ni meni nije bilo zabavno, vjeruj mi. I, ne, ne mogu vidjeti tvoje

snove, ne u doslovnom smislu. No ako imam fizički kontakt, moj mi dar omogućuje da inter-

pretiram energiju koju stvaraš dok si u stanju sna. Znam da si se susretao s nekakvim odrazi-

ma. Tisućama njih. Sve je bilo presvijetlo. Zasljepljivalo ti je osjetila. Traţio si nekoga po

imenu Vickie. Izgovorio si njezino ime.

– Dovoljno blizu, rekao je. Pogledao ju je. – Rekla si da nije bilo zabavno?

– Osobni i intimni kontakt s tuĎim snovima uvijek je malo uznemirujući. – Zadrhtala je. –

Noćne su more najgore, naravno.

Razmislio je o tome. – Da, shvaćam. Čini se da je priroda ţeljela da neke stvari budu priva-

tne.

– Postoji pitanje privatnosti, da ne spominjemo pitanje intimnosti. Ali većina ljudi i suviše

je spremna govoriti o svojim snovima, sa svim dosadnim detaljima. Ne mislim da je to pravi

razlog zašto je dodirivanje sanjača toliko uznemirujuće za nekoga nadarenog poput mene.

– A što je razlog?

– Energija snova dolazi iz najdubljeg kraja spektra, rekla je. – Ona nije zamišljena da se

miješa sa strujama s budnog kraja. Kad sam te dodirnula, bila sam budna.

– I osjećala moju energiju snova. Vidim kako je to stvorilo ozbiljne probleme rezonancije.

– Moj dar omogućuje mi da se nosim s tim iskustvom, ali kao što sam rekla, smatram to

vrlo uznemirujućim.

Znatiţelja mu je sada bila na vrhuncu. – Što kada spavaš?

– Oh, to je nemoguće, rekla je.

– Čekaj malo, nemoj mi reći da uopće ne spavaš. Svi spavaju.

– Naravno, spavam. Sama.

Trebalo mu je neko vrijeme da shvati što to znači. Kad je shvatio, sledio se.

– Uvijek? – pitao je.

– Uvijek. Ne mogu spavati u istoj sobi s nekime tko sanja, još manje u istom krevetu.

Mrzim hotele jer su kreveti uvijek natopljeni rudom energijom snova. U krevetu koji nije moj

mogu spavati samo ako se umotam u svilenu vreću za spavanje. Iz nekog razloga, svila djeluje

kao svojevrsna barijera.

– Ne ţelim biti suviše osoban, no zar to ne komplicira tvoj privatni ţivot?

– Nemam problema s izlascima, ako to misliš.

– Pa, i ne baš.

– Bio bi zapanjen da znaš koliko me muškaraca smatra savršenom ţenom. Uvijek nesta-

nem do jutra.

– Hm.

– No iako mnogi muškarci nisu uvijek spremni na obavezu, čini se da se uvrijede kada

shvate da se ni ja ne namjeravam obavezati. Nikad to nisam shvaćala, no čini se da to uzimaju

osobno.

– Ma nemoj, rekao je. Pitao se zbog čega ponovno postaje razdraţljiv.

– Mama mi kaţe da je to povezano s njihovim strahom od odbijanja. No sa stanovišta moje

obitelji, negativna je strana ta što se vjerojatno nikada neću udati. Jonesovi uvijek sklapaju

brak. Ako se ne udam, znam da ću iznevjeriti obitelj. Ako se udam, učinit ću sebe i svog jad-

nog supruga krajnje nesretnima.

– Odvojene spavaće sobe? – predloţio je, a zatim se zapitao zašto uopće pokušava pronaći

rješenje. To je bio njezin, a ne njegov problem. Imao je dovoljno vlastitih problema.

– Čak i kad bih pronašla nekoga tko bi pristao na takav aranţman – a, vjeruj mi, muškarci

koji misle da bi im to odgovaralo nisu toliko česti kao što bi čovjek očekivao – to ne bi funk-

cioniralo. Nakon nekog vremena počela bih mu zamjerati. Unatoč tomu što bih ja bila kriva za

takvu situaciju, počela bih okrivljavati svog muţa.

– Zašto, dovraga?

– Jedan dio mene bi zaključio da bih, ako je on zaista pravi muškarac za mene, mogla spa-

vati s njim. – Zastala je. – Naljutim se čim počnem razmišljati o tome.

– Čini se da si testirala svoju teoriju.

– Jednom nedugo nakon fakulteta, iskušala sam pokusni brak. Trajao je otprilike pet minu-

ta. Naljutio se kad je shvatio da se neću promijeniti. Odvojene sobe smatrao je dokazom da ga

varam. Naljutila sam se jer mi nije vjerovao. Tada sam shvatila da mu počinjem zamjerati to

što nisam mogla spavati s njim. Stvari su od tada krenule nizbrdo.

– Komplicirano.

– Pričaj mi o tome. Mojoj je obitelji još uvijek neugodno kad iskrsne ta tema. Jonesovi ne

ulaze u pokusne brakove. – Namrstila se. – A kako smo uopće došli na temu mog privatnog

ţivota? Reci mi još nešto o labirintu.

Prisilio se da se usredotoči. To se pokazalo iznenaĎujuće teškim. Iz nekog idiotskog razlo-

ga ţelio se prepirati o njezinim navikama spavanja.

– Labirint je u početku izgledao poput još jedne tuĎinske ruševine, rekao je. – Ali iz zrcala

je zračila nekakva energija koja se odbijala od različitih površina.

– Poput svjetlosti na pravom zrcalu?

– Da, osim što energija iz tog kvarca dolazi iz paranormalnog spektra. Ona nije vizualno

zasljepljujuća poput sunčeve svjetlosti na zrcalu, no ošamućuje paraosjetila, a ometa i nor-

malna osjetila. Ulazak u labirint vrlo je dezorijentirajući doţivljaj.

– Vjerujem ti.

– Standardni jantarni lokatori nisu radili u ruševini, no ustanovio sam da mogu rabiti one

punog spektra. Prije dva tjedna poveo sam maleni istraţivački tim u labirint. Morali smo se

vratiti jer su razine energije bile presnaţne za većinu ekipe. No jedna paraarheologinja je zao-

stala. Izgubila se.

– Vickie?

– Da. Znao sam da ne mogu riskirati sigurnost cijele ekipe traţeći je. Stoga sam ostale

izveo van.

– A zatim si sam krenuo u potragu.

– Pronašao sam je u jednoj malenoj komori. Bila je u psihičkom šoku. Bila je budna, no

nije reagirala. Izveo sam je iz labirinta, no nikada se nije probudila.

– Umrla je?

– Ne. Još uvijek je u svojevrsnoj komi na parapsihijatrijskom odjelu jedne privatne bolni-

ce.

Marlowe ga je proučavala svojim pametnim očima. – Ona nije bila samo članica tvoje eki-

pe. Tko je ona?

– Zove se Vickie Winters. Ona je moja mlaĎa sestra.

– Zaboga. Naravno, kriviš sebe zato što si je odveo u labirint.

– Nisam joj smio dopustiti da me nagovori na to. Ali bila je u pravu. Trebali smo njezin dar

i stručnost da shvatimo što se dogaĎa u tom labirintu, a nisam imao mnogo izbora meĎu para-

arheolozima.

– Zašto to kaţeš? Ima ih na desetke samo na sveučilištu u Frekvenciji, da ne spominjemo

osoblje gradskog muzeja.

– Trebao mi je netko komu sam mogao vjerovati, rekao je.

Marlowe je kimnula. – Poveo si Vickie jer je bila član obitelji.

– Tako je.

– Zašto ničega o tome nije bilo u medijima? – Marlowe je namreskala nos. – Zaboravi.

Zašto uopće pitam? To je samo još jedna tajna Ceha.

– Tajna Ureda, ispravio ju je. – Čak ni članovima vlastitog Vijeća nisam rekao što se doga-

Ďa.

– Razumljivo. Prema medijima, prva stvar koju si učinio kad si došao na posao bilo je

otpuštanje četiri člana Vijeća koje si naslijedio od svog prethodnika.

– Otišli su u prijevremenu mirovinu, rekao je ravnim tonom. – Sa svim pogodnostima.

Izgledala je kao da se zabavlja. – Misliš, nagovorio si ih da odu u prijevremenu mirovinu.

Neću ni pitati kako ti je to uspjelo. S obzirom na to da ih još nisi zamijenio, ostalo ti je još

samo pet članova Vijeća. Sumnjam da im vjeruješ išta više no onoj četvorici koju si izbacio iz

Vijeća.

– To je vrlo pronicljivo od tebe.

– Zašto i njih nisi otjerao u mirovinu?

– Znaš staru izreku: Drţi prijatelje blizu, a neprijatelje još bliţe. Barem dok ne moţeš

dokazati da te pokušavaju ubiti.

– Misliš da te proganja netko iz Vijeća?

– Zapravo dvojica. Drake i O'Conner.

– Hmm. Prije no što je Komora izvela svoj iznenadni potez i stavila te na čelo Ceha Frek-

vencije, kruţile su glasine o tome da će Douglas Drake dobiti taj posao.

– To je zasigurno bio Drakeov plan. Hubert O'Conner ga je podrţavao u tome. Njih dvojica

već dugo suraĎuju.

– Ako znaš da te pokušavaju ubiti, zašto ih nisi otjerao u mirovinu? – upitala je.

– Zato što mislim da su upleteni u nešto ozbiljnije.

Oči su joj se raširile. – Ozbiljnije od pokušaja da te ubiju?

– Da, i ţelio bih saznati što smjeraju prije no što ih se riješim.

– Ţivi li svaki šef Ceha toliko zanimljivim ţivotom?

– Moj bi trenutačno mogao biti malo zanimljiviji od ostalih.

– Vidim. Da se vratimo na labirint zrcala. Kaţeš da si ga ti otkrio? Jesi li obavljao arheolo-

ške poslove za Ured?

– Ne. Specijalizirao sam se za druge stvari. Na labirint sam naletio tek tako.

– Doista? – Izgledala je zaintrigirano. – Misliš, slučajno?

– Moţda naletjeti nije baš prava riječ. Bio sam usred istrage za Ured koja me je odvela

duboko u dţunglu. Traţio sam laboratorij za izradu droge. Dok sam zaključivao taj slučaj,

osjetio sam energiju labirinta i krenuo ga potraţiti. Našao sam ga nekoliko kilometara dalje u

drugom sektoru.

Sad ga je vrlo pomno promatrala. – Imaš li kakvu zamisao zašto si je mogao osjetiti?

– Vjerojatno zato što je energija koju je stvarao taj labirint dolazila iz ultratamnog kraja

spektra.

– Snosvjetlo. Hmm. Tvoj dar dolazi iz tog područja.

– Da, imam sklonost prema toj vrsti psihičke energije. Baš kao i ti.

– Tako je, sloţila se. – No čak i mi snaţno nadareni ne moţemo je osjetiti s udaljenosti

veće od petsto do šeststo metara. Rekao si da si pronašao labirint prije mjesec dana?

Oklijevao je. – Da.

– Osjetio si ga s velike daljine?

Polagano je izdahnuo. – Kao što sam rekao, bio je nekoliko kilometara dalje u neobiljeţe-

nom sektoru. To područje dţungle nije ni na karti. Što ţeliš reći?

– Pitam se je li te ono što ti se dogaĎa učinilo osjetljivijim na energiju u tim zrcalima.

– Ta mogućnost mi je pala na pamet, priznao je. – Kao što sam govorio, prijavio sam to

otkriće Elliottu Fortneru, mom šefu u Uredu. On je obavijestio Komoru. Na kraju je odlučeno

da ja upravljam tom operacijom. Preuzeo sam čitav projekt. Istraţivački tim danonoćno je

radio pokušavajući saznati što se dogaĎa u tim ruševinama.

– Zašto ti je to bilo toliko vaţno?

– Zato što sam osjetio nestabilnost duboko u labirintu.

– Kakve veze Plamteća svjetiljka ima s time?

– Nisu svi stari obiteljski spisi o svjetiljci izgubljeni u Doba sukoba. Imam dnevnik Johna

Cabota Wintersa. On je proveo brojna istraţivanja o svjetiljci. Na osnovi njegovih zaključaka

i onoga što sam iskusio u toj ruševini, mislim da ću se moći posluţiti svjetiljkom da bih zaus-

tavio ono što se dogaĎa meĎu tim zrcalima.

– Ako misliš da je labirint opasan, samo se pobrini za to da se svi drţe podalje od njega,

rekla je. – Svatko dovoljno budalast da uĎe unutra učinit će to na vlastiti rizik. To neće biti

prvi put da Ceh proglasi odreĎene ruševine i sektore dţungle zabranjenima iz sigurnosnih

razloga.

– Ne brine me to što ću izgubiti nekoliko lovaca na uzbuĎenje i blago, Marlowe. Brine me

činjenica da se energija u tim zrcalima polako ali sigurno izobličuje. Rezonirajući uzorak pos-

taje sve nestabilniji. Ti problemi vjerojatno traju već desetljećima, moţda i stoljećima, no

mislim da se propadanje ubrzava.

– Što je najgore što se moţe dogoditi? Eksplozija?

– Moţda. Ili će se labirint jednostavno zatvoriti. U svakom slučaju, mislim da će to biti

problem.

– Zašto?

– Instinkt mi govori da ako labirint nestane, s njim će otići cijelo podzemlje, zajedno s kiš-

nom šumom i katakombama.

Naglo se zaustavila, okrenuvši se prema njemu. – Što govoriš?

I on je stao. – Još otkad smo otkrili podzemni svijet, pokušavamo saznati što ga pokreće.

– Zaboga. – Mahnula je rukom pokazavši prostranstvo katakombi oko njih. – Misliš da je

labirint izvor energije koja odrţava ovo mjesto?

– Da. Štoviše, ako ta zrcala eksplodiraju, mogla bi sa sobom odnijeti i mnogo više od pod-

zemlja. Taj labirint vjerojatno je izvor energije i u zelenom kvarcu iznad zemlje.

– Misliš li da će Mrtvi Gradovi i druge ruševine naglo utonuti u tamu?

– To bi bio najbolji scenarij. No govorimo o tuĎinskoj energiji. Tko zna što će se dogoditi

ako se ta energetska mreţa naglo isključi? Ako energija površinskih ruševina naglo postane

nekontrolirana i divlja, i na površini bi moglo doći do velikih eksplozija.

– Frekvencija i drugi veliki gradovi kao što su Kadenca i Rezonanca izgraĎeni su oko ruše-

vina. A i mnogi manji gradovi i naselja. Ako sav kvare eksplodira, Stare četvrti vjerojatno će

biti uništene.

– Moţda. Ova situacija vrlo je nesigurna. U ovom trenutku ima previše toga što jednostav-

no ne znamo. No intuicija mi govori da će biti vrlo, vrlo loše.

Duboko je udahnula. – Znači tako. To nije samo problem Ceha. Trebaš pomoć Ezoterič-

nog. Trebaš mene.

– Da, rekao je. – Vjerujem da je tako. Mislim da imam nešto vremena. Kao što sam rekao,

proces destabilizacije vjerojatno traje već godinama. Ne ţelim reći Fortneru i Komori da pod-

zemni svijet i Stare četvrti u svim gradovima treba evakuirati sve dok pouzdano ne budem

znao da nema druge mogućnosti.

– Shvaćam zašto si sve drţao u tajnosti. Ako mediji saznaju, odmah će doći do panike. Pot-

rebno ti je Ezoterično. Društvo već stoljećima proučava paranormalno. Za početak, odmah

trebamo dovesti istraţivački tim Ezoteričnog dolje u labirint da pomogne tvojim ljudima. U

meĎuvremenu, ti i ja moramo pronaći tu svjetiljku.

– Problem u otvorenoj suradnji s tobom i Ezoteričnim jest taj da će pokrenuti glasine.

Razmislila je o tome nekoliko sekundi. – Ne bismo trebali imati teškoća s odrţavanjem

zajedničkog istraţivačkog rada u tajnosti. Ezoterično i Ured imaju mnogo iskustva sa strogo

tajnim poslovima. No u pravu si; mediji će sigurno primijetiti ako ti i ja budemo provodili

mnogo vremena zajedno traţeći svjetiljku. Ti si šef Ceha. Mediji vole tračeve o visokopozici-

oniranim lovcima na duhove. Treba nam paravan.

– Imaš li kakvu zamisao?

– Ja sam šefica J&J-a. Naravno da imam zamisao. Usput, ţelim što prije upoznati tvoju

sestru. Po mogućnosti noću.

7

Malo prije podneva, s Gibsonom pod jednom rukom, Marlowe je otvorila staklena ulazna

vrata agencije Jones & Jones i ušla u ured.

Rick Pratt sjedio je za svojim stolom. Promotrio ju je optuzivackim pogledom i podigao

primjerak Glasnika Frekvencije.

– U vezi si s novim šefom Ceha, a to nisi rekla meni, svom vjernom voditelju ureda? –

rekao je Rick. – Shrvan sam, kaţem ti. Uništen.

Zaposlila je Ricka odmah nakon što je preuzela ured. Bio je prvi i jedini kandidat za posao,

no jedan pogled na njegove snootiske rekao joj je da će biti savršen. Osim što je bio inteligen-

tan, imao je visoku razinu intuitivnog dara i smisao za organizaciju.

Imao je tridesetak godina, crvenu kosu i plave oči. Nosio je naočale zlatnih okvira i kupo-

vao dizajnerske traperice i košulje u najelitnijim trgovinama Četvrti. Malena naušnica od jan-

tara i zlata svjetlucala mu je na uski. Na ruci je nosio skupi zaručnički prsten. Njega i njegova

zaručnika, Daniela Fieldsa, fakultetskog profesora, povezao je ţenidbeni posrednik Ezoterič-

nog. Trenutačno su se pripremali za formalni brak.

Stric Zeke godinama je upravljao J&J-om bez pomoći asistenta, tvrdeći da za njime nema

potrebe zbog nedostatka posla. Istina, klijenti baš nisu čekali u redu, no Marlowe je imala

velike planove. Namjeravala je učiniti J&J glavnom agencijom za istraţivanje paranormalnog

u Frekvenciji, kako bi ponovno postala prvi izbor za članove Društva koji su trebali usluge

privatnog istraţitelja.

– Daj da vidim te novine, rekla je.

Spustila je Gibsona na stol i podigla novine. Fotografija na naslovnici Glasnika prikazivala

je Adama i nju kako stoje kraj planinske ceste u dva i trideset ujutro. Gibson je sjedio na

Adamovu ramenu. Prizor je bio osvijetljen svjetlima kamiona koji je stao da ih poveze. Kišilo

je kad su izašli iz katakombi. Sve troje bilo je mokro do koţe.

Naslov je glasio: – Sef Ceha i ljubavnica uhvaćeni u oluji. – Ispod je pisalo: – Kiša preki-

nula tajni susret.

Gibson je prešao stol do velike keramičke posude za kekse i molećivo pogledao. Nakon što

je zamijenio tri slomljena poklopca, Rick je smislio ţičani zatvarač koji je za sada podnosio

Gibsonove pokušaje da se sam posluţi sadrţajem staklenke. Marlowe je znala da Gibson nije

odustao, no dok ne otkrije kako provaliti ţičani lokot, bio je prisiljen pričekati Ricka da mu

otvori škrinju s blagom.

Rick je dao Marlowe sličnu spravu da zaključa posudu za kekse u svojoj kuhinji.

– Evo, mali motoristu, rekao je Rick. Otključao je lokot i podigao poklopac. – Vjerojatno ti

treba nekoliko energetskih pločica. Čini se da si imao tešku noć ondje u planinama.

Gibson je frknuo sloţivši se i skočio na rub posude. Proučavao je hrpu energetskih pločica

High-Rez. Koliko je Marlowe mogla vidjeti, bile su iste, ali Gibson je uvijek malo razmišljao

prije no što bi odabrao. Kad je pronašao savršenu pločicu, skočio je natrag na stol i počeo je

odmotavati.

Marlowe je bacila novine u stranu. – Kiša je uništila moju novu koţnu jaknu.

– To je sve što imaš reći? – zahtijevao je Rick. – Ti si šefica J&J-a koja ima plemenitu

odgovornost da istraţuje zločine. Imaš tajnu vezu sa šefom najkorumpiranijeg Ceha u četiri

grada-drţave i sve zbog čega brineš je tvoja nova koţna jakna?

– Sumnjala sam da je tip koji nas je povezao snimio nekoliko fotografija svojim mobite-

lom.

Marlowe je skinula staru koţnu jaknu. – Naravno, prepoznao je Adama. Nisam shvatila da

će uspjeti prodati slike Glasniku. Baš je poduzetan. Pitam se koliko je dobio za tu sliku.

– To je Glasnik i ekskluzivna je. Vjeruj mi, dobio je mnogo. Štoviše, snimio je više od jed-

ne fotografije. – Rick je podigao druge novine. – Ovu je prodao Istraţitelju. Mislim da Gibson

izgleda odlično na njoj, zar ne?

Bacila je pogled na druge novine i lecnula se vidjevši sliku. Prikazivala je nju kako izlazi

iz

kamiona u uskoj uličici Četvrti. Bila je umotana u stari, poderani pokrivač koji joj je dao

vozač, a kosa joj je bila mokra i raščupana. Šlag na torti bio je sjajni, zeleni natpis na ljigavoj

gostionici iza nje. Lokal se je zvao Pali anĎeo. Naslov je glasio: – Loš spoj za novog šefa

Ceha?

– Zaboga, promrmljala je. – Znala sam da će biti loše, samo nisam shvaćala koliko loše.

Rick je kritički promotrio sliku. – Winters izgleda dobro. Pa ipak, on je šef Ceha. Ti, s dru-

ge strane, izgledaš kao profesionalna domina koja je pala u bazen. Kladim se da se koţa stis-

nula sušeći se.

Zadrhtala je. – Nemoj me podsjećati.

– Razvedri se, rekao je Rick. – Koliko znam, nema videosnimke.

– Drţat ću se toga. – Krenula je prema unutarnjem uredu. – Je li Pete doznao što o onim

alibijima koje provjerava?

– Da, ali ti se to neće svidjeti. – Rick je ustao sa stolca i stao na vratima. – Jutros me je

nazvao da mi kaţe kako svi članovi muzejskog osoblja mogu potvrditi gdje su bili u vrijeme

kad je predmet ukraden, no takoĎer je rekao da neki alibiji nisu jako čvrsti. Pokušava iskopati

još nešto.

Zavalila se u stari stolac iza svog stola. Zacvilio je pod njezinom teţinom. Stolac je kupio

Jeremiah Jones na kraju Doba sukoba. Bio je to jedan od nekoliko komada namještaja zamije-

njenih nakon što su buntovnici zapalili to mjesto. Svaki Jones koji je ikad preuzeo ured Frek-

vencije nakon Jeremiaha zadrţao je taj stolac, marljivo ga šaljući na popravak prema potrebi.

Nitko se nikada nije uspio riješiti škripanja.

– Je li alibi dr. Lewisa jedan od onih koji nisu čvrsti? – upitala je.

– Bojim se da je tako, rekao je Rick.

– Jednostavno ne mogu vjerovati da je odnio predmet.

– Ti si ta koja je rekla da su njegovi snootisci bili najsvjeţiji na poprištu. Rekla si mi da su

vodili direktno do ormarića gdje je svjetiljka bila pohranjena.

– Znam, ali dr. Lewis oboţava muzej, rekla je. – Zaboga, posvetio je svoj ţivot odrţavanju

zbirke. KraĎa dragocjenog relikta nije karakteristična za njega.

– Ljudi neprestano čine stvari koje nisu karakteristične za njih.

– Stric Zeke ne misli tako, rekla je. – On tvrdi da, ako prokopaš dovoljno duboko, uvijek

moţeš pronaći objašnjenje za naizgled neočekivane dogaĎaje.

– Bez uvrede, ali tvoj stric je nadaren za teoriju kaosa. Po definiciji, on uvijek traţi urote i

uzorke.

– Moguće je da dr. Lewis u svojoj psihi ima nešto pomalo izopačeno za što nitko do sada

nije znao.

– Moţda.

– Ne vjeruješ u to, zar ne? – rekao je Rick.

– Ne još.

– Problem kod provjeravanja Lewisova alibija bio je u tome što ţivi sam, rekao je Rick. –

Ispričao je Peteu da je u vrijeme provale bio u krevetu i spavao.

– Pa, on doista ţivi sam. Usput, očekujem poziv od mehaničara. Spoji mi ga odmah.

– Kad smo već kod toga, što se dogodilo s tvojim motorom? I s Wintersovim automobi-

lom? Znam da je u novinama pisalo nešto o tome kako ste oboje imali tehničkih problema, no

u to je malo teško povjerovati.

– Neki glupi lovac pomislio je da je San jelen. Probušio mu je gumu. Adam je jutros pos-

lao nekoga iz Ceha da ga pokupi i odveze na popravak. Trebao bi biti gotov poslijepodne.

– A što je s automobilom tvog, hm, udvarača?

– Dohvatio ga je isti lovac. Pucao je u gume.

– Naravno. A vjerujem da imaš i most od čistog jantara koji mi moţeš prodati.

Napravila je grimasu. – U redu, u redu. Adam ima neke neprijatelje.

– Naravno da ima. Upravo je preuzeo najkorumpiraniji Ceh u četiri grada-drţave. – Ricko-

ve oči su se raširile. – Ţeliš li reći da ga je netko pokušao ubiti? Dok si bila s njim?

– Da. Zato smo otišli u podzemlje i završili stopirajući.

– Vau. Onaj tko je to učinio sigurno je očajan. Cehovi obično drţe svoja politička prepuca-

vanja unutar kuće. Ne vole uključivati civile. To je sjajan način za privlačenje pozornosti

policije, što je posljednje što te organizacije ţele.

– Adam misli da je netko u Vijeću vrlo nezadovoljan time što je preskočen.

– Naravno. Douglas Drake. To nije nikakva tajna. – Rick joj je uputio neduţni osmijeh. –

Dakle, koliko dugo se viĎaš s Adamom?

– Ne dugo. – Okrenula se u stolcu da uključi računalo.

– Mislio sam da si rekla meni i svima drugima da si se nakon Tuckera Deenea odrekla

muškaraca na šest mjeseci.

– Predomislila sam se, rekla je ravnim tonom. – A ako ţeliš zadrţati posao, suzdrţat ćeš se

od spominjanja Tuckera Deenea u ovom uredu.

– Oprosti, šefice.

Rick je zvučao skrušeno i znala je da mu je ţao. Tucker Deene ju je potpuno zavarao.

Deset divnih dana uţivala je u njegovu društvu. Činilo se da posjeduje sve karakteristike koje

se ikada nadala naći u ljubavniku: inteligenciju, duhovitost, optimističnu i pozitivnu osobnost

te slične poglede na svijet. Osim toga, bio je nevjerojatno zgodan. Sve skupa sačinjavalo je

vrlo seksi paket.

Tucker je bio savršen. Suviše savršen.

Otkriće istine nije joj slomilo srce. Bila je gotovo sigurna da ju je njezin dar učinio imu-

nom na duboku povezanost u kojoj su uţivali njezini roditelji i mnogi drugi u obitelji Jones.

No to iskustvo učinilo je nešto mnogo gore. Poljuljalo joj je vjeru u vlastitu prosudbu. Bila je

šefica J&J-a. Nije trebala činiti pogreške poput one s Tuckerom.

– Čovjek uči dok je živ, rekao je tada stric Zeke. – Barem si stekla iskustvo.

Privučen škripavim stolcem, Gibson je doskakutao kroz vrata s omotom energetske pločice

u jednoj šapi. Skočio je na prozorsku dasku i bacio omot u spremnik koji je Rick ondje smjes-

tio za tu namjenu.

Marlowe je znala da Gibson ne uţiva u recikliranju. Jednostavno je volio sjajne stvari.

Nedavno je postao osobito sklon kričavo narančastim omotima koje je tvrtka High-Rez rabila

za pakiranje energetskih pločica. Imao je hrpe tih omota u kući i uredu. Poput svih strastvenih

sakupljača, bio je opsjednut upotpunjavanjem svojih kolekcija, pa su zato staklenke za kekse

imale nove brave.

Kada je stavio omot u skrovište kraj prozorske daske, Gibson je skočio na stol i odatle

spretno skočio na visoki naslon stolca. To mu je bilo jedno od omiljenih mjesta.

Rick je isprepleo ruke, naslonio jedno rame na okvir vrata, izgledajući mudro. – Kladim se

da su tvoji roĎaci poludjeli kad su čuli da se viĎaš s Winter som, daa?

– Ako nisi primijetio, ja sam zrela odrasla osoba. Ne moram svoje prijatelje voditi mami i

tati da ih odobre. – Zastala je. – No, kad smo kod toga, oni još ne znaju da se viĎam s Ada-

mom Wintersom.

– Kladim se da sada znaju.

– Opusti se. Moji roditelji ne čitaju Glasnik ni Istraţitelj. Imam mnogo vremena. Kasnije

ću nazvati mamu.

Telefon je zazvonio. Rick ga je pogledao.

– Tvoja mama, rekao je.

Marlowe je uzdahnula i posegnula za telefonom. – Ponekad zaboravljam da ona posjeduje

intuitivni dar visoke razine.

* * *

Deset minuta kasnije završila je razgovor, krajnje uznemirena. Ponovno je podigla slušali-

cu i ukucala broj koji joj je dao Adam. Na njezino iznenaĎenje, javio se osobno.

– Bok, Marlowe, rekao je.

Namrštila se. – Zar nemaš administrativnog asistenta koji usmjerava tvoje pozive?

– Naravno da imam administrativnog asistenta. Dvoje njih. No ovo je moj osobni telefon.

Nitko ne preusmjerava pozive koji dolaze na ovaj broj. To obično nije problem, jer vrlo malo

ljudi ima taj broj.

– Ah, dobro. – Pročistila je grlo. – Zovem te da te upozorim kako sam upravo razgovarala

sa svojom majkom.

– Zašto je to problem?

– Čula je vijesti. O nama. Naravno, sve sam joj objasnila.

– Sve?

– Rekla sam joj kako je naša takozvana veza samo paravan koji rabimo dok sudjelujemo u

zajedničkom projektu koji uključuje veliko otkriće u podzemnom svijetu. Rekla sam joj da ću

joj kasnije otkriti detalje.

– Čekam loše vijesti.

– Rekla je da će pozvati tebe i tvoje roditelje na večeru. Večeras. Prije no što odemo na

kliniku posjetiti tvoju sestru.

– To je lijepo od nje.

– Adame, koncentriraj se. U ţivotu sam imala dovoljno spojeva s muškarcima. A mama

nikad ne bi pozvala njih i njihove roditelje na večeru. Znala je da veza neće dugo trajati.

– Zato što tvoje veze nikada ne traju dugo.

– Stvar je u tome da zna da ti i ja nismo u vezi. Moram se zapitati zašto od toga radi veliku

stvar i poziva tebe i tvoje roditelje na večeru. Te stvari roditelji rade nakon što se neki par

formalno poveţe. Kako god gledala na to, čini me vrlo nervoznom.

– Moţda nije riječ o nama, Marlowe.

Zastala je. – Što ţeliš reći?

– Moţda se radi o starim vremenima.

– Čijim starim vremenima? Ne mojim.

– Upravo sam razgovarao sa svojim ocem. Izgleda da su prije trideset i pet godina tvoj i

moj otac radili u posebnom odjelu, zajedničkoj operaciji Ureda i Ezoteričnog pokrenutoj radi

hvatanja bande odmetnutih talenata.

Na trenutak je ostala bez riječi.

– Tvoj i moj otac? – konačno je procijedila. – Radili su zajedno?

– Da.

– Nisam znala da su Ured i Ezoterično ikada suraĎivali.

– Očito se to prošli put dogodilo prije trideset i pet godina, rekao je Adam. – Banda kojoj

su stali na kraj sastojala se od nekoliko moćnih lovaca na duhove i nekoliko talenata iz Ezote-

ričnog. Voda se zvao Gregory LeMasters. Zvuči poznato?

– Naravno. Bio je legendarni talent prvog reda. LeMastersova banda kontrolirala je trgovi-

nu drogom iz katakombi. Bili su krajnje bezobzirni. – Zastala je. – Ali moj otac je poslovni

čovjek.

– I moj. To ne znači da nemaju zanimljivu prošlost. Tata ima dar za upravljanje opskurnom

vrstom duhovne svjetlosti. Čini se da je to bila ista vrsta tuĎinske energije kojom se sluţio

LeMasters. Vrlo moćna stvar.

Razmislila je o tome. – Moj otac je strateški nadaren. To znači da ima sposobnost razmiš-

ljati poput svog protivnika.

– Ili negativaca, u ovom slučaju.

– Shvaćam zašto su tvoj i moj otac bili dobar tim, rekla je.

– Postojao je i treći član tima koji je uništio LeMastersovu bandu: Elliott Fortner.

– Sef Ureda? Svijet je malen.

– Osobito u podzemlju, rekao je Adam. – Znaš, što sam stariji, to stara generacija postaje

tajanstvenija.

8

Elliott Fortner zavalio se u stolac i isprepleo prste. Proučavao je Adama svojim blijedosi-

vim očima. – Zašto, zaboga, nismo naišli na njezino ime kad smo provalili u bazu Ezoteričnog

u potrazi za čitačima snosvjetla?

– Vjerojatno zato što je ona iz obitelji Jones.

– Jedan od Jonesovih je i razvio ljestvicu za mjerenje dara. Ţeliš li mi reći da je ne rabe

kako bi rangirali svoje ljude?

Adamu je malo nedostajalo da se nasmiješi. Kao čovjek na čelu Ureda u Frekvenciji, Elli-

ott Fortner uvijek je imao više tajni u mjesec dana nego većina ljudi tijekom čitavog ţivota.

No ništa mu nije smetalo toliko koliko otkriće da su i drugi jednako umješni u čuvanju tajni.

Elliott je bio visok, elegantan muškarac u pedesetim godinama. Poput mnogih ljudi u vrhu

svoje organizacije, počeo je raditi u katakombama u kasnim tinejdţerskim godinama. No kad

je postalo očito da ima rijedak dar za upravljanje plavom duhovnom energijom, regrutirao ga

je Ured. Njegova inteligencija, ambicija i strast za poslom odvele su ga do čelnog poloţaja.

Naravno, pomoglo je i to što se Elliott brakom povezao s jednom od najmoćnijih obitelji u

Cehu, pomislio je Adam. Kao što je slučaj sa svakom velikom organizacijom, takve veze bile

su dragocjene za napredovanje. Ipak, u Cehovima se na kraju sve svodilo na sirovu moć. Nit-

ko se ne bi uspio probiti do vrha ako ne bi posjedovao mnogo dara.

– Jonesovi su uvijek bili zloglasno tajnoviti kad je riječ o njihovim razinama pojedinačnih

darova, rekao je Adam.

Elliott je polagano izdahnuo i spojio vrške prstiju. – Ne mogu ih kriviti za to. Javnost je

uvijek bila sumnjičava prema onima koji upravljaju visokim razinama psihičke energije. Tako

je bilo još na Zemlji, a tako je i na Harmoniji.

– Da.

– Iako je okoliš ovoga svijeta ubrzao razvijanje paranormalnih aspekata ljudske fiziologije,

ne osjećaju se svi dobro kraj snaţno nadarenih ljudi. Još uvijek je prisutno mnogo straha i

sumnje.

– Ponekad iz dobrog razloga.

Elliott je podigao obrve. – Kaţeš da je pristala da ti pomogne pronaći svjetiljku?

– Da, rekao je Adam.

Prišao je prozoru i pogledao van prema visokom zidu Mrtvog Grada s druge strane ulice.

Skučeni uredi frekvencijskog ogranka Komorina Ureda za unutarnje poslove zauzimali su

treći kat malene, anonimne zgrade iz kolonijalne ere smještene duboko u srcu Četvrti. Prizem-

lje je bilo prazno, s prozorima zakucanim daskama. Na drugom katu nalazio se laboratorij

Ureda.

– Moţeš li vjerovati Marlowe Jones, s obzirom na povijest tvoje i njezine obitelji? – upitao

je Elliott.

– To je nepouzdana povijest, zasnovana uglavnom na mitovima i legendama.

– Prema onome što si mi rekao, i sama svjetiljka je legenda.

– Svjetiljka je stvarna, vjeruj mi. U mojoj je obitelji, s prekidima, bila od kraja 17. stoljeća

na Zemlji.

– S prekidima?

– Ovo nije prvi put da je nestala. – Adam je skrenuo pogled s prizora kvarcnog zida i

pogledao Elliotta. – Instinkt mi govori da nam je jedina nada da zaustavimo ono što se dogaĎa

dolje u vrtlogu.

– Još uvijek si siguran u to?

– Kada je riječ o tim ruševinama, ne mogu ni u što biti siguran. No sve dok netko od labo-

ratorijskih tehničara ne smisli nešto bolje, svjetiljka je sve što imamo.

– Ne sviĎa mi se što ćemo u to umiješati ljude iz Ezoteričnog.

– Marlowe je u pravu. Kada je riječ o paranormalnom, Ezoterično je prikupilo više iskus-

tva nego svi cehovi zajedno.

– Moţda su stručnjaci za paranormalno, no imamo posla s tuĎinskom energijom. Za nju

smo mi stručnjaci.

– Energija je energija, a potrebna nam je sva pomoć koju moţemo dobiti. Već sam

izdao naredbe. Tim Ezoteričnog danas će se spustiti u podzemlje da se pridruţi našim ljudima.

Elliott nije izgledao zadovoljno, no jednom je kimnuo. – Ti vodiš ovaj projekt. Odluka je

tvoja. U meĎuvremenu, ti i gospoĎica Jones bacite se na posao i pronaĎite tu prokletu svjetilj-

ku.

– To i namjeravamo. – Adam je krenuo prema vratima.

– Adame?

– Da, gospodine? – Podsjetio se da više nije podreĎen Elliottu. Nije bilo potrebe da ga tako

oslovljava. No stare navike bilo je teško prekinuti, osobito ako imate posla s legendom poput

Fortnera.

– Čuvaj leĎa, rekao je Elliott. – Sudeći po onome što se dogodilo kod tih ruševina, bolje ti

je pretpostaviti da su Drake i O'Conner unajmili profesionalca.

9

– Ona je iz obitelji Jones, i malo je drugačija, rekao je Adam. – Mislim da će ti se svidjeti,

Vickie. Snaţna je. Poput tebe. Godinama mi govoriš da trebam ţenu koja će se zauzeti za

mene.

Vickie nije odgovorila. Iz daljine ne biste mogli ustanoviti da nešto nije u redu, pomislio je

Adam. Tek kad biste joj se pribliţili shvatili biste da u njezinim zelenim očima nije bilo nika-

kvog znaka svijesti. Njezino nekoć ţivahno lice bilo je posve bezizraţajno. Sjedila je nepomi-

čno u invalidskim kolicima, gledajući ravno naprijed u bolnički ruţičnjak.

Njezina tamna kosa bila je ošišana u elegantnu frizuru koja joj je dobro pristajala. Nosila je

skupu crvenu vestu od kašmira, tamnoplave hlače i mokasinke. Adam je znao da se njegova

majka brine da Vickie uvijek bude dotjerana. Tijekom dana Vickie je uvijek izgledala kao da

se upravo sprema izjuriti kroz vrata kako bi krenula na posao ili fakultet.

Noću bi nosila jednu od svojih spavaćica, ne bolničku. Diana Winters imala je teoriju da će

normalno odijevanje pomoći Vickie da izaĎe iz stanja sličnog transu u kojem je bila zaroblje-

na.

– Marlowe večeras dolazi ovamo da te upozna, rekao je Adam. – Kaţe da je energija sno-

svjetla uvijek najsnaţnija oko ponoći. Znam da su te drugi talenti za sno-svjetlo pregledali, no

Marlowe je mnogo moćnija od drugih. Izvan kategorije, mislim.

Prošla su dva tjedna otkako je iznio Vickie iz labirinta. Sluţbeno, liječnici se nisu prestali

nadati, a medicinske sestre bile su pune optimističnih priča o čudesnom oporavku nakon ozbi-

ljne parapsihološke traume. No on je znao da su stručnjaci ispucali sve svoje mogućnosti,

uključujući i upotrebu jednog od neobičnih ureĎaja od crvenog jantara koji su nedavno prona-

Ďeni u dţungli. Instrumenti od crvenog jantara bili su tuĎinska tehnologija. Nitko nije znao

kako su radili, no neki neobično nadareni ljudi mogli su ih upotrijebiti za liječenje odreĎenih

vrsta psihičkih trauma. Crveni jantar nije djelovao na Vickie.

Bolnica je bila privatna parapsihološka ustanova koja se brinula isključivo za članove

cehova i njihove obitelji. On i Vickie sjedili su na dalekom kraju mirnog, elegantno odrţava-

nog posjeda. Pogurao je njezina kolica dolje jer su ruţe bile u cvatu. Vickie je oduvijek volje-

la cvijeće i boje.

Danas je izgledala mršavije nego ikada, pomislio je. Stručnjaci su rekli da se njezino stanje

nije mijenjalo, no osjećao je da postaje slabija. Osoblje ga je uvjerilo da dobro jede i dobiva

svakodnevnu fizioterapiju. No nešto u njoj je blijedjelo. Gubio je svoju sestricu, a to je bila

njegova krivnja.

Za nekoliko minuta potaknut će je da izaĎe iz invalidskih kolica i povesti je u kratku šetnju

ruţičnjakom. Iz iskustva je znao da se neće opirati, no takoĎer je znao da neće pokazati nika-

kvu reakciju.

Svi članovi obitelji vodili su je u šetnje kad bi je posjetili, što je bilo svakodnevno. Ni oni

nisu imali rezultata. Priţeljkivao je da se suprotstavi ili pokaţe malo tvrdoglavosti. Svi

Wintersi bili su borci. No činilo se kao da je Vickie odustala i zaspala.

– Kad sam prvi put vidio Marlowe, nosila je mnogo koţe i vozila motor Raleigh-Stark,

rekao je. – Moram ti reći, prizor ţene odjevene u koţu na snaţnom motoru lako privlači muš-

karčevu pozornost.

Vickie je zurila ravno ispred sebe u ruţe. I on je pogledao vrt. Sunčani sat u središtu pret-

vorio se u sjajno zrcalo od kvarca. U njemu se pojavilo lice Nicholasa Wintersa. Oči su mu

gorjele paranormalno zelenom bojom. Usta su mu se otvorila. Govorio je glasom koji nije

dolazio samo s druge strane groba, nego i druge strane Zastora.

– Ti si moj istinski nasljednik, krv moje krvi, onaj kojega sam čekao sva ta stoljeća. Prona-

ći ćeš ženu i svjetiljku. Otključat ćeš zapovijed koju sam usadio u Ponoćni kristal. Bit ćeš izvr-

šitelj moje osvete. Uništit ćeš sve što je Sylvester Jones stvorio. Svatko od njegovih potomaka

mora umrijeti. Moja će loza pobijediti.

Adam je potisnuo tu halucinaciju snagom volje. U tome je postajao sve bolji, pomislio je.

Ponekad bi se gotovo mogao uvjeriti u to da su noćne more i vizije počele blijedjeti.

– Znaš, Vickie, kad bi tvoji psihijatri znali da patim od tih prokletih halucinacija, predloţili

bi da ti se pridruţim ovdje. – Ustao je. – Prošećimo.

Njeţno ju je povukao iz invalidskih kolica i poveo puteljkom. Nakon što su napravili krug,

smjestio ju je u stolac i odveo natrag u sobu. U krilo joj je smjestio knjigu, jedan od njezinih

omiljenih ljubavnih romana.

– Noćas ću se vratiti s Marlowe Jones, rekao je.

Vickie nije odgovorila. Ostavio ju je da sjedi ispred prozora koji je gledao na vrtove.

Pošao je hodnikom i izašao na parkiralište gdje je ostavio jedan od svojih neupadljivih

automobila kojima se sluţio kad bi posjećivao Vickie. Sjeo je za upravljač, pokrenuo motor i

odvezao se s parkirališta. Njegova obitelj nije ga okrivljavala za ono što se dogodilo. To su

bili Wintersovi. Shvaćali su sve rizike rada u podzemlju. Da je Vickie svjesna na nekoj dubo-

koj razini, znao je da ga ni ona ne bi krivila. No ništa od toga nije moglo olakšati osjećaj kriv-

nje koji je gorio u njemu. Samo on je bio odgovoran za ono što joj se dogodilo. Ţivjet će s

tom spoznajom do kraja ţivota.

10

U devet i trideset te večeri, Adam se ogledao po velikoj, raskošnoj sobi Jonesovih i otkrio

da je ostao sam s Marloweinim stricem, Zekeom Jonesom.

Večera je završila prije petnaest minuta, a sad su svi iščekivali ponoć kad će krenuti prema

klinici. Njegov otac i Ben Jones povukli su se u Benovu radnu sobu kako bi porazgovarali

nasamo. Njegova majka i Elizabeth Jones otišle su obići zbirku umjetnina Jonesovih.

Marlowe je rekla nešto o tome kako će izaći na terasu na svjeţ zrak. Mogao ju je vidjeti

kroz golemi zid prozora koji su gledali na ruševine u srcu grada. Izgledala je vrlo zakopčano u

crnoj svilenoj bluzi visoka ovratnika, tamnosmeĎoj suknji koja joj je sezala do polovice listo-

va i čizmama s visokom petom. Naslonila se na kameni zid, a Gibson se smjestio pored nje.

Izgledali su kao da uţivaju u blagoj noći. Poţelio im se pridruţiti, no nije trebao biti vidovit

kako bi znao da je Zeke Jones dogovorio ovaj privatni susret.

– Marlowe je na ovom poslu tek tri mjeseca, rekao je Zeke. – Još uvijek se uhodava.

Zeke se bliţio osamdesetoj. Iako je sluţbeno bio u mirovini, u njegovu drţanju nije bilo

znaka slabosti ili nedostatka energije. Imao je ozbiljne, čvrste crte lica koje su bile karakteris-

tične za muškarce obitelji Jones. Moćno nasljeĎe darovitosti bilo im je u krvi. To se moglo

vidjeti u očima.

– Spomenula je da je nova na tom poslu, rekao je Adam.

– Ona je prva Jonesova koja se je probila na čelo J&J-a u posljednjih nekoliko generacija –

a moţda i stoljeća – a da nije nadarena za teoriju kaosa. Zbog toga joj je pomalo nelagodno.

Tradicija moţe biti teţak teret.

– Svjestan sam toga.

Zeke je kimnuo. – RoĎen si i odrastao u Cehu. Znaš sve o teretu tradicije. Na neke načine,

Ezoterično je ipak još nefleksibilnije od Ceha.

– Vjerojatno zato što ima dulju povijest.

– Pretpostavljam da je tako. No, u Marloweinu slučaju, tu je i dodatni element obiteljskih

očekivanja. Osim što su bili vrlo ambiciozni, Jonesovi su se rano ţenili i zasnovali velike obi-

telji. Marlowe je uvjerena da kod nje to neće biti slučaj.

Posljednje što je ţelio bilo je razgovarati o Marloweinu privatnom ţivotu, pomislio je

Adam. Pokušavao se sjetiti nečeg diskretnog što bi mogao reći.

– Hm, da, rekla mi je da njezin dar komplicira stvari, konačno je uspio procijediti.

– Da, siguran sam da je tako. Ona je uvijek vrlo iskrena o takvim stvarima kad se upusti u

ljubavnu vezu.

Adam je duboko udahnuo. – Marlowe naš odnos radije opisuje kao poslovno partnerstvo.

– Tako to naziva? – frknuo je Zeke. – Vjerojatno misli da ne čitam tabloide. Pa, to i nije

moja stvar. Marlowe je zdrava mlada ţena. Je li ti pričala o Tuckeru Deeneu?

– Nije ga spominjala. Marlowe i ja poznajemo se tek dan i po.

– Upoznala je Deenea ranije ovog mjeseca i, ţao mi je što to moram reći, gadno se opekla.

Adam je promatrao Marlowe kroz prozor. – Zaljubila se?

– Ona tvrdi da to nije moguće, rekao je Zeke. – Izlazili su samo tjedan dana, no Deene joj

je uspio nauditi. Još uvijek se pokušava oporaviti.

– Kako joj je naudio?

– Taj gad uspio je zavarati nju, a i sve članove klana Jonesovih koje je upoznao. U ovoj

obitelji to nešto znači. Dovraga, čak i meni se je svidio. Deene je uspio uvjeriti Marlowe da je

najbliţe onom pravom što će ikada naći. Kad je saznala istinu, to joj je poljuljalo vjeru u spo-

sobnost prosudbe.

– Nije vidjela ništa u njegovim snootiscima što bi je upozorilo da joj laţe?

– Ne. Marlowe je uvijek bila tako sigurna u sebe kad je bila riječ o čitanju snootisaka. No

nikada nije naišla ni na koga sličnog Deeneu.

– Što je htio?

Zeke ga je pogledao hladnim pogledom. – Prilično smo sigurni da mu je cilj bio formalni

brak s Marlowe.

Adam je tiho zazviţdao. – Htio se priţeniti u obitelj Jones? Visoko je ciljao.

– Deeneov otac bio je lovac na duhove koji je poginuo u katakombama nedugo prije nje-

gova roĎenja, a majka mu je bila iz Ezoteričnog, rekao je Zeke. – Registriran je u Društvu čim

se rodio, baš kao i njegov brat i sestra.

– Da je znao išta o Ezoteričnom, znao bi da su Jonesovi jedna od najmoćnijih obitelji u

Društvu. Neki kaţu i najmoćnija. Deene nije bio prosječni lovac na miraz, to je sigurno. For-

malni brak s Marlowe mogao mu je donijeti mnogo toga.

– Marlowe tvrdi da joj brak nije padao na pamet, unatoč tomu što je Deene moţda mislio,

nastavio je Zeke. – No pustila je Deenea da joj priĎe blizu. Mislila je da bi on mogao biti onaj

pravi.

– Pravi za što? Kaţete da se nije namjeravala udati za njega.

– Samo zato što je Marlowe uvjerena da se ne moţe udati ne znači da ne bi ţeljela dugu,

stabilnu vezu. Kaţe da su joj kratke veze postale naporne. No nakon Deenea, svima je rekla

da šest mjeseci neće ni s kime izlaziti.

– Ona čita sno-svjetlo. Kako ju je, dovraga, uspio prevariti?

– Deene je bio daroviti kameleon, rekao je Zeke.

Zapanjen, Adam ga je pogledao. – Ţelite reći da tako nešto doista postoji?

– Oni su izuzetno rijetki, no povremeno se pojavljuju. Upravljao sam J&J-om četrdeset

godina i nikada nisam vidio ni jednog, po čemu moţeš zaključiti koliko ih je malo. U arhivi-

ma gotovo da i nema podataka o njima.

– Je li istina da mogu imitirati tuĎe snootiske?

– Ne samo to, – rekao je Zeke, – mogu mijenjati svoje otiske i energetsko polje tako da te

navedu da osjetiš ono što ţeliš osjetiti. Drugim riječima, čitaju te kao knjigu i daju ti točno

ono što ţeliš. Savršeni prevaranti.

– Nije čudo što se Marlowe smela.

– Kad je sve završilo, shvatili smo da je Deene pomno proučavao Marlowe prije no što je

povukao prvi potez. Sirio je vibracije ozbiljnog akademika koji je svoj posao volio kao

Marlowe svoj. Imali su zapanjujuće mnogo zajedničkih interesa. I na kraju, ali ne najmanje

vaţno, vozio je motocikl.

– Raleigh-Stark?

Zekeove usne su se iskrivile. – Naravno. Kasnije smo saznali da ga je unajmio.

Adam je neko vrijeme razmišljao o tome. – Deene je sigurno generirao mnogo energije

kako bi odrţavao tu iluziju dok je bio s Marlowe.

– Siguran sam da je tako.

– Prije ili kasnije morao je pogriješiti. Kako je namjeravao dovoljno dugo igrati tu ulogu da

izdrţi duge zaruke?

– Tko zna? No, bio je vrlo vješt. Vrlo snaţan. Vjerojatno je pretpostavljao da se moţe

izvući sve dok ne provodi mnogo vremena u njezinu društvu. – Zeke je odmahnuo rukom. – A

kad malo razmisliš o tome, i nije mu se bilo toliko teško pretvarati. Marlowe nikad u ţivotu

nije provela noć s muškarcem.

Adam se sjetio što mu je Marlowe rekla tijekom dugog pješačenja iz katakombi. – Uvijek

bi nestala prije zore.

– I bila prokleto zauzeta u J&J-u ostatak vremena.

– Znači, nikada ga nije vidjela dok je spavao, u jedinoj situaciji kad se nije mogao pretva-

rati.

– Ne. Mislim da je znao kako je siguran i s te strane.

Adam se namrštio. – Znao je za negativnu stranu njezina dara?

– Očito. Kao što sam rekao, jasno je kako ju je proučavao prije no što je krenuo.

– Kako je otkrila da je prevarant?

– Imala je intuitivan osjećaj, a zatim je obavila malo staromodnog istraţiteljskog posla. Još

je ranije rutinski provjerila Deenea u računalnim zapisima Društva, no nakon što je postala

sumnjičava otišla je traţiti i na drugim mjestima. Policijske kartoteke i takve stvari. Trebalo

joj je neko vrijeme da doĎe do istine jer je Deene umješno prikrivao svoje tragove, no napos-

ljetku je sve sjelo na svoje mjesto. Deene, njegov brat i sestra imaju dugu povijest mutnih

poslova. To je obitelj prevaranata.

– Drugim riječima, Marlowe se spasila.

– Da. Ali kao što sam rekao, to je iskustvo naţalost uzdrmalo njezino samopouzdanje. Tre-

bat će joj neko vrijeme da se oporavi.

– Pitam se kako se Deene namjeravao i dalje pretvarati u braku? – rekao je Adam.

– Mi u obitelji pretpostavljamo da se nije brinuo za to kako će se ponašati nakon vjenčanja.

– Zašto ne?

– Znaš kako je to s formalnim brakovima, rekao je Zeke. – Nakon što potpišeš papire i

izgovoriš zavjete, do kraja ţivota, u dobru i zlu, ostaješ u tom braku.

Adam se lagano nasmiješio. – Nešto mi govori da bi, ako bi obitelj Jones shvatila da je

paranormalno nadareni varalica iskoristio Marlowe, Deeneov ţivot postao znatno kraći.

Zekeov osmijeh bio je jednako hladan. – Tako je.

– Ne shvaćam. Sigurno je znao koliko su Jonesovi moćni i da će zaštititi Marlowe. Sigurno

je shvaćao koliko riskira.

– Siguran sam da bi, kad bi istina nakon vjenčanja izbila na vidjelo, očekivao da mu plati-

mo mnogo novca da ode i drţi se podalje. To se obično dogaĎa kad formalni brak poĎe zaista

naopako.

– Pitam se što je učinilo Marlowe sumnjičavom?

– Ona je detektivka do srţi. Osim svog dara, ima detektivsku intuiciju. Drţala se jedne od

najstarijih maksima u obitelji Jones. Ako se nešto čini predobrim da bude istinito, vjerojatno i

jest.

– I u mojoj obitelji to često govorimo.

11

– Prošlo je mnogo vremena otkad smo posljednji put zajedno popili piće, rekao je Ben.

Izlio je obilnu dozu viskija u čašu svoga gosta, a zatim napunio svoju. – Kad je bio posljednji

put?

– Prije trideset godina. – Sam Winters je podigao čašu prema svjetlu kako bi proučio jan-

tarnozlatni viski. – Neposredno nakon što smo ti, Fortner i ja razbili LeMastersovu bandu.

– Dok smo još bili mladi i mislili da moţemo promijeniti svijet.

– Ili barem promijeniti stvari u Cehovima i Ezoteričnom. – Sam je okusio viski, spustio

čašu i naslonio glavu o naslon velikog koţnatog naslonjača. – Nismo uspjeli ostaviti traga ni u

jednoj od tih organizacija, zar ne?

– Ne. – Ben je stavio bocu u stranu, sjeo i podigao čašu. – Cehovi i Ezoterično su bili i

ostali nefleksibilni. No to se dogaĎa kad moraš čuvati mnogo tajni.

– Ono što ti nazivaš nefleksibilnošću, drugi zovu tradicijom.

– Istina. – Ben je pogledao kroz prozor na terasu i promatrao kako se Adam pridruţuje

Marlowe na kamenom odmorištu. – No moţda smo postavili temelje koji će omogućiti ovoj

generaciji da napravi neke promjene.

Sam je stao kraj njega. – Već su napravili jednu veliku promjenu. Adam mi je rekao da se

danas tim laboratorijskih tehničara Ezoteričnog spustio dolje kako bi suraĎivao s ljudima iz

Ureda koji su već ondje kod labirinta.

– I to je nešto. Nikad nisam ni mogao zamisliti da bi te dvije organizacije mogle dijeliti

takve povjerljive informacije.

Neko su vrijeme pili viski u tišini.

– Misliš li doista da tvoja kći moţe spasiti moju djevojčicu? – upitao je Sam nakon nekog

vremena.

– Ne znam, rekao je Ben. – No kad se radi o liječenju trauma sno-svjetla, Marlowe je naj-

bolja.

Popili su još malo viskija i promatrali par na terasi.

– Što se god dogaĎalo izmeĎu njih, to je više od poslovnog partnerstva, naposljetku je

rekao Sam. – Osjećam mnogo energije izmeĎu tvoje kćeri i mog sina. Ranije večeras gotovo

da se moglo čuti pucketanje u atmosferi.

– Primijetio sam. A i Elizabeth.

– Rad na zajedničkom projektu je jedna stvar, rekao je Sam. – No ako se njih dvoje upuste

u ozbiljnu vezu, posljedice bi se mogle osjetiti u čitavom Ezoteričnom i Cehu.

– Tvoja obitelj nekada je pripadala Ezoteričnom, barem do Doba sukoba. John Cabot

Winters donio je svoju odluku nakon Sukoba. Mogao je ostati u Društvu. Umjesto toga, uba-

cio je svoju obitelj u srce nove cehovske organizacije ovdje u Frekvenciji. Sigurno je znao da

će ga to isključiti iz Ezoteričnog.

– Nije da su bili na različitim stranama tijekom graĎanskog rata, rekao je Sam. – Zajedno

su se borili protiv Vanceovih buntovnika. Jedan drugome su nekoliko puta spasili ţivot, ako je

vjerovati starim dnevnicima.

Neko vrijeme nisu govorili. Promatrali su par na terasi.

– Pa, jedno je sigurno, naposljetku je rekao Sam. – Mogao bih se kladiti da nitko od naših

predaka nije predvidio da će se ovako nešto dogoditi. Dovraga, kako to moţe funkcionirati,

Bene?

Ben je pogledao kako Adam stoji pored Marlowe: bio joj je blizu, ali je nije dodirivao,

lagano se naginjao prema njoj na način kao što to muškarac čini kada je zaštitnički raspolo-

ţen, kada ţeli drugim muškarcima dati do znanja da je ta ţena njegova.

