INFORMACIJSKA ETIKA - ETIKA INFORMACIJA: PRAVA I OČEKIVANJA

Uvod

Uvodna razmatranja• Zašto bismo se trebali baviti etičkim pitanjima (filozofskim razmišljanjem o

moralu)?

Moralno suđenje je sastavni, neizbježan dio naših života.

• Neprestano donošenje (moralnih) sudova: interpersonalnih, društvenih, političkih itd. – “pregovaranje” je početak etike.

• Dilema: općevaljanost moralnih normi i principa / njihova povijesna i društvena relativnost.

ETIMOLOGIJA RIJEČI ETIKA• etika - (od grč. ἔθος = običaj; lat. mos, moris, = običaj,

pravilo), • filozofska disciplina čiji je objekt proučavanja ljudsko

djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklađuje ili bi se moralo usklađivati.

• U širem se smislu podudara sa "filozofijom prakse" koja želi zahvatiti ljudsko voljno djelovanje.

• Uključuje sve ljudske odrednice i vrijednosti koje se mogu odnositi na ljudsku volju i djelovanje.

• U užem smislu etika je sinonim moralu. → (MIŠIĆ Anto: Rječnik filozofskih pojmova, Verbum, Split 2000.,

str. 87.)

ETIMOLOGIJA RIJEČI ETIKA

• Etika (grč. έθος, ethos, običaj, navada, ćudoređe), kao filozofska etika ili moralna filozofija, je temeljni dio praktične filozofije.

• Njezina je tema je također pojam dobra kao misao vodilja ispravnog djelovanja, a time i ćudorednoga života.

→ HALDER Alois: Filozofijski rječnik, Naklada Jurčić, Zagreb 2002., str. 99.

Etimologija riječi etika• Grčka riječ ήθος [ethos] u najranijim tekstovima (Homer) označava

način kako je neko živo biće naviklo u svojoj životnoj sredini. Dakle način življenja kakav se nalazi, preuzima i usvaja iz svoje okoline.

• Pindar primjerice kaže kako ni lukavstvo ni sila ne mogu promijeniti nečiji ήθος [ethos], a Sofoklo kaže u jednoj tragediji kako bi bilo besmisleno odgojem mijenjati nečiji ήθος [ethos].

• Riječ je, dakle, o nečemu što je postala druga narav, ono što bismo nazvali karakterom u širem smislu. Od 5. stoljeća prije Krista pojavljuje se sekundarni oblik έθος [ethos] u značenju ‘običaj’, ‘navada’.

→ TALANGA Josip: Uvod u etiku, Hrvatski studiji – Studia Croatica, Zagreb 1999., str. 11.

• Aristotel je svoja istraživanja o teoriji morala nazvao istraživanjima o “karakternim osobinama” (prikaz dobrih i loših karakternih osobina /vrlina i poroka).

• Riječ etika Aristotel izvodi iz grčke riječi ethos: ethos = običaj, ćud; i eethos = karakter.

• U latinskom Ciceron za [ethos] uvodi moralis, mores = običaji , navike. • Već prema svom nazivu etika je znanost koja se bavi ethosom. Ta grčka

riječ ( θος) znači običaj, navika ili habitualni način djelovanja. Slično znači i ε̉́��latinska riječ mos (pl. mores) pa se zato riječi etika i moral mogu upotrebljavati sinonimno.

• → MACAN Ivan: Temelji opće etike, Sarajevo. 1979. Zagreb. 2000.

Što je etika?

• Potraga za razlikom između dobrog i lošeg.• Temeljito, kontinuirano i argumentirano domišljanje o

dobrom življenju i ispravnom djelovanju• Začeci: 5. st. prije Krista u Ateni.

• Traganje za kriterijem, normom, mjerilom utemeljenja morala.

PROBLEM ETIČKOG UTEMELJENJA

• Moralni sudovi nisu empirijski već neovisni o iskustvu (apriori)• ?• Platon i Kant su vjerovali kako naša svijest ima neku pred- ili

nadempirijsku, transcendentalnu dimenziju• Možemo li nešto uvidjeti neempirijski, apriori?

• Apriorni sudovi su pseudoreligijski.

• Tradicionalističko utemeljenje morala: ono kod kojeg je osnova utemeljenja u nekom autoritetu (autoritet impliciran u nekoj tradiciji) – “odozgo”.

• Zahtjev za postojanje neke (najviše) premise u koju se mora vjerovati.

• Sa druge strane, empirijski sudovi i empirijske teorije se mogu utemeljivati samo “odozdo” (dakle, polazeći od empirijskih posljedica tj. iskustva).

PROBLEM ETIČKOG UTEMELJENJA

• Ako naša svijest ima neku transcendentalnu dimenziju (apriornu refleksiju), onda ono u što mi sami vjerujemo ne možemo ujedno i samorazumljivo pretpostavljati kod svih drugih.

