BORBE JEDINICA 11. KORPUSA U PERIODU FEBRUAR-APRIL 1944. GODINE

Borbe 13. divizije uz komunikaciju BrinjeSenjNovi (februarmart 1944. godine)

Nakon ulaska neprijatelja u Otoac, 7. februara, Stab 11. korpusa izdao je direktivnu zapovjest kojom je 3. brigadi 13. divizije nareeno da sa po jednim bataljonom bude u selima karePodum, Dabar, DoljaniZalunica, s tim da kontrolie pravce koji iz Otoca, Brinja i Je-zerana izvode prema prostoru razmjetaja 3. brigade. Trei bataljon te brigade, koji je u to vrijeme bio za-padno od Brinja, dobio je zadatak da pree u rajon Vrhovina, gdje e se kao korpusna rezerva neko vrijeme odmarati. (Ovaj bataljon sticajem dogaaja stigao je u rajon Plitvikih jezera tek 1. marta). Naroitu panju 3. brigada trebala je da posveti obrani pravaca Oto-acDabar i OtoacVrhovine. U operativnom pogledu ona je stavljena pod komandu taba 35. divizije. Bata-ljon PPK (Protiv pete kolone) zadran je i dalje u Za-lunici. Glavnini 13. divizije (1. i 2. brigada) direktiva je stavila u zadatak da djejstvuje protiv neprijatelja na komunikaciji JezeraneBrinjeSenjNovi.1

Poslije ovladavanja pravcem OgulinBrinjeSenj Novi i pravcem uta LokvaOtoac, njemaka 392. legionarska divizija poela je da utvruje i obezbjeuje kljune take na tom pravcu. Gorski kotar bio je veim dijelom slobodan. Otoke Rab i Pag kontrolisale su jedi-nice 2. pomorskog obalnog sektora, a na Krku je formi-rana udarna grupa od 50 boraca.

Komanda 392. legionarske divizije znala je da joj je put OgulinSenj najugroeniji na odsjeku izmeu

1 Zbornik, tom V, knj. 24, dok. br. 23.

4 4 9

Brinja i prijevoja Vratnik na Velebitu, zbog prisustva glavnih snaga 13. divizije na sektoru TueviKrivi PutGornji kraj, pa je zato prvi vei napad usmjerila na taj sektor. U koncentrinom napadu koji je poeo 9. februara, uestvovah su 2. bataljon 847. puka iz rajona Senja, preko Krivog Puta i Alana, 3. bataljon toga puka iz rejona Prokika i ute Lokve pravcem upan Dol Krivi Put, i 3. bataljon 846. puka iz rejona Kripolja preko Kamenice ka Tueviu.

Tri bataljona 1. brigade pokretnom obranom zadr-avala su nastupanje neprijatelja i nanosila mu gubitke. Neprijatelj je prvog dana borbe napredovao do Tue-via. Idueg dana protunapadom dvaju bataljona 1. bri-gade i dijela 2. brigade (koja je, upravo, stigla iz Lipica u Gostovo Polje), Tuevi je bio povraen, ali nonim napadom legionara bio je opet izgubljen. Borbe oko Tu-evia nastavljene su i 11. februara, da bi zbog snane meave 12. februara bile nakratko obustavljene s obje strane. Snanim protunapadom jedinica 13. divizije ne-prijatelj je 13. februara prinuen na povlaenje u po-lazne baze, te nije ostvario svoj cilj da opkoli i uniti partizanske jedinice na tom sektoru.

U sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara nije do 20. februara bilo veih borbi. Jedan ispad neprijatelja iz Zlobina ka Mrzlim Vodicama 8. februara, uspjeno je odbio JL bataljon 2. odreda.

Glavni tab NOV i PO Hrvatske izvrio je poetkom 1944. godine analizu taktikih postupaka njemakih je-dinica u borbama protiv partizana. Tom analizom doao je do zakljuka da se jedinice NOVJ, koje su u prvoj polovini rata vodile borbe protiv talijanskih okupacionih snaga, sada sporo prilagoavaju drugaijoj taktici nje-makih jedinica, zbog ega su jedinice 13. divizije pre-trpile vie iznenaenja i neuspjeha. Da bi se to u nared-nim borbama izbjeglo G Hrvatske je, 14. februara, upu-tio Stabu 13. divizije taktiko uputstvo u kome je ukazao kako da se izbjegnu slabosti is pol jene u borbama voe-nim u protekla dva mjeseca. U uputstvu je istaknuto da je neprijatelj uspjevao da postigne iznenaenje ili brzim prodorima u dubinu rasporeda partizanskih snaga

5 0

i ka mjestima gdje su bili tabovi brigada i divizije, ili, pak, irokim obuhvatima i obilascima, preko zemljita koje je izgledalo teko prohodno ili neprohodno, pa se tako pojaviti u pozadini jedinica, vezujui panju ta-bova demonstrativnim napadima is fronta. Iznenaenja se moraju izbjei veom budnou tabova i jedinica i boljom procjenom situacije.2

Posle borbi na sektoru Tuevia, u Gorskom kotaru je nastupilo osmodnevno zatije uzrokovano vrlo niskim temperaturama i visokim snijegom, a i premorenou jedinica 13. divizije. Referent saniteta 11. korpusa pie 0 stanju u 13. diviziji: Fizika kondicija boraca se u posljednje vrijeme znatno pogorala. Hrana, koja je ve po tablici slijedovanja nisko odmjerena, smanjila se je jo vie, kad je u prvoj polovini mjeseca februara zapao duboki snijeg i sprijeio redovito dopremanje hrane do jedinica na poloajima. Vei dio boraca 13. divizije bio je bez kruha oko 20 dana. Bilo je sluajeva da su se za hranu prodavali vojniki predmeti. Uslijed jednoline ishrane mnogi su borci dobivali proljeve, pa tako iz-gubili potrebne kalorije i postali jo manje otporni pre-ma studeni. U pomenutoj diviziji umrlo je od studeni i smrzavanja oko 20 drugova (tanih podataka jo nema-mo), oko 70 drugova boluje od smrzotina lakeg stepena. Pored toga lijei se 150 ljudi zbog ope tjelesne slabosti 1 iscrpljenosti.

Nestaica hrane na prostoru Drenice i Gornjeg kra-ja izazvana je estim neprijateljevim upadima, pljakom i paljevinom sela u toku zime, te duim baziranjem je-dinica 13. divizije u tom dijelu Gorskog kotara. Daljnje zadravanje veih jedinica u tom kraju bilo je zbog toga neodrivo. tab 13. divizije zatraio je od taba korpusa odobrenje da 2. brigada, koja je bila u najte-em stanju, bude prebaena na podruje izmeu Del-nica, Skrada i Vrbovskog, gdje se pomo u hrani mogla dobiti i sa Korduna, a uvjeti za odmor i oporavak bih su pogodniji.

2 Zbornik, tom V, !knj. 24, dok. tor. 52 i AVI I, k. IH ,br. reg. 164/1.

5 1

Druga brigada prikupila se 21. februara u Drenici. Njen 4. bataljon upuen je iz Drenice u Hrvatsko pri-morje na poloaje iznad Novog, a ostale jedinice izvrile su kratke pripreme za veliki mar zapoet ve sjutradan preko Kapele, pravcem, DrenicaJasenakMrkopalj. Mar od Drenice do Jasenka protekao je bez velikih tekoa. Kada je kolona zala u vie predjele Velike Kapele, kroz masiv Bjelolasice, bilo je sve tee kretati se strmim dijelovima planinskog puta, po dubokom sni-jegu i vrlo otroj studeni. Konji i mule pod teretom mitraljeza, minobacaa i municije nisu izdrali napor i studen, pa su padah pored prtine. Teret su preuzimali borci i starjeine na svoja lea. Na elu kolone ili su jai borci, sa skijama i krpi jama, a na zaelju zaprege sa saonama. Kretanje se odvijalo sve tee i sporije. Ka-da je kolona izbila na Matia poljanu, zaravan na visini preko 1.000 metara, od studeni i umora borci su poeli padati, zahvaeni i halucinacijama zbog izgladnjelosti. Fiziki jai borci i starjeine, kao i posebno formirane brze grupe skijaa, pruah su pomo koliko su mogli, ali je, pored svega, na zaleenoj i burom ibanoj Matia poljani ostalo 20 smrznutih partizana 2. brigade. Do Mrkoplja promrzlo je, to lake to tee, jo preko 50 partizana, a preko 100 boraca oboljelo je od bronhijalnih i drugih oboljenja. Poslije odmora u Mrkoplju 2. bri-gada se rasporedila u mjesta: Ravna Gora, Kupljak, Skrad i Mrkopalj.3

Stab 1. brigade sa svoja dva bataljona (Drugim i Treim) i 3. bataljonom 3. brigade, koji mu je do 1. mar-ta bio potinjen, bio je na prosto Gornjeg kraja ori-jentisan prema cesti Brinjeuta LokvaSenjNovi. Te snage napale su 22. februara dijelove njemake 392. divizije koji su pravih ispade na slobodni teritorij iz Kripolja ka Kamenici i iz ute Lokve ka upan Dolu. Dva bataljona 1. brigade postavila su 23. februara za-sjedu na cesti Prokikeupan Dol. Naila je jedna eta legionara, kojoj su naneseni gubitci, zbog ega se u ne-redu povukla u Prokike. Odbijen je (25. februara) i je-

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

5 2

dan ispad dijelova njemakog 846. puka s linije Bri-njeKripolje ka Kamenici. Prvi bataljon 1. brigade bio je do kraja februara na prostoru Gomirja. po zadatku da zatvara pravac OgulinVrbovsko.

Jedinice 13. divizije rasporeene prema Rijeci, Kra-ljevici, Crikvenici i Novom Vinodolskom (4. bataljon 1, brigade i 2. odred i 4. bataljon 2. brigade) bile su u posljednjoj dekadi februara vrlo aktivne. Neprijatelj je 22. februara napustio Zlobin i Plae i uputio se prema Suaku. Drugi bataljon 2. odreda zaposjeo je naputena uporita, a nou 22/23. februara 4. bataljon 1. brigade napao je posadu u Hreljinu i potisnuo je prema Suaku, a zatim zauzeo i selo Kriie. Iste noi 1. bataljon 2. odreda napao je neprijateljevu posadu na aerodromu na Grobnikom polju, a manji dio snaga tog bataljona izvrio je prepad na posadu u Krasnici, gdje je zarobio 8 neprijateljevih vojnika. Prvi bataljon blokirao je po-sadu na aerodromu, ali se kasnije, pod pritiskom poja-anja iz Suaka, povukao na poloaje na padinama Ka-menjaka. U akciji 23. februara 2. odred zajedno sa 4. bataljonom 1. brigade nanio je neprijatelju znatne gu-bitke 40 poginulih i 8 zarobljenih, dok su se tri ne-prijateljeva vojnika sama predala.

Drugog dana, tj. 24. februara, doekale su 2. bata-ljon 2. odreda i 4. bataljon 1. brigade neprijateljeve snage od oko 750 vojnika4 na poloajima Kriie, Hre-ljin i Plae. estoka borba, koja je trajala cijelog dana, a u kojoj je neprijatelj imao jaku artiljerijsku podrku s brodova iz Bakarskog zaljeva, zavrena je tako da su Nijemci ponovno ovladah Plasama i Zlobinom, ali su pretrpjeli osjetne gubitke. Poslije kraeg odmora u Zlo-binu, iste snage ujutro 25. februara produile operaciju preko sel Brda i Benkovca za Fuine prema Liu, dok se jedna kolona odvojila vrhom planine Tuhobi. Me-utim, 2. odred i jedan bataljon 1. brigade nisu se dah obmanuti da budu zaobieni, ve su doekali spremni neprijatelja na svim pravcima kojima je pokuao ma-

4 Dijelovi 314. puka turkestanske 162. divizije.

5 3

nevar, nanijeli mu osjetne gubitke i natjerali ga na povlaenje prema svojim uporitima.

Prvi bataljon 2. odreda na sektoru Gornje Jelenje Skrebutnjak doekao je 26. februara kolonu od oko 200 pripadnika turkestanske 126. divizije koja je kre-nula prema Mrzlim Vodicama. Nakon etvorosatne borbe neprijatelj je, uz gubitke od 6 mrtvih i 4 ranjena odu-stao od svoje namjere i vratio se n.a Grobniko polje'.

Jedinice i udarne grupe 2. odreda silazile su i u neposrednu blizinu i na periferiju Suaka i Rijeke, gdje su u zasjedama, prepadima i napadima, unitavali ne-prijateljevu ivu silu, zarobljavale vojnike i oficire i uni-tavale mu tehnika sredstva i postrojenja. Vrlo velika je vrijednost aktivnosti 2. odreda u tome to je u stal-nim borbenim akcijama odravao politike kontakte sa stanovnitvom kotara Suak i Kastav, i to je bio oslo-nac za prihvaanje dobrovoljaca iz gradova, te to je provodio mobilizaciju na tom podruju.