– Proklet bio ako znam, rekao je Ben. – No ako uspije, oni bi mogli postići ono o čemu

smo ti i ja sanjali prije mnogo godina.

– Izgraditi mostove izmeĎu Ezoteričnog i Cehova?

– Pogledaj što je podzemlje učinilo tvojoj kćeri, što bi moglo učiniti gradovima. Ako je

Adam u pravu, razorna snaga u tom labirintu je golema.

Čak i kad bi on i Marlowe uspjeli riješiti ovaj problem, tko zna što nas čeka tamo dolje?

Postoje samo dvije organizacije koje se mogu uhvatiti ukoštac s opasnostima podzemlja.

– Ezoterično i Cehovi.

– Moraju dijeliti resurse i talente ili će nam tehnologija koju su tuĎinci ostavili za sobom

na kraju svima doći glave. Dovraga, moţda je dolje i ono što je uništilo tuĎince i samo čeka

da nas zaskoči.

– Što je s vezom koja kao da se upravo stvara ondje na tvojoj terasi?

– Ne znam kako će to završiti, priznao je Ben. – No u jednu stvar sam siguran.

– Koju?

– Ni ti ni ja ne moţemo učiniti ništa da to zaustavimo.

12

– Strašno mi je ţao čuti da je tvoja kći u takvom stanju, njeţno je rekla Elizabeth. – Mogu

samo zamisliti koliko patiš zbog toga.

– Hvala, rekla je Diana Winters. – Bilo je zaista grozno. U početku su liječnici vjerovali da

će se Vickie oporaviti. No u posljednje su vrijeme odustali. Ne ţele to reći naglas, no mogu

im vidjeti u očima. Jednostavno nemaju pojma što se dogaĎa s Vickie. Priznali su da nikada

nisu imali posla s parapsihičkom traumom kakvu je ona proţivjela.

Obje su gledale sliku na zidu. Bila je to jedna od Elizabethinih omiljenih, prizor ruševina

Stare Frekvencije kako svijetle u noći pod olujnim nebom.

– Sigurno shvaćaš da Marlowe moţda neće uspjeti pomoći Vickie, rekla je.

– Znam, rekla je Diana. – No u ovom smo trenutku spremni iskušati sve.

– Naravno.

Diana je zatvorila oči. Suze su blistale na rubovima njezinih trepavica.

– Oprosti. Mojoj obitelji je bilo teško. Ne samo što sam nasmrt zabrinuta za svoju kćer

nego se i bojim da Adam krivi sebe zbog onoga što joj se dogodilo. Sam i ja nikako ga ne

moţemo uvjeriti da prihvati istinu. To je bila uţasna nesreća, ali ne i njegova krivnja. Vickie

je bila – jest profesionalka, a i Wintersova je. Ţeljela je otići u tu istraţivačku ekspediciju u

labirint i bila je potpuno kvalificirana.

Hodale su duţ galerije i zastale kod prozora na drugom kraju. Dolje na terasi Marlowe je

stajala s Adamom. Seksualna energija koja je drhtala u zraku oko njih bila je očita, čak i s ove

udaljenosti, pomislila je Elizabeth. Bila je jasno svjesna toga ranije za večerom. O, Marlowe

što si učinila? Zaljubljuješ se u potomka Nicholasa Wintersa.

– Znam o čemu razmišljaš, rekla je Diana.

Elizabeth se sjetno nasmiješila. – Vjerojatno mislim na isto što i ti.

– Pokušati zaustaviti ono što se dogaĎa izmeĎu njih dvoje bilo bi isto kao pokušati zausta-

viti uragan, rekla je Diana.

Visoki sat tiho je zazvonio na kraju galerije. Elizabeth je pogledala na sat.

– Gotovo je ponoć, rekla je. – Vrijeme da krenemo u kliniku.

Diana je duboko udahnula. – Ne usuĎujem se nadati.

Nije se tu više imalo što reći, pomislila je Elizabeth. No i ona je bila majka. Shvaćala je.

Zagrlila je Dianu. Zajedno su se vratile galerijom prema stubištu.

13

– Ţao mi je, ali ne mogu vam dopustiti da uvedete tu ţivotinju u bolnicu, rekla je medicin-

ska sestra. Zvala se Nancy Hawkins i nije bila oduševljena noćnim posjetiteljima u klinici.

Marlowe je posegnula prema svom ramenu da bi potapšala Gibsona. – On je u redu. To je

terapeutski mučan.

Nancy se nije doimala uvjerenom. – Nikada nisam čula za terapeutskog mucana.

– Vjerujte mi, rekla je Marlowe. – Mnogo radim sa sno-svjetlom. Otkrila sam da ljudi s

ozbiljnim parapsihickim traumama ponekad dobro reagiraju na mucane.

– Nikad čula, rekla je Nancy.

Marlowe je pomalo bilo ţao Nancy Njezini su snootisci ukazivali na predanu iscjeliteljicu

čiji je jedini cilj bio zaštititi svoga pacijenta. No Nancy Hawkins večeras je bila nadjačana.

Marlowe i Gibson nisu sami došli u bolnicu. Adam, njegovi roditelji, njezina majka i otac su

ih pratili. Suočena s glavama klanova Winters i Jones, dvjema najmoćnijim obiteljima u Frek-

venciji, Nancy nije mogla učiniti gotovo ništa. Jedina joj je mogućnost bila da pozove bolnič-

ke zaštitare, no svi su, uključujući nju, znali da neće napraviti taj korak. Moţda joj se nije

sviĎalo ono što se dogaĎa, no ipak je imala posla s obitelji svoje pacijentice. I oni su imali

prava.

Odustavši od pokušaja da Gibsonu zapriječi pristup odjelu, okrenula se i krenula niz hod-

nik. – Odvest ću vas u Vickieinu sobu.

Marlowe i drugi slijedili su je duţ tihog hodnika, pored soba zaspalih pacijenata.

Marlowe je prigušila svoja osjetila što je više mogla. Bolnice i klinike uvijek su bile neu-

godne, no parapsihički odjeli bili su najgori. Nikako nije mogla isključiti sve slojeve uznemi-

rujućih i često jednostavno depresivnih snootisaka. Dio mračne, izobličene energije bio je

toliko moćan i toliko uţasno tuţan da je Marlowe počela brisati suze. A dio je bio izopačen na

načine od kojih se je jeţila.

Tijekom godina sno-svjetlo koje su stvarali pacijenti upilo se u same zidove i podove.

Nikakvo ribanje to nije moglo ukloniti. Niti jedno dezinfekcijsko sredstvo nije bilo dovoljno

snaţno da izbriše kipteće, svjetlucave, otrovne isparine ljudske psihičke bijede.

Gibson joj je zabrinuto mrmljao na ramenu, osjećajući njezinu nelagodu. Kao i uvijek u

takvim prigodama, njegova je prisutnost djelovala utješno na nju. Bili su tim.

Adam je čvršće stisnuo njezinu ruku. – Hoćeš li biti dobro? – upitao je.

– Da, naravno. – Lagano se zapanjivši, shvatila je da i on na nju djeluje utješno. Ona i

Adam takoĎer su bili tim. Kopala je po torbi traţeći rupčić, pronašla ga i ispuhala nos. – To

mi nije prvi put da posjećujem parapsihički odjel. Samo mi treba malo vremena da se prilago-

dim.

Elizabeth ju je pogledala. – Marlowe?

– Dobro sam, mama. Znaš kako to ide. Ja sam profesionalka.

Elizabeth se nasmiješila u suosjećajnom razumijevanju. – Znam, draga.

Ispred njih, Nancy je posljednji put pokušala utjecati na Dianu. – Naravno da smijete pos-

jetiti svoju kćer u bilo koje doba, gospodo Winters. No zaista bih vam savjetovala da ne pre-

kidate Vickieinu rutinu na takav način. Prošla je ponoć, a vas je tako mnogo. Ne moţemo

znati kako bi prisutnost neznanaca mogla utjecati na nju.

– Nećemo svi ući u njezinu sobu, uvjerila ju je Diana Winters. – Samo gospoĎica Jones.

Nancy je pogledala Marlowe, obrva napetih od neodobravanja. – Jeste li vi nekakva parap-

sihijatrica, gospoĎice Jones?

– Dobra sam sa sno-svjetlom, rekla je Marlowe. – Još uvijek ne znam mogu li učiniti nešto

za Vickie. Samo ţelim pogledati njezine otiske. Pokušat ću je ne uznemiriti. Ne morate ni

paliti svjetla u njezinoj sobi.

– Shvaćam, rekla je Nancy. Stala je ispred djelomično otvorenih vrata i oštro pogledala

Marlowe.

– Molim vas, budite paţljivi. Vickie se lakše uznemiri kasno noću.

– Snosvjetlo je uvijek snaţnije noću, Marlowe je rekla, jednako tiho. – Ako je obično

uznemirenija nakon što padne mrak, to bi mogao biti dobar znak.

– Zašto tako mislite? – upitala je Nancy.

– Zato što to znači da bi uzrok njezinih problema mogao biti u ultratamnom kraju spektra.

– A to je vaša specijalnost?

– Da.

Nancy ju je proučavala nekoliko sekundi. Marlowe je osjetila lagani drhtaj u atmosferi i

znala da medicinska sestra fokusira energiju kroz standardni rezonirajući jantar, najvjerojatni-

je svoj maleni jantarni privjesak. Kakvo iznenaĎenje, pomislila je. Nancy Hawkins posjedova-

la je odreĎenu razinu dara i sluţila se njime da bi pročitala ljude.

Ono što je Nancy osjetila sigurno ju je zadovoljilo jer je pozvala nekoga iz sobe. Na vrati-

ma se pojavila sredovječna ţena. Na pločici s imenom joj je pisalo Tina. Profesionalna njego-

vateljica, pomislila je Marlowe. Diana Winters bila joj je rekla da su unajmili nekoga da sjedi

kraj Vickieina kreveta tijekom noći. Tina je pogledala malu gomilu na hodniku, a zatim upit-

no pogledala Nancy

– Nešto nije u redu? – tiho je upitala.

– Ne, rekla je Nancy. – Tina, ovo je gospoĎica Jones. Ona je snaţno nadarena za sno-

svjetlo. Obitelj Winters ţeli da ona pregleda Vickie.

– Shvaćam, rekla je Tina. Pogledala je Dianu. – Ali moram vas upozoriti da je Vickie tre-

nutačno pomalo uznemirena. Ustvari, upravo sam namjeravala nazvati gospoĎicu Hawkins da

je pitam treba li vaša kći dobiti još jednu dozu lijeka. Nisam sigurna da je ovo dobro vrijeme

da netko nepoznat uĎe u sobu.

– Neću ostati dugo, rekla je Marlowe. – Samo ću baciti pogled. Ako vidim da ne mogu

učiniti ništa što će joj pomoći, odmah ću otići.

– Sve je u redu, Tina, rekao je Sam Winters.

Njegovateljica više ništa nije rekla i maknula se s puta. Adam i drugi čekali su vani u hod-

niku, kao što su obećali. Marlowe je ušla u sjenovitu sobu i stala pored uredno namještenog

kreveta. Polako je otvorila osjetila. Gibson je mumljao. Osjetila je kako se njegove male šape

stišću na njezinu ramenu. Ţivotinje su imale svoju vlastitu paranormalnu prirodu. Obično su

reagirale na suptilne promjene u atmosferi prije no što bi ih ljudi mogli osjetiti.

Ipak, u ovom slučaju nije bilo ničeg suptilnog u tamnim, kaotičnim strujama sno-svjetla

koje su grmjele i sudarale se oko usnulog lika na krevetu. Vickie Winters bila je zaključana u

svijetu noćnih mora. Oči su joj bile zatvorene, no trepavice su joj se trzale, a prsti drhtali.

Mali ali grčeviti drhtaji potresali su njezino krhko tijelo. Šake su joj bile stisnute.

Marlowe se borila protiv instinktivnog poriva da zatvori svoja osjetila kako bi se zaštitila.

Umjesto toga, namjerno je krenula naprijed, usredotočivši se na ključajuću energiju koja se

izlijevala iz Vickieine aure. Struje su dolazile s najtamnijeg kraja spektra i divlje su fluktuira-

le. Donji pulsovi činili su se snaţnima na izvoru, no nepravilni valovi koji su udarali kroz njih

destabilizirali su uzorke tako da oni nisu mogli pravilno oscilirati.

Šteta je bila velika i sve jača, no činjenica da je Vickieino vlastito energetsko polje još uvi-

jek generiralo uporan, stabilan uzorak značila je da još postoji nada. Negdje duboko Vickie se

borila za svoje mentalno zdravlje. Do sada je uspijevala odrţati se, no slabjela je. Trebala joj

je podrška.

– Sve je u redu, Vickie, rekla je Marlowe. – Ovdje sam. Zajedno ćemo se izvući iz ovog.

Gibson je skočio dolje na krevet. Njegov drugi par očiju se otvorio, jantarno blistajući u

sjenama, no nije poprimio potpuni lovački oblik. Stajao je u blizini Vickieine ruke.

Marlowe ga je dodirnula, osjećajući malenog, vitkog grabeţljivca ispod našušurenog krzna.

– Spreman, kompa?

Gibson je tiho mrmljao. U ovakvim situacijama kao da je uvijek shvaćao da su na zadatku.

Marlowe se pripremila za nadolazeći udar i poloţila vrhove prstiju na Vickieino čelo.

Psihički udarni valovi zaletjeli su se u njezina osjetila. Intuitivni elementi njezina dara ţus-

tro su interpretirali energiju, stvarajući krajolik snova koji je dezorijentirao osjetila.

... Trčala je kroz beskrajni hodnik zrcala. Sjajne, uglačane površine okruživale su je sa

svih strana, oblikujući zidove, strop i podove labirinta. Munje su sijevale, gorjele i odbijale se

od jedne do druge nestvarno sjajne površine.

Negdje u odjekujućem svijetu odraza mogla je čuti kako je dozivaju poznati glasovi: Adam,

majka, otac. No nije ih mogla pronaći, a oni nisu mogli pronaći nju.

Kamo god bi pogledala, bila je suočena s beskonaćnim nizom svojih odraza, bezbrojnim

dvojnicama. Vrištale su. Smijale su se. jecale su. Nije više mogla odrediti koja je slika bila

prava Vickie, pa je nastavila trčati.

Još jedan, nepoznati glas dozivao je njezino ime...

– Vickie, ti sanjaš, ali znam da me moţeš čuti. Potisnula sam nepravilne valove u tvojim

uzorcima sno-svjetla. Sada kontroliraš svoje snove. Slušaj moj glas.

Beskrajni odrazi Vickie povlačili su se u daljinu i blijedjeli. Energija koja je bljeskala i

odbijala se od zrcalnih površina slab jela je...

– Prestani bjeţati, Vickie. Panika te tjera da bjeţiš. Više se ne bojiš zato što imaš kontrolu.

Usredotoči se na moj glas. Vidjet ćeš izlaz iz labirinta. Ovo je sada lucidni san. Ti ga kontroli-

raš.

Jedan dio zrcalnog hodnika je nestao. Mogla je vidjeti tamu iza njega. Svjetlost se probija-

la kroz sjene, poznata vrsta svjetlosti, ne zasljepljujuca energija koja se bila odbijala od zrca-

la...

– Usredotoči se na otvor u labirintu, Vickie. Posluţi se svojim darom da se fokusiraš na

njega. ProĎi kroz njega. Ne pokušavaj trčati. Samo hodaj. Ti sada kontroliraš ovaj san.

Vickie je otvorila oči. Ogledavala se po zamračenoj sobi nekoliko sekundi, zbunjena. Gib-

son je frknuo i pribliţio se njezinoj ruci. Vickie ga je dodirnula a da toga i nije bila svjesna.

Njezini prsti upleli su se u njegovo krzno. Postala je vidljivo mirnija.

– Dobro došla natrag, njeţno je rekla Marlowe.

Vickie je okrenula glavu na jastuku i pogledala je.

– Tko si ti? – šapnula je.

– Obiteljska prijateljica, rekla je Marlowe. Prije no što je mogla objasniti, začula je uţur-

bane korake iza sebe.

Diana Winters potrčala je prema krevetu.

– Vickie? Jesi li stvarno budna?

Vickie se podignula na laktove.

– Bok, mama.

14

– Vickie će zaista biti dobro? – upitao je Adam. – Trajno je izliječena?

– Bit će u redu. – Marlowe je otvorila ţičanu bravu na staklenci za kekse, skinula poklopac

i čekala da Gibson izabere dvije savršene energetske pločice High-Rez. – Njezino osnovno

polje nije pretrpjelo trajnu štetu. Kad ju je pogodila negativna energija u tom labirintu, osjetila

su joj bila preopterećena. Većina ljudi, osobito oni koji nemaju vrlo snaţan parapsihički pro-

fil, poludjeli bi ili umrli na licu mjesta.

– Ali ona je Wintersova, rekao je Adam ne trudeći se prikriti svoj ponos. – Izdrţala je dok

pojačanja nisu stigla.

Marlowe se nasmiješila. – Da, ona je Wintersova.

Zadovoljno frkćući, Gibson je skočio s ruba staklenke za kekse i počeo guliti omote s dviju

pločica.

Marlowe je zaključala staklenku pa izvukla dvije male čaše i bocu Jantarne rose iz ormari-

ća.

Ona i Adam bili su sami. Adamovi roditelji ostali su u bolnici. Njezini su se vratili kući.

Adam ju je odvezao natrag do njezina stana u Četvrti, a ona ga je pozvala na piće. Ipak, bila je

to vrlo duga noć. A oni su bili partneri.

Nije bilo napada veselja nakon što se Vickie Winters probudila. Prva reakcija bila je nevje-

rica nakon koje je uslijedilo mnogo suza. A nije ih sve prolila Diana Winters. Marlowe je vid-

jela sumnjiv sjaj u Adamovim očima. Sam Winters takoĎer se suzdrţavao da ne zaplače.

Bilo je pitanja, koje je uglavnom postavljala vrlo zbunjena i dezorijentirana Vickie. Probu-

dila se bez sjećanja na svoje iskustvo. TakoĎer je bila potpuno iscrpljena jer joj stanje slično

transu nije omogućilo ljekoviti san.

Marlowe je stavila bocu sa strane, podigla dvije čaše Jantarne rose i ponijela ih na drugi

kraj prostorije. Stavila ih je na stolić za kavu i prišla zidu da bi uključila kamin sa svjetlećim

stijenama. Kada su plamenovi bljesnuli na ognjištu, vratila se do kauča i sjela.

– Unutrašnjost tog labirinta je paranormalna vatrena oluja. – Adam se spustio na kauč kraj

nje. Pogledao je čašu ispred sebe, no nije ju podigao.

– Vickie je instinktivno reagirala na udar na svoja osjetila. – Marlowe je uzela svoju čašu.

– Zatvorila se i povukla u najtamniji kraj spektra. To je mjesto s kojega potječe njezin dar i

gdje ima najviše snage.

U biti, potraţila je utočište u snu. To je bio trans u koji se sama bacila.

– Ali je ušla tako duboko da nije mogla pronaći put natrag?

– Da, to prilično dobro opisuje ono što se dogodilo.

Gibson je pojeo energetske pločice. Ponio je prazne omote do košare koja je već bila dopo-

la puna identičnih omota. Upotpunio je svoju kolekciju, a zatim odskakutao do vratašca veli-

čine mucana koja je Marlowe postavila za njega. Vratašca su bila smještena u zidu pored sta-

klenih vrata koja su se otvarala na balkon. Gibson je jednom frknuo i nestao u noć.

– Vjerojatno se otišao druţiti sa svojim prijateljima, objasnila je Marlowe. – Mislim da su

mucani prilično društveni. A moţda i ima curu. Nisam sigurna što čini kada izlazi noću. No

vratit će se za nekoliko sati. Skače s balkona na balkon dok se ne spusti.

– Korisno je imati šest šapa kad se baviš takvim alpinizmom, rekao je Adam.

Vani na balkonu Gibson je skočio na ogradu. Njegova silueta ocrtavala se na zelenom svje-

tlu ruševina nekoliko sekundi, a zatim nestala preko ruba.

– Ti i Gibson ste se već bavili ovakvim psihičkim popravcima? – upitao je Adam.

Gucnula je malo Jantarne rose i spustila čašu. – Znaš da su neki ljudi na posebnom popisu

donatora za rijetke krvne grupe?

– Naravno.

– Ezoterično vodi privatnu kliniku za članove Društva sličnu onoj u kojoj je tvoja sestra. Ja

sam na popisu rijetkih talenata koje pozivaju kao konzultante u posebnim slučajevima.

Podigao je svoju čašu Jantarne rose prema svjetlosti kamina i proučavao zlatnu tekućinu. –

Cehovske klinike takoĎer imaju popise parapsiholoških specijalista. Na raspolaganju imamo

neke vrlo rijetke i neobične talente. No nitko od njih nije mogao pomoći Vickie.

– Njezino stanje bilo je jedinstveno jer je bilo povezano sa sno-svjetlom. Sumnjam da ima-

te mnogo talenata za snove u Cehu.

– Ne, sloţio se. – Ezoterično se bolje snalazi u tim stvarima.

– Pretpostavljam da na svom popisu imate neke talente koji bi povremeno mogli pomoći

parapsihološkim liječnicima Ezoteričnog.

Popio je malo Jantarne rose. – U budućnosti bi moglo biti korisno da Cehovi i Društvo

razmijene svoje popise.

– Da, rekla je. – To bi moglo biti vrlo korisno.

Utonula je dublje u kauč, dopuštajući blagoj vrućini jakog pića da ublaţi njezine prenadra-

ţene ţivce. Potrošila je mnogo energije u bolnici. Sada je bila u napetom stanju koje bi uvijek

uslijedilo nakon takve iscrpljenosti. Uskoro će se stropoštati i pasti u dubok san.

No to se neće neko vrijeme dogoditi. Nije se veselila spavanju. Noćas će sanjati. Ruţne

snove. No tako je radio njezin dar. Imala je uroĎenu snaţnu sposobnost oporavka. I to je bilo

povezano s njezinim darom. Nakon nekoliko noći, slike iz Vickieinih snova prestat će ulaziti

u njezine. U meĎuvremenu, Jantarna rosa udarala joj je u glavu snaţnije i brţe nego inače. Iz

iskustva je znala da je sklona postati brbljava u tom stanju.

Adam ju je pogledao. – Večeras si spasila moju sestru. Dugujem ti. Dugovat ću ti do kraja

ţivota.

– Stani malo. – Marlowe je podignula jednu ruku. – Ono što sam učinila za tvoju sestru,

učinila bih za bilo koga.

– Znam i to. To ne mijenja ništa.

Popila je još malo Jantarne rose. – Da je situacija obratna, ti bi učinio istu stvar.

Gledao ju je nepomičnim, nečitljivim izrazom lica. – Misliš?

Nasmiješila se, osjećajući se pomalo samodopadno. – Ja sam nadarena za sno-svjetlo, sje-

ćaš se?

– Oh, da.

– I odličan profiler. Za tvoju informaciju. Napravila sam tvoj parapsiholoski profil čim sam

te srela kod ruševina.

– Doista? – Ponovno je podigao čašu do usta, sada pomalo zabavljen. – A kakav je to moj

profil?

Razmišljala je o tome, maglovito svjesna toga da je pripita od Jantarne rose. U takvim tre-

nutcima obično je bilo mudro prestati s verbalnom komunikacijom, podsjetila se. Osobito ako

se radi o komunikaciji s muškarcem. No iz nekog je razloga osjećala poriv da kaţe Adamu što

je osjetila o njemu.

Podigla je jedan prst. – Za početak, ti si vrsta muškarca koja će uvijek učiniti ono što smat-

ra da je ispravno, čak i ako pravilno postupanje zahtijeva od tebe da budeš posve bezobziran.

Što znači da, ako ćemo biti precizni, nisi baš uvijek dobar dečko.

Trznuo se. – Misliš li da bi to moglo objasniti moje probleme s vezama?

Stisnula je oči. – Nemoj mi reći da šef Ceha ima problema da dobije spoj.

– Spoj nije nikakav problem. Riječ je o dugoročnim stvarima.

– Zaboga, imaš problema u odrţavanju veze? – Namreskala je nos. – Pa, nemoj od mene

traţiti savjet. Loša sam u tim stvarima, sjećaš se?

– Rekla si nešto o tome. – Popio je još malo Jantarne rose.

– No mislim da je dio tvog problema što te ţene dobro pogledaju i zaključe da nisi dobar

materijal za formalni brak, dodala je.

Usta su mu se iskrivila. – Hvala.

– To nije tvoja krivnja, rekla je. – Stvar je u genima. Čitala sam stare Nicholasove bilješke.

Nešto o tome kako je nemiran duh bio jedan od simptoma početka javljanja njegova dara.

– "Svaki dar ima visoku cijenu", tiho je citirao Adam. – Uvijek je tako s moći. Prvi dar

puni um rastućom plimom nemira koji je nemoguće ublaţili beskrajnim satima u laboratoriju

ili smiriti snaţnim pićem ili makovim mlijekom.'

– Da? – upitala je. – Je li te to opisuje?

Polako je izdahnuo. – Vjerojatno. Nikada nisam imao mnogo vremena za veze, pretpostav-

ljam. Uvijek sam se osjećao kao da trebam nastaviti nešto traţiti.

– Usmjerio si tu energiju u svoj posao. – Podigla je drugi prst. – Kao što sam govorila, ti si

tip čovjeka kojega će drugi ljudi slijediti u podzemni svijet, čak i ako nemaju jantar. U prije-

vodu, to znači da nisi uvijek dobar dečko.

– Osjećam da mi nešto ţeliš reći.

Podigla je treći prst. – Ti si nemjerljivo darovit, a imaš i nemjerljivu snagu volje i samo-

kontrolu koja je potrebna za upravljanje takvom vrstom moći. Završavaš ono što započneš.

Nepotkupljiv si. Nitko te ne moţe kupiti. Što znači da...

– Nisam uvijek dobar dečko. – Iskapio je Jantarnu rosu i zagledao se u vatru. – Doista mi

nešto ţeliš reći.

– Ti si, rekla je vrlo izraţajno, – roĎeni junak.

Namrštio se. – Ne. Samo radim svoj posao.

– A radio bi ga čak i kad bi se trebao probiti kroz rijeku duhovne energije da ga obaviš.

– To je tvoja definicija junaka?

– Zasigurno je dio definicije.

Okrenuo se natrag vatri. – A moji problemi s vezama?

– Vjerojatno su slični mojima. – Odmahnula je jednom rukom. – Uz iznimku mojih prob-

lema sa spavanjem.

– Kako to?

Izula je cipele i naslonila gleţnjeve na stolić za kavu.

– Gledaj to sa stanovišta drugih ljudi. Zabavni smo ili barem zanimljivi neko vrijeme. No

uskoro postajemo naporni.

– Da?

– Skloni smo tomu da preuzmemo kontrolu. Prije no što itko shvati što se dogodilo, mi

donosimo sve odluke.

– Kad ti to kaţeš, zvuči kao da smo opsjednuti kontrolom.

– Da. – Ispila je Jantarnu rosu i stavila praznu čašu na stol odlučnim pokretom. – To smo

mi. LuĎaci opsjednuti kontrolom. Zato su nas i smjestili u velike urede u kutu zgrade, s veli-

kim prozorima.

– Tvoj je ured u kutu zgrade?

– Ne baš. J&J ima samo jedan ured, koji sam dobila.

Oboje su ponovno ušutjeli, zureći u vatru. Marlowe je osjetila zov onoga za što je znala da

će biti dubok no nemiran san. Borila se protiv toga laganim pulsom psihičke energije. To se

pokazalo opasnim potezom. Kada je energija bljesnula kroz nju, postalo je nemoguće ignori-

rati elektricitet u atmosferi. Adam je bio blizu; vrlo blizu.

– Napredujemo, – rekao je tiho.

– Tako je. Sad kad je Vickie dobro moramo se ozbiljno baciti na spašavanje podzemlja.

Danas sam počela opipavati puis svojih kontakata meĎu staretinarima. Sutra bih trebala dobiti

odgovore.

– Već sam pokušao s preprodavačima, rekao je. – Gubitak vremena. Nemaju ništa.

– Sumnjam da imaš veze kakve ima J&J, osobito na crnom trţištu. Mi već generacijama

prikupljamo paranormalne predmete. To je svojevrsna umjetnost. Kad Jones & Jones objavi

da traţi odreĎeni antikvitet, rijetko viĎeni prodavači koji rade na samom dnu crnog trţišta

isplivaju na površinu.

– Zbog čega?

– Kao prvo, dobro plaćamo i ne postavljamo pitanja.

– To je uvijek prednost u poslu, rekao je.

– No, osim toga, mi smo svojevrsni specijalisti. Zanimaju nas najbizarniji predmeti, starine

natopljene gomilom čudne energije. Na trţištu nema mnogo kolekcionara takvih stvari.

– Moţda zato što takve antikvitete nije ugodno imati u svojoj blizini.

– Ljudi postaju nervozni u blizini moćnih predmeta, – sloţila se, – čak i ljudi koji ne misle

da imaju ikakvog dara. Oni pokupe uznemiravajuće vibracije. Vjeruj mi, trgovci koji se bave

takvim predmetima čudni su poput tih starina. Vrlo su samozatajni. Ne samo što su vrlo taj-

noviti nego su izuzetno paranoični. Potrebne su godine, moţda i generacije, da bi se izgradile

veze u tom svijetu. Ezoterično ima takve veze.

– Vjerovat ću ti na riječ.

Uslijedila je još jedna tišina. Energetska razina nije se spuštala. Zapravo, atmosfera je pos-

tajala uzavrelija, a vrućina nije imala nikakve veze s kaminom. Marlowe je kucnula prstom po

jastuku pored svog lijevog bedra i sneno se pitala kako bi Adam reagirao da se baci na njega i

počne mu trgati odjeću.

Loša ideja. Radili su na slučaju. Pokretanje seksualne veze u ovom stadiju ne bi bilo mud-

ro. Kako bi razbila čaroliju, promeškoljila se i upadljivo pogledala na sat.

– Kasno je, rekla je.

– Trebao bih krenuti, rekao je.

Okrenula je glavu prema njemu da ga pogleda, namjeravajući reći nešto pristojno. No on je

bio ondje, toliko blizu, gledajući je. Oči su mu gorjele.

Tinjajuća vatra izmeĎu njih buknula je u divlje plamenove. Adam je obavio ruku oko nje-

zina zatiljka. Usne je priljubio uz njezine. A tada je i ona počela gorjeti.

15

Čekao je da se to dogodi od trenutka kad ju je sreo, pomislio je Adam. Znao je da je to bilo

samo pitanje vremena. A vrijeme je došlo. Bio je uzbuĎen. Nije bilo druge riječi za to. Uzbu-

Ďen na način koji nije bio sličan ičemu što je ikada iskusio.

Marlowe je obavila ruke oko njegova vrata i uzvratila mu poljubac, strastveno. Atmosfera

u plamenovima obasjanoj sobi postala je vrelija. Uspjela je odvojiti svoje usne od njegovih na

nekoliko sekundi, uzimajući dah.

– Misliš li da ćemo poţaliti zbog ovoga? – upitala je.

– Ja neću. – Nikada nije ništa rekao s više sigurnosti, pomislio je.

– Izgleda da razmišljamo isto, šapnula je. – Zajednička odluka s vrha.

Polegao ju je na leĎa i izvalio se na nju. Petljala je po gumbima njegove košulje. Cijelo

tijelo mu je bilo čvrsto i tvrdo. Uspio je povući crnu svilenu bluzu preko njezine glave i bacio

se na otkopčavanje njezina grudnjaka.

Pogledao je njezine grudi dok su ga obuzimali drhtaji uzbuĎenja i divljenja. Njeţne obline

savršeno su pristajale u njegovu ruku, kao da je bila načinjena za njega. Kad je spustio usne

do jedne čvrste bradavice, uvila se pod njime. Osjetio je njezine nokte u mišićima vrata.

– Adame.

Djelomično je raskopčala njegovu košulju i ugurala ruke unutra. Posegnuo je dolje i povu-

kao njezinu suknju do struka. Gaćice su joj već bile vlaţne. Miris uzbuĎenja bio je opojniji od

Jantarne rose, uzbudljiviji od tuĎinske energije.

Dahtao je kraj njezinih grudi. – Mokra si.

Pronašla ga je kroz tkaninu njegovih hlača. – Tvrd si.

– Kakva slučajnost.

– Mi u J&J-u ne vjerujemo u slučajnosti.

– Moţda si u pravu.

Uspio se osloboditi dovoljno dugo kako bi sjeo na rub naslonjača. Izuo je niske čizme. S

naporom je ustao i riješio se hlača i gaća. Nije se trudio skinuti košulju. Samo se ţelio vratiti

Marlowe što je brţe moguće. UzbuĎenje koje ga je obuzimalo zapalilo je sva njegova osjetila.

Raširila je ruke za njega. Smjestio se izmeĎu njezinih nogu i milovao njezinu malenu peć.

Podigla je jedno koljeno i jednom rukom posegnula za njim. Kad su ga obuhvatili njezini prs-

ti, morao je upotrijebiti svu snagu volje da ne doţivi vrhunac istog trenutka. No uspio se suz-

drţati. Morao je ući u nju.

– Da, šapnula je vrlo napetim glasom. Njezini prsti obuhvatili su njegova ramena, povlače-

ći ga bliţe. – Sad.

Ta ţenstvena zapovijed bila je moćnija od bilo kakve sirenske pjesme. Ušao je duboko u

njezin vlaţan, uzak kanal. Stisnula se oko njega. Već je doţivio dobar seks, pomislio je, no

nikada ništa poput ovoga.

Razina energije u sobi još se više pojačala. Mogao se zakleti da će se njihove aure zapaliti.

Kada je Marlowe tiho vrisnula i zgrčila se pod njim, otvorio je oči da bi promatrao njezino

lice u tom trenutku.

Bila je nevjerojatna.

Bila je njegova.

Nije mogao više čekati. Klimaks ga je preplavio razornim valovima.

Nešto kasnije, kad mu se disanje i puis usporio do normale, odvojio se je od Marloweina

toploga tijela i ponovno je pogledao.

Čvrsto je spavala.

16

Blještava, blistava, nevjerojatno vruća paranormalna energija bila je posvuda. Munje su

se odbijale od jednog sjajnog zrcala do drugog, uvlačeći je u oluju koja je zaslijepila sva nje-

zina osjetila. Nije imala kamo pobjeći, kamo se sakriti.

Imala je samo jednu nadu. Morala je pronaći uzorak u divljim strujanjima energije koja su

se odbijala od bliještećih kvarcnih površina...

Marlowe se probudila u zelenkasto osvijetljenu zoru. Sjaj zida drevnog Mrtvog Grada brzo

je blijedio u prvim zrakama sunca. Disala je prebrzo. Srce joj je divlje udaralo. Gibson se šću-

ćurio u blizini, tjeskobno mrmljajvici, a oba para očiju bila su mu širom otvorena. Znala je da

je to siguran znak da je zabrinut.

* * *

– U redu je, rekla je. Oprezno je sjela i zagrlila njegovo maleno, dlakavo tijelo. – Obični

problemi poslije spavanja. Već sam to proţivjela. Hvala na društvu.

Umiren, zatvorio je svoje lovačke oči i frknuo jutarnji pozdrav, skočio joj iz naručja i sko-

trljao se s kreveta. Zaputio se prema kuhinji.

Sjećanja na strastveni susret na kauču su joj se vratila, praćena naletima vrućine i hladnoće.

Pogledala je dolje i primijetila da je odjevena u spavaćicu. Bila je prilično sigurna da je sama

nije odjenula. Ustvari, nije se sjećala gotovo ničega nakon voĎenja ljubavi sve dok je san nije

probudio.

– A kaţu da muškarci uvijek zaspe nakon čina, objavila je cijeloj prostoriji.

Još jedna uznemirujuća misao protresla joj je osjetila. Gdje je Adam spavao? Gdje je

Adam, kad smo već kod toga?

S nelagodom je bacila pogled na jastuk kraj sebe. Nema šanse da je proveo noć s njom. Ne

bi mogla ni oka sklopiti. No, zaboga, što ako je? Što ako je doista spavala s njim? Jastuk je još

uvijek bio gladak i nedirnut.

Nije znala treba li osjećati veliko olakšanje ili uţasno razočaranje. Naravno da Adam nije

proveo noć u njezinu krevetu. To je bilo nemoguće. Da je spavao kraj nje, ne bi uopće mogla

spavati, bez obzira na to koliko iscrpljena bila. No smjestio ju je u krevet nakon što se manje-

više onesvijestila. Baš neugodno.

Slabašni drhtaj energije prošaputao je kroz nju.

Zadrhtala je, prepoznajući intuiciju Jonesovih. Nešto se dogodilo izmeĎu nje i Adama

prošle noći, nešto više od epizode strasti. Imala je jezivi, duboko uznemirujući osjećaj da se

ostvarila nekakva povezanost. Adam je bio drugačiji od svih muškaraca koje je ikada pozna-

vala. Kada doĎe kraj, neće moći otići od njega tako lako kao što je činila u prošlosti. To nije

dobro, pomislila je.

Budi realna. To je bio samo odličan seks. Oboje ste bili omamljeni adrenalinom i parapsi-

hološkom energijom, a privlačite jedno drugo. To se dogaĎa.

No nikad se nije dogodilo baš ovako, pomislila je. Ne njoj. Ustala je iz kreveta, pronašla

svoj ogrtač i krenula u kuhinju kako bi zakuhala vodu za čaj. Na kuhinjskom ormariću stajala

je poruka. Nikad nije vidjela Adamov rukopis, no bila je prilično sigurna da bi ga svugdje

prepoznala. Osim toga, njegovi snootisci bili su posvuda na papiru.

Nadam se da si dobro spavala. Nazvat ću te ujutro.

Adam

Zguţvala je poruku i pogledala Gibsona, koji je sjedio na hladnjaku, čekajući doručak.

– Tko bi rekao? – rekla je. – Izgleda da je Adam Winters savršeni muškarac za mene. Uvi-

jek nestane prije zore.

No, iz nekog joj razloga to nije popravilo raspoloţenje. To joj nije bilo dovoljno, shvatila

je. Ţeljela je nešto više. Ţeljela je da on bude onaj pravi.

Prestani. Uzmi ono što možeš dobiti i uživaj u tome dok traje. Možda bi bilo dobro i da se

baciš na posao. Pokušavaš spasiti podzemni svijet, sjećaš se?

Uključila je računalo dok je čekala da voda zakuha. Odmah se pojavila poruka od Tullyja.

Imam ono eto tražiš. Još netko je zainteresiran.

Ezoterično može dati prvu ponudu.

– T.

– Bila sam u pravu. Tully je pronašao svjetiljku.

Skinula je čajnik s vatre, otvorila hladnjak da uzme malo sira i kruha za Gibsona i potrčala

pod tuš. Sad joj nije trebao kofein.

Nakon kratkog vremena izašla je iz kupaonice dok joj je kosa još uvijek bila mokra, navu-

kla traperice, crnu dolčevitu i motorističke čizme. Zgrabila je koţnu jaknu i spustila se do

garaţe s Gibsonom pod jednom rukom.

– Moţda je to još jedna krivotvorina, rekla je Gibsonu koji je još uvijek grickao sir. – No

Tully je najbolji u poslu kada se radi o ovakvim stvarima.

Gibson je progutao posljednji komad sira i frknuo. Spustila ga je u bisage, pokrenula San i

od vezla se iz garaţe.

17

– To je krivotvorina, rekla je Charlotte Deene. Emocija mnogo intenzivnija od razočaranja

potresla je njezina čula. Bijes. Gledala je ruţan predmet na stoliću za kavu, jedva se suzdrţa-

vajući da ga ne baci u najbliţi zid. Morala se boriti protiv tog poriva. Morala je zadrţati kon-

trolu.

– Dodavola, šapnuo je Keith. Drhtao je i omotao ruke oko sebe. Ovih mu je dana nepresta-

no bilo hladno.

Tucker je zurio u svjetiljku, očigledno potresen. – Jesi li sigurna?

Charlotte je pogledala svoju braću. Njih troje bili su trojke, ali dvojajčane, ne identične.

Ipak, postojala je velika obiteljska sličnost. Svi su imali svijetlu kosu i sive oči. Iako su bili

iste dobi, Keith je izgledao mnogo stariji. Izobličenost u njegovim strujama sno-svjetla ostav-

ljala je fizički trag na njegovu tijelu. Njegovo lice postajalo je upalo i gubio je na teţini.

– Vjeruj mi, to nije prava Plamteća svjetiljka, rekla je. – Ja sam nadarena za sno-svjetlo,

sjećaš se? Sve sam pokušala. Da ta vaza sadrţi i najmanju količinu sirove snovite energije, do

sada bih je uspjela osjetiti. – Dodirnula je rub predmeta i ponovno izoštrila osjetila da bude

potpuno sigurna. – Osjećam samo mutne snootiske, a većinu njih vjerojatno je ostavilo muzej-

sko osoblje. Tu su i umjetnikovi otisci. Oni ukazuju na to da je ta stvar izraĎena negdje u

Doba sukoba, ne na Zemlji.

– Sranje, šapnuo je Tucker. – Ne mogu vjerovati da cijelo to vrijeme stručnjaci Ezoterič-

nog nisu shvatili da u muzejskom sefu drţe krivotvorinu.

– U Doba sukoba obitelj Winters sigurno je naručila repliku prave svjetiljke, vjerojatno da

skine J&J s vrata, rekla je Charlotte. – Kurator ju je smjestio u sef i svi su zaboravili na nju. U

narednim desetljećima nije bilo nikakve potrebe da je se izvadi iz sefa.

– Mnogo je vjerojatnije da su se Jonesovi pobrinuli da ostane zakopana, promrmljao je

Keith. I'otresao ga je još jedan drhtaj. Čvršće je obavio jaknu oko sebe i obrisao znoj s čela

rukavom.

Charlotte ga je promatrala s rastućom zabrinutosti. Njih troje bili su sami na svijetu. Njihov

otac umro je prije njihova roĎenja. Njihova majka poginula je u nesreći nekoliko mjeseci kas-

nije. Charlotte, Keith i Tucker odrasli su u sirotištu.

Godinama su preţivljavali sluţeći se svojom nadarenošću, izgledom i uroĎenim šarmom

baveći se profinjenim prevarama. No sada je Keith umirao, ne od neke smrtonosne bolesti

nego zato što se nije mogao oduprijeti tomu da traga za opasnim tajnama koje je otkrio u sta-

rom dnevniku. To je bila najstarija priča na svijetu, pomislila je. Uvijek je završavala isto.

Cijena zabranjenog znanja uvijek je bila previsoka.

– Ne mogu vjerovati da sam toliko riskirao samo da bih ukrao krivotvorinu, procijedio je

Tucker kroz stisnute zube. Oči su mu gorjele vrelom energijom. – Znao sam da će sve poći

naopako kad je Marlowe Jones shvatila da sam kameleonski talent. Imamo sreće da je zaklju-

čila kako sam samo jeftini prevarant koji se pokušava priţeniti u njezinu obitelj.

– Dobro si se izvukao, rekao je Keith. Iscrpljeno je potonuo u stolac. – Da je ona ili neki

drugi Jones shvatio što zapravo ţeliš, završio bi tako duboko u tunelima da nitko ne bi prona-

šao tvoje tijelo.

– To se nije dogodilo, rekao je Tucker.

– Vjeruj mi, ako Marlowe Jones ikada dozna istinu, poslat će sve agente J&J-a koje ima za

tobom. – Keith se obgrlio i lagano zaljuljao u stolcu. – Nikada nismo trebali početi s ovim.

Znao sam da neće upaliti. Znao sam da će loše završiti. Mogao sam to osjetiti u kostima.

Ţelim da oboje odmah odustanete.

– Ne, oštro je rekla Charlotte. – Ne dok još uvijek postoji šansa.

– U pravu je, rekao je Tucker. – Moramo nastaviti.

– Zar ne shvaćaš? – obrušio se Keith na njega. – Do sada si imao sreće. Nisi privukao

pozornost J&J-a. No takva sreća neće potrajati, ne dok radiš protiv Ezoteričnog.

– Moramo pronaći pravu svjetiljku, uzvratio je Tucker. – Ti umireš, ako nisi primijetio.

– Vjeruj mi, primijetio sam. Ali zar zaista misliš da ţelim otići znajući da sam odgovoran

za tvoju i Charlotteinu smrt?

– Ti si moj brat, rekao je Tucker. – Prokleto dobro znaš da bi, da je situacija obratna, ti za

mene ili Charlotte činio ono što mi činimo za tebe. Pokušavamo spasiti tvoje mentalno zdrav-

lje i tvoj ţivot, pobogu.

– Prestanite, obojica, oštro je rekla Charlotte. – Nemamo vremena za ovo. Što je učinjeno,

učinjeno je. Naša jedina nada jest da krenemo naprijed. Moramo pronaći Plamteću svjetiljku.

Keith i Tucker su je pogledali.

– Kad već govorimo o vremenu, – rekao je Keith ravnim tonom, – koliko još imam?

Oklijevala je kao i uvijek kad bi od nje traţio da čita njegove snootiske. Mrzila je gledati

oštećenja. No on je bio taj koji je umirao. Zasluţio je istinu. S oklijevanjem je pokrenula svoj

dar i proučavala ključajuće, izobličene tragove sno-svjetla na podu ureda. Nezdrava rezonan-

cija postajala je snaţnija.

– Imamo neko vrijeme, rekla je. – Časna riječ. – To je bila istina.

– Koliko vremena? – šapnuo je Keith.

– Rekla sam ti da na to ne mogu precizno odgovoriti. Prema starim spisima, Samuel Lodge

posluţio se kristalima desetljećima prije svoje smrti. Ti si tek prije nekoliko mjeseci počeo

raditi s tim kamenjem. Nema razloga za paniku. Ne još.

No Keith je brzo propadao, mnogo brţe nego Samuel Lodge u devetnaestom stoljeću na

Zemlji. Kad se radilo o paranormalnoj mutaciji i evoluciji, stvari na Harmoniji kretale su se

mnogo brţe i drugačije nego na Starom Svijetu. Za to je bio zasluţan okoliš, tvrdili su struč-

njaci.

Keith je zlovoljno promatrao laţni artefakt. – Došli smo do zida. Prava svjetiljka nikad nije

bila u sefu Ezoteričnog. To znači da smo ponovno na početku.

– Ne nuţno, rekla je Charlotte. Prišla je prozoru i pogledala van u tihu ulicu. – Prema staroj

legendi, Plamteću svjetiljku moţe pronaći samo netko nadaren za sno-svjetlo.

– To bi trebala biti ti, tiho je rekao Tucker.

– Čuo sam to, zareţao je Keith. – Ona nije kriva.

Tucker mu je uputio ljutiti pogled. – Misliš li da to ne znam?

– Uspjela sam pronaći laţnu svjetiljku u sefu Ezoteričnog, tiho ih je podsjetila Charlotte.

– Ali to je bila pogrešna svjetiljka, rekao je Keith. U njegovu glasu nije bilo optuţivanja,

samo izraţavanja činjenice.

– Traţili smo na pogrešnome mjestu, rekla je. – No kraĎa kopije moţda je najpametnija

stvar koju smo mogli učiniti u ovim okolnostima.

Tucker se namrštio. – Zašto tako misliš?

Pokazala je prema primjerku Istraţitelja na stolu. Fotografija Marlowe Jones i Adama

Wintersa zauzimala je većinu naslovnice.

– Nije slučajno da su Jones i Winters sada tema tabloida. Očito mu se obratila kada je

shvatila da je svjetiljka ukradena. Imam osjećaj da je sada oboje traţe. – Keith i Tucker izmi-

jenili su nelagodne poglede.

– Winters je iz Ceha, rekao je Tucker. – Ceh je jedina gomila koja me plaši više od Ezote-

ričnog.

– Razmisli o tome, tiho je rekla Charlotte. – Prema legendi, potrebna je kombinacija muš-

karca iz obitelji Winters i snaţne citačice sno-svjetla da pronaĎu svjetiljku. A to sada radi u

našu korist.

Keith je zadrhtao. – Misliš da je taj dio legende stvaran?

– Zasigurno počinje izgledati tako, rekao je.

– Samo jedan problem, dodao je Tucker. – Ako Winters i Marlowe budu imali sreće i pro-

naĎu svjetiljku, još uvijek ćemo trebati otkriti kako doći do nje tako da je moţemo upotrijebiti

na Keithu.

– Brinut ćemo se za to kad pronaĎu svjetiljku, rekla je Charlotte.

18

Marlowe je skrenula iza ugla u usku uličicu koja je graničila sa Starim istočnim zidom.

Smrznula se kada je vidjela blještava svjetla vozila hitnih sluţbi. Hitna pomoć i dva policijska

automobila bila su parkirana direktno ispred Tullyjeve malene trgovine. Bilo je tek osam sati

ujutro, no skupila se omanja gomila. Jedan od policajaca rastezao je traku oko poprišta zloči-

na.

Isključila je motor Sna, spustila stalak i prebacila nogu preko motocikla. Nakon što je ski-

nula kacigu, pokupila je Gibsona i okrenula prema malenoj skupini promatrača. Stigla je baš

na vrijeme da vidi bolničare koji su unosili nosila u vozilo hitne pomoći. Na nosilima je bila

vreća s tijelom.

Pribliţila se dvojici muškaraca koji su izgledali kao da su dugo ţivjeli na ulici. Radeći za

J&J, rano je naučila da u Četvrti lokalno stanovništvo ima najviše informacija.

– Što se dogodilo? – upitala je.

– Čovjek po imenu Tully koji posjeduje tu trgovinu umro je prošle noći, rekao je jedan od

muškaraca. Pogledao je Gibsona. – Hej, je li to mučan?

– Da, rekla je. Nije spuštala pogled s trgovine. – Od čega je Jake umro?

Drugi muškarac je bacio pogled na nju, pokazujući zanimanje. – Poznaješ Jakea Tullyja?

– Moja tvrtka je vodila neke poslove s njim.

– Čuo sam kako je jedan od policajaca rekao da izgleda kako je Tully umro od srčanog

udara, imao je problema sa srcem, pa bi doista moglo biti tako. Ali trgovina je u potpunom

rasulu. Ako se mene pita, izgleda da je provala pošla po zlu.

– Netko je ukrao sve njegove najbolje stvari, kladim se, rekao je drugi muškarac. – Jadan

Tully. Uvijek se nadao da će obaviti posljednji zaista unosan posao da se moţe povući u

mirovinu.

– Hvala, rekla je Marlowe.

Prišla je motociklu, izvadila telefon i ukucala Adamov broj. Odmah se javio.

– Rano si ustala, rekao je. – Dobro si spavala?

Dubok, neuglaĎen, seksepilan i nevjerojatno intiman ton njegova glasa izazvao je trepere-

nje energije u njoj. Sjećanja na strast koja je prošle noći zagrijala čitavu njezinu spavaću sobu

nekoliko su sekundi potresala njezina osjetila.

Duboko je udahnula i podsjetila se da se mora usredotočiti.

– Na tragu sam svjetiljci, rekla je.

– Gdje si?

Seksepilna intimnost u njegovu glasu je nestala, a zamijenio ju je ravan, čvrst ton muţev-

nog autoriteta. Sef Ceha koji preuzima kontrolu.

– Stojim u uličici ispred trgovine antikvara koji je moţda pronašao svjetiljku.

– Ostani ondje. Stiţem.

– Ne trudi se. Tully je mrtav. Izgleda da su sinoć opljačkali njegovu trgovinu. Sada je ona

poprište zločina. Nema šanse da nas policija pusti unutra.

S druge strane veze čula se duga, zamišljena tišina.

– Onaj tko je uzeo svjetiljku iz muzejskog sefa sigurno je otkrio da je ukrao krivotvorinu,

rekao je Adam nakon nekog vremena. – Još uvijek je traţi. Misliš li da ju je sinoć pronašao?

– Postoji samo jedan način da to saznamo, rekla je Marlowe. – Moramo ući u Tullyjevu

trgovinu.

19

– Nisam znala da planiraš pripremiti večeru, rekla je Marlowe. – Kad si predloţio da

jedemo kod tebe, pretpostavila sam da ćemo pozvati dostavu.

Otrgnuo je vršak šparoge i trudio se ne izgledati shrvano. – To što sam šef Ceha ne znači

da ne znam kuhati.

Marlowe je odsutno vrtjela čašu s vinom i gledala ga sa suprotne strane kuhinjskog pulta.

– Nisam htjela reći da nisi kulinarski talent, rekla je. – To je pitanje vremena. Samo sam

pretpostavljala da čovjek na tvom poloţaju, s obzirom na to što se sve dogaĎa u ovom trenut-

ku, neće imati vremena da isplanira i pripremi obrok za ono što je u biti poslovni sastanak.

Otrgnuo je vršak posljednje šparoge. – Ne naručujem hranu jer se ne volim spuštati četiri

kata kako bih otvorio vrata neznancu. Nazovi me paranoičnim, no nakon što su mi pokušali

prirediti nekoliko "nesreća", pokvarili mi jantar i pucali na mene, zaključio sam da je došlo

vrijeme da postanem oprezan.

Lecnula se. – Shvaćam.

– Osim toga, ne moţemo riskirati da prerano odemo do Tullvjeve trgovine. – Stavio je

oprane i osušene vrhove šparoga u plitku posudu za pečenje. – Zato stignemo večerati i pora-

zgovarati o slučaju.

Osjetio je njezino nervozno raspoloţenje preko telefona, a ponovno kad je maloprije stigla.

Njegova duga povijest propalih veza bez sumnje je ukazivala na nedostatak pronicljivosti i

razumijevanja ţena. Ipak, bio je prilično siguran da Marloweina večerašnja napetost nije bila

samo posljedica onoga što se dogodilo Tullyju i njihovih večerašnjih planova. Ona je bila

izravno povezana s onime što se dogodilo izmeĎu njih prošle noći. I ona to osjeća, pomislio

je. Zna kako se sve ne svodi samo na seks. IzmeĎu nas postoji nekakva veza.

Poprskao je šparoge maslinovim uljem i posolio ih osjećajući energiju u atmosferi. Hladan

pogled u Marloweinim očima koji je poručivao da joj je prići moguće samo na vlastiti rizik

vjerojatno je trebao biti znak upozorenja. Pitao se treba li joj reći da ima suprotan učinak.

Lagano se nasmiješio.

Bila je odjevena u ono za što je zaključio da je njezina radna uniforma – traperice, crna

dolčevita i čizme – spremna za kasnonoćni izlet u Tullyjevu trgovinu. Kosa joj je bila skup-

ljena u niski rep na zatiljku. Nije bilo vaţno što je odjevena za voţnju motociklom, a ne za

spoj. Izgledala je dobro u njegovu domu, pomislio je, kao da onamo pripada.

– Što si večeras učinila s Gibsonom? – upitao je.

– Otišao je prije no što sam večeras napustila ured. Ponekad to čini. – Naslonila se na pult,

lagano se namrštivši. – Iako u posljednje vrijeme to čini češće nego obično.

– Moţda mucani imaju sezonu parenja.

Marlowe se ukočila. – Moţda.

Stavio je protvan u pećnicu i zatvorio vrata. – Kako ste ti i Gibson postali tim?

– Pronašla sam ga u uličici ispred poprišta zločina prije nekoliko mjeseci. Tada sam radila

kao agentica J&J-a. Član Društva koji je ţivio u Staroj četvrti pao je mrtav od navodnog srča-

nog udara. Stric Zeke pozvao me da pogledam. Ispostavilo se da je to bilo ubojstvo.

– Nemoj mi reći da je mučan to učinio?

Marlowe se nakostriješila. – Ne budi smiješan.

– Oprosti. – Izvukao je dugačku štrucu hrskavog kruha iz papirnate vrećice. – Malo cehov-

skog humora.

– To zasigurno objašnjava zašto šefovi Ceha nisu poznati po svojoj duhovitosti. – Popila je

još jedan sićušni gutljaj vina i spustila čašu. – U svakom slučaju, slijedila sam trag ubojičinih

otisaka u uličicu. A ondje je bio Gibson. Nekoliko pasa lutalica stjeralo ga je u kut pored kon-

tejnera za smeće. Drţao ih je na udaljenosti, no bilo ih je nekoliko protiv jednog.

– Pa si ga spasila?

– Otjerala sam pse. Mučan je nestao ispod kontejnera za smeće. No kasnije te večeri poja-

vio se na mojim straţnjim vratima. Dala sam mu energetsku pločicu High-Rez. Od tada smo

partneri.

– Da se ja pojavim na tvojim straţnjim vratima, bi li i meni dala energetsku pločicu?

Marlowe je uzdahnula. – Vi cehovski šefovi zaista imate problema s humorom, zar ne?

– Ne brini, naviknut ćeš se. – Stavio je kruh na tanjur, podigao čašu vina i zaobišao rub

pulta. – Što kaţeš na to da dovršimo piće na balkonu?

– U redu. – Bacila je pogled na pripreme za večeru. – Znaš, nisi se trebao toliko truditi.

Mislim, nismo na pravom spoju.

Otvorio je staklena vrata na drugom kraju sobe i odstupio gledajući je kako izlazi na bal-

kon. – Volim kuhati. To mi pruţa zadovoljstvo. Ali kuhanje za jednu osobu nije jako zabavno.

Lijepo je u blizini imati nekoga tko će uţivati u hrani.

Bacila je oprezan pogled na njega dok je prolazila. – Da, tako je.

Slijedio ju je na balkon, osjećajući veliko zadovoljstvo. Nema sumnje u to. Dama iz Jones

& Jonesa uplašila se onoga što se dogaĎalo meĎu njima. Sumnjao je da se ikad u ţivotu uspa-

ničila zbog veze s muškarcem. To je dobar znak, zaključio je, vrlo dobar znak. Sada je doista

obraćala pozornost.

– Imaš sjajan pogled, rekla je.

– To je jedan od razloga zašto sam kupio ovu zgradu.

Njegov dom bio je cijeli gornji kat dvije stotine godina stare zgrade iz kolonijalne ere.

Bila je visoka pet katova, što ju je činilo jednom od najviših zgrada u Četvrti.

– Morala sam primijetiti da su tri od četiri kata ispod nas prazna i mračna. – Marlowe ga je

upitno promatrala. – Je li to cehovska paranoja?

Prešao je balkon i pridruţio joj se kod ograde, pazeći da zadrţi laganu udaljenost izmeĎu

njih no da bude dovoljno blizu kako bi mogao upijati njezinu opojnu energiju. Kada joj je bio

ovako blizu osjećao se pomalo omamljenim i to ne zbog vina ili njeţnih struja tuĎinske ener-

gije koje su poput magle puzale Četvrti.

– Posjedujem cijelu zgradu. – Oslonio je laktove na ogradu, rukama obuhvativši čašu vina.

