1. SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE – Tisak : pradomovinom tiskarske tehnologije, tiska i novinarstva se smatra Kina sa prvim listom «Ti Bao» iz 7 st. Tisak se sporo razvijao zbog nacina proizvodnje i slozenosti kineskog pisma. Dnevne novine kao masovni medij nastaju krajem 19.st. Radio : se kao medij masovne komunikacije javlja 20-ih god 20.st . Pokazao se kao najefikasnije i najbrze sredstvo masovne komunikacije, prednost u odnosu na tv i novine je dvosmjerna komunikacija, prema uvjerenju MacLuhana radio je bio glavnim uzrocnikom pojave Hitlera i fasizma jer je omogucio politicku propagandu koja rezultira delirijem masa. Televizija: je danas među najutjecajnijim medijima, njen utjecaj ima takvu uzlaznu putanju da je to postalo zabrinjavajuce . Anthony Giddens smatra da utjecaj televizije formira sklonost nasilju i kriminalu i da ima vaznu ulogu u drustvenom i kulturnom zivotu. Novi mediji : su ttx, videotekst, hipertekst, multimedij i Internet. Ttx je smanjio troskove novina, pojeftinio i ubrzao Internet, videotekst je vrsta elektronickih novina al za razliku od ttx-a informacije prikazuje i u slikovitom obliku, naravno najutjecajniji oblik masovne komunikacije je Internet pomocu kojeg je moguce obavljati najunaprijeđenije oblike komunikacije od svih navedenih.

2. POJAM KOMUNIKACIJE I MASOVNE KOMUNIKACIJE- Komunikacija je veoma bitna sastavnica covjekovog individualnog i drustvenog zivota, odraz civilizacije i pokretac drustvene aktivnosti. John Fiske je definira kao soc interakciju koja se odvija porukama. Nenad Havelka je definira kao vrstu interakcije izmedu osoba putem simbola. Van Fleet je definira kao prijenos informacija od jedne do druge osobe. Masovna komunikacija predstavlja komunikacijske oblike kod kojih se izjave javno prenose putem masovnih medija masovnoj publici. Djelovanje masovnih medija se odvija kroz 3 osnovne funkcije : prva je imanentna (jedno informativna), druga socijalizirajuca (ukljucuje covjeka), treca je fja drustvene aktivnosti (povecava razinu drustvenosti i na neki nacin uvodi drustvene norme)

3. VRSTE KOLEKTIVNOG PONASANJA- gomila, masovna histerija i moda. GOMILA je privremeno okupljanje veceg broja osoba koje su neorganizirane al su u snaznoj interakciji, nije isto sto i masa jer masa podrazumjeva spontano i neorganizirano okupljanje u kojima je interakcija mala il mainimalna, beznacajna. Le Bon smatra da rijec gomila predstavlja skup pojedinaca bez obzira na narodnost, spol i slucaj koji ih je okupio. S psiholoskog stajalista mozemo vidit da osobnosti i osjecaji pojedinaca nestaju vode se svi istom idejom. Sukladno s tim osobine LeBonove psiholoske gomile su : gubitak individualnosti, povecanje sugestibilnosti, osjecaj moci, opcinjenost voljom vođe gomile, sklonost agresiji i impulzivnost. Gomila se moze pojavit u dva temeljna oblika : pasivna i aktivna. Pasivnu gomilu cine razliciti oblici publike na okupu koja se ponasa u sklopu s ocekivanim obrascima ponasanja koji su rijetko podlozni agresiji. Npr studenti na predavanju Aktivnu gomilu cine razni oblici ekspresivnih razbijackih grupa, nerijetko prerastaju u razbijacku rulju. Takav tip gomile se formira u situacijama u kojima je omoguceno slobodno izrazavanje nagomilanih emocija npr. nog utakmica MASOVNA HISTERIJA- je sirenje svih oblika ponasanja koja su neobjasnjiva i cesto prisilna, a povezana su sa raznim oblicima vjerovanja, glasinama i strahovima. Drustveni pokret je kolektivno nastojanje da se poboljsaju , izvedu ili sprijece odredene drustvene promjene. Znacajniji takvi su studentski pokret, feministicki, ekoloski, pacificki… oni imaju funkciju prociscavanja kolektivne svijesti. MODA- je promjena u raznim komponentama drustvenog standarda, ona taj standard prilagođava trenutnom ukusu ljudi. To je jedan od