Poetkom marta raspored jedinica 13. divizije je slijedei: 1. brigada imala je na sektoru Gornjeg kraja svoja tri bataljona (poto je 1. bataljon 1. odreda smje-rno njen 1. bataljon u Gomirju), a njen 4. bataljon pre-mjeten je sa odsjeka prema Crikvenici na odsjek prema Novom Vinodolskom. Tako je ova brigada bila prikup-ljenija, pa je njenom tabu bilo olakano komandova-nje. Prvi bataljon 2. brigade pomaknut je s poloaja prema Novom Vinodolskom neto junije i rasporeen u sela Alan i Krivi Put. Taj bataljon stavljen je privre-meno pod komandu taba 1. brigade.

Prvi odred 13. divizije imao je jedan bataljon sje-verno od Ogulina, a jedan u Jasenku da bi zatvarao pravac OgulinDrenica. Pravac JezeraneDrenica za-tvarala je Drenika teritorijalna eta.

Drugi odred (dva bataljona) ostao je i dalje prema Rijeci i Kraljevici, a jedan bataljon 2. brigade raspore-en je u Fuine, kao njegova rezerva.

U prvoj polovici marta 1944. godine u Gorskom kotaru vladalo je veliko nevrijeme, tako da ni jedinice

5 Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 4 i knj. 24, dok. br. 99 i 105.

5 4

13. divizije, a ni neprijateljeve snage nisu poduzimale nikakve vee borbene akcije. Neprijatelj je, tek, u dva navrata, pokuao ui u oblinja sela Gornjeg kraja, ali su ga odbile jedinice 1. brigade. Teite aktivnosti pre-baeno je na primorski pojas u kojem je svakodnevno aktiviran 847. puk 392. divizije, a neto ivlji bio je i 314. puk 162. divizije.

Tako su 2. i 3. bataljon njemakog 847. puka od pravca Senja i Novog Vinodolskog 3. marta u zoru kre-nula u dvije kolone koncentrino prema Krivom Putu, a djelimino i prema selu Alanu. Namjera tih snaga bila je da odbace 4. bataljon 1. brigade i 1. bataljon 2. bri-gade od ceste SenjNovi, zaposjednu spomenuti rejon, osiguraju saobraaj uz obalu Jadrana, a ujedno da stvore oslonac za operacije u proljee na 1. brigadu u Gornjem kraju. Meutim, zbog dobre obrane ta dva bataljona, neprijatelj se morao vratiti na polazne poloaje. Ah, Stab 392. divizije naredio je da se sjutradan ponovi na-pad i da se izvri postavljeni zadatak. Plan je neto izmijenjen. Cilj mu je sada vei da potisne 1. brigadu iz Gornjeg kraja. Drugi bataljon 847. puka dobio je za-datak da se pomakne udesno od pravca Krivi Put i da preko Primorskog Veljuna izbije na planinu Rotovac (k. 923). On je imao zadatak da izbjegne sukob sa sna-gama s kojima se borio prethodnog dana. Iz rejona Kri-polje prema Vodoteu i Tueviu napadao je 3. bataljon

5 5

njemakog 846. puka. Snage iz Novog Vinodolskog fron-talno su napadale prema Ledenicama i Krmpotama, kako bi vezale to vie za sebe. Stab 1. brigade, koji se nalazio u Tueviu, uoio je da je namjera neprijatelja da ovlada planinom Ritavac, pa je zbog toga orijentirao na taj pravac glavninu svojih snaga koje su natjerale nepri-jatelja na panian bijeg prema Senju. Neprijatelj je osta-vio na bojitu 25 poginulih legionara, dok je 1. brigada imala samo 3 poginula borca.

U toku 7. marta dijelovi 314. puka 162. divizije napustili su Zlobin i Plae i otili u pravcu Suaka. O tome je bio obavjeten Stab 2. odreda dan ranije, pa je upozorio svoj 2. bataljon i 2. bataljon 2. brigade da paze na pokrete neprijatelja i da ga tuku u povlaenju. Br-zom intervencijom ta dva bataljona zaplijenjeno je do-sta intendantske opreme. U nastupanju ta dva bataljona protjerala su manje snage i iz Hreljina i Kriia. Na-rednog dana neprijateljeve snage od oko 300 vojnika iz pravca Suaka pokuale su da odbace 2. odred s po-loaja Plasa. Ali zbog dobro organizirane obrane 2. od-reda, neprijatelj se povukao prema Suaku, izgubivi u borbi 18 vojnika i vie ranjenih. Neprijatelj je sjutradan (9. marta) pokuao ovladati Plasama, ali nije uspio. Tek 10. marta njemu je uspjelo da uz upotrebu mnogo jaih snaga odbaci 2. odred od Plasa i da zaposjedne svoja ranija uporita Plae i Zlobin.

Jae snage njemakog 847. puka iz Senja krenule su 13. marta u akciju prema Krivom Putu. etvrti ba-taljon 1. brigade doekao ih je i primorao da se povuku u Senj.

Ove akcije kao i budua nastojanja 392. legionarske divizije da odbaci snage 13. divizije dalje od morske obale i da osigura saobraajnicu SenjBrinjeOgulin bih su usko povezani za pitanje organizacije protude-santne obrane. To tim vie to je proljee bilo na pragu, a solidnija organizacija obrane morske obale na sjever-nom dijelu Hrvatskog primorja nije bila osigurana. Na brzinu pripremane i rastrgano provoenje operacije di-jelova 392. divizije u ovom periodu, pokazuju da je neprijatelj potcjenjivao snage NOVJ na tome sektoru,

5 6

kao i da su jedinice 13. divizije postajale sve uspjenije-i snalaljivije u borbama protiv pokuaja neprijatelja da stavi pod vru kontrolu primorski pojas izmeu Ri-jeke i Senja.

Da bi i na Kvarnerskim otocima oformili liniju ob-rane od invazije saveznika iz Italije, dijelovi 847. puka posjeli su u martu otok Rab, a dio 9. ustake bojne otok Pag, i utvrdili ih kao dio linije PagLoinjPula. U martu je, zatim, izvreno polaganje dubinskih i po-vrinskih mina.6

Meutim, protudesantna obrana Hrvatskog primor-ja nije imala nikakve realne osnove sve dok je 13. divi-zija bila na podruju Gorskog kotara i sjeverozapadnog dijela Like. To je uoila i Komanda njemake 392. divizije, ali ni ona nije imala dovoljno vlastitih snaga da poduz-me bilo kakve korake koji bi poboljali stanje. Via ko-manda, takoer bila je nemona jer su joj trupe bile potrebne i na drugim podrujima.

U izvetaju taba 11. korpusa od 12. marta 1944. godine o uspjesima u borbi jedinica 13. divizije, kae-se: Jedinice 13. divizije pokazale su veliki ofenzivni duh i u stalnim prepadima na komunikacijama nanose neprijatelju velike gubitke. Upade na slobodan dio Gor-skog kotara s uspjehom odbijaju.7

c U martu 1944. izvreno je polaganje dubinskih i povrin-skih mina ispred luka Trst, Rijeka i Suak. Istodobno su bila zatvorena velika i mala Kvarnerska vrata sa po dva reda po-vrinskih, i jednim redom dubinskih mina na 8 metara dubine (AVII, k. 571B, br. reg. 5/5), Takoer, Nijemci su poduzeli opse-ne mjere priprema za ruenje obalnih i lukih postrojenja i ob-jekata, centara veza, saobraajnih objekata i vorita, te uni-tavanje privrednih potencijala u cjelini. Za sluaj invazije za-padnih saveznika predvieni su pravci povlaenja, linije na ko-jima bi trebalo pruiti otpor, kada i koje objekte bi trebalo po-ruiti. U vezi s tim stvoreni su planovi rada i predvieni zadaci pojedinih jedinica u odnosu prema snagama NOV I POH u ne-posrednoj zaleini (AVII, k. 571B, br. reg. 3/5 i 28/5.

7 Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 32 i 127.

5 7

Borbe 35. divizije u Lici (februarmart 1944) \

Odmah poslije formiranja (poetkom februara) na osnovu direktive taba 11. korpusa, tab 35. divizije izradio je plan operacija u kojem je na prvo mjesto stavio ofenzivne akcije glavninom snaga protiv grupe Zapoli, oko Gospia i na liniji BihaSrb. Za djejstvo kod Gospia imao je na raspolaganju 1. i 2. brigadu i artiljerijski divizion. Protiv uporita neprijatelja na komunikaciji BihaSrb djejstvovali su i dalje Liki NOP odred i 3. brigada 19. divizije. Za zatitu slobodnog teritorija sa sjevera, sluili su 3. brigada 13. divizije, bataljon PPK i 1. bataljon Plaanskog NOP odreda.

ituacija na susjednim sektorima, naroito u Gor-skom kotaru i u sjevernoj Dalmaciji, bila je poetkom februara burnija nego u Lici, pa je znatno uticala na provoenje operativnih planova taba 35. divizije.

Poslije prodora njemake 114. divizije kroz Liku (1020. januara), neprijatelj nije uspio da odri pod kontrolom osnovnu liku komunikaciju Knin Gra-ac Gospi Otoac Brinje, koja je povezivala sjevernu Dalmaciju i unski pravac s pravcem Ogulin Brinje Senj. Ustake snage grupe Zapoli bile su za to nedovoljne, jer su prisiljene da se brane, u irem rejonu Gospia i na pravcu Gospi Karlobag, koji je toj grupi bio jedina relativno sigurna veza s okupatoro-vim snagama. Zato je dranje grupe Zapoli pod kontro-lom i sprijeavanje njenog povezivanja sa snagama 392. divizije u sjevernom, a sa snagama 1. brdske divizije u junom dijelu Like, bio glavni zadatak 35. divizije.

U prvoj polovici februara 1. brdska divizija8 i 92. motorizovani puk uspjeli su da ih sjeverne Dalmacije potisnu u Liku 19. diviziju i 13. brigadu 9. divizije. U sjevernoj Dalmaciji ostala je Grupa sjevernodalmatinskih odreda, dok se Zadarski odred povukao na june padine Velebita. Na taj nain njemake snage potpuno su ovla-dale obalnim pojasom u sjevernoj Dalmaciji, ali nisu uspjele da zadaju jai udarac jedinicama 19. divizije i 13. brigadi 9. divizije. Posjedanjem obalnog pojasa Dalma-

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

5 8

cije i Hrvatskog primorja zavrene su zimske ofenzivne operacije njemake 2. oklopne armije.

Cijenei novu situaciju oko Gospia, do koje je dolo prebacivanjem 34. ustake bojne iz Metka u Pe-rui, tab 35. divizije zakljuio je prvih dana februara da je posada u Bilaju trenutano najslabija toka u ob-rambenom sistemu grupe Zapoli, pa je donio odluku da glavninom snaga Divizije napadne i likvidira ovu posadu koju su sainjavah: 2. bojna 15. pjeadijskog puka, jed-na eta andarma i 1. vod 3. tenkovske satnije PTS. Teite obrane bilo je na Bilajskoj gradini (k. 638), a sistem ureenih poloaja za obranu obuhvatao je jo dio sela oko crkve, Srednju bilajsku glavicu (k. 657), eljezniki most na rijeci Lici i cestovni most u Bilaj-skom Novom Selu.9

Poto je glavnina 19. divizije 6. februara ubaena u junu Liku, preuzela je zadatke koje je izvravala njena 3. brigada. tab 35. divizije iskoristio je i tu brigadu za predstojeu akciju kod Gospia. Plan akcije bio je da se uporite u Bilaju napadne s tri bataljona 1. brigade, uz podrku poljske i brdske baterije. Jedan bataljon 1. brigade ostao bi u irokoj Kuli kao rezerva. Sa dva ba-taljona 2. brigade, uz podrku haubike baterije, trebalo je vriti pritisak na liniju Liki OsikPerui, te na taj nain vezivati snage 32. i 34. ustake bojne, da ne bi ispadom preko Ostrvice prema Barletama, omele akciju 1. brigade. Jedan bataljon 2. brigade trebalo je da kon-trolie pravac PeruiLee, dok se jedan bataljon na-lazio u Ramljanima da bi bio veza izmeu glavnih snaga 35. divizije oko Gospia i 3. brigade 13. divizije, koja je kontrolisala sjeverni dio Gacka polja. Treoj brigadi 19. divizije nareeno je da se iz june Like prebaci u Me-dak i Poitelj, da bi, kada pone napad na Bilaj, izbila preko Ornica u rajon Bilajsko Novo SeloVujnovia brdo (k. 983), zaprijeila cestu GospiBilaj i sprijeila dolazak pojaanja iz Gospia u Bilaj. Jedan bataljon iz Likog NOP odreda trebalo je da posjedne obalu rijeke Like, kilometar od eljeznikog mosta nizvodno do vo-

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

5 9

denice na okuci rijeke, da bi sprijeio eventualni po-kuaj napadnute posade da se povue ka Gospiu, preko eljeznikog mosta ili preko vodenikih brana.