– Trgovine u prizemlju iznajmljujem ljudima koje zaista dobro poznajem.

Izgledala je kao da shvaća. – Ljudima kojima vjeruješ.

– Da.

– To je cehovska verzija kvartovskih policajaca?

– Nešto slično. Volim da katovi izmeĎu mog stana i trgovina na ulici budu prazni.

– I opremljeni alarmima za slučaj da te netko koga ne ţeliš vidjeti odluči posjetiti?

Promatrao je svoju čašu vina. – Znaš što kaţu. Čak i paranoici imaju neprijatelje.

– Kako si noćas spavao? – upitala je. Spustila je pogled.

Osjetio je jačanje energije u atmosferi i znao da ona proučava njegove snootiske.

– Uhvatio sam nekoliko sati, rekao je.

– Prije no što su krenule noćne more?

– Rekao sam ti, mogu se nositi s njima.

– Ovog sam popodneva malo istraţivala privatne dosjee Jeremiaha Jonesa.

Pa, to se moralo dogoditi, pomislio je. Od početka je znao da će ona prije ili kasnije izvući

staru povijest iz Doba sukoba. Sinulo mu je da je on sada postao oprezan.

– Jesi li pronašla nešto zanimljivo? – upitao je neutralnim tonom.

– Prema Jeremiahovim bilješkama, dijelovi legende Wintersovih zasigurno su točni. Ako

pronaĎemo Plamteću svjetiljku, mislim da ćemo je moći upotrijebiti da zaustavimo noćne

more i halucinacije koje te proganjaju posljednjih nekoliko tjedana.

Nije skrenuo pogled s ruševina. – Brineš li se da bih se mogao pretvoriti u pravog Kerbera?

– Ne gubiš razum; to sam ti već rekla. – Oslonila je podlaktice na ogradu pored njega i

zagledala se u ruševine. – No imam osjećaj da si već otkrio drugi aspekt svoga dara.

– Misliš moj drugi dar?

– Ne, novi aspekt tvog izvornog dara, rekla je mirno. – Nisi pravi multitalent. A ni Kerber.

No ako pronaĎemo svjetiljku i ako je uspijem natjerati da radi kako treba, moći ću okrenuti

ključ u bravi, kao što je Nicholas Winters zapisao u svom dnevniku. Kad se to dogodi, javit će

se treći aspekt tvog dara. Kad budeš toliko moćan, moći ćeš rabiti svjetiljku kao svojevrsno

oruţje.

– A što ako ne okreneš ključ u bravi kako treba?

– Zračenje iz svjetiljke će nas vjerojatno oboje ubiti ili u najboljem slučaju uništiti naše

parapsihološke darove.

Pogledao ju je. – Jesi li sigurna da ţeliš to učiniti?

– Nemamo izbora. Moraš biti sposoban upravljati svjetiljkom kako bi mogao zaustaviti

ono što se dogaĎa dolje u labirintu. A sudeći prema svemu što sam uspjela iskopati u vezi s

legendom, nećeš moći usmjeravati snaţnu energiju svjetiljke bez snaţnog talenta za sno-

svjetlo poput mene.

Gledao je svjetleće tornjeve drevnog grada. – Tako kaţe legenda.

– Proučila sam sve stare zapise, Adame. Nema druge mogućnosti. Potrebno je dvoje. Kao

kad su John Cabot Winters i Sarah Vester upravljali svjetiljkom kako bi uništili Ignatiusa

Fremonta i njegov laboratorij tijekom Doba sukoba.

Zastenjao je i spustio glavu na nekoliko sekundi.

– Znaš i tu priču? – upitao je.

– Sve je u Jeremiahovim bilješkama. Pobunjeničke su se snage sastojale uglavnom od

muškaraca koji su bili snaţni lovci na duhove. No nekolicina njih bila je opremljena čudnim

kristalnim oruţjem koje je pojačavalo njihovu pojedinačnu snagu. Pobunjenike koji su nosili

kristale bilo je gotovo nemoguće zaustavili. Kako se rat nastavljao, sve više je oruţja završa-

valo u rukama pobunjenika, Jeremiah je otkrio znanstvenika koji je izraĎivao oruţje i prona-

šao laboratorij.

– Fremontov je laboratorij bio smješten u podzemlju blizu vrtloga i vrlo dobro čuvan,

rekao je, nastavljajući priču. – U biti, to je bila tvrĎava. Nije bilo nikakva načina da mu pride

velik broj cehovskih ljudi. No John Winters upravljao je kamenom punog spektra.

– Poput tebe.

– Znao je da moţe proći kroz vrtlog, no da će nakon toga ostati sam i biti prisiljen raditi

brzo prije no što se sruši od iscrpljenosti. Stoga je ušao sa svjetiljkom i Sarah Vester, čitači-

com sno-svjetla.

– Zajedno su upravljali svjetiljkom i uništili Fremonta i njegov laboratorij, rekla je

Marlowe. – Kada je rat završio, oţenili su se, prekinuli veze s Ezoteričnim i pridruţili se

Cehu.

– John i Sarah bili su itekako svjesni toga da okoliš na Harmoniji ubrzava razvoj paranor-

malnih moći kod ljudi. Nikako nisu mogli znati kakav će to utjecaj imati na njihove potomke,

s obzirom na mutaciju u Johnovu DNK. Ţeljeli su zaštititi buduće generacije svoje obitelji.

– Ţeljeli su ih zaštititi od budućih generacija Jonesovih i Ezoteričnog, rekla je Marlowe.

Nasmiješila se. – U slučaju da počnemo malo preozbiljno shvaćati legendu o Kerberu.

– Tako nešto, sloţio se. – Bez uvrede.

– Nisam uvrijeĎena. Da se zna, ni Jonesovi nisu bili sigurni što će se dogoditi njihovim

potomcima, budući da je i naša genetika izmijenjena.

– Zbog formule?

Slegnula je ramenima. – Dok je Nicholas Winters bio zauzet prţeći svoj DNK kristalima i

Plamtećom svjetiljkom, Sylvester Jones promijenio je vlastite gene svojim alkemičarskim

eksperimentima. Obje loze bile su zahvaćene promjenama.

– Znači li to da smo nakaze?

Okrenula se prema njemu. – Obje loze ne samo što su preţivjele, nego i imale mnogo

uspjeha.

– A pouka je...?

Nasmiješila se. – Neke mutacije dobro završe. Hoćeš li mi reći kako se manifestira drugi

aspekt tvoga dara?

– Moţda, rekao je. – Jednog dana. Ne večeras.

20

– Provjerio sam cehovske karte sektora kata kombi i u blizini Tullvjeve trgovine, rekao je

Adam. Otvorio je ono što se činilo poput vrata ugraĎenog ormara, otkrivajući maleni lift. – U

susjednoj se zgradi nalazi rupa u zidu. Ući ćemo tim putem.

Marlowe ga je slijedila u lift. – Kako ćemo odatle ući u Tullyjevu trgovinu?

– Na isti način kao što bi to učinio bilo koji par provalnika koji drţi do sebe. Kroz straţnja

vrata.

Lift je nečujno potonuo prema dolje. Kad su se vrata otvorila, Adam je upalio baterijsku

svjetiljku i krenuo kroz golemi, mračni prostor. Marlowe je trebao trenutak da shvati kako

hodaju kroz napuštenu podzemnu garaţu.

Kada je Adam stigao do udaljenog zida, otključao je vrata od mag-čelika. Poznato zeleno

svjetlo zasjalo je kroz otvor.

Zeleni kvare koji je oblikovao katakombe bio je neosjetljiv na ljudske alate i oruĎe, no jed-

nom u dalekoj prošlosti nastale su pukotine u zidovima tunela. Neki su stručnjaci teoretizirali

da su isti tuĎinski strojevi koji su izgradili podzemni svijet takoĎer probušili rupe u kamenu.

Drugi su bili uvjereni da su potresi stvorili pukotine. Kako god bilo, nazubljeni otvori u tune-

lima bili su česta pojava u podzemlju Starih četvrti gradova. Cesto ih otkriju i njima se koriste

dileri droge i drugi kriminalci. Lovci na blago, nezavisni poduzetnici, tragači za uzbuĎenjem i

cehovski šefovi koji su voljeli imati tajni put za bijeg takoĎer su im bili skloni.

Adam je ugasio svjetiljku i prošao kroz otvor u kvarcu. Marlowe ga je slijedila u svjetleće

katakombe.

– Dolje drţim sanjke, rekao je Adam. Provjerio je svoj lokator i rezervni jantar. Tada je

krenuo prema obliţnjoj komori. – Ondje su.

Marlowe je krenula za njim i vidjela male sanjke s dva sjedala. Ušla je u malo vozilo i sjela

na suvozačko mjesto.

Adam je sjeo za upravljač i odvezao ih iz komore. Putovanje sanjkama zasigurno je bilo

brţe nego hodanje u podzemlju, no jednostavni, niskotehnološki jantarni motori nisu bili vrlo

snaţni. Tehnološki sloţeniji strojevi ne bi radili usred teških struja paranormalne energije.

Poput oruţja, bili su skloni tomu da eksplodiraju.

Adam je oko petnaest minuta upravljao sanjkama kroz labirint tunela prije no što je stao

ispred još jedne rupe u zidu. Izašli su i prošli kroz otvor u još jedan mračan prostor. Marlowe

je prepoznala vlaţan, pljesniv miris karakterističan za stare podrume.

Snop svjetlosti iz Adamove svjetiljke obasjao je vrata. Otvorio ih je i popeo se uza stube.

Vrata na vrhu bila su otključana. Prošli su kroz njih u neosvijetljenu prostoriju. Pod je bio

obloţen prašinom, a prozori su bili zatamnjeni slojevima prljavštine.

Vrata su se otvarala u uličicu. Straţnja vrata Tullyjeve trgovine bila su odmah do njih.

Ignorirajući vrpcu koja je obiljeţavala poprište zločina, Adam je izvadio maleni ureĎaj i upot-

rijebio ga na bravi.

– Mislila sam da su takvi ureĎaji za obijanje brava protuzakoniti, rekla je Marlowe.

– Doista? Nikad čuo.

– Poznata mi je ta činjenica jer imam punu ladicu tih stvari, rekla je. – Dijelim ih svojim

agentima poput bombona.

– Ako izgubim svoj, znat ću gdje nabaviti drugi.

Otvorio je vrata. Ušli su u trgovinu i zatvorili vrata.

Kao što je uvijek radila na poprištu zločina, Marlowe je na brzinu pregledala okoliš prije

no što je uključila svoj dar. Ponekad bi oni s velikim paranormalnim sposobnostima bili sklo-

ni zaboraviti da mogu prikupiti mnogo informacija svojim normalnim čulima.

Svjetlost sa starog zida koja se probijala kroz prozor obasjavala je kaotični prizor. Različiti

tuĎinski predmeti – zrcala, vaze i urne različitih oblika i veličina – bili su razbacani po podu.

TakoĎer je mogla vidjeti brojne ranokolonijalne predmete, uključujući stare knjige i odjeću te

neke visokotehnološke alate koji su postali beskorisni prije dvije stotine godina nakon spušta-

nja Zastora.

Desetak ili više u koţu uvezanih rukopisnih knjiga i dnevnika srušeno je s polica. Bile su

slične drugim knjigama iz prve generacije koje je Marlowe ranije vidjela. Znala je da su sadr-

ţavale znanstvene, tehničke i povijesne podatke koje su očajni kolonizatori uspjeli spasiti iz

računala starog svijeta prije no što su im se ekrani zauvijek zamračili.

– Čovjek ne treba biti nadaren da bi zaključio da je ubojica Jakea Tullyja nešto traţio, rekla

je.

– Svjetiljku, rekao je Adam. Zvučao je vrlo sigurno.

– U svojoj je poruci Tully rekao da se za nju još netko zanima.

– Izgleda da je drugi kolekcionar odlučio zaobići aukciju, rekao je Adam. – Ne ţelim upot-

rijebiti baterijsku svjetiljku ako to mogu izbjeći. Okolne ulice prazne su u ovo doba noći, no

netko tko ne moţe spavati u jednom od obliţnjih stanova mogao bi primijetiti svjetlo i pozvati

policiju.

– Ne treba mi svjetlo, rekla je.

Oprezno je otvorila svoj drugi vid i usredotočila se na mutnu lokvu snootisaka koji su

pokrivali pod. To joj nije bio prvi put da istraţuje sumnjivu smrt u Staroj četvrti, i uvijek je

bilo ovako. Ljudi su dva stoljeća ulazili i izlazili iz zgrada kolonijalne ere. Većina tragova bila

je blijeda i mutna, nakupina ostataka psihičke energije koju su ostavili raniji vlasnici, klijenti,

i svi oni koji su tijekom godina dolazili u trgovinu. Neki od tragova još uvijek su kipjeli i

ključali snaţnim emocijama, iako su bili stari nekoliko desetljeća. No većina se stopila u

maglu energije koja je slabašno svjetlucala u sjenama.

Ipak, neki od najsvjeţijih otisaka gorjeli su zlokobnim, uljnatim sjajem koji je u njoj izaz-

vao još jedan trzaj energije. Obavila je ruke oko svoga tijela.

– Jesi li dobro? – upitao je Adam.

– Da. Samo me pusti na trenutak. – Smirila je ţivce i osjetila te krenula prema najvrelijoj,

najtamnijoj lokvi sno-svjetla. – Tully je ovdje umro. Vlasti kaţu od srčanog napada. Tully je

bio star, slaba zdravlja. No bilo je borbe.

– Znači, netko ga je napao?

– Da, ali smrt je bila iznenadna. Posve je moguće da su vlasti bile u pravu. Vjerojatno i jest

umro od srčanog ili moţdanog udara, no mislim da je to prouzročio šok napada.

– To ima smisla.

Bacila je pogled na njega. – Mislim da je napad bio paranormalne, a ne fizičke prirode.

U sablasnom zelenom svjetlu Adamovo lice bilo je kruta maska izrezbarena od sjena.

– Ţeliš li reći da se netko posluţio psihičkom energijom da ubije Tullyja?

– To mi govore otisci. Ovako snaţan dar izrazito je rijedak. – Paţljivije je pregledala klju-

čajući bazen snovite energije. – No ovdje se dogaĎa još nešto. Ubojičin uzorak je iskrivljen.

– Što to znači?

– Osnovni uzorak odgovara hladnokrvnom parasociopatu. To je istinski predator, moćni

talent bez ikakvog traga savjesti. I inteligentan je. Dovoljno pametan da se uklopi u normalno

društvo. Pravi vuk u ovčjoj koţi.

– To baš ne suţava naš popis sumnjivaca. – Ne, ali jedna druga činjenica bi mogla, rekla je.

– Tko god bio, on umire.

Adam se umirio. – Moţeš to vidjeti? – Da. Svi rani znakovi su ovdje, iako moţda još nisu

očiti. Porijeklo bolesti je paranormalne prirode. Trebat će neko vrijeme da ga fizički zahvati,

no ubit će ga. Čini mi se da će to biti prije, a ne poslije. Ipak, najprije će poludjeti. – Sigurna

si da je ubojica muškarac? – Da, rekla je. – I to je u sno-svjetlu. – Dakle, traţimo pametnog

parapsihopata koji je smrtno bolestan. Zašto bi on htio svjetiljku?

– Pada mi na pamet samo jedan razlog, rekla je. – Misli da se nekako moţe posluţiti njome

da bi se spasio. Što nam govori da je upoznat s nekim od najstarijih tajni i legendi Ezoterič-

nog. – Član Društva. – To je vjerojatna mogućnost. – Pitanje je, je li pronašao svjetiljku? –

Moţda i nije. – Polagano je hodala naprijed, slijedeći trag otisaka. – Većina starijih ostataka

sno-svjetla koje je Tully ostavio za sobom je slabašna, no tijekom godina mogu tu i tamo vid-

jeti tragove uzbuĎenja. Najnoviji vrući otisci stari su najviše jedan dan.

– Misliš da ima naznaka kako je iščekivao unosnu aukciju?

– Ne mogu se sjetiti ničeg drugog što bi ga moglo toliko uzbuditi. – Zaobišla je ugao i stala

kad je ustanovila da stoji pred zidom. – Hmm. – Adam joj je prišao i stao kraj nje. – Što? –

Trag vodi do ovog zida, a zatim nestaje, rekla

Adam je neko vrijeme promatrao zid. – Čini se da je Tully imao tajni sef.

– Ako jest, ne mislim da ga je ubojica pronašao. Njegovih tragova nema na podu ovog

dijela sobe.

21

Trebalo mu je manje od pet minuta da pronaĎe skrivenu bravu i još šezdeset sekundi da je

obije. Dio zida otvorio se uz tiho pištanje hidraulike. Marlowe je stala kraj njega. Zajedno su

pogledali usko stubište koje je vodilo dolje u podrum. TuĎinska energija zračila je iz tame.

– Tully je imao svoju vlastitu rupu u zidu, rekao je Adam. – Hoćeš se kladiti da ju je rabio

kao sef za svoje najdragocjenije antikvitete?

– Njegovi tragovi spuštaju se niza stube, dodala je Marlowe. – I vraćaju se gore.

Adam je uključio bateriju. Spustili su se u tamu. Zeleno svjetlo sjajilo je iz uskog otvora na

dnu.

– Problem je, rekao je Adam, – u tome da, ako je Tully sakrio svjetiljku negdje u podzem-

lju, nemamo šanse da je pronaĎemo. Ne ako nije ostavio zapis koordinata. Katakombe su

savršeni sef za gomilu vrijednih pokretnina ili nečeg drugog, što se toga tiče. Jedini tko moţe

pronaći blago jest onaj tko ga je sakrio

– Ili netko tko moţe čitati snootiske, tiho je rekla Marlowe.

Hladno samopouzdanje u njezinu glasu prikovalo ga je u mjestu.

– Moţeš li doista slijediti sno-svjetlo u tunelima? – upitao je.

– Ne uvijek, rekla je. – Ali kad je proţeto s toliko energije i adrenalina, mogu.

– Prokletstvo. Nije čudo što su te stavili na čelo J&J-a. – Promatrao ju je kako prolazi kroz

procjep u zidu tunela. – Znaš, Cehu bi dobro došao netko poput tebe.

– Radim za Ezoterično, ne za Ceh.

– Dobar šef Ceha ne dopušta da ga takvi sitni detalji ometaju.

Provjerio je koordinate na svom lokatoru i slijedio je u tunel. Prešla je kratku udaljenost,

skrenula iza ugla i stala na ulazu u jednu od mnogobrojnih komora koje su se otvarale u dugi

prolaz.

– O, da, rekla je vrlo tiho.

Stao je iza nje i pogledao joj preko ramena. Sanduci i kutije bili su naslagani visoko uz

zelene zidove od kvarca.

– Ovo je Tullyjev sef, bez sumnje, rekao je.

Pogledala ga je. – Moţeš li to osjetiti?

Znao je što je htjela reći. Poznata tuĎinska energija uskomešala mu je osjetila, no tu su bila

i druga strujanja. Valovi ultratamne snovite energije zasićene snagom grmjeli su u atmosferi.

Prepoznao ih je na način koji nije mogao objasniti. Ledeno iščekivanje kruţilo je kroz njega.

– Da, rekao je.

Netremice ga je gledala. – Pretpostavljam da je to vrlo slično gledanju u paranormalno

zrcalo. Sve što u ovoj prostoriji odašilje ove vibracije mogao je stvoriti samo netko iz tvoje

loze.

– Paranormalno ogledalo. – Razmislio je o tome. – Da, to dosta dobro opisuje ono što sada

osjećam.

Tamna ultrasvjetlost zračila je iz običnog drvenog sanduka naguranog u kut. U blizini je

bila zahrĎala metalna kutija s alatom koja je izgledala kao da potječe iz Doba sukoba. Otvorio

je poklopac i odabrao jedan od starih alata.

– Obični pajser nije mnogo evoluirao tijekom stoljeća, primijetio je. – Klasičan primjer

kako forma slijedi funkciju.

Marlowe ga je gledala kako otvara poklopac sanduka. Bio je svjestan da su i njezina osjeti-

la pojačana. Oči su joj bile vrele, a lice joj je bilo obasjano opčinjenošću i znatiţeljom. Ener-

gija i moć osjećale su se u zraku oko nje. Shvatio je da, koliko je god ţelio otvoriti sanduk, još

je više ţelio ponovno Voditi ljubav s njom. A to je sve nekako bilo povezano.

I posljednji čavao je iskočio. Bacio je staru polugu sa strane i otvorio sanduk. Glomazni

predmet u njemu bio je omotan crnom svilom.

– Tkanina izgleda staro, rekla je Marlowe. – Ali sigurno ne dvije stotine godina. Nije došla

sa Zemlje. No ono što je unutra sigurno jest.

Počeo je razmotavati svilu. – Moţeš osjetiti starost ove stvari?

– Snosvjetlo nosi parapsihički pečat s datumom. Ta stvar je stara.

– Iz sedamnaestog stoljeća?

– To je razumno pretpostaviti.

Do kraja je razmotao crnu svilu. On i Marlowe dugo su u tišini proučavali predmet.

– Izgleda kao kriţanac izmeĎu prilično ruţne vaze za cvijeće i kaleţa, naposljetku je rekla

Marlowe.

Plamteća svjetiljka bila je visoka oko pola metra. Marlowe je bila u pravu, pomislio je, zai-

sta je izgledala poput vaze ili kaleţa. Bila je načinjena od čudnog metala zlatne boje. Donji,

uţi dio bio je postavljen na teško postolje s alkemičarskim simbolima. Svjetiljka se širila pre-

ma vrhu koji je bio optočen prstenom mutnih, sivih kristala.

– Mogu osjetiti energiju u toj stvari, rekla je Marlowe. – Toliko sirove snage koja dolazi iz

najtamnijeg kraja spektra. Nikad ne bih pretpostavila da je moguće natopiti neki predmet toli-

kom količinom energije i odrţavati je zarobljenom u stanju mirovanja. Kako je Nicholas

Winters iskovao tu stvar?

– Nitko pouzdano ne zna. Prema spisima, izradio ju je sluţeći se tajnama nekog drevnog

učenja zvanog alkemija.

Pomnije je proučila svjetiljku. – Sljedeće je pitanje kako je moguće oprezno pristupiti

energiji i usmjeriti je?

– Prema tim istim starim spisima, to je tvoj posao.

– Bojala sam se da ćeš to reći. Jedna stvar je sigurna. Potrebno mi je neko vrijeme da osje-

tim taj predmet i obavim još neka istraţivanja.

– Nisam siguran koliko još vremena imamo. – Ustao je. – Energija u labirintu svakim

danom postaje sve nestabilnija. Nemoguće je znati kad će se rastvoriti u kaos.

A nemoguće je i znati hoću li se uspjeti kontrolirati dovoljno dugo da pokušam zaustaviti

taj proces, pomislio je.

Netremice ga je gledala.

– Sada kad si pronašao svjetiljku, misliš li još uvijek kako je moţeš upotrijebiti da ispraviš

nestabilnost u zrcalima?

– Moţda. – Omotao je svjetiljku crnom svilom. – U toj je stvari mnogo moći, a ona zasi-

gurno dolazi s istog kraja spektra kao i energija u zrcalima.

Osjećaj uţurbanosti koji ga je proganjao tjednima sada je kulminirao. Morao je dati sve od

sebe da ga zadrţi pod kontrolom. Krenuo je prema stubama koje su vodile do trgovine. – Čini

se da je još jedan dio legende istinit.

– Koji dio bi to bio?

– Dio koji kaţe da je za pronalaţenje svjetiljke potrebno biti nadaren za sno-svjetlo.

– Pretpostavljam da u tome ima neke logike, rekla je. – Moja vrsta dara daje mi sklonost

tom tipu energije. Ali i ti je moţeš osjetiti.

– Ne ovdje dolje u tunelima. Nikada je ne bih mogao pronaći bez koordinata. To nije prvi

put da je svjetiljka nestala. Obiteljska legenda kaţe da se ona često gubi. Kad god je netko iz

klana Wintersovih odluči potraţiti, otkrije kako mu je potrebna čitačica sno-svjetla da je pro-

naĎe.

Prošao je kroz vrata u zatamnjenu trgovinu dok su mu osjetila bila potpuno pobuĎena

kombinacijom tamne parapsihicke energije koja je curila iz svjetiljke i Marloweine uznemiru-

juće ţenstvene energije. Ništa poput vruće mješavine seksa i moći ne moţe toliko uznemiriti

muškarca.

Baš zato mu je, shvatio je trenutak kasnije, trebalo nekoliko sekundi predugo da shvati da

je nešto pošlo ozbiljno naopako.

Energija je tutnjila u atmosferi. Odmah ju je prepoznao – duhovna vatra, u velikim količi-

nama. Okrenuo se, namjeravajući skloniti Marlowe natrag na podrumsko stubište, na sigurno.

No bilo je prekasno. Paranormalni plamenovi erumpirali su u tami, okruţujući ih i spreča-

vajući ih da se povuku u sigurnost tunela.

22

Dva sjenovita lika pojavila su se na drugoj strani kruga zelene vatre. Lovci na duhove,

pomislila je Marlowe. Samo ljudi nadareni za manipuliranje tuĎinskom energijom koja je

obavijala podzemni svijet mogli su usmjeravati tu stvar u oruţje izvan katakombi. Ali teoret-

ski ni jedan lovac, bez obzira na to koliko moćan bio, nije mogao stvarati toliko energije iznad

zemlje.

Kroz plamteći prsten zelenih plamenova mogla je vidjeti da su obojica muškaraca u ruci

drţala neki predmet. Isprva je pomislila da drţe baterijske svjetiljke. No ureĎaji su emitirali

vruće zeleno svjetlo iste jezive nijanse kao energija duhova.

– Ostani blizu, tiho je rekao Adam.

Nije se prepirala. Stajala je pored njega, dodirujući ga. Njegove odrješite crte lica bile su

ocrtane zelenom svjetlošću i najtamnijim sjenama. Oči su mu gorjele hladnom zelenom vat-

rom koja se nekako doimala opasnijom od energije koja je bljeskala oko njih.

Adam je kroz plamenove pogledao dvojicu muškaraca koji su stvarali vatru.

– Jasno vam je da će toliko duhovne svjetlosti prije ili kasnije privući pozornost na ulici,

rekao je Adam.

– Ne morate se brinuti za to, rekao je jedan od muškaraca. – Ionako ćete uskoro biti mrtvi.

– A i vi, rekao je Adam. – Drake i O'Conner sigurno vam neće dopustiti da ţivite nakon što

se pobrinete za mene. I sami to znate.

– Zaveţi, zareţao je jedan od muškaraca.

– Dovrši to, naredio je prvi muškarac. – Poţuri. Ne moţemo riskirati da se dugo zadrţava-

mo ovdje.

Plameni krug se suzio. Marlowe je osjetila kako pucketava energija sikće na njezina osjeti-

la. Paranormalna vatra bila je sličnija munji nego plamenovima. Ponekad si mogao preţivjeti

opekotine, no prevelika doza bila je smrtonosna.

– To je gubitak vremena, rekao je Adam. – Zaista bih htio neke odgovore, no ne mislim da

će nam ova dvojica biti od pomoći.

Plima energije noćnih mora iznenadila ju je, obavijajući njezina osjetila. Šokirana, maglo-

vito je shvatila da Adam stvara nasilnu energiju. Činjenica da je bila u fizičkom dodiru s njim

značila je da će pretrpjeti pun udar oluje.

Udahnula je i odstupila tako da njezino rame više nije dodirivalo njegovu ruku.

Počelo je vrištanje. Okrenula se da pogleda dvojicu lovaca na duhove. Jecali su od straha.

Tijela su im se grčila i trzala. Svjetiljke su im pale iz ruku i ugasile se.

Vatreni krug je ispario, no uţasno se vrištanje nastavilo još nekoliko sekundi prije no što je

zamrlo. Obojica lovaca su se bez svijesti srušila na pod.

Noćne more prestale su jednako naglo kao što su i započele. Adam je prišao prvom čovje-

ku, čučnuvši da mu provjeri puis.

– Ovaj je još uvijek ţiv, rekao je. – Ustao je i provjerio drugog lovca. – A i ovaj. – Pogle-

dao ju je, dok su mu oči još uvijek bile demonski vrele. – Jesi li dobro?

Duboko je udahnula i usredotočila se na prigušivanje svojih prenapetih osjetila.

– Da, rekla je. Ponovno je udahnula. – Pretpostavljam da je to bio primjer drugog aspekta

tvoga dara?

Smrknuo se. – I ti si osjetila dio udara, zar ne?

– Bilo ga je teško izbjeći s obzirom na okolnosti. Fizički dodir djelovao je poput svojevrs-

nog kanala. No u redu sam, doista.

Adam je izvadio telefon i ukucao šifru. Onaj koga je nazvao sigurno se javio na prvo zvono

jer je počeo odmah izdavati oštre naredbe koje su odzvanjale autoritetom.

Marlowe se naslonila na pult kako bi se umirila. Dok je svoje disanje svela na više-manje

normalnu razinu, Adam je sklopio telefon. Pogledao ju je s druge strane prostorije.

– Uredski tim na putu je da pokupi ovo dvoje, rekao je. – Moţemo otići čim stignu ovamo.

No ne ţelim da vide tebe ni svjetiljku pa ćeš morati pričekati dolje.

– Ne shvaćam. Ne ţeliš da ljudi iz Ureda znaju da smo pronašli svjetiljku?

– Ne još. S obzirom na ono što se upravo dogodilo, pretpostavit ću da postoji mogućnost

da Fortner ima krticu u svojoj organizaciji.

– Ali ćeš dopustiti Uredu da privede ovu dvojicu?

– Nemam mnogo izbora. Nije da mogu pozvati policiju. Ne mogu objasniti svoju prisut-

nost u mrtvačevoj trgovini, a još manje zašto su me dvojica lovaca na duhove pokušala smak-

nuti.

Prišla je jednom od onesviještenih muškaraca, čučnula, pripremila se i dodirnula njegovo

čelo. Uzorak sno-svjetla bio je stabilan, ali vrlo slab.

Ustala je i prišla drugom muškarcu te poloţila vrhove prstiju na njegovo čelo.

– Već sam viĎala ovakav uzorak, rekla je uspravljajući se. – Tipičan je za duboko stanje

nesvijesti. Moţda će im trebati nekoliko dana prije no što se probude. A kada se probude,

sumnjam da će se sjećati onoga što se večeras ovdje dogodilo.

– Sve što ţelim od njih su informacije, no to je jedna stvar koju vjerojatno neću dobiti.

Zaobišla je pale lovce, proučavajući njihovo sno-svjetlo. – Nešto nije u redu s ovim stru-

jama.

– Kao što si upravo rekla, obojica su u nesvijesti.

– Ne, nešto drugo. – Nagnula se da bolje pogleda. – U ovim otiscima vidim istu vrstu

poremećaja kakvu sam vidjela u ubojičinim tragovima.

Podigao je čudne svjetiljke i prišao joj. – Imaš li kakvu ideju što se dogaĎa?

– Ne. – Bacila je pogled na svjetiljke. – No dok ne budemo znali bolje, mislim da bismo

trebali pretpostaviti da su izobličenja u strujama povezana s ovim stvarima, što god one bile.

Odvio je vrh svjetiljke i podigao ga prema svjetlu prozora. Marlowe je virila preko njegova

ramena.

– To je nekakav kristal, rekla je. – Što god činio, nemoj ga pokušati aktivirati. Bolje upozo-

ri svoje ljude u laboratoriju da ga ne testiraju na ljudima. Reci im da ga analiziraju instrumen-

tima.

Adam se namrštio. – Jesi li sigurna da su kristali izazvali oštećenja u otiscima ove dvojice?

– Ne, ali znam dovoljno o povijesti kristalnog oruţja da budem vrlo oprezna. Mislim da bi

bilo najbolje uopće ne riskirati.

– U redu. – Zavio je vrh baterije natrag na drţak. – Ali mislim da ove stvari objašnjavaju

kako su njih dvojica uspjela emitirati toliko energije izvan tunela. Pretpostavljao sam da je

gotovo nemoguće izvući toliko duhovne energije iznad zemlje.

– Mislim da si u pravu. Sluţili su se kristalima da pojačaju svoj prirodni dar manipuliranja

duhovnom svjetlošću.

– Poslat ću te ureĎaje u laboratorij Ureda, rekao je Adam. – Da vidim što mi tehničari

mogu reći.

– Samo da raščistimo nešto, rekla je hladno. – Moţeš ponijeti jednu od tih baterija u labo-

ratorij Ureda. Drugu ću ja odnijeti u laboratorij Ezoteričnog.

– Ovo je operacija Ureda, Marlowe.

– Više nije. Postala je zajednička operacija Ureda i J&J-a kad sam pristala da ti pomognem

traţiti svjetiljku. – Kucnula je po predmetu koji je drţala pod rukom. – Neka se zna da se

drţim svog dijela pogodbe.

– Što manje ljudi zna što se dogaĎa, to bolje.

– Slaţem se. No kao što si upravo rekao, moguće je da imate krticu u Uredu. Mogla bi biti

pogreška vjerovati svim dokazima tog laboratorija. A treba razmisliti o još nečemu.

Pogledao ju je s očiglednim skepticizmom. – A čemu to?

– Kao što te stalno podsjećam, Ezoterično se bavi istraţivanjem paranormalnog još od

sedamnaestog stoljeća na Zemlji. Mnogo smo stručniji od sviju ostalih, uključujući i Ured.

Priznaj.

Razmislio je o tome na trenutak. – Moţeš dobiti jednu od tih spravica. No ţelim jamstvo

da ćeš je drţati pod najstroţim nadzorom.

– Opusti se malo. Ono što Ezoterično zna jest kako čuvati tajne.

– Mislim da se sjećam kako je tijekom godina Društvo imalo nekih problema s čuvanjem

tajnosti osnivačeve formule, rekao je.

– Pa, nije da obitelj Winters nije i sama imala problema sa sigurnošću. Ne uspijevate ni

zadrţati tu svjetiljku.

Zvuk vozila u uličici odvratio im je paţnju. Oboje su pogledali prema straţnjim vratima

trgovine.

– To je sigurno uredski tim, rekao je Adam.

Marlowe je podigla jednu ruku. – Dogovorili smo se.

Čeljust mu se stisnula, no stavio je jednu kristalnu bateriju u njezin dlan.

– Ţelim tvoju riječ da ću dobiti potpuni izvještaj i laboratorijsku analizu, rekao je. – Ne

pročišćenu verziju.

– I ja ţelim isto obećanje od tebe.

Kimnuo je. – Dogovoreno.

23

– Jesi ligurna da si dobro? – upitao je.

– U rec sam, rekla je Marlowe. – Ti si taj koji se iscrpic

Bio jeapanjen hladnokrvnim, mirnim tonom njezina jsa. Unatoč tomu što je večeras proţiv-

jela, uroč tomu što ga je upravo promatrala kako sreije dvojicu muškaraca koji su ih napali,

još uvijeb imala kontrolu.

Sigurr je najseksepilnija ţena koju je ikada sreo. Jed se suzdrţavao da ne zaustavi sanjke i

povuče ja svoje naručje.

VraćaLu se kroz tunele. Trebalo mu je manje od pet mita kako bi dao upute uredskom timu

i poslaolvojicu onesviještenih lovaca i jednu čudnu terijsku svjetiljku u laboratorij stoţera

Ureda.

Usmjerio je sanjke iza još jednog ugla. Marlowe se čvrstorimila za rukohvat da odrţi rav-

noteţu.

– Čista znatiţelje, kako si otkrio drugi aspekt svog dar – upitala je.

Bila je odlučna da to ne naziva njegovim drugim darom, pomislio je.

– Na uobičajeni način, rekao je. – Slučajno. Sjećaš li se slučaja s laboratorijem droge u

dţungli o kojem sam ti pričao? Onaj na kojem sam radio kada sam osjetio labirint zrcala?

– Da.

– Tijekom napada, stvari su krenule naopako. Diler koji je upravljao laboratorijem uzeo je

jednog mog čovjeka kao taoca. Drţao je noţ na Harryjevu grlu. Obojica su bila udaljena oko

pet metara. Odjednom sam jednostavno znao kako zaustaviti čovjeka s noţem.

– Udario si ga valom energije noćnih mora?

– Nije čak ni vrisnuo poput ove dvojice večeras. Jednostavno se srušio i na mjestu umro.

– Jesu li članovi tvog tima znali što si učinio? – upitala je.

– Ne. Mislili su da je pretrpio srčani ili moţdani udar. – Namrštio se, razmišljajući o tom

incidentu. – Ali Harry nije osjetio udarac poput tebe večeras. Nije osjetio ništa, bez obzira što

je čovjek s noţem stajao pored njega.

– Moţda je za to kriv moj dar. Bila sam u punoj snazi kad si udario tog lovca energijom

noćnih mora. Osjetila su mi bila širom otvorena.

Čvršće je primio upravljač. – Sigurna si da si dobro?

– Vrlo sam osjetljiva na sno-svjetlo, no imam i vrlo veliku sposobnost manipuliranja nji-

me. Uspjela sam se zaštititi. Ne brini zbog mene. Moraš ostati usredotočen.

Bila je u pravu, pomislio je. Problem je bio u tome da nije mogao ostati usredotočen, ne

kada mu je bila toliko blizu, a svjetiljka ga je pozivala na načine koje nije mogao objasniti.

Razmišljao je o drevnoj legendi dok je zaustavljao sanjke u blizini svoje rupe u zidu.

Marlowe je sišla sa sanjki i stala kraj njega. – Kad smo već kod mita o Plamtećoj svjetiljci,

postoji nekoliko detalja u tradicionalnoj verziji legende o kojima moramo popričati.

Utroba mu se stisnula, no uspio je ne pokazati ikakvu reakciju. Sišao je s vozila i podigao

svjetiljku.

– Zanimljivo, rekao je. – I ja sam upravo razmišljao o toj legendi.

Zaobišla je straţnji kraj sanjki da bi mu se pridruţila. – Prema spisima, potrebna je fizička

povezanost izmeĎu muškarca koji ţeli pristupiti energiji svjetiljke i čitačice sno-svjetla koja

mu pomaţe.

Zurio je u otvor u kvarcu. – Znaš kako je to sa starim legendama. U priči uvijek postoji

seksualni element. – Prošao je kroz rupu u zatamnjenu garaţu. – No u ovom slučaju, to je

samo mit. Prema obiteljskim spisima, potreban je fizički dodir. Dovoljno je samo da dodiruju

jedno drugo.

– Znači, trebamo se samo drţati za ruke? – rekla je ravnim tonom.

– Kao što si upravo naglasila, kontakt povećav.i fokus i snagu.

– Da.

Promatrao ju je kako se provlači kroz pukotinu u kvarcu. Osvijetljena tuĎinskom zelenom

svjetlošću koja se probijala kroz otvor, izgledala je egzotično, tajanstveno i tako seksi da se

počeo znojiti.

– Jesi li doista brinula da bismo morali ponovno otići zajedno u krevet kako bismo pokre-

nuli tu prokletu stvar? – upitao je.

– Naravno da ne. Nikad nisam mislila da je potrebno išta više od rukovanja. – Zastala je na

ulazu u garaţu. – Ţeljela sam samo provjeriti kako ti shvaćaš tu legendu. To je sve.

– Drugim riječima, htjela si provjeriti nadam li se da ću ponovno dobiti.

– Prestani mi stavljati riječi u usta. – Pročistila je grlo. – Neki ljudi su skloni vrlo doslov-

nom tumačenju starih priča.

Hodao je naprijed i zastao direktno ispred nje, vrlo blizu, ali ne dodirujući je. Marlowe se

nije povukla, no mogao je osjetiti rastuću plimu energije u atmosferi i znao je da je instinktiv-

no otvorila svoja osjetila kao što nadareni ljudi čine kada se osjećaju ugroţenima. Ili kada su

uzbuĎeni, podsjetio se.

Ne bi trebao razmišljati o seksu, no nije mogao prestati razmišljati o tome. Ne samo o sek-

su, nego seksu s Marlowe. Situacija je bila krcata opasnošću, mogućnostima i gomilom ener-

gije.

– Zvuči kao da bi ti ponovni odlazak u krevet sa mnom bio vrlo traumatičan, rekao je.

– O, zaboga. Nisam to mislila, i ti to znaš.

– Znam li?

Postavio je predmet umotan u svilu na betonski pod i malo joj se pribliţio. Atmosfera oko

njih drhtala je od vreline.

– Bila je to napeta večer, rekla je, promuklim i dubokim glasom. – S mnogo adrenalina i

parapsihološke energije.

– Poput prošle noći?

Duboko je udahnula. – Vjerojatno ne bismo trebali razgovarati o prošloj noći.

– Zašto?

Zurila je u njega. – Zato što nisam sigurna u to što se dogodilo meĎu nama.

– I to te čini nervoznom?

– Da. – Uvukla je još jedan dah. – Ono što se dogaĎa vjerojatno nije ništa više od jednosta-

vne seksualne privlačnosti pojačane blizinom i prirodnom povezanošću izmeĎu dvoje ljudi

koji su upravo prošli kroz opasno iskustvo. Osim toga, još uvijek si napet od udara.

– Kao i ti prošle noći. Jesmo li zato vodili ljubav? Tako da se moţeš riješiti napetosti?

– Ne.

– Imaš li kakvih problema s tom prirodnom povezanošću, uzajamnom privlačnošću i nape-

tošću koja se dogaĎa meĎu nama?

– Vjerojatno bih trebala imati nekakvih problema, rekla je. – Sigurna sam da ću se sutra

sjetiti nečega.

– A večeras?

– Večeras nemam problema, šapnula je.

Nagnuo se vrlo blizu i usnama dodirnuo njezine. Nije pokušavala izbjeći poljubac.

Ponovno ju je poljubio, još dublje, puštajući da se izmeĎu njih raspiri vrelina. Ovog puta je

reagirala. Usne su joj postale meke pod njegovima.

Začuo je tiho stenjanje. Ne uzdah predaje ili strasti. Nešto sličnije poluprigušenom mrm-

ljanju frustracije, zaključio je. Čvrsto ga je zagrlila, zahtijevajući još. Snaţno ju je povukao

prema sebi i ljubio je dok nije otvorila usta za njega, dok joj se ruke nisu stegnule oko njegova

vrata, dok njezino disanje nije postalo brzo, plitko i zvučalo očajnički.

Uhvatio je zraka, čučnuo ispred nje te skinuo jednu čizmu, zatim drugu, ostavljajući je u

čarapama. Kada je ustala, zgrabila je ovratnik njegove košulje i počela ga ljubiti po vratu.

Noga joj se omotala oko njegove potkoljenice.

Bili su u klinču senzualne bitke. Podignuo je rub njezine crne dolcevite i poloţio ruke na

njezin goli struk. Koţa joj je bila topla i meka.

Raskopčao joj je traperice i povukao ih, zajedno s gaćicama, dolje do glezanja. Sutnula je

traperice i riješila ih se.

Kada je osjetio njezine ruke na kopči svojega remena, umirio se dok je raskopčavala nje-

gove hlače. Bila je izrazito paţljiva. Uzela ga je u ruku.

Provukao je prste kroz meki trokut kovrča i pronašao njezinu nabreklu srţ. Tiho je zaste-

njala kad ju je pomilovao i stisnula prste oko njegovih ramena.

– Ništa nikad nije bilo ovako dobro, prošaputao je kraj njezina vrata.

– Ne, odgovorila je. – Ništa.

Zgrabio ju je za struk, podigao je i naslonio na betonski zid. Omotala je noge oko njega i

rukom ga uvela u sebe.

– Dobro, uspio je izgovoriti, glasom grubim od napora koji mu je bio potreban da zadrţi

kontrolu. – Pogriješio sam. Ništa nikad nije bilo ovako dobro.

Ušao je u nju što je dublje mogao. Noge su joj se stisnule oko njega, a i njezin prolaz.

– O, Adame.

Omamljujuća intimnost istisnula mu je zrak iz pluća i potresla njegova osjetila. Jahao je na

divljim valovima s Marlowe, svaki ih je udarac nosio sve više. Bio je odlučan u namjeri da

ona prva svrši. Ţelio se pobrinuti da ona shvati kako joj je njezino zadovoljstvo najvaţnije.

Više od toga, ţelio je da shvati kako je moţe potpuno zadovoljiti. Ţelio se pobrinuti da ga

nikada ne zaboravi. On će biti muškarac kojega neće moći ostaviti prije zore.

Prsti su joj utonuli u njegovu košulju i utisnuli se u koţu ispod nje. Osjećao je napetost od

koje joj se grčilo cijelo tijelo. Bila je blizu vrhunca. Uz tiho, duboko stenjanje svršila je.

Maleni grčevi njezina orgazma povukli su ga preko ruba. Dragovoljno se prepustio, uţiva-

jući u osloboĎenju. Njegov klimaks poslao je još jedan val energije kroz oboje.

Bio je maglovito svjestan svoje vlastite rike zadovoljstva koja se odbijala od zidova, podo-

va i stropa stare garaţe tijekom onoga što se činilo poput vječnosti.

24

Marlowe je shvatila da su joj leĎa još uvijek prilijepljena uz hladni zid, a noge omotane

oko Adamova struka. Naginjao se preko nje dok su mu dlanovi bili oslonjeni o beton iznad

nje.

U svjetlu zračenja iz tunela mogla je vidjeti da mu je čelo bilo vlaţno od znoja. Oči su mu

bile zatvorene, a tamna kosa raščupana njezinim prstima. Slušala je kako se njegovo ispreki-

dano disanje brzo vraćalo u normalu. Spretno je spustila noge na tlo. Kad su joj gola stopala

dodirnula beton, shvatila je da joj unutarnji bedreni mišići drhte. Morala je stiskati leĎa o zid

kako bi ostala uspravna.

Adam je podigao svoje tamne trepavice i pogledao je. Oči su mu još uvijek gorjele.

– Ovo bi vjerojatno bilo još bolje da smo stigli gore do kreveta, rekao je.

– Teško je zamisliti da se ovo moţe poboljšati.

– Moţda uz udobni madrac i nekoliko jastuka umjesto betonskog zida. Te sitnice vezi daju

romantiku.

– Zapamtit ću to.

Napravio je mali sklek uza zid i pribliţio joj se dovoljno da je ponovno poljubi. Ovoga je

puta to bio lijen, senzualni poljubac čistog muţevnog zadovoljstva, a ne vruć i teţak poljubac

s kojim je započeo susret.

– Moţda bismo to trebali ponoviti gore, predloţio je Adam, nosom joj gurkajuci vrat. –

Usporedbe radi.

A tada će zaspati i početi sanjati i njezina će mala ugodna fantazija biti uništena. Bolje je to

završiti sada.

– Zvuči izazovno, rekla je vedro. Upadljivo je pogledala na sat. – Ali vidi koliko je sati.

Gotovo je dva sata ujutro. Ne znam kakvo je radno vrijeme u Cehu, ali J&J se otvara u osam.

Gricnuo je njezinu usku. – Ti si šefica. Moţeš odlučiti kad ćeš raditi.

– Stric Zeke mi je uvijek govorio da šef mora postaviti primjer.

Pomno ju je promatrao, lagano stisnutih očiju. – Ovdje nije riječ o pravilima J&J-a. Riječ

je o tome što nećeš moći spavati kraj mene i to što ćeš nestati prije zore.

– Bolje je tako, vjeruj mi.

– Nisam baš siguran u to. – Zakopčao je hlače.

Shvatila je da su joj gaćice još uvijek omotane oko jednog gleţnja. Val vreline navro joj je

u obraze. Smiješno, nakon divljeg seksa u garaţi, pomislila je. No osjećala se ranjivo i nesi-

gurno u sebe. Srećom, duboke sjene sakrile su rumenilo.

Brzo je obukla gaćice i traperice. Vezala je remen kada je primijetila svjetiljku. Umirila se.

– Adame, šapnula je.

– Sto?

– Svjetiljka, rekla je. – Pogledaj je.

Okrenuo se slijedeći njezin pogled. Oboje su zurili u crni sveţanj koji je leţao na podu

garaţe. Blijedo, paranormalno svjetlo probijalo se kroz nabore crne svile.

– Koji vrag? – krenuo je prema predmetu.

– Mislim da si je upalio, rekla je. – A moţda smo to učinili zajedno kad smo... O, dovraga.

Moţda ima neke istine u tom dijelu legende. Seks stvara mnogo snaţne energije.

Stao je iznad crnog sveţnja. – Nevjerojatno, rekao je tiho.

– Moramo je ugasiti.

– Zašto? – Podigao je sveţanj. Na njegov dodir, sveţanj je sjajnije zablistao.

– Poanta je u tome da shvatimo kako ta stvar radi. Izgleda da smo dobro počeli.

– Nemamo pojma što radimo, podsjetila ga je. – Treba mi vremena da proučim taj predmet.

Da obavim neka istraţivanja.

Počeo je razmotavati crnu svilu. – Vrijeme je ono čega nemamo.

– Zaista mislim da nije pametno večeras petljati po toj stvari. Trebamo smisliti neku strate-

giju prije no što se upustimo u taj projekt.

– Prema spisima, trebamo se samo oslanjati na svoju intuiciju, ne istraţivanja i strategiju.

Povukao je posljednji komad platna. Vidjela je kako se trznuo kad su mu ruke došle u izra-

van dodir s predmetom.

– Jesi li dobro? – pitala je.

– Moraš osjetiti tu moć. Nevjerojatna je.

Svjetiljka se više nije doimala čvrstom. Neobičan, zlaćani metal postajao je proziran. Struje

paranormalne energije komešale su se u svjetiljci.

– Mogu osjetiti sile u njoj, rekla je tiho. – Mislim da jačaju. Reagira na tvoja strujanja.

– Da. – Oči su mu se ponovno uţarile.

– U toj stvari ima previše moći da bi je jedna osoba mogla kontrolirati, upozorila je. –

Toliko znamo. Ne moţeš to učiniti sam.

Podigao je svjetiljku i pogledao Marlowe. U sve snaţnijem sjaju tog predmeta izgledao je

poput nekog drevnog alkemičara koji zuri u njezine plamenove, poput Nicholasa Wintersa.

– Znam da sam ne mogu kontrolirati energiju u toj stvari, rekao je. – Zato te trebam. Sad.

Večeras.

Glas mu je ponovno bio zasjenjen ţudnjom, no shvatila je kako ga ovoga puta nije pokreta-

la seksualna ţelja nego duboka glad za kontroliranjem moći svjetiljke. Potreba za upravlja-

njem tim predmetom doslovno mu je bila u genima.

Znala je da ga nikako ne moţe uvjeriti da večeras pokuša isključiti svjetiljku. Moţda nije

bilo načina da zaustave ono što su započeli. Sada je mogla učiniti samo jedno, pomoći Adamu

da kontrolira taj ureĎaj.

Prešla je kratku udaljenost koja ih je razdvajala. Objema rukama drţao je svjetiljku za pos-

tolje.

– Vjerojatno bi bilo najbolje uspostaviti fizički dodir, rekla je.

Nije rekao ništa, čekajući da ona napravi sljedeći potez.

Pokrila je njegovu ruku svojim lijevim dlanom i prihvatila rub predmeta desnom rukom.

Zapljusnuo ju je nalet energije. Paranormalni plamenovi blještali su njezinim osjetilima.

Taj šok oduzeo joj je dah na nekoliko trenutaka, no nije odstupila. Početni bljesak brzo je

oslabio. U sljedećem trenutku bila je u strujama, jedreći na valovima sirove moći. Više nije

bilo bola, samo uzbudljivi osjećaj sigurnosti. Znala je kako to učiniti.

Adam ju je gledao vrelim, sveznajućim pogledom.

– Dobar osjećaj, zar ne? – upitao je. – Poput nedavnog seksa.

Osjećaj je doista bio uznemirujuće sličan onomu što je iskusila tijekom njihova vrelog sek-

sualnog susreta.

Postolje i tijelo svjetiljke još su uvijek prolazili neku alkemijsku promjenu. Dok su je pro-

matrali, zlatni metal postao je providan. Energija je ojačala u atmosferi i u predmetu.

U sljedećem trenutku, svjetiljka je naglo postala prozirna, kao da je načinjena od najčišćeg

kristala. Kipteća oluja ultratamnog svjetla bjesnjela je u njoj.

Svi osim jednog mutnog kristala postavljenih u rub zagrijali su se paranormalnom vatrom.

Svaki je svijetlio drugom bojom spektra sno-svjetla. Bez upozorenja, duga paranormalne

energije šiknula je iz kruga kamenja i zapljusnula zidove garaţe.

– Toliko moći, šapnuo je Adam. – Sad shvaćam. Ja je mogu usmjeravati, no samo ako ti

drţiš središte.

– Da, rekla je.

Njeţno opipavajući, pronašla je ritam teških valova sirovog sno-svjetla. Pulsovi i oscilacije

oluje u svjetiljci bili su gotovo, ali ne posve, identični Adamovima. Njegove valne duljine bile

su zapanjujuće snaţne, no tu i tamo je osjećala lagani nedostatak harmonije u strujama.

– Mislim da sam pronašla izvor tvojih noćnih mora i halucinacija, rekla je. – Trebala bih

riješiti taj problem prije no što se upustimo u daljnje pokuse sa svjetiljkom. Ne ţelimo nimalo

riskirati s ovolikom energijom.

– Što ćeš učiniti?

– Neke od tvojih struja su malo neusklaĎene. Obavit ću nekoliko malenih prilagodbi.

Bacila se na posao s osjećajem sigurnosti, usmjeravajući svoju energiju u oluju koja se

kuhala u svjetiljci. Slušajući svoju intuiciju, podesila je Adamove uzorke tako da su njegove

struje sno-svjetla rezonirale s onima u predmetu. Dovršila je popravak s velikim zadovolj-

stvom. Baš poput okretanja ključa u bravi i otvaranja pravih vrata, pomislila je. Namjeravala

je reći Adamu da je ta sitnica obavljena te da sad mogu nastaviti s istraţivanjem potencijala

svjetiljke.

Poput okretanja ključa u bravi.

Stare riječi koje je Nicholas Winters zapisao u svoj dnevnik odjeknule su njezinim umom.

– Veliki rizik prati pojavu treće i završne moći. Moji potomci, namjeravaju li preživjeti,

morat će pronaći Plamteću svjetiljku i ženu koja može upravljati energijom sno-svjetla. Samo

ona može okrenuti ključ u bravi koja otvara vrata posljednjeg dara.

Što je učinila?

Nije bilo vremena za razmišljanje o veličini koraka koji su ona i Adam upravo napravili.

Bljesak energije erumpirao je iz svjetiljke. Paranormalna duga postala je zasljepljujuće sjajna,

osvjetljavajući zamračenu garaţu svim bojama s najtamnijeg kraja spektra. Nijanse ultraljubi-

časte, ultrazelene, ultracrvene i ultraţute obasjavale su hladan beton.

Adamovo tijelo se ukrutilo, glavu je zabacio natrag lica izobličenog u masci smrtne agoni-

je.

Ispustio je svjetiljku. Predmet je sletio na tlo uz tresak, jedva promasivši Marloweine gole

noţne prste. Istog trenutka se zamračilo.

Adam se onesviješten srušio pored svjetiljke.

25

Probudio se u tami koju je obasjavao samo snop svjetlosti podzemlja. Trebalo mu je neko-

liko sekundi da shvati kako leţi na podu garaţe. Leţao je na jednom pokrivaču, a drugim je

bio pokriven. Pod glavom mu je bio jastuk.

– Koji vrag?

Veseli frktavi zvuk naveo ga je da pogleda u stranu. Vidio je Gibsona kako sjedi u blizini.

Mučan je ţvakao kreker. Kreker je izgledao poznato, zaključio je Adam. Izgledao je kao da

dolazi odozgo iz njegove kuhinje.

– Dobro jutro i tebi. – Odgurnuo se u sjedeći poloţaj i pogledao na sat. Pet sati. – Pretpos-

tavljam da nemaš kave koja bi išla uz taj kreker?

Vrata lifta otvorila su se uz pištanje. Marlowe je izašla sa šalicom u ruci. – Kava je kod

mene, rekla je. Prišla mu je kroz sjene. – Kada sam prije par minuta provjerila tvoje sno-

svjetlo izgledalo je kao da ćeš se brzo probuditi. Kako se osjećaš?

Razmislio je o tom pitanju. – Dobro. Jako dobro.

Odgurnuo je pokrivač, ustao i uzeo kavu iz njezinih ruku. – Dobro, moţda sam malo uko-

čen od spavanja na podu garaţe, no sve u svemu, osjećam se mnogo bolje nego u proteklih

mjesec dana.

– Oprosti što sam te ostavila u garaţi cijelu noć. Kad si se srušio nisam te mogla probuditi.

Nikako te nisam mogla odnijeti gore, pa sam donijela pokrivače i jastuke ovamo.

– Hvala. Cijenim to.

Prošla je kroz snop svjetlosti iz katakombi. Vidio je da je odjevena u traperice, dolcevitu i

čizme koje je nosila prošle noći. Kosa joj je bila zavezana u punĎu. Sjene pod njezinim očima

govorile su sve.

– Nisi spavala, zar ne? – upitao je.

– Nisam bila sigurna kako je svjetiljka utjecala na tebe. Mislila sam da je najbolje da te

drţim na oku dok se ne probudiš.

Spoznaja da se osjetila obaveznom da mu čuva straţu ga je iritirala.

– Provela si noć gledajući me kako spavam? – rekao je.

– Ţeljela sam biti sigurna da si dobro. Tek je prošlo pet. Spavao si samo tri sata. U jednom

trenutku sam se popela gore da skuham kavu.

Ispio je malo kave i nije se mogao sjetiti kad je posljednji put nešto imalo tako dobar okus.

To je zato što ju je ona skuhala, shvatio je.

– Hvala, rekao je. Zvučao je grubo, čak i svojim vlastitim ušima. Nije si mogao pomoći.

Onesvijestio se prošle noći. Nije mu se sviĎalo što ga je vidjela u tako slabom, bespomoćnom

stanju.

Nasmiješila se. – Sve u redu. I ja sam zaspala prošle noći.

– Da. – To nije uopće bilo isto, no zaključio je kako nema prostora za svaĎu. – Gdje je

svjetiljka?

– Ondje.

Slijedio je njezin pokret i vidio tamnu kvrgu u sjenama.

– Zašto si je stavila tako daleko?

– Odašilje uznemirujuću energiju, čak i kad nije upaljena. Mislila sam da bi ti mogla ome-

tati san.

Prešao je garaţu i podigao svjetiljku. Promatrao ju je trenutak-dva. Marlowe je čekala u

tišini. Nakon nekog vremena ju je pogledao.

– Misliš li da sam sinoć stekao treći dar? – upitao je.

Pogledala je u pod garaţe ispod njegovih stopala. Znao je da čita njegove otiske.

– Stekao si treću razinu dara, rekla je promišljeno. – Nisi Kerber.

Ponovno je spustio pogled na svjetiljku. – Sigurna si?