• Činjenica da se moralni sudovi ne mogu ni empirijski utemeljiti vodi ka tome da se etičke dileme produbljuju.

• Da li su onda moralni sudovi besmisleni (iako nam se moralno suđenje čini neizbježnim)? (Ernst Tugendhat, Predavanja o etici)

• Danas više nismo sigurni u neko određeno utemeljenje morala, niti u jedan određen pojam morala, već međusobno istovremeno konkurira više različitih moralnih pojmova.

• Različite pojmove morala karakteriziraju različiti pojmovi dobra (dobar čovjek, partner, kolega, profesionalac, građanin itd.)

• Prijelaz sa utemeljenja sudova na utemeljenost motiva i razloga.• Motivi: želimo li uopće biti “dobri” članovi društva (ako želimo to ujedno

implicira da želimo pripadati nekoj moralnoj zajednici).• Razlozi: impliciraju različitost sudova, sporenje sa drugim pojmovima

morala.• Tkivo motiva i razloga tvore našu moralnu svijest.• namjera

PRIPADANJE I MORAL

• Imamo li (dobre) motive pripadati određenoj moralnoj zajednici koja je određena baš tim i tim sadržajnim pojmom, imamo li dobre motive da onda moralno i djelujemo u skladu sa tim pojmom?

• Biti bibliotekar...

Etički izbori (moralne odluke) se u najvećem broju slučajeva donose na dva načina:

• ili se radi o uvjerenju da je nešto dobro ili loše (pa se u skladu s tim i djeluje)

• ili se procjenjuju potencijalni ishodi nečijih akcija pa se djeluje u skladu s tim.

Etika i moral

• Moral je predmet etike.

• Moral je skup osnovnih pravila ili načina ponašanja koje određeno društvo drži dopustivim i dobrim.

• MORAL – sistem vrijednosti i normi koje se tiču onoga što je dobro ili loše (ispravno i pogrešno)

• Grupni i individualni stavovi

MORAL vs. ETIKA• ETIKA – refleksija morala (sistematsko i teorijsko promišljanje)

• RAZLIKA: moral je uvijek praktično usmjeren, a etika je filozofska disciplina!

• ZAJEDNIČKA NOTA: refleksivnost

Moral uključuje promišljanje, osvješćenost praktične situacije, stvaranje moralne procjene, i donošenje praktične odluke.

Etika je teorijsko promišljanje (refleksija) – nastojanje da se objasni moral.

Osnovne podjele u etici

U najopćenitijem smislu, danas etiku kao racionalni i sistematski pokušaj pronalaženja razlike između dobra i zla dijelimo na:

1.deskriptivnu ili opisnu etiku2.normativnu ili propisujuću etiku

1. Deskriptivna etika

→ nastoji što vjernije opisati moralno ponašanje ljudi, njihova moralna vjerovanja i vrijednosti te nastoji pronaći odgovor na pitanje koji su izvori morala, koja je prava narav morala i moralnih iskaza, može li se moral racionalno utemeljiti...

1. Deskriptivna etika

→ Ona se, dakle, bavi onime što jest: stanjem stvari, činjenicama, izbjegavajući pritom donošenje normativnih sudova o tome kako se trebamo ponašati ili kakvim ljudima trebamo biti.

1.1. Metaetika – vrsta deskriptivne etike

→ Posebna vrsta deskriptivne etike koja se bavi analizom sadržaja moralnih iskaza i na temelju toga nastoji doprijeti do prave naravi morala.

→ način razmišljanja o moralu razvijen u krilu analitičke filozofije dvadesetog stoljeća, a koji nastoji analizom značenja moralnih izraza i iskaza pokazati što to moralne izraze ili iskaze razlikuje od ostalih jezičnih izraza ili iskaza.

2. Normativna ili filozofijska etika

→ ne bavi se samo onime što jest nego i onime što bi trebalo biti. Ona nastoji pronaći etičke temelje i na tim temeljima izgraditi odnosno propisati kakvi bi ljudi trebali biti, a da budu dobri ljudi ili kako bi se ljudi trebali ponašati, a da se pritom ponašaju ispravno ili dobro.

Velike tradicije normativne etike

• Postoje najmanje tri velike tradicije NORMATIVNE ili FILOZOFSKE ETIKE. Zajedničko je svim tim etikama da one smatraju kako možemo racionalno govoriti o temeljima morala:

1.Etika vrlina2.Deontološke etike3.Teleološke etike

1. Etika vrline• Najstarija velika etička tradicija nastoji odgovoriti na

pitanje kakav čovjek trebam biti? • ARETAIČKA tradicija (grč. arete = vrlina) ili ETIKA

VRLINE/KREPOSTI. Ona je započela sa starogrčkim filozofima: Sokratom (470. - 399. pr. Kr.), Platonom (428. – 347. pr. Kr.) i Aristotelom (384. - 322. pr. Kr.).