Dok su se jedinice pripremale za predstojeu ak-ciju, neprijatelj je ispoljio vrlo ivu aktivnost 8. februara izjutra na sektoru Peruia. Iz Otoca je 19. ustaka boj-na neprimjeeno izbila u Ramljane, iznenadila 2. bataljon 2. brigade i izbacila ga iz sela na istok, na padine Drve-njaka, pa preko Janje i Studenaca izbila u Perui. Istodobno su ustake snage iz Likog Osika i Peruia izvrile ispade sa po jednom satnijom pravcima Peru-i Gostovaa, Perui iroka Kula. Tako su se sve tri te satnije nale pred poloajima i na desnom boku bataljona 1. brigade u irokoj Kuli. Bataljon se zato, poslije kraeg otpora, povukao na poloaje iznad sela. Kada je pred podne osmotrio povlaenje neprija-telja prema Peruiu i Likom Osiku, ponovno je posjeo poloaje u irokoj Kuli. Ti neprijateljevi pokreti i ispa-di stvorili su u tabu 35. divizije utisak da se nepri-jatelj priprema za vei napad na jedinice 2. brigade sjeverno od Peruia, pa je odluio da pouri s napadom na Bilaj, kako bi to prije oslobodio snage radi suprot-stavljanja predvienoj neprijateljevoj akciji. Tako je u dogovoru sa tabom 1. brigade, iji su bataljoni ve bili spremni za polazak u napad, donijeta odluka da se tog dana (8. februara) u 15 sati pree u napad, umjesto 9. februara u 6 sati. Treoj brigadi upueno je hitno nareenje da odmah krene na poloaje obezbjeenja prema Gospiu.

Prva brigada krenula je iz Barleta u nareeno vri-jeme i razvila se za borbu. Dva bataljona nastupala su u prvoj hniji, i to jedan preko Medovae ka bilajskoj crkvi (k. 582) i Srednjoj glavici, a drugi preko Komljo-vae ka k. 649 i Srednjoj glavici s istoka. Trei bataljon nastupao je razvijen u drugoj liniji s obje strane ceste BarleteBilaj. Neprijatelj je na otkrivenom zemljitu i snijegu mogao lako osmatrati pokrete naih jedinica. S linije crkva Srednja glavica u 16 sati, pruio je jak otpor. Bataljoni 1. brigade, uz podrku minobacaa i ar-tiljerije, slomili su taj otpor i produili napredovanje

6 0

prema Gradini (k. 638), na koju je neprijatelj uspio da povue sve svoje snage. Obrana Gradine bila je ve na samom podnoju vrlo uporna, a dobila je odmah prilino efikasnu podrku artiljerije, koja je dejstvovala iz rejona gospike eljeznike stanice. Iz Gospia je u Bilaj ve u 17 sati stigla jedna ustaka satnija kao po-jaanje. Jedinice 3. brigade nisu stigle na vrijeme da zatvore pravac Gospi Bilaj. Ni bataljon iz Likog NOP odreda nije uspio da se po danu uklini na uski i tueni prostor izmeu Gradine i rijeke Like. Zbog svega toga izgledi za brzo ovladavanje Gradinom znatno su se smanjih.

Stab 35. divizije i tab 1. brigade ipak su smatrah da bi noni napad na Gradinu, uz podrku artiljerije koja je danju uzela elemente za gaanje, mogao donijeti uspijeh. Noni napad poeo je neto poslije 20 sati, ali je napredovanje teklo teko i sporo, jer je Gradina bila od podnoja do vrha utvrena i uporno branjena.

Trea brigada 19. divizije stigla je na svoje polo-aje kod Bilajskog Novog Sela i na Vujnovia brdu do 20 sati; te je odmah pristupila zaprijeivanju ceste mi-nama. U to vrijeme od Gospia, pred poloaje 4. bata-ljona 3. brigade, naila je kolona ustaa predvoena ten-kovima, pa je otpoela borbu. Dva tenka naila su na nagazne mine i onesposobljena su, ali je dio kolone uspjeo da zaobie poloaje 3. brigade i da se kod eljez-nikog mosta prebaci u Bilaj. Poslije toga izgledi za uspjeh napada postali su manji, pa je tab 19. divizije izdao nareenje da se napad prekine, a sve jedinice od-mah povuku u okolna sela.

Neuspjeh napada na Bilaj bio je dobrim dijelom posljedica promjene vremena poetka napada, jer zbog toga obezbjeenja nisu na vrijeme stigla na svoje polo-aje, a napad nije tekao planski i sistematski, uz punu podrku artiljerije. Meutim, pretpostavka da e nepri-jatelj 9. februara preduzeti vei napad na 2. brigadu nije se ostvarila. Dolazak 19. ustake bojne u Perui i "njezin brz povratak u Otoac bio je preduzet zato da se uspostavi direktna veza izmeu ta dva garnizona, da se pohvataju i odvedu u Otoac oni graani koji su

6 1

prije ponovnog ustakog ulaska u Otoac (6. februara) pobjegli u okolna osloboena sela, kao i da se demon-strira sposobnost ustakih snaga a se duboko probiju kroz partizanski slobodni teritorij. Povod za taj pothvat 19. ustake bojne bila je i neopreznost 2. bataljona 2. brigade u Ramljanima10. Ispadi dijelova 32. i 34. ustake bojne 8. februara izvreni su radi olakanja proboja 19. ustake bojne preko Janje za Perui, kao i da se po-slije osmotrenih pomjeranja jedinica 1. brigade prema Barle tama, nasilnim izvianjem, ustanovi novi raspored partizanskih snaga u rejonu iroke Kule.

Zbog neprijatelj evih ispada u pravcu Kuzmanovae, 8. februara prije podne, Stab 2. brigade nije uspio da toga dana poslije podne organizira demonstrativni napad na liniji Liki Osik Perui, ve je to uinio sjutra izjutra, ne znajui da je obustavljen napad na Bilaj. Jedan bataljon 2. brigade, uz podrku haubike baterije, izvrio je demonstrativni napad prema Marinoj glavici iznad Peruia i potisnuo neprijateljeva obezbjeenja s Ravnog vrha (k. 748). Ustakim protunapadom iz Vuk-ia preko Lisine taj bataljon bio je primoran da se povue preko Brda ka Sv. Trojici, a, kada je dobio po-jaanje uspio je da povratnim napadom potisne nepri-jatelja preko Lipove glavice (k. 671) u Perui. Posle tih borbi 2. brigada prikupila se u zaseoke oko Kuzma-novae, Gostovae i Podboinog Selita (sem 2. bataljo-na koji je ostao u Ramljanima), 1. brigada vratila je glavninu snaga na sektor iroke Kule, a 3. brigada zadrana je na prostoru Poeitelj, Medak, Mogori.

Poslije neuspjelog napada glavnine 35. divizije na neprijatelja u Bilaju, komanda Zapoli pokuala je da u sadjejstvu sa 392. divizijom ovlada linijom Perui Otoac. Njoj je ta veza bila potrebna radi snabdijevanja, poto je dotadanje snabdijevanje preko Karlobaga bilo

10 U Ramljane su slobodno, pod raznim isprikama, ulazili i odlazili ustaki obavjetajci. Sveteniku iz Ramljana partizani su doputali da po vjerskim poslovima odlazi u sela kod Oto-ca, pod ustakom kontrolom, ime se on koristio da ustaama prenese detaljna obavjetenja o partizanskim poloajima, o radu organizacije NOP-a i o odnosu stanovnika hrvatskih sela prema partizanima.

6 2

jako zaobilazno i nesigurno. Za okupatorove snage ta veza znaila je jo jedan izlaz ka jadranskoj obali. Za pravac Gospi Graac neprijatelj je prestao pokazi-vati vee interesovanje. Poto je uoio neprijatelja, Stab 11. korpusa NOVJ naredio je tabu 35. divizije da pre-grupie jedinice, tako da gotovo sve snage postavi prema Otocu i Gospiu, oslanjajui se na iroku slobodnu te-ritoriju istono od ceste Gospi Otoac, s tim da vrsto kontrolira istonu polovinu Gacka polja. Prema zapovjesti taba 35. divizije od 21. februara, raspored jedinica poslije pregrupiranja bio je ovakav:11

Trea brigada 19. divizije nalazila se prema nepri-jatelju u Likom Osiku i Peruiu, poto je zatitu slo-bodnog teritorija juno i istono od Gospia preuzeo 1. bataljon Likog NOP odreda. Zadatak 3. brigade je bio da sprijei ispade neprijatelja iz rejona Likog Osika i Peruia k Ljubovu, kao i njegov pokuaj da prodorom preko Studenaca i Janje izbije u Gacko polje.

Prva brigada 35. divizije, s poloaja kod Likog Osika i Peruia, pomjerena je na sjever, pa je jedan bataljon imala u Potkorjenu orijentiran prema Janji, sa zadatkom da u sluaju potrebe prui podrku 3. bri-gadi u odbrani pravca Perui Janje Lee, kao i da pazi na zaobilazni pravac -koji iz Peruia, preko Kosinja, izvodi na eljezniku stanicu Janje i dalje k Leu. Dva bataljona razmjetena su u jugoistoni dio Gacka polja (Lee, Sinac), a jedan bataljon zadran je kao brigadna rezerva u Ramljanima. Bataljoni u Gackom polju dobili su zadatak da budu aktivni prema Otocu.

Druga brigada 35. divizije rasporeena je u sje-veroistoni dio Gackog polja (istoni dio Poduma, Zalu-nica, Doljani) sa zadatkom da sprijeava ispade nepri-jatelja u jugoistoni dio Poduma i prema Zalunici. Njen zadatak bio je izrazito defanzivan, a bila je prikupljena na relativno uskom prostoru kako bi dobro zatitila pra-vac prema Vrhovinama i Plitvikim jezerima, u rejonu u kojem je bilo vie centralnih ustanova NOP Hrvatske sa Glavnim tabom NOV i PO Hrvatske.

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

6 3

Trea brigada 13. divizije ostala je u sjevernom dijelu Gacka polja i u Dabru, sa zadatkom koji joj je dao tab 11. korpusa direktivom od 7. februara, s tim to joj je sada dolaskom 2. brigade skraen front prema Otocu, pa tako omoguena bolja organizacija obrane na tom sektoru.

tab 35. divizije bio je u Zalunici, sa izviakom etom i etom za vezu, dok su korpusni artiljerijski divizion i pozadinski dio taba 35. divizije bili u rejonu Vrhovina. Liki NOP odred imao je 2. bataljon i dalje na Kamenskom i Kuku, prema cesti Biha D. Lapac, dok je 1. bataljon bio juno od Gospia, na liniji Vre-bac Medak Poitelj Divoselo, da bi titio slo-bodni teritorij od ustakih ispada iz Gospia i Bruana. Bataljon Plavi Jadran zadran je na ranijim poloa-jima s istim zadacima. Brigade su zauzele novi raspored u toku 22. i 23. februara.

Takav njihov kordonski raspored, sa skoro svim sna-gama postavljenim prema dva jaka neprijateljeva garni-zona (Gospi i Otoac) i komunikaciji koja ih vee, nije bio podesan za preduzimanje veih ofanzivnih akcija, sem u sluaju protunapada na neprijateljeve snage koje bi pokuale da uspostave kontrolu nad cestom Otoac Gospi. Raspored snaga 35. divizije omoguavao je dosta dobre veze s jedinicama, jer tabovi triju brigada nisu bih mnogo udaljeni od taba 35. divizije, a sa ta-bom 3. brigade 19. divizije i tabom Likog NOP od-reda mogla Ise lako uspostaviti telefonska veza preko sis-tema polustalnih telefonskih linija Komande 1. likog podruja.

U zapovjesti taba 35. divizije od 21. februara, jedi-nicama je, pored ostalog, ukazano na novu taktiku nep-rijatelja, kao i na nain na koji se treba suprotstaviti njegovom upornom nastojanju da zadri taktiku inici-jativu. Zimski uvjeti i dubok snijeg nametah su poseb-ne postupke, pa su data uputstva i u tom smislu. Po-sebno je naglaena potreba stalnih i sigurnih veza me-u susjednim jedinicama i sa viim tabovima.12

Zbornik, tom V, knj. 24, dok. 79.