naj karakteristicnijih oblika kolektivnog ponasanja. Karakterizira je nagla pojava, naglo sirenje i isto tako brzo povlacenje, onda krene novi val.

4. DEVIJANTNO PONASANJE I MOC- Funkcionalisticko shvacanja devijantnog ponasanja i moci – polazi se od teorije da svako drustvo funkcionira i razvija se na osnovu zajednickih vrijednosti, sto ih je vise veca je i ukupna moc kojom drustvo raspolaze, sto ih je manje manje je devijantnog ponasanja. Interakcionisticko shvacanje devijantnog ponasanja i moci- temelji se na kritici funkcionalisticke teorije zajednickih vrijednosti. Howard Becker smatra da ljudi bez suglasnosti drugih namecu svoja pravila drugim ljudima (stariji mlađima, bijelci crncima, zene muskarcima) S njim se u vecini slaze Edwin Lemert naglasavajuci da vrijednosti potvrduju oni koji imaju moc ali ti isti i propisuju i odstupanja od normi. Marksisticko shvacanje devijantnog ponasanja i moci – moc je prema ovoj teoriji u rukama onih koji kontroliraju proizvodne snage, sto znaci da je sve u funkciji zastite interesa vladajuce klase.

5. SOCIOLOSKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI- Funkcionalistica teorija : izvor devijantnosti trazi uzrok u prirodi samog drustva, smatra da svaka promjena u drustvu pocinje nekim oblikom devijantnosti jer ono sto je prije smatrano devijantnoscu sada moze postati normalno, stoga bez devijantnosti ne bi bilo promjena niti drustvenog napretka. Albert Cohen smatra da devijantnost moze biti i u funkciji sigurnosnog ventila, takvu funkciju ima prostitucija kao oblik devijantnosti jer nudi olaksanje od pritiska i stresa obiteljskog zivota, a ne ugrozava instituciju obitelji jer ne podrazumjeva snaznu emocionalnu vezu partnera u odnosu. Strukturalna teorija : podrijetlo devijantnosti izvodi iz polozaja pojedinca koji ima u drustvu. Albert Cohen je najpoznatiji predstavnik ove teorije koji devijantnost ne shvaca kao individualnu vec kao kolektivnu reakciju na polozaj u klasnoj strukturi. Npr djecaci niza radnicke klase imaju vecu sklonost devijantnom ponasanju, ta devijantnost nije genetska vec polazi od neuspjeha u drustvenom sloju u kojem se skoluju. Teorije subkulturne devijantnosti: bit ove teorije je u tome da je devijantnost proizvod subkulture ili podkulture koja stvara norme i vrijednosti koje odstupaju od vladajucih vrijednosti drustva. Walter Miller smatra da devijantno ponasanje nizih klasa je proizvod potkulture te rase. Interakcionisticke teorije:se ne koncentriraju na analizu devijanta kao osobe nego na interakciju izmedu devijanata i onih koji ga tako definiraju. Ove interakcije polaze od tog da je devijantnost posljedica etiketiranja pojedinca devijantnim. Po tome je nazvata i najpoznatija interakcionisticka teorija koju razvija Howard Becker «teorija etiketiranja» smatra da drustvene grupe stvaraju devijantnost tako sto stvaraju pravila cije krsenje cini devijantnost i ljudi koji ih krse se etiketiraju kao devijanti, a njihovo ponasanje devijantno. Problem proizlazi iz posljedica koje etiketiranje proizvodi, etiketira li se pojedinca kao devijanta onda je i ponasanje prema njemu prilagođeno takvoj etiketi a i on sam pocne o sebi razmisljati u skladu s etiketom koju mu je okolina pripisala. To cak moze i poticati njegovu daljnju devijantnost. Marksisticka teorija : tradicionalna marksisticka teorija – smatra da je vlast u rukama onih koji posjeduju ili kontroliraju sredstva za proizvodnju i kako bi zastitili ta sredstva i svoje interese donose zakone koji su vrsta vrijednosti koje njima odgovaraju. Neomarksisticka teorija: prihvaca sudove o nejednakoj raspodjeli moci u kapitalistickom drustvu te moguci sukob interesa radi toga al ne prihvacaju da izmedu drustvene infrastrukture i devijantnosti postoji izravan odnos. Teorija imitacije- smatra da 1 primjer devijantnog ponasanja ima sugestivan utjecaj pa prema Philipsu je moguce prognozirati stupnjeve devijantnosti znajuci kakvu slavu imaju slucajevi koji su drugima model koji zele kopirati.