• U toj je tradiciji temeljnije biti »dobar«, nego »činiti dobro«- naglasak se stavlja na djelatnika - osobu, a ne toliko na samo djelo ili posljedice.

• Budući da dobar čovjek znači krepostan čovjek, etičari vrline moraju napraviti popis vrlina koje bi takav čovjek trebao imati

2. Deontološke etike

• Deontološke i teleološke etike su ETIKE MORALNE OBLIGACIJE – odgovaraju na pitanje: Što treba učiniti?

• Deontološke teorije (grč. deon = dužnost) tvrde da smo neke stvari (neka djelovanja) dužni činiti bez obzira na sve drugo (na naše želje, posljedice,...). Tako se, primjerice, prema čovjeku uvijek trebamo odnositi kao prema cilju, a nikad ga ne smijemo koristiti kao sredstvo za svoje ciljeve.

• Kantova etika.

DEONTOLOGIJA• DEONTOLOGIJA je učenje o moralnoj ispravnosti i dužnostima.

Moralno je ono što se oslanja na univerzalne i neupitne vrednosti(e.g. pravo na život /dužnost da se uvijek poštuje)

• „Principe djelovanja postavlja um, i kad bi čovjek bio samo umno biće, on bi uvijek djelovao u skladu s njim. Ali budući da je čovjek i osjetilno biće pa može umjesto umom biti određen i nagonom, praktički se principi za njega pojavljuju kao zapovijedi uma, za koje Kant uvodi tehnicki izraz imperativi.\“

• Dogmatizam (zavodljivost uvjerenja)

3. Teleološke etike• Ako postoji samo jedan kriterij određivanja što je

ispravno/neispravno djelovanje onda govorimo o TELEOLOŠKIM etičkim teorijama (grč. telos=svrha, cilj).

• Taj je kriterij često posljedica (svrha) djelovanja pa kažemo da je djelovanje dobro ukoliko su njegove posljedice dobre, tj. ukoliko povećavaju količinu dobra u svijetu. Budući da je posljedica krajnji kriterij takve teorije nazivljemo POSLJEDIČNIM ili KONZEKVENCIJALISTIČKIM.

• Najpoznatija posljedična teorija je Utilitarizam (dobro=korisno) čiji su začetnici Jeremy Bentham (1748. - 1832. ) i John Stuart Mill (1806. - 1873.).

KONSEKVENCIJALIZAM• Dopušta da se napuste principi i uvjerenja, odnosno dopušta da se djeluje

prema mišljenju koji drži kako je moralan svaki čin koji ima pozitivnu posledicu (dobro, korist, sreću, napredak, zadovoljstvo…)

• Utilitarističko stanovište ne uključuje principe pa se zbog toga uvodi princip maksimizacije:UTILITARIZAM stoji za mišljenjem da određeno djelo treba učiniti onda, tj. samo onda kada maksimizira ugodu (blagostanje subjekta ili zajednice). (MORALNO JE ONO ŠTO DONOSI NAJVEČE DOBRO NAJVEĆEM BROJU LJUDI)

• Privatno vlasništvo – redistribucija kapitala

ETIČKE ZAMISLI/TEORIJE:

• DEONTOLOŠKA(e.g. IMANUEL KANT)• UTILITARISTIČKA(e.g., DŽON STJUART MIL I DŽEREMI BENTAM)• POSTMODERNA(e.g. ZIGMUNT BAUMAN)

• Da li je moguće organizirati i diseminirati informacije u “etičkom vakumu”?

• Bibliotekari su učeni da izbjegavaju promišljanje ovog problema jer su tradicionalno poučavani kako je njihova osnovna uloga da osiguraju protok informacije bez promišljanja posljedica!

• Moralni zahtjev: sticanje jasnoće o sebi i svome ponašanju.

• Profesionalni zahtjev: sticanje jasnoće o profesiji i odgovornom djelovanju.

• Zbog čega je informacijska etika važna?!• novo okruženje, nove vrste usluga, ali i novi način korištenja informacija!

• Istraživanje na koji se način etičke teorije i etičke dileme konfrontiraju sa profesionalnim dužnostima i odgovornostima bibliotekara/informacijskog stručnjaka.

• Temeljna teza Roberta Hauptmana jeste da bez obzira što danas pristupamo informacijskim resursima u elektronskoj formi to nužno ne povlači apsolutno mijenjanje etičke perspektive (ono što je u stvarnom svijetu zabranjeno – vandalizam, krađa, ubistvo i sl. ne prestaje važiti u kiberprostoru) iako ju je svakako potrebno iznova promišljati.

• PROMIŠLJANJE ETIČKIH DILEMA U DIGITALNOM OKRUŽENJU!

• Svaka kultura (bez obzira kojoj tradiciji pripadala) organizira život zajednice u skladu sa određenim principima, načelima, uredbama, pravilima, zakonima.

• To je “društvena matrica” koja povezuje sve članove zajednice!