6 4

Ve 23. februara izjutra, tj. prvog dana na tim po-loajima, prije nego to su uspostavljene stalne veze s jedinicama, susjednom brigadom i tabom 35. divizije, 3. brigada 19. divizije na poloajima sjeverno od Peru-ia doivila je prve otre sukobe sa snagama 31. i 34. ustake bojne. Poto je saznala da su prethodnog dana u partizanskom rasporedu izvrena znatna pomjeranja, Komanda Zapoli naredila je da se izvre nova nasilna iz-vianja sjeverno od Peruia. Neprijatelj je izvrio jak pritisak na poloaje 2. bataljona i potisnuo ga sa V. ar-daka

Za jedinice 3. brigade 19. divizije borbe su krajem februara bile veoma teke. Teren je bio nepoznat, ishra-na neredovna, zima otra, jedinice zamorene, a neprija-telj vrlo tvrd i inici jati van. Po dubokom snijegu i ispres-jecanom zemljitu bio je vrlo teak manevar i odrava-nje veze s jedinicama. tab 3. brigade i sam se za vri-jeme borbi naao vie puta u prvom borbenom redu i vodio blisku borbu. U jednom od takvih okraja, bio je ranjen komandant Brigade, Ante Gvardiol. tab 35. di-vizije nije 23. i 24. februara imao direktnu vezu sa ta-bom 3. brigade, kao ni uvid u situaciju kod nje, pa je tek poslije 24. februara bio u stanju da organizira podr-ku susjedne 1. brigade, to je dolo do izraaja u borbi od 27. februara.13

Prvih dana marta neprijatelj je nastavio s ispadima iz Otoca i rejona Liki OsikPerui, usmjeravajui na-pade na one take borbenog rasporeda partizanskih jedi-nica gdje bi prethodno uspjeo doi do tanih podataka o poloajima i nainu njihovog obezbjedenja. Iz Likog Osika i Peruia 34. ustaka bojna izvrila je 1. marta napad na poloaje 1. i 4. bataljona 3. brigade 19. divizije u irokoj Kuli, Gluui i Lipovoj glavici. Cilj tog napa-da bio je da se razbije centar i lijevo krilo 3. brigade, te da se izbijanjem u Kuzminovau i Poboino Selite ugrozi cio njen raspored prema Peruiu. Neprijatelj je brzim prodorima uspjeo da rastroji nau odbranu i pri-nudi jedinice na povlaenje, tako da je do podne izbio na liniju PodoviGostovaa. Poslije podne ustake jedi-nice povukle su se u baze. Treoj brigadi tog dana na-neseni su ponovno osjetni gubici (4 poginula, 6 ranjenih, 12 zarobljenih). Meu poginulima i zarobljenima bilo je 7 starjeina, to ukazuje na to da prilikom odstupanja starjeine nisu drale jedinice u ruci, ve su se lino angairale u neposrednoj borbi, nastojei po svaku ci-jenu da zadre napredovanje neprijatelja.

Veliki gubici 3. brigade 19. .divizije za samo osam dana na poloajima sjeverno od Likog Osika i Peruia (18 poginulih, 14 ranjenih, 39 nestalih i zarobljenih), u uvjetima frontalne borbe protiv neprijatelja koji nije

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

6 6

imao znatnu brojanu nadmonost, izazivali su u tabo-vima 35. divizije i 11. korpusa zabrinutost za stanje u toj jedinici. I tab 19. divizije ukazivao je na potrebu da se hitno ispita odgovornost za velike line i materijal-ne gubitke u 3. brigadi. Na zajednikom sastanku pred-stavnika taba 11. korpusa, taba 35. divizije i taba 3. brigade ustanovljeno je da za te neuspjehe nisu krivi samo teki objektivni uvjeti nego i nebudnost u tabo-vima i jedinicama 3. brigade. Odlueno je da se cijela 3. brigada povue na sektor Ljubovo Kuzmanovaa radi sreivanja i odmora, a poslije nekoliko dana da se uputi u junu Liku, gdje bi preuzela poloaje i zadatke 1. brigade 19. divizije, koja se pripremala za povratak u sjevernu Dalmaciju.

Poslije povlaenja 3. brigade s poloaja prema Pe-ruiu, ti poloaji od Konjskog Brda do iroke Kule nisu vie kontrolirani linijskim rasporedom jedinica, ve su dva bataljona 1. brigade, drei glavninu snaga u Ive-via Kosi i Potkorenu, kontrolirali pravce prema Perui-u isturenim predstraama i patrolama, u emu im je pomagala terenska eta Komande mjesta Perui. Jedna terenska eta Komande 1. likog podruja kontrolirala je pravac iroka Kula Ljubovo, a dijelovi 1. bataljona Likog NOP odreda preuzeli su kontrolu poloaja od iroke Kule do Ostrvice. Zbog orijentiranja dvaju ba-taljona 1. brigade prama Peruiu, promjenjen je ras-pored i ostalih snaga 35. divizije u Gackom polju. Ba-taljoni 1. brigade povukli su se s linije D. Sinac Co-vii u G. Sinac, Lee i Ramljane. To povlaenje nepri-jatelj je osjetio kao olakanje, jer je to prema dnev-nom izvjetaju Operativnog odjeljenja Ministarstva oru-anih snaga NDH za 6. mart, protumaeno kao odusta-janje partizana od pokuaja da ponovno kontroliraju Gacko polje.'4

Ispade iz Otoca neprijatelj je i dalje usmjeravao protiv najistaknutijih poloaja 3. brigade 13. divizije, da bi ovladao brdom Um, koje dominira sjevernim dijelom Gacka polja. U napadu koji je izvren 2. marta izjutra, uestvovao je vei dio 19. ustake bojne, uz podrku ap

14 Zbornik, tom V. knj. 25, dok. br. 138.

5* 67

tiljerije. Glavni pravac napada bio je usmjeren na za-padni dio Uma {k. 566), gdje je poloaje drao 4. bata-ljon 3. brigade 13. divizije, a pomoni pravac napada izvodio je k junom podruju Uma, kod Sv. Marka. Na-pad je saekan bliskom i dobro organiziranom vatrom, pa je neprijatelj poslije nekoliko uzastopnih pokuaja da zauzme kotu 566 bio prinuen da, uz gubitke, odstupi. etvrti bataljon imao je u toj borbi 4 poginula i 4 ra-njena borca i rukovodioca. Prvi bataljon 2. brigade je takoe, uspjeno odbio napad na poloaje kod Sv. Marka.

Poslije neuspjelog napada od 2. marta, neprijatelj je prestao s nizom uestalih napada na Um. Tek nedelju dana kasnije, u vrijeme kada su ojaani 846. puk 392. divizije i 33. ustaka bojna nastojali da razbiju 3. bri-gadu 8. divizije u rejonu Plakog, dio neprijateljeve po-sade iz Otoca pokuao je 9. marta da bonim napadom na 1. bataljon 3. brigade u Glavacama razbije njegovu obranu na tome sektoru i otvori sebi put za Dabar, ka-ko bi, na taj nain, olakao akciju legionarsko-ustakih jedinica kod Plakog i u rejonu Blata. Dijelovi 1. bata-ljona koji su branili poloaj na Briinki (k. 717 i k. 665) uspjeli su da zaustave i odbiju taj pokuaj prodora pre-ma Dabru. Poslije te borbe, na sektoru koji je drala 3. brigada, zavladalo je opet jednonedelj.no zatije.

Prva brigada 19. divizije bila je u junoj Lici, na operativnom podruju 11. korpusa NOVJ, i dalje aktivna na cesti D. LapacSrb, naroito na odsjeku te ceste od G. Lapca do Suvaje. S obje strane Dobrog Sela pos-tavljen je 4. marta po jedan bataljon u zasjedu, a jedan bataljon zadran je kao rezerva i osiguranje prema Su-vaji i Brotnji. Na obje zasjede naili su dijelovi 1. bata-ljona 384. puka 373. divizije, pa je na njih otvorena vatra i naneseni im gubici. Neprijatelj je ipak, brzo reagirao, te su se oba bataljona poslije krae borbe po-vukla u svoje baze. Istog dana etnici iz Graaca izvrili su ispad prema Kijanima, ali ih je jedna eta 4. bata-ljona ove brigade odbila nazad u garnizon. Narednih nekoliko dana oekujui povratak 3. brigade u junu Li-ku, tabovi 19. divizije i 1. brigade pripremali su se za povratak u sjevernu Dalmaciju. Trea brigada stigla je

6 8

8. marta u rejon Bruvna, te sjutradan preuzela poloaj 1. brigade, koja se zatim prikupila u Gubavevom polji U to vrijeme etnici iz Otria povremeno su ulazili Veliku Popinu i pljakali imovinu pristalica NOP-a. Sta 19. divizije naredio je zato 1. brigadi da prije povratk u Bukovicu, planiranog za no 11/12. marta, napadn etnike za koje se oekivalo da e 10. marta zanoiti Velikoj Popini. Brigada je 11. marta prije zore ula i Veliku Popinu, ali tamo nije zatekla etnike, jer su s oni prethodne veeri povukli u Otri. Istog jutra kad si saznah za dolazak partizana, etnike jedinice, ojaane mi nobacakim dijelovima 384. puka 373. divizije, krenuli si u obuhvatni napad na jedinice 1. brigade u Velikoj Popin i oko nje. Napad je izvren iz tri pravca, sa Srpskoj klanca preko Podljuta k upljem brdu, od Otria prek Suevica brda k srednjem dijelu Velike Popine, i os Brezovca, sa eljeznike pruge k Miloj vodi. Stab 1. bri gade je povlaenjem 4. bataljona sa Suevica Brda n; Milu vodu, naj pre zatitio svoj desni bok, a zatim poc borbom povukao jedinice iz Velike Popine u Glogovo.

Zbog prisutnosti jaih neprijatelj evih snaga na linij Otri Malovan Graac, pokret taba 19. divizije njene 1. brigade za sjevernu Dalmaciju nije izvren noi 11/12. marta, ve je odloen za nekoliko narednih dana Mar preko junih padina Velebita u Bukovicu izvrer je sredinom marta.15

Prva partijska konferencija u 35. diviziji

Prije formiranja 35. divizije, partijske organizacij nekih jedinica Operativnog taba za Liku (Likog NOI odreda, bataljona Plavi Jadran, artiljerijskog diviziona operativnog taba sa pritapskim jedinicama, a u januari 1944. godine i 1. brigade Operat. taba) bile su organiza-cijski vezane za Okruni komitet KPH za Liku, dok si partijske organizacije operativno potinjenih brigada, bi-

15 Dragutin Grgurevi, Devetnaesta sjevernodalmatinska di-vizija, Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1964, str. 126.

6 9

le u organ izacijsko-kadrovskom pogledu vezane za divi-zijske komitete 13, odnosno 19. divizije. Politiki kome-sar Operativnog taba objedinjavao je rad svih tih orga-nizacija samo u pogledu tekuih politikih zadataka (od-nos prama stanovnitvu i politiki rad u selima, politika priprema jedinica za vanije akcije i si.).

Kada je formirana 35. divizija oformljeno je i njeno partijsko rukovodstvo, u kojem su bili zastupljeni partij-ski rukovodioci (zamjenici politikih komesara) svih jedi-nica. To rukovodstvo je na osnovu uputstava CK KPH u toku februara pripremilo prvu divizijsku partijsku kon-ferenciju, koja je odrana nou 10/11. marta u Vrhovi-nama.16

Osnovne partijske organizacije 35. divizije bile su na ovoj konferenciji zastupljene sa 140 delegata, a od gostiju predstavnici CK KPH, Glavnog taba NOV i PO Hrvatske, taba 11. korpusa, Okrunog komiteta KPH za Liku, te partijskih organizacija 13. i 19. divizije.

Referat o politikoj situaciji u svijetu i naoj zem-lji, kao i o moralno-politikom stanju u jedinicama 35. divizije podnio je politiki komesar Milivoj Rukavina. Izvjetaj o borbenoj spremnosti jedinica podnio je ko-mandant Petar Kleut, pa se, poslije toga, razvila iva i sadrajna diskusija, koja je potrajala skoro cijelu no. Predstavnik CK KPH Karlo Mrazovi Gapar dao je ope smjernice za daljnji rad, a gosti su izloili svoje sugesti-je, pa je konferencija, usvajanjem rezolucije, zavrila rad.

Rezolucija se nije mnogo bavila nabrajanjem postig-nutih rezultata, ve je njeno teite bilo na kritici posto-jeih slabosti. Kao osnovne slabosti u politikom radu or-ganizacija istaknute su: sporo reagiranje partijskih orga-nizacija na politike greke u jedinicama; nedovoljan rad na ideolokom i politikom uzdizanju lanova Partije; nizak kriterij za prijem u Partiju (esto je bila odluu-jua samo hrabrost kandidata, a malo se obraala pa-nja na ostale vrline); problem dezerterstava nije postav-ljen dovoljno otro; nedovoljan uticaj bataljonskih par-

16 AIHRPH, kut. 237 Zapisnik s konferencije.

7 0

tijskih biroa na cio rad u bataljonu i na sprovodenje donijetih odluka u ivot; nedovoljna pomo Divizijskog komiteta i bataljonskih biroa elijama, kao i nedovoljna pomo cijele organizacije politikim komesarima; zane-marivanje kulturno-prosvjetnog rada i slaba veza s or-ganizacijama na terenu. Istaknuto je da skojevci slue kao primjer hrabrosti, ah da treba jo vie politiki i odgojno da djeluju na ostalu omladinu u jedinicama. Zakljueno je da je odnos lanova Partije i svih starje-ina prama novomobilisanim borcima bio ispravan, ali da se njihovom uzdizanju nije poklanjalo dosta panje. Od slabosti na vojnom planu istaknuta je niska taktika vjetina starjeina, neopreznost i troenje municije. Uka-zano je i na pomanjkanje discipline, neodgojan odnos ne-kih starjeina prema borcima i neke pojave nepravilnog odnosa jedinica i pojedinaca prema pozadini.