– Potpuno. Vjeruj mi, primijetila bih.

Zvučala je vrlo uvjereno. Polako je izdahnuo.

– Jesi li primijetio da je jedan od kristala ostao taman? – upitala je.

– Ne mogu reći da sam obraćao pozornost, priznao je. – No prema starim spisima, svaki

put kad bi netko upalio svjetiljku, jedan bi kristal uvijek ostao taman.

– Ponoćni kristal.

– Tako ga je nazivao Nicholas Winters. Obitelj je prije nekoliko stoljeća zaključila da je

kristal mrtav.

Prema toj teoriji, Nicholas je već gubio razum i svoje darove kad ga je iskovao. Stalo mu je

bilo samo do osvete. Uspio se uvjeriti da je u posljednji kristal usadio nekakvu parapsihološku

zapovijed.

– Što je, da budemo precizni, nemoguće, rekla je Marlowe.

– Da. No to nam ostavlja sljedeće pitanje. – Pogledao ju je. – Hoću li moći upravljati ovom

stvari kako bih zaustavio disonancu u labirintu?

– Ne mogu na to odgovoriti. No mogu ti reći da nećeš moći usmjeriti energiju iz tog pred-

meta bez moje pomoći.

Slabašno se nasmiješio. – Još uvijek smo partneri?

– Netko mora spasiti podzemni svijet.

– A to smo mi, rekao je. – PoĎimo gore i doručkujmo, partnerice.

Telefon mu je zazvonio dok je slijedio Marlowe iz lifta u spavaću sobu. Pogledao je broj.

Skočio mu je adrenalin.

– To je Fortner. – Otklopio je telefon. – Winters. Jesu li te ona dvojica koju sam ti sinoć

poslao probudila?

– Dvojica lovaca još uvijek su u nesvijesti, rekao je Elliott. Zvučao je mrko i iscrpljeno,

kao da je i on proveo noć čuvajući straţu. – Parapsihijatar kaţe da čak i ako se probude, neće

imati jasna sjećanja. No identificirali smo ih. Dvojica lovaca koji rade na crno kao plaćenici.

– Rade za O'Connera i Drakea?

Elliott je frknuo. – Sigurno si vidovit. Oni su slobodnjaci, no čini se da su povremeno oba-

vljali razne posliće za O'Connera i Drakea.

Marlowe je zastala na sredini sobe, slušajući. Gibson se izmigoljio ispod njezine ruke i

otkotrljao na pod. Sa svojim nepogrešivim instinktom, uputio se prema kuhinji.

– Što je s baterijom-oruţjem? – rekao je Adam na telefon. – Jeste li otkrili što o njoj?

– Ne mnogo. Unutra je neka vrsta kristala, no laboratorijski tehničari mi govore da nikada

nisu vidjeli išta slično. Ipak, njihovi instrumenti kaţu da je neaktivan. U njemu nije ostalo

ništa energije.

– TuĎinska tehnologija?

– I to je moguće. To ne bi bio prvi moćni predmet koji je došao iz dţungle. – Elliott je zas-

tao. – Rekao si da si na poprištu pronašao samo jedan takav ureĎaj?

Adam je pogledao Marlowe u oči. – Da. Misliš da bi ih moglo biti još?

– Tko zna? – Ellliott je duboko uzdahnuo. – Kao što sam ti rekao, čuvaj leĎa.

– Ima li kakvih vijesti o Galendzeru i Treigeru?

– Posljednje što znamo jest da O'Conner i Drake ulaze i izlaze iz njihova ureda, no nema

nikakvih znakova ikakve neobične aktivnosti. Jesi li siguran da ne ţeliš ništa poduzeti? To je

tvoja odluka, no nakon onoga što se dogodilo prošle noći....

– Ne još, rekao je Adam. – Moram znati što namjeravaju prije no što ih sredim. Još sam

odlučniji u tome otkako znamo za kristalno oruţje. Javit ću ti se poslije.

Poklopio je telefon, svjestan da ga Marlowe promatra sa zainteresiranim izrazom lica.

– Ništa o svjetiljci? – upitala je.

– Laboratorijski tehničari misle da bi to mogla biti izvanzemaljska tehnologija. No što god

bilo, više ne radi. Misle da više ne moţe generirati energiju.

Otkopčala je svoj maleni koţnati ruksak i izvadila baterijsku svjetiljku. Na trenutak ju je

promatrala.

– Kladim se da je i ova neaktivna. Mislim da to moţemo pripisati tvom drugom daru.

Podigao je obrve.

– Ţelim reći drugom aspektu tvoga dara, brzo se ispravila. Vratila je bateriju u ruksak. –

Kada si pogodio te ljude razornim valom energije noćnih mora, obojica su bila u punoj snazi.

Poremetio si njihova osjetila dok su obojica bila otvorena i usmjerena na baterije. Imam osje-

ćaj da je takav nalet energije sprţio kristale.

– Poput topljenja jantara?

– Da. Kristale najvjerojatnije treba ugoditi da bi radili, baš kao i jantar. Fino ugoĎeni ins-

trumenti ili strojevi bilo koje vrste uvijek su osjetljivi. Nije potrebno mnogo da ih se potrga ili

uništi.

Zaputio se prema kuhinji. – Što znači da tvoji laboratorijski tehničari vjerojatno neće pro-

naći ništa korisno kada pregledaju tvoj primjerak.

– Moţda i neće. Adame?

Podigao je lončić za kavu i otvorio slavinu. – Da?

– Lagao si svom šefu o prošloj noći, rekla je.

– Elliott nije moj šef. Ne više.

– Lagao si mu od početka do kraja. On ne zna da imam drugu bateriju. Ne zna čak ni da

imaš svjetiljku, zar ne?

– Bolje je tako. Rekao sam ti, mislim da imam krticu u Uredu. Moguće je da O'Conner i

Drake imaju nekoga unutra, blizu Fortneru. Nekoga komu vjeruje.

– Vau. A mislila sam da sam ja paranoična. Ti zapravo ne vjeruješ nikomu, zar ne?

– To nije istina. – Napunio je lončić i zavrnuo slavinu. – Vjerujem članovima svoje obite-

lji.

– To je to? Samo svojoj obitelji?

Pogledao ju je. – I tebi, Marlowe. Vjerujem ti.

Nasmiješila se. – Da, naravno. Partneri moraju vjerovati jedan drugome.

– Ne, rekao je. – Ne moraju. No pomaţe ako vjeruju.

26

– Kasniš, šefice. – Rick je spustio primjerak magazina Harmonična vjenčanja i pogledao

Marlowe. – Namjeravao sam te nazvati.

– Ja sam šefica, rekla je Marlowe. – Taj poloţaj ima neke privilegije. No, slučajno imam

dobar izgovor. Morala sam odnijeti nešto u laboratorij, a zatim sam svratila kod strica Zekea

kako bih izvukla nekoliko starih privatnih dosjea iz sefa J&J-a.

– Kaţem ti, te stare dosjee treba prebaciti na računalo.

– Vjerojatno. No do danas je svaki Jones koji je obavljao moj posao bio suviše paranoičan

da stavi te podatke na internet. Kao što stric Zeke kaţe, jednom kada je u tom formatu, moţe

mu pristupiti svatko tko u blizini ima nekog trinaestogodišnjaka.

– To nije istina. Računalna sigurnost J&J-a je izrazilo sofisticirana.

– Tu je još uvijek faktor paranoje. Teško ga je tnidvladati nakon nekoliko stoljeća tradicije.

Gibson se izvukao iz njezina ruksaka i skočio na stol da pozdravi Ricka.

– Hej, mali motoristu, kako ide? – Rick je s ljubavlju potapšao Gibsona i bacio se na otva-

ranje ţičane brave na posudi za kekse.

Kada je skinuo poklopac, Gibson je skočio na rub i proučavao niz energetskih pločica

High-Rez s izrazom koji se jedino mogao opisati kao poţuda.

Rick je ţmirnuo prema Marlowe kroz zlatno obrubljene naočale. – Bez uvrede, no ne

izgledaš kao da si se sinoć dobro naspavala, šefice.

– Takvi ti komentari neće osigurati povišicu. – Skinula je ruksak. – Kako napreduju plano-

vi za vjenčanje?

– Dan i ja poslijepodne imamo dogovor s planerom vjenčanja. Odbrat ćemo pozivnice. –

Podigao je primjerak Harmoničnih vjenčanja i poprimio zlokobno drţanje. – Jesi li znala da

su plavkasto ruţičasta i modro plava najmodernije ovogodišnje boje za formalna vjenčanja?

– Nisam čula za to. – Nikad nije voljela razgovarati o toj temi jer ju je ona samo podsjećala

na to da nikad neće imati vlastito formalno vjenčanje. No pokušavala je pokazati nešto entuzi-

jazma. Rick joj je bio drag, a pronašao je ljubav svog ţivota. To je trebalo proslaviti.

– Dan odbija nositi ruţičastu i plavu, rekao je Rick.

– Ne mogu mu zamjeriti. Ni sama nisam oboţavateljica tih boja. Što ćeš učiniti?

– Nešto netradicionalno. Planer vjenčanja predlaţe bakrenu i brončanu.

– To zvuči... – prekinula se traţeći pravu riječ.

– Zanimljivo. Jesi li siguran da ti i Dan nećete izgledati kao dva kipa koja stoje pred olta-

rom?

– Nisam o tome razmišljao na taj način, no sad kad to spominješ, moţda se predomislimo.

Gibson je odabrao energetsku pločicu i ostavio staklenku za kekse. Rick je namjestio

poklopac i zaključao ga.

Marlowe je zaobišla radni stol, krenuvši prema unutarnjem uredu. – Je li Tony Chula pod-

nio izvještaj o slučaju Parker?

– Prije otprilike deset minuta. Rekao je da mu nije bilo teško ući u trag ubojici. Supruga,

baš kao što si pretpostavljala.

– Bojala sam se toga. – Stavila je ruksak na stol i iz njega izvadila dvije stare knjige. –

Kada formalni brak poĎe naopako, onda poĎe zaista naopako.

Rick je stajao na vratima. – Razvod je moţda gotovo nemoguć, no čovjek bi očekivao da

se dvoje civiliziranih ljudi koji se naĎu zarobljenima u lošem braku moţe jednostavno dogo-

voriti da ţive odvojeno sa svojim ljubavnicima.

– To funkcionira samo ako oboje imaju ljubavnike. U ovom slučaju, gospodin Parker imao

je mladu, privlačnu instruktoricu joge. GospoĎa Parker imala je svoj klub za bridţ. Očito,

smatrala je da to nije isto.

– Izgleda. Tony kaţe da slučaj još nije spreman za prosljeĎivanje policiji. Još uvijek radi na

dokazima, no misli da ih neće biti teško pronaći.

Marlowe je sjela i otvorila jednu od starih knjiga. – Očekujem poziv od dr. Raymonda iz

laboratorija. Odmah ga spoji.

– Razumijem, šefice. – Marlowe je počela čitati.

Dva sata kasnije pronašla je ono što je traţila. Podigla je slušalicu i ukucala Adamov priva-

tni broj.

– Bok, Marlowe.

Pokušavala je ignorirati seksepilni, intimni ton njegova glasa, no istina je bila da postaje

ovisna o njemu.

– Pregledavala sam neke stare spise J& J-a. Privatne dosjee Caleba i Lucinde Jones.

– Osnivača agencije Jones & Jones?

– Znaš tu priču?

– Moja obitelj uvijek je pomno pratila tvoju. Osim toga, jedan od mojih predaka, Griffin

Winters, imao je posla s J&J-om u doba kada su Caleb i Lucinda Jones vodili agenciju. –

Adam je zastao na trenutak.

– Nešto povezano s nekom starom svjetiljkom, koliko se sjećam.

– Sve je ovdje u dosjeima. No tu su i još neke informacije. Tijekom tog slučaju pojavilo se

neko čudno oruţje od crvenog kristala. Prema bilješkama Caleba Jonesa, moglo ga se ugoditi

tako da nadarenoj osobi omogući da pojača i usredotoči svoju prirodnu parapsihološku energi-

ju.

– Misliš da je to povezano s kristalima u ovim svjetiljkama?

– Pa, boja kristala je drugačija, ali, da, mislim da postoji veza.

Povukla je drugu knjigu i zagledala se u stranicu. – Štoviše, oruţje slične prirode ponovno

se pojavilo početkom dvadeset i prvog stoljeća, prema dosjeima Fallona Jonesa. Ponovno,

kristali nisu bili crveni, no mislim da govorimo o istoj vrsti tehnologije.

– Stara zemaljska tehnologija?

– Stara zemaljska alkemija, da budemo precizni.

– Alkemija je u devetnaestom stoljeću već bila mrtva znanost, rekao je Adam.

– Imam vijesti za tebe. Alkemija nikad nije umrla u Ezoteričnom. Društvo je osnovano na

alkemičar-skim učenjima.

– Misliš li da kristalni pištolji koje smo zaplijenili prošle noći potječu iz devetnaestog ili

dvadeset i prvog stoljeća?

– Ne. Ti ureĎaji slični baterijama zasigurno su suvremene izrade. Mogu osjetiti starost pre-

dmeta, sjećaš se?

– To nam ostavlja dvije mogućnosti, rekao je Adam. – Prva je da je netko ponovno otkrio

istu alkemičarsku tehnologiju koju su drugi otkrili u prošlosti.

– Slučajnosti se dogaĎaju, rekla je Marlowe. – I kotač su vjerojatno nekoliko puta izmislili

različiti ljudi prije no što je ušao u uporabu.

– Druga mogućnost jest da se netko dokopao tih starih spisa Ezoteričnog koje proučavaš i

pronašao način stvaranja kristala.

– Ovo je zanimljiv dio. Caleb i Fallon Jones namjerno nisu u svoje spise stavili upute.

Obojica su vjerovala da su kristali preopasni.

– Znači morat ćemo se osloniti na teoriju slučajnosti.

Pročistila je grlo. – Zapravo, postoji još jedno objašnjenje.

– Da?

– Izgleda da izvorni komplet uputa za izradu kristala koji pojačavaju nadarenost dolazi iz

ranih radova Nicholasa Winter sa.

Na drugom kraju linije čula se duga tišina.

– Taj stari alkemičarski recept, rekao je Adam neutralnim tonom.

– Slušaj, razumijem potrebu čuvanja obiteljskih tajni, vjeruj mi. No u ovom slučaju... –

Stala je usred rečenice jer je telefon zazvonio. – To je moja druga linija. Pričekaj.

Čula je kako Rick odgovara.

– Ona je s klijentom, doktore Raymond. Provjerit ću je li slobodna.

– Slobodna sam, doviknula je iz druge sobe. Okrenula je leĎa telefonu. – To je laboratorij

Ezoteričnog, Adame. Dr. Raymond sigurno ima početni izvještaj o kristalu koji sam mu jutros

dala. Nazvat ću te malo kasnije.

– Dogovoreno, rekao je Adam. – I, Marlowe?

– Da?

– Moramo se spustiti u kišnu šumu što je prije moguće. Upravo sam dobio izvještaj ekipe s

lica mjesta. Kad su tvoji ljudi stigli, obavili su svoja vlastita mjerenja i promatranja. Ona uka-

zuju na to da se nesklad u strujanjima povećava još brţe no što smo mislili.

– Zaista bismo trebali napraviti još eksperimnata na svjetiljci prije no što je pokušamo upo-

trijebiti u podzemlju.

– Nemamo vremena za to. Moţeš li se do poslijepodneva spremiti za silazak?

Duboko je udahnula. – Da.

Adam je prekinuo vezu. Javila se na drugi telefon.

– Marlowe je, doktore Raymond. Što imate?

– Samo preliminarni izvještaj, gospoĎice Jones. No rekli ste da ţelite da vas obavijestimo o

našim otkrićima o kristalnim baterijama čim nešto saznamo.

– Da. Hvala na tako brzoj analizi.

– Nemojte mi još zahvaljivati. U ovom vam trenutku ne mogu reći mnogo. No mogu pot-

vrditi da taj kristal zasigurno nije tuĎinska tehnologija. Bez sumnje je ljudsko djelo. Osim

toga, naši instrumenti nam govore da je taj ureĎaj moţda bio sposoban za kanaliziranje i foku-

siranje ljudske parapsihološke energije, no čini se da je sada neaktivan. Bio bi potreban pose-

ban talent da ga ponovno ugodi.

– Talent za kristale?

– Da, vrlo moćan talent za kristale. – Dr. Raymond je oklijevao. – Još nešto: vjerujem da

su vaše početne sumnje točne. Stvari poput jantara koji omogućuje čovjeku da usredotoči svoj

prirodni dar su, općenito govoreći, bezopasne. No ureĎaji poput ovog kristala koji mogu poja-

čati dar su drugačiji. Opasni su za korisnika jer s vremenom izobličuju čovjekove temeljne

uzorke.

Poput osnivačeve formule, pomislila je. No to nije pomislila naglas. Nije bilo potrebe. Svi

u Ezoteričnom znali su za opasnosti drevnog alkemičarskog recepta koji je smućkao Sylvester

Jones.

– Hvala vam, doktore Raymond.

– Još jedna stvar, gospoĎice Jones. Onaj tko je izradio ovaj kristal zna mnogo o kristalnoj

znanosti, zasigurno više od mene i mog osoblja. Govorimo o najnaprednijoj tehnologiji, gos-

poĎice Jones.

– Ili vrlo staroj tehnologiji, tiho je rekla Marlowe. – Poput stare zemaljske alkemije. Nazo-

vite me ako otkrijete još nešto.

– Naravno.

Ponovno se javila Adamu.

– Ima li novosti iz tvog laboratorija? – upitao je.

– Ne. Ali dr. Raymond je potvrdio da je to kristalno oruţje potencijalno vrlo opasno.

– Da, primijetio sam prošle noći.

– Ne samo za ţrtvu, – rekla je strpljivo, – riječ je o dugoročnoj šteti po korisnika.

– Što objašnjava izobličenja koja si vidjela u snootiscima one dvojice. Slaţem se, kristali

predstavljaju problem. No povezani su s O'Connerom i Drakeom. To znači da su, za sada, na

dnu mog popisa prioriteta. Jesi li spremna za spašavanje podzemnog svijeta?

– Naravno. Gibson i ja ionako nismo imali uzbudljivijih planova za danas.

27

Intuicija joj je već danima bila pod naponom. Sada je vrištala na nju. Vrijeme da nestanem,

pomislila je Gloria Ray. Obuzela ju je studen. Prekasno. Predugo je odgaĎala odluku. To joj

nije bilo slično. Do sada je već trebala biti daleko izvan grada a ne stajati ondje, sama, u izu-

zetno privatnom uredu dragog Huberta.

Bila je ljubavnica Huberta O'Connera nekoliko mjeseci i bila se nadala da će to potrajati

još neko vrijeme. Dragi je Hubert bio vrlo velikodušan s nakitom, krznom, automobilima i

članarinama u ekskluzivnim welness-centrima. No kada je Komora svojom teškom čizmom

stala na vrat lokalnog cehovskog vijeća i postavila Adama Wintersa za novog direktora orga-

nizacije u Frekvenciji, vidjela je da će to loše završiti.

Postojao je samo jedan razlog zašto bi odluka Komore nadjačala Vijeće Frekvencije. Na

kraju je odlučeno da organizaciju u Frekvenciji treba počistiti, a to bi bilo nemoguće obaviti

bez novog šefa izvana. Znala je da to znači kako Hubert neće više dugo biti u Vijeću. Bio je

vrlo moćan, ali i korumpiran do srţi.

Kada izabereš karijeru poput moje, pomislila je Gloria, naučiš se oslanjati na svoju intui-

ciju. Njezina je bila prilično snaţna. Do sada ju je čuvala od nevolja, a sad je vikala na nju.

Izlazi.

No morala je učiniti još nešto prije no što napusti grad s torbom punom skupog nakita.

Sluţbeni ured Huberta O'Connera nalazio se u glavnom stoţeru Ceha. No on i njegov stari

prijatelj Douglas Drake uvijek su imali privatni ured duboko u srcu Četvrti u blizini Juţnog

zida. Odrasli su zajedno u toj Četvrti, zajedno se pridruţili Cehu i počeli zajedno raditi u

katakombama.

S vremenom su se popeli gotovo do vrha korumpirane organizacije u Frekvenciji, čuvajući

jedan drugomu leĎa na svakom koraku. No ni jedan od njih nikada nije izgubio kontakt sa

starim susjedstvom. To je značilo da su im ulice u blizini Juţnog zida predstavljale moćno

uporište.

U ovom okrutnom dijelu Četvrti O'Conner i Drake bili su ljudi kojima su se obraćali svi

koji su ţeljeli poslovati u blizini, uključujući dilere droge, svodnike i poduzetnike koji su se

bavili trgovinom ilegalnim starinama. Oni koji se nisu pobrinuli da O'Conner i Drake dobiju

svoj dio nisu dugo trajali.

Nije trebala upaliti svjetlo. Već je bila ondje i znala se snaći. Dovoljno se zelene svjetlosti

probijalo kroz prljave prozore da moţe vidjeti što radi. Za razliku od ureda cehovskog stoţera,

ovo je bio oskudno namješten prostor sa samo jednim izlizanim stolom i nekoliko stolaca.

Znala je da je, što se O'Connera i Drakea ticalo, najvaţniji bio ormar koji je skrivao stubište

koje je vodilo u podzemni svijet. O'Conner se često sluţio njime kako bi ulazio i izlazio iz

svog tajnog ureda u prigodama kad nije ţelio da ga itko vidi. Mnogo ju je puta poveo sa

sobom. Volio je voditi ljubav u katakombama. Mnogi lovci su to voljeli. Nešto u vezi s tuĎin-

skom energijom. Potajno je zabiljeţila koordinate.

Potresla ju je iscrpljujuća napetost. Trebala bi otići. Odmah. Ranije je spakirala torbu sta-

vivši u nju samo najnuţnije stvari; zbirku skupog jantarnog i zlatnog nakita koji joj je darovao

Hubert, nove isprave koje je potajno kupila na internetu, smeĎu periku koju će upotrijebiti da

pokrije svoju plavu kosu i jantarne kontaktne leće kojima će zatamniti svoje plave oči. Nije

joj se sviĎalo što će za sobom ostaviti divnu odjeću i novu grimiznu Sirenu, no nije bilo druge

mogućnosti. Ne moţeš pošteno nestati s pet-šest pretrpanih kovčega i šminkerskim sportskim

automobilom.

Požuri, pomislila je. Učini ono što moraš i nestani odavde. Prišla je zidu i opipala ga traţe-

ći skriveni šav u lamperiji. Brzo ga je pronašla. Mali odjeljak je kliznuo u stranu, otkrivajući

sef.

Ukucala je šifru za koju O'Conner nije znao da je pronašla, zahvaljujući svom intuitivnom

daru. Prsti su joj lagano drhtali.

To nije bio prvi put da je morala prekinuti vezu s potencijalno opasnim ljubavnikom. Bila

je profesionalka. Pripremala se za ovaj dan od trenutka kada je prije godinu dana uspjela pri-

vući pozornost Huberta O'Conera. Muškarci poput O'Connera – cehovski vijećnici na visokim

poloţajima – bili su odlične financijske investicije. Obasipali su svoje ljubavnice najboljim

stvarima.

No tako moćni muškarci bili su i vrlo riskantni. U najboljem bi slučaju jednostavno izgubi-

li zanimanje kad bi se pojavila mlaĎa i ljepša ţena. Govorila si je da takvu mogućnost uvijek

moţe prihvatiti s dostojanstvom. Gubitak od konkurencije bio je sastavni dio tog posla, a sad

kad je postajala starija, to se moralo dogaĎati češće.

No postojao je i najgori mogući scenarij za prekidanje takvih veza, a njezin joj je dar govo-

rio da se s time sada suočava. Saznala je previše O'Connerovih tajni, a nedavno je otkrila naj-

opasniju od svih. Moćni bi muškarci postajali nervozni kad bi shvatili da ljubavnica zna pre-

više. Cehovski ljudi poput Huberta bili su pomalo staromodni kad je trebalo zaštititi sebe.

O'Conner se lako mogao pobrinuti za to da ona zaista nestane – ravno u tunele ili prašumu.

Napuštanje grada i mijenjanje svog identiteta neće joj dati dovoljnu zaštitu. Trebalo joj je i

dodatno osiguranje. Dnevnik pohranjen u tamnom sefu dat će joj barem realnu šansu ako

O'Conner odluči za njom poslati svoje grubijane.

Otključala je bravu, otvorila sef i izvukla dnevnik. Odnijela ga je do radnog stola i otvorila

ga. Posegnuvši u svoju dekoltiranu bluzu, izvadila je sićušnu kameru iz dţepića grudnjaka.

Dţepić je bio namijenjen umetanju malenih jastučića za povećanje dekoltea. Nisu joj trebala

takva pomagala. Njezine lijepe grudi stručno je izradio jedan od najboljih kirurga u gradu. No

dţepići u grudnjaku bili su korisni za skrivanje drugih predmeta poput kamere i malenog

rezervnog jantara za hitne slučajeve. Kad se druţiš s cehovskim ljudima, naučiš sa sobom

nositi ugoĎeni jantar.

Fotografirala je nekoliko najnovijih stranica u dnevniku, vratila kameru u grudnjak i smjes-

tila dnevnik u sef. Kada je povukla ruku, prsti su joj okrznuli tvrd, okrugao predmet dvostruko

manji od njezine šake. Nekakav kristal ili kamen, pomislila je. Površina mu je bila izbrušena,

no predmet je bio prevelik za komad nakita. Opipala je unutrašnjost sefa i pronašla još dva

kristala.

Nije joj trebao intuitivni dar kako bi znala da su kristali, ako ih O'Conner drţi u sefu, ne

samo izuzetno vrijedni nego i vrlo vjerojatno opasni. Znala je da bi trebala otići, no nije se

mogla oduprijeti tomu da malo bolje promotri kristale. Uzela je jedan kamen i iznijela ga na

svjetlo. Na zelenom svjetlucanju koje se probijalo kroz prozor nije mogla odrediti boju krista-

la, no u njemu je osjećala nekakvu energiju. Nakratko je razmišljala o tome da jedan od kris-

tala ponese sa sobom. No ponovno se javio njezin dar, oštro se suprotstavljajući toj zamisli.

O'Conner će sigurno primijetiti da nedostaje. Tu će činjenicu staviti uz činjenicu da je i ona

takoĎer nestala i doći do najgoreg mogućeg zaključka.

Donijevši odluku, stavila je kristal natrag u sef, zaključala ga i na mjesto vratila lamperiju

koja ga je skrivala.

Prišla je ormaru namjeravajući otići na isti način na koji je stigla. No kad je stavila ruku na

kvaku vrata ormara, njezina intuicija je podivljala.

Ne otvaraj vrata.

Pustila je kvaku kao da joj je oprţila dlan, brzo zakoračila unatrag, okrenula se i krenula

prema jedinom drugom izlazu iz sobe, glavnim vratima. Otvorila su se prije no što je stigla na

pola puta. Jedan od Hubertovih ljudi, grubijan po imenu Kirby, ušetao je u prostoriju. U ruci

je drţao pištolj.

– Izgleda da je gospodin O'Conner bio u pravu što se vas tiče, gospoĎice Ray, rekao je. –

Kazao mi je da pripazim na vas. Rekao je da se u posljednje vrijeme ponašate malo drugačije.

– O čemu govoriš, Kirby? – obrecnula se.

– Gospodin O'Conner je smatrao da planirate nešto, ali ja osobno nikad nisam pretpostav-

ljao da biste mogli biti dovoljno glupi da pretraţite njegov privatni ured. Uvijek sam mislio da

samo glumite glupu plavušu.

– Ti budalo, rekla je, trudeći se da joj se u glasu čuje što više prezira. – Ovdje sam zato što

me je Hubert zamolio da se večeras ovdje susretnem s njim. Ako sazna da si izvukao pištolj

na mene, bit će bijesan.

– Ne mislim tako, rekao je Kirby Zvučao je pomalo sjetno. – Šteta što su stvari ovako ispa-

le. Pomalo ste mi se sviĎali. Od svih ţena koje je gospodin O'Conner imao, vi ste bili najbolji

prema meni i drugim dečkima. Imali ste stila, znate?

– Slušaj, Kirby To je sve nesporazum. Daj mi minutu i sve ću ti objasniti.

Vrata ormara otvorila su se iza nje. Hubert O'Conner izašao je iz ulaza u tunel.

– Kirby je u pravu, Gloria, rekao je. – Imala si stila. Nedostajat ćeš mi.

– Huberte, ovo je smiješno. Što se dogaĎa? Dobila sam tvoju poruku da se naĎemo ovdje.

– Oboje znamo da ti nikada nisam poslao poruku, rekao je.

Potrudila se da zvuči bijesno. – Dovraga, netko sigurno je. Tko god me je nazvao prije sat

vremena, sigurno se je trudio smjestiti mi.

– Zašto bi se itko trudio? – upitao je O'Conner. – Ti si samo kurva.

– Trebalo je skrenuti tvoju paţnju, naravno. Natjerati te da pogledaš u drugom smjeru.

Huberte, slušaj me. Oboje znamo da imaš neprijatelje. Netko radi protiv tebe. Tko god to bio,

on ţeli da misliš kako mi ne moţeš vjerovati.

O'Conner ju je ignorirao. Prišao je zidu, maknuo lamperiju i otključao sef. Izvukao je

malenu svjetiljku i pregledao unutrašnjost.

– Ništa ne nedostaje, rekao je Kirbyju. – Uzmi njezin jantar. Ne mislim da je ugoĎen, no

nema smisla riskirati.

– Da, gospodine. – Kirby je spremio pištolj i krenuo naprijed. – Oprostite zbog ovoga,

gospoĎice Ray. Hoćete li mi predati svoj jantar ili ţelite da ga uzmem na teţi način?

– Griješiš, tiho je rekla Gloria. Skinula je svoj jantarni prsten i naušnice. – Činiš vrlo veli-

ku pogrešku. Onaj tko mi je smjestio smijat će se kad sazna kako je lako napravio budalu od

tebe.

– Zaveţi, zareţao je O'Conner. – Jesi li gotov, Kirby?

– Da, gospodine O'Conner. Imam njezin jantar.

– Odvedi je dolje u tunele.

Glorijino srce je divlje udaralo. Jedva je mogla disati. Kirby nije pronašao maleni komadić

ugoĎenog jantara koji je drţala u dţepiću grudnjaka. Čim je Kirby pusti dolje u katakomba-

ma, upotrijebit će ugoĎeni kamen da pronaĎe izlaz. No, u meĎuvremenu se morala potruditi

da sve izgleda uvjerljivo.

– Molim te, Huberte, šapnula je. – Nakon svega što smo značili jedno drugom, sigurno me

nećeš poslati u podzemlje da umrem.

Palcem je pokazao prema ormaru. – Riješi je se.

– Da, gospodine O'Conner. – Kirby je omotao debele prste oko Glorijine ruke.

– Čekaj, naredio je Hubert. – U pravu si, Kirby. Gloria nije tako glupa kao što izgleda.

Trebao bih se dodatno osigurati. – Posegnuo je pod kaput i skinuo malenu kutiju s pojasa.

Gloria je gledala dok su joj osjetila urlala. Uzeo je komad nečega što je izgledalo poput bli-

jedoruţičastog kvarca iz dţepa kaputa.

– Huberte? – rekla je. – Što se ovdje dogaĎa?

– Samo mala mjera sigurnosti u slučaju da imaš nešto jantara skrivenog ispod te plave

kose. Odmakni se, Kirby.

Kirby se brzo maknuo u stranu.

O'Conner je drţao kvare na dlanu i koncentrirao se. Kvare je zasjao. Gloria je osjetila jača-

nje energije u atmosferi, no koliko je mogla vidjeti, ništa se nije dogaĎalo. Nekoliko sekundi

kasnije kvare je izgubio svoj blijedi sjaj.

– To će srediti tvoj rezervni jantar, rekao je Hubert.

– Kako to misliš? – upitala je. – Kirby je upravo uzeo moj jantar.

– Moţda je uzeo sve, moţda nije. Više nije vaţno. – O'Conner je podigao ruţičasti kvare. –

Ova stvar uništava ugoĎeni jantar. Ako ti ga je još ostalo, upravo je postao neaktivan.

Usta su joj se osušila. – To nije moguće.

Sada se iskreno zabavljao. – Vidjet ćeš kada počneš trčati. Tako je to u katakombama,

znaš. Spusti ljude dolje bez dobrog jantara i prije ili kasnije uvijek počinju trčati. Kaţu da

izluĎuju ljude. Riješi je se, Kirby.

28

Srce podzemlja bilo je golemo smrznuto jezero paranormalne energije.

– Nevjerojatno je, šapnula je Marlowe.

Stajala je s Adamom na rubu kanjona i gledala u ravnu plohu blještećeg, svjetlucavog

zrcalnog kvarca koji je ispunjavao dolinu pod njima, bilo je teško izravno gledati u nemoguće

sjajnu energiju više od nekoliko sekundi odjednom.

Izvadila je sunčane naočale i stavila ih. Tamna su stakla smanjivala, ali ne i poništavala sav

odbljesak, što se ticalo njezina normalnog vida. Naočale nisu činile ništa da ublaţe omamlju-

jući učinak na njezina ostala osjetila.

– To je samo površina labirinta, rekao je Adam. – Prava akcija je unutra.

Smješten na Marloweinu ramenu, Gibson je mrzovoljno reţao. Postajao je sve uznemireni-

ji tijekom posljednja dva sata dok su hodali kroz dţunglu prema labirintu. Dodirnula ga je.

Sklupčao se još bliţe kao da ga je trebalo umiriti.

Njih troje nisu bili sami. MeĎu grmljem i u lisnatim krošnjama čulo se trčkaranje i skaku-

tanje. Mucani.

Gotovo odmah nakon ulaska u dţunglu Marlowe i Adam postali su svjesni malih stvorenja

koja su ih slijedila kroz podzemlje. U početku ih je bila samo šačica, no njihov se broj uporno

povećavao tijekom sati koji su im trebali da stignu do kanjona. Marlowe je pretpostavljala da

se u grmlju kriju desetci mucana, moţda i stotine. Povremeno ih je čula kako dozivaju jedni

druge. Ponekad bi Gibson čavrljao s njihovim neviĎenim pratiteljima. No većinu vremena

mucani su bili jezivo tihi, kao da su osjećali da se dogaĎa nešto od velike vaţnosti, nešto što

će utjecati na njih.

Zvukovi drugih stanovnika kišne šume postali su rjeĎi kad su se pribliţili svomu odredištu.

Marlowe u proteklih sat vremena nije čula pjev ptice ni vidjela jednog od sveprisutnih svjet-

lucavih guštera.

Trebalo im je dulje nego što su očekivali da stignu na svoje odredište jer su bili prisiljeni

zaobići dvije presušene duhovne rijeke i jednu paranormalnu oluju.

– Nisu bile ovdje kad sam prošli puta išao ovuda, rekao je Adam. – Imam osjećaj da kvare-

nje rezonantnog uzorka u labirintu stvara mnogo nestabilne energije u cijeloj dţungli. Situaci-

ja postaje gora.

Marlowe je spustila pogled na svjetlucavu površinu labirinta. Pripremivši se, oprezno je

otvorila svoja osjetila. Sok je bio uzbudljiv i energizirajući.

Golema količina moći dolazila joj je u nevidljivim, pulsirajucim strujanjima. Bilo je to kao

da je uzela dozu nevjerojatno snaţne droge. Sve u njoj se divlje komešalo. Morala se boriti da

zadrţi kontrolu.

Osjetila je kako Adamov dar oţivljava i znala da i on reagira na energiju koja se kotrljala s

jezera kao uporna plima.

– To je zasigurno neka vrsta energije sno-svjetla, rekla je. – I sigurno dolazi s ultratamnog

kraja spektra. No nije slična ičemu s čime sam se ikada susrela. Nema nikakvih emocija ni

slika snova. Samo sirova moć.

– Vjerojatno zato što tu energiju stvara stroj a ne ţivo biće. Labirint je generator.

– Teoretski, trebalo bi biti nemoguće generirati umjetno sno-svjetlo, podsjetila ga je.

Spustio je pogled na koţnatu torbu u kojoj se nalazila Plamteća svjetiljka.

– Što je s ovom stvari? – upitao je. – To je ureĎaj sposoban za proizvodnju velikih količina

sno-svjetla.

– Da, ali samo ako je upališ i ako imaš nekoga tko će ti pomoći kontrolirati unutarnje sile.

A ti si jedini koji moţe usmjeriti energiju u njoj. U biti, moć svjetiljke jedino je moguće akti-

virati ljudskom energijom, preciznije onom koja je karakteristična za tvoju genetiku.

Proučavao je jezero. – TuĎinci su davno nestali. Nema više nikoga tko bi fokusirao biopa-

ranormalnu energiju kroz taj kvare, no generator još uvijek odašilje goleme količine energije.

– Sve ukazuje na to da radi i obavlja svoj posao, koji god on bio, već stoljećima, tiho je

rekla.

Pogledao ju je. – Moţeš osjetiti starost tog zrcalnog kvarca?

– Samo na vrlo grub način. Uvijek je teško odrediti točan datum u slučaju tako drevnih

antikviteta, osobito tuĎinskih. Ali da, govorimo o stoljećima, moţda i tisućljećima.

– Što je, prema paraarheolozima, pribliţna starost ruševina, katakombi i dţungle.

– Da, rekla je.

Gibson joj je mrmljao na uho. Čula je kako mu iz grma odgovara neki drugi mučan.

– Pitam se što se zbiva s mucanima, rekao je Adam. – Izgleda da znaju da se dogaĎa nešto

ozbiljno.

– Ţivotinje su osjetljive na svoj način. Moţda hvataju blage distorzije pod dominantnim

strujama koje pulsiraju iz tog kvarca. Ostale ţivotinje pobjegle su iz ovog područja.

– Pa zašto su onda mucani ovdje?

– Pretpostavljam da je to zbog Gibsona, rekla je. – Osjećaju da je on s nama i da smo ovdje

kako bismo popravili ono što je pošlo naopako.

– Naši maleni navijači. – Adam ju je pogledao, dok su mu oči bile nečitljive iza tamnih

leća sunčanih naočala. – Osjećaš to, zar ne?

Znala je na što misli.

– Da, rekla je. – U pravu si. Nešto je pomalo pogrešno u rezonirajućim uzorcima.

– Postaje gore kad si unutra. Vidjet ćeš što ţelim uri.

Proučavala je površinu labirinta. – Zaista misliš da taj čudni generator odrţava cijelo pod-

zemlje?

– Da, a mislim da odrţava i svjetla na površini. Zrcalni labirint tuĎincima je bio umjetno

sunce, izvor energije koja je pogonila biodizajnirani svijet koji su morali stvoriti kako bi pre-

ţivjeli ovdje na Harmoniji. Barem mi to govori intuicija.

Jeza je prostrujala njezinom kraljeţnicom. – Mislim da si u pravu. Ali golemo je. Kako se

moţemo i nadati da ćemo utjecati na strujanja tako velikog stroja nečim toliko malenim poput

Plamteće svjetiljke?

– Kad sam prije dva tjedna preuzeo vodstvo nad timom, uspio sam odrediti da destabilizi-

rajuća energija zrači iz samo jednog malog odjeljka labirinta. Distorzija počinje utjecati i na

drugi kvare, no ako uspijemo podesiti struje u jednoj komori, mislim da će se sve vratiti u

normalu. – Zastao je. – Što god bilo normalno za taj generator.

Namjestila je ruksak. – Drugim riječima, samo ćemo promijeniti nekoliko ţarulja?

– To bi moglo biti malo sloţenije.

– Znaš, ovo je dobar povod za vic. Da malo razvedri atmosferu.

– Koliko agenata J&J-a i cehovskih šefova treba da promijene ţarulju?

– Nešto slično. – Promatrala je blistavo jezero kvarcne vatre. – Problem je u tome što ne

znam kako završava.

– Što kaţeš na to da poĎemo potraţiti odgovor?

* * *

Zaobišli su rub kanjona i stigli do istraţivačkog logora koji je podigao Ured. Gibson je sje-

dio na Marloweinu ramenu dok su ona i Adam izlazili iz dţungle na čistinu, no ostali mucani

koji su ih slijedili kroz kišnu šumu ostali su skriveni.

– Ovo je impresivno, rekla je Marlowe. Promotrila je red šatora i prašumske opreme koju

su ondje postavili. – No trebali ste ranije pozvati Ezoterično.

Adam ju je pogledao. – Moţda si u pravu.

Marlowe je izbrojila barem dvanaest muškaraca i ţena koji su se kretali logorom. Većina je

bila odjevena u standardnu cehovsku prašumsku opremu, što je značilo mnogo kaki i koţne

odjeće. No tada je vidjela dvojicu muškaraca i dvije ţene u laboratorijskim uniformama s

amblemom Ezoteričnog društva. Jedan od njih primijetio je Marlowe.

– Hej, Marlowe, pozvao je. – Lijepo te je vidjeti. Dobro ćeš nam doći ovdje dolje. Nedosta-

je nam talenata za sno-svjetlo.

– Bok, Ralphe, rekla je. – Kako ide?

– Nije dobro. – Ralph Tripp joj je prišao. Bio je to korpulentan, sredovječan muškarac koji

je uţivao u svom poslu. No danas je izgledao nekarakteristično ozbiljno. – Ovo nije samo

problem sa sno-svjetlom, to je problem s tuĎinskom tehnologijom. Da budem iskren, nitko od

nas ne zna kojeg vraga radimo. – Pogledao je Adama. – Vi ste Winters, zar ne? Novi šef

Ceha?

Marlowe se brzo umiješala. – Adame, ovo je dr. Tripp. On je nadaren za kristale.

Adam je pristojno kimnuo glavom. – Doktore Tripp, koliko sam shvatio, situacija se nije

poboljšala.

– Bojim se da su očitavanja sve gora. Sve što mogu učiniti je gledati i promatrati. Ipak, sla-

ţem se s dr. Nvlandom da ćemo znati kada stvari postanu kritične. U tom trenutku bit će mud-

ro narediti evakuaciju.

Atmosfera u kampu podsjećala je na onu kirurškog odjela, bez krvi. Ljudi su se doimali

mirnima, hladnokrvnima i sposobnima, ali vrlo, vrlo usredotočenima. Marlowe nije trebala

svoj dar da osjeti napetost i adrenalin.

Adam je pogledao jednu od tehničarki Ureda. – Gdje je dr. Nyland, Liz?

– U laboratoriju. – Liz je pokazala dva najbliţa velika šatora. – Biljeţi najnovija očitavanja

do kojih su došli spektralni talenti.

– Hvala. – Adam je pokazao Marlowe. – Ovo je Marlowe Jones, Liz. Ona je vrlo moćan

talent za sno-svjetlo.

Liz je izgledala kao da joj je laknulo. Nasmiješila se Marlowe. – To su jako dobre vijesti.

Kao što vam je dr. Tripp upravo rekao, svi su uvjereni da je ovo problem sa sno-svjetlom, no

vaš tip dara vrlo je teško pronaći, osobito na visokim razinama.

– Kao što neprestano govorim, Adam se trebao još u početku obratiti Ezoteričnom, rekla je

Marlowe.

Liz je s nelagodom pogledala Adama, a zatim se ponovno okrenula k Marlowe. – Ovo je

bio strogo povjerljivi projekt Ureda.

Marlowe se nasmiješila. – Pa, sada je i strogo tajni projekt Ezoteričnog.

Ralph Tripp je izgledao izmučeno. – Da budemo precizni, to je parafizikalni problem.

– U pravu ste, dr. Tripp, rekao je Adam. Okrenuo se k Marlowe. – Porazgovarajmo s

Nylandom. On ima najnovije izvještaje. Zatim trebamo poći u labirint.

– U redu, rekla je Marlowe. Krenula je za njim.

– Slatki mučan, doviknula je Liz za njom. – Nisam znala da su dobri kućni ljubimci.

– Zove se Gibson, rekla je Marlowe preko ramena. – Nije ljubimac nego prijatelj. Povre-

meno radi kao terapeutski mučan.

– Primijetili smo nekoliko tih malih stvorova u blizini, rekla je Liz. – Ponekad ih hranimo.

Čini se da vole energetske pločice. No ne prilaze preblizu.

Marlowe se nasmiješila. – Oboţavaju energetske pločice High-Rez.

Liz se nasmijala. – To i drţimo u šatoru s hranom. Standardna oprema cehovskih timova.

Marlowe se okrenula i vidjela da je Adam već nestao u šatoru. Poţurila je za njim.

U laboratorijskom šatoru zagledala se u niz instrumenata. Sva oprema bila je niskotehnolo-

ška, a najjednostavnije moguće oblikovana od jantara. Prosječni učenik trećeg razreda sluţio

se profinjenijom tehnologijom za obavljanje školskih zadataka. Nije bilo smisla dovlačiti

vrhunska računala u podzemlje jer ne bi radili u tom okolišu.

Bavljenje znanošću u podzemnom svijetu bio je naporan proces koji se sastojao od promat-

ranja i prikupljanja podataka osnovnom opremom i odnošenja podataka natrag na površinu

kako bi ih se moglo obraditi na računalima. Adam je bio na dalekom kraju dugačke radne

klupe. Stajao je s još jednim, starijim čovjekom. Proučavali su široku traku graf-papira rašire-

nu na vrhu klupe. Kada se Marlowe pribliţila, vidjela je da su sve oznake na grafu unesene

ručno.

Adam je kratko podigao pogled kada je prišla. – Marlowe, ovo je Fred Nyland. Frede,

Marlowe Jones. Ona je s timom Ezoteričnog.

– Drago mi je, gospoĎice Jones. – Fred joj je kimnuo. – Adam mi kaţe da ćete ići u labirint

s njim. Vi ste nadareni za sno-svjetlo.

– Doktore. – Kimnula mu je zauzvrat. – Odgovor na vaše pitanje je da. Iako, kao što sam

upozorila Adama, nikada se nisam susrela sa sno-svjetlom te vrste koje dolazi iz labirinta.

– Prvih nekoliko tjedana nismo uopće bili sigurni da je to sno-svjetlo, iako je Adam insisti-

rao na tome da jest, rekao je Fred. – Izgleda da je bio u pravu. Misliš li da moţeš njime uprav-

ljati?

Bacila je pogled na torbu u Adamovoj ruci. – Moţda.

Adam je kucnuo prstom po posljednjoj stavci na grafikonu. – Distorzija postaje jača.

– Znaš kako je to kad paranormalna energija počne oscilirati izvan ritma, rekao je Fred. –

Poremećaj se pogoršava mnogo brţe dok iskrivljene valne duljine stvaraju svoje vlastite nove

uzorke. Moram vam reći, ne mislim da više imamo mnogo vremena. Nastave li se stvari odvi-

jati ovom brzinom, Ured će do kraja tjedna morati dati naredbu za evakuacijom velikih gra-

dova u blizini katakombi. – Pogledao je Marlowe. – Vaši ljudi iz Ezoteričnog se slaţu.

Adam je pogledao Marlowe. – Idemo promijeniti ţarulje.

29

Marlowe je promatrala ulaz u zrcalni labirint. Bio je širok oko pet metara i visok moţda

šest, malo uţi na vrhu nego na dnu. Kao što je to bio slučaj sa svime što su tuĎinci sagradili,

njegove su se proporcije činile pomalo neskladnima ljudskom oku, no arhitektonske linije

imale su čudnu, eteričnu eleganciju, a rune urezane oko rubova ulaza odisale su neobičnom

ljepotom.

– Je li ovo jedini ulaz? – upitala je.

– Tko zna? – rekao je Adam. – Jedini je koji sam do sada pronašao. Nisam imao vremena

potraţiti još, no ovo mjesto je golemo pa bih bio iznenaĎen da ne postoje neki drugi ulazi i

izlazi.

Gibson je promrmljao i malo se promeškoljio na Marloweinu ramenu. Nije reagirao na

obećanje uzbudljive pustolovine sa sebi svojstvenim entuzijazmom, primijetila je. Umjesto

toga se činilo da sve shvaća vrlo ozbiljno, baš kao što bi činio s terapeutskim seansama.

Zabrinuta da se neće moći nositi s teškom izvanzemaljskom energijom, pokušala ga je

ostaviti s Liz. Gibson je odlučno protestirao, iskočio iz Lizina naručja i pojurio za Marlowe.

Bilo je jasno da je donio odluku. Prihvatila ju je jer nije bilo druge mogućnosti. Znala je da će

je slijediti u labirint.

Proučavala je čudne natpise koji su označavali ulaz.

– Pitam se što piše, mozgala je.

Adam je kratko pogledao elegantne tuĎinske znakove. – Vjerojatno: "Opasnost, ne ulazi.

Prijestupnicima će biti jako, jako ţao."

– Vjerojatno nešto tako, sloţila se.

Za razliku od blještave površine goleme konstrukcije, unutrašnjost labirinta nije bila obas-

jana zasljepljućom svjetlošću. Umjesto toga njezinim je širom otvorenim osjetilima svijetlila

sablasnim nijansama s ultratamnog kraja spektra, bojama snova i ponoći. Snosvjetlo.

Bila je svjesna omanje gomile tehničara, istraţivača i čuvara koji su ih promatrali s ruba

kanjona, no nije mogla skrenuti pozornost s fantastične duge noćne svjetlosti koja je obasjava-

la ulaz u labirint.

Moć koja je zračila iz otvora prikovala joj je sva čula. Adrenalin joj je kolao ţilama. Ener-

gija koja je isijavala iz carstva svjetlucave ponoći bila je opojna, energizirajuca i euforicna.

Pramenovi njezine kose oslobodili su se iz kopče kojom ih je povezala i sada su plesali oko

njezine glave. Još malo ove bijelo usijane energije i doista će moći poletjeti, pomislila je.

Gibson je frknuo, hvatajući val uzbuĎenja.

– Ovo je, objavila je, – nešto zaista drugačije, Adame. Kakvo uzbuĎenje. Baš kao voţnja

motorom po Staroj riječnoj cesti u noći punog mjeseca. Samo još intenzivnije.

– Znaš, pomisao na tebe kako se sama voziš motorom u ponoć nasmrt me plaši, rekao je.

– Plaši li te više od ovog labirinta? – upitala je.

Razmislio je o tome. – Moţda podjednako.

Znala je da on osjeća isto uzbuĎenje koje je grijalo njezinu krv. Nasmiješila mu se. Lagano

se nagnuo naprijed i usnama dodirnuo njezine. Kada se povukao natrag, vidjela je da su mu

oči zelene; paranormalno zelene.

A tada, u tren oka, postao je strogo poslovan, pravi šef Ceha. Omotao je dugačku koţnatu

traku oko njezina struka.

– Slušaj, Jones, rekao je ravnim i grubim glasom, glasom čovjeka koji izdaje naredbe. –

Ulazak u labirint je poput ulaska u tuĎinsku kuću zrcala. Čim napraviš dva koraka, počet ćeš

se osjećati dezorijentirano. Par metara dalje, nećeš moći pronaći ulaz.

– Baš kao katakombe i dţungla.

– Ne. Većina ljudi moţe se snaći u tunelima i kišnoj šumi ako imaju dobar jantar i ako su

prošli trening. Ovo mjesto je drugačije. Standardni jantar nije dovoljan. Jedina stvar za koju sa

sigurnošću znamo da radi je ugoĎeni zrcalni kvare punog spektra. Što god činila, ne ispuštaj

onaj koji ti je Nyland dao.

Dodirnula je kvarcni privjesak koji je nosila n.i lančiću oko vrata. – Ne brini, neću.

– Čak i s ugoĎenim kvarcom, većina ljudi ne moţe se snaći u unutrašnjosti ovog labirinta.

– Shvaćam što misliš. – Proučavala je beskrajne valove ključajuće energije koji su zapljus-

kivali njezina osjetila. – Mislim da se samo netko čiji dar potječe s tamnog kraja spektra moţe

snaći u ovome.

Završio je s vezanjem trake oko nje, a zatim omotao drugi kraj oko svog struka i zavezao

komplicirani čvor. Zbog koţnate trake koja ih je spajala nisu se mogli udaljiti više od dva

metra.

– Osjećam se kao da sam na uzici, rekla je.

– Dobro. – Podigao je torbu i krenuo prema ulazu. – Ţelim biti siguran da te ne izgubim iz

vida.

Pomislila je na ono što se dogodilo njegovoj sestri. – Shvaćam.

Nisu se okrenuli kako bi mahnuli publici na pozdrav. Jedno do drugoga ušli su kroz svjet-

lucavi ulaz u svijet ponoćnih zrcala.

Marlowe je osjetila ubrzano jačanje intenziteta sno-svjetla dok su ulazili u labirint, no tam-

na beskonačnost odraza uznemirivala je njezina osjetila. Kamo god bi pogledala, sa svake

strane, bila je suočena s beskrajem ponavljajućih odraza Adama Gibsona i sebe.

Neskladne proporcije arhitekture unutrašnjosti dodatno su dezorijentirale. Bilo je nevjero-

jatno teško samo odrediti različite zavijutke i uglove u labirintu. Nekoliko se puta zaletjela u

zrcalnu površinu. Nakon prvog susreta s tvrdim kvarcom, hodala je s jednom rukom ispruţe-

nom ispred sebe.

– Imao si pravo, rekla je. – Ovo je jako čudno.

– Trik je u tome da ignoriraš ono što vidiš u zrcalima i koncentriraš se na temeljne energet-

ske uzorke, rekao je Adam. – Slijedimo struje koje su lagano izobličene.

– Shvaćam. – Stisnula je oči pokušavajući isključiti dio vizualnih specijalnih efekata i

dodirnula Gibsona. Odgovorio je frktanjem i sklupčao joj se na ramenu. Pitala se je li i on bio

zbunjen beskrajem slika koje su ih okruţivale ili ih je mogao isključiti.

Brzo je shvatila da je Adam bio u pravu. Lagani poremećaj u strujanjima djelovao je poput

suptilnog putokaza. Kada se počela koncentrirati na nestabilne oscilacije i ignorirati druge

signale koje su primala njezina normalna osjetila, ţeludac joj se smirio, a u glavi joj se presta-

lo vrtjeti.

Krenuli su još dublje u vijugavi labirint. Marlowe je zaključila da je ta struktura slična

katakombama po svojim naizgled beskrajnim hodnicima, komorama i sobama. Ali je, kao što

ju je Adam upozorio, mnogo snaţnije zbunjivala osjetila.

– Neskladna strujanja postaju sve jača, rekla je.

Što tisuća Adama okrenulo je glave kako bi je pogledalo. – Poremećaj u uzorcima značajno

se pojačao otkad sam prošli put bio ovdje.

– Imaš li kakvu ideju koliko daleko još moramo ići?

– Ovdje je teško mjeriti udaljenosti, no vremenski, trebali bismo stići u komoru za dvade-

set minuta ako nastavimo ovim tempom i nigdje pogrešno ne skrenemo, rekao je.

Nastavili su hodati. Tanane struje izobličene energije postajale su snaţnije i jasnije sa sva-

kim korakom.

Adam je skrenuo iza posljednjeg ugla i stao.

– To je to, rekao je. – Ako sam u pravu, poremećaj isijava iz ove komore.

Hodali su prema visokom, uskom otvoru i stali usred prostorije. Marlowe se osvrnula.

Zrcalna komora bila je identična mnogim drugima koje su prošli putem, no energija u njoj

bila je snaţno izobličena.

Zatvorila je oči i usredotočila se samo na svoja paraosjetila. Izvor izobličene energije naglo

je postao jasan. Otvorila je oči i pogledala poremećeno zrcalo. Beskrajni niz Marlowe i Gib-

sona koji joj je uzvraćao pogled bio je vizualno neskladan, baš poput strujanja.

– Ovdje nešto definitivno nije u redu, rekla je. – Mislim da si u pravu, problem je ograni-

čen na taj komad zrcalnog kvarca. U Plamtecoj svjetiljci moglo bi biti dovoljno energije za

jednu do dvije pregorenih ţarulja.

– Dobro je to čuti, rekao je Adam.

Spustio je torbu, nagnuo se i počeo je otvarati. Stao je na pola puta, zureći u torbu.

Marlowe je slijedila njegov pogled.

– Zaboga, šapnula je.

Poznato blijedo svjetlo izlilo se iz torbe.

– Čini se da je hodanje kroz svu tu energiju sno-svjetla sa širom otvorenim osjetilima bilo i

više no dovoljno da zapali ovu prokletu stvar, rekao je Adam.

Otvorio je torbu do kraja i posegnuo unutra za svjetiljkom. Marlowe je vidjela kako se

ukočio. Čeljust mu se stisnula. Znala je da ga je upravo pogodio nalet energije.

Uspravio se i podigao svjetiljku. Umnoţen tisućama puta, predmet se pojavljivao na svim

zrcalnim površinama komore.

U Adamovim rukama svjetiljka je postala sjajnija. Dok je Marlowe gledala, postala je pro-

vidna.

– To nije dobro, rekla je. – Moramo preuzeti kontrolu nad tom stvari, i to brzo.

– Da, rekao je Adam.

U sablasnom zračenje koje je stvarala prostorija i svjetiljka, njegovo čvrsto lice bilo je ocr-

tano paranormalnom svjetlošću krajolika noćnih mora. Gibson je promrmljao, kao što bi to

činio tijekom terapija.

Marlowe se pribliţila Adamu, duboko udahnula i poloţila vrhove prstiju na rub svjetiljke.

Energija ju je zapljusnula, šokirajući joj osjetila. Uhvatila je dah boreći se da uspostavi

kontrolu. Znala je da Adam vodi istu bitku. Gibson je zareţao i preuzeo svoj lovački oblik.

Izduţio se i pokazao sva četiri oka.

– Još je intenzivnije nego prvi put, rekao je Adam. Zvučao je kao da govori kroz stisnute

zube.

– Mislim da je to zato što energija u ovoj prostoriji rezonira s njom, uspjela je izgovoriti

Marlowe. – Pojačava strujanja u svjetiljci. No to na neki način dokazuje tvoju teoriju. Mora-

mo raditi brzo. Ako se energija u svjetiljci otme kontroli...

Nije završila rečenicu. Nije bilo potrebe. Adam je sigurno mogao osjetiti opasnost, baš

poput nje.

Gibson je tiho siknuo. Straţnje su mu se šape stegnule na Marloweinu ramenu.

Svjetiljka je od mutne postala providna, pa posve prozirna. Marlowe je sada mogla osjetiti

kako se u njoj komeša tamna oluja. Svi kristali s ruba, osim jednoga, počeli su se zagrijavati.

Trenutak kasnije blještava paranormalna duga osvijetlila je komoru ogledala. Energija

kamenja svjetlucala je i ljeskala se na sjajnim površinama. Stisnula je prste oko ruba svjetilj-

ke. Ne smije izgubiti kontrolu. Kada je pogledala Adama, vidjela je kako se on jednako

naporno trudi da bi ukrotio sile koje su oslobodili.