NEGDJE IZMEĐU...• Jako mali broj ljudi ipak djeluje kao isključivo kao: deontolozi i

konsekvencijalisti.• Mješavina uvjerenja i potencijalnih konsekvenci (posljedica).• Manipuliranje principima prema situacijama.

• “ethics of convenience” – etika prikladnosti– Robert Haputman– Bibliotekarima i jedna i druga perspektiva može pomoći da riješavaju

svoj profesionalne probleme, ali niti slijepo vođenje principima niti promišljanje potencijalnih ishoda djelovanja ne nude jednostavna rješenja za različita problematska područja.

PRIJEPOR• Bibliotekar (upravitelj biblioteke) ne može jednostavno

(aksiomatski) riješiti sve potencijalne situacije koje se mogu pojaviti u praksi.

• Ili su sve informacije dostupne ili sve što određenoj osobi, represivnom vladin činovniku, vjerskom službeniku, roditelju, ne dopada - bi trebalo izbaciti (isključiti) iz biblioteke, ukloniti sa Mreže, iz knjiga, muzeja, itd.

• Izbor između promocije demokratski principa (uključivanje čak i onoga što osobno smatramo nepodobnim) ili cenzure (represija, kontrola).

ŠTA JE INFORMACIJSKA ETIKA?

• Informacijska etika predstavlja izučavanje etičkih teorija i načina njihovog uključivanja u probleme upravljanja informacijama (information management)

• Profesionalna etika je nešto što se izučava u području svakog zanimanja i očekuje se da obrazovanje ponudi informacije o tome šta se u određenoj profesiji smatra neprimjerenim ponašanjem.

• Etički kodeks bibliotekara (udruženja, asocijacije)

ETIČKI KODEKS• Principi i načela kojima se svaka profesija vodi.• Problem: jako ih je teško aktivno provoditi u praksi!• Profesionalni principi su jako često u koliziji sa načelima javne politike,

zakona itd.• Sa druge strane asocijacije i udruženja ne posjeduju mehanizme kojima bi

mogle sankcionisati neodgovorno ponašanje svojih članova (tu su mnogo jače medicinske, advokatske komore itd.)

• A šta sve mogu “počiniti” informacijski stručnjaci?– povrijediti nečiju privatnost– kršiti zakon o autorskom pravu– otuđiti građu– pristrasno uređivati fond– ?– Zadatak: pronaći i pročitati Etički kodeks bibliotekara BiH

• Dihotomija između profesionalnih i osobnih uvjerenja!(abortus, genetska istraživanja, odbrana ubojica, itd.)

– Djelovati etično podrazumijeva voditi računa o temeljnim principima djelovanja, potencijalnim ishodima, pa tek onda djelovati na odgovoran način.(slijepo slijeđenje pravila” ili naredbi ne može biti opravdanje za određeni čin)

INFORMACIJSKA ETIKA

• “An understanding of the relationship between law and ethics and the basic principles of public policy and legal theory. It will help us act within the law and advocate for change when that is appropriate.” (Kay Mathiesen)

• Tehnologija napreduje prebrzo da bi razmatranja društvenih i etičkih implikacija razvoja mogle ići u korak sa njom.

• Tehnologija je uzrokovala da se mnoge društvene i zakonodavne norme iznova preispitaju.

• Kako uslužiti korisnika na pouzdan, zadovoljavajući, zakonski i etičan način?

• Izazovi digitalnog informacijskog okruženja.• Librarians as well-informed advocates for access to knowledge

PROBLEMATSKA PODRUČJA

• Intelektualne slobode• Jednakopravan pristup informacijama• Cenzura• Privatnost• Intelektualno vlasništvo

• INFORMACIJSKA POLITIKA

HISTORIJAT

• Sloboda govora• Sloboda štampe• Sloboda pristupa• Koncept informacijske etike u literaturi se pojavio osamdesetih godina.

• Robert Hauptmann (USA)• Rafael Capurro (Njemačka)

PROMJENE

• Novi trendovi stručnog usavršavanja i obrazovanja

• Savremeni pristupi obrazovanju u području bibliotekarstva i informacijskih znanosti zahtjevaju razumijevanje odgovornosti bibliotekara u informacijskom društvu.

• Izazov informacijskom društvu predstavlja stavljanje težišta da se na informaciju gleda kao esencijalni dio intelektualne slobode i odgovornosti.

PROFESIONALNE ODGOVORNOSTI - dileme

• Kodeks bibliotekara je izuzetan i važan resurs za profesionalno i odgovorno obavljanje profesionalnih zadaća......međutim, mnoga pitanja ostaju otvorena.

- šta tačno znači npr. “poštivati prava intelektualnog vlasništva” ili “podržavati principe intelektualne slobode”?

- da li podržavanje načela neutralnosti i objektivnosti, znači odustajanje od zauzimanja stava (nemanje stava), ili pak indiferentnost prema društvenoj odgovornosti koju bibliotečka profesija nosi sa sobom?