Konferencija je u zakljucima, pred sve partijske organizacije postavila zadatak da se uoene slabosti to bre otklanjaju; da se prua stalna pomo politikim komesarima i vojnim rukovodiocima u naporima da se stanje u jedinicama popravi; da se proue i propagiraju odluke AVNOJ-a; pojaaju veze s organizacijama na terenu, suzbiju pojave dezerterstva, a pojaa i omasovi kulturno-prosvjetni rad. Viim partijskim rukovodstvima stavljeno je u dunost da pruaju veu pomo niim, a svi skupa da posvete vie panje skojevskoj organi-zaciji, ideoloko-politikom radu s kandidatima za prijem u Partiju i svakodnevnom politikom djelovanju na no-vomobilisane borce.

Nedelju dana poslije te konferencije, OK KPH za Liku obavjestio je Divizijski komitet da je za 31. mart zakazao okrunu partijsku konferenciju, na koju se po-zivaju delegati iz svih jedinica 35. divizije. Na toj kon-ferenciji, pored pitanja koja su se odnosila samo na pozadinu, na dnevnom redu bili su svi zajedniki proble-mi vojske i pozadine, kao: borbena aktivnost pozadinskih oruanih jedinica, obavjetajna sluba za potrebe opera-tivnih jedinica, mjere za suzbijanje dezerterstva, mobi-lizacija novih boraca, snabdijevanje jedinica itd.

7 1

Partijske organizacije Likog narodnooslobodilakog partizanskog odreda, bataljona -Plavi Jadran, terenskih partizanskih jedinica i pozadinskih vojnih komandi i us-tanova (bolnica, radionice itd.), bile su i dalje organi-zacijski pod Okrunim komitetom za Liku, ali je stalni uvid u njihov rad imao i Divizijski komitet.

Obje partijske konferencije (divizijska i okruna) imale su vrlo pozitivan uticaj na razvoj NOB-a u Lici i na vru meusobnu saradnju vojske i pozadine, naro-ito u tekim danima za vrijeme neprijateljeve majske ofanzive.

Napad na Stajnicu i borbe oko Otoca u drugoj polovici marta 1944. godine

Sredinom marta 1. brigada 35. divizije imala je za-datak da sprijei povezivanje gospike ustake grupacije i otoakog garnizona, kao i da sprjeava njihove ispade osloboeni teritorij srednjeg dijela Like. Druga brigada u novom rasporedu nije bila vezana vanijim obrambe-nim zadacima, pa su joj dva bataljona bila slobodna za napadne akcije. Trea brigada 13. divizije, poslije uspje-nog odbijanja nekoliko neprijateljevih ispada iz Otoca, u prvoj polovici marta, mogla je na krae vrijeme prema tom garnizonu da ostavi jedan do dva svoja bataljona, a druga dva da upotrebi za napad. Zato je Stab 35. divizije odluio da glavninu 3. brigade 13. divizije i je-dan bataljon 2. brigade upotrebi za napad protiv jedi-nica 392. divizije, koje su obezbjeivale cestu Brinje Ogulin, kod Jezerana. Cilj te akcije bio je da udarom u pozadinu neprijatelj evih snaga, koje su operirale u re-jonu Plakog, olaka 8. diviziji izbacivanje jedinica 392. divizije sa slobodnog teritorija junog Korduna. Po na-reenju taba 11. korpusa, 1. brigada 13. divizije dobila je zadatak da sadjejstvuje u toj akciji pritiskom na liniju BrinjeJezerane kod Kripolja. Cilj napada jedinica 35. divizije bio je neprijateljeva posada u Stajnici i bono obezbjeenje ceste BrinjeOgulin.17

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

7 2

Trea brigada (bez 3. bataljona) i 1. bataljon 2. bri-gade krenuli su u tu akciju 1. marta poslije podne iz Dabra. Prvi i 4. bataljon 3. brigade imali su zadatak da izvre napad na posadu u Stajnici sa sjevera i istoka, a 2. bataljon da obezbjedi izvoenje napada od inter-vencije iz Jezerana i Razvale, posjedanjem poloaja u Sertiima. Na obezbjeenje prema Kripolju i Brinju postavljen je 1. bataljon 2. brigade na liniji Negorski vrh Draenovii. tab 3. brigade kretao se iza spoja svog 1. i 4. bataljona putem od Tonineve drage prema Stajnici. Dio taba 35. divizije bio je u Lipicama.

Gazei dubok snijeg kroz planinu Kapelu, jedinice su nou 17/18. marta izbile prije zore na poloaje za na-pad i na obezbjeenja. Ustaka posada iz Stajnice ot-krila je pribliavanje partizanskih snaga, pa napad nisu saekali u selu nego su u manjim grupama posjeli sve okolne vrhove i kose. Na tako irokom prostoru 1. i 4. bataljon nisu uspjeli da ih opkole, nego su ih frontalno potiskivah. Ipak, 1. bataljon brzim naletima nanio je neprijatelju gubitke, protjerao manje grupe iz prostora oko crkve ureenog za obranu i zarobio nekoliko ustaa. Na obezbjeenju prema Jezeranima 2. bataljon vodio je prije podne borbu s dijelovima 392. divizije, koji su iz Jezerana i Razvale poli u pomo napadnutoj posadi, sprjeivi njihovo napredovanje prema Stajnici. Prvi ba-taljon 2. brigade za to vrijeme nije na svojim poloajima imao sukoba s neprijateljem. S druge strane ceste kod Kripolja, 1. brigada 13. divizije vrei pritisak na cestu BrinjeJezerane, vodila je cijelog dana borbu na iro-kom frontu bez veih rezultata.

Poto nisu postojali uvjeti za uspjeno produenje akcije u rajonu Jezerana, a poto su intendantska odje-ljenja u sporazumu s domaim politikim terenskim rad-nicima rekvirirala neto hrane od ustakih domainstava, jedinicama je rano popodne nareeno da se povuku na prenoite u Glibodol i Dabar, a narednog dana u po-lazne baze.

Dok je glavnina 3. brigade 13. divizije bila u akciji kod Jezerana, Artiljerijski divizion 11. korpusa premjes-tio je dvije baterije iz Vrhovina u Zalunicu, te iz pet

7 3

orua otvarao povremeno vatru na Otoac, nastojei ta-ko da odvrati neprijatelja od eventualnog pokuaja da jaim snagama izvri ispad prema proreenim partizan-skim poloajima u Glavacama, karama i Pod umu. Trei bataljon 3. brigade je, takoer, radi toga vrlo aktivno izviao prema Otocu. Usprkos tim naim demonstracija-ma, neprijatelj je 18. marta u dva maha s oko tri ete, uz podrku artiljerije, napao poloaje 3. bataljona u Gla-vacama i Lonarima. Ti napadi uspjeno su odbijeni, bez veih vlastitih gubitaka.

Partizanski poloaji na Umu predstavljah su stalnu prijetnju otoakom garnizonu. S njih su jedinice 3. bri-gade mogle mitraljeskom vatrom tui sjevernu i istonu periferiju Otoca. Zbog toga je neprijatelj u februaru i martu izvrio itav niz napada da bi ovladao tim kupas-tim brdom, s kojeg se vatrom moe kontrolirati vei dio Gackog polja. Mada je desetak prethodnih napada ostalo bez uspjeha, neprijatelj je i dalje nastojao da ili zauzme brdo ili, da, neprekidnim prepadima i nanoenjem gubi-taka odbrani Uma, na kraju, prinudi partizansku jedi-nicu da sama napusti odbranu tih istaknutih poloaja. Novi briljivo pripremljeni napad izvren je 21. marta prije svanua. Vei dio Izviakog odreda 392. divizije i 19. ustaka bojna nou 20/21. marta oprezno su se pri-vukli preko pilnikog polja jugozapadnom podnoju Uma, zarobili bez borbe neopreznu objavnicu 3. bataljo-na, neprimjeeni podili k. 556 i pred zoru je opkolili i na juri zauzeli. Odmah zatim artiljerija iz Otoca po-ela je tui nae poloaje u Glavacama, karama i na vrhu Uma. Istodobno s napadom na k. 556, neprijatelj je napao i na poloaje 2. brigade kod Sv. Marka, postigao iznenaenje i zauzeo june padine Uma. Kada su se nae iznenaene jedinice snale, zaustavile su napredo-vanje neprijatelja prema vrhu Uma i pripremile se za protunapad, do kojeg, meutim, nije dolo, jer se nepri-jatelj naglo povukao ka Otocu. U toku ovog napada neprijatelj je uspeo da zarobi 10 boraca 2. i 3. brigade, uz samo manje gubitake u ranjenima, pa je zato borba tog dana predstavljala neuspjeh za 2. i 3. brigadu.18

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

7 4

Iz analize 'borbi u februaru i martu moe se izvui zakljuak da su snage Korpusa na likom sektoru svoje osnovne zadatke u tom periodu da odre pod kontro-lom Gacko polje, i sprijee povezivanje 4. ustakog zdru-ga sa snagama njemake 392. divizije nastojale da rje-e na taj nain to je glavnina ovih snaga stalno drala dio Gackog polja i poloaje sjeverno od Peruia. Tako su se 3. brigada 13. divizije i 3. brigada 19. divizije nale u situaciji da dre svoje bataljone nedjeljama na istim obrambenim poloajima, to nije bilo neophod-no. Slobodni bataljoni 1. i 2. brigade, koji su predstavljah divizijsku rezervu, nisu dovoljno efikasno koriteni za ofanzivna djejstva. Za to je, istina, bilo i objektivnih razloga, jer su neprijateljeve snage bile grupirane i utvr-ene, a vremenske prilike nisu bile podesne za vee sis-tematske napade. Ali i nedovoljna inicijativa u tom pog-ledu bila je djelomino rezultat i nedovoljnog nastoja-nja tabova da pronau makar i male ciljeve za na-padna djejstva u zapadnom dijelu Like. Neprijatelj je pokazivao vie inicijative, pa su njegovi esti ispadi u raspored 3. brigade 19. divizije doveli do uzastopnih ne-spjeha i osjetnih gubitaka, koji su mogli u nekim jedi-nicama te brigade izazvati ozbiljnu krizu, da one nisu bile na vrijeme povuene s toga terena. Obrana 3. bri-gade 13. divizije prama Otocu bila je opreznija i aktiv-nija, ali je Gacko polje moglo biti zatieno i bez dra-nja poloaja na Umu, koje je neprijatelj skoro svako-dnevno tukao artiljerijom iz Otoca. Na prvoj partijskoj konferenciji (10. i 11. marta) ukazano je na niz organi-zacijskih i taktikih slabosti koje su se ispoljile u tome periodu, a naroito su bile istaknute nebudnost i nedo-voljna briga o borcima. Odmah poslije konferencije pri-stupilo se otklanjanju tih slabosti, ali je vrlo nepovoljno materijalno stanje, posebno u pogledu ishrane, vrilo i dalje negativan uticaj na pokretljivost i borbenu spo-sobnost jedinica.

Naselja u Gackom polju u prve dvije godine rata nisu bila u tolikoj mjeri unitavana i ekonomski iscrp-ljivana kao to su to bila u drugim krajevima Like. Mada je veina stanovnitva, kako u srpskim, tako i u

7 5

hrvatskim selima Gackog polja (bila na strani NOP-a. ipak je u nekim selima parola -ekanja s pukom k nozi jo imala znatnog uticaja. Svim ovim objanjavaju se uporna nastojanja neprijatelja da sprijee stalno irenje partizanskog uticaja u tom dijelu Like i da ovlada irim rejonom ovog polja, poslije ega bi se lake mogla us-postaviti prieljkivana vrsta veza izmeu ustake gru-pacije oko Gospia i dijelova 392. divizije u Otocu. e-kalo se samo na vrijeme kada e 392. divizija moi da odvoji vie snaga za ostvarenje te zamisli. Dotle su nje-make snage iz Otoca stalnim ispadima nastojale da odre pod vrstom kontrolom bar bliu okolinu Otoca i liniju Otoac Prozor ovii, a ustake snage iz Peruia pokuavale su da odbace partizanske jedinice od ceste Perui Lee.