Pronašla je osnovni uzorak strujanja svjetiljke i prepustila mu se. Nije se pokušavala boriti

da ga kontrolira. To bi bilo nemoguće. Umjesto toga počela je uplitati pramenove svoje vlasti-

te moći u nadolazeće valove.

– To je kao da vozim San, rekla je.

Adam nije rekao ništa. Pomno ju je promatrao svojim divlje zelenim očima.

– U redu, imam je, rekla je nakon nekoliko sekundi koncentracije. – Ali ne znam koliko ću

dugo moći izdrţati. Učini ono što moraš, Adame.

Naglim naletom snage usredotočio se na energiju svjetiljke. Drţala se što je čvršće mogla.

Gibsonove straţnje šape čvršće su joj stiskale rame. Paranormalni vjetrovi udarali su ih sa

svih strana. Duga energije postajala je vrelija.

Ni jedno ljudsko biće ne bi trebalo usmjeravati toliko energije, pomislila je. Ali ona i

Adam nisu imali izbora. Do kraja će jahati oluju ili umrijeti ovdje u komori. Znala je to izvan

svake sumnje.

TakoĎer je znala da joj je potrebno još snage da bi kontrolirala svjetiljku. Voljom ju je pri-

zvala iz dubina svoga bića.

Tada je, na način koji nikada neće moći objasniti, osjetila kako Gibson dodaje svoju ener-

giju njezinoj. Bio je samo mali mučan, no sve ţive stvari odašiljale su energiju diljem spektra.

Ona i Gibson dijelili su posebnu ljudsko-ţivotinjsku vezu koja je bila vrlo snaţna. Zajedno su

radili na parapsihijatrijskom odjelu klinike Ezoteričnog, a i sada su radili zajedno.

Točno je osjetila trenutak kada je Adam uhvatio goleme sile koje su se kotrljale u svjetiljci

i poslao ih u neskladne struje komore. Ponovno i ponovno slao je snaţne, stabilne valove u

blistavi kvare. Shvatila je da se sluţi zrcalnim površinama prostorije kako bi pojačao moć

svjetiljke.

Za nekoliko sekundi tamna zrcala počela su odraţavati stabilne struje sno-svjetla, prisilja-

vajući nepravilne pulsove da se vrate u ravnomjeran ritam. Komora se polako počela smiriva-

ti. Nemoguće je bilo znati što je na ovakvom mjestu normalno, pomislila je Marlowe, no

talent za sno-svjetlo poput nje znao je prepoznati stabilnu energiju kad je vidi.

Pogledala je Adama, osjećajući se trijumfalno. – Uspjeli smo.

Na njezinu je ramenu Gibson ponovno postao čupav i umiljat i lagano poskočio frkćući.

Adam nije govorio. Zurio je u svjetiljku.

– Adame? – Shvatila je kako je predmet još uvijek potpuno osvijetljen, još uvijek aktivan.

– Sada je moramo isključiti.

– Ponoćni kristal, rekao je Adam. – Pogledaj ga. Prokleta stvar trebala bi biti neaktivna.

Gibson je nešto promrmljao, ponovno nemiran.

Marlowe je spustila pogled na prsten kristala postavljen u obrubu svjetiljke. Kamen koji je

bio ostao mračan prvi put kad su aktivirali svjetiljku sada je svijetlio svim bojama ponoći.

– Ugasi ga, šapnula je.

– Ne mogu.

– Moramo to zaustaviti, viknula je.

Noćna mora zagrmjela je iz ogledala, sve ih preplavivši.

30

Šok psihičkih slika koje su bile zaključane u Ponoćnom kristalu potresao je Adama. Tamni

predio snova dobio je oblik i čvrstinu u zrcalnoj prostoriji.

To je bilo poput bilo koje druge noćne more, pomislio je, donijete na valovima energije

sno-svjetla koja je došla iz najtamnijeg kraja spektra. No zadrţao je dovoljno svjetlosti kako

bi znao da to nije njegov san. A ni Marlowein.

– Nicholas Winters, rekla je Marlowe. Osvrnula se po brzo srastajućem predjelu snova. –

Ovo je njegovo djelo. Nekako je uspio usaditi ove slike u Ponoćni kristal. Kad smo ga malop-

rije uključili, oslobodili smo san.

– A moţda i hipnotičku sugestiju koju je ugradio u taj kamen.

– Prema spisima, to je samo mit.

– Poput svjetiljke i osnivačeve formule? Moramo otići odavde. Odmah.

– Zaboga, sigurno ne misliš da je Nicholas uspio u kamen usaditi hipnotičku naredbu? On

je umro prije mnogo stoljeća.

Gibson je zareţao.

Marlowe je zastala gledajući u lik koji se materijalizirao u zrcalima.

Adam je gledao dok ih je i suviše poznato lice promatralo svojim demonskim sivim očima.

To je bilo lice koje je svakog jutra vidio u zrcalu. Jedina razlika bila je ta da je čovjek u zrcalu

bio odjeven po zastarjeloj modi karakterističnoj za kraj sedamnaestog stoljeća na Zemlji.

– Hajdemo. – Adam je zgrabio Marloweinu nadlakticu, pokušavajući je gurnuti prema vra-

tima komore. – Kreni.

Nije se prepirala. No čak ni uz pomoć svojih paraosjetila, nisu se usudili potrčati. Morali su

se kretati oprezno ili riskirati da se zalete u jedan od zrcalnih zidova.

Pola metra od vrata, navala bijesa, ludila i sirove moći pogodila je Adama poput šake.

Ispustio je Marlowe i oteturao natrag u središte prostorije.

– Počuj me sada, nasljednice moje krvi. Zavještam ti dar Plamteće svjetiljke. Dokazao si

svoju vrijednost kontrolirajući tri moći i oslobaĎajući Ponoćni kristal. Sposoban si da budeš

izvršitelj moje osvete.

Njegov govor bio je toliko arhaičan i imao toliko neobičan naglasak da je Adam sumnjao

kako bi mogao razumjeti ijednu riječ da nije proučavao Nicholasov dnevnik. No unatoč tomu

što je njegov predak govorio nekim drevnim, davno umrlim jezikom umjesto šest godina sta-

rom verzijom engleskog, svejedno bi uspio shvatiti značenje i namjeru onoga što je stari

alkemičar govorio. Snovi nisu ovisili o jeziku. Prenosili su poruke, upozorenja i znanja na

mnogo elementarniji način: psihičkom energijom sno-svjetla.

Marlowe ga je zgrabila za ruku.

– Poţuri, rekla je, gurajući ga prema vratima.

Adam je silovito posegnuo za svojim darom i uspio napraviti jedan korak naprijed.

Još jedan nalet energije oprţio mu je osjetila. U zrcalnom kvarcu alkemicareve su oči

plamtjele snagom hipnoticke naredbe, no glas mu je bio leden.

– Upotrijebit ćeš velike moći svjetiljke da uništiš sve koji nose krv mog neprijatelja,

Sylvestera Jonesa...

Riječi su bile popraćene još jednim energetskim šokom. Adam je osjetio kako se u njemu

nakuplja grozan bijes. Marlowe nosi krv Sylvestera Jonesa u svojim žilama.

– Čuješ li ga? – upitao je. Čak i njegovim vlastitim ušima, glas mu je zvučao čudno, grubo

i promuklo.

Usredotočila se. – Da, barem moja intuicija moţe prevesti poruku sna. On te hipnotičkom

energijom pokušava navesti da padneš u trans. Ipak, ne mogu osjetiti tu moć. Mislim da to

moţe samo netko tvoje loze.

– Borim se protiv toga, no ne znam koliko ću još moći izdrţati.

Ponovno je krenuo prema vratima, no ovog puta bilo je to kao da udara u zid. Znao je da

nikada neće pobjeći iz komore. Vrijeme je da odredi prioritete.

Marlowe. Ona je bila najvaţnija stvar na svijetu. Nije ju mogao povrijediti. Umrijet će prije

no što dopusti sebi da je na bilo koji način povrijedi. To je olakšalo stvari. Sada je imao plan.

Da spasi Marlowe, morao je ovdje završiti stvari.

Suspregnuo je bijes snagom volje. Bijes i svjetlucave krhotine ludila koje su pratile tu

emociju pripadale su Nicholasu Wintersu, ne njemu. Osjećao je ono što je Nicholas iskusio

prije brojnih generacija.

Gade. To je tvoj san, ne moj.

Ali to je brzo postajala njegova noćna mora. Snoviti predio oko njega činio se sve stvarni-

jim. Komora je bila ispunjena maglovitom, nedefiniranom atmosferom snova, paranormalno

carstvo bez početka i kraja, vrha i dna.

Uskoro više neće biti svjestan da sanja. Kad se to dogodi, neće moći kontrolirati svoje pos-

tupke. Parapsihološka naredba će ga nadjačati. Uništit će Marlowe. To se ne smije dogoditi.

Beskrajni niz alkemičara ponovno je progovorio.

– Parapsihičkoj zapovijedi koju sam zaključao u Ponoćni kristal može se pristupiti samo

jednom. Vi, koji ste oslobodili sile kamena, zaduženi ste za izvršenje moje osvete. Ne smijete

zakazati.

Adam se morao ţestoko usredotočiti da odveţe koţni vez koji ga je povezivao s Marlowe.

Kada ju je oslobodio, metodično je počeo skidati sve komade ugoĎenog standardnog jantara i

onog punog spektra koje je imao sa sobom: sat, prsten, kamen u kaubojskoj kravati, skriveni

komadić u peti njegovih čizama, lokator i kopču remena.

Ispustio je sav jantar i rezervni komad ugoĎenog zrcalnog kvarca koji je ponio sa sobom u

srce Plamteće svjetiljke.

– Adame, Marlowe je zurila u kamenje. – Što si učinio? Sile u toj stvari vjerojatno će uniš-

titi tvoj jantar.

– Uzmi Gibsona i svjetiljku i kreni, rekao je kroz zube.

– Jesi li lud? Nikada nećeš pronaći put odavde bez jantara i kvarca.

LI tome je stvar, pomislio je, no nije rekao naglas.

– Pripazi da J&J ovoga puta dobro pričuva svjetiljku, rekao je. – Moţda će u budućnosti

biti potrebna za izmjenu još jedne ţarulje na ovome mjestu.

– Kada hipnotička naredba završi, otići ćeš u labirint, zar ne? – Marlowe se nije pomaknula

da prihvati svjetiljku. – Zauvijek ćeš hodati. To će biti kao da si otišao u tunele bez dobrog

jantara. Neću dopustiti da to učiniš. Zajedno smo u ovome, Adame Winters. Mi smo partneri,

sjećaš se?

Energija transa odbijala se od zrcalnih zidova, postajući sve snaţnija sa svakom oscilaci-

jom. Bila je nekoliko puta snaţnija no što je Nicholas Winters ikad mogao sanjati, zahvaljuju-

ći umnaţajućem učinku zrcala. Adam je znao da će ga vrtlog psihičke energije uskoro prepla-

viti bijesom.

– Ne mogu riskirati i dopustiti ti da ostaneš sa mnom, rekao je Marlowe. – Mislim da će

svjetiljka biti prilično bezopasna kada je upotrijebi netko drugi od moje loze, ako to ikada

bude potrebno. Čula si što je Nicholas rekao: energiju Ponoćnog kristala moţe se osloboditi

samo jednom. Što je učinjeno, učinjeno je. Duha se ne moţe vratiti natrag u bocu.

– Prokletstvo, Adame...

Ispustio je svjetiljku, prisiljavajući je da je zgrabi. Učinila je to refleksno, uhvativši je za

bazu. Kada je bila sigurna u njezinim rukama, primio ju je za ramena, povukao blizu i polju-

bio je. Uzvratila mu je poljubac s vrelom snagom.

Osjetio je snaţnu pozitivnu ljekovitu energiju koja ga je zapljusnula i privremeno odgurnu-

la oluju zapovijedi. Za nekoliko će sekundi ponovno moći jasno razmišljati. Ţelio ju je zauvi-

jek drţati, no to bi bilo kao da joj potpisuje smrtnu presudu. Mogao si je dopustiti samo da je

po posljednji put okusi.

– Svi koji potječu od Sylvestera moraju umrijeti. Sve što je on stvorio mora nestati. To je

jedina -pravedna kazna za zločin koji je počinio protiv mene. Jer sigurno me je uništio. Samo

je pitanje vremena kada ću izgubiti sve moje velike moći. OsuĎen sam na propast zbog izdaje

čovjeka kojeg sam nekoć nazivao prijateljem i bijesa ljubomorne žene.

Adamu je trebao svaki djelić volje kako bi prekinuo poljubac. Ispustio je Marlowe i zako-

račio unazad.

– Kada ova noćna mora završi, bit ću pravi Kerber. Bit ću opasan za tebe i sve ostale u tvo-

joj obitelji.

– To je samo san, Adame.

– Sada to znam. No uskoro neću znati.

– Snaţniji si nego što je Nicholas ikad bio, rekla je.

– To nikako ne moţeš pouzdano znati.

Poloţila je vrhove prstiju na rub svjetiljke. Vidio je kako je zadrhtala, no nije ispustila pre-

dmet. Umjesto toga, čvršće ga je prihvatila.

– Nicholas Winters ostavio je svoje otiske posvuda po ovoj stvari. – Mahnula je jednom

rukom kako bi pokazala gomilu slika koja ih je okruţivala. – Štoviše, energija koja zrači iz

Ponoćnog kristala i odbija se od ove komore je njegova. Mogu je čitati s jednakom sigurnošću

kao i tvoju. Vjeruj mi, iako si potekao od njega, vas dvojica niste ista osoba. Ti si snaţnije

nadaren. To i ima smisla ako malo razmisliš.

– O čemu, dovraga, govoriš?

– Istina je da nosiš njegovu paragenetiku, ali i krv moćne čitačice sno-svjetla koja je Nic-

holasu rodila sina takoĎer teče u tvojim venama zajedno s generacijama drugih snaţnih tale-

nata. Ti si direktni Nicholasov potomak, no takoĎer si i potomak Griffina Wintersa, Jacka

Wintersa, Adelaide Pyne i Chloe Harper. Ti nisi klon Nicholasa Wintersa.

Adam ju je pogledao, ţeleći vjerovati onomu što je govorila. No oluja oko njega je postaja-

la vrelija.

– Sylvester je znao da me ne može uništiti svojim vlastitim moćima. Bili smo podjednake

snage. No skovao je plan prema kojemu će čitačica sno-svjetla upotrijebiti svjetiljku da me

liši mojih darova. Iskoristio je njezinu ljubomornu prirodu, obećao joj da će se brinuti za nju i

dijete kad mene više ne bude. Istina je da ju je želio za sebe. Želio se pariti s njom, kao što je

činio s drugim moćnim ženama, kako bi otkrio mogu li se njegovi vlastiti darovi kombinirati s

njezinima i stvoriti potomka moćnih paranormalnih sposobnosti...

– Razgovorljiv je, zar ne? – upitala je Marlowe. – Pretpostavljam da se pokušava opravda-

ti.

Adam ju je pogledao. – Marlowe, ako sam snaţniji nego što je on bio, zašto ne mogu pob-

jeći iz ove prostorije?

– Moţeš. Samo se najprije moraš osloboditi iz transa.

– Kako ću to učiniti?

– I sam si to rekao; zarobljen si u snu. No to je još uvijek lucidni san. To znači da ga moţeš

kontrolirati. Moţeš ga završiti tako da ugasiš svjetiljku i Ponoćni kristal.

– Pokušao sam to učiniti.

– Pokušao si sam. Energiju svjetiljke moguće je kontrolirati samo onda kad radimo zajed-

no, sjećaš se? Dodirni svjetiljku, Adame, i uzmi me za ruku.

Zurio je u svjetilku, pomalo uplašen da će je fizički dodir povući u san zajedno s njim.

Tada je pogledao njezinu ispruţenu ruku. Kada ju je pogledao u oči, vidio je apsolutnu sigur-

nost i moć. Nasmiješila se.

– Ti si šef Ceha Frekvencije, a ja sam glavna u J&J-u, rekla je. – Upravo smo spasili pod-

zemni svijet. Moţemo to.

I odjednom joj je povjerovao. Mogao je postići sve uz Marlowe kraj sebe.

– Nije čudo što su te stavili na čelo agencije Jones & Jones, rekao je.

Zgrabio je rub svjetiljke i omotao drugu ruku oko njezine.

Paranormalna vatra oprţila je njegova osjetila.

– Poslušaj me, ti koji nosiš moj dar u svojim žilama.

Svi Sylvesterovi nasljednici moraju umrijeti. Moja loza mora trijumfirati.

– Ignoriraj ga, rekla je Marlowe. – Mrtav je nekoliko stotina godina. U redu, ja drţim sre-

dište. Zapamti, ova svjetiljka u osnovi sluţi umnaţanju sile kako bi pojačala tvoj prirodni dar.

Zrcalni kvare oko nas ima sličan učinak pojačanja. Sve što trebaš učiniti jest destabilizirati

nekoliko struja transa. Kad taj proces započne, kladim se da će se energetski uzorak Ponoćnog

kristala vrlo brzo raspasti.

– Kladiš se?

– Samo učini to, Winterse.

Nije pokušao ugušiti ţestoku energiju koja ga je udarala kao maloprije kada je podesio nes-

tabilnu energiju koja je zračila iz kvarca. Intuitivno, polako se pribliţio, pronašao jednu oscili-

rajuću struju u uzorku transa i poslao suprotstavljeni val. Gotovo istog trena struje su se raspa-

le, razlomile i oslabjele.

Proces se činio neobično poznatim.

– Kao u stara vremena u tunelima, rekao je. Nije bilo lako izgovarati riječi jer mu je čeljust

bila kruta od napora koji je uloţio u fokusiranje tolike energije. – Poput uništavanja duhova.

– To ima smisla. Energetski duhovi su nestabilni u svojoj srţi. Čula sam da je dovoljno

poremetiti nekoliko struja koje ih drţe zajedno.

– Kada to učiniš kako treba, cijela se stvar dezintegrira i nestane.

– Poput duha, rekla je Marlowe.

Bacio se na posao s još jednom strujom i postigao slični učinak. Proces se ubrzavao dok je

metodički izolirao pojedinačne pulsove i prigušivao ih.

Gibson je frknuo, sada uzbuĎen.

Nicholas Winters još uvijek je govorio, no energija koja je proţimala zapovijed brzo je sla-

bjela.

– Neću doživjeti da vidim svoju osvetu, ali znam da će se to dogoditi jer moje su moći nem-

jerljivo veće od Sylvesterovih, a zaključane su u mojoj krvi. Moj sin nosi sjeme mojih velikih

darova. Ostavit će ga svojim sinovima i budućim generacijama...

Adam je ugasio još nekoliko struja. Zrcalni kvarc je sada radio za njega. Predio snova pos-

tao je mutan, rasplinjujući se poput jutarnje magle na suncu. Tisuće sablasnih Nicholasovih

odraza postajale su bljeĎe.

S posljednjim pulsom energije Ponoćni kristal se ugasio, noseći sa sobom krhotine kos-

marnog transa. Bio je slobodan.

Isključio je Plamteću svjetiljku. Svi kristali su bili mračni. Prozirni predmet postao je

poluproziran, pa neproziran, a zatim ponovno čvrst.

Posegnuo je u svjetiljku i zgrabio svoj jantar. Još uvijek je drţao Marlowe za ruku. Povu-

kao ju je prema izlazu iz komore.

– Sada odlazimo, rekao je.

– Dobra ideja.

Oprezno ali ţurno krenuli su kroz prolaz. Adam je pogledao na sat.

– Ne mogu vjerovati, rekao je. – Još uvijek radi.

– Vjerojatno zato što je punog spektra. Standardni jantar nikada ne bi preţivio sile u toj

svjetiljci. Ipak, jednu stvar ne razumijem.

– Samo jednu stvar? Smatraj se sretnom.

– Shvaćam da je Nicholas nekako pronašao način da zarobi energiju hipnoticke zapovijedi

u Ponoćni kristal, no kako je uspio uhvatiti svoju sliku?

– Zašto ti se to čini čudnim? Ti si nadarena za sno-svjetlo. Rekla si mi da kada nekoga

dodirneš, tvoja intuicija prevodi dio te energije u slike.

– Da, ali u tome je stvar. U komori smo vidjeli slike iz Nicholasovih snova koje je nekako

uspio zarobiti u tom kristalu. Pa ipak smo u tom snu vidjeli i Nicholasa.

– Pa?

– Razmisli o tome. Nikad ne vidiš sebe u snu.

– Bacio se je u svojevrsni san, lucidni san, kako bi stvorio slike koje smo opazili, zar ne?

– Da, mislim da je tako.

– Vidio je sebe u transu, pa smo ga i mi vidjeli.

– Ali kako je mogao vidjeti sebe u svom vlastitom snu? – upitala je.

– Nisam stručnjak za sno-svjetlo, no pada mi na pamet jedan način na koji je to mogao

učiniti.

– A koji je to način?

– Zurio je u zrcalo kada je pao u stanje sna, rekao je Adam. – Vidio je svoj vlastiti odraz

dok je bio u tom transu, pa smo ga i mi vidjeli.

31

Probudilo ju je meko bubnjanje kiše koja je padala u dţungli. Ni jedan drugi zvuk nije bilo

sličan tomu. Čak i ovdje u bujnom biodizajniranom podzemnom svijetu prenosio je iskonsko

značenje: prirodni dar ţivota i obnavljanja.

TakoĎer, nije bilo ni jednog mirisa sličnog onomu kišne šume. Tiho je leţala na trenutak,

udišući ga.

Malo se promeškoljila i ustanovila da je još odjevena izuzev čizama, no bila je ugodno

umotana u svilenu vreću za spavanje koju je ponijela sa sobom u ruksaku. Netko je raširio

vreću na leţaj i smjestio je u nju, netko tko je shvaćao njezinu malenu ekscentričnost. Adam,

pomislila je. Nasmiješila se.

Nalet adrenalina i psihičke energije koji ih je izvukao iz zrcalne komore omogućio im je da

stignu do izlaza iz labirinta. TakoĎer ih je jednim dijelom doveo do dugačkog kvarcnog stubi-

šta koje je vodilo do ruba kanjona. U tom trenutku nekoliko ljudi sjurilo se niz strmo stubište

kako bi im pomoglo.

Dok su stigli do vrha stubišta, bila je na rubu iscrpljenosti. Pala je u dubok san dok je slu-

šala Adama kako objašnjava drugima što se dogodilo u labirintu.

Protegnula se, otvorila oči i pogledala kroz plastični prozor šatora u gotovo neprobojnu

tamu. Ponoć u dţungli.

Izoštrila je svoja osjetila, iskušavajući slabašna strujanja energije labirinta koja su odjeki-

vala od zidova kanjona do ruba. Rezonirajući uzorak bio je snaţan i stabilan. Sada više nije

bilo ni naznake nekadašnjeg nesklada.

Ipak, u šatoru se osjećala druga vrsta snovite energije, vrlo poznati uzorak. IznenaĎena,

okrenula je glavu.

– Adame? – Svjesna činjenice da se u blizini nalazilo pet-šest drugih šatora u kojima su

spavali ljudi, šaptala je.

– Dobro da se nisi probudila očekujući da neki drugi muškarac spava kraj tebe u ovom

šatoru, rekao je. I on je govorio vrlo tiho.

Tama u šatoru bila je potpuna. Nije ga mogla vidjeti, no kad je ispruţila ruku, osjetila je

rub drugog leţaja kraj njezinoga.

– Ne shvaćam. – Podigla se na jedan lakat. Još uvijek nije mogla ništa vidjeti svojim nor-

malnim vidom, no kad se posluţila svojim darom, Adamovi su otisci postali vidljivi. – Što

radiš ovdje?

– Da razmislimo i vidimo moţemo li odgovoriti na to pitanje.

Začulo se komešanje. Vidjela je kako se energija pomiče u dubinama noći i zaključila da se

Adam otkoturao na bok, okrenut prema njoj. Njegove oči zeleno su svijetlile u dubokim sje-

nama.

– Oboje smo se jako iscrpili dolje u labirintu. – Rekao je. – Potrošili smo sve svoje rezerve.

Do trenutka kad smo se vratili do vrha kanjona gotovo da smo potrošili i svoju fizičku energi-

ju. Onesvijestila si se usred onoga što je, po mom mišljenju, bio briljantno sročen izvještaj, s

obzirom na stanje u kojem sam bio i koliko sam detalja morao izostaviti.

– Pa, da, shvaćam zašto nisi ţelio ulaziti u problematiku obiteljskog prokletstva

Wintersovih s gomilom ljudi iz Ureda i Ezoteričnog.

– To ne bi bilo dobro za imidţ šefa Ceha. U svakom slučaju, čvrsto si zaspala na mom

ramenu usred cijele laboratorijske ekipe baš kad sam se pribliţio dobrom dijelu.

– A koji je to dio bio? – upitala je.

– Poanta vica o tome koliko je šefova Ceha i agenata J&J-a potrebno da promijeni ţarulju.

Lecnula se. – Oh, da.

– Mislio sam da ti u tim okolnostima ne bi bilo drago da te desetak ljudi promatra dok spa-

vaš...

– Zaboga, ne.

– ... pa sam zaključio da bi znala cijeniti dţentlmenski čin. Podigao sam te i odnio u ovaj

šator. Uspio sam ti skinuti čizme i smjestiti te u tvoj sigurnosni pokrivač.

– Hvala, šapnula je.

– Nema na čemu. Ipak, taj posljednji čin plemenitog, muţevnog truda me je dokrajčio.

Rekao sam svima da nas probude ujutro, zatvorio šator i manje-više se srušio na leţaj. Ne

sjećam se ničega do trenutka kad me je Gibson prije nekoliko minuta probudio.

– Gibson. – U tami je traţila par svjetlećih nebe sko plavih očiju, no nije vidjela ništa.

– Gdje je?

– Čuo sam ga kako grebe po šatoru pa sam ustao i pustio ga van. Mislim da je krenuo u

lov. Vidio sam kako mu se otvara drugi par očiju prije no što je nestao u grmlje. Imam osjećaj

da se pridruţio svojim prijateljima u maloj noćnoj zabavi.

Energija Adamova sno-svjetla postajala je vrelija. A i njegove oči. Znala je da je uzbuĎen.

Vrelina ţudnje počela je pulsirati i njezinim venama.

Pročistila je grlo. – Vidim. Ti, hm, nisi mogao ponovno zaspati nakon što si ga pustio van?

– Ne.

– Razmišljao si o onome što se dogodilo u labirintu?

– Većinom sam razmišljao o tebi, rekao je.

– Oh.

– Ţao mi je, Marlowe. – Duboko je uzdahnuo. – Nisam htio ovdje zaspati. Nisam više

mogao napraviti nijedan korak. Doslovno. Znam da ne moţeš spavati u blizini drugog spava-

ča. No jednostavno sam se srušio.

– U redu je, nisi mi smetao. Oboje smo se jako iscrpili, san koji je uslijedio morao je biti

mnogo dublji nego inače. Oboje smo se manje-više onesvijestili na nekoliko sati.

– Da, bilo je tako. Ţao mi je.

– Bila sam toliko umorna da sam vjerojatno mogla prespavati tornado.

– Kako se sada osjećaš?

Razmislila je o tome. Probudila se osjećajući se zapanjujuće normalno, kao da se upravo

probudila iz dubokog, obnavljajućeg sna. No sada je bila intenzivno svjesna Adama.

– Osjećam se dobro, uvjerila ga je. – Doista.

– Ţeliš li da odem?

– Pada kiša, a vani je mračno kao u rogu.

– Ekipa je postavila nekoliko jantarnih svjetiljki. Ne brini, mogu otići u neki drugi šator.

Podigla je gornji dio svilene vreće. – Ne ţelim da odeš, Adame. Moţda neću moći ponov-

no zaspati, no to mi ne smeta. Radije bih ostatak noći provela s tobom.

– To je dobro čuti jer i ja ţelim provesti noć s tobom.

Začula je još komešanja u tami i gledala njegove energetske uzorke svojim drugim osjeti-

lima. Na sjaju sno-svjetla, vidjela ga je kako se uspravlja na rubu leţaja. Kamperski kreveti

bili su udaljeni samo nekoliko centimetara.

Vrlo oprezno se spustio na nju. Leţaj je zacvilio u protestu, no nije se slomio.

Marlowe ga je obujmila rukama i otkrila da je skinuo košulju, ali ne i hlače. Njegova koţa

bila je primamljivo topla na dodir.

– Adame.

– Tiho. – Prigušio je smijeh koji je graničio sa stenjanjem o njezine usne. – Zvuk se dobro

prenosi u dţungli, osobito noću. Drugi ljudi spavaju u blizini.

– Da, oprosti. – Ljubila ga je u usta, čeljust, grlo, upijajući njegov miris. – Pokušat ću

zapamtiti.

Prigušio je još jedno stenjanje i njeţno joj gricnuo uho. – Moţda bi i ti mene s vremena na

vrijeme trebala podsjetiti na to.

Petljali su jedno drugomu po odjeći. Adam joj je raskopčao košulju. U sljedećem su trenu-

tku njegove usne bile na njezinim grudima. Kada je njeţno povukao jednu bradavicu, osjetila

je vatrena strujanja sve do središta svog bića. Za nekoliko sekundi bila je čvrsto zgrčena i vla-

ţna od ţudnje.

Uspjela je otkopčati njegov remen, a zatim hlače. Kad je zavukla ruku u njegove gaće

otkrila je da je čvrst i ukrućen.

Otkopčao joj je hlače i spustio ih preko njezinih bokova do gleţnjeva. Nestrpljivo se borila

da se iskobelja iz njih. Sa svakim okretom njezina tijela pod njegovim, osjećala je kako Adam

postaje sve uspaljeniji. Njegova mišićava leda postala su vlaţna pod njezinim prstima.

Uspio se izvući iz hlača i gaća. Čula je prigušen zvuk kad je odjeća pala na pod šatora.

Vratio joj se. Otvorila mu se, čvrsto ga obujmivši.

– Ne mogu te se zasititi, prošaputao je.

Kliznuo je prstima u nju, namjerno gurajući prema gore. Stegnula se oko njega. Palcem je

dodirivao malenu kuglicu ţivčanih završetaka. Dahnula je prigušivši krik i zarila nokte u nje-

gova ramena. Kao da je to bio signal koji je čekao, promijenio je poloţaj i ţestoko se zario u

nju.

Snaga njihova spajanja nevidljivo je pulsirala u atmosferi. Činilo joj se da su se njihove

aure nakratko spojile u trenutku razorne intimnosti.

Postala je napetija i vrelija, a zatim ju je klimaks potresao malenim grčevitim valovima.

Usred omamljujućeg osloboĎenja shvatila je da ne moţe doći do daha. Trebala joj je još

sekunda kako bi shvatila da ima problema s disanjem jer joj je Adam usne pokrio svojima

kako bi je utišao. Tek tada je shvatila da je sigurno kriknula.

Mišići njegovih leĎa bili su tvrdi poput kvarca. Odvojio je usne od njezinih. Začula je

početak dugog, dubokog urlika trijumfa i zadovoljstva duboko u njegovu grlu. Brzo mu je

rukom pokrila usta.

Činilo se da njegov vrhunac traje vječno; kolao je u nju prazneci se. Kada je svršio, srušio

se povrh nje. Pomalo se nasmijala sa suzama u očima, zagrlila ga i priljubila uz sebe.

Kiša je prestala. Zaključio je kako ga je to probudilo. Njegov unutarnji sat rekao mu je da

je zora stigla u dţunglu. Malo se pomaknuo i shvatio da je zapleten u svilenu plahtu i

Marloweino svilenkasto tijelo. Na trenutak je bio vrlo miran, ne ţeleći prekinuti magiju kotr-

ljajući se s vrlo uskog leţaja koji su dijelili on i Marlowe. Bilo je divno biti ovako isprepleten

s njom.

Otvorio je oči i vidio da čvrsto spava. S njim.

Obuzelo ga je zadovoljstvo jednako intenzivno kao seksualno osloboĎenje tijekom noći.

Zvuk grebanja i tiho frktanje s druge strane šatora odvuklo mu je pozornost. Pokušao se

vrlo njeţno isplesti od Marloweina topla tijela, no unatoč njegovu oprezu ona se promeškolji-

la, zijevnula i otvorila oči.

Pogledala je ravno u njega sa zbunjenim, blago začuĎenim izrazom lica kao da je vidjeti ga

tako blizu, s licem nekoliko centimetara udaljenim od vlastitog bila posljednja stvar koju je

očekivala. Vjerojatno i jest bila. Gledao ju je s osjećajem trijumfa dok joj je uzbuĎenje obas-

javalo pogled.

– Adame?

Nasmiješio se. – To sam ja.

– Ne razumijem.

– Pokušaj. Potrudi se.

Namrštila se. – Zaspala sam nakon seksa.

– Zaspala si nakon što smo vodili ljubav, ispravio ju je. – Zapravo, oboje smo zaspali. Ja

sam se upravo probudio.

– Hm. Pa, to je vrlo čudno.

– Spavala si sa mnom, rekao je. – Spavali smo zajedno. Suoči se s tim.

– Moţda su u pitanju visoke razine energije ovdje u dţungli, rekla je, lagano se mršteći. –

Moţda utječu na to kako doţivljavam sno-svjetlo dok spavam.

– A moţda jednostavno moţeš spavati sa mnom.

Oči su joj se raširile. – Nikada nisam mogla spavati s muškarcem. Mora postojati nekakvo

objašnjenje. Energija u tom labirintu, moţda.

Usnicama je ovlaš dodirnuo njezine. – Mislim da ćemo trebati provesti nekoliko testova

nakon što se vratimo na površinu.

Ponovno je trepnula. – Ali ako je tako, što to znači?

– To znači da moţeš spavati sa mnom. Predlaţem ti da ne pokušavaš sada komplicirati

stvari, Marlowe. Znaš što obučeni detektivi uvijek govore.

– Ne, što govore?

– Najjednostavnije objašnjenje je obično pravo objašnjenje.

– Ali ovo nije jednostavno.

Ponovno se začuo zvuk grebanja. Ovoga puta pratilo ga je još jedno prigušeno frktanje.

Marlowe je pogledala prema vratašcima šatora. – To je Gibson.

– Naš mali lovac se vratio, rekao je Adam. – Bolje da ga pustim unutra prije no što odluči

progristi šator.

Odgurnuo je svilenu plahtu u stranu, sjeo i posegnuo za svojim gaćama i hlačama. Navu-

kao je odjeću i oprezno ustao, pazeći da drţi glavu nisko kako ne bi udario o vrh šatora.

Otvorio je vratašca. Gibson je veselo blebetao. U jednoj je šapi drţao pola energetske plo-

čice. Sktorljao se u šator i skočio na krevet da pozdravi Marlowe. Nasmiješila se i osjećajno

ga pomilovala.

– Nešto mi govori da je bolje da točno ne znam što si cijele noći radio u dţungli, rekla je. –

Usput, gdje si pronašao tu energetsku pločicu?

Adam je promatrao kroz otvor šatora kako Liz i jedna od tehničarki iz Ezoteričnog izlaze iz

obliţnjeg šatora. Bile su spremne za novi dan, tiho čavrljajući jedna s drugom. Obje su se

okrenule i pogledale prema šatoru koji su dijelili on i Marlowe, lagano se smiješeći i zabav-

ljeno nagaĎajući što se zbiva. Kad su ga vidjele, lagano su se zacrvenjele u nelagodi što su

uhvaćene u provjeravanju kako su njihovi šefovi proveli noć.

Podigao je ruku leţerno pozdravljajući. – Dobro jutro, dame.

– Dobro jutro, gospodine, promucala je Liz. – Jill i ja smo jutros zaduţene za pripremanje

doručka. Kava i umućena jaja bit će gotovi za nekoliko minuta.

– Zvuči dobro, rekao je.

Ţene su poţurile prema kuhinjskom šatoru. Pustio je da vratašca padnu na mjesto i okre-

nuo se k Marlowe koja je izvlačila čistu košulju iz ruksaka.

Podigla je obrve. – Sto? Nešto nije u redu u labirintu?

– Ne, ne znam ni za kakve probleme s labirintom. – Pročistio je grlo. – Sjećaš li se što sam

ti sinoć rekao, da se u dţungli zvukovi dobro prenose? Mislim da se to dogodilo prošle noći.

– Zvukovi su se prenosili?

– Iz ovog šatora.

– Uh. – Napravila je grimasu, ali je izgledala rezignirano. – Pa, pretpostavljam da je to bilo

neizbjeţno. Čak i da nije bilo nikakvih, hm, zvukova, svi znaju da smo proveli noć zajedno u

ovom vrlo malenom prostoru.

– Tako je, znaju.

– Opusti se, imamo najbolju priču na svijetu.

– Misliš onu koja implicira da smo u tajnoj vezi? – upitao je neutralnim tonom.

– Upravo tu. – Napravila je grimasu. – Ipak, svejedno je pomalo neugodno.

– Što je neugodno? To što svi misle da ugledna članica obitelji Jones odrţava vezu sa

šefom Ceha?

– Ne. – Prostrijelila ga je pogledom. – Nisam na to mislila. Govorila sam o prenošenju

zvukova u dţungli.

Zgrabio je ruksak, otvorio ga i izvukao majicu. – Gledaj, Marlowe, ţao mi je zbog onoga,

no s obzirom na to što se u posljednje vrijeme dogaĎa moraš priznati da to i nije previše vaţno

u cijeloj priči.

– Nije vaţno? Kaţeš da naša veza nije vaţna?

– Dovraga, znaš da nisam tako mislio, rekao je. – Ţeliš li reći da smo u vezi?

– Kako bi ti to nazvao?

– Ne gledaj me tako, rekao je. – Ti si ta koja neprestano govori da smo partneri.

– I jesmo partneri. – Zastala je. – Na neki način.

– Ako nisi primijetila, osnova za naše partnerstvo jučer je nestala kad smo ponovno uspos-

tavili ritmove u onom labirintu.

Ustala je. – Zbog čega se svaĎamo?

– Nemam pojma, partnerice.

Zaobišla je rub leţaja i zagrlila ga.

– Adame, to je smiješno, rekla je naslanjajući mu se na prsa.

– Slaţem se. – Nasmiješio se u njezinu kosu. – Dakle, znači li to da ćeš izaći sa mnom na

prijam u petak navečer?

– Kakav prijam?

– Sluţbeni prijam dobrodošlice za novog šef Ceha Frekvencije.

– Oh, taj prijam, rekla je prigušenim glasom.

– Samo razmisli. Naš prvi pravi spoj.

Rukom joj je uhvatio rub brade i počeo podizati njezine usne za poljubac.

Bijesni urlik koji je dopirao odnekud izvan šatora sledio ga je na mjestu.

Marlowe je brzo ustuknula. – Što je to?

– Mislim da dolazi iz smjera kuhinjskog šatora, rekao je Adam.

Otvorio je šator. Vidio je kako Liz i Jill stoje u središtu malenog kampa s rukama nasaĎe-

nim na kukove i mrkim izrazom na licu. Glave su provirile iz susjednih šatora.

– Što je bilo? – upitao je jedan tehničar.

– Opljačkani smo, objavila je Jill. – Hrana je nestala.

– Baš sva? – upitao je dr. Nyland.

– Jaja, voćni sok, keksi, kobasice, dţem, rekla je Jill. – A to su samo namirnice za doručak.

Moţete zaboraviti i ručak i večeru. Maznuli su gotovo trodnevnu zalihu namirnica. Nije ostala

niti jedna energetska pločica. Jutros ćemo svi morati pronaći nešto za jelo u dţungli.

– Nisu uzeli jedino kavu, rekla je Jill. – Vjerojatno zato što su limenke bile preteške da ih

mali gadovi odnesu u dţunglu.

– Koji mali gadovi? – upitao je Nyland.

– Mucani, rekla je Jill. – Vidjela sam posljednjeg kako trči iz rupe u šatoru trenutak prije

no što smo stigle.

– Uh-uh, rekla je Marlowe.

Adam je primijetio kako promatra Gibsona, koji je sjedio na leţaju gloĎući energetsku plo-

čicu.

– Mislim da znam što si radio prošle noći, rekla je Marlowe Gibsonu. – A ja sam mislila da

si hrabro otišao u lov na divljač, poslušao zov prirode i prepustio se divljem seksu.

Gibson je frknuo i pojeo posljednji komad energetske pločice.

– Zašto loviti kad moţeš skupiti gomilu prijatelja i ukrasti hranu ljudima? – upitao je

Adam.

– A što je sa seksom u dţungli? – rekla je Marlowe.

– Koliko se sjećam, to smo mi radili.

32

Vratila se u ured sljedećeg dana nedugo prije podneva. Rick je zgrabio dvoje novine sa sto-

la i podigao ih tako da moţe vidjeti naslovnice.

– Ponovno si slavna, šefice, rekao je. – Sjajno obavljeno. To će biti odlično za posao.

Gibson je frknuo pozdravljajući, spretno skočio iz Marloweina koţnatog ruksaka i skočio

na stol.

– I ti si slavan, motoristu, rekao je Rick. Pokazao je Gibsonu primjerak Izvjestitelja. –

Vidiš? To ti sjediš na ramenu krupnog čovjeka iz Ceha.

Gibson nije pokazao nikakvo zanimanje za fotografiju. Kliznuo je preko stola do zaključa-

ne staklenke za kekse nadajući se poslastici. Rick je spustio novine i bacio se na otvaranje

posude.

– Posluţi se, mali, rekao je Rick. Podigao je poklopac. – Zasluţio si. Ti si jedan od junaka

dana.

Marlowe je skinula koţnatu jaknu i objesila je na kuku. Prišla je stolu i bacila pogled na

naslovnice. Slika na naslovnici Izvjestitelja snimljena je upravo nakon što su ona i Adam izaš-

li iz kišne šume kroz glavna vrata.

Čim su izašli, dočekala ih je gomila novinara, blogera, radoznalaca i gradskih duţnosnika.

Marlowe je znala kako to nije slučajno. Adam je hladnokrvno isplanirao čitavo to medijsko

ludilo prije no što su napustili kamp. Poslao je malu skupinu laboratorijskih tehničara na

površinu kako bi kontaktirali Komoru i rekli im što se dogodilo. Komorini odnosi s javnošću

tada su preuzeli stvari. Cehu Frekvencije očajnički je trebalo poboljšati javnu reputaciju, a

priča o onome što se dogodilo u dţungli bila je savršena.

Naslovnica u mirnom i uvijek ozbiljnom Jantarnom vjesniku bila je san svakog agenta za

odnose s javnošću.

NOVI ŠEF CEHA I LOKALNA DETEKTIVKA SPRIJEČILI KATASTROFU

Stručnjaci tvrde da je eksplozija tuĎinskih ruševina mogla biti razorna za podzemni, a i

nadzemni svijet

Naslovnica Izvjestitelja vijesti je sagledala iz drugog ugla.

CEHOVSKI ŠEF I NJEGOVA LJUBAVNICA SPASILI PODZEMLJE

– O, zaboga, rekla je Marlowe. Bacila je Izvjestitelj na stol. – Baš i ne mislim da će to što

me

nazivaju ljubavnicom novog šefa donijeti mnogo posla J&J-u.

– Pričekaj i vidi, mudro je rekao Rick. – Kaţem ti, J&J će biti najtraţenija paranormalna

istraţiteljska agencija u gradu.

– U meĎuvremenu, trebala bih se vratiti poslovima koje već imam. Gdje je dosje o kraĎi u

muzeju?

– Na tvom stolu, rekao je Rick. – Ali da prvo porazgovaramo o vaţnim stvarima. Što ćeš

odjenuti za večerašnju veliku cehovsku svečanost?

– Nemam pojma. Mislila sam moţda koţnu jaknu, kaubojske hlače i čizme.

– Sadomazohistički izgled je uvijek u modi, rekao je Rick. – No u ovom slučaju predstav-

ljat ćeš Jones&Jones. Mislim da bi trebala odjenuti nešto elegantnije.

– Pogledat ću što imam u straţnjem dijelu ormara.

Nedugo nakon tri sata popodne, telefon je zazvonio, činilo se, stoti put. Marlowe ga je

ignorirala kako bi se koncentrirala na dosje koji je čitala. Vrata prijamnog ureda ipak su bila

otvorena pa je čula kako Rick ponavlja poruku koju je danas izgovorio već nekoliko desetaka

puta.

– Zao mi je, no gospoĎica Jones ne daje intervjue. Upućen sam da prosljeĎujem sve takve

pozive uredu za odnose s javnošću Ceha Frekvencije. Da, gospoĎica Jones će večeras prisus-

tvovati prijmu novog direktora Ceha.

Rick je prekinuo poziv. Gotovo istog trenutka telefon je ponovno zazvonio.

– Ţao mi je, gospoĎo, no gospoĎica Jones nije u mogućnosti pojaviti se na vašem progra-

mu.

Marlowe je ignorirala razgovor i dovršila čitanje dosjea. Zatvorila je mapu i neko vrijeme

sjedila u tišini, razmišljajući. U ovakvim trenutcima, zaključila je, stric Zeke bi otvorio donju

ladicu stola i izvukao bocu viskija TuĎinske ruševine koju je uvijek drţao ondje. Tvrdio je da

mu to pomaţe da usredotoči svoj dar.

Pogledala je Gibsona koji je drijemao na jastučiću stolca za klijente. Leţao je na leĎima, sa

svih šest šapa u zraku.

– Što kaţeš na to da se provozamo, kompa?

Gibsonove plave oči su se otvorile. Otkotrljao se na noge, entuzijasticno frkćući. Marlowe

je ustala, zaobišla stol i podigla ga. Izašla je u mali prijamni ured. Rick je završavao još jedan

poziv.

– Neće me biti oko sat vremena, rekla mu je. – Ako se ne vratim do pet, samo zatvori ured.

Podigao je pogled, lagano ţmirkajući kroz elegantne naočale. – Nešto nije u redu, šefice?

– Ţelim još jednom pogledati poprište zločina.

– Koje?

– KraĎa u muzeju. Ponovno sam proučila dosje. Nešto me tu muči.

– Još uvijek te brine to što svi osim dr. Lewisa imaju čvrst alibi?

– Muče me snootisci dr. Lewisa na poprištu. Još jednom ću ih pogledati.

– Lijepo, no prošla su četiri sata. Trebaš odvojiti dovoljno vremena da se dotjeraš. Sve oči

će večeras biti uprte u novog šefa Ceha i damu koja mu je pomogla da spasi podzemni svijet.

– Zanimljivo, ali taj prijam nije nešto što čovjek lako moţe zaboraviti. Baš kao ni zakazani

pregled kod zubara.

– Ha. To je jedna od najglamuroznijih večeri u sezoni, a ti i Adam Winters bit ćete u sredi-

štu pozornosti. Trebala bi biti oduševljena.

– Potrudit ću se. – Skinula je koţnatu jaknu i kacigu sa zidnih vješalica i krenula prema

vratima s Gibsonom pod jednom rukom.

– Zapamti, moraš biti elegantna, šefice.

– Pokušat ću to imati na umu.

Otvorila je vrata i izašla na svjetlost kasnog poslijepodneva. Smjestila je Gibsona u bisage,

stavila kacigu, navukla rukavice i popela se na San.

Pokrenula je snaţni motor i krenula, vozeći dublje u Četvrt. Zgrada u kojoj se nalazila

zbirka paranormalnih predmeta i s njima povezanih istraţivačkih ustanova Ezoteričnog druš-

tva bila je glomazna, bezlična graĎevina iz kolonijalne ere smještena u blizini zida.

Izvana, zgrada je podsjećala na susjedne u toj ulici: samo još jedno staro, otrcano skladište

Stare četvrti. U skladu sa šest stoljeća starom tradicijom diskrecije koje se pridrţavalo Ezote-

rično, na ulazu nije bilo nikakvog znaka.

Skrenula je iza ugla vozeći se niz uličicu iza muzeja. Stala je kod straţnjih vrata, nogom

spustila stalak i izvadila Gibsona iz bisaga.

Popela se uz tri stube i pozvonila. Eleanor Gilling, jedna od kuratorica, otvorila je vrata.

– Oh, to si ti, Marlowe, rekla je Eleanor. – Baš smo namjeravali zatvoriti.

Marlowe je ušla u pretrpani uredski prostor. – Neću se dugo zadrţati. Ţelim još jednom

pogledati ulaz u sef u kojemu je bila pohranjena stara svjetiljka.

– Naravno. – Eleanorine oči zacaklile su se od uzbuĎenja. – Svi smo vidjeli današnje vijesti

u novinama. Zatvaramo tako rano kako bi cijelo osoblje moglo gledati ceremonije otvorenja

prijma za novog šefa Ceha. Ti ćeš biti ondje s Adamom Wintersom.

– Tako su mi rekli, rekla je Marlowe.

– To je tako uzbudljivo. Samo pomisliti da ćeš večeras biti na rez-ekranu.

– Sigurna sam da će pozornost biti usmjerena na Adama Wintersa, a ne J&J ili Ezoterično.

– Istina, ali ipak je to vrlo uzbudljivo za nas u Društvu. Ipak, ti i g. Winters spasili ste pod-

zemni svijet, a time vjerojatno i Stare četvrti i Mrtve Gradove. Svi mi koji se bavimo paraar-

heologijom bit ćemo vječno zahvalni.

– Svi smo imali zajednički interes u tome.

– Istina, sloţila se Eleanor. – Dakle, došla si zbog kraĎe onog starog artefakta, zar ne? Ima

li kakvog napretka u istrazi?

– Stvari se brzo razvijaju, rekla je Marlowe. – Trebali bismo vrlo brzo otkriti sumnjivca.

Stric Zeke joj je prvog dana na poslu dao do znanja da je najvaţnije u svakoj istrazi ostaviti

dojam da ima napretka. – Ne samo što to ohrabruje klijenta nego često dovodi i do novih tra-

gova. Zločinci se uznemire kada pomisle da si im na tragu.

– Bit će veliko olakšanje kad se ta misterija riješi, rekla je Eleanor. – Kruţe glasine da je to

učinio netko iznutra, no nitko od nas ne vjeruje u to. PoĎi sa mnom; otpratit ću te dolje do

sefova.

– Hvala.

Iako je vanjski dio muzejske zgrade pokazivao svoju starost, unutrašnjost je bila opremlje-

na najsuvremenijom tehnologijom. Laboratoriji i radne prostorije bile su ispunjene svjetluca-

vom opremom i sofisticiranim instrumentima. Računala su bila smještena na svakom stolu, a

sva su imala snaţnu zaštitu. Marlowe se pitala hoće li se Ezoterično ikada odreći stare navike

čuvanja tajni.

Primijetila je kako je većina osoblja već otišla. Za stolovima je sjedila još samo šačica lju-

di. Entuzijastično su je pozdravili. Nekolicina je Gibsonu ponudila kolačiće koje je pristojno

prihvatio. Marlowe je na nekoliko stolova vidjela primjerke Heralda i Izvjestitelja.

– Tko bi rekao da akademici čitaju tabloide? – promrmljala je Gibsonu.

Slijedili su Eleanor u podzemnu komoru obloţenu zidovima od mag-čelika. Redovi kutija

za eksponate ispunjavali su prostoriju. U kutijama su bili posloţeni razni arheološki ostaci.

Mnogi su potjecali iz starog svijeta. No Ezoterično je počelo prikupljati rijetke i neobične

predmete s paranormalnim osobinama odmah nakon dolaska na Harmoniju.

S obzirom na prirodu novog svijeta i davno nestale civilizacije koja ga je nekoć naseljava-

la, predmeti proţeti parapsiholoskom energijom bili su vrlo česti. Mnogi su doslovno leţali na

zemlji. Zato su se u zbirci nalazili raznoliki tuĎinski antikviteti i neobične stvari.

Eleanor ju je povela dublje pod zemlju do još jedne komore obloţene čelikom. No ova je

prostorija na jednom zidu imala vrata slična bankovnom sefu. Kuratorica je otključala bravu i

otvorila teška vrata.

Poznato zeleno svjetlo katakombi izlilo se iz neravne napukline u kvarcu. Prije no što je

ušla u tunele, Marlowe je otvorila svoja osjetila i pogledala slojeve snootisaka na podu. Ništa

se nije promijenilo nakon njezina posljednjeg dolaska na scenu.

U katakombama je Eleanor uključila lokator, ukucala kodirane koordinate i povela ih kroz

niz komora pretvorenih u skladišne prostorije goleme muzejske zbirke.

Stale su ispred prostorije u kojoj je nekoć bila pohranjena svjetiljka. Sa svojim darom

pojačanim do maksimuma, Marlowe se ponovno osvrnula oko sebe.

Nije bilo nikakvih svjeţih tragova. A nije ni očekivala da će otkriti neke zapanjujuće nove

dokaze koji bi promijenili njezine zaključke, pomislila je. Ipak, rekla je sebi da mora još jed-

nom provjeriti prije no što bude potpuno sigurna.

– Hvala, Eleanor, rekla je. – To će biti dovoljno.

– To je to? – Eleanor je podigla obrve. – Gotova si?

– To je sve što danas trebam vidjeti, rekla je Marlowe.

– Znam da si profiler za sno-svjetlo, a ne talent za teoriju kaosa, rekla je Eleanor. – Jesi li

pronašla kakav novi trag?

– Ne novi. Samo onaj koji sam prvi put trebala primijetiti. Znam tko je odgovoran za kraĎu

svjetiljke.

Ja, pomislila je. Dala sam mu priliku, dopustila mu da se približi. Dakle, što radi nova

šefica J&J-a kad ispadne da je osoba odgovorna za zločin nova šefica J&J-a?

Gibson je blebetao, nekarakteristično uzbuĎen kada ga je Marlowe stavila natrag u bisage.

Znala je kako je osjetio njezino obeshrabreno raspoloţenje.

– Večeras zaista nemam volje glumiti ljubavnicu šefa Ceha na tom prijmu, rekla mu je. –

Mislim da se trebam provozati, vidjeti mogu li razbistriti misli. Moram donijeti neke odluke.

Bacila je pogled na sat. Još nije bilo pet sati. Imala je vremena provozati se po Staroj riječ-

noj cesti.

Gibson ju je gledao iz koţnate vreće, gunĎajući.

Navukla je rukavice, stavila kacigu, popela se na motor i odvezla iz uličice. Duboki sumrak

padao je na Četvrt. Jantarna svjetla staromodnih uličnih lampi blistala su u magli. Ruševine su

postale svjetlije.

Vozila je kroz kolonijalnu četvrt grada i skrenula u usku, dvotračnu cestu koja je bila para-

lelna sa zavojitim tokom moćne rijeke Frekvencije. S njezine se lijeve strane breţuljak obras-

tao stablima blago uzdizao s ruba pločnika.

Stara cesta nekoć je bila glavna prometnica, no nova autocesta s druge strane rijeke preuze-

la je većinu prometa. Stara riječna cesta sada je rijetko bila u uporabi.

Dala je gas i prepustila se uzbuĎenju koje je preplavljivalo njezina osjetila uvijek kad je

bila na motoru. Tako je bilo još od djetinjstva. Kao djevojčica počela je voziti motore po trka-

ćoj stazi s ocem i braćom. Kad su shvatili da njezino zanimanje nije samo prolazni hir nego da

je ozbiljno zakačena za uzbuĎenje voţnje, pobrinuli su se da nauči voziti motor u svim vre-

menskim uvjetima i na svim tipovima terena.

Vani na otvorenoj cesti, slobodno vozeći, nije trebala razmišljati o svojim odgovornostima,

obavezama ili posljedicama pogrešaka. Ovdje je na neko vrijeme mogla zaboraviti kako joj je

njezin dar komplicirao ţivot.

Postojala je, razmišljala je, samo još jedna aktivnost koja joj je pruţala osjećaj koji je bio

jednak ili moţda čak snaţniji tom opojnom iskustvu: voĎenju ljubavi s Adamom.

Brzo se ispravila. Seks s Adamom bio je iskustvo koje je bilo blisko s voţnjom motora.

IzmeĎu njih dvoje zasigurno je postojala nekakva veza, pomislila je, i mnogo vrele fizičke

privlačnosti. No povezanost koju je osjetila bilo je moguće objasniti dramatičnim situacijama

koje su doţivjeli zajedno tijekom proteklih nekoliko dana.

Poznavala ga je tako kratko. Bilo je nemoguće da se zaljubila. Sada kada je podzemni svi-

jet bio spašen, ona i Adam će se vratiti svojim normalnim ţivotima. Stvari će se promijeniti.

Stvari su se uvijek mijenjale u vezama, osobito u njezinim vezama. I nikada se nisu mijenjale

nabolje.

U meĎuvremenu, trebala je zaključiti slučaj.

Prošla je još jedan zavoj. Kada je pogledala u retrovizor, vidjela je Gibsona. Glava mu je

virila iz vreće. Vjetar mu je zagladio krzno uz tijelo što je bila rijetka prilika da mu se vide

nos i čupave uši. Uţivao je, kao i obično, a njegova radost bila je zarazna. Mucani su bili u

pravu. Uvijek su ţivjeli u sadašnjem trenutku.

Unatoč svemu, nasmijala se.

U tom trenutku vidjela je istinu u svoj razornoj jasnoći kao da je zapisana u vrućem sno-

svjetlu. Bila je zaljubljena u Adama.

Na nekoliko sekundi njezin je duh poletio na uzbudljivim strujanjima te spoznaje. Bila je

zaljubljena u Adama.

Ušla je u još jedan zavoj. Kad je izašla iz njega, stvarnost ju je snaţno pogodila. Bila je

zaljubljena u Adama. Lijepo. Što sad?

Ponovno je pogledala u retrovizor, traţeći Gibsonov odraz. Bio je baš ondje gdje je trebao

biti, nosom okrenut vjetru. No u retrovizoru je bilo još nešto: veliki crni Oscillator 600.

Golemi SUV ubrzavao je u zavoju – prebrzo.

Nije joj trebala intuicija Jonesovih da joj kaţe kako se dogaĎa nešto zaista opasno. No,

nadajući se da je pretjerala, krenula je malo brţe. Oscillator je odgovorio ubrzavajući, pribli-

ţivši joj se.

Sljedeći zavoj brzo se primicao. Marlowe se nagnula u njega i dodala gas. Iza nje gume su

zaškripale. Oscillator je bio nevjerojatno moćan, vozilo napumpano steroidima. Osmišljeno je

tako da prenosi poruku moći. Zasigurno je odgovaralo imidţu i egu stereotipnog visokopozi-

cioniranog cehovskog čovjeka.

No, iako je 600 mogao postići velike brzine na ravnoj cesti, nije bio osmišljen za spretno

manevriranje koje je zahtijevala Stara riječna cesta. U osnovi, Oscillator je ipak bio kamion.