FOKUS PREDMETA• Informacijska etika je područje primjenjene etike.

• Planovi i programi preporučuju izučavanje i razumijevanje etičkih teorija sa naglaskom na studije slučaja:

- intellectual freedom- access to information - information privacy

- intellectual property

Informacijska etika se u biti pitanjem KO treba imati pristup KAKVOJ informaciji.

Etos kritičkog bibliotekarstva je usko povezan sa etosom intelektualne slobode.

IE - SINTAGMA STARA 20. GOD.

• 1988. Robert Haputman je predložio frazu “information ethics” u tekstu “Ethical challenges in Librarianship”.

• Gotovo u isto vrijeme Rafael Capurro je također došao do iste sintagme “Informationsethik”.

• Danas ovaj termin koriste mnoge discipline (riječ je o vrlo širokoj poddisciplini etike koja obuhvata sve obuhvata sva informacijska područja).

• Kompjuterska etika je tako npr. samo podskup informacijske etike.

INFORMACIJSKA ETIKA

• Informacijska etika se bavi produkcijom, diseminacijom, pohranjivanjem, pretraživanjem, sigurnošću i primjenom informacija u etičkom kontekstu.

• Informacijsku etiku dijelimo na 5 širih kategorija: vlasništvo (ownership), pristup (access), privatnost (privacy), sigurnost (security), zajednica (community).

(KIBER)ETIKA

• Globalna i decentrirana priroda Interneta stvara novo društveno ozračje i novu koncepciju javnih prostora unutar društava širom svijeta.

• Bibliotekarima je ova problematika oduvijek bila bliska, međutim danas je potrebno razumjeti odnosno osvijestiti da kako ova pitanja i problemi nisu samo političke i pravne prirode već i kiberetičke.

Kiber-društvo

• Kibernetski prostor –prostor novih društvenih interakcija, (produžetak civilnog društva – postcivilno društvo).

• Korisnici interneta artikuliraju politiku svoje upotrebe Mreže preko same Mreže (aktivizam zasnovan na neposrednosti i decentralizaciji kako pristupa tako i stvaranja elektronskih informacija).

DEMOKRATIZACIJA ZNANJA?

• Informacijom upravljaju zakoni tržišta.

• Znanje – resurs kojeg treba eksploatirati na isti način kako se nekada radila industrijska eksploatacija materijalnih resursa.

• Da li znanje u obliku informacije funkcionira kao javno dobro?

DRUŠTVO ZNANJA

• paradoks – Internet kao medij koji stvara nove oblike komunikacije istodobno stvarajući situaciju ne-komunikacije!

- savremeni oblik društvenog isključivanja Zadaća bibliotekara u društvu znanja jeste da

osvijesti odgovornost za pravičnu distribuciju informacija (bridging the digital divide).

DA LI JE MOGUĆA (NOVA) ETIKA U TEHNOLOŠKOM DOBU?

• Moderna tehnička civilizacija, koja je trebala biti osnova jednog novog nenasilnog jedinstva svijeta, sa neizmjernim znanstveno-tehnološkim potencijalom, iznevjerila je nade čovječanstva koje su sadržavale prosvjetiteljske i pozitivističke ideje.

• Problem tehnike, tehnizacije je što čovjeka čini predmetom, a znanje svodi na instrumentalno-tehničko znanje.

• Preispitivanje naslijeđa scijentizma i pozitivizma, analitičko-pozitivističnog načina mišljenja.

UTOPIJA MODERNE

• Utopija napretka moderne da će znanstvenim i tehničkim gospodarenjem prirodom stvoriti osnove za ljudsko samooslobođenje.

• Uspon prirodnih znanosti mijenja odnos čovjeka i svijeta, teorije i prakse (“prelijevanje teorije u vulgarno polje prakse”) tj. u industriju i to u liku znanstvene tehnike.

• Industrijalizacija znanosti: znanost čiji su izumi pogodni za tehničko iskorištavanje.

PRINCIP ODGOVORNOSTI

• Znanje i moć predstavljaju jedinstven moralni izazov.• Sa tehnikom se institucionalizira moć koja je iz osnove

promijenila obrazac ljudskog djelovanja.• Pitanje (zlo)upotrebe moderne znanosti i tehnike.• Posljedice...• Hans Jonas: danas nam je potrebna teorija i etika

odgovornosti / moralno orijentiranje u svijetu znanosti i tehnologije.

• Kritika znanstveno-tehničkog uma kojim se nastoji vladati prirodom.

• Imperativ brige za budućnost: promišljanje o posljedicama svega onoga što polučuje znanstveno-tehnička civilizacija.

• Jonas: “Mi živimo u prinudi napretka moderne tehnike. Nismo u stanju odustati od njega jer je on još uvijek osnova za unaprijeđenje života.”