Gacko polje je predstavljalo ;za NOP vaan izvor novih borakih snaga i znaajnu ekonomsku bazu. Jedi-nice NOV inile su velike napore da, bar do povoljne prilike za ponovno osloboenje Otoca, sprijee okupa-ciju i pljaku sela u Gackoj dolini. Snage 11. korpusa u sjevernom dijelu Like nisu bile dovoljne za efikasni ob-raun s otoakim garnizonom. Zato je tab Korpusa odluio da aktivnim djejstvima u neposrednoj okolici Otoca prinudi neprijatelja na obranu u samoj varoi, te tako suzi njegov manevarski prostor. tab 11. korpusa naredio je 13. diviziji da pritiskom na dijelove njemake 392. divizije oko ute Lokve i Brinja olaka planiranu akciju 35. diviziji u irem rejonu Otoca.

tab 35. divizije izdao je 23. marta zapovjest za na-pad na Prozor, vicu i Staro Selo.19 U toj zapovjesti su dati priblino tani podaci o neprijatelju u Otocu i oko njega, te jedinicama dodjeljeni zadaci. Prvoj brigadi nareeno je da sa dva bataljona (2. i 4) napadne i likvi-dira posadu u Prozoru, gdje je bila jedna eta legiona-ra iz Izviakog odreda njemake 392. divizije i vod ustaa, Druga, pak, dva bataljona (1. i 3) ove brigade, na liniji Ivevia Kosa Potkoren, i dalje su zatvarala pravac od Peruia na sjever i sjeveroistok.

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

7 6

Draga brigada dobila je zadatak da sa dva bataljo-na napadne i likvidira neprijateljevu posadu u Svici, gdje je bila eta ustaa; s jednim bataljonom trebalo je da se osigura na cesti Otoac vica, a s jednom etom iz pravca Brlog, na Vlakom vrhu; jedan bataljon imao je da ostane na poloajima u Zalunici i junom dijelu Poduma.

Treoj brigadi 13. divizije nareeno je da sa dva bataljona likvidira neprijatelja u Starom Selu, gdje je bila jedna satnija ustaa; s jednim bataljonom trebalo je da se osigura prema Brlogu, a jedan bataljon ostao bi u Dabru.

Komandno mesto taba 13. divizije bilo je na Umu, kod kote 795. Artiljerijski divizion s vatrenih poloaja kod Sv. Marka trebalo je da na zahtjev tabova brigada prua vatrenu podrku napada tamo gdje se za to uka-e ix)treba. Poetak napada predvien je za 24. mart. u 1 sat poslije ponoi.

7 7

Po nareenju taba 11. korpusa istodobno sa ovini napadom 35. divizije, trebalo je da stupi u akciju 1. bri-gada 13. divizije pritiskom na dijelove njemakog 847. puka oko Brinja i da zatvara brinjski klanac. Prva bri-gada, meutim, zabunom je stupila u akciju jedan dan ranije, tako da njeno dejstvo, mada je 23. marta bilo djelomino uspjeno, prekinuto toga dana uvee, ipa nije imalo uticaja na borbe 35. divizije sutradan.

Bataljoni 3. brigade pod borbom su 24. marta prije svanua prodrli u Staro Selo sa sjevera i s istoka, ali se neprijatelj uspjeo povui iz sredine sela i organizirati obranu na padinama Ininog vrha (k. 633). Poslije dva sata borbe neprijatelj je s pristiglim pojaanjima iz Oto-ca uspjeo da potisne bataljone 3. brigade prema Glava-cama.

Druga brigada stigla je sa zakanjenjem u vicu, iz koje se neprijatelj, poto je primjetio pribliavanje partizana, povukao prije nego to je obezbjeenje prema Otocu posjelo svoje poloaje. Noni napad 1. brigade na Prozor imao je uspjeha, pa se neprijatelj u zoru drao jo samo u utvrenim zgradama oko crkve, ali je izjutra protunapadom iz Otoca, uz podrku artiljerije i tenko-va, ponovno zauzeo Prozorinu i Vital (k. 648 i k. 577). Zbog slabog i sporog funkcionisanja veza artiljerijski divizion nije imao prilike da prui direktnu podrku je-dinicama, pa je izjutra 24. marta ispalio nekoliko plotuna po onim dijelovima Otoca u kojima se pretpostavljalo da se nalaze neprijateljeve snage. Ocjenivi da bi u takvoj situaciji zadravanje naih snaga kod Prozora i u Svici bilo nekorisno, tab divizije naredio je ve prije podne svim jedinicama da se povuku u svoje polazne baze. Povlaenje je izvreno danju u potpunom redu. Nepri-jatelj je tu nau akciju ocjenio kao poetak koncentri-nog napada na sam Otoac, pa se ograniio na lokalne protunapade i nije vrio jai pritisak na jedinice za vri-jeme njihovog povlaenja.

Za vrijeme borbi oko Otoca, 24. marta, neprijatelj iz Peruia nije intervenirao. Prvi i 3. bataljon 1. bri-gade u Ivevia Kosi i Potkorenu posveivah su svoju osnovnu panju obezbjeenju i izvianju du ceste Pe-

7 8

rui Lee, a terenskoj eti Komande mjesta Perui prepustili su kontrolu terena oko Gostovae i Podboino^ Selita. Ta eta i komanda mjesta bili su, meutim, ne-oprezni, pa su tri ustake satnije iz 31. i 34. ustake bojne uspjele da ih 26. marta izjutra iznenade u Baif Poljani, sjeverno od Gostovae, te da Komandi mjesta politikom rukovodstvu peruikog kotara nanesu teke gubitke (27 poginulih, 3 zarobljena i desetak ranjenih). Dok su dvije ete 1. bataljona stigle u Gostovau, da b: napadaa napale u bok i presjekle mu odstupnicu, borba je ve bila zavrena, a ustake ete povukle su se ze Perui.20

Napad na Prozor i obrambene borbe u toku ofanzive njemake 392. divizije na slobodni

teritorij Like i Gorskog kotara (april 1944. godine)

Uzastopni napadi jedinica 35. divizije i 1. brigade 13. divizije na predstrane poloaje njemake 392. divi-zije oko Otoca, mada nisu doveli do suavanja prostora pod neprijatelj e vom kontrolom, ubrzali su odluku taba njemakog 15. brdskog armijskog korpusa da irom akci-jom odbaci partizane iz Gackog polja i osigura trajnu vezu svoje 392. divizije s ustakom grupacijom u Gospi-u i Peruiu. Izrada planova za taj pothvat poela je krajem marta dogovorima izmeu komande 1. zbornog podruja NDH, i Komande njemakog 15. korpusa, a za-tim su prenijeti na Stab 392. divizije i Komandu Zapoli u Gospiu.

Stab 11. korpusa NOVJ nije znao za taj neprijateljev plan niti je otkrio njegovo pripreme za predstojeu ope-raciju. Smatrajui da je jaim angairanjem 35. divi-zije moguno drati otoaki garnizon u uoj blokadi i potpunije kontrolirati Gacko polje, naredio je 27. marta Stabu 35. divizije da izvri ponovni napad na Prozor, kao najistaknutiji poloaj juno od Otoca, udaljen od gra-da 4 km.

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

7 9

Napad na Prozor planiran je za no 30/31. marta. Dva dana prije napada izvrena je pregrupacija jedinica ovako: 1. brigada prikupljena je u rejonu Liko Lee Ramljani; 2. brigada uputila je 2. i 3. bataljon na prostor Ivevia KosaJanje, gdje su od 1. i 3. bataljona preu-zeli obezbjeenja prema Peruiu, a 1. i 4. bataljon za-drala je u Sincu; 3. brigada 13. divizije preuzela je ob-ranu cjelog Uma i zadrala raniji raspored.

Stab 35. divizije izvrio je 30. marta prije podne ko-mandantsko izvianje s Uma, na kojem su uestvovali tabovi sve tri brigade i komandanti onih bataljona koji su trebalo da napadaju neprijatelja u Prozoru ili da taj napad neposredno obezbjeuju. Napad na Prozor povje-ren je 1. brigadi, kao najprodornijoj. Ona je s tri bata-ljona imala da ovlada visovima Prozorina (k. 648) i Vi-tal (k. 557), koji dominiraju Prozorom, a zatim da se obezbjedi prema Otocu i odbije eventualne protuna-pade. Desno od 1. brigade napadala su dva bataljona 2. brigade pravcem Sv. Marko Spilniko polje Spilnik, gdje je trebalo da organizuju obranu i sprijee protunapad neprijatelja iz Otoca du ceste Otoac Lee. Trea brigada 13. divizije alje iz rejona Sv. Marka jedan bataljon prema Prozoru, sa zadatkom da ovlada bezimenom kotom sjeverno od Prozora, povee se s bataljonima 1. brigade i sprijei pokuaj neprijate-lja da preko Umca prui pomo napadnutoj posadi u Prozoru. S jednim bataljonom ta brigada vri pritisak na Staro Selo, jedan bataljon ostaje u pripravnosti na prostoru kare, Podum, a jedan i dalje u Dabru. Arti-ljerijski divizion s poloaja kod Zalunice podravae napad i obranu tamo gdje se za to ukae prilika. Na-pad poinje 30/31. marta u pono. Komandno mjesto taba 13. divizije je na Malom Umu, iznad Sv. Mar-ka.21

Poslije podne u Stab 11. divizije u Brakusovu Dra-gu doh su komandant, politiki komesar i operativni oficir taba 11. korpusa. Oni su se sloili s planom pred-stojeeg napada. Taktike, materijalne i politike pripre-me u jedinicama tekle su po planu.

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

8 0

U vrijeme dok je tab 35. divizije stvarao plan i pri-premao jedinice za blokadu garnizona u Otocu, s druge, pak, strane fronta u tabovima 1. zbornog podruja i Komande Zapoli u Gospiu, kao i u tabu 392. divizije, koji je preao u Otoac, pripreman je za 31. mart ve-liki obuhvatni napad na slobodni teritorij sjeverne Like. Neprijatelj se nadao da e tim napadom postii tri vana cilja:

a) razbiti i dijelom unitite glavne snage 35. divizije u istonom dijelu Gackog polja; b) ovladati prostorom Vr-hovine, Plitvika jezera, Turjanski, zatim natjerati Glav-ni tab Hrvatske na povlaenje iz predjela Plitvikih jezera, te unititi razne ustanove i opljakati skladita materijala na tome prostoru, i c) trajno ovladati irim rejonom Gackog polja i obezbjediti siguran saobraaj cestom Otoac Gospi. Svojoj akciji neprijatelj je dao irok naziv: Poduhvat protiv Glavnog taba za Hrvat-sku i osloboenje puta Otoac Split.22

Za takav pothvat neprijatelj je do 30. marta pri-kupio dovoljno snaga. Poslije operacije u rejonu Pla-kog, 846. puk i jo neki dijelovi 392. divizije odmorili su se na prostoru Brinje, Jezerane, odakle su nou 29/30. i 30. marta uveer prebaeni kamionima u Otoac. Dvije bojne (31. i 34.) 4. ustakog zdruga dobile su iz Gospia, 29. marta, smjenu na poloajima u Peruiu i Likom Osiku, pa su se 30. marta odmarale i pod komandom majora Beherera, delegiranog iz taba njemake 392. divizije pripremah za predstojeu operaciju u pravcu Gackog polja i Turjanskog. U Stajnici, 20. ustaka bojna, uz podrku dijelova 847. pjeadijskog i 392. artiljerijskog puka, pripremala se da preko Lipice i Dabarskog Glibo-dola upadne u Dabar. Opi plan neprijateljeve operaci-je za 31. mart bio je ovakav: s Izviakim odredom 392. divizije, 3. bataljonom 846. puka, 19. ustakom bojnom i jedinicama za podrku 392. divizije, polazei iz Otoca, uz sadejstvo 20. ustake bojne iz Stajnice, napasti parti-zanske jedinice u Gackom polju i Dabru, brzim prodo-rima unitavati ih i odbaciti prema Plitvikim jezerima. Istodobnim djejstvom 32. i 34. ustake bojne iz Peruia,

221 AVII, k. 18, br. reg. 39/14 i k. 58, br. reg. 4/1.

81

prema Leu i preko anka, prema Turjanskom, ugroziti lijevi bok partizanskih snaga, ubrzati njihovo izbacivanje iz Gackog polja i vrsto ovladati pravcem Perui Lee.

U tab 35. divizije stigao je 30. marta podatak (od ete koja je slata na zasjedu u Oravac) da je nou 29/30. marta saobraaj motornih vozila izmeu Otoca i Brlo-ga bio vrlo iv, ali tome podatku nije obraana dovoljna panja, jer se smatralo da se radi o redovnom snabdijevanju otoakog garnizona. Uvee 30. marta, u 20 sati, kada su jedinice 13. divizije ve bile u pokretu prema polaznim poloajima za napad, iz taba 3. briga-de 13. divizije primljen je izvjetaj da prema podatku dobivenom iz Starog Sela, neprijatelj za naredno jutro priprema napad na partizanske poloaje. Ni taj podatak nije u tabu 35. divizije kao ni u tabu 11. korpusa uzet kao dovoljan razlog za obustavljanje zapoete ak-cije, jer je preovladalo uvjerenje da se radi o neprija-telj evom napadu onakvog obima kakvi su bili nekoliki prethodni napadi na Podum i Glavace. Takva procjena neprijatelja i njegovih namjera presudno je uticala na razvoj situacije narednih nekoliko dana, jer je glavnina 35. divizije ula sjutradan u borbu protiv mnogo nad-monijeg neprijatelja u borbenom rasporedu, koji joj nije omoguio uspjean otpor u Gackom polju.