6. DEVIJANTNOST I SOCIJALNA KONTROLA- svako drustvo funkcionira na odredenom sustavu normi i vrijednosti, norma propisuje trenutno ponasanje a vrijednost to ponasanje opravdava. Svako drustvo ima i ponasanja koja odstupaju od propisanih normi pa je neophodno postojanje i mehanizama zastite tih normi koji se zovu mehanizmi socijalne kontrole, njihov je smisao motivacija a i prisiljavanje pojedinca da se ponasa u skladu propisanih drustvenih normi. Manifestacije tih mehanizama zovu se sankcije mogu biti pozitivne (nagrada, njima se stimulira poz ponasanje) i negativne. Negativne su usko povezane s devijantnoscu jer ih devijantno ponasanje i pokrece. Mogu biti neformalne (reakcija okoline na devijantno ponasanje) i formalne (kazne koje propisuju policija, sudovi… a one su zakonsko reguliranje nedopustenog ponasanja)

7. POJAM DEVIJANTNOSTI- devijantnost je svako skretanje s drustveno usvojenog puta, t.j. narusavanje normi i ocekivanja odredene drustvene grupe ili odredenog drustva. To su ponasanja koja drustvena zajednica ne tolerira i koja izazivaju osudu. Prvo mjesto među svim oblicima devijantnosti zauzima zlocin, zatim terorizam koji se vodi kao organizirani tip devijantnosti, alkoholizam… Devijantnim se smatra i nekoliko obilka spolnog ponasanja kao sto je prostitucija, rodoskrvnuce, homosexualizam. Prostitucija se za razliku od rodoskvrnuca ne smatra nesavladivo teskim prijestupom, a homosexualizam je prije bio vise osudivan, danas skoro i izlazi iz krugova ove teme pogotovo u zemljama koje su liberalnije.