POSTMODERNA ETIKA

• Djelo Zygmunt Baumana• Polemika sa modernom (univerzalizmom i

vjerom u napredak)• Postmodernizam kao “tekući modernizam”.• Ono što karakterizira postmoderni pristup etici

nije napuštanje moralnih preokupacija moderne već odbijanje rješenja koje je ona nudila, a koja su se pokazala manjkavim.

• Bauman kritizira modernu potragu za univerzalnim, apsolutnim, teorijskim utemeljenjem morala.

• Modernu karakterizira sumnja u sve ne-dokazivo i ne-svrhovito u smislu općeljudskog napretka.

• Moderni je razvoj “ukidanjem” religijskih dogmi i objavom racionalnosti kao “posljednje istine” doveo muškarce i žene u položaj individua vođenih egoističnim ciljevima.

• Moderni mislioci i zakonodavci su željeli nametnuti unitarnu i sveobuhvatnu etiku sa nizom moralnih pravila koja svaki pojedinac treba naučiti i povinovati im se.

• (Moderna) vjera u razum, tamo “gdje je vjera podbacila”.

• Bauman tvrdi kako se modernizam nije suočio sa ambivalencijama etičkog koda.

• Postmoderna etika polazi od toga da ne postoji etički kod koji je neuništivog temelja i univerzalne primjenjivosti.

• Bauman to potkrepljuje tvrdnjom da su ljudi sami moralno ambivalentni (istovremeno i zli i dobri, a ne “po prirodi” ovakvi ili onakvi).

MORALNI RELATIVIZAM?

• Ne radi se o relativizmu tipa “anything goes”.• Srž postmoderne perspektive naglašava kritiku

etičkih kodova koji pretendiraju na univerzalnost.• Društvene institucije moderne koje su imale zadatak

nametnuti pravila ponašanja (pritom se pomažući prisilnim sankcijama) bile su i još su uvijek utemeljene na vjerovanju da pojedinac neće donositi dobre odluke – jer većina ne donosi moralno dobre odluke.

POSTMODERNA...”MODERNA BEZ ILUZIJA”

• Iuzija moderne se sastojala u tome što je sve kontradikcije univerzalističkog projekta tretirala kao trenutačne smetnje na putu koje će ubrzo ukloniti u ime nezaustavljivog kretanja prema idealu...

• Baumanova kritika etičke univerzalnosti

• Dok pravila (sa pripadajućim dužnostima koje propisuju) mogu biti univerzalna, odgovornost to nikada ne može biti.

• “Dužnosti nas nastoje učiniti sličnima; odgovornost je ono što nas čini pojedincima.”

• Da bi moralnost bila poopćiva nedostaju joj:– Svrha – Recipročnost – Ugovornost

• Svako od tih obilježja sadrži proračunljivost kao element – a Baumanova postmoderna etika insistira na suprotstavljanju ne-racionalnosti kao nepopravljivog obilježja moralnosti.

• Moralnost nije mjesto kalkulacija i traženja interesa, ona ne zahtijeva nikakav reciprocitet.

• Jedini je kriterij moralnosti moja savjest koja me stalno tjera da se pitam: “Jesam li učinio dovoljno?” Jesam li mogao više?”

• Moralni je poziv nešto potpuno osobno.

USAMLJENOST MORALNOG BIĆA

• Moralnost nije recipročan odnos niti se to smije zahtijevati

• Odnos korisnik bibliotekar.• Bez Drugog nema ni sebstva.• Ono što nas odvaja od drugog, tvrdi Bauman,

su moralne konvencije.• Ono što nas odvaja od korisnika,

paradoksalno, postaje zakonodavstvo.

• Mogu li konvencije ili pravila odrediti granicu moje moralne dužnosti?• “Moralno sebstvo je uvijek proganjano sumnjom da nije dovoljno

moralno.”• “Moderno odvajanje privatnog od javnog prostora (koji je zamišljen kao

prostor odsutnosti moralne blizine) dovelo je do odvajanja moralnog sebstva i Drugog kao ključnog u procesu u kojem se moralno sebstvo konstituira.”

• Sebstvo se udaljilo od drugoga, uzimajući ga kao područje djelovanja proračunatih interesa.

• Prema Baumanu, postmoderna etika mora nanovo priznati Drugoga kao bližnjega koji konstituira samu jezgru sebstva.

• Blizina je ono što čini jedinstvenost etičke situacije.

• “Nametanje izvanjskog univerzalnog etičkog koda koje uzrokuje udaljavanje od Drugoga te nestanak samog pojedinca kao individue s moralnom odgovornošću stvara gomilu fragmentiranih identiteta u kojoj više nismo za, niti sa, već smo samo tu.”

• U takvoj situaciji “Heteronomija (pravila ili gomile) zauzima mjesto autonomije moralnog sebstva. Ni struktura, ni kontrastruktura, ni socijalizacija društva ni društvenost gomile ne toleriraju moralnu neovisnost”.