Bataljoni iz sve tri brigade odreeni za napad na jugoistone prilaze Otocu, izbili su do ponoi neprimje-eni od neprijatelja, na polazne poloaje za napad i, odmah, preli u odluan napad. U toku prvog sata borbe 2. bataljon 1. brigade zauzeo je na juri Vital i podiao vrhu Prozorine. elo dva eelonirana bataljona 2. bri-gade izbilo je bez borbe u pilnik i posjelo ga za obranu. etvrti bataljon 3. brigade je, takoer, bez iborbe posjeo bezimenu kotu 1 km sjeverno od Prozora. Neprijatelj je bio iznenaen u Prozoru, ali se dosta brzo snaao i protunapadom U 3 sata povratio Vital. Na traenje taba 1. brigade artiljerijski divizion tukao je tada srednji dio Prozora oko crkve, a odmah zatim bataljoni 1. brigade zauzeli su Prozorinu i ovladah cijelim Prozorom, sem vrha Vitala, odakle je neprijatelj pruao ogoren otpor.

8 2

Dok se odvijala borba u Prozoru, neprijatelj je u Otocu pripremao snage za odluan protunapad, s ko-jim je prema Spilniku poeo ve u 2 sata. Prvi bataljon 2. brigade izdrao je prve napade, ali kada su u 3 sata stigli i tenkovi, oba bataljona 2. brigade povukla su se pod 'borbom prema Oltarima. Oko 4 sata neprijatelj je po-eo otar napad preko Unica na Prozor i na bezimenu kotu. Zbog nelikvidiranog Vitala obrana poloaja u Pro-zora i na bezimenoj koti bila je jako oteana, pa su je-dinice javljale da na njima nee moi dugo izdrati. Da jedinice ne bi u tako nepovoljnom poloaju saekale zoru, tab 13. divizije naredio je u 5 sati povlaenje svih jedinica u rejone iz kojih su krenule u napad.23

Zbog energinog pritiska jakih neprijatelj evih sna-ga, povlaenje dijela jedinica 35. divizije nije vreno do-voljno organizirano. etvrti bataljon 3. brigade uspjeo je da se organizirano i bez veih gubitaka povue s bez-imene kote preko Oltara prema Podumu. Jedan bataljon 2. brigade, uporedo s 4. bataljonom 3. brigade, povlaio se prema Iniima, dok je drugi odstupao du ceste Oto-ac D. Sinac. tab 1. brigade, sa dva bataljona od-stupao je pod borbom prema Leu, uz obje strane ri-jeke Gacke, dok je neprijatelj jednom bataljonu 1. bri-gade uspjeo presjei odstupnicu u oviima, pa je ovaj promenio pravac odstupanja, te preko Majatievog vrka (k. 618) i Krevina odstupio u Kosinj.

tab 35. divizije, s osmatranice na Umu, u prvim jutarnjim satima osmatrao je razvoj situacije na liniji Otoac Lee, ali nije vie imao veze sa tabovima 1. i 2. brigade. tab 3. brigade javljao je da neprijatelj napada jakim snagam zapadni dio Uma, Glavace i Dabar. Po intenzitetu borbi i brzom nastupanju neprijatelj evih streljakih strojeva preko Gacka polja, tab 13. divizije je doao do zakljuka da je u toku napad veih razmje-ra. Zbog toga je tabu 3. brigade nareeno da se u slu-aju povlaenja sa sadanjih poloaja orijentira na obra-nu linije Petrini Polje Doljani Zalunica. Oko 9 sati tab 13. divizije napustio je osmatranicu na Umu i preao u Brakusovu Dragu, odakle je pokuavao da do-

14 Zbornik, tom V. knj. 25, dok. br. 138.

e u vezu sa tabovima 1. i 2. brigade, ali mu to nije uspjevalo. Oko podne primljen je izvjetaj da je na poloaje 2. i 3. bataljona 2. brigade, u Ivevia Kosi i Potkorenu, napala jaka ustaka kolona iz pravca Perui-a, te da su se ova dva bataljona povukla pod borbom u Ramljane i Lee. Poto je na taj nain pravac a-nak Turjanski Vrhovine ostao otvoren, 2. bataljon 1. brigade, koji se kao rezerva 1. brigade zatekao u Le-u, krenuo je najpreim putem u Crnu Vlast (danas Gornje Vrhovine) i Klanac (Turjanski) da bi zatitio prilaz Vrhovinama s tog pravca. Zbog nejasne situacije u! junom dijelu Gacka polja, artiljerijski divizion i divi-zijski dijelovi prebaeni su -poslije podne u rejon Vrhovina.

Tog popodneva Stab 13. divizije uspjeo je da dobije samo djelomino sliku situacije 1. i 2. brigade. Stab 3. brigade javljao je da je neprijatelj ovladao Glavacama i sjevernim dijelom Uma, te da se kod Dabra vodi otra borba s neprijateljevom kolonom koja je naila od Staj-nice, a pritisak na bataljone u karama i na Umu stalno se pojaava, pa su slabi izgledi da se ti poloaji odre do mraka. Odmah su preduzete mjere da se jedinice s Uma povuku u Doljane i Zalunicu. Prama nepotpunim i ne svjeim usmenim izvjetajima pojedinih lanova taba 2. brigade, neprijatelj je prateu etu i jedan bataljon 2. brigade, poslije njihovog kraeg otpora na liniji D. Si-nac D. Lee, nabacio na strme padine Godae kod Majerovog vrela. Kod Ramljana i eljeznike stanice Lee vodila se cijelog dana borba, ah situacija na tom prostoru nije jo uvijek bila jasna. Sa tabom 1. brigade nije bilo nikakve veze, pa se opravdano pretpostavljalo da je njena glavnina ostala zapadno od ceste Lee Perui. U stvari, Stab 1. brigade sa dva bataljona kad se sukobio poslije podne s 31. ustakom bojnom kod eljez-nike stanice Lee, ustanovio je da je neprijatelj iz Otoca preko Gacka polja izibio u rejon vrela Gracke, i odustao od pokuaja da se odmah probija prema Ramlja-nima, ve je prenoio na prostoru zapadno od eljeznike stanice Janje, povezao se s bataljonom koji je bio od-baen prema Kosinju, pa se sjutradan pod borbom pro-

8 4

bio preko Potkorena, juno od Ramljana na Duman, odatle bez borbe do mraka izbio u Turjanski.

Predvee 31. marta Stab 35. divizije odluio je di se zbog nejasne situacije na lijevom krilu komandn< mjesto premjesti iz Brakusove Drage u Vrhovine. Pok nije bila iskljuena mogunost da se neprijatelj jo i toku noi preko Godae probije u Vrhovine, javljene je svim ustanovama ZAVNOH-a i pozadinskim ustano-vama koje su bile razmjetene u irem rejonu Vrhovina da se jo u toku nastupajue noi evakuiu u pravci Korenice i Plitvikih jezera. ,Na putu za Vrhovine, Stat 13. divizije saznao je da su se vei dio jednog bata-ljona i pratea eta 2. brigade, s prostora oko Majero-vog vrela, pod pritiskom sklonili u tunel ispod Godae kao i da je pratea eta kod Majerovog vrela morals da napusti jedan pi'otivtenkovski top 57 mm, jer su to-varni konji izginuli. Odmah je nareeno Stabu 2. bri-gade da se sa bataljonom, koji je bio juno od Zalu-nice, po svaku cijenu obezbijedi izvlaenje jedinica 2 tunela kroz sjeverni izlaz, da se povee s lijevim krilom 3. brigade u Doljanima, te da u toku noi organizira obranu na zapadnim prilazima u Vrhovine.

Poslije ponoi poela je jaka snjena vijavica, koja je oteavala pokrete i uspostavljanje veza. Neprijatelj je, koristei se uspjesima postignutim 31. marta i slabo organiziranom obranom u rejonu Zalunice, produio i u toku noi da oprezno napreduje preko Zalunice ka Ivanevia Brdu. Stab 13. divizije pokuao je da te noi organizira evakuaciju korpusnog skladita municije iz Vrhovina, ali u tome nije uspjeo, jer je artiljerijski divizion bio u pokretu za Gornji Babin Potok, a sve zaprege s podruja Vrhovina. i sva raspoloiva radna snaga bili su iskoriteni od ustanova Glavnog taba i ZAVNOH-a koje su se prethodne veeri evakuirale s tog prostora. Pred zoru, kada su dijelovi 2. brigade pod pritiskom poeli naputati poloaje pred Vrhovinama, Stab 13. divizije premjestio se u Gornji Babin Potok. Neprijatelj je 1. aprila izjutra uao u Vrhovine i odmah minirao skladite municije.

Dva bataljona 2. brigade, uspjeno su 31. marta do

8 5

mraka, pruali otpor koncentrinom napadu triju usta-kih bojni, na sektoru Ramljana. Zbog pojave dijelova 34. ustake bojne na Drvenjaku, tj. na njihovom lijevom boku, ti su se bataljoni nou povukli na liniju Turjanski Crna Vlast. Posle toga 34. ustaka bojna posjela je Ramljane, a 19. i 31. bojna izbile su preko Tonkovia i Coraka 1. aprila prije podne u Vrhovine, odakle su odmah preduzeli napade na Crnu Vlast, iz koje su se bataljoni 2. brigade pod borbom povukli u zaseoke Bog-danovii i Pupavci.

Prvog aprila prije podne neprijatelj je produio s napadima na cijelom frontu od Petrinia Polja na sje-veru do anka na jugu. Na desnom krilu 35. divizije 3. brigada 13. divizije drala je toga dana izjutra liniju Petrini Polje Brezovac Gornji Doljani Vrho-vinski Dugi Dol.24 Njoj je izdato tog jutra nareenje da i dalje rokira glavninu svojih snaga ulijevo prema Rudopolju, radi tjenjeg sadjejstva sa 2. brigadom u obrani pravca Vrhovine Plitvika jezera. Druga bri-gada, pak, imala je dva bataljona na liniji brdo Perui (k. 913) Metla (k 910 i k. 911), jedan bataljon na klancu prema Turjanskom, a jedan bataljon u rezervi u Gornjem Babinom Potoku. Drugi bataljon 1. brigade zatvarao je prilaze Turjanskom sa zapada i s juga, dok sa glavninom 1. brigade jo uvijek nije bila uspostav-ljena veza. Desno krilo 3. brigade nije bilo stalno po-vezano s jedinicama 8. divizije na sektoru Plakog, ve je patrolama uspostavljalo povremeni dodir sa djelovi-ma Plaanskog NOP odreda, izmeu sl Mala Kapela i Dabra. Na lijevom krilu 35. divizije, bataljon u Turjan-skom bio je u neposrednoj vezi sa dvije ete 1. likog podruja, koje su bile rasporeene u irem rajonu Koz-jana. Prvi bataljon Likog NOP-a, u vrlo razrijeenom rasporedu, kontrolirao je i dalje preko 20 km dugu li-niju od Podova na Ljubovu pa preko iroke Kule i Os-trovice do Vrebca. Na istonim granicama likog slobod-nog teritorija, na sektoru Likog Petrovog Sela i du Pljeevice, kao ni u junom dijelu Like, neprijatelj nije ispoljavao veu aktivnost, pa, prema tome, poza-

M Zbornik, tom V, knj. 25, dok. br. 132 i 163.

8 6

dina glavnine 35. divizije, tab korpusa i GH u rejonu Plitvikih jezera nisu bili ugroeni. tab 13. divizije bio je u mogunosti da svu panju posveti obrani prav-ca Vrhovine Plitvika jezera.

Sa linije Vrhovine Ramljani neprijatelj je 1. apri-la prije podne krenuo u napad u ovakvom rasporedu: Izviaki odred 392. divizije i 3. bataljon 846. puka, s etom tenkova i divizionom artiljerije, napadali su s obje strane ceste u pravcu Plitvikih jezera; na pravcu Vrhovine, Crna Vlast, Turjanski napadale su 31. i 19. ustaka bojna iz Ramljana je, preko Dumana, trebalo da napada 34. ustaka bojna ali je ona pokretom glavnine 1. brigade pravcem Janje Duman Turjanski bila primorana da se zadri u Ramljanima. Ocjenivi da je trenutno najugroeniji pravac Crna Vlast Metla (k. 911) Gornji Babin Potok, Stab 35. divizije naredio je tabu 3. brigade da s jednim bataljonom ojaa obranu 2. brigade na Metli, a artiljerijskom divizionu da sa vatrenih poloaja na udinom klancu podri obranu kose Perui (k. 913) i Metle (k. 911 i k. 910).