8. VELIKE SVJETSKE RELIGIJE- Krscanstvo – je religija koja okuplja 42% svjetskih vjernika, ono je objavljena religija jer se pojava moze vremenski tocno odrediti. Naziv joj potjece od imena isusa krista t.j.njegovih sljedbenika krscana. Ova religija ima obiljezje religije spasenja koje proizlazi iz zrtve koju je isus krist podnijeo. Krscanstvo ima dva izvora bibliju ili sveto pismo i tradicija ili usmena predaja. Odlike krscanstva : vjera u besmrtnost duse i zagrobni zivot, kriz kao simbol vjere, vjerski obredi, koristenje hrama za obavljanje ritualnih radnji iako se mogu vrsiti izvan njega. Krscanstvo je je prvu kataklizmu dozivili u 11.st kad se pocijepalo na katolicanstvo i pravoslavlje. Drugi udar je imao u 16.st u okviru katolicke crkve pokretom reformacije kojim se protestantizam izdvojio kao zasebna religijska orijentacija unutar krscanstva, osnivac ili vođa pokreta je Martin Luther King. Islam- izvor ucenja ima u Kur anu, zbirci muhamedovih izreka. Cesto se islam potpuno poistovjecuje s civilizacijom i narodom a to je velika greska jer stimulira agresivni religiozni fanatizam. Judaizam- je nacionalna religija zidova u sredistu koje je vjerovanje da je bog preko mojsija objavio svoj zakon Toru zidovskom narodu i zabrao ga da bude uzor citavom covjecanstvu. Osim tore, znacajan autoritet ima i talmud velika zbirka zapisa koji sadrze ucenje rabina, komenntare biblije i slicno. Razlikuje se ortodoksni, reformirani i konzervativni judaizam. Hinduizam- je politeisticka religija i najstarija među velikim svj religijama danas, to je nacionalna religija indije i indijacauzor je Brahman koji se javlja u 3 lika : Brahma, Višna, Šiva. U svim oblicima hinduizma zastupljena je ideja reinkarnacije. Budizam- nema sredisnjeg autoriteta, ima reinkarnaciju po zakonu, mnogo odricanja u svrhu mudrosti, ne priznaje podjelu na kaste vec razvija ideju o jednakosti ljudi. Pojava ove religije se pripisuje siddharti gautami –Budi.

9. DRUSTVENE FUNKCIJE RELIGIJE- Za Marksisticku soc misao religija je opijum naroda, iskrivljenje stvarnosti i instrument u rukama vladajuce klase koji je suprotan moralu. Van ove teorije se identificiraju 3 temeljne fje religije : integrativnu –sto znaci

da jaca drustvenu integraciju izgradnjom kolektivne svijesti koja je rezultat vjere u zajednicke vrijednosti i moralna uvjerenja, kontrolnu- utjece na oblikovanje svjesti pojedinca i tako mu se namece kao nevidljivi unutarnji element kontrole, funkcija drustvenih promjena- max weber tvrdi da se kapitalizam u zap europi razvio upravo zbog karaktera protestantizma jer on nalaze da je covjeku poduzetnistvo zadatak koji mu nalaze Bog.

10. POJAM BRAKA, OBITELJI I SRODSTVA- Definicija braka se moze podjeliti u 3 skupine –1. brak je skupina muskaraca izena u kojoj se vrsi proces spolnog opcenja, 2.je teolosko određenje braka i najrasirenija je, to je od Boga dana utvrđena veza 1 muskarca i 1 zene koji predstavljaju jedinstvo, 3. je najpotpunije određenje , brak je drustveno priznata relativno trajna spolna zajednica muskarca i zene. Obitelj- je drustvena grupa koja ukljucuje odrasle oba spola od kojih najmanje dva odrzavaju odobrenu spolnu vezu i imaju jedno ili vise vlastite djece a karakterizira je zajednicko prebivanje, ekonomska suradnja, razmnozavanje, srodstvo i psihosocijalna veza clanova. Srodstvo- je obicajem ili pravom priznat obiteljski odnos ili skup ekonomskih, moralnih religioznih, krvnih odnosa izmedu 2 ili vise lica. Srodstvo može biti : krvno- koje se zasniva na prirodnoj krvnoj vezi, a ostvaruje prirodnim putem tj rađanjem, srodstvo po tazbini- koje nastaje kao odnos jednog bracnog druga i srodnika drugog bracnog druga, srodstvo po usvojenju- koje nastaje umjetnim putem, ne rađanjem vec usvajanjem maloljetnog djeteta , srodstvo po krstenju- se temelji na cinu krstenja a uspostavlja se izmedu kuma i krstenika