ODGOVORNOST• Tranzicijski prijelaz ka informacijskom društvu,

umreženom znanju, pred bibliotekare postavlja ne samo imperativ informatizacije kako bi pristup elektronskim izvorima zadovoljio informacijske potrebe nove generacije korisnika već razumijevanje kako biblioteke kao institucije demokratske odgovornosti moraju postati svjesne važnosti svoje uloge u izgradnji civilnog društva omogućavanjem slobodnog pristupa informacijama.

VLASNIŠTVO• Kada je u pitanju komodifikacija informacija odnosno njezina eksploatacija

u tome nema ništa sporno osim kada su u pitanju tržišne zloupotrebe informacija koje sa sobom nose značajne društvene posljedice.

• Primjer: generički lijekovi.• Generički lijek je farmaceutski proizvod koji je identičan ili bioekvivalentan

originalnom lijeku u dozi, neškodljivosti (sigurnosni profil), putu primjene, kvaliteti, obliku, načinu primjene i indikacijama. Trenutkom isteka patentne zaštite za određeni lijek, svaki drugi proizvođač lijekova može ga slobodno proizvoditi kao zamjenski (generički) proizvod za originalni lijek, uz uvjet da poštuje pravila dobre proizvođačke (DPP) i dobre kliničke prakse (DKP).

• Generički lijek može se definirati i kao farmaceutski proizvod kojem su istekla patentna prava.

PRIMJER

• Većina znanstvene javnosti protivi se patentiranju genoma, s obrazloženjem da ti podaci moraju biti svima dostupni. Ono što bi se moglo i smjelo patentirati bili bi lijekovi, a ne i sama genska struktura.

• Vlasništvo nad /genetskom (povjerljivom)/ informacijom povlači etičko pitanje odgovornosti.

• Pojedinci i grupe su jednako etički odgovorni kada je u pitanju način na koji su izvedene i proizvedene informacije.

• Kada pojedinac ili korporacija postanu pružatelji informacijske usluge, diseminacijom podataka ili informacija, onda na njima leži i odgovornost za relevantnost i pouzdanost onoga što nude u formi članaka, knjiga ili materijala na Mreži.

PRISTUP - tradicionalno

• Jednakopravnost pristupa• Limitiran pristup (samo za afilirane korisnike)• Nedovoljna novčana sredstva za pretplatu• Mreža• Pristup bazama podataka• Digitalni jaz (nejednakost).

Barijere u pristupu informacijama na Internetu:

• a.) fizičke (nepostojanje zgrade, nedostatno snadbjevanje el. energijom)

• b.) ograničavanje pristupa zbog ideloških (političkih ili religijskih) razloga - direktno filtriranjem (blokiranjem) mrežnog prometa ili indirektno nadgledanjem (praćenjem).

• c.) nedovoljna podrška strategijama informatizacije i/ili nedovoljna ekonomska ulaganja

• d.) komodifikacija informacija (pretvaranje u robu); monetizacija informacija (trgovanje informacijama).

• e.) korporativizacija Interneta! (komodifikacija kulture)

Različite perspektive i pristupi problematici PRISTUPA INFORMACIJAMA:

• Režim autorskog prava i/ili univerzalna dostupnost?

• Da li pooštravanje režima intelektualnog vlasništva (autorskih prava) ide u prilog šireg pristupa informacijama ili vodi kabudućnosti komunikacije koja, ograničena infrastrukturom kontrole, tzv. „kulturom dozvola” osigurava malom broju proizvođača (elektronskih) informacija da legalno kontroliraju veliki broj potrošača upravo putem novouspostavljajućeg sistema upravljanja (digitalnim) pravima?

• Upravljanje digitalnim pravima; DRM• TPM (Technological Protection Measurements) – tehničke mjere zaštite• Npr. Elektronski čitatelji danas mogu biti spriječeni da printaju (preuzimaju)

materijale i to putem različitih programa koji stvaraju softverske prepreke u pristupu.

BUDUĆNOST PRISTUPA• Neutralnost Mreže?• Da li će se u budućnosti izgubiti dio Mreže koji je kontroliran

od strane velikih telekomunikacijskih kompanija?• Internet je otvoreni protokol za razmjenu informacija, a ta

činjenica govori u prilog tome da su neke od najboljih inovacija na Internetu rezultat upravo te otvorenosti.

• Multinacionalne korporacije (telekomunikacijske i medijske kompanije) namjeravaju kontrolirati postavljanje i preuzimanje informacija na Mreži.

PRIVATNOST i SIGURNOST

• Građanske slobode i demokratska prava• Krađa identiteta, praćenje radi tržišne orijentacije...• Kamere za nadgledanje (vlade, korporacije, itd.)• Gubljenje bitke za privatnost...• Demokratsko ili totalitarno (kontrolirano) društvo?