Podran jakom artiljerijskom vatrom i tenkovima, neprijatelj je oko podne zauzeo kosu Perui i pokuao da proiri uspjeh u pravcu Visibabe, ali je vrstom ob-ranom dvaju bataljona 3. brigade, na liniji eljeznika stanica Rudopolje Ogradak Donji Babin Potok, bio zadran. Juno od ceste dva bataljona 2. brigade, ojaana jednim bataljonom 3. brigade, poslije uporne obrane (k. 910 i 911) morah su da napuste Metlu, ali su zatim uspjeh da na liniji Kriva draga Zutulja (k. 984) zadre dalji prodor neprijatelja. Napad dviju usta-kih bojni iz Crne Vlasti prema Turjanskom uspjeno je odbijen na Klancu. Tako je pokuaj neprijateljevog pro-dora prema Plitvikim jezerima i u Turjanski toga dana zaustavljen ve na prvim kilometrima od Vrhovina. Ne-prijatelj je zanoio na liniji Rudopolje kosa Perui kosa Metla Crna Vlast (zaselak Bogdanovii), dre-i jedinice eelonirane po dubini i sa dobro obezbjeenim bokovima.

tab 35. divizije oekivao je da e neprijatelj idu-eg dana ponoviti pokuaj da prodre u rejon Gornjeg Babinog Potoka, pa je te noi poduzeo sve mjere da

8 7

obranu na tom pravcu jo ojaa. Sa tabom 1. brigade konano je uspostavljena veza i dat mu zadatak da preuzme obranu ireg rajona Turjanskog, dok su 2. i 3. brigada utvrivale svoje poloaje i oformile brigadne rezerve u Stajinama i Boria Selitu. Meutim, idueg jutra neprijatelj je iznenada promjenio glavni pravac napada. Izviaki odred i 3. bataljon 846. puka nisu na-putali utvrene poloaje na Peruiu i Metli, a dio sna-ga povukli su na liniju Mali Obijaj (k. 835) Crna Vlast. Sa tri ustake bojne ojaane artiljerijom, izvrio je, meutim, koncentriran napad na Turjanski. Iz Crne Vlasti napadala je na Klanac 31. ustaka bojna, uz po-drku dvije baterije, dok je 19. ustaka bojna, zaobila-zei Klanac s juga, napadala preko Medenog dolca, a 34. ustaka bojna iz Dumana, preko Korita i Maia Bu-daka. Prva brigada bila je primorana da se povue u sjeveroistone zaseoke Turjanskog, a neprijatelj je po-palio srednji i juni dio sela, unitio otkrivena skladita, pa se prije mraka urno povukao u polazne baze, tako da ga 1. brigada nije ni stigla da goni. Bojne 4. ustakog zdruga (31. i 34) povukle su se iz Turjanskog u Rami ja-ne, pa je 34. bojna posjela Ramljane, Janje i Lee, a 31. bojna vraena u Perui i Prvan Selo. Devetnaesta ustaka bojna povukla se u Crnu Vlast, gdje je idueg dana poela da se utvruje na kotama 827 i 793.

Da bi izbjegla novi iznenadni koncentrini napad i da bi se bolje povezala s jedinicama koje su kontroli-rale prostor Gostovaa Podovi Kozjan 1. bri-gada proirila je svoj raspored od Turjanskog na jug, postavljajui jedan bataljon na cesti izmeu Ramljana i anka (Golii i Lug).

Stab 11. korpusa upoznao je radiogramom Stab 13. divizije sa situacijom na likom sektoru i naredio da 1. brigadu to vie angaira na odsjeku Jezerane Bri-nje uta Lokva. Ona je odmah izvrila pritisak na posade izmeu Jezerana i Brinja, a jedan bataljon osta-vila u zasjedi u Brinjskom klancu. Zasjeda je 1. aprila nanijela neprijatelju znatne gubitke.25

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

8 8

Zatije na sektoru Donjeg Babinog Potoka 2. aprila pruilo je priliku bataljonima 2. i 3. brigade 35. divi-zije da predahnu. tabovi brigada izrazili su spremnost da idueg dana protivnapadima, uz podrku artiljerije, odbace neprijatelja s najistaknutijih taaka s kota 913 (sjeverni dio kose Perui) i 911 na Metli. tab 13. divizije izdao je potrebne usmene zapovjesti, pa je 3. aprila, zorom, poela vatrena priprema protunapada. Ne-prijatelj nije saekao bliski napad ve se povukao u Vrhovine i Crnu Vlast.

Pokuaj triju bataljona 2. i 3. brigade da neprijatelja potisnu iz Crne Vlasti prije nego to se tamo dobro utvrdi, nije uspjeo, ali nije izazvao ni jau reakciju ne-prijatelj evih snaga iz Vrhovine.

Svi podaci prikupljeni o neprijatelju 3. aprila uka-zivah su na to da on bar iduih nekoliko dana ne na-mjerava da produi zapoetu akciju prema Plitvikim jezerima i Krbavskom polju. Konano se 4. aprila, po-slije pet neobino tekih dana za 35. diviziju, moglo prii mirnom sreivanju jedinica, planskoj smjeni s po-loaja onih koje su bile najiscrpljenije, popuni izginulog kadra, redovitijoj ishrani i popuni municijom i drugim materijalnim potrebama.

Gubici 35. divizije tih 5 dana bili su dosta veliki. Poginuo je 51, ranjena su 142 borca i nestalo ih preko 100. Meu poginulima svaki trei bio je starjeina. Od naoruanja je izgubljeno 2 pt topa 37 mm, 3 mala mi-nobacaa, 1 mitraljez, 14 pukomitraljeza, 113 puaka i municija u koipusnom skladitu (470 mina za minoba-ca i 9.900 metaka). Do gubitka relativno velikog broja pukomitraljeza dolo je najvie zbog prakse da puko-mitraljeci u najkritinijim situacijama tite povlaenje svoje jedinice, pa se, zatim, sami ne uspjevaju povui. O estini borbi voenih tih dana, govori i injenica da su jedinice 35. divizije u njima utroile 67.000 metaka, 200 mina za mali minobaca, preko 200 granata za artilje-rijska orua i 170 runih bombi. Neprijatelju su nanijeti znatni gubici, ali o njima nisu dobijeni pouzdani podaci.

8 9

Procjenjeni su na oko 123 poginula i 183 ranjena voj-nika.26

Neprijatelj je samo djelomino ostvario ciljeve svoje akcije, za koju je upotrebio trostruko brojnije i materi-jalno mnogo opremljenije snage od 35. divizije. On je nju potisnuo iz Gackog polja, ovladao Vrhovinama i ko-munikacijom Otoac Gospi, ali nije uspjeo da prodre u rejon Plitvikih jezera, niti da razbije 35. diviziju. Glavni tab Hrvatske obratio se 3. aprila direktno ta-bu 35. divizije s pitanjem da li je rajon Plitvikih je-zera obezbjeden od iznenadnog prodora neprijatelj evih snaga, s obzirom na to da se neprijatelj pribliio tom rejonu mjestimino na 10 km, kao i da iza 35. divizije nema naih veih borbenih jedinica. tab 35. divizije odgovorio je pozitivno, pa je Glavni tab ostao u tom rejonu.

tab 11. korpusa NOVJ, cijenei situaciju na sekto-ru Vrhovina i Brinja, doao je do zakljuka da je ve-ina snaga njemake 392. legionarske divizije (ukljuu-jui i pridate ustake bojne), angairan na ta dva sektora, dok su uz njen tab u Otocu ostale samo slabije snage. Pritiskom na Gacko polje sa sjevera, neprijatelj se mo-gao relativno lako prinuditi da smanji pritisak na 35. diviziju kod Vrhovina, kao i na dijelove 13. divizije kod Brinja. Zbog angairanosti jedinica 11. korpusa i nji-hove razvuenosti na velikom prostoru od Istre do Li-ke, u okviru Korpusa nisu se mogle nai snage za ta-kav manevar. Zato je zatraena intervencija Glavnog taba NOV i PO Hrvatske, pa je on naredio tabu 4. korpusa da uputi jednu brigadu na sektor Dabra, odakle bi izvrila pritisak na liniju Otoac Vrhovine. Tako je 2/3. aprila 1. brigada 8. divizije upuena iz Plaan-ske doline, preko Male Kapele, na prostor Dabar, Pe-trini Polje, odakle je uspostavila vezu sa 3. brigadom 13. divizije u Brezovcu.

Cim je ta brigada stigla u Dabar, saznala je da jedna legionarska jedinica upravo pljaka Doljane. Od-mah je tamo uputila 4. bataljon sa zadatkom da spri-jei pljaku. Kad je primjetio pribliavanje partizana.

216 Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 146.

9 0

neprijatelj je pobjegao iz Doljana u Zalunicu, napustiv-i vei dio opljakane stoke i hrane. Idueg dana, izjutra 4. aprila, Brigada je ostavila jedan bataljon na visovima sjeverno od Dabra da bi obezbjedila lea, a sa tri ba-taljona izvrila demonstrativni napad na neprijateljeva "tona obezbjeenja ceste Otoac Zalunica. Poslije prvih sudara na liniji Staro Selo Podum Zalunica. oekujui brzo reagovanje neprijatelja, bataljoni su se povukli na podesni je poloaje za obranu na liniji Gla-vace Drenovac (k. 594) Atlin vrh (k. 801) Bre-zovac. I, zaista, neprijatelj je ve 3. aprila prije podne saznao preko svojih terenskih obavjetajaca (povjereni-ka) za prisustvo 1. brigade n Dabru. Povukao je tada izviaki odred 392, divizije iz Vrhovina u Zalunicu i Podum, odakle ga je 4. aprila uputio u protunapad na dijelove 1. brigade u karama i sjeverno od Doljana.-7 Meutim, taj napad je saekan i uspjeno odbijen.

tab 392. divizije odluio je da se to prije oslobodi neugodnog prisustva partizanskih snaga na sjevernoj ivi-ci Gackog polja. Za 5. april on je organizirao koncen-triran napad sa irokog prostora na Dabar, kare i Bre-zovac. Dio Izviakog odreda vraen je u Vrhovine, a otud povuen 3. bataljon 846. puka i upuen u napad pravcima: Zalunica Doljani Brezovac i Podum kare Dabar. S prostora Brinje Jezerane, u prav-cu Dabra, upuen je 2. bataljon 846. puka s ustakim ojaanjima. Poto je neprijatelj uspjeo da sa sjevera i zapada prodre u Dabar, tab 1. brigade 8. divizije nare-dio je svojim ibataljonima da se ipovuku ti rejon ivice (5 km zapadno od Dabra) i sjevernije na prevoj Male Kapele. Smatrajui da su partizani protjerani s dabar-skog sektora, jedinice 846. puka povuene su jo istog dana u polazne baze: 2. bataljon u Brinje, a 3. bataljon u kare i Glavace. Bataljoni 1. brigade 8. divizije te noi su se rasporedili u Dabru, Petrini Polju i ivici.

Dok su se prvih dana aprila odvijale borbe oko prilaza Gackom polju, 13. divizija vrila je i dalje pri-tisak na neprijateljeve posade oko Brinja. Njena 1. bri-gada izvrila je 5. aprila napad sa dva bataljona na

27 AVII, k. 18, br. reg. 39/14.

9 1

posadu u Prokikama i uspjela da je satjera u nekoliko utvrenih zgrada u sreditu sela. Neprijatelj je iz Brinja uputio pojaanje, koje je uspjelo da se iz ute Lokve probije u Prokike, poslije ega su se bataljoni 1. (bri-gade povukli prema Vodoteu.2* Dva dana kasnije, 13. divizija izvrila je s glavninom svoje 1. i 2. brigade na-pad na neprijateljeva uporita na ICapeli, izmeu Modru-a i Jezerana (Carska kua, vrh Kapele i Razvala). Za tu akciju tab 13. divizije raunao je i na sadejstvo 1. brigade 8. kordunake divizije koja je iz Dabra planirala napad na Stajnicu i Lipice, ali je, poto je saznala za povlaenje neprijatelja iz tih sela u Jezerane, odustala

Situacija kod Korenicc 10 12. maja

* Zbornik, tom V. knj. 26, dok. br. 34.

9 2

od njega. Cilj napada 13. divizije bio je da se na Kapeli presjee veza izmeu Ogulina i Brinja i privue na taj sektor dio snaga njemake 392. divizije, pa tako rastereti pritisak na 35. diviziju kod Vrhovina. Taj cilj djelomino je postignut. Osiguranje s prijevoja Kapele natjerano je na povlaenje u Razvalu, a neprijatelju u sva tri upo-rita naneseni su gubici. Stab '392. divizije morao je da upotrebi dio 846. i dio 847