Kada je ponovno pogledala u zrcalo, vidjela je da se uspjela malo udaljiti. Veselje nije

dugo trajalo. Oscillator je izašao iz zavoja pod punim gasom dok mu je motor grmio. Razmiš-

ljala je o cesti ispred sebe. Vozila je onuda nebrojeno puta tijekom godina. Poznavala je svaki

njezin centimetar. Očekivao ju je još samo jedan zavoj. Nakon toga, slijedilo je više od kilo-

metra ravne ceste. San nije bio izgraĎen za utrkivanje na ravnom. Postojala je vrlo velika

mogućnost da neće uspjeti pobjeći Oscillatoru. Jedan udarac odbojnika velikog automobila,

pa će motor i ona završiti u rijeci. Prijetvorne struje učinit će ostalo.

To je ostavilo još samo jednu mogućnost.

– Drţi se, doviknula je Marlowe Gibsonu. Sumnjala je da će je čuti u zavijajućem vjetru, a

još manje razumjeti njezine riječi. No on je vrlo dobro mogao osjetiti njezina raspoloţenja.

Ušla je u sljedeći zavoj malo prebrzo, pitajući se hoće li Oscillator biti u iskušenju da učini

isto. No ovoga je puta bio oprezniji, malo usporivši. Vozač je sigurno shvatio da će je moći

stići na drugoj strani zavoja. Nije vidio razloga da riskira ţivot.

To je bila odluka kakvoj se nadala da će donijeti, pomislila je. Dobila je nekoliko sekundi

na vremenu. Prikočila je, usporila i okrenula motor prema obali koja je zavijala u šumu. Pre-

bacila je u niţu brzinu, dala gas, prešla u suprotnu traku i pojurila uzbrdo. Motor je spremno

odgovorio, pocupkujuci i reţeći. Zemlja, kamenje i suho lišće škripali su pod gumama.

Marlowe se učinilo da čuje Gibsonovo frktanje.

Često je silazila s ceste Raleigh-Starkom. To je bio razlog zašto je San bio opremljen jačim

amortizerima nego što je bilo uobičajeno za motocikle koji su vozili samo po ravnoj cesti,

zašto su gume imale jak profil dizajniran za različite uvjete. Borila se s upravljačem, odvezla

motocikl na kratku udaljenost meĎu drveće i naglo se zaustavila.

Dolje na cesti čula je kako Oscillator izlazi iz zavoja. Pogledala je preko ramena i gledala

kako se zalijeće niz ulicu pod punim gasom. Vozač još uvijek nije shvatio da je izgubio svoj

plijen. Podigla je vizir svoje kacige i nervozno provjerila bisage.

– Gibsone? Jesi li dobro?

Gibson je mahnito frktao skakućući gore-dolje, opijen adrenalinom. I njezinim je ţilama

kolao adrenalin, pomislila je. Srce joj je divlje udaralo, a sva osjetila su joj bila pod punom

spremom, ali ne na dobar način.

– U redu, drago mi je da si se zabavio, no nemoj misliti da ćemo to činiti često, rekla je. –

Mislim da sam se stvarno prestrašila.

Posegnula je u dţep svoje koţnate jakne i izvadila mobitel. Ruke su joj se tresle. Morala se

intenzivno koncentrirati da ukuca Adamov broj.

Javio se već na prvo zvono.

– Gdje si dovraga ti? – rekao je oštrim glasom. – Jesi li dobro? Pokušavam te dobiti gotovo

deset minuta.

Divlja, jedva kontrolirana hitnost u njegovim riječima ju je iznenadila. – Na motoru sam.

Telefon mi je bio u jakni. Nisam ga mogla čuti. Što nije u redu?

– Ti mi reci. – No zvučalo je kao da sada malo lakše diše. – Oprosti što sam skočio na tebe

preko telefona. Pomalo sam nervozan proteklih pola sata. Prije nekoliko minuta sam dobio

osjećaj da si u ozbiljnoj nevolji i nisam ga se mogao otresti. Nazvao sam te. Kad se nisi javila,

recimo da sam postao mnogo nervozniji.

– Čini se da si vidovit, rekla je.

– Ne postoje takve stvari, rekao je automatski. – Čekaj malo, govoriš mi da se nešto dogo-

dilo. Gdje si uopće?

– Stara riječna cesta. I, da, nešto se jest dogodilo. Mislim da me je veliki Oscillator 600

upravo pokušao pregaziti.

– Reci mi, rekao je Adam.

Ispričala mu je kratku verziju dogaĎaja.

– Moguće je da se radi samo o ekstremnom slučaju vozačkog bijesa, zaključila je. – Ili

neka budala misli da je to igra. No s obzirom na sluţbenu politiku J&J-a kad je o slučajnosti-

ma riječ, mislim da me je netko htio nasmrt prestrašiti ili...

– Ili te ubiti.

– O čemu razmišljaš, Adame?

– O tome da je Oscillator 600 tipični cehovski automobil. Imamo ih cijelu gomilu u garaţi

ovdje u stoţeru.

– To mi je palo na pamet. Ali zašto bi me netko iz te organizacije proganjao? Ubiti Jonesa

bilo bi strašno glupo. To bi jamčilo punu policijsku istragu, da ne kaţemo što bi učinila moja

obitelj. Jonesovi bi rastavili Frekvenciju na komade da pronaĎu ubojicu.

– Pretpostavljam da nisi vidjela registracijsku oznaku?

Razmišljala je o slici vozila u retrovizoru – Priznajem da nisam obraćala mnogo pozornos-

ti, no mislim da je nije bilo.

– To sam i mislio. Koliko si daleko od grada?

– Ne predaleko. Moţda dvadesetak minuta od mog stana. Upravo sam se htjela okrenuti i

krenuti kući kad me je 600 počeo proganjati.

– Srest ćemo se kod tebe, rekao je.

– Rekao si da ćeš me pokupiti u osam. Nisam zaboravila.

– Ne, mislim da ćemo se vidjeti kod tebe čim se vratiš u grad.

Bacila je pogled na sat. – Ali još nije šest.

– Čekat ću.

– Toliko si zabrinut?

– Toliko sam zabrinut.

– Ali zašto bi me netko iz Ceha proganjao?

– Razmisli o tome, Marlowe. Što nas povezuje?

Odjednom je shvatila. – Oboje imamo ljude koji rade na kristalnim baterijskim svjetiljka-

ma.

– Vidimo se za dvadeset minuta.

– Čekaj, prije no što poklopiš, prilično sam sigurna tko je ukrao laţnu svjetiljku.

– Netko iznutra kao što si mislila?

Polako je izdahnula. – Moglo bi se reći tako.

– Ispričat ćeš mi to kad stigneš kući. I, Marlowe?

– Da.

– Vozi jako, jako oprezno.

33

Ruševine u središtu Četvrti već su bile potpuno obasjane kad je Marlowe ušla u garaţu

ispod svoje stambene zgrade. Smjestila je San na parkirno mjesto pokraj svog malog Floata,

ugasila motor i spustila stalak.

Sišla je s motora, skinula kacigu i stavila je pod jednu ruku. Gibson je iskočio iz bisaga na

njezino rame.

Krenula je prema liftu. – Čovjek bi mislio da sam imala dovoljno uzbuĎenja za jedan dan,

rekla je Gibsonu. – Ali, ne. Sada trebam stići na cehovski prijam i biti fina s gomilom ljudi,

od kojih me je netko danas pokušao pregaziti. Znaš, dok se dokopam kreveta, bit ću posve

iscrpljena.

Gibson je zareţao. U djeliću sekunde prebacio se iz čupavog u predatorski oblik, raširivši

sva četiri oka.

Marlowe se umirila dok su joj se osjetila instinktivno izoštrila s još jednom navalom adre-

nalina. Pogledala je pod garaţe. Tamni valovi sno-svjetla ključali su i gorjeli ondje ukazujući

na snaţan dar i očaj.

Slijedila je vruće sno-svjetlo do kruţnog stubišta. Vrata su bila djelomično otvorena.

– Znam da si na stubištu, Tucker, rekla je. Glas joj je odjekivao od betonskih zidova. –

Čekao si me, zar ne? Zašto ne izaĎeš? Razgovarat ćemo.

Prošlo je nekoliko sekundi napete tišine. Vrata stubišta su zaškripala. Tucker Deene je

upao u garaţu. Objema rukama je drţao mag-rez pištolj.

– Ţao mi je zbog ovoga, rekao je Tucker.

Glas mu je drhtao, baš kao i ruke. Ovo posljednje zabrinulo je Marlowe. Tucker je bio pro-

fesionalni prevarant, ne profesionalni strijelac. Pretpostavljala je da zna vrlo malo o pištolji-

ma. Osim toga, bilo je jasno da se jedva moţe kontrolirati.

Gibson je ponovno zareţao.

– U redu je, Gibsone, rekla je Marlowe. – Poznaš Tuckera. On me neće povrijediti.

– Moraš poći sa mnom, rekao je Tucker. – Ići ćemo tvojim automobilom. Ti ćeš voziti.

– Netko koga poznaješ je u nevolji, zar ne?

– Moj brat.

– Ukrao si svjetiljku jer si mislio da je moţeš upotrijebiti kako bi mu pomogao, no otkrio si

da je laţna. Sada se nadaš da ja mogu pomoći tvom bratu.

– Ti si čitačica sno-svjetla. Jednom si mi rekla da moţeš pomoći ljudima čiji su parapsihic-

ki profili izobličeni.

– Samo ponekad, Tuckeru. To ovisi o prirodi izvorne traume.

– Moraš pomoći mom bratu.

– Što nije u redu s njim?

– Keith umire, Tuckerov glas se povisio. «Ti prokleti kristali koje je iskovao ga ubijaju.

Adam se pojavio sa stubišta iza Tuckera. Bilo je očito da je došao ravno iz ureda. Skinuo je

svoju crnu jaknu, no inače je bio u punoj crnoj cehovskoj opremi. Njegove ulaštene koţnate

čizme nisu stvarale nikakav zvuk na podu garaţe dok se prikradao Tuckeru iza leda.

– Sada moţeš spustiti pištolj, Tuckeru, rekla je Marlowe. – Ovdje sam. Slušam.

Tucker ju je ignorirao, još uvijek grozničavih očiju. – Moja sestra je čitačica sno-svjetla.

Znamo sve o svjetiljci zbog Keithova rada s kristalima.

– Shvaćam, rekla je Marlowe.

– Kada su se Keithovi parapsihički uzorci počeli kvariti, Charlotte je pomislila da bi mogla

upravljati energijom svjetiljke kako bi uspostavila normalne rezonantne uzorke, no prokleta

stvar je bila laţna, a sada si ti jedino što nam preostaje. Moramo pomoći Keithu.

Adam je posegnuo oko Tuckera i istrgnuo mag-rez iz njegove ruke.

– Ona ne ide nikamo s tobom, Deene, rekao je Adam.

Tuckerovo privlačno lice se zgrčilo. Počeo je plakati bez glasa.

Marlowe je pogledala na sat. – Tri su sata prije početka cehovskog prijma. Moramo poţuri-

ti.

– Bojao sam se da ćeš to reći, rekao je Adam.

34

Pošli su njezinim Floatom. Adam je vozio. Pod njegovim vodstvom inače mirno i nena-

metljivo vozilo probijalo se kroz ranovečernji promet poput morskog psa kroz jato malenih

kvarcnih riba. Marlowe se vozila na suvozačkom mjestu, a Gibson se nasadio iza nje na nas-

lonu sjedala. Tucker se očajnički skupio na straţnjem sjedalu.

– Pričaj mi o kristalima, naredio je Adam.

– Što ţeliš znati? – upitao je Tucker.

– Rekao si da ih je tvoj brat iskovao.

– Da.

– Kako?

– Kako? – Tucker je slegnuo ramenima. – On je nadaren za kristale. Upotrijebio je peć,

neke sirove kristale i mnogo vlastite energije.

– Stvaranje kristala koji mogu pojačati nečiji dar nije vještina koja se moţe naučiti na satu

kemije ili na internetu, rekao je Adam. – To je alkemija, stara zemaljska nauka. Tvoj je brat

sigurno negdje pronašao upute.

– Tako je. Pronašao je primjerak nekog starog dnevnika.

– Kojeg starog dnevnika? – upitao je Adam ravnim tonom.

Uslijedila je duga tišina sa straţnjeg sjedala.

– Keith nam je rekao kako je pronašao neke bilješke koje su navodno prepisane iz jednog

od ranih dnevnika Nicholasa Wintersa, rekao je Tucker naposljetku.

Marlowe je osjetila kako energija zagrijava atmosferu. Adam nije bio sretan šef Ceha.

– Koliko je kristala napravio tvoj brat? – upitao je Adam, probijajući se kroz usku uličicu.

– Dvanaest, rekao je Tucker.

– Koliko si ih prodao?

– Sve.

– Ţelim imena kupaca.

– Bio je samo jedan, rekao je Tucker. – Uzeo je sve kristale koje je Keith izradio. Rekao je

da će kupiti sve što moţemo proizvesti. I, prije nego što pitaš, da, on je bio cehovski vijećnik.

Barem mislimo da je tako.

Adam ga je pogledao u retrovizoru. – Zbog čega misliš da je vijećnik?

– Posao smo sklopili preko posrednika, brokera koji se bavi takvim aranţmanima. Tipa po

imenu Joey. Jasno je dao do znanja da njegov klijent nije samo snaţan talent nego i da ima

dobre veze u vrhu Ceha. Bez uvrede, no mislili smo da bi ti mogao biti kupac. Ako ne ti, onda

neki vijećnik.

Marlowe se okrenula u sjedalu da prouči Tuckera. – Kako si znao da kupac ne dolazi iz

kriminalnog svijeta?

Udijelio joj je zajedljiv osmijeh, onakav kakav ju je privukao njemu prije nekoliko tjedana.

– Nema velike razlike izmeĎu kriminalnog svijeta i Ceha ovdje u Frekvenciji, zar ne? –

upitao je.

Niotkuda, obuzeo ju je bijes. Nitko nije mogao ozbiljno braniti ukaljanu reputaciju Ceha

Frekvencije. No iz nekog je čudnog razloga reagirala na ocrnjivanje te organizacije kao da je

bilo usmjereno izravno na Adama.

– Stvari će se promijeniti sada kada je Adam Winters glavni, rekla je hladno. – On će poči-

stiti Ceh Frekvencije.

Adamove usnice su se lagano podigle, no nije rekao ništa.

– Sretno s tim, rekao je Tucker, nimalo uvjeren.

– Nije baš da si ti oličenje poštenja, zar ne, Tuckeru? – obrecnula se Marlowe.

Adam je usmjerio Float niz usku ulicu okruţenu stablima. – Vas dvoje biste mogli odgoditi

ovo briljantno prepucavanje za neki drugi put. Trenutačno imamo drugih obaveza.

Marlowe se lecnula. – Imaš pravo. – Okrenula se natrag Tuckeru. – Ali ja sam privatna

detektivka, ako se sjećaš. Volim odgovore. Htjela bih točno znati zašto si bio toliko siguran da

kupac kristala nije bio neki političar, biznismen, serijski ubojica ili neki luĎak koji je namje-

ravao osnovati kult?

Tucker je potonuo dublje u sjedalo i mrko se zagledao kroz prozor. – Već smo ranije radili

za Joeya. Poznajemo ga i vjerujemo mu.

– Govoriš o čovjeku koji sklapa poslove na crnom trţištu, ukazao je Adam.

– Joey je profesionalac na svoj način, rekao je Tucker. – Dugo je u tom poslu. Dobri broke-

ri preţivljavaju iz jednostavnog razloga što svi uključeni, i kupci i prodavači, znaju da im se

moţe vjerovati.

– Je li taj broker Joey imao prezime? – upitao je Adam.

Tucker je oklijevao. – Zašto?

– Zato što ţelim porazgovarati s njim, rekao je Adam. – Daj mi ime, Deene.

Marlowe se namrštila. – Trebamo ime, Tuckeru.

Tucker se ponovno zgrbio. – Ne mogu vam ga dati. Poznajem ga samo kao brokera Joeya.

– Kako ga naĎeš kad ti je potreban? – upitao je Adam.

– Mota se po baru zvanom Zelena rupa, odgovorio je Tucker.

Adam je izvukao telefon iz dţepa. Kratko je porazgovarao s onim tko se javio.

– Tip zvan Joey, rekao je. – Radi na crnom trţištu kao posrednik. Ured mu je u Zelenoj

rupi. Dovedi ga.

Sklopio je telefon i pogledao Marlowe. IznenaĎenje joj je očito bilo jasno vidljivo na licu

jer su se njegove obrve lagano podigle.

– Sto? – upitao je.

– Samo se pitam kako imaš ovlasti poslati nekoga za poznatim kriminalcem, a još ga i pri-

vesti na ispitivanje. Ti nisi policajac.

– Znaš pravila, Ceh je policija svojim ljudima.

– Da, ali broker Joey ne pripada Cehu.

– Ako prodaje ilegalno oruţje nekomu u Cehu, mora se nositi s cehovskim zakonom.

Nešto kasnije Adam je zaustavio Float ispred skromne kuće. Ugasio je motor i osvrnuo se

po tihom susjedstvu.

– Samo da se zna, rekao je. – Htio bih posljednji put spomenuti da ovo vjerojatno nije dob-

ra ideja.

– Što ţeliš red? – Marlowe je odvezala pojas. – Prema Tuckeru, u ovo su uključeni kristali.

Pokušavamo ih pronaći. Ovo je savršena prilika.

– Postoje drugi načini da se to obavi. – Adam je bacio pogled na Tuckera koji je već otvo-

rio straţnja vrata. – Ne vjerujem ovom tipu.

– Pa, on je kameleon i profesionalni prevarant, sloţila se Marlowe. – Naravno da mu ne

moţeš u potpunosti vjerovati.

Tucker je izgledao povrijeĎeno. – Nikada te nisam ţelio povrijediti, Marlowe.

– Preskočimo to, rekla je Marlowe. Podigla je Gibsona. – Adam je u pravu, ne moţe ti se

vjerovati. No postoji jedna iznimka.

– A koja je to? – upitao je Adam.

Pogledala ga je preko krova Floata. – Tucker se brine za svog brata. To se vidi u njegovim

otiscima. Ovdje je riječ o obitelji, a ne o još jednoj prevari.

Tucker je duboko udahnuo. – Hvala ti, Marlowe.

Adam je bacio pogled na Tuckera, slegnuo ramenima i zatvorio vrata automobila.

Marlowe je promotrila Tuckera. – Šteta, znaš.

– Šteta što smo krenuli pogrešno? – tiho je rekao Tucker. – Slaţem se. Ja sam kriv.

– Istina.

– Ti i ja smo imali poseban odnos, Marlowe.

– Gluposti, rekao je Adam, prišavši s leĎa Marlowe.

– Nisam govorila o nama, rekla je Marlowe Tuckeru. – Mislila sam kako je šteta što ti se

ne moţe vjerovati jer bi J&J-u dobro došao netko s tvojim talentom.

Tucker je bio zbunjen. – Ja? Agent J&J-a?

– Boli glava, zar ne?

– Marlowe... – Pruţio je ruku prema njoj, kao da je namjerava uhvatiti za ruku na poznati,

intimni način kao nekada.

Gibson je zareţao. Marlowe je napravila korak unazad i zaletjela se u Adama. Njegove

ruke obuhvatile su njezina ramena, intimno i posesivno.

– Nastavimo s ovim projektom, rekao je Adam. – Vrijeme istječe.

Tucker je spustio ruku. Poveo ih je naprijed.

– Kako si znala da sam ja uzeo svjetiljku? – upitao je Marlowe.

– Imitirao si snoostiske dr. Lewisa kad si ušao u sef da je ukradeš, rekla je.

– Da. – Tucker je duboko udahnuo. – Ali kako si to otkrila?

– Dobro pitanje, rekao je Adam. Pogledao je Marlowe. – Kako si otkrila da je Deene krad-

ljivac?

– Nešto u otiscima koje sam vidjela na ulazu i izlazu iz komore gdje je bila smještena svje-

tiljka od početka me je mučilo, rekla je.

– Zato što ih je ostavio pouzdani zaposlenik? – rekao je Adam. – Nisi mogla vjerovati da bi

Lewis krao iz muzeja?

– Ne samo to, rekla je Marlowe. – To je bila činjenica da otisci nisu bili vrući. Dr. Lewis je

bio tihi akademik koji je posvetio čitav svoj profesionalni ţivot očuvanju artefakata u muzeju.

Naglo je odlučio učiniti nešto potpuno netipično za sebe i ukrasti jedan od artefakata, no na

poprištu nema traga snaţnim emocijama u njegovim otiscima? To nije imalo smisla.

– Tako je. – Adam je kimnuo, odmah shvativši. – Ako ništa drugo, trebao je barem biti

nervozan. Uplašen.

– Poznajem dr. Lewisa, rekla je Marlowe. – On bi bio prestravljen. U njegovim bi otiscima

gorjelo mnogo energije.

Tuckerova čeljust se stisnula. – Mogu imitirati osnovne rezonantne uzorke nečijih tuĎih

otisaka, no pritom ne mogu generirati nečije emocije.

– Što je s tvojim vlastitim emocijama? – upitala je, profesionalno zainteresirana. – Zašto

one nisu vidljive u otiscima koje oponašaš? Trebao si barem biti pod utjecajem adrenalina kad

si ušao u sef.

– Šališ se? Bio sam gotovo lud. Zaboga, krao sam od Ezoteričnog. Energija je vjerojatno

ondje u otiscima, barem tako tvrdi moja sestra. No maskirana je kameleonskim efektom. Čak

je ni snaţni čitač sno-svjetla ne moţe vidjeti.

Marlowe je kimnula. – Tako si mi se uspio pribliţiti.

– Prokletstvo, Marlowe...

– Kao što sam rekla, vrlo koristan dar.

Adamova se čeljust stisnula u nepopustljivi izraz lica. – Nemoj ni razmišljati o tome da ga

unajmiš kao agenta. Ne moţeš mu vjerovati, sjećaš se?

– Da, ali sad kad to znam, moţemo pronaći način da zaobiĎemo taj problem, rekla je, raz-

mišljajući o mogućnostima.

– Zaboravi, rekao je Adam vrlo dubokim, opasnim tonom.

Tucker ga je prostrijelio pogledom preko Marloweine glave. – Znaš, postoji mnogo ljudi

ovdje u Frekvenciji koji bi joj savjetovali da ne vjeruje nikomu iz Ceha, osobito čovjeku na

vrhu.

Marlowe je osjetila kako se Adamova ruka malo steţe oko njezine. Pogledala je Tuckera.

– Ne moraš se brinuti za moju vezu s Adamom, rekla je. – Povjerila bih mu svoj ţivot.

Zapravo, to sam već učinila nekoliko puta, kad malo razmislim.

Adam se nasmiješio. – To djeluje u oba smjera.

Tuckerovo lice se stisnulo, no nije rekao ništa. Stao je na gornjoj stubi i dva puta pokucao.

Vrata su se otvorila tako brzo da je Marlowe znala kako ih je ţena koja se pojavila na ulazu

od početka gledala iza navučenih zavjesa.

– Ti si sigurno Charlotte, rekla je Marlowe.

Charlotte ju je nesigurno pogledala, a zatim se okrenula svom bratu.

– Tucker? – Chalotte je pogledala prema Adamu. – Što se zbiva? Zašto je on ovdje?

– To je duga priča, Charlotte, rekao je Tucker, iznenaĎujuće njeţnim glasom. – Sve je u

redu, kunem se. Samo otvori vrata.

Charlotte nije skidala pogled s Adama. – Ti si novi šef Ceha.

Adam se nasmijao svojim hladnim šefovskim osmijehom.

– Ne obraćajte paţnju na mene, rekao je. – Ja sam tu da se pobrinem da nitko ne bude pov-

rijeĎen.

Charlotte se trznula. Marlowe je otvorila svoj dar i pogledala snootiske na podu ispod nje-

zinih stopala. Ključali su emocijom koja je graničila s panikom.

– Sve je u redu, rekla je Marlowe. – Ti i tvoja braća ste članovi Ezoteričnog. To znači da

imate pravo na usluge J&J-a. Moţda ste i trebali odmah doći u moj ured i zatraţiti pomoć

umjesto da ste poslali brata da špijunira mene i muzej.

Chalotte je bila zapanjena. – Kako uopće moţeš reći da smo mogli pristupiti J&J-u kao

legitimni članovi Društva? Sigurno znaš što smo i kako smo preţivjeli.

– Da, rekla je Marlowe. – No to ne znači da vam ne bih pomogla. Ti si čitačica sno-svjetla.

To znači da moţeš napraviti prilično točan profil druge osobe, pod pretpostavkom da ona nije

kameleon, naravno.

Tucker je zatvorio oči izgledajući tuţno. Marlowe ga je ignorirala.

– Tvoja braća vjerojatno se oslanjaju na tebe da napraviš profil mete i organiziraš prijeva-

ru, zar ne? – nastavila je Marlowe.

Charlotte je stisnula usne, no nije rekla ništa.

– Pogledaj moje otiske, rekla je Marlowe. – I sama provjeri jesam li došla ovamo s namje-

rom da ti naudim.

Energija se rasplamsala. Marlowe je osjetila kako Charlotte izoštrava svoj dar. Što god vid-

jela, to ju je vjerojatno uvjerilo da moţe otvoriti vrata. S uzdahom je zakoračila natrag u hod-

nik.

– Keith je u dnevnoj sobi, rekla je. – Slijedite me.

Povela ih je niz kratak hodnik u sobu namještenu u toplim, neutralnim bojama. Zavjese su

bile navučene preko prozora, stvarajući duboke sjene.

Keith Deene bio je sklupčan u fetusnom poloţaju na kauču. Na stoliću kraj njega nalazio se

vrč ledene vode i polupuna čaša. Soba je bila neugodno topla, no Marlowe je mogla vidjeti da

drhti ispod teškog pokrivača. Kad mu se pribliţila, vidjela je kako je mokar od znoja.

Gibson je promrmljao.

– Bok, Keith, rekla je Marlowe vrlo tiho. Čučnula je pokraj kauča. – Što si to učinio sebi?

Gibson je skočio iz njezina naručja na kauč i tiho brbljao, spreman da se baci na posao.

Keith je otvorio svoje grozničave oči. Izgledalo je kao da ga je zbunio pogled na Gibsona.

Preusmjerio je svoju pozornost na Marlowe.

– Tko si ti? – procijedio je.

– Marlowe Jones. Čujem da si petljao po vrlo starom alkemičarskom receptu za kristale.

– Ja sam nadaren za kristale. Mislio sam da se mogu nositi sa svakakvim kamenjem. –

Zgrabio je rub pokrivača zgrčenom rukom. – Dovraga, sam sam iskovao proklete kristale slu-

ţeći se vlastitom energijom. Trebao sam ih moći kontrolirati.

Adam ga je pogledao preko prostorije. – Tvoj brat je rekao da si radio prema kopiji nekih

uputa iz jedne od ranih biljeţnica Nicholasa Wintersa. Stari gad je u to vrijeme još uvijek usa-

vršavao svoju teoriju kristala. Iskovao je nekoliko njih i obavio neke eksperimente, no odmah

je shvatio da su manjkavi i potencijalno opasni. Na kraju je potpuno napustio prvotne plano-

ve.

Keith je zurio u njega. – Tvoje ime je Winters. Pretpostavljam da to baš i nije slučajno pod

ovim okolnostima, zar ne?

– Ne, rekao je Adam.

Marlowe je pogledala Keitha. – Na ţalost za tebe i nekolicinu drugih ljudi koji su tijekom

godina pronašli kopije tih ranih biljeţaka, Nicholas se nikad nije vratio starim dnevnicima

kako bi ondje dodao upozorenje. Tek je u kasnijim biljeţnicama spomenuo propale eksperi-

mente iz svoje mladosti i to kako su ga usmjerili na drugi put.

– Dakle, umrijet ću? – upitao je Keith. – Nekako sam to shvatio.

Marlowe se pripremila na udar i dodirnula njegovo vruće čelo. Sok vrele energije noćnih

mora protresao joj je osjetila. Bilo je neugodno, no ni pribliţno onomu što su ona i Adam

zajedno prošli u labirintu. Nije čak ni bilo toliko neskladno kao ono što je iskusila s Vickie

Winters.

– Koliko dugo si rabio kristale? – upitala je.

Charlotte je bila ta koja je odgovorila. – Izradio je prvi prije nekoliko mjeseci. Primijetila

sam promjene u njegovim otiscima otprilike šest tjedana kasnije. No isprva mi nije vjerovao

kad sam mu rekla da su kristali krivi.

– Mislio sam da promjene znače kako postajem snaţniji, rekao je Keith cvokoćući zubima.

– Ne, njeţno je rekla Marlowe. – Promjene u tvojim uzorcima sno-svjetla nisu to značile.

Keithove slike noćnih mora prilazile su joj na oluji kaosa. Hvatala je prolazne poglede na

valove tsunamija koji su prijetili da utope sanjača. Pekli su je vreli bljeskovi sno-svjetla. No,

kao i uvijek, osjećaj bespomoćnosti, shvaćanje da ishod nije moguće promijeniti ili izbjeći,

bio je najrazorniji aspekt. U noćnim morama nije bilo nade, samo očaj, strah i panika.

Nije bilo u pitanju moţe li izdrţati Keithove snove. Imala je posla i s gorima. Problem je

bio u prirodi štete koja je učinjena njegovim paraosjetilima. Kao što je objasnila Adamu, nije

bilo moguće izliječiti sva oštećenja sno-svjetla.

– Moţeš pomaziti Gibsona, rekla je Keithu.

– Uh? – Keith se namrštio. – Zašto?

– To ponekad pomaţe, objasnila je. – Djeluje vrlo umirujuće.

Keith je nepovjerljivo promatrao Gibsona. – Čuo sam da grizu.

Gibson se još malo našušurio i ohrabrujuće brbljao.

– Gibson te neće ugristi, rekla je Marlowe. – Obećajem. On je terapeutski mučan.

– Nikad nisam čula za terapeutskog mucana.

– Gibson je jedinstven.

Uzela je Keithovu prevruću ruku i njeţno je smjestila na Gibsona. Gibson je umirujuće

mrmljao i smjestio se bliţe grozničavom čovjeku. Refleksno, Keith je zatvorio oči i duboko

izdahnuo. Prsti su mu potonuli u Gibsonovo krzno.

Marlowe je proučavala nesklad u Keithovu uzorku. Slijedeći tragove iskrivljenih valova do

njihova izvora u spektru, vidjela je da su izvorni pulsovi još uvijek jaki. Kaos koji je nagrizao

njegovu auru još uvijek nije stigao do njezine srţi.

– Imaš sreće, rekla je. – Još uvijek ima vremena da popravimo loše vibracije. Tvoj talent za

kristale pruţio ti je nešto prirodne otpornosti na oštećenja. Svatko tko bi toliko izobličio svoje

vlastite uzorke već bi bio mrtav ili smješten u ustanovu.

Iza nje Charlotte je ispustila tih uzdah olakšanja.

Marlowe je usmjerila energiju u iskrivljene uzorke, njeţno ih potičući da se vrate stabil-

nom ritmu. Postepeno je Keithovo disanje postajalo lakše. Njegovo grozničavo tijelo ohladilo

se na normalniju temperaturu. Ruka koju je stiskao u Gibsonovu krznu se opustila.

Marlowe je završila s ispravljanjem izobličenih oscilacija. Na trenutak je čekala u tišini

kako bi bila sigurna da su uzorci ponovno stabilni i snaţni.

Keith ju je pogledao, a oči mu više nisu bile vrele. – Hvala ti.

Zaspao je, iscrpljen.

Zadovoljna što su se njegove struje sno-svjetla vratile u normalan ritam, Marlowe je ustala

i pogledala Charlotte i Tuckera.

– Bit će dobro, rekla je. – Ali spavat će neko vrijeme, vjerojatno nekoliko sati. To je nor-

malno. Kada se probudi, bit će dobro.

– Ne znam kako da ti zahvalim, prošaptala je Chalotte. Oči su joj bile pune suza. Prišla je

Marlowe i zagrlila je. – Ţao mi je zbog svega što smo učinili. Sve što mogu reći jest da smo

bili krajnje očajni.

Marlowe ju je potapšala po ramenu. – Sljedeći put pokušajte ući u ured J&J-a i pristojno

zatraţiti pomoć. Iznenadit ćete se koliko je ta taktika uspješna. Osim toga, uvijek trebam pos-

la.

Tucker ju je pogledao. – Dugujemo ti, Marlowe. Ako postoji išta što ova obitelj moţe uči-

niti za tebe, sve što trebaš učiniti jest pitati. Mi uvijek plaćamo svoje dugove.

– Bilo što, rekla je Chalotte. Podigla je glavu, pustila Marlowe i napravila korak natrag,

lagano se smješkajući kroza suze. – Kao što je Tucker rekao, sve što trebaš učiniti jest pitati.

– Cijenim to, ţustro je rekla Marlowe. – Kako bi bilo da vratite laţnu svjetiljku? Znam da

nije original, ali je prilično vjerna reprodukcija. Muzejskom će osoblju biti vrlo drago da je

dobije natrag.

– Donijet ću je, rekla je Charlotte.

Poţurila je niz hodnik. Nedugo kasnije vratila se s platnenom torbom u ruci.

– Izvoli.

– Hvala. – Marlowe je otvorila torbu i bacila pogled unutra. Zlaćani metal i laţni kristali

svijetlili su u tami. – Da, to odgovara opisu koji sam dala osoblju. – Zatvorila je torbu.

Adam je pogledao na sat. – Nemamo mnogo vremena. Jesmo li gotovi?

– Gotovi smo, rekla je Marlowe. Stavila je Gibsona pod ruku.

Chalotteine oči su se raširile. – Zaboravila sam. Večeras je veliki prijam za novog šefa

Ceha. To ste vi, gospodine Winters.

– Tako mi kaţu. – Adamov mobitel je zazvonio. Provjerio je broj i preuzeo poziv. –

Winters. – Uslijedila je kratka tišina dok je slušao osobu s druge strane veze. – Nastavi traţiti.

Zatvorio je telefon.

– Što? – upitala je Marlowe.

– Broker Joey je nestao, rekao je Adam. – Ili se sakrio u podzemlje ili ga je netko drugi

dohvatio.

Tucker je tiho frknuo. – Joey se zna izvući. Vjerujte mi, njegovi instinkti su odlični. Sakrio

se.

– U tom slučaju, pronaći ćemo ga, rekao je Adam.

Charlotte je bacila pogled na njega, a zatim pogledala Marlowe. – Ceremonija otvorenja

počet će svakog časa. Zakasnit ćete.

– To se zove dramatični ulazak, rekla je Marlowe.

35

U osam i trideset šest te večeri Adam je stao s Marlowe na vrhu stubišta s jantarno zelenim

tepihom koje je vodilo dolje u svjetlucavu plesnu dvoranu Hotela Grand.

Kao da je netko izdao masovnu psihičku zapovijed, val mrmora prostrujao je gomilom.

Zatim je utihnuo. Svi su se okrenuli prema stubištu.

Na dnu stuba, počasna straţa koja se sastojala od dvanaest lovaca na duhove u punim para-

dnim uniformama oblikovala je dva reda okrenuta jedan drugomu. Oblikovala se prijamna

linija koja se sastojala od visokorangiranih gradskih velikodostojnika. Predstavnici medija

krenuli su naprijed, s visoko uzdignutim videokamerama.

Vrlo postariji Marcus Spearman, jedan od nekoliko preostalih vijećnika, zakoračio je napri-

jed kako bi dao sluţbenu objavu.

– Dame i gospodo, frekvencijski gradski Ceh pararezonatora disonantne energije sa zado-

voljstvom vam predstavlja našeg novog ravnatelja, gospodina Adama Wintersa. Večeras je u

pratnji gospoĎice Marlowe Jones.

Bend je oţivio, svirajući trijumfalnu glazbu tradicionalnog – Cehovskog marša. – Gomila

je glasno aplaudirala.

Adam se nasmiješio Marlowe, uţivajući u spoznaji da je ona večeras ovdje kraj njega, dije-

leći taj trenutak s njim. Izgledala je zanosno, zaključio je. Kosa joj je bila skupljena u elegant-

nu punĎu. Njeţne naušnice od jantara i zlata spuštale su se s njezinih ušiju. Njezina haljina

bila je stup crne svile koja je diskretno isticala njezino vitko, ţenstveno tijelo i skladna rame-

na.

Nikad ne biste pogodili da ju je prije nekoliko sati gotovo pregazio neki gad u cehovskom

automobilu ili da se kratko vrijeme nakon toga suočila s mag-rez pištoljem, a zatim krenula

spasiti ţivot i mentalno zdravlje jeftinog prevaranta, pomislio je. A samo dan ranije pomogla

mu je da spasi podzemni svijet.

Nasmiješio se.

Uputila mu je upitni pogled. – Što?

– Kao što ti stalno govorim, nije čudo što su te stavili na čelo J&J-a.

– Nije ni čudo što su tebe zaduţili za to da počistiš Ceh Frekvencije.

– Jesi li spremna za ovo?

– Naravno, rekla je. – Hej, pa mi smo spasili podzemni svijet, zar ne?

– Jesmo. Ako smo mogli to učiniti, moţemo se nositi i s ovom gomilom.

Namjestila je miran osmijeh i promotrila more lica koje ih je s iščekivanjem gledalo s dna

stuba. – Osim toga, što bi još danas moglo poći naopako? – Nasmiješio se i čvršće je primio

za ruku. Zajedno su krenuli niza stube kako bi pozdravili gomilu.

– Dakle, vas dvoje ste spasili podzemni svijet, rekla je Lyra Dore sat kasnije. – To zvuči

kao neobičan spoj. Je li to karakteristično za šefove Ceha?

– Nisam sigurna, rekla je Marlowe. – Adam je jedini šef Ceha s kojim sam ikada izlazila.

Obje ţene su pogledale Adama koji je stajao nedaleko, razgovarajući s Cruzom

Sweetwaterom. Dvojica muškaraca imala su mnogo toga zajedničkog, pomislila je Marlowe.

Obojica su bila snaţno nadarena, a takoĎer i vrlo moćna, svaki na svoj način. Sweetwaterovi

su posjedovali Jantar d.o.o., vodeću tvrtku za iskapanje i proizvodnju jantara koja je kontroli-

rala velik dio trţišta jantara. Njezin jedini konkurent bila je korporacija RezStone. Wilson

Revere, direktor tvrtke, takoĎer je večeras bio prisutan. U tom trenutku bio je na drugom kraju

sobe razgovarajući s gradonačelnikom Frekvencije i jednim vijećnikom Ceha.

– Cruz mi kaţe da će Adam Winters biti malo drugačiji od svojih prethodnika, rekla je

Lyra. – Pričalo se da će Douglas Drake dobiti tu direktorsku funkciju.

– Tko ti je to rekao?

– Jedna od mojih najboljih mušterija. Ona je trenutačno djevojka Huberta O'Connera, iako

mi se prošli put kad je došla u moju trgovinu učinilo da razmišlja o tome da ga ostavi. Gloria

ima vrlo dobru intuiciju. Pitam se je li već napustila grad.

– Nije nikakva tajna da bi Sweetwaterovima odgovarao bilo tko osim Drakea na vrhu

Ceha, rekla je Marlowe.

Lyra se nasmiješila. – Oni imaju veliki ulog u cehovskoj politici. Mnogo posla obavljaju u

podzemlju, a onaj tko kontrolira Ceh kontrolira i podzemni svijet. Swetwaterovi su vrlo pra-

gmatični u tim stvarima. Radili su s bivšim šefom Ceha, a radili bi i s Drakeom ako bi to bilo

nuţno. No izmeĎu nas dvije, mislim da su se malo potrudili da to ne bude nuţno.

– To me ne iznenaĎuje, rekla je Marlowe. – Iako sve do večeras nisam znala da su Cruz i

Adam prijatelji.

– Mislim da su povezani putem Ureda, rekla je Lyra nejasno.

– Ah, da, to objašnjava stvari.

Dakle, Sweetwaterovi su obavljali poslove za Ured. To je bila vrlo zanimljiva informacija,

pomislila je Marlowe. Zapamtila ju je za kasniju uporabu. Nikad ne znaš kada takvi podaci

mogu biti korisni u istraţiteljskom poslu.

Lyra Dore udavala se u obitelj snaţnih talenata koja je imala dugu povijest s Ezoteričnim.

Iako nisu bili sluţbeno registrirani u Društvu, Sweetwaterovi su stoljećima odrţavali sloţene

veze s agencijom Jones & Jones.

Generacijama su Sweetwaterovi zaraĎivali za ţivot kao izrazito diskretni, visoko profesio-

nalni plaćeni ubojice. U onim rijetkim prigodama kad je J&J bio suočen s izuzetno opasnim

odmetnutim talentom kojeg nisu mogli sami savladati, pozvali bi Sweetwaterove.

Sluţbeno, Sweetwaterovi su tvrdili da se njihov samotnjački, blisko povezani klan više ne

bavi tradicionalnim obiteljskim poslom. Umjesto toga bili su potpuno posvećeni svom rastu-

ćem jantarnom carstvu. No, prvi dan kad je preuzela posao u J&J-u, Marlowe je saznala da to

nije bilo posve točno. Stric Zeke joj je objasnio da se, iako se Sweetwaterovi sada bave sigur-

nosnim poslovima i jantarom, J&J još uvijek moţe obratiti toj obitelji ako nema druge mogu-

ćnosti. Nadala se da nikad neće morati uzeti telefon i pozvati Sweetwaterove.

– Kako napreduju planovi za vjenčanje? – upitala je Marlowe.

– Da budem iskrena, nisam sigurna, priznala je Lyra. – Prepustila sam cijeli projekt svojoj

prijateljici Nancy Halifax. Ona je iz umjetničkog svijeta, znaš. Posjeduje galeriju u Četvrti.

Rekla mi je da su ovogodišnje svadbene boje plava i ruţičasta, što nije dobro jer se meni ne

sviĎa niti jedna.

– Niti meni.

– Pa, ti se nećeš morati brinuti za to, rekla je Lyra. – Svi znaju da cehovski formalni brako-

vi visoke razine slijede vlastita pravila. Ti ćeš biti osuĎena na mnogo jantarne i zelene, bojim

se. – Mahnula je rukom. – Nešto poput ove plesne dvorane.

Šokirana, Marlowe je gotovo prolila šampanjac. – Adam i ja nikada nismo razgovarali o

braku.

– Zaista? – Lyra se doimala iznenaĎenom.

– Nikad nismo ni izlazili. Osim ako ne računaš ovaj prijam.

Lyra se namrstila. – Jesi li sigurna? Prema novinama, vas dvoje ste u vezi.

– Novine su sve pogrešno shvatile, kao i obično.

Lyrin izraz lica postao je zamišljen. – Hmmm.

Vrijeme da promijenim temu, zaključila je Marlowe. – Imam profesionalno pitanje za tebe.

– Sjajno. – Lyra se razvedrila. – Ne čujem često pitanje profesionalne prirode. Čini se da se

vrlo malo ljudi ozbiljno zanima za ugaĎanje jantara. Biti ugaĎač slično je kao biti automeha-

ničar. Mušterije zapravo ne ţele znati tehničke detalje, samo ţele da im popraviš automobili.

– Shvaćam da oni s tvojom vrstom dara mogu ugoditi jantar, no moţete li obrnuti taj pro-

ces?

– Naravno. Svatko tko zna ugoditi jantar zna to poništiti.

– Kako?

– Misliš ozbiljno, zar ne?

– Da.

– Pa, proces je točno jednak. Usredotočiš se na kamen, uključiš malo dara i usmjeriš ener-

giju na način koji bi poremetio ugoĎene struje.

– Kao rad sa sno-svjetlom, rekla je Marlowe.

– Ne znam ništa o sno-svjetlu, rekla je Lyra. – Ali energija je energija, bez obzira na to s

kojeg dijela spektra dolazila. Sigurna sam da postoje sličnosti u njezinu usmjeravanju.

– Kad god sam vidjela ugaĎivača jantara na poslu, drţao je kamen u jednoj ruci.

– Tako je. Mora postojati fizički kontakt. – Lyra je zastala. – Nešto što bih trebala znati?

Uključuje li to jedan od tvojih slučajeva?

Adam i Cruz sada su hodali prema njima, krećući se kroz gomilu s leţernom samouvjere-

nošću dvojice vrlo dobro odgojenih i vrlo dobro odjevenih vrhunskih predatora.

– U stvari, tako je, rekla je Marlowe.

– Oh, vau, bit ću konzultantica za J&J. To je tako uzbudljivo.

Adam i Cruz su im prišli. Cruz je stao blizu Lyre tako da mu je ruka okrznula njezinu u

suptilnom činu intimnosti. Marlowe je pomalo otvorila svoja osjetila i bacila pogled na njiho-

ve otiske. Energija koja je gorjela izmeĎu njih bila je jasna, snaţna i blistava, dovoljno moćna

da pošalje prastaru poruku svakom drugom u prostoriji. Mi smo par, doživotno spojen ljubav-

lju.

Želim taj osjećaj, pomislila je Marlowe, neobično potresena. Želim ga s Adamom. Pogleda-

la ga je i vidjela vrelinu u njegovim očima. To je uskomešalo njezina čula na najintimniji

mogući način. Nikad neće biti isto s nekim drugim. Nije ţeljela biti s nekim drugim.

Pogledao ju je opreznim pogledom. – Nešto nije u redu?

– Ne, rekla je brzo. – Lyra i ja smo samo raspravljale o tome kako bi netko mogao deakti-

virati ugoĎeni jantar.

Adam je odmah shvatio. – To je vrlo dobro pitanje. A koji je odgovor?

– Odgovor, rekla je Marlowe, – jest taj da bi netko morao imati dar za ugaĎanje. Osim

toga, trebao bi imati fizički kontakt s kamenom koji ţeli deaktivirati.

– Pa, – rekla je Lyra s oklijevanjem, – postoji još jedna mogućnost. Slabo je vjerojatna, ali

tehnički izvediva.

Svi su je pogledali.

– Postoji rijetka vrsta kvarca koja odašilje energiju koja moţe poremetiti standardni jantar.

Iz očitih se razloga naziva vrtloţni kvare.

– Zato što djeluje kao vrtlog u katakombama? – rekla je Marlowe.

– Tako je. Vrtloţni kvare moţe iskriviti struje u ugoĎenom kamenu. Ali kao što sam rekla,

prilično je rijedak.

Adam je pogledao Lyru. – Bi li za njega bio potreban poseban dar?

– Ne, ali to bi zahtijevalo mnogo moći, rekla je Lyra. – Mislim da bi bilo koji snaţni talent

to vjerojatno mogao obaviti. No taj je kamen gotovo nemoguće nabaviti. Ne znam ni za jednu

trgovinu koja ga prodaje. Za njega nema trţišta. Čak i ako ga uspijete nabaviti, trebate pronaći

specijalista koji ga moţe ugoditi za vas.

Adam je pogledao Marlowe. – Imam osjećaj da će nam, kad konačno pronaĎemo brokera

Joeya, on moći reći kako kupiti vrtloţni kvare i pronaći ugaĎivača koji se moţe nositi s njime.

Cruz je skrenuo pogled s Adama na Marlowe, a potom ga ponovno vratio. – Ima li nešto

što nam ţeliš reći? Ili je to cehovski posao?

Marlowe je odgovorila u istom trenutku kad i Adam.

– Zapravo, to je posao agencije J&J, rekla je.

– Cehovski posao, rekao je Adam.

Cruz i Lyra su se nasmiješili.

Marlowe je pročistila grlo. – No, u ovim okolnostima mislim da vam moţemo reći. – Zas-

tala je na trenutak, bacivši pogled na Adama. – Osim ako novi šef Ceha ima neke prituţbe?

Slegnuo je ramenima. – Ne, novi šef Ceha večeras je širom otvoren za prijedloge.

Rekao je Cruzu i Lyri o kristalima i opisao kako je njegov jantar suptilno izobličen prije

nekoliko dana. Uslijedila je kratka tišina dok je Lyra razmatrala taj problem, lagano se mršte-

ći.

– Apsolutno si siguran da nitko nije fizički dodirnuo tvoj ugodeni jantar? – rekla je napos-

ljetku.

– Siguran sam, rekao je Adam.

– Pa, to sigurno zvuči kao da ti se netko dovoljno pribliţio da upotrijebi vrtloţni kvare na

tvom jantaru.

– Koliko se morao pribliţiti? – upitao je Cruz.

Lyra je razmislila o tome. – Ako je vrlo snaţan, to je vjerojatno mogao učiniti s udaljenosti

od tri, moţda četiri metra.

– Što znači da se to moglo dogoditi bilo gdje, rekla je Marlowe Adamu. – Svatko tko te

zaobišao na ulici mogao je uništiti tvoj jantar.

Cruz je pogledao Marlowe s izrazom lica koji se mogao opisati samo profesionalnim.

– Zanimljiv način da se riješiš šefa Ceha, kad malo razmisliš o tome, rekao je. – Poremetiti

njegov jantar tek toliko da postane neupotrebljiv, no ne dovoljno da to bude očito. Zatim se

pobrinuti da ode u podzemlje. Taktički govoreći, to je briljantno.

Adam je pogledao Marlowe, a u očima mu se vidjelo da se zabavlja. – Radi još bolje ako

se pobrineš da se spusti u podzemlje u području aktivnog vrtloga.

Marlowe se trgnula. – Tada se to činilo kao dobra ideja.

– Imam još bolju ideju, rekao je Adam. Uhvatio ju je za ruku. – Zaplešimo.

Poveo ju je prema plesnom podiju. Gomila se razišla kao nekom čarolijom, praveći im

mjesta. VoĎa benda je vidio što se dogaĎa i odmah krenuo s uvodnim tonovima slavnog –

Jantarnog valcera.

Drugi parovi na podiju prestali su plesati i sklonili se u stranu kako bi omogućili novom

šefu Ceha da zapleše sa svojom damom.

Marlowe se bacila u Adamovo naručje. Njegove oči su se zaţarile i nasmiješio joj se inti-

mnim, senzualnim osmijehom koji je uskomešao sva njezina osjetila.

U tom trenutku bila je samo maglovito svjesna aplauza gomile koja ih je okruţivala. Glaz-

ba je nekako postala isprepletena s energijom koja je rezonirala izmeĎu Adama i nje. Nesvje-

sno, izoštrila je sva svoja osjetila.

Naravno, to je bila pogreška. Otvaranje drugog vida u pretrpanoj prostoriji uvijek je bilo

neugodno. Jasno, mutni slojevi sno-svjetla pokrivali su plesni podij. Bilo je to kao da ona i

Adam plešu kroz maglu psihičke energije. Namjeravala je zatvoriti svoj dar kada je vidjela

vruće, izobličene uzorke.

– Adame.

Čvršće ju je stisnuo. – Jesi li dobro?

– Naravno. Oprosti. Samo sam dobro pogledala pod.

– Što god činiš, smiješi se.

– Dobro. – Uspjela je odrţati svoj blistavi osmjeh na mjestu govoreći kroza zube. – Veče-

ras je ovdje nekoliko ljudi koji su sigurno rabili kristale Keitha Deenea. Tko god oni bili, čes-

to se njima sluţe. Oštećenja u oba para otisaka izgledaju loše.

– Moţeš li slijediti tragove a da ne budeš suviše očita?

– Da, mislim da mogu. Jedan par vodi prema juţnom uglu poda. Ondje, pored zastava.

Adam ih je poveo u krug tako da moţe jasno vidjeti skupinu gostiju koja je stajala kraj zas-

tava.

– Hubert O'Conner, rekao je. – To se zasigurno uklapa. Drugi komplet će vjerojatno voditi

ravno do švedskog stola.

– Kako si znao? – Slijedila je njegov pogled i vidjela poznato lice. – Douglas Drake. Vidje-

la sam ga na vijestima. Pitam se je li on ili njegov prijatelj O'Conner vozio auto koji me je

danas pokušao pregaziti.

– Dobro pitanje.

– Ipak, još uvijek ne mogu shvatiti zašto bi riskirali pokušavajući me smaknuti. Ja sam ono

što svi u Cehu nazivaju civilom.

– I ja se isto pitam. Postoji samo jedan razlog zašto bi toliko riskirali.

– A to je?

– Misle da ću te oţeniti.

– Što? – Bila je toliko zabezeknuta da je znala kako bi izgubila ravnoteţu u izuzetno viso-

kim potpeticama da je Adam nije drţao.

– Smiješi se, rekao je.

– Ali zašto bi ikomu od njih bilo stalo do toga hoćeš li me ti oţeniti?

– Sjećaš li se kako si me još na početku čitave stvari pitala zašto su svi šefovi Ceha gotovo

uvijek oţenjeni?

– Rekao si nešto o tradiciji. No nikada nisi zapravo odgovorio na pitanje.

– Postoji tradicija u Cehu koja dopušta bilo kojem članu da izazove šefa na dvoboj svjetlo-

sti duhova. Dvoboji se odvijaju pod zemljom, u tunelima.

– Zaboga, rekla je Marlowe. – Moguće je ubiti čovjeka energijom koju lovac na duhove

moţe izvući u podzemlju, ili u najmanju ruku trajno sprţiti njegov mozak. U najboljem sluča-

ju, gubitnik bi vjerojatno proveo ostatak ţivota na prapsihijatrijskom odjelu. Kaţeš da je to

stara cehovska tradicija?

– Pravo izazova nalazi se u starom cehovskom zakonu. Rijetko se primjenjuje.

– Shvaćam i zašto, rekla je. – Koja smiješna, primitivna, kretenska, maco tradicija. Zaboga,

dvoboji su tako arhaični.

– Imam osjećaj da me, budući da me već nije uspio ubiti, Drake planira izazvati na dvoboj.

Ja sam snaţniji od njega, no moţda je zaključio da me sada moţe srediti.

Šok ju je obuzeo po drugi put. – Zato što planira upotrijebiti jednu od onih kristalnih svjeti-

ljki koje je Keith izradio?

– To bi bilo kao donijeti mag-rez pištolj na starinski dvoboj jantarrez pištoljima.

– Kakve veze brak ima s tom glupom tradicijom?

Nasmiješio se. – Supruga šefa Ceha ima nekoliko ekskluzivnih privilegija. Jedna od njih je

pravo na to da se pojavi pred Vijećem i blokira izazov svom suprugu.

Uhvatila je dah. – Drugim riječima, ako se oţenimo, mogu se pobrinuti za to da te Drake

ne moţe izazvati na dvoboj?

– Sada shvaćaš zašto se šefovi Ceha obično ţene?

– Mislim da da. No ne mogu vjerovati da u Cehu još uvijek izlaze na dvoboje.

– Ti si iz Ezoteričnog. Kad se radi o tradicijama, imaš vrlo malo prostora za kritiku.

36

– Adame, razmišljala sam, rekla je Marlowe. – Trebamo se vjenčati. Odmah. Večeras.

– Ne.

Ignorirala ga je otključavajući svoja ulazna vrata. – Moţemo otići u jednu od ustanova za

sklapanje pokusnih brakova koje su otvorene dvadeset i četiri sata na dan. Jedna je udaljena

samo nekoliko ulica. Svaki dan prolazim kraj nje na putu do posla.

– Ne, ponovio je. Posegnuo je rukom oko nje da bi otvorio vrata. Znao je da će ta tema

iskrsnuti, podsjetio se. Morao je ostati čvrst. Istina, dio njega je ţelio iskoristiti svaki izgovor

da je veţe za sebe. Čak se i pokusni brak sada činio kao dobra zamisao.

Ušla je u mračni hodnik i okrenula se prema njemu. – Daj mi jedan dobar razlog.

– Jer bi te brak sa mnom učinio još većom metom. – Zatvorio je vrata. – Cijenim ponudu,

no to nije nuţno. Sada kad pouzdano znam da se Drake i O'Conner sluţe kristalima, riješit ću

taj problem.

Pogledala ga je. – Ceh odrţava red medu svojima?

– Tako to radi, Marlowe.

– Ali što ćeš im učiniti?

– Prvi korak je konfiscirati kristale. Nakon što skupim sve kamenje, Drake i O'Conner će

imati istu mogućnost kao i ostali. Rana mirovina ili suočenje sa sudom Komore.

– Vidim. – Uzdahnula je i ušla u zasjenjenu dnevnu sobu. – Znaš, sve ovo mi je bilo vrlo

uzbudljivo.

– Da? – Slijedio ju je, skinuo jaknu i olabavio kravatu.

– Kada mi je stric Zeke dao ključeve ureda, upozorio me je kako je J&J u posljednje vrije-

me samo mala paranormalna detektivska agencija. Rekao mi je da se bavi samo rutinskim

slučajevima za članove Društva, a čak i oni rijetko dolaze. Previše konkurencije, rekao je.

Danas ima mnogo detektiva za paranormalno. Ne kao u starim danima, rekao je.

– Da. Stari dani. – Bacio je jaknu preko naslona stolca.

Skinula je visoke potpetice. – U starom svijetu J&J je sigurno bio vrlo uzbudljiv posao.

Ezoterično je uvijek bilo zaposleno lovom na urote odmetnutih talenata i ludih znanstvenika.

Sredili su opasne organizacije kao što su Red smaragdne pločice i Noćna sjena. Uzbudljive

stvari.

– Zvuči tako.

– Zatim je, ovdje na Harmoniji, u Doba sukoba, J&J pomogao pobijediti Vanceove bun-

tovnike.

Zapisi iz tog vremena opisuju svakakve špijunske operacije, uključujući one koje su John

Cabot Winters i Jeremiah Jones proveli protiv laboratorija za izradu kristalnih pištolja.

– Dobra vremena.

– Sjajna vremena. Mislila sam da nikad neću imati toliko sreće da budem uključena u veli-

ki slučaj poput onog u starim spisima, no zahvaljujući tebi okusila sam ţivot kakav su sigurno

vodili neki od legendarnih direktora J&J-a poput Caleba Jonesa i Fallona Jonesa. Ponekad

gotovo da ţelim... – Prekinula se. – O, zaboga. Gledaj. Vani na balkonu.

Shvatio je kako ona gleda kroz zatamnjene prozore na drugom kraju prostorije. Prišao je

mjestu na kojem je ona naglo zastala i proučavao prizor.

U svjetlu zelene paranormalne energije koja je zračila iz ruševina vidio je nekoliko deseta-

ka krznenih loptica. Mucani su se nasadili na ogradu i mali stolić, a oči su im svjetlucale na

sablasnom svjetlu.

– Čini se da je Gibson pozvao nekoliko prijatelja dok si bila vani, rekao je.

Dvadesetak pari očiju mucana zurilo je u njih kroz prozore. Na trenutak nitko se nije

pomaknuo ni s jedne strane staklenih vrata. Zatim se začulo mahnito trčkaranje na balkonu.

Krznene loptice otkotrljale su se i odskakutale dalje u noć. Za nekoliko sekundi nestali su svi

mucani osim jednog. Gibson je uletio kroz malena vratašca postavljena u dnevnoj sobi pored

staklenih vrata i veselo pozdravio.

– Napravio si zabavu dok me nije bilo? – Marlowe ga je podigla i krenula prema kuhinji. –

Kladim se da si zasigurno impresionirao svoje prijatelje pričom o tome kako si pomogao spa-

siti podzemlje.