Etika za informacijske stručnjake (Rafael Capurro):

- sposobnost prepoznavanja i artikuliranja etičkih konflikata u području informacijske znanosti;- razvijanje odgovornosti obzirom na posljedice individualnih i kolektivnih interakcija u informacijskom području;- unaprijeđivanje i zagovaranje interkulturalnog dijaloga na osnovu prepoznavanja različitih vrsta informacijskih kultura i vrijednosti informacija;- usvajanje temeljnih znanja o etičkim konceptima i teorijama obzirom na njihovu relevantnost u svakodnevnom radu sa informacijama;

IZAZOVI

Ovakva situacija otvara nove etičke izazove, a posebno pitanje čini li ova promjena napredak prema demokratičnijem društvu, ili pak predstavlja opasnost zbog nemogućnosti reguliranja novih centara moći?

• Izazov kulturnoj politici digitalnog doba jeste osiguravanje pretpostavki da informacijsko-komunikacijske tehnologije budu implementirane na način da stimuliraju i unaprijede opće javno obrazovanje, kreativnost, komunikativnost i intelektualne slobode uopće.

KRITIČKI DISKURS

• Informacijska etika nije periferni socijalni diskurs već izuzetno aktuelna tema umreženog društva.

• Informacijska etika postaje fokalni socijalni diskurs i izazov bibliotečkoj profesiji kako bi se razvijala svijest o važnosti zadaće bibliotekara u XXI stoljeću da razvijanjem politika društvene uključenosti osigurava pristup informacijama u novom informacijskom poretku.

DRUŠTVO ZNANJA

• Izučavanje informacijske etike u bibliotečkim kurikulumima, odnosno njihovo uključivanje u reformiran obrazovni sistem bibliotekarstva od ključne je važnosti kako bi se shvatilo da “digitalno doba ne podrazumijeva samo tehnološko osavremenjavanje već također i socijalnu reorganizaciju tehnologije.” (T. Roszak)

LJUDSKA PRAVA

• UDHR - temelj za promišljanje informacijske etike

• Slijedeći principe Opće deklaracije o ljudskim pravima IFLA promovira globalni kritički diskurs informacijske etike

• Implementacija ljudskih prava je od izuzetnog značaja za obrazovanje budućih bibliotekara/informacijskih stručnjaka.

OBRAZOVNI SISTEM• Bibliotekari se, prirodom svoga posla, svakodnevno susreću sa

etičkim dilemama koje spadaju u područje informacijske etike.• Etički kodeks bibliotekara omogućava upoznavanje sa

odgovornostima ali ne nudi dovoljno instrukcija na koji način praktično rješavati etičke dileme bibliotečke profesije.

• Kolegiji informacijske etike neophodni su kako bi nove generacije studenata razumjele profesionalne odgovornosti na tri nivoa:- mikro (indivudualni)- mezo (institucionalni)- makro (društveni)

• Informacija, pored svoje praktične i ekonomske vrijednosti, ima i društvenu i moralnu prirodu.

• Pristup informacijama i znanju ne bi smio biti predmetom ideološkog, političkog i religijskog cenzuriranja niti predmetom komercijalnih pritisaka koji podrivaju temelje biblioteka kao socijalnih ustanova.- izlaganje biblioteka logici tržišta posljedica je nadmoćne tendencije koordiniranja proizvodnih strategija tržišta koje podrivaju premise ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.

• Problematiku bibliotečkih prijepora možemo razumjeti tek kroz sagledavanje etičkih konflikta u području informacijskih znanosti.

• kritički odnos bibliotekara prema prijeporima informacijskog društva danas iznimno važna dimenzija odgovornosti koju na sebe trebaju preuzeti bibliotekari, informacijski stručnjaci digitalnog doba.

• Za veliki broj teoretičara informacijska etika je evoluirala do globalne informacijske pravde

• Riječ je o vrijednom konceptu koji insistira da se informacija i tehnologija koriste na odgovoran način.

• Informacijska etika nudi holističku, interdisciplinarnu perspektivu, koju traži i treba umreženo društvo.

• “In less than ten years, information ethics has grown within library and information science and has emerged from this field into international discourse on professionalism and public policy.” (Martha Smith)

LITERATURA

• HAPUTMAN, R. Ethics and Librarianship. Jefferson, North Carolina: McFarland & Company, Inc., 2002.

• Horvat, A., Živković, D. Knjižnice i autorsko pravo. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2009.

• SAMEK, T. Librarianship and Human Rights: A Twenty-First Century Guide. Oxford: Chandos Publishing, 2007.

• GORMAN, M. Our enduring values: librarianship in the 21st century. Chicago : American Library Association, 2000.

• Horvat, Aleksandra. Slobodan pristup informacijama kao zadaća knjižnjičara. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 3 (2000). Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 2000. http://dzs.ffzg.hr/text/HKD_sl_prist_inf.htm

• www.capurro.de

• Vječita sumnja moralne odgovornosti: JESAM LI UČINIO DOVOLJNO ZA DRUGOGA?

• Sumnja u vlastiti “nedovoljni angažman” jedina je utjeha nositelju morala.