11. OBLICI BRAKA I SLOM BRAKA – Suvremeni brak je monogaman to je brak između jednog muskarca i jedne zene. Brak parova je slican suvremenom obliku braka razlikuje se samo u tome da eventualna poligamija i nevjerstvo ostaje iskljucivo pravo muskarca, nevjerstvo zene se najstroze kaznjava i ovakva veza se cesto brzo raskida. Grupni brak je kolektivni oblik braka u kom je odreden br muskaraca ozenjem odredenim br zena. Marksisti isticu 2 vrste grupnog braka: endogamija (vise muskaraca i vise zena iste generacije jedne krvnosrodnicke skupine) i egzogamija (bracna zajednica u koju su ukljucene braca jedne i sestre dr krvnosrodnicke skupine, nema incesta.) Specificna forma grupnog braka je poligamija koja moze biti :poliginija( jedan muskarac i vise zena) i poliandrija (jedna zena i vise muskaraca) U suvremenim drustvima kao alternativa braku javlja se izvanbracna zajednica ( ima sve odlike braka al im odnosi nisu regulirani zakonom) i zajednica homoseksualnih parova (zajednica pripadnika istog spola) Do sloma braka moze doci :praznim brakom tj kad brak postoji na papiru a ne i u praksi, rastavom koja znaci fizicko odvajanje parova a brak nije formalno razveden, te razvodom tj zakonskim prekidom braka odlukom drz organa.

12. OBLICI OBITELJSKE STRUKTURE- Inokosna ili nuklearna obitelj je vladajuci tip obitelji danas, obauhvaca roditelje i njihovu djecu dok ne stupe u brak. Prosirena obitelj je svaka grupacija koja je sira od inokosne obitelji a povezana je s rođenjem, brakom ili usvajanjem. Postoje dva oblika prosirivanja obitelji: po vertikali ( dodavanje inokosnoj pripadnike koji ne pripadaju istoj generaciji npr roditelji supruznika) i po horizontali (braca i sestre supruznika) Modificirana prosirena obitelj je koalicija inokosnih obitelji koje su djelomicno međuovisne. Postoje 3 tipa ove obitelji: totemski klan .oblik obiteljskog zivota koji karakterizira zajednicko ime, vjerovanje u zajednicko podrijetlo svih njegovih clanova i racunanje potomstva po materinskoj liniji, velika obitelj- se javlja u 3 oblika matrijahalna, patrijahalna i bilateralna, monoganma patrijahalna obitelj koju cine otac majka i sinovi do oceve smrti, kceri do udaje i kucni robovi

13. FUNKCIJE OBITELJI- su Seksualno reproduktivna- najprimarnija je jer cini bit obitelji i opstanak ljudskog roda. Seksualna dimenzija funkcije regulira odnos supruznika, njihovo medusobno spolno zadovoljavanje koje istovremeno ucvrscuje obitelj. Ekonomska funkcija- je omogucila prvu podjelu rada koja muskarca i zenu specijalizira za odredene poslove. Ima dvi strane proizvodacku i potrosacku. Odgojno socijalizacijska funkcija- se odnosi na veze koje se stjecu izmedu pojedinca i drustva. U obitelji se stjecu prva znanja o drustvu i pravilima ponasanja. Religijska funkcija- je stara koliko i sama obitelj razvijala se sukladno razvoju religije. Roditelji djeci usaduju znanje o reigiji koju i sami stuju. Zastitna funkcija- obuhvaca sve oblike brige svih clanova. Posebno je razvijenea kod patrijahalnog tipa obitelji, a u suvremenom svijetu se ova fja mjenja zbog toga sto postoje mnogobrojne ustanove koje oslobadaju obitelj od te iste zadace. Emotivno psiholoska funkcija- ukljucuje dvije strane odnosa u obiteljskom krugu odnosi roditelja i djece, te odnosi između supruznika.