Gibson je entuzijastično blebetao. Iskočio je iz njezinih ruku i skočio gore na hladnjak.

Marlowe se okrenula prema staklenci za kekse. Zastala je i pogledala u pod. – Zaboga.

Adam je prišao pultu i pogledao preko ruba. Ostaci razbijene staklenke napravili su nered

na popločanom podu. Od energetskih pločica nije bilo ni traga.

– To je sigurno bila divlja zabava, rekao je. – Pravi tulum.

– Izgleda da je Gibson odustao od pokušaja otvaranja brave i posluţio se pristupom gordij-

skog čvora kako bi došao do pločica, rekla je Marlowe.

Počela je skupljati krhotine.

– Ja ću, rekao je Adam. – Ti si bosa. Porezat ćeš se.

Skrenuo je iza ugla, uhvatio Marlowe oko struka i odnio je s opasnog područja. Postavio ju

je na tepih i počeo skupljati komadiće razbijene staklenke.

Marlowe je strogo pogledala Gibsona. – Nadam se da ste se ti i tvoji prijatelji dobro zaba-

vili.

Gibson je frknuo i nekoliko puta skočio gore-dolje.

Adam je bacio razbijene komade i šačicu mrvica u smeće. – Znaš, budući da je večeras bilo

tako burno, nismo stigli večerati. Ne znam za te, ali j umirem od gladi.

Marlowe je bacila pogled na sat. – Malo je kasno, ali moţemo nešto naručiti.

– To će predugo trajati. Da vidimo što imamo pri ruci.

– Ne mnogo, upozorila ga je.

Otvorio je vrata hladnjaka i proučavao oskudan sadrţaj. Gibson se nagnuo preko njih,

promatrajući s velikim zanimanjem.

– Bez uvrede, ali izgleda prilično ogoljelo, rekao je Adam. – Jedeš li ikad?

– Kad god je moguće, rekla je Marlowe. – To mi je jedan od najdraţih hobija. No iz nekog

neobjašnjivog razloga u posljednje vrijeme nikako da odem u nabavku namirnica.

– Nema problema. Vješt sam s osnovnim sastojcima.

Izvukao je paket oštrog sira cheddara, polupraznu limenku kiselih krastavaca, majonezu i

senf. Sve je stavio na pult i vratio se hladnjaku. – Drţiš kruh u hladnjaku?

– Ţivim sama, sjećaš se? Ne mogu pojesti cijelu štrucu prije no što počne pljesnivih. Dulje

traje u hladnjaku.

– Morat ću zapamtiti taj trik. Ja imam isti problem. – Stavio je kruh na pult, odmotao ga i

odvojio četiri vrlo suhe kriške. – Sada trebamo još samo toster.

– Iza tebe. Ja ću otvoriti vino.

– Zvuči kao dobar plan.

Malo poslije sjedili su jedno do drugoga za pultom, ţvačući tostirane sendviče od sira i

kiselih krastavaca i pijući malo dobrog crvenog vina koje im je natočila Marlowe.

– Znaš, – rekla je Marlowe, – nikada mi ne bi palo na pamet napraviti sendvič od cheddra i

kiselih krastavaca.

– Šefovi Ceha poznati su po svojoj kreativnosti u kuhinji.

– Zaista? Nikad čula.

Dovršili su sendviče u ugodnoj tišini i odnijeli čaše s vinom na balkon. Stajali su zajedno,

naslanjajući se na ogradu, upijajući sjajnu zelenkastu noć. Gibson je čučnuo pored Marlowe,

ţvačući kiseli krastavac.

Adam je popio malo vina. Bilo je lijepo biti ovdje vani i dijeliti noć s Marlowe. Osjećaj

intimnosti i opojna energija koja ju je okruţivala bili su baš ono što mu je trebalo. Ovo je žena

za koju sam roĎen.

– Što će biti sad? – upitala je nakon nekog vremena.

Promatrao je svjetleće ruševine. – Misliš, kada se suočim s Drakeom i O'Connerom?

– Da. Znam da si ranije rekao kako ćeš im dati mogućnost da odu u mirovinu ili na suĎe-

nje. No ne mislim da će to uspjeti, Adame. Ne s ovom dvojicom. Oni neće otići tiho poput

ostalih.

– Znam. – Popio je još malo vina.

Vidjevši da neće reći više ništa o tome, Marlowe je okrenula glavu kako bi pogledala dolje

u njegova stopala. Osjetio je kako otvara osjetila i znao da čita njegove snootiske.

– Morat ćeš ih ubiti, zar ne? – šapnula je.

– Moţda. – Popio je vino i rukama obuhvatio čašu. – Moţda ne. Ovisi.

– O čemu?

Razmislio je o svojim mogućnostima. – Što misliš, koliko će kristalima trebati da obave

posao?

– Nekoliko mjeseci, moţda, prije nego što počnu pokazivati fizičke znakove oštećenja. Oni

su moćni, Adame.

Stavio je praznu čašu na obliţnji stolić. – Pa, jedna stvar je sigurna. Ne mogu pustiti

O'Connera i Drakea da trče po Frekvenciji kuhajući nevolje tijekom sljedećih nekoliko mjese-

ci dok ja čekam da se razbole. Ne sad.

Okrenula se i vrlo polagano spustila svoju čašu kraj njegove. – Misliš zato što bi se mogli

ponovno okomiti na mene?

Nije rekao ništa.

– Ne ţelim da to moraš učiniti, rekla je, okrenuta mu leĎima.

– To neće biti prvi put.

– Znam i to. – Polako se okrenula da ga pogleda. U svjetlucavoj zelenoj noći njezine oči

bile su vrele i obasjane suzama. – To ne olakšava stvari. Ne čovjeku poput tebe.

– Mogu se nositi s tim, rekao je.

– Znam. to ništa ne mijenja.

Nije rekao ništa. Nije bilo ničega što je mogao reći na to. Prišla mu je. Raširio je ruke. Pri-

tisnula je svoje vlaţno lice o njegovo rame. Čvrsto ju je privukao k sebi. Nekoliko su minuta

stajali zajedno u tišini, obavijeni njeţnom toplinom koja je uvijek bila ondje izmeĎu njih.

Nakon nekog vremena podigao joj je bradu i poljubio je.

Ţelio je da to bude njeţan, umirujući poljubac, no za par sekundi ona se grčevito drţala za

njegova ramena, ţestoka i očajna. Znala je da je to zato što je shvatila da ga ne moţe zaštititi

od onoga što je slijedilo; prihvaćala je to, ali joj se nije sviĎalo.

Njegova osjetila su se uţarila, zapalivši njegovu krv i noć.

Nakon nekog vremena podigao ju je u naručje i odnio natrag u mutno osvijetljeni stan. U

sjenama spavaće sobe skinuo joj je crnu svilenu haljinu i čipkaste komadiće donjeg rublja

ispod nje. Izvukao joj je kopče iz kose dok su mu se ruke tresle silom njegove potrebe. Ona je

petljala po gumbima njegove košulje i otkopčala mu remen.

Skinuo je čizme, hlače i gaće, podigao je i s njom u naručju pao na krevet.

VoĎenje ljubavi prţilo je njegova osjetila. Zajedno su se kotrljali po prekrivaču. Zajahala je

njegova bedra i gledala ga kroz veo kose koji joj je padao preko lica dok je jahala na njemu do

vrhunca. Oči su joj gorjele od strasti i energije. To je bio najerotičniji prizor koji je ikada

vidio.

Polegao ju je na leĎa prije no što se prestala tresti i zarinuo se duboko u njezino tijelo. Ste-

gnula se oko njega, viknula i ponovno se zgrčila.

Ovog puta je svršio s njom. Činilo se da traje vječno.

Probudila ga je uporna zvonjava telefona. Vidio je da su on i Marlowe zaspali poprijeko

kreveta. Automatski, pogledao je na sat. Tri ujutro.

Pored njega se Marlowe promeškoljila i otvorila oči. – Kakva je to buka?

– Telefon, objasnio je. Sjeo je, pokušavajući se orijentirati. – Ne znam gdje sam ga ostavio.

– Na podu, mislim.

– Oh, da. Sad se svega prisjećam.

Odvojio se od njezina topla tijela, povukao do ruba kreveta i posegnuo na stranu. Pronašao

je telefon i otvorio ga.

– Winters.

– Galendez je. Prije petnaest minuta Drake i O'Conner ušli su u svoj ured u Staroj četvrti.

Nisu izašli. Prije nekoliko minuta unutra je nešto eksplodiralo. Zgrada gori.

– Stiţem za deset minuta.

Poklopio je telefon i posegnuo za hlačama.

Marlowe se podigla na jedan lakat. – Što se dogodilo?

– Poslao sam tim ljudi da promatraju zgradu u Četvrti koju Drake i O'Conner rabe kao

ured. Jedan od ljudi upravo je nazvao. Rekao je da se dogodila eksplozija i poţar.

– Idem s tobom.

– Imao sam osjećaj da ćeš to reći.

37

– To je bila izuzetno vruća vatra, rekla je Marlowe. – Čisto sumnjam da će je istraţitelji

nazvati slučajnom.

– Ne, sloţio se Adam. – Ipak, vjerojatno neće pronaći mnogo dokaza. Pitanje je, kako je

planula?

Stajali su na pločniku ispred oprţene i pocrnjele zgrade. Dvojica agenata Ureda koji su bili

zaduţeni da motre na zgradu bili su s njima. Adam ih je predstavio samo kao Galendeza i

Treigera.

Moć u snootiscima agenata bila je impresivna, no po njihovu izgledu nikad se ne bi reklo

da su talenti visoke razine, pomislila je Marlowe. Obojica su bila odjevena u iznošene prnje

beskućnika. Kosa im je bila prljava i nepočešljana. Bazdili su po alkoholu, no znala je da nisu

pili. Maska.

Svjetlucave polukugle vatrogasnih kamiona i vozila hitne pomoći davale su dezorijentira-

jući, stroboskopski aspekt prirodnom osvjetljenju sa zida Mrtvog Grada. Na ulici je bilo mno-

go vode i pjene. Dim je još uvijek kuljao, a Marlowe je mogla vidjeti plamenove duboko u

trokatnici, no vatrogasci su imali stvari pod kontrolom. Vanjski zidovi još uvijek su stajali,

iako su svi prozori bili razbijeni.

Većina dvjestogodišnjih zgrada u Četvrti bila je izgraĎena od visokotehnoloških materijala

otpornih na vatru uvezenih sa Zemlje. No većina je bila preureĎena nekoliko puta tijekom

godina nakon spuštanja Zastora. Kasniji arhitekti i majstori morali su rabiti manje egzotične

materijale. Rezultat je bio taj da bi u slučaju velikih poţara u Četvrti zidovi preţivjeli, no unu-

trašnjost je često bila posve uništena.

To je i večeras bio slučaj, pomislila je Marlowe.

– Vatrogasci pretpostavljaju da je upotrijebljeno neko sredstvo za potpalu, rekao je Galen-

dez. – Kada se stvari ohlade za nekoliko dana, potraţit će ga.

– Neće pronaći ništa, upozorio je Treiger. – To je bila duhovna vatra.

– Ponovi još jednom sve za mene, naredio je Adam.

– U redu, rekao je Galendez. – Ipak, nema se mnogo reći. Bio sam na svom mjestu. – Nag-

nuo je glavu prema razbijenom prozoru u napuštenom skladištu iza Marlowe. – Treiger je bio

u uličici. Drake i O'Conner ušli su kroz glavna vrata.

– Nitko nije došao kroz uličicu, rekao je Treiger. – A nitko nije ni otišao tim putem. Drake

i O'Conner nisu upalili svjetla u uredu.

– Ponašaju li se tako i inače? – upitala je Marlowe.

– Da, gospodo, rekao je Galendez. – U Četvrti, ovako blizu zidu, ne trebaju vam svjetla

osim ako pokušavate čitati novine.

– Istina, rekla je.

– Zaključio sam da je to još jedan kasnonoćni sastanak, rekao je Treiger. – Ali normalno,

nismo čuli ništa jer unutra nema prislušne opreme.

Marlowe je shvatila. – Sofisticirani prislušni ureĎaji ne rade dobro u Četvrti, osobito ovako

blizu zidu. Energetske razine ih ometaju.

Treiger je kimnuo. – U sljedećem trenutku čuli smo eksploziju. Odmah je buknuo poţar.

– Rolete koje su pokrivale uredske prozore brzo su planule, rekao je Galendez. – Imao sam

dobar pregled sobe, no nisam mogao mnogo vidjeti. Sve je obuhvatila duhovna vatra. Mogao

sam osjetiti njezinu energiju s druge strane ulice. Nije trajala dugo, no dok se ugasila, cijela

zgrada je bila u plamenovima.

– Pretpostavljam da su O'Conner i Drake potpalili poţar i napustili zgradu kroz svoju rupu

u zidu, rekao je Treiger. – To je jedini drugi izlaz i jedino mjesto gdje ne moţemo postaviti

straţu.

– Čini se da su O'Conner i Drake odlučili zatvoriti ured, rekao je Adam. – Ţeljeli su se

pobrinuti da ne ostanu nikakvi dokazi.

– Ovakva vatra obavit će posao, rekao je Galendez. – No tko je mogao povući toliko tuĎin-

ske energije? Znam da su Drake i O'Conner vrlo snaţni, no nikad nisam čuo za lovca na

duhove koji je toliko moćan, ne izvan tunela.

Adam i Marlowe su se pogledali. Znala je o čemu razmišlja. Dvojica snaţnih cehovskih

ljudi poput O'Connera i Drakea, radeći s kristalima, mogla su stvoriti psihičku energiju potre-

bnu za paljenje vatre iznad zemlje.

– Ne moţemo ući u zgradu, rekao je Adam. – No moţemo provjeriti rupu u zidu. Sumnjam

da ćemo naći išta korisno, ali nikad ne znaš.

Ušli su u katakombe kroz procjep u zidu ispod praznog skladišta. Iako je njihov cilj bio

blizu, s druge strane ulice, putovanje podzemljem uvijek je bilo sloţeno. Dobrih petnaest

minuta hodali su kroz tunele prije no što su stigli do još jedne nazubljene rupe u kvarcu.

– To je to, rekao je Galendez.

Adam je pogledao kroz otvor. – Vatra još uvijek tinja u podrumu. Još će neko vrijeme osta-

ti vruća, vjerojatno mnogo dulje od nekoliko dana.

Marlowe je gledala kroz nazubljeni kvare. Mogla je vidjeti samo duboku tamu ovdje-ondje

obasjanu plamenovima. Nije mogla omirisati gust dim s druge strane ulaza u tunel, ali pepeo

nije ulazio u katakombe. Snaţna energija sprečavala je ulazak onečišćenog zraka u podzemni

svijet.

Adam se okrenuo prema njoj. – Što vidiš?

Oprezno je izoštrila svoja osjetila i pregledala slojeve snaţnih snootisaka koji su ključali na

podu blizu rupe u zidu.

– O'Conner i Drake posluţili su se ovim ulazom nekoliko puta tijekom godina. Oba para

tragova pokazuju znakove korištenja kristala.

– Znali su da im je Ured na tragu, rekao je Adam. – Večeras su došli ovamo da unište sve

kako bi bili sigurni da neće ostati dokaza koji bi stigli do Komore.

– Ne baš, rekla je, vrlo pomno proučavajući otiske.

– Što ţeliš reći? – upitao je.

– Sigurno su ovuda prošli mnogo puta, rekla je. – Ali večeras nisu otišli ovim izlazom.

Uslijedio je trenutak oštre tišine.

Adam je bacio upitni pogled na dio tinjajućeg podruma koji se mogao vidjeti kroz rupu u

kvarcu.

– Pa, to je zanimljivo, rekao je.

Galendez se namrštio. – Bez uvrede, ali jeste li sigurni da njih dvojica nisu napustila zgra-

du kroz ovu rupu, gospoĎice Jones?

– Sigurna sam, rekla je tiho. – Mislim da će istraţitelji, kad konačno uspiju pretraţiti popri-

šte, pronaći tijela O'Connera i Drakea u ruševinama.

Adam ju je pogledao. – Vidiš li još kakve otiske?

– Da, rekla je. – Još nekoliko ljudi osim Drakea i O'Connera nedavno je prošlo ovuda, no

jedan par otisaka me osobito brine. Stari su samo dan-dva. Pripadaju nekoj ţeni.

– Jedna od O'Connerovih ljubavnica, predloţio je Treiger. – Ili moţda jedna od Drakeovih.

Marlowe je oklijevala. – Tko god bila, bila je prestravljena.

– Moţda je vidjela nešto što nije trebala vidjeti, rekao je Adam.

– Netko je bio s njom. – Marlowe je slijedila otiske iza ugla. – Ne O'Conner niti Drake.

Tko god bio, odveo ju je ovuda.

Adam i dvojica agenata Ureda su je slijedili.

Marlowe je nastavila hodati, slijedeći trag kiptećeg sno-svjetla.

– Tragovi su uţareni, rekla je. – Mislim da ju je htio ubiti. Zato je toliko uplašena. To

takoĎer objašnjava zašto su njegovi otisci toliko vrući. Iščekuje ubojstvo. Jedan par otisaka se

vraća. Njegovi, ne njezini.

– Vjerojatno je nije odmah ubio, rekao je Adam. – Vjerojatno joj je oduzeo jantar i poslao

je u tunele.

– To ne bi bila prva nezgodna ljubavnica nekog vijećnika koja je nestala na taj način, rekao

je Treiger.

– Ako su je poslali u prašumu, nikada je neće naći, rekla je Marlowe. – Nemoguće je slije-

diti sno-svjetlo u dţungli.

– O'Conner i Drake su staromodni, rekao je Adam. – Tradicionalisti. Ne osjećaju se ugod-

no u prašumi. Ne znaju tamošnja pravila. U takvim bi se stvarima drţali tunela.

Zadrhtala je od hladne sigurnosti u njegovu glasu. Sjetila se što je rekao o tome kako drţi

svoje neprijatelje blizu. Proučavao je Drakea i O'Connera. Poznavao ih je dovoljno dobro da

predvidi njihove postupke.

Zastala je da baci još jedan pogled na sno-svjetlo. – Sada je sama. Ostavio ju je ovdje i vra-

tio se u ured. U tom je trenutku još uvijek bila ţiva. Moţda nije prekasno.

– Vjerojatno je počela trčati, upozorio je Galendez. – Ljudi uvijek trče kad završe u pod-

zemlju bez dobrog jantara. Uspaniče se. Počnu halucinirati.

Prije ili kasnije nalete na duha ili u zamku, a tada je sve gotovo.

Marlowe je stala ispred jednog otvora i pogledala u golemu rotondu. Deseci svjetlećih pro-

laza otvarali su se iz kruţnog prostora.

U središtu rotonde bila je ţena. Sjedila je s rukama čvrsto obavijenim oko koljena, spušte-

ne glave, lagano se njišući. Snosvjetlo na podu oko nje svjetlucalo je očajem.

– Gloria Ray, rekao je Treiger. – Drakeova posljednja ljubavnica.

Marlowe je poţurila naprijed. – Sve je u redu, Gloria. Sada si na sigurnom.

Gloria je podigla glavu. Nevjerica i nesigurnost bljesnule su na njezinu suzama umrljanom

licu. – Jeste li stvarni?

– Da, rekla je Marlowe. Posegnula je prema dolje i pomogla Gloriji da ustane. – Stvarni

smo.

– Počele su mi se priviĎati stvari, šapnula je Gloria. Glas joj je drhtao. – Kaţu da se to

dogaĎa dolje u tunelima kad ti jantar ne radi, kada si sasvim sam i kad znaš da ne moţeš pro-

naći izlaz. Paranormalna energija te dohvati. Kaţu da ti se najprije počnu priviĎati stvari,

zatim se uspaničiš i počneš trčati.

– Nisi se uspaničila i nisi potrčala, rekla je Marlowe.

– Gotovo da jesam, rekla je Gloria. – Više ne znam koliko sam puta pomislila da to učinim.

– Što te je spriječilo? – upitao je Adam.

Gloria se okrenula prema njemu. – Ti si novi šef Ceha.

– Da, rekao je.

– Nisam potrčala jer nisam potpuno poludjela, rekla je Gloria. – Čak i bez jantara, svejedno

imam nešto dara. Ja sam intuitivna. Imala sam osjećaj da će me netko pronaći ako ostanem

gdje jesam.

38

– Gloria je još uvijek potresena, rekao je Adam u slušalicu. – Bila je dolje u tom zelenom

paklu gotovo dva dana.

– Dovoljno da od toga stradaju svačiji ţivci.

Marlowe je sjedila u velikom uredskom stolcu i odsutno se ljuljala s jedne ne drugu stranu.

Opruge su ritmički škripale.

Gibson je ostavio svoju kutiju igračaka na prozorskoj dasci, skočio na pod, a zatim na rad-

ni stol. Popeo se na rukohvat stolca, a potom na naslon iznad Marloweine glave. Drţao se za

njega snaţnim šapama, radosno frkčući dok se stolac okretao lijevo-desno u polaganom polu-

krugu.

– Rekla mi je kako je otkrila da me se O'Conner i Drake planiraju riješiti, rekao je Adam. –

Zaključila je kako je došlo vrijeme da nestane. Kaţe da me je namjeravala nazvati i obavijes-

titi me o njihovu planu nakon što pobjegne iz grada na sigurno.

– Kako je završila u Drakeovu i O'Connerovu uredu te noći?

– Otišla je onamo da se osigura. Znala je da čuvaju inkriminirajuće financijske informacije

u zidnom sefu u uredu. U jednom je trenutku otkrila kombinaciju. Sa sobom je ponijela kame-

ru i fotografirala nekoliko stranica dnevnika. Planirala je to upotrijebiti kao materijal za ucje-

nu u slučaju da O'Conner pošalje nekoga za njom.

– No on ju je pronašao ondje u uredu kako fotografira dnevnik?

– Ne, rekao je Adam, zvučeći vrlo zadovoljno. – Pronašao ju je nakon što je fotografirala

dnevnik i sakrila kameru u svoj grudnjak.

– Čekaj malo. – Marlowe se naglo uspravila. Gibson je gotovo pao s naslona stolca. –

Govoriš li da je Drake nije pretraţio i pronašao kameru prije no što ju je poslao u tunele?

– Drakeu je bilo samo stalo do toga da sa sobom nema dobar jantar. Kaţe kako je u nju

uperio neku čudnu baterijsku svjetiljku, a zatim joj rekao da njezin jantar više ne radi.

– Upotrijebio je vrtloţni kvare na njoj.

– Čini se da je tako. Priča drţi vodu. Laboratorijski tehničari mi kaţu da je komad jantara

koji je Ray uspjela sakriti kod sebe bio onesposobljen.

– Ali sada imaš njezinu kameru?

– I bolje od toga. Stranice koje je fotografirala razvijene su i otisnute. To je zasigurno

nekakav dnevnik, ali je šifriran. Ipak, ne bi trebalo biti teško razbiti šifru.

– Jesi li siguran?

– Vjeruj mi, Drake i O'conner nisu razmišljali tako. Nekoliko forenzičara Ureda trenutačno

provjerava podatke. Uskoro bi trebali imati nešto.

– Ali sada traţiš trećeg čovjeka, rekla je. – Onoga koji je podmetnuo poţar u kojemu su

poginuli Drake i O'Conner.

– Netko je odlučio prekinuti operaciju i ukloniti one koji previše znaju. Rekla si kako si

vidjela druge otiske koji vode iz otvora i da su bili svjeţi.

– Da. No u njima je bilo vrlo malo vreline. Ne sumnjam da je onaj tko je podmetnuo poţar

bio hladnokrvni ubojica, no čak se i hladnokrvni ubojice uţare kad ubijaju.

– Adrenalin, tiho je rekao Adam.

– Nakon što je upotrijebio sve to duhovno svjetlo i ubio dvoje ljudi, u njegovim bi otiscima

trebalo biti mnogo vrućine.

– Još jedan kameleon poput Tuckera Deenea?

Razmislila je o tome. – Mislim da je to teoretski moguće.

– Rekla si da je takav dar izuzetno rijedak. Kakva je vjerojatnost da su u ovaj slučaj uklju-

čena dvojica kameleona?

– Dakle, vjerojatno imamo samo jednog kameleona: Tuckera Deenea. Rekao sam ti da ne

vjerujem tom tipu.

– On je prevarant, Adame. Ne ubojica.

– Kako znaš? On je kameleon. Vjerojatno nikada nisi vidjela njegove prave otiske.

– Vidjela sam ih kada je u mene uperio pištolj na stubištu. Ali recimo da si u pravu. Reci-

mo da je Tucker bio upetljan u nekakvu urotu s Drakeom i O'Connerom. Što je mogao dobiti

time?

– Osvetiti se dvojici ljudi koji su potaknuli njegova brata da iskuje kristalne pištolje koji su

ga gotovo ubili? Ili je moţda samo htio prikriti trag urote koji vodi od O'Connera i Drakea do

obitelji Deene.

– Stalno ti govorim da je Tucker prevarant a ne hladnokrvni ubojica.

– On, njegov brat i sestra poslovali su s O'Connerom i Drakeom koji su bili do grla uplete-

ni u sve, od krijumčarenja antikviteta do droga, a da ne spominjemo pranje novca, prevare,

kockanje i iznude. Da nastavim?

– U redu, shvaćam da je bilo uključeno mnogo novca.

– Deeneovi imaju dobar razlog da budu zabrinuti kako će bilo kakva ozbiljna istraga

O'Connera i Drakea neizbjeţno uključiti i njih.

– Ali ti si ih manje-više pustio. Nisi im zaprijetio.

– Svejedno bi mogli imati posla s policijom, rekao je Adam.

Progutala je knedlu. – U pravu si. Ponekad zaboravljam da u ovom gradu postoje i regular-

ne sluţbe za provoĎenje zakona.

Adam je neko vrijeme šutio. Marlowe je kuckala olovkom po stolu. Gibsonu je postalo

dosadno i skočio je na pod. Odskakutao je kroz vrata. Marlowe je čula kako Rick podiţe

poklopac staklenke za kekse.

– Što se tiče pravog spoja koji nikad nismo imali..., rekao je Adam.

Marlowe se smrznula. – Što s njim?

– Bi li htjela otići na večeru sa mnom? U pravi restoran?

Udahnula je i polako izdahnula. – Da. Vrlo rado.

– Odlično. Hvala.

Uslijedila je još jedna tišina.

Bilo je to kao da su oboje upravo uspjeli prijeći preko krhkog mosta postavljenog iznad

provalije, pomislila je. Slučaj koji ih je zbliţio bio je pri kraju. Uskoro neće biti nikakvog

izgovora za partnerstvo. Uskoro će biti sami, suočavajući se s komplikacijama njihove veze,

pokušavajući se vratiti u normalu, pretpostavljajući da je tako nešto postojalo.

– Još jedne dobre vijesti na kraju, rekao je Adam nakon nekog vremena.

– Na tragu sam brokeru Joeyu. Poslao sam Galendeza i Treigera da to provjere. Ako ga

pronaĎu, moţda ću moći dobiti neke odgovore.

– Sretno.

– Nazvat ću te kasnije.

Marlowe je nekoliko minuta sjedila u tišini, proučavajući genealoški dosje koji je izvukla

iz računala prije no što je Adam nazvao.

Nakon nekog vremena ustala je i ušla u prednji ured. Rick ju je pogledao.

– Ideš nekamo? – upitao je.

– Da, rekla je. – Bit ću u genealoškoj knjiţnici Ezoteričnog. Spreman za voţnju, Gibsone?

Gibsonu nije trebao drugi poziv. Skočio je sa stola i zatrčao se do nje. Podigla ga je i stavi-

la pod ruku.

– Što se dogaĎa s genealogijom? – upitao je Rick.

– Ţelim porazgovarati s jednim od knjiţničara. – Otvorila je vrata. – Nazovi me ako nešto

iskrsne.

– Šališ se? Telefon zvoni cijelo jutro. Novi poslovi neprestano pristiţu. Rekao sam ti da će

sav taj publicitet biti vrlo koristan za J&J.

– Zanemari pozive čudaka, moţe? Odbijam obilaziti uklete kuće.

– U redu. Nema ukletih kuća.

39

Knjiţničarka se zvala Beatrice Ramsey. Imala je oko šezdeset godina, no izgledala je poput

vrlo elegantne četrdesetpetogodišnjakinje. Bila je vitka, u dobroj formi i strastveno voljela

genealogiju.

Povela je Marlowe niz dugačak red polica koje su se pruţale od poda do stropa, natrpanih

debelim, teškim svescima. Klimatizirana prostorija bez prozora stvarala je dodatni dezorijenti-

rajući učinak.

– Dosjei Društva nalaze se na računalima, naravno, objasnila je Beatrice. – No takoĎer

čuvamo i originalne, papirnate spise. Napredne tehnike odrţavanja sa Zemlje omogućile su

očuvanje čak i najstarijih dnevnika prije no što su pronijeti kroz Zastor. Neki od tih svezaka

seţu u dane osnivanja Društva.

– Da, znam, rekla je Marlowe. Davno je naučila da je jednom kad počnete razgovarati s

nekim članom genealoškog osoblja najbolje jednostavno zašutjeti i slušati.

– Ipak, ne dobivamo često zahtjeve za papirnatim originalima, rekla je Beatrice. – Mnogo

je jednostavnije pristupiti informacijama na računalu.

I mnogo je jednostavnije hakirati bazu podataka, pomislila je Marlowe. No nije to rekla

naglas.

– Ah, tu smo. – Beatrice je zastala. Proučavala je natpise na hrptovima knjiga i izvukla

jedan svezak s police. – Nadam se da ćete ovdje pronaći što traţite. Renquistina istraţivanja

nemaju premca.

– Renquistina?

– Grace Renquist. Ona je bila briljantna geneoaloginja Ezoteričnog koja je ţivjela u dvade-

set i prvom stoljeću na Zemlji. Tijekom godina je obavljeno mnogo suptilnih istraţivanja na

polju nasljeĎivanja paranormalnih osobina, no Renquistina analiza još se uvijek smatra teme-

ljnim tekstom. Stručnjaci često poseţu za njome, čak i u današnje vrijeme.

– Zvuči kao pravo mjesto za početak. – Marlowe je otvorila knjigu i naglas pročitala nas-

lovnu stranicu. – Studija uzoraka nasljeĎivanja rijetkih paranormalnih karakteristika u obite-

ljima registriranim u Ezoterično društvo. – Podigla je pogled. – Da, to će biti vrlo korisno.

– Ima još nekoliko tekstova za koje mislim da bi takoĎer mogli odgovoriti na neka od vaših

pitanja, rekla je Beatrice. – Slijedite me, molim.

– Još jedna stvar. Treba mi papirnata verzija spisa obitelji Deene.

– Jeste li sigurni da se ne ţelite posluţiti računalom? Tako je mnogo jednostavnije pretra-

ţivati obiteljska stabla.

– Ne, rekla je Marlowe. – Prošli sam se put posluţila računalom. To mi nije pomoglo.

Ţelim pregledati izvornik.

Sat kasnije usporedila je Renquistinu analizu izuzetno sloţenih uzoraka nasljeĎivanja rijet-

ke paranormalne sposobnosti poznate kao kameleonski dar s obiteljskim stablom Deeneovih.

Proţela ju je hladna jeza. Zatvorila je obje knjige i krenula prema vratima.

Gibson ju je čekao za pultom recepcije. Igrao se ravnalom i besramno udvarao recepcio-

narki. No,. kad se Marlowe pribliţila pultu, osjetio je njezinu uţurbanost. Ispustio je ravnalo i

popeo joj se na rame.

– Vrijeme da poĎemo, rekla je Marlowe. Pogledala je recepcionarku. – Hvala vam što ste

ga zabavljali.

– Nema problema, rekla je ţena. – Tako je draţestan.

– Da, i svjestan je toga.

Vani je ustanovila da se sumrak spustio na Četvrt. Pošla je do mjesta na kojemu je parkira-

la San, spustila Gibsona u bisage i izvukla telefon. Ukucala je Adamov privatni broj. Nije bilo

odgovora.

– Ovo nije dobro, Gibsone.

Morala je doprijeti do Adama, no prije toga je morala stati na još jednome mjestu. Bilo je

vrijeme da izvuče mag-rez pištolj strica Zeke iz podnog sefa u uredu.

Prebacila je jednu nogu preko motocikla i upalila motor. San je oţivio. Brzo se provezla

kroz Četvrt, vozeći prečacima. Čula je kako Gibson frkće dok je jurila ulicom i skrenula u

usku ulicu ispred ureda Jones & Jonesa.

Naglo je zakočila, ugasila motor, sišla s vozila i potrčala stubama do vrata. Gibson se izvu-

kao iz bisaga.

– Ostani tu, rekla je preko ramena. – Odmah ću se vratiti.

Ignorirao ju je i potrčao stubama za njom.

Na prozoru je visio znak – Zatvoreno«. Bilo je pet i trideset. Rick je otišao kući prije sat i

po.

Otvorila je vrata zamračenog prednjeg ureda. Kada je čula Gibsonovo duboko rezanje upo-

zorenja, bacila je pogled dolje i vidjela kako se prebacio u potpuni lovački oblik. Sva četiri

oka bila su mu otvorena.

Instinktivno je izoštrila svoj dar. No bilo je prekasno. Val tame došao je niotkuda, prepla-

vivši je, povukavši je dolje u dubine. Imala je vremena osjetiti primordijalne demone i čudo-

višta koja su se kretala u bezobličnoj praznini snova, vremena da zna kako nije uspjela spasiti

Adama.

A tada nije znala više ništa.

40

Bila je izgubljena u labirintu zrcala. Beskrajni odrazi okruživali su je sa svih strana. Vidje-

la je kako je roditelji i stric Zeke gledaju s jednog zida. Brača su je gledala iz drugog hodnika

zrcala. Nisu govorili, no nije bilo potrebe za riječima. U obitelji Jones uvijek si znao kada nisi

uspio ispuniti očekivanja. Znao si prije svih ostalih u klanu, jer si najprije osjetio neuspjeh

duboko u sebi.

– Sljedeći put stavite nekog nadarenog za teoriju kaosa na čelo J&J-a, rekla je odrazima.

Čula je Gibsonovo nervozno brbljanje, no kad se okrenula tražeći ga u beskrajnoj šumi slika,

nije ga mogla vidjeti.

Ipak, vidjela je Adama. Gledao ju je iz blistave tame komore u kojoj su popravili neisprav-

na strujanja. Tuga i bespomoćnost natjerali su joj suze u oči.

– Nisam te mogla spasiti, šapnula je.

Pružio joj je ruku. – Vrati se sa mnom na površinu.

– Ne, rekla je. – Ne mogu se vratiti. Ne želim se vratiti.

– Zašto?

– Zato što sam zabrljala. Pronašla sam odgovor, no nisam te uspjela kontaktirati. Zašto se

nisi javio na telefon? A sada će te ubiti zato što sam ja zakazala.

– Nisam još mrtav.

Nije bila sigurna kako to primiti, – jesi li siguran?

– Siguran sam. vrati se na površinu, ljubavi moja. Čekam te.

Ponovno je čula Gibsonovo brbljanje i učinilo joj se da ga je na trenutak ugledala kako se

kreće meĎu tisućama slika. Tada je nestao.

– Nisu me smjeli staviti na čelo J&J-a, objasnila je Adamu.

– Ne možeš sada odustati. Trebaš obaviti svoj posao.

Zvučao je uvjereno. To je bio onaj pravi Adam, koji je imao kontrolu. Bio je u pravu. Ona

je bila na čelu J&J-a. Barem neko vrijeme. Nisu imali vremena pronaći zamjenu.

Možda Adam još nije bio mrtav. Možda je još uvijek bilo vremena da ga upozori.

Morala se vratiti natrag na površinu. Bila je nadarena za sno-svjetlo. Mogla je kontrolirati

energiju svakog sna.

Jahala je na strujama kroz tamu prema svjetlosti podnevnog sunca...

... I probudila se na svjetlu zelenog kvarca. Nekoliko je sekundi dezorijentirano zurila u

prazan prolaz koji se pruţao u još jedan zeleni hodnik. Nema zrcala, pomislila je. Bila je u

katakombama, ne u labirintu. Pitala se je li jednostavno zamijenila jedan san drugim u kojem

su se javljali isti motivi.

Polako se uspravila u sjedeći poloţaj. Kvare na kojem je bila leţala bio je tvrd na dodir.

Mala komora bila je prazna. Još uvijek je nosila svoje jantarne naušnice. Oprezno je poslala

malo energije kroz kamenje. Nije bilo odgovora.

Bačena u tunele u tradicionalnom cehovskom stilu. Bilo je zaista sramotno da voda J&J-a

nestane na taj način. Trebala si vidjeti što ti se sprema, bez sumnje bi joj rekao stric Zeke. Ali

ipak, stric Zeke je bio nadaren za teoriju kaosa. Ona je bila samo čitačica sno-svjetla.

Ti si Jonesova. Živa si. To su velike prednosti u ovom trenutku. Prestani cviljeti i pokušaj

razmisliti.

Razmišljanje je zahtijevalo trud i postavljalo očita pitanja. Zbog čega je još uvijek ţiva?

Zašto se nisu pobrinuli da bude mrtva?

Odgovor se odmah pojavio. Nije gotov. Treba nešto od tebe. Vratit će se.

Kao na znak, njezin se tamničar pojavio na vratima.

Ustala je. – Vi ste sigurno Elliott Former.

41

Fortnerove sive oči bile su hladne, no sno-svjetlo koje se gomilalo oko njegovih stopala

bilo je grozničavo vruće. Namrštio se, očito iznerviran njezinim zapaţanjem.

– Kako si znala moje ime? – upitao je.

– Danas sam provela neko vrijeme u genealoškoj knjiţnici Ezoteričnog. Gdje je Adam?

– Još uvijek je ţiv, ako te to brine. Mora obaviti posljednji posao za svog starog šefa u

Uredu.

Adam je bio živ. Duboko je udahnula. – Što se dogodilo Gibsonu?

– Onom štakorolikom stvoru koji je ušao u ured s tobom? Mučan, zar ne? Onesvijestio se

kad i ti. S obzirom na njegovu veličinu i činjenicu da je samo ţivotinja, pretpostavljam da je

mrtav. Iskreno, nisam se trudio provjeriti.

Obuzeo ju je bijes. Morala se boriti da odrţi glas mirnim.

– Ubio si Gibsona?

– Morao sam upotrijebiti značajnu količinu energije da te onesvijestim. Previše mog dara

moţe ubiti. Taj štakor vjerojatno je uhvatio jedan dio.

Prekriţila je ruke ispod prsa. Morala je zadobiti kontrolu. Morala je ostati usredotočena.

– Ţelite Plamteću svjetiljku, rekla je.

– Sjajno zaključivanje, gospoĎice Jones. Nije čudo što su vam dali taj posao. – Oči su mu

se malo zagrijale. – Da, ţelim svjetiljku.

Spustila je pogled na uljnati sjaj blistavog sno-svjetla na kvarcnom podu.

– Zato što ste istinski, prirodni Kerber, rekla je tiho. – Poput većine drugih rijetkih multita-

lenata u zapisima Ezoteričnog, gubite razum i umirete, no mnogo sporije od drugih.

Lice mu je otvrdnulo od bijesa. – Vidite to u mojim otiscima?

– Da. Znam da ste kameleon i očito imate sposobnost svojevrsnog ubojitog mentalnog uda-

ra. Osim toga, vi ste legenda u Cehu. To znači da takoĎer moţete raditi s tuĎinskom energi-

jom. Tri različita dara, a sva dolaze s različitih dijelova spektra. Jesam li što propustila?

– Ne. U pravu ste, preţivio sam dulje od bilo kojeg drugog Kerbera kojeg sam uspio pro-

naći u zapisima Ezoteričnog.

– Vjerojatno zato što ste roĎeni na Harmoniji kao i nekoliko generacija vaših predaka.

Okoliš je napravio razliku.

– Učinio me je snaţnijim.

– Da, ali vaši psihički uzorci u suštini su krhki. Moţda ste čak i mogli ostati normalni i

proţivjeti prosječan ţivotni vijek da niste počeli rabiti te kristale. Oni su potaknuli naglo

pogoršanje koje osjećate. Bit ćete mrtvi za mjesec ili dva.

– Ja ću ţivjeti, Marlowe Jones. Vi ćete se za to pobrinuti.

– Nitko ne zna da ste pravi Kerber, zar ne?

– Čuvao sam tu tajnu od trenutka kad sam stekao drugi i treći dar. Tada mi je bilo samo

devetnaest godina, no znao sam sve o teorijama Ezoteričnog. TakoĎer sam poznavao legende.

Vaši prokleti stručnjaci uvjereni su da će osoba koja posjeduje moći poput mojih sigurno

poludjeti i odmetnuti se prije ili poslije. Društvo bi poslalo nekoga da me uhvati i uništi.

– Ne mogu vam pomoći. Nemam Plamteću svjetiljku.

– Naravno da ne. Winters je nikada ne bi dao Ezoteričnom. No obaviješten je da je jedini

način da vas odrţi na ţivotu donijeti svjetiljku na odreĎenu lokaciju u tunelima.

– Zašto bi to učinio? – upitala je. – Zna da ćete ga pokušati ubiti.

– Donijet će mi svjetiljku jer nema izbora. Dugo poznajem Adama Wintersa. Znam kako

razmišlja. Zrtvovat će sebe u očajničkom naporu da spasi vas.

– Istog trena, sloţila se. – Osim ako se ne dosjeti druge mogućnosti. Vjerujte mi, pronaći

će drugu mogućnost. A kad to učini, bit ćete mrtvi.

– Nisam mu ostavio nikakvu alternativu. Donijet će mi predmet. Ubit ću ga, a onda ćete za

mene upravljati svjetiljkom.

– Ne.

– Da, Marlowe Jones. Upravljat ćete svjetiljkom jer ako odbijete počet ću ubijati ljude.

Jednog po jednog. Neduţne ljude koji hodaju ulicom. Razmislite kako ćete se osjećati ako

budete odgovorni za smrti onoliko ljudi koliko odaberete ţrtvovati.

Energija je drhtala u atmosferi. Na podu su se uprljane struje sno-svjetla komešale i kovit-

lale poput zmijskog legla.

– Ne razmišljate logično, rekla je, pokušavajući zvučati što je smirenije i profesionalnije

moguće. – Samo čovjek čijim ţilama teče krv Nicholasa Wintersa moţe kontrolirati energiju

svjetiljke.

– Ja sam Kerber. Mogu kontrolirati moć. – Počeo se okretati.

– Znatiţeljna sam, jeste li kupili vrtloţni kvare od brokera Joeya?

Zastao je, a lice mu se ponovno smrknulo. – Da. Vidim da znate za posrednika.

– Naravno. TakoĎer ste preko Joeya naručili kristale za svog sina Keitha.

Fortner se trznuo kao da je dodirnuo nešto vruće.

– Kako ste to otkrili? – zareţao je. – Nitko ne zna za to.

– To da ste otac Tuckera, Charlotte i Keitha? Naravno da ljudi znaju za to. Ili će uskoro

saznati.

Zakoračio je prema njoj. Razorni val energije udario je njezina osjetila.

Morala ga je još malo uznemiriti, pomislila je. Već je stajao na rubu nekog svog unutarnjeg

psihičkog ponora. Morala ga je gurnuti preko ruba, natjerati ga da izgubi kontrolu, da prestane

racionalno razmišljati, da poloţi ruke na nju. Trebao joj je fizički kontakt kako bi mogla osla-

biti njegove uzorke sno-svjetla.

– Bolje budite oprezni, rekla je, jedva u stanju govoriti kroz orkanske sile koje su bezglas-

no napadale njezina osjetila. – Neću vam biti ni od kakve koristi ako uništite moj dar.

Nalet energije se smirio, no Fortnerov bijes nije.

– Kako ste saznali? – zahtijevao je. – Kako ste otkrili da su trojke moji potomci?

– Običan, staromodni detektivski posao, kao što bi rekao stric Zeke. Provela sam nekoliko

sati u genealoškoj knjiţnici Društva. Vaših troje djece rodila je ţena Tracy Darnell koja ih je

registrirala u Društvo.

Fortnerovo lice izobličilo se od bijesa. – Nisam ni znao za trojke dok se nisu rodile.

– Kladim se da vam Tracy nije rekla za njih jer je znala da ćete je pokušati prisiliti da

pobaci. Ţeljela je brak, pravi brak, ne samo pokusni.

– Znate kakvi su zakoni o braku. Tracy i ja smo neko vrijeme bili u pokusnom braku. Raz-

vrgnuo sam ga kad sam je napustio. No, po zakonu, roĎenje trojki sve je promijenilo. Znao

sam da ću, ako ode vlastima s dokazom da sam ja otac te kopiladi, biti prisiljen na formalni

brak.

– A to je posljednja stvar koju ste ţeljeli.

– Imao sam čitav ţivot pred sobom. Namjeravao sam se priţeniti u jednu od velikih cehov-

skih obitelji. Nisam se htio vezati za jeftinu striptizetu i tri plačljiva derišta.

– Ubili ste Tracy i ostavili svoje troje djece u sirotištu kako biste stigli ovdje gdje ste

danas. Znate li o čemu razmišljam? Mislim da su stručnjaci Ezoteričnog u pravu. Niste se

polagano odmetnuli s godinama. Odmetnik ste od početka, pravi višestruko nadareni paraso-

ciopat. Vi potpuno odgovarate definiciji ludog Kerbera.

– To je laţ, prokleta bila. – Sada je već gotovo vrištao. – Ja sam sposoban.

– Vi ste ubilački manijak.

Energija je ponovno zagrijala atmosferu. Former je napravio korak naprijed.

– Recite mi kako ste točno saznali za moju povezanost s trojkama, rekao je.

– Već sam objasnila. Registrirane su u Ezoterično.

– Laţete. Kada sam otkrio da ih je Tracy registrirala pod mojim imenom u genealoške dos-

jee Društva, odmah sam ušao u bazu podataka i obrisao sve što ih je povezivalo sa mnom. Sve

do zadnjeg traga. Dao sam im drugog oca, lovca koji je prije mnogo godina umro u tunelima.

– Promijenili ste samo dokumente u računalu.

Zurio je u nju, ne shvaćajući. – Što ţelite reći?

– Očito niste svjesni da knjiţničari u genealogiji čuvaju rezervne dokumente u obliku sta-

romodnih uvezanih svezaka.

Fortner je bio potresen do srţi, uţasnut. Sve se to moglo vidjeti u sno-svjetlu pod njegovim

nogama.

– Ne vjerujem, prosiktao je. – Zašto bi to činili?

Slegnula je ramenima. – Tradicija Ezoteričnog. Usput, meĎu nama, ne mislim da knjiţniča-

ri vjeruju tehnologiji. Još uvijek pamte što se dogodilo prije dvije stotine godina nakon spuš-

tanja Zastora. Sva računala pokvarila su se tijekom nekoliko tjedana. Da Ezoterično nije poni-

jelo papirnate spise sa sobom kroz Zastor, Društvo bi izgubilo svu svoju povijest. Knjiţničari

nikad nisu zaboravili tu lekciju.

– Zbog čega ste uopće pomislili da bih ja mogao biti povezan s trojkama?

– Nisam imala nikakvog razloga za to, rekla je. – Danas popodne nisam krenula traţiti

povezanost. Otišla sam onamo da bih istraţila genetiku kameleonskog dara. Činilo se da su u

ovaj slučaj bila upletena dva kameleona, a to mi se nije činilo vjerojatnim, s obzirom na to

koliko je taj dar rijedak. Kada sam proučila genetiku, shvatila sam da Tuckera nikako nije

mogao začeti običan lovac na duhove. Zato sam izvukla papirnate zapise obiteljskog stabla

Deeneovih i pronašla vas.

– Laţete, viknuo je. – Vi ste kao Tracy, pokušavate me uništiti.

Jurnuo je prema njoj, voĎen primitivnim bijesom koji je nadvladao sve ostale njegove

osjećaje. U tom trenutku bio je izluden od bijesa, ţudeći samo za tim da je uguši golim ruka-

ma.

Lagano se izmaknula tako da je isprva promašio njezino grlo. Umjesto toga zgrabio ju je za

ruku i povukao prema sebi. Ovaj put njegove su se ruke skupile oko njezina grla. Prsti su mu

se stisnuli. Više nije mogla disati. Zgrabila ga je za zglobove, boreći se da ostane svjesna

dovoljno dugo da se moţe posluţiti svojim darom.

No on je bio nevjerojatno snaţan, ne samo fizički nego i psihički. Pravi Kerber, pomislila

je. Zbog čega je pomislila da moţe potisnuti njegove uzorke sno-svjetla dovoljno dugo da

uspije pobjeći?

Očajnički se borila, šaljući val za valom energije u oluju moći koju je stvarao Fortner,

pokušavajući poremetiti uzorak. No to je bilo kao da šakama udara o zeleni zid od kvarca.

Povukla je još energije iz dubina svog bića i posegnula prema gore, noktima prema Fortne-

rovim očima.

Fortner je vrisnuo i pustio je. Oteturala je prema ulazu u komoru.

– Kučko, slijedio ju je. – Ovog puta ću te ubiti.

Jedina šansa joj je bila da se izgubi u katakombama. Uništio je njezin jantar. To je značilo

da je neće moći slijediti. Sve što je trebala jest izići kroz vrata. Još dva koraka.

Ali znala je da neće uspjeti. Posegnuo je da je ponovno dohvati.

Val energije noćnih mora protutnjao je kroz sobu, šokirajući njezina osjetila. No nije bio

usredotočen na nju. Udario ju je popratni val.

Adam je stigao.

Ušao je u prostoriju, jašući na moćnom valu psihičke energije za koji je Marlowe znala da

je sigurno njime udario Fortnerova osjetila snagom eksplozije.

Gibson se sjurio kroz vrata, napavši Fortnerovu nogu. Fortner je mahnuo nogom u čizmi,

prisiljavajući Gibsona da se izmakne. Divlji udarac bio je popraćen malenim valom energije.

Fortneru to nije predstavljalo mnogo, no Gibson je zateturao od udarca.

– Ne. Marlowe je podigla Gibsona i čvrsto ga pritisnula uz grudi. – On je presnaţan.

Fortner ih je oboje ignorirao. Okrenuo se prema Adamu.

– Znao sam da ću te jednog dana morati ubiti, rekao je. – Trebao sam to davno učiniti.

– Nisi mogao jer sam ti bio potreban, rekao je Adam. – Popravio sam tvoj ugled u Uredu.

– Sada te sigurno ne trebam, zareţao je Fortner.

Plava duhovna vatra bljesnula je u smaragdnoj komori, vrtlog divlje energije koja je prisili-

la Adama da se povuče prema zidu. Kerber je oslobodio još jedan od svoja tri dara.

Marlowe nikad prije nije vidjela plavu duhovnu svjetlost, no prepoznala ju je iz opisa u sta-

rim spisima. Bila je smrtonosna. Snaţnija i lakša za manipulaciju od standardne duhovne

energije, njome se je moglo mahati kao nekakvim demonskim platnenim mačem. U nekim

krajevima nazivali su je ubojičina vatra.

Adam je odgovorio drugim valom sirove moći. Vrtlog plave duhovne energije je oslabio,

no nije nestao. Bijesan, Fortner je oblikovao safirne munje i usmjerio ih prema Adamu.

Munje su bljesnule i raspršile se u dodiru s nevidljivom barijerom sno-svjetla koju je Adam

podigao oko sebe. Marlowe je znala da ga je ta tehnika samoobrane, iako nevjerojatno učin-

kovita, skupo stajala što se energije tiče.

Kad su se posljednji ostaci munje raspali na štitu sno-svjetla, Adam nije ni pokušao povući

još jedan val moći s ultratamnog kraja spektra. Umjesto toga bacio se preko prostorije.

U istom je trenutku bilo jasno kako je izravni fizički napad bio posljednja stvar koju je For-

tner očekivao. Toliko se dugo oslanjao na svoje paranormalne darove da je zaboravio kako

postoje drugi, primitivniji načini na koje čovjek moţe biti napadnut, pomislila je Marlowe.

– Makni se od mene, viknuo je Fortner.

Uskoprcao se da izbjegne Adamov napad. Marlowe je shvatila kako mu je šok napada

odvratio pozornost na nekoliko dragocjenih sekundi. Prije no što se mogao sabrati i koncentri-

rati dovoljno snaţno da usmjeri svoj dar, Adam je udario u njega.

Obojica su pala na tvrdi kvare. Divlja energija ponovno je bljesnula u atmosferi. Marlowe

je znala da obojica sada već izvlače svoje posljednje rezerve. Otkotrljali su se preko poda

komore i udarili o zid. Fortner je pao povrh, no naglo se ukočio.

Oči su mu se širom otvorile. Zurio je u Adama s mješavinom bijesa i nevjerice.

– Ne ti, procijedio je. – Ne. Ja sam istinski Kerber.

Viknuo je. Uţasan zvuk naglo se prekinuo. Srušio se. Marlowe je gledala kako njegovo

sno-svjetlo blijedi u slabašan sjaj. Zatim je posve nestalo.

Kristalna tišina proţela je komoru.

Adam se pomaknuo, gurajući tijelo na stranu. Ustao je na noge. S noţa u njegovoj ruci krv

je kapala na zeleni pod.

Nagnuo se da mu provjeri puis. Marlowe je znala da ga neće pronaći.

Ustao je i okrenuo se prema njoj, očiju još uvijek uţarenih od psihičke energije.

– Marlowe, rekao je.

Nije rekao ništa više. Nije bilo potrebe. Sve je bilo u toj jednoj riječi, njezinu imenu. Osje-

tila je silan strah i bijes koji su ga pokretali; osjetila je i čeličnu kontrolu kojom se posluţio da

usmjeri i kanalizira svoju energiju da moţe stići do nje.

Uspjela se slabašno nasmiješiti. – I ja tebe volim. Zašto se nisi javio na telefon? Rekao si

da se uvijek javljaš na privatnu liniju.

– Nisam odgovorio na tvoj poziv jer sam bio u podzemlju i ispitivao brokera Joeya kad si

me nazvala. U tunelima nema signala. Joey mi je otkrio identitet klijenta koji je naručio kris-

talne pištolje.

Marlowe je bacila pogled na tijelo koje je leţalo na tlu. – Jesu li te vijesti jako iznenadile?

– Ne. Zaključio sam da Fortner mora biti upleten. To je bilo jedino objašnjenje za curenje

informacija. Kad sam se vratio na površinu, Fortner me nazvao i rekao mi da te uhvatio.

– Kako si me pronašao? Gibson?

– Kad sam stigao u tvoj ured, Gibson je još uvijek bio onesviješten, rekao je Adam. – Pro-

budio se tek prije nekoliko minuta. Nisam si mogao priuštiti čekanje. Znao sam gdje je Fort-

nerovo skrovište. Odatle sam krenuo. Pozvao sam pomoć kako bih vas mogao pronaći u tune-

lima.

– Pomoć?

Adam je pogledao prema vratima. Marlowe se okrenula i ugledala Charlotte Deene. Tucker

i Keith bili su s njom.

– Naravno, rekla je Marlowe. – Pozvao si snaţno nadarenu čitacicu sno-svjetla. Pametno

razmišljaš, cehovski šefe.

– Ova obitelj vam duguje, rekla je Charlotte. – Moţda ne odobravate naš način ţivota, no

imamo svoja pravila, baš kao Jonesovi i Wintersovi. Uvijek plaćamo svoje dugove.

– Znate, – rekla je Marlowe, – što više razmišljam o tome, to sam uvjerena da biste vas tro-

je bili vrlo korisni J&J-u. Zašto ovih dana ne navratite u moj ured? Popričat ćemo.

Charlotte, Tucker i Keith su se pogledali. Nitko od njih nije progovorio, no čini se da su

postigli tihi sporazum.

– Razmislit ćemo o tome, rekla je Charlotte.

42

Sljedećeg su se popodneva skupili u Marloweinu uredu. Sjedila je za svojim stolom, a Gib-

son se smjestio na naslon stolca. Plamteća svjetiljka stajala je na stolu ispred nje.

Adam se naslonio na rub prozora, ruku prekriţenih na prsima. Ostali su zauzeli dva ured-

ska stolca koja je Rick nekom čarolijom izvukao niotkuda.

Svi su došli da čuju izvještaj: njezini roditelji, Ben i Elizabeth; njezin stric Zeke; zajedno s

Dianom i Samom Wintersom. I Vickie Winters je bila prisutna. Izgledala je iznenaĎujuće

odmorno s obzirom na to što je proţivjela, pomislila je Marlowe. Poput Jonesovih, obitelj

Winters bila je vrlo otporna.

Marlowe se nagnula naprijed. Stolac joj je zacvilio. Prekriţila je ruke na stolu trudeći se

izgledati poput profesionalne istraţiteljice.

– Sve je pošlo naopako za Elliotta Fortnera kada je Komora izglasala da Adama zaduţi da

počisti Ceh Frekvencije, rekla je. – Kao šef Ureda, Fortner se mogao usprotiviti toj odluci, no

nije se usudio.

– Adam je bio očigledan izbor, rekao je Sam. – Fortner je znao da bi mu, ako bi prosvjedo-

vao, moćni cehovski šefovi koji upravljaju Komorom postavljali previše pitanja.

– Da, sloţila se. – Fortner je imao jako dobar razlog da ne ţeli čišćenje Ceha Frekvencije.

Prikupljao je bogatstvo različitim ilegalnim operacijama koje su sve bile povezane s Cehom, a

njima su upravljali Hubert O'Conner i Douglas Drake.

Adam je pogledao skupinu. – Bojao se da će njegove poslovne aktivnosti biti razotkrivene

u sveobuhvatnoj istrazi kakvu je znao da ću provesti. Fortner je stoga s Drakeom i

O'Connerom osmislio plan da me se riješi. No baš kad je sve uspio organizirati, otkrio sam

zrcalni labirint.

– Adam je pošao ravno Fortneru da mu donese te vijesti, naravno, rekla je Marlowe. –

TakoĎer je rekao Fortneru da misli kako bi Plamteća svjetiljka mogla biti ključna za poprav-

ljanje neskladne energije u labirintu. No prvo je morao pronaći svjetiljku.

Ben se namrštio. – Fortner je sigurno bio zabezeknut.

– Znao je za tu legendu, rekla je Elizabeth. – Svjetiljka je navodno imala moć da spasi čov-

jeka koji je bio u opasnosti da postane istinski Kerber.

– A baš u to vrijeme, nastavila je Marlowe, – Fortner se počeo plašiti da počinje fizički

propadati. Donedavno se mogao iznenaĎujuće nositi sa svoja tri dara, zahvaljujući genetskim

prednostima toga što je roĎen na Harmoniji. No njegovo stanje oduvijek je bilo izrazito krhko.

Vickie je izgledala zamišljeno. – Uporaba kristalnih pištolja koje mu je iskovao Keith vje-

rojatno ga je gurnula preko ruba.