14. SUVREMENA OBITELJ- je obiljezje modernih drustava, to je zajednica muza zene i njihove maloljetne djece, izdvojila se iz prosirene obitelji a razlozi su: smanjenje potreba za uzajamnom pomoci zbog materijalne ovisnosti, smanjenje prisnosti među rodbinskom vezom, redukcija obiteljskih funkcija, visi stupanj drustvene pokretljivosti. Obiljezja suvremene obitelji: Redukcija- suvremena inokosna obitelj gubi dio svojih fja koje preuzimaju specijalizirane ustanove, zene se zaposljavaju pa se mjenja njihova uloga, obitelj je potrosacka jedinica, Planiranje obitelji- dovodi do smanjenja broja njezinih clanova zbog nedovoljne novcane sigurnosti ali i nove uloge zane, Institucija krnje obitelji- je obitelj samohranog roditelja ciji je uzrok smrt jednog supruznika , razvod braka ili radanje van bracne zajednice i Brak bez djece koji nastaje zbog spolne nemoći jednog od supruznika ili zbog zelje zivota bez djece

15. DRUSTVENA POZICIJA ZENE- Michael Haralambos navodi da zene radaju djecu, kuhaju, siju, peru, pokoravjau se muzu i ne posjeduju moc, na takve i slicne izjave ostro reagira feministicki pokret koji bitno istice 3 pitanja zene: 1.pitanje bioloske potcinjenosti zene (izlozenost nezeljenoj trudnoci, fizickom zlostavljanju i silovanju bilo kakvog dr tipa) 2.pitanje odnosa dominacije i potcinjenosti izmedu muskarca i zene, 3. drustveno obezvrjeđenje kucnog rada koje je jedno od osnovnih zaduzenja zene, na osnovu kojeg ona ne moze dobiti pravo na mirovinu samo priznanje sentimentalne naravi. Lionel Tiger i Robin Fox razliku vide u ljudskoj biogramatici po kom muskarcu kao najizrazajniju osobinu pripisuje agrasivnost i sklonost dominaciji, a zeni programiranost za reprodukciju i brigu za djecu. Podjelu rada shvacaju kao prirodno stanje i da je sve kontra toga silovanje prirode. Parsons uvodi bioloske razlike između muskarca i zene kao osnovu podjele rada po spolu. Margaret Mead smatra jedinom razlikom to sto zene rađaju a muskarci ne, a da su ostale razlike proizvod kulture. Ann Oakly pretpostavlja 3 stavke uspostavljanja musko zenske jednakosti- 1-nuzno ukidanje ulogu zene kucanice, 2.ukidanje obitelji gdje kci uci od majke a sin od oca, 3.gledati zene i muskarce kao ljude a ne spol

16. MOĆ I VLAST- prema Weberu je moc svaki stupanj vjerojatnosti da se nametne svoja volja u jednom drustvenom odnosu usprkos otporu. Prema tome smatra da je kolicina moci u drustvu stalna i nepromjenjiva, mjenja se samo stupanj u kome njome raspolazu pojedinci i drustvene grupe, te oni koji u drustvu raspolazu maoci spremni su je iskoristiti za promidžbu vlastitih interesa. Funkcionalisticko shvacanje moci- je vezano za Talcota

Parsonsa koji ima teoriju koja se temelji na zajednickim vrijednostima i kolektivnim ciljevima kao uvjetima drustvene homogenizacije. Za funkcionaliste moć nije nesto sto jedni posjeduju na stetu drugih niti sredstvo promicanja vlastitih ciljeva vec je u koristi cijelog drustva. Marksisticko poimanje moći- je suprotno funkcionalizmu, smatra se da je moc uvijek dominacija na stetu drugih i da ne moze bit u funkciji opceg dobra. Elitisticko poimanje moci- polazi od teze da je dualizam u drustvu neizbjezan, da mora postojat vladajuca manjina i drustvena vecina. Pluralisticko poimanje moći- polazi od teze da u suvremenom drustvu egzistiraju najraznovrsniji drustveni interesi oko kojih se okupljaju raznovrsne interesne grupe. Gl izvor i sadrzaj politickih procesa je u natjecanju izmedu razlicitih grupa, a to realiziraju pritiskom na drzavne organe, zato se te grupe zovu «grupe za pritisak»