– Da, rekla je Marlowe.

– Nije to povezao s kristalnim pištoljima, rekao je Adam. – No počeo je shvaćati da slabi.

Uplašio se. Kada sam mu rekao da traţim Plamteću svjetiljku, sinulo mu je da bi je, ako je

pronaĎem, mogao iskoristiti da se spasi.

Začulo se škripanje kad se Marlowe naslonila u svom stolcu. Gibson se malo promeškoljio,

prilagoĎavajući se.

– Fortner je pokušao opozvati O'Connera i Drakea, no to se pokazalo nemogućim, rekla je

Marlowe. – Na kraju se sam pobrinuo za obojicu. IzmeĎu ostalog, Fortner je bio nadareni

kameleon. Ostavio je otiske jednog od O'Connerovih ljudi na poprištu poţara.

– Je li znao da je svjetiljka u Ezoteričnom muzeju bila laţna? – upitao je Ben.

– Da, rekao je Adam. – Zato što sam mu to rekao.

– No nitko nije to rekao trojkama Deene, dodala je Marlowe. – Pa kada se Keith ozbiljno

razbolio prije nekoliko tjedana, Charlotte i Tucker pokušali su doći do nje. Pronašli su laţnu i

ukrali je.

Zeke je pogledao s razumijevanjem. – Naravno, to je tvoje putove ukrstilo s Adamovima.

Kad ste se udruţili, uspjeli ste pronaći svjetiljku i upravljati njome.

Marlowe je pročistila grlo. – Da spasimo podzemni svijet, rekla je. – Upravljali smo njome

da spasimo podzemni svijet.

Diana se nasmiješila. – I da sredite Adamov problemčić s uzorkom sno-svjetla. Shvaćamo.

– Samo da raščistimo, Adam nije imao nikakvih ozbiljnih problema sa sno-svjetlom, rekla

je Marlowe.

Adama je to zabavljalo. – Sve je u redu, Marlowe. Moja obitelj zna, a i tvoja je vjerojatno

shvatila. Nema potrebe za igranjem igara.

Marlowe je pogledala svoju malu publiku. – Adam ne posjeduje višestruke darove. Prouči-

la sam povijesne arhive i njegove uzorke sno-svjetla. Ima samo jedan, vrlo moćan dar koji se

razvijao u stadijima.

Zeke je frknuo. – Priča o Kerberu samo je još jedan mit Ezoteričnog društva, zajedno s tim

glupostima da je Nicholas u Ponoćni kristal usadio opasnu hipnotičku naredbu.

Ben je kimnuo. – Naravno, činjenica da je Adam sigurno izveo Marlowe iz zrcalnog labi-

rinta i da svi ovdje sjedimo i ćaskamo dokazuje da nije bio preplavljen naglim porivom da

ubije sve pripadnike obitelji Jones.

Zeke je napravio grimasu. – Ja sam nadaren za teoriju kaosa. Dovraga, roĎen sam da svag-

dje vidim urote, no čak i ja nikad nisam vjerovao u taj dio legende.

Adam je pogledao Marlowe. – Vidiš? U ovoj prostoriji nema potrebe za tajnama.

– To je dobro znati, rekla je. Uzvratila mu je osmijeh.

U tom je trenutku znala da ni jedno od njih nikada neće spomenuti da je paranormalna hip-

notička naredba ugraĎena u Ponoćni kristal savršeno funkcionirala baš onako kao što je Nic-

holas Winters zamislio.

– Nitko se ne brine zbog Ponoćnog kristala, rekla je Elizabeth. – No što je s odlukom Dee-

neovih da ukradu laţnu svjetiljku, potezom za koji smo se svi sloţili da je spojio tebe i Adama

tako da moţete spasiti podzemlje? Je li to bila obična slučajnost?

Zeke se namrštio. – Slučajnosti ne postoje. To sam tisuću puta rekao Marlowe.

– Hmmm, rekla je Marlowe.

Svi su je pogledali.

Marlowe je pogledala Plamteću svjetiljku. – Nisam stručnjak za kristale, i iz očitih razloga

neću predati svjetiljku u laboratorije Ezoteričnog. No jasno je da taj predmet ima dugu povi-

jest povezivanja muškaraca iz obitelji Winters s čitačicama sno-svjetla dovoljno snaţnima da

upravljaju njegovom energijom.

– Sigurno ne vjeruješ da taj predmet ima nekakav nadnaravni utjecaj, frknula je Vickie. –

Nitko u Ezoteričnom ne vjeruje u magiju.

– Nema to nikakve veze s magijom, rekla je Marlowe. – To su samo zakoni parafizike.

Mislim da kad muškarac iz loze Wintersovih počne razvijati drugi stadij svog dara, divlja

energija promjene aktivira svjetiljku.

– Govoriš o noćnim morama i halucinacijama? – upitao je Adam.

– Tako je, rekla je. – Potrebno je mnogo izrazito moćne energije s tamnog kraja spektra da

stvori snaţne noćne more i vizije koje traju tjednima.

– To ima smisla, sloţila se Vickie. – No ljudi ne mogu projicirati paranormalnu energiju

dalje od pet-šest metara.

Sam je postao vrlo zamišljen. – To ne znači da se strujanja i dalje ne šire.

Marlowe se nagnula naprijed u stolcu. Začulo se još jedno škripanje. Gibson je frknuo,

pokušavajući odrţati ravnoteţu.

– Baš tako, rekla je Marlowe. – Valovi paranormalne energije slijede zakone fizike baš

poput radijskih valova, svjetlosnih ili zvučnih valova. Dolaze s drugog kraja spektra, no to je

sve. Ne moţemo čuti zvukove ili vidjeti svjetlost na odreĎenoj udaljenosti, no različiti instru-

menti i strojevi mogu pokupiti tu vrstu energije s velike daljine. TakoĎer je mogu prenositi.

Njezin otac je kimnuo. – Radioaparati, mobiteli i rez-ekrani to stalno čine.

– Kada razmislite o tome, – rekla je Marlowe, – Plamteća je svjetiljka samo stroj koji gene-

rira sno-svjetlo. Mislim da je izvorno ugoĎena da otkriva jedinstvenu frekvenciju paranormal-

ne energije, baš onu koju stvara muškarac iz obitelji Winters koji je naslijedio Nicholasov tip

dara. Moćna energija noćnih mora i halucinacija aktivira ureĎaj, čak i na velikim udaljenosti-

ma.

Vickie je izgledala zaintrigirano. – Kada se aktivira, ureĎaj odgovara slanjem signala čita-

ču sno-svjetla koji je dovoljno snaţan da ga nesvjesno osjeti.

– U meĎuvremenu, Winters koji prolazi kroz promjenu mudro počinje traţiti čitačicu sno-

svjetla, rekao je Adam. – Pronašao sam ih šest u računalnim datotekama Ezoteričnog, no niti

jedna od njih nije bila dovoljno snaţna. Marlowe, naravno, nije bila navedena. – Pristojno se

nasmiješio. – To je zato što pripada obitelji Jones.

– Ali sam počela osjećati privlačenje svjetiljke, rekla je Marlowe. – To nije bio golemi

paranormalni znak, samo općeniti osjećaj nemira. Traţila sam nešto, no nisam znala što. Pret-

postavljala sam da je to samo normalna reakcija nakon što sam preuzela legendarnu tvrtku s

poviješću kakvu ima J&J.

– A sve sumnje koje su te proganjale nakon što si otkrila da te je prevario Tucker Deene

nisu baš pomogle, njeţno je rekla Elizabeth.

– Ne, rekla je Marlowe. – No sada dolazimo do zanimljivog dijela. Mislim da nisam jedina

koja je nesvjesno osjetila energiju svjetiljke. Mislim da je i Charlotte Deene pokupila neke

vibracije.

Svi su izgledali iznenaĎeno.

– Doista? – upitala je Vickie.

– Da, nastavila je Marlowe. – Kao što sam rekla, svjetiljka je stroj. Signal koji šalje zamiš-

ljen je za privlačenje bilo koga snaţno nadarenog za sno-svjetlo. Charlotte nije bila dovoljno

snaţna da pronaĎe svjetiljku niti da upravlja njome, čak i kad bi je pronašla, no budući da je

traţila način da spasi svoga brata, usredotočila se na taj predmet mnogo prije mene.

– To je za posljedicu imalo kraĎu kopije, rekao je Zeke. – Što je potaknulo tebe da se usre-

dotočiš na svjetiljku. Kad se to dogodilo, ti i Adam ste gotovo istog trena pronašli jedno dru-

go.

Marlowe je rubom olovke kucnula po stolu. – Sigurna sam da bismo se Adam i ja povezali

prije ili kasnije, budući da je njegova potraga za svjetiljkom pokrenula glasine meĎu trgovci-

ma starinama u Četvrti. Neke od tih glasina doprle su do ovog ureda i zaintrigirale me. Plani-

rala sam ih istraţiti. Ali, da, mislim da moţemo reći kako je Charlotteina potraga i kraĎa svje-

tiljke ubrzala proces.

Diana je pogledala Adama. – Drugim riječima, ti i Marlowe biste bili privučeni jedno dru-

gome na ovaj ili onaj način, bez obzira na incident koji je to pokrenuo.

Adam se nasmiješio Marlowe, dok je energija svjetlucala u atmosferi oko njega. – Nema

sumnje u to.

Vickieine oči vragoljasto su se zacaklile. – Drugim riječima, bilo koja snaţna čitačica sno-

svjetla mogla je obaviti taj posao?

– Ne, rekao je Adam. Apsolutna sigurnost zazvonila je u toj jednoj riječi. – Samo

Marlowe.

Marlowe je napućila usne. – Pa, sve dok bi postojala snaţna veza izmeĎu...

Zaustavio ju je pogledom. – Samo ti.

Nasmiješila se. – U redu.

Samove obrve su se skupile. – Razmišljam o još nečemu. Kako su te rane bilješke Nichola-

sa Wintersa pale u ruke Keitha Deenea?

– Pronašao sam dnevnik u Fortnerovu uredu, rekao je Adam. – Tijekom godina drţao je

trojke na oku jer je bio znatiţeljan hoće li netko od njih našlijediti njegov kerberski dar. Bio je

svjestan da je Keith snaţno nadaren za kristale. Pobrinuo se da njegov sin pronaĎe bilješke,

vjerujući da se Keith neće moći oduprijeti izazovu da pokuša iskovati primamljive kristale.

Ben je pogledao Marlowe. – Ali kako je Fortner uopće pronašao Nicholasove bilješke?

– Naslijedio ih je, rekla je Marlowe.

– Kako, zaboga? – rekla je Elizabeth.

– Na uobičajeni način. – Preko svoje obitelji. Kada sam otkrila da je Fortner otac Deeneo-

vih, istraţivala sam još malo i otkrila da je Fortner potomak Samuela Lodgea.

– To ime zvuči poznato, rekao je Zeke. Pucnuo je prstima. – Sada se sjećam. Lodge se

pojavio u vrlo starom slučaju koji je uključivao svjetiljku i zločinačkog šefa iz devetnaestog

stoljeća, Griffina Wintersa.

– Lodge je imao neke od Nicholasovih bilješki, rekao je Adam. – Naslijedio ih je od svoje

obitelji.

– Zapanjujuće je koliko je teško čuvati tajne u društvu, mudrovao je Zeke.

Diana je pogledala Marlowe. – Hoćeš li reći Deeneovima istinu o njihovu ocu?

– Učinila sam to prošle noći nakon što smo izašli iz tunela, tiho je rekla Marlowe. – Smat-

rala sam da imaju pravo znati istinu. Bili su šokirani, no ne i potpuno iznenaĎeni. Charlotte mi

je rekla da su ona i njezina braća godinama sumnjali kako lovac na duhove koji je u arhivima

Društva naveden kao njihov otac vjerojatno to nije doista bio.

Zeke je izgledao zamišljeno. – Misliš da će se pojaviti ovdje kako bi porazgovarali o tome

da postanu agenti J&J-a?

– Da, rekla je Marlowe. – Mislim da hoće.

Vickie se namrštila. – Zašto bi to učinili?

– Zato što sam im jasno dala do znanja da su, što se Ezoteričnog tiče, oni puni članovi

Društva, rekla je Marlowe. – Deeneovi nikada nisu imali obitelj. Ezoterično im moţe pruţiti

takav osjećaj povezanosti.

Elizabeth se nasmiješila. – Moţda si u pravu.

– Ako ništa drugo, J&J će ih moći imati na oku, rekao je Zeke.

Marlowe se nasmiješila. – To mi je palo na pamet. – Ustala je i prišla lončiću za kavu. –

Budući sa sam šefica J&J-a, naravno da ne vjerujem u slučajnosti. No u ovakvim situacijama

pomalo razmišljam o karmi. – Natočila je kavu u šalicu. – O tome da ţanješ ono što si posijao.

Vickie je shvatila. – Sve se vraća, sve se plaća, rekla je tiho.

Diana se namrštila. – O čemu vas dvije govorite?

Marlowe je vratila lončić na mjesto. – Naposljetku, korištenje kristala gurnulo je Fortnera u

krizu. Iako je bio istinski Kerber, vjerojatno bi poţivio još nekoliko godina da nije počeo rabi-

ti kristale.

Adamove oči postale su vrlo hladne. – A razlog zašto su ti kristali uopće postojali bio je taj

što se Fortner pobrinuo da njegov sin Keith doĎe do bilješki Nicholasa Wintersa.

– Elliott Fortner imao je tri dara, no bio je nezasitan, rekla je Marlowe. – Htio je još više

moći. Postao je opsjednut mogućnošću da pojača svoje sposobnosti kristalima.

– Drugim riječima, – rekla je Elizabeth, – djeca koju je Elliott Fortner napustio prije toliko

godina osvetila su se, iako to tada nisu znala. Iskovala su kristale koji su ubrzali njegovo fizi-

čko propadanje. A sam Fortner dao im je ključ.

– Karma, rekao je Zeke. Zadovoljno se nasmiješio. – Kao što sam rekao, slučajnosti ne

postoje.

– No nemaš ništa protiv karme? – upitala je Marlowe.

– Ako dovoljno dobro traţiš, uvijek ćeš pronaći nekakvu ravnoteţu u svemiru, rekao je

Zeke. – U nedostatku bolje riječi, sviĎa mi se karma.

43

Adam je podigao bocu Jantarne rose i slijedio Marlowe na balkon njezina stana. Blaga,

zeleno osvijetljena noć uskomešala je njegova osjetila. A i Marlowe. Još uvijek je bila u krat-

koj seksi tamnoljubičastoj haljini koju je nosila na večeri. Kosa joj je bila svezana u elegantnu

punĎu.

Naslonila se na ogradu i zagledala u svjetleće ruševine. Gibson je utrčao kroz otvorena vra-

ta i smjestio se na ogradi. U ruci je drţao energetsku pločicu.

– Bio je to intenzivan tjedan, rekao je Adam. Spustio je čaše na maleni stolić. – Nismo

imali mnogo vremena da popričamo.

Nasmiješila mu se iz sjena.

– Ne, rekla je. – Uopće nismo imali vremena.

Napunio je čaše i dao jednu Marlowe. Energija i intimnost svjetlucale su u atmosferi oko

njih. Čašom je dodirnuo njezinu.

– Nazdravimo našem prvom pravom spoju, rekao je. – Mislim da je prošao dobro. Nitko

nas

nije pokušao ubiti. Nismo naletjeli na odmetnute Kerbere. Ne sjećam se ni čudnih predme-

ta u koje su ugraĎene hipnotičke zapovijedi.

– Nadam se da ti nije bilo dosadno.

– Ni trenutka. – Usnama je dodirnuo njezine. – A tebi?

– Ne, rekla je. – Nikad. Ne s tobom.

Popili su malo Jantarne rose. Gibson je frknuo i ţvakao svoju energetsku pločicu.

Adam je dodirnuo Marlowein obraz. – Volim te. Čim sam te prvi put vidio, znao sam da si

ţena koju sam čekao.

– Volim te, Adame. Već sam bila odustala. Mislila sam da nikada neću nikoga pronaći.

Kad sam te prvi put srela, bojala sam se nadati, bojala se vjerovati da bi ti doista mogao biti

taj.

– No više se ne bojiš, zar ne? Naposljetku, ti si šefica Jones & Jonesa. Potrebno je mnogo

više od pomisli na formalni brak da te prestraši.

– O tome govorimo? – upitala je. – Formalnom braku?

– Kad je riječ o braku, obitelj Winters drţi se istih tradicionalnih viĎenja kao obitelj Jones.

Pokusne brakove smatramo neukusnima.

– Dakle, to je riješeno, rekla je. – Ne bih htjela da netko pomisli kako je čovjek odabran da

počisti Ceh u neukusnom pokusnom braku.

Uzeo joj je čašu iz ruke i poloţio je kraj svoje. – Obitelj Winters ima još nekoliko tradicija

zajedničkih s obitelji Jones. – Povukao ju je u svoje naručje. – Kad se zaljubimo, zaljubimo se

do kraja i zauvijek.

– Da. – Zagrlila ga je oko vrata. Oči su joj bile duboke i pune snova. – Do kraja. Zauvijek.

Dugo ju je ljubio. Nakon nekog vremena ju je podignuo i unio unutra, sve do spavaće sobe.

Vani na balkonu Gibson je čekao dok se spavaća soba nije zamračila. Tada je izjurio kroz

malena vrata i krenuo u kuhinju.

Skočio je na pult. Nova staklenka za kekse bila je puna energetskih pločica High-Rez, a na

njoj još nije bilo lokota. Podigao je poklopac i posegnuo unutra dvjema prednjim šapama.

Dok je iznio prvu gomilu na balkon, već je stiglo šest gostiju. Pomogli su mu da ponese

ostala predjela. Tada je ondje bilo već dvanaest mucana.

Noć je bila mlada, energija je bila dobra i bilo je sigurno ponovno poći u prašumu. Vrijeme

za zabavu.

G. Gibson

Istražiteljska agencija Jones & Jones

Ulica istočnog zida 12

Frekvencija

Dragi gospodine Gibson,

Dobro došli u klub ljubitelja energetskih pločica High-Rez!

Vaši obožavatelji u Cehu lovaca na duhove grada Frekvencije kupili su godišnju zalihu

naših najboljih energetskih pločica samo za vas. Svakog mjeseca dostavit ćemo vam sanduk

tih vrhunskih gurmanskih delicija na vaš kućni prag.

Nadamo se da ćete uživati u njima i preporučiti ih prijateljima.

S poštovanjem,

R. J. Calhoun

Direktor tvrtke High-Rez

OKRENITE STRANICU I ZAVIRITE U KNJIGU

USPLAMTJELI

Prvi roman u Trilogiji o sno-svjetlu autorice Jayne Ann Krentz

Trilogija o sno-svjetlu

Dragi čitatelju,

Ezoterično je društvo utemeljeno na tajnama. No malo je tajni opasnijih od onih koje čuva-

ju potomci alkemičara Nicholasa Wintersa, žestokog suparnika Sylvestera Jonesa.

Legenda o Plamtećoj svjetiljci seže u najranije dane Društva. Nicholas Winters i Sylvester

Jones u početku su bili prijatelji, a naposljetku postali smrtni neprijatelji. Obojica su težila

istom cilju: načinu povećanja parapsiholoskih sposobnosti. Sylvester je krenuo putem kemije i

uronio u zabranjene eksperimente s neobičnim biljem. Naposljetku je spravio manjkavu for-

mulu koja do današnjih dana zadaje muke Društvu.

Nicholas je problemu pristupio inženjerski i skovao Plamteću svjetiljku, ureĎaj nepoznatih

moći. Zračenje iz te svjetiljke promijenilo je njegov DNK, stvarajući paranormalno genetsko

– prokletstvo – koje se prenosi na muškarce njegove loze.

Wintersovo prokletstvo pogaĎa vrlo rijetko, no kad se to dogodi, Ezoterično društvo ima

snažne razloge za ozbiljnu zabrinutost. Smatra se da je muškarcu iz obitelji Winters koji nasli-

jedi Nicholasov genetski promijenjen dar suĎeno da postane Kerber, što u žargonu

Ezoteričnog društva označava poremećenog vidovnjaka koji posjeduje nekoliko smrtonos-

nih sposobnosti. Agencija Jones & Jones te Vladajuće vijeće uvjereni su da takva čudovišta u

ljudskom obliku treba uhvatiti i uništiti što je brže moguće.

Postoji samo jedna nada za muškarce Plamteće svjetiljke. Svaki od njih mora pronaći tu

spravu i ženu koja može upravljati energijom sno-svjetla koju odašilje Plamteća svjetiljka te

tako poništiti promjene koje mu je donijelo njezino prokletstvo.

U Trilogiji o sno-svjetlu upoznat ćete tri muškarca iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Plamteće svjetiljke, a svi su oni strastveni potomci Nicholasa Wintersa. Svaki će otkriti neke

od smrtonosnih tajni svjetiljke. Svaki će susresti ženu koja posjeduje moć da oblikuje njegovu

sudbinu.

A naposljetku, daleko u budućnosti, u svijetu zvanom Harmonija, jedan od njih otkrit će

posljednju i najopasniju tajnu svjetiljke, tajnu Ponoćnog kristala.

Nadam se da ćete uživati u ovoj trilogiji.

Iskreno vaša, Jayne

PROLOG

Okolica Capitol Hilla, Seattle

Hodanje kroz dva stambena bloka od autobusne postaje na Broadwayu do njezina stana

kasno noću bilo je zastrašujuće mučenje. S oklijevanjem je napustila mali otok svjetlosti koju

je bacala ulična svjetiljka i zaputila se na varavo putovanje u mrak. Barem je prestalo kišiti.

Čvrsto je priljubila torbicu uz bok i stisnula ključeve u šaci kao što je naučila na dvosatnom

tečaju samoobrane koji je bolnica ponudila svom osoblju. Mali, nazubljeni komadi metala

stršali su izmeĎu njezinih prstiju poput pandţi.

Nisam trebala pristati na noćnu smjenu, pomislila je. No dodatak na plaću bio je suviše

primamljiv da bi mogla odoljeti. Za šest će mjeseci uštedjeti dovoljno da kupi rabljeni auto-

mobil. Zbogom kasnonoćnim usamljeničkim voţnjama autobusom.

Bila je jedan i po stambeni blok udaljena od svoje zgrade kada je iza sebe začula korake.

Mislila je da će joj srce stati. Borila se protiv svojih nagona i prisilila se da se okrene i pogle-

da. Muškarac je izronio iz gotovo praznog parkirališta. Nekoliko sekundi svjetlost ulične svje-

tiljke obasjavala je njegovu izbrijanu glavu. Bio je graĎen nezgrapno, poput bodibildera na

steroidima. Pomalo se opustila. Nije ga poznavala, no znala je kamo se uputio.

Krupni je muškarac nestao iza staklenih vrata teretane. Neonski natpis na prozoru objavlji-

vao je da je otvorena dvadeset i četiri sata na dan. To je bila jedina još uvijek osvijetljena

ustanova u ulici. Knjiţara čiji je izlog bio pun knjiga o okultizmu i gotičkog nakita, maleni

frizerski salon i zalagaonica već su satima bili zatvoreni.

Teretana nije bila jedna od onih šminkerskih fitness-centara namijenjenih vjeţbačima joge

u trikoima nego ustanova koju su posjećivali predani bodibilderi. Mišićavi muškarci koji su

ulazili i izlazili nisu bili svjesni toga, no ona ih je ponekad smatrala svojim anĎelima čuvari-

ma. Ako bi joj se išta dogodilo dok se noću vraćala kući, jedina bi joj nada bila da netko iz

teretane čuje njezin vrisak i priskoči joj upomoć.

Gotovo je stigla do kriţanja kad je zapazila titranje sjenki na ulazu s druge strane ulice.

Ondje je čekao neki muškarac. Je li ju promatrao? Nešto u njegovim kretnjama otkrilo joj je

da to nije jedan od ljudi iz teretane. Nije bio napumpan steroidima i dizanjem utega. Umjesto

toga, doimao se vitkim, spretnim i gotovo grabeţljivim.

Njezino srce, koje je već lupalo prebrzo, počelo je mahnito udarati kad ju je obuzela spre-

mnost za borbu ili bijeg. Osjetila je kako joj se jeţe dlačice na zatiljku. Poriv za time da potrči

gotovo ju je svladao, no sada je već jedva mogla disati. U svakom slučaju, nije imala šanse da

potrči brţe od tog muškarca. Jedino utočište bila joj je teretana, no tamna silueta s druge stra-

ne ulice stajala je izmeĎu nje i ulaza. Moţda je mogla kriknuti. No što ako je sve to bila samo

njezina mašta? Činilo se da muškarac preko puta uopće ne obraća pozornost na nju. Zagledao

se u ulaz teretane.

Smrznula se, nesposobna da donese odluku. Promatrala je lik s druge strane ulice kao što

zečić promatra zmiju.

Nije čula ubojicu koji je izronio iz sjena iza nje. Znojna, mišićava ruka poklopila joj je

usta. Oštrica je dodirnula njezino grlo. Začula je udarac metala o pločnik i shvatila da je

ispustila svoje jedino oruţje, ključeve.

– Budi tiho ili ćeš odmah umrijeti, promukao je glas promumljao u njezino uho. – Bila bi

šteta da se nemamo vremena poigrati.

Svejedno će umrijeti, pomislila je. Nije imala što izgubiti. Ispustila je torbicu i pokušala se

oteti, no bez uspjeha. Muškarac joj je rukom obuhvatio grlo. Odvukao ju je u uličicu, daveći

je. Uspjela je noktima zagrebati njegov zatiljak. Neće preţivjeti do jutra, no uspjet će skupiti

malo DNK toga gada kako bi ga policajci lakše mogli pronaći.

– Upozorio sam te, kujo. Zaista ću ići polako s tobom. Ţelim čuti kako moliš.

Nije mogla disati, a zbog ruke na ustima nije mogla ni vrisnuti. Kad samo pomisli da joj je

plan za slučaj opasnosti uvijek bio vikanjem pozvati pomoć iz teretane.

U uličici je bio mrkli mrak, no obavijala ju je i druga vrsta tame. Ako bude imala sreće,

ugušit će se od pritiska njegove ruke na njezinu grlu prije no što on upotrjebi noţ, pomislila

je. Radila je u hitnoj pomoći u Harborviewu. Znala je što noţevi mogu učiniti.

Netko se je pojavio na ulazu u uličicu, a slabašna svjetlost ulične svjetiljke u pozadini ocr-

tavala je njegovu siluetu. Znala je da je to muškarac kojeg je vidjela na ulazu s druge strane

ulice. Dvojica ubojica rade zajedno? Toliko je duboko potonula u paniku i očaj da se zapitala

je li halucinira.

– Pusti je, rekao je pridošlica zalazeći u uličicu. Njegov glas obećavao je smrt jednako jas-

no kao i noţ na njezinu grlu.

Njezin otmičar je zastao. – Bjeţi odavde ili ću joj prerezati grkljan. Kunem se da hoću.

– Prekasno. – Stranac im je prišao. Nije ţurio, no u njegovu je pristupu bilo nešto smrtono-

sno i nepopustljivo, kao u grabeţljivca koji zna da je njegov plijen u zamci. – Već si mrtav.

Tada je osjetila nešto što nije mogla objasniti. Bilo je to kao da se našla u središtu električ-

ne oluje. Struje energije preplavile su njezina osjetila.

– Ne, viknuo je njezin otmičar. – Ona je moja.

A zatim je vrisnuo. Uţas i šok miješali su se u urliku koji je kidao ţivce.

– Makni se od mene, viknuo je.

Odjednom je osjetila da pada. Uz udarac je sletjela na vlaţni pločnik. Muškarac s noţem

zateturao je prema natrag i udario u zid uličice.

Jeziva energija isparila je jednako brzo i tajnovito kao što se i pojavila.

Ubojica se odmaknuo od zida kao da je pušten iz kaveza.

– Ne, prosiktao je, dok su ludilo i bijes vibrirali u toj jednoj jedinoj riječi.

Bacio se prema drugom muškarcu. Svjetlo je bljesnulo na noţu koji je još uvijek drţao.

Još energije zatitralo je u teškom valu koji je zapljusnuo uličicu.

Ubojica je ponovno zavrištao, oštrim, prodornim krikom koji je završio naglim mukom.

Ispustio je noţ, uhvatio se za prsa i pao na pločnik.

Tamni lik na trenutak se nadvio nad ubojicu. Vidjela ga je kako se saginje i shvatila da mu

traţi puis. Znala je da ga neće naći. Prepoznala je smrt kad ju je vidjela.

Muškarac se uspravio i okrenuo prema njoj. Od straha se nije mogla pokrenuti. Nešto nije

bilo u redu s njegovim licem. Bilo je premračno da razazna njegove crte lica, no učinilo joj se

kako je vidjela plamteću energiju u tamnim kuglama koje su trebale biti njegove oči.

Obuzeo ju je još jedan val panike, donoseći sa sobom svjeţu dozu adrenalina. Ustala je i

pobjegla prema glavnoj ulici, a dok je trčala znala je kako nema nade. Stvorenje s gorućim

očima sasjeći će je jednako lako kao što bi to ubojica učinio noţem.

No čudovište je nije progonilo. Jednu ulicu dalje konačno je stala da doĎe do daha. Kad se

osvrnula, nije vidjela ništa. Ulica je bila prazna.

Uvijek se nadala da će joj, ako joj se putem kući dogodi ono najgore, moţda pomoći netko

od muškaraca iz teretane. No na kraju ju je spasio demon.

1

Snosvjetlo je lagano obasjavalo kipić egipatske kraljice. Prekrivao ga je debeli sloj mutnih

otisaka. Mnogi ljudi dodirivali su taj predmet desetljećima, no ni jedan od otisaka nije bio

stariji od kraja devetnaestog stoljeća, zaključila je Chloe Harper. Zasigurno niti jedan nije bio

ostavljen u doba osamnaeste dinastije.

– Bojim se da je laţan. – Prigušila je svoja osjetila, okrenula se od kipića i pogledala Ber-

narda Paddona. – Vrlo vješta krivotvorina, no ipak krivotvorina.

– Prokletstvo, jeste li posve sigurni? – Paddonove čupave sijede obrve su se skupile. Lice

mu se zacrvenjelo od frustracije i nevjerice. – Kupio sam ga od Croftona. On je uvijek bio

pouzdan.

Paddonova zbirka antikviteta mogla je posramiti mnoge velike gradske muzeje, no nije bila

otvorena za javnost. Paddon je bio tajnovit, opsesivan kolekcionar koji je gomilao svoja blaga

u trezoru poput razdraţljivog zmaja koji je čuvao svoje zlato.

Poslovao je gotovo isključivo u zloglasnom sivom svijetu podzemnog trţišta antikviteta

ţeleći izbjeći zamornu papirologiju, carinske zahtjeve i razne zakonske potvrde potrebne za

kupnju i prodaju na legalnom trţištu antikviteta.

Ustvari, bio je baš takav klijent s kakvim su Istrage Harper voljele raditi, onaj koji je pla-

ćao račune. Nije joj bilo drago što mu je morala reći kako je njegov kip laţan. S druge strane,

klijent kojeg je predstavljala u ovoj pogodbi bez sumnje će joj biti vrlo zahvalan.

Paddon je naslijedio veliki broj egipatskih, rimskih i grčkih predmeta iz sefa svoga oca,

bogatog industrijalca koji je obiteljsko carstvo izgradio u sasvim drugačijoj eri. Bernardu je

sada bilo sedamdesetak godina. Naţalost, iako je nastavio obiteljsku kolekcionarsku tradiciju,

nije bio vrlo vješt u istraţivačkom radu. Zbog toga je ovih dana bio prisiljen prodavati pred-

mete iz svoje zbirke kako bi mogao financirati nove nabavke. Računao je da će prodajom

kipića doći do novca potrebnog za kupnju nekih drugih drevnih predmeta za kojima je čeznu-

o.

Chloe je jako pazila da se ne upleće u financijsku stranu transakcija. To je bio savršen

način za privlačenje pozornosti ne samo policije i Interpola nego i, u njezinu slučaju, vrlo iri-

tantne samozvane paranormalne policije iz agencije Jones & Jones.

Njezin posao, kako ga je ona doţivljavala, bio je pronaći zanimljive predmete, a zatim spo-

jiti kupca i prodavača. Za to je dobivala honorar, a zatim odjahala u suton, kao što bi rekla

tetka Phyllis.

Preko ramena je bacila pogled na kipić. – Devetnaesto stoljeće, rekla bih. Viktorijansko

doba. To je bilo razdoblje zapanjujuće briljantnih krivotvorina.

– Prestanite ga nazivati krivotvorinom, prosiktao je Paddon. – Znam prepoznati krivotvori-

nu kada je vidim.

– Nemojte se osjećati loše zbog toga, gospodine. Mnoge velike institucije poput Britanskog

muzeja i Meta, a da ne spominjemo gomilu ozbiljnih kolekcionara poput vas, nasjele su na

krivotvorine iz toga razdoblja.

– Ne osjećajte se loše? Platio sam cijelo bogatstvo za taj kipić. Njegovo porijeklo je neupi-

tno.

– Sigurna sam da će vam Crofton vratiti novac. Kao što ste rekli, on ima vrlo dobru reputa-

ciju. Bez sumnje je i sam bio prevaren. S priličnom sigurnošću mogu reći da taj predmet kruţi

iz ruke u ruku od osamdesetih godina osamnaestog stoljeća. – Zapravo, bila je posve sigurna u

to. – No, s obzirom na okolnosti, ne mogu preporučiti svom klijentu da ga kupi.

Paddonov izraz lica bolje bi pristajao buldogu. – Samo pogledajte sve te vrhunske hijero-

glife.

– Da, zaista su dobro izraĎeni.

– Zato što su načinjeni za vrijeme osamnaeste dinastije, zareţao je Paddon. – Potraţit ću

drugo mišljenje.

– Naravno. Ako biste me ispričali, krenula bih svojim putem. – Pokupila je svoju crnu

koţnatu torbu. – Ne morate me ispratiti.

Ţustro je krenula prema vratima.

– Stanite, Paddon je poţurio prema njoj. – Hoćete li svome klijentu reći za ovo?

– Pa on me plaća za moje stručno mišljenje.

– Mogu pozvati gomilu stručnjaka koji će mu dati drugačije mišljenje, uključujući Crofto-

na.

– Sigurna sam da moţete. – Nije sumnjala u to. Od dana kada je izraĎen, kipić se doimao

kao prava stvar. U meĎuvremenu su ga sigurno mnogi stručnjaci proglasili originalom.

– Ţelite li se ovako sa mnom pogoditi za dodatni honorar, zar ne, gospoĎice Harper? – frk-

nuo je Paddon. – To nije nikakav problem. Koji ste iznos imali na umu? Ako je razuman,

siguran sam da se moţemo već nekako dogovoriti.

– Ţao mi je, gospodine Paddon, ali ja ne radim tako. Takav dogovor ozbiljno bi narušio

moju profesionalnu reputaciju.

– Mislite da ste profesionalka? Vi ste samo sitna privatna istraţiteljica koja se slučajno

pomalo bavi antikvitetima. Da sam znao kako ste takva neznalica, nikada vam ne bih dopustio

da pregledate taj komad. Osim toga, moţete biti sigurni da od vas nikada neću zatraţiti savje-

todavne usluge.

– Ţao mi je što tako mislite, no moţda biste trebali razmisliti o nečemu.

– O čemu? – viknuo je za njom.

Zastala je na vratima i pogledala ga. – Ako biste me unajmili, mogli biste biti potpuno

uvjereni u ispravnost moje procjene. Sa sigurnošću biste mogli znati kako me nije moguće

kupiti.

Nije čekala odgovor. Izašla je iz galerije i spustila se niz hodnik do predvorja velike kuće.

Ţena u uniformi domaćice predala joj je još uvijek vlaţan baloner i šešir spuštenih rubova.

Chloe je obukla baloner. On je bio dar njezine tetke Phyllis. Phyllis je svoj radni vijek pro-

vela u Hollywoodu. Tvrdila je da zna kako bi se privatni istraţitelji trebali odijevati jer je

poznavala mnoge zvijezde koje su igrale takve uloge. Chloe nije bila sigurna da taj stil odaši-

lje ispravnu poruku, no sviĎala joj se praktičnost brojnih dţepova na kaputu.

Vani na prednjim stubama zastala je i povukla šešir preko očiju. Ponovno je kišilo, a iako

je tek bilo petnaest do pet, bio je potpuni mrak. Bio je početak prosinca, na pacifičkom sjeve-

rozapadu. Tama i kiša odgovarale su mjestu i dobu godine. Nekima se sviĎala takva atmosfe-

ra. Nisu im smetali kratki dani jer su znali da će s početkom ljeta proraditi karmička ravnoteţa

pa će dan trajati do gotovo deset sati navečer.

Oni kojima se nije sviĎala filozofija yina i yanga kupovali su posebne svjetlosne kutije

namijenjene liječenju depresivnog stanja poznatog kao sezonska potištenost.

Njoj nije smetala tama i kiša. No, to je moţda bilo zbog njezina talenta za čitanje sno-

svjetla. Snovi i tama išli su jedno uz drugo.

Spustila se niza stube i prešla široki, kruţni put do mjesta na kojem je bio parkiran njezin

malen, neupadljiv automobil. Pas koji je strpljivo sjedio na suvozačkom mjestu netremice je

zurio u nju dok mu se pribliţavala. Znala je da je promatrao vrata kuće, čekajući je da se

ponovno pojavi još otkako je nestala u unutrašnjosti prije četrdeset i pet minuta. Pas se zvao

Hektor i bojao se napuštanja.

Kad je otvorila vrata automobila uzbudio se kao da je nije bilo tjednima. Pomilovala ga je

iza ušiju i pustila ga da joj poliţe ruku.

– Gospodin Paddon nije baš sretan, Hektore. – Završivši s ritualom pozdravljanja, stavila je

torbu na straţnje sjedalo i sjela iza upravljača.

– Mislim da ga u skorije vrijeme nećemo vidjeti kao klijenta Istraga Harper.

Hektor nije bio zainteresiran za klijente. Zadovoljan time što se vratila, ponovno je zauzeo

svoj uobičajeni poloţaj na suvozačkom sjedištu.

Pokrenula je motor. Paddonu je rekla istinu o maloj egipatskoj kraljici. To je bila krivotvo-

rina koja je kruţila privatnim trţištem od viktorijanskog doba. Bila je sigurna u to iz tri razlo-

ga, no ni jedan od njih nije mogla objasniti Paddonu. Prvi je bio taj da joj je njezin dar omo-

gućavao da prilično precizno odredi datum nastanka nekog predmeta. Drugi razlog bio je taj

da je potjecala iz duge loze stručnjaka za umjetnine i antikvitete. Odrasla je u tom poslu.

Treći je razlog takoĎer bio vrlo jednostavan. Prepoznala je taj rad i izdajničko sno-svjetlo

čim je vidjela kipić.

– Ne moţeš cinkati svog prapradjeda, Hektore, čak i ako je mrtav još od prve četvrtine

dvadesetog stoljeća. Obitelj je obitelj.

Norwood Harper bio je majstor. Njegovi radovi bili su izloţeni u nekim od najboljih muze-

ja zapadnog svijeta, iako ne pod njegovim imenom. A sada je jedna od njegovih najšarmantni-

je briljantnih krivotvorina leţala u Paddonovoj privatnoj zbirci.

To joj nije bio prvi put da nabasa na krivotvorinu Harperovih. Njezino prošireno obiteljsko

stablo dičilo se brojnim granama koje su se specijalizirale za imitacije, krivotvorine i razne

prevare s umjetninama. Druge grane dale su pojedince sa zapanjujućim talentom za prevaru,

iluziju i trikove. Svi su njezini roĎaci imali ono što bi se jedino moglo opisati kao istinski dar

za ne posve legalne aktivnosti.

Njezin vlastiti dar imao je drugačiji i mnogo manje unosan oblik. Naslijedila je sposobnost

čitanja sno-svjetla od strane tetke Phyllis. Njegove praktične primjene bile su malobrojne –

iako ih je Phyllis uspjela dobro naplatiti – i jednu veliku negativnu stranu. Zbog te negativne

strane postojale su goleme šanse da se nikada neće udati.

Seks nije bio problem. No tijekom posljednjih godinu-dvije počela je gubiti interes za nj.

Moţda zbog toga što je konačno prihvatila da nikada neće imati vezu dulju od nekoliko mje-

seci. Ta je spoznaja nekako uspjela uništiti ono malo zadovoljstva što je imala u kratkotrajnim

vezama. Nakon fijaska s Fletcherom Monroeom prije nekoliko mjeseci pomirila se s celiba-

tom uz osjećaj golemog olakšanja.

– Celibat donosi odreĎenu slobodu, objasnila je Hektoru.

Hektor je zamigoljio ušima, no ta ga tema zapravo i nije zanimala.

Napustila je ulicu elegantnih kuća na Queen Anne Hillu i dovezla se natrag u središte gra-

da kroz kišu, vozeći prema svom uredu i stanu na Pioneer Squareu.

OKRENITE STRANICU I ZAVIRITE U KNJIGU

PLAMTEĆA SVJETILJKA

Drugi roman u Trilogiji o sno-svjetlu autorice Amande Quick

London, u poodmaklo doba vladavine kraljice Viktorije...

Adelaide Pyne trebalo je gotovo četrdeset i osam sati da shvati kako Akademija Rosestead

nije bila ekskluzivna škola za mlade dame koje su ostale bez roditelja. To je bio bordel. No

tada je već bilo prekasno. Prodali su je zastrašujućem čovjeku kojeg je znala samo kao gospo-

dina Smitha.

Odaja uţitka bila je u dubokoj sjeni, osvijetljena samo jednom svijećom. Plamen je svjet-

lucao i bljeskao na satenskoj draperiji beţ boje koja se spuštala s okvira od kovanog ţeljeza

iznad kreveta s baldahinom. Na blijedom svjetlu grimizne ruţine latice prosute na snjeţnobi-

jelom pokrivaču izgledale su poput lokvica krvi.

Adelaide se sklupčala u tamnom zaklonu ormara, a sva su joj osjetila bila izoštrena stra-

hom i panikom. Kroz procjep izmeĎu dva krila vrata mogla je vidjeti samo uski odsječak pro-

storije.

Smith je ušao u sobu. Jedva da je bacio pogled na krevet s teškim zastorima. Istog trena

zaključavši vrata, stavio je šešir i crnu torbu na stol, poput liječnika koji je pozvan da pregleda

pacijenta.

Unatoč strahu od kojeg joj je srce ludo lupalo, nešto u torbi omelo je Adelaide, privukavši

njezinu pozornost. Snosvjetlo je curilo iz crne vreće. Jedva je mogla vjerovati svojim osjetili-

ma. Moćne struje zlokobne energije probijale su se kroz koţu. Imala je uznemirujući osjećaj

da je dozivaju na tisuću različitih načina. No to je bilo nemoguće.

Nije bilo vremena za razmišljanje o toj tajni. Njezina situacija upravo je postala mnogo

očajnija. Njezin plan oslanjao se na pretpostavku da će imati posla s jednim od uobičajenih

klijenata gospoĎe Rosser, pripitim gospodinom obuzetim poţudom koji nije posjedovao zna-

čajan stupanj paranormalnog dara. Tijekom protekla dva dana postalo joj je očito da seksualna

poţuda često izobličuje razmišljanje prosječnog gospodina tako što, barem privremeno, uniš-

tava njegov zdrav razum i smanjuje razinu inteligencije. Večeras je namjeravala iskoristiti to

zapaţanje kako bi pobjegla.

No Smith zasigurno nije bio prosječni klijent bordela. Adelaide je bila uţasnuta vidjevši

kipteću energiju u njegovim snootiscima koju je donio sa sobom u prostoriju. Njegovi vrući

paranormalni otisci prstiju bili su i posvuda na torbi.

Svatko je ostavljao malo sno-svjetla na predmetima s kojima bi stupio u dodir. Struje su

lako prolazile kroz koţu cipela i rukavica. Njezin dar omogućavao joj je opaziti tragove takve

energije.

Najčešće, snootisci su bili slabašni i nejasni. No postojale su iznimke. Ljudi u stanjima

povišenih osjećaja ili uzbuĎenja stvarali su vrlo raspoznatljive i vrlo uočljive uzorke. Tako je

bilo i s onima koji su imali snaţne paranormalne sposobnosti. Gospodin Smith pripadao je

objema kategorijama. Bio je uzbuĎen i snaţno nadaren. To je bila vrlo opasna kombinacija.

Još ju je više uznemirivala spoznaja da nešto nije u redu s njegovim uzorcima sno-svjetla.

Masne, blistave struje njegovih tragova i otisaka bile su lagano izobličene.

Smith se okrenuo prema ormaru. Blijeda svjetlost svijeće obasjavala je masku od crne svile

koja je skrivala gornji dio njegova lica. Ono što je namjeravao učiniti u ovoj sobi bilo je tako

jezive prirode da nije ţelio riskirati da ga prepozna itko u toj ustanovi.

Kretao se poput muškarca u najboljim godinama. Bio je visok i vitak. Njegova odjeća

izgledala je skupo i drţao se s aristokratskom arogancijom čovjeka naviknutim na povlašte-

nost, bogatstvo i visok društveni status.

Skinuo je svoje koţne rukavice i otkopčao metalne kopče torbe s grozničavom uţurba-

nošću koja bi, kod nekog drugog, mogla ukazivati na poţudu. Još nije imala nikakvog prakti-

čnog iskustva s tim stvarima. GospoĎa Rosser, madatne bordela, obavijestila ju je da će Smith

biti njezin prvi klijent. No tijekom protekla dva dana vidjela je tragove koje su gospoda ostav-

ljala na stubama kad su slijedili djevojke u njihove sobe. Sada je znala kako ţudnja izgleda

kad gori u muškarcu.

Ono što je vidjela u Smithovim sablasno svjetlucavim otiscima bilo je drugačije. U njemu

je doista pulsirala mračna glad, no nije se činila povezanom sa seksualnim uzbuĎenjem. Tam-

na ultra-svjeltost ukazivala je na to da Smitha obuzima neka druga vrsta strasti i to je bilo zas-

trašujuće gledati.

Adelaide je zadrţala dah kad je otvorio torbu i posegnuo u nju. Nije znala što očekivati.

Neke od djevojaka šaputale su o bizarnim, neprirodnim igrama u kojima su uţivali mnogi

klijenti.

No Smith iz torbe nije izvadio bič, ni lanac, a niti koţnate okove. Umjesto toga izvukao je

čudan predmet oblika vaze. Predmet je bio načinjen od nekakvog metala koji je zlaćano svjet-

lucao na treperavom svjetlu svijeće. Uzdizao se gotovo pola metra iz teške osnove, šireći se

prema vrhu. Veliki, bezbojni kristali bili su smješteni u krugu oko ruba.

Valovi mračne energije koji su šaputali s tog predmeta najeţili su joj dlačice na zatiljku.

Bio je natopljen olujom sno-svjetla koje se činilo zarobljenim u nepomičnom stanju. Poput

stroja, pomislila je, zapanjena – ureĎaj konstruiran za stvaranje sno-svjetla.

Još dok si je govorila kako takva paranormalna naprava nikako ne moţe postojati, sjećanje

na priču koju joj je ispričao njezin otac, stara legenda Ezoteričnog, poput fantoma je prošetala

kroz njezine misli.

Smith je postavio predmet na stol pored svijeće. Tada je ţurno krenuo ka krevetu.

– Idemo na posao, naredio je. U riječima mu se osjećala napetost i nestrpljivost.

Povukao je satenske zastore na stranu. Nekoliko sekundi zurio je u prazne plahte, očigled-

no zbunjen. Trenutak kasnije tijelo mu se ukočilo od bijesa. Zgrabio je zastore u šaku i

okrenuo se, pretraţujući sjene.

– Glupa djevojko. Gdje si? Ne znam što ti je Rosser rekla, no ja nisam jedan od njezinih

redovitih klijenata. Nemam običaj spavati s kurvama i večeras zasigurno nisam došao ovamo

igrati igre.

Njegov glas sada je bio dubok i gmazovski hladan. Njegove riječi klizile su joj niz kraljeţ-

nicu. U istom trenutku joj se učinilo da se temperatura u sobi spustila nekoliko stupnjeva.

Počela je drhtati, ne samo od straha nego i od nove studeni u zraku.

Najprije će pogledati ispod kreveta, pomislila je.

Uzeo je svijeću sa stola i čučnuo da pogleda u sjene ispod ţeljeznog okvira kreveta.

Znala je da će otvoriti ormar čim shvati da se nije skrivala ispod kreveta. To je bio jedini

komad namještaja u sobi u koji se netko mogao sakriti.

– Grom i pakao. – Smith je skočio na noge tako brzo da je plamen svijeće u njegovoj ruci

zatitrao i gotovo se ugasila. – IzaĎi, glupa djevojko. Bit ću brz, obecajem. Vjeruj mi da ne

ţelim gubiti vrijeme na ovakve stvari.

Umirio se kada je vidio ormar.

– Zar si mislila da te neću pronaći? Ţenska bez mozga.

Sada nije mogla čak ni disati. Nije imala kamo pobjeći. Vrata ormara naglo su se otvorila.

Svjetlost svijeće prelila se u tamu. Smithove oči svjetlucale su iza procjepa u crnoj maski.

– Blesava kurva.

Uhvatio ju je za ruku da je izvuče iz ormara. Njezin dar divlje se rasplamsao, snaţnije nego

ikad otkako ga je stekla prije godinu dana. Rezultat je bio predvidljiv. Reagirala je na fizički

kontakt kao da ju je pogodila nevidljiva munja. Sok je bio toliko snaţan da nije mogla ni vriš-

tati.

Grozničavo, prigušila je svoj dar. Mrzila je da je dodiruju dok su joj osjetila bila pojačana.

Iskustvo dodira sa sjenama i ostacima tuĎih snova bilo je jezivo, do bola intimno i krajnje

neugodno.

Prije no što je mogla doći do daha, začula je ključ u bravi. Vrata prostorije naglo su se

otvorila. GospoĎa Rosser ustobočila se na ulazu. Njezina koščata figura stvarala je tamnu

siluetu nasuprot slabašnoj svjetlosti plinske svjetiljke koja je osvjetljavala hodnik iza nje. Bila

je zapanjujuće slična nadimku koji su joj nadjenule ţene iz bordela: Lešinarka.

– Bojim se da je došlo do promjene planova, gospodine, rekla je Rosserova. Glas joj je bio

strog i krut kao i sve ostalo na njoj. – Morate odmah napustiti zgradu.

– O čemu, dovraga, govorite? – zahtijevao je Smith. Čvršće je uhvatio Adelaide za ruku. –

Platio sam astronomsku svotu za ovu djevojku.

– Upravo sam dobila poruku da je ova ustanova dobila novog vlasnika, rekla je Rosserova.

– Koliko znam, bivši je vlasnik nedavno preminuo. Srčani udar. Njegovo poslovanje preuzeo

je netko drugi. Ne brinite, novac će vam biti vraćen.

– Ne ţelim povrat novca, rekao je Smith. – Ţelim ovu djevojku.

– Ima ih još mnogo poput nje. Evo, dolje imam dvije koje su mlade i ljepše. Nikad ih nitko

nije dodirnuo. Ova ima barem petnaest godina. Sumnjam da ćete biti prvi koji će spavati s

njom.

– Pih. Zar mislite da mi je stalo do njezina djevičanstva?

Rosserova je bila osupnuta. – No za to ste platili.

– Glupačo. Riječ je o mnogo vaţnijoj osobini. Pogodio sam se s vašim poslodavcem. Nam-

jeravam ga drţati za riječ.

– Kao što sam vam rekla, on više nije meĎu ţivima. Imam novog poslodavca.

– Poslovni problemi zločinačkih glavešina me se ne tiču. Ova je djevojka sada moje vlas-

ništvo. Večeras je izvodim odavde, ako eksperiment proĎe zadovoljavajuće.

– Kakav eksperiment? – GospoĎa Rosser bila je izvan sebe od bijesa. – Nikad nisam čula

za tako nešto. Ovo je bordel, ne laboratorij. U svakom slučaju, ne moţete dobiti djevojku i

točka.

– Čini se da ću eksperiment morati provesti negdje drugdje, rekao je Smith Adelaide. –

DoĎi.

Izvukao ju je iz ormara. Stropoštala se na pod kraj njegovih nogu.

– Ustaj. – Drţeći je za ruku, povukao ju je na noge. – Istog trena odlazimo odavde. Ne boj

se, ako se pokaţe da mi nisi korisna, bit ćeš posve slobodna vratiti se u ovu ustanovu.

– Nećete je odvesti. – Rosserova je posegnula za zvonom u vratima. – Pozvat ću čuvare.

– Nećete učiniti ništa slično, rekao je Smith. – Dosta mi je ovih budalaština.

Izvadio je kristal veličine šake iz dţepa svog kaputa. Predmet je svijetlio krvavo crveno.

Temperatura se spustila još nekoliko stupnjeva. Adelaide je osjetila kako nevidljiva, ledeno

hladna energija plamti u prostoriji.

GospoĎa Rosser otvorila je usta, no iz njih nije izašao nikakav zvuk. Podigla je ruke kao da

je zaista bila velika ptica koja pokušava poletjeti. Zabacila je glavu prema natrag. Potresao ju

je snaţan grč. Srušila se kraj vrata i ostala vrlo mirno leţati.

Adelaide je bila suviše zaprepaštena da bi progovorila. Lešinarka je bila mrtva.

– Nije vaţno, rekao je Smith. – To nije veliki gubitak ni za koga.

Bio je u pravu, pomislila je Adelaide. Bog zna da joj madame bordela nije bila nimalo dra-

ga, no gledanje kako Rosserova umire na taj način bilo je jezivo i vrlo uznemirujuće iskustvo.

Sa zakašnjenjem, pogodilo ju je potpuno shvaćanje onoga što se upravo dogodilo. Smith je

upotrijebio svoj dar i taj kristal da počini ubojstvo. Nije imala pojma da je tako nešto mogu-

će.

– Što ste joj učinili? – prošaptala je Adelaide.

– Isto što ću učiniti i tebi ako me ne poslušaš. – Kristal boje rubina se zamračio. Spustio ga

je natrag u dţep. – PoĎi sa mnom. Nema vremena za gubljenje. Moramo odmah izaći odavde.

Povukao ju je prema stolu gdje je ostavio predmet. Mogla je osjetiti kako ga preplavljuje

euforično uzbuĎenje. Upravo je ubio ţenu i uţivao u tome.

Osjetila je još nešto. Ono što je Smith učinio s kristalom zahtijevalo je mnogo energije.

Paranormalnim je osjetilima trebalo neko vrijeme da se oporave od toga ako bi netko intenzi-

vno posegnuo za njima. Smith će bez sumnje ubrzo povratiti potpunu snagu svoje velike

moći, no u ovom je trenutku bio vjerojatno barem djelomično oslabljen.

– Ne idem nikamo s vama, rekla je.

Nije ni pokušavao odgovoriti joj riječima. U sljedećem trenutku ledeno hladan bol zapljus-

nuo ju je u razornim valovima.

Zastenjala je, presavila se i pala na koljena pod teţinom ledene agonije.

– Sada znaš što sam učinio Rosserovoj, rekao je Smith. – No u njezinu sam slučaju upotri-

jebio mnogo više snage. Takva intenzivna hladnoća uništava osjetila a zatim zaustavlja srce.

Budi pristojna ili ćeš dobiti još.

Bol je prestao jednako naglo kao što je i započeo, ostavljajući je ošamućenom i bez daha.

Sigurno je upotrijebio svoje posljednje rezerve kako bi je kaznio. Morala je djelovati brzo.

Srećom, još uvijek ju je drţao za ruku. Trebao joj je fizički kontakt kako bi mogla manipulira-

ti tuĎom energijom sno-svjetla.

Ponovno je izoštrila svoj dar, stišćući zube i boreći se protiv jezivih osjećaja te usredotoči-

la svaki djelić svoje energije na struje Smithova sno-svjetla. Tijekom posljednje dvije godine

povremeno je manipulirala valnim duljinama tuĎih noćnih mora, no nikad prije nije pokušala

ono što je sada namjeravala učiniti.

Na trenutak, Smith kao da nije ni shvaćao da je napadnut. Zurio je u nju dok su mu usta

bila djelomično otvorena od zbunjenosti. Lice mu se ubrzo stvrdnulo od bijesa.

– Što radiš? – zahtijevao je. – Platit ćeš za ovo. Zaledit ću te u tvom privatnom paklu jer si

mi se usudila suprotstaviti. Prestani.

Podigao je drugu ruku, moţda zato da bi posegnuo u dţep za kristalom. No bilo je prekas-

no. Već je klizio u dubok san. Počeo je padati. U posljednjem trenu pokušao je zgrabiti rub

stola. Mašući rukom, srušio je svijeću sa svijećnjaka na pod.

Dugačka svijeća zakotrljala se preko drvenih podnih dasaka prema krevetu. Čuo se tihi

vuuš kada su plamenovi zahvatili spušteni rub satenske draperije.

Adelaide je potrčala natrag do ormara, izvadila plašt i cipele koje je ranije spremila ondje

pripremajući se za bijeg. Dok se odjenula, krevet se već potpuno zapalio, a plamenovi su lizali

bijeli pokrivač. Dim je lebdio prema hodniku. Uskoro je netko zazvonio za uzbunu.

Navukla je kapuljaču plašta preko glave i krenula prema vratima. No nešto ju je natjeralo

da zastane. S oklijevanjem se okrenula i pogledala predmet. Smith ga je nazivao svjetiljkom,

no nije bio sličan ni jednoj svjetiljci koju je ikada vidjela.

Tada je znala da mora ponijeti predmet sa sobom. To je bila blesava zamisao. Samo će je

usporiti. No nije ga mogla ostaviti.

Utrpala je svjetiljku u crnu torbu, pričvrstila kopče i još jednom krenula prema vratima.

Drugi

put je zastala kraj Smithova nepomična tijela i brzo pretraţila njegove dţepove. U jednom

od njih bio je novac. Tamni kristal boje rubina bio je u drugom. Uzela je novac, no kad je

dodirnula kristal, osjetila je nelagodu. Slušajući svoju intuiciju, ostavila ga je gdje je bio.

Uspravivši se, prekoračila je Rosseričino mrtvo tijelo i izašla na hodnik.

Iza nje bijeli je satenski krevet sada bio obavijen pucketavim plamenovima. Dolje u hodni-

ku netko je počeo vrištati. Muškarci i ţene u različitim stadijima odjevenosti i razodjevenosti

izletjeli su kroz obliţnja vrata, traţeći najbliţe izlaze.

Nitko nije obraćao nikakvu pozornost na Adelaide kada se pridruţila grozničavoj jurnjavi

na stubištu.

Nekoliko minuta kasnije bila je vani na ulici. Čvrsto stišćući torbu, pobjegla je u noć, trčeći

kao da joj ţivot ovisi o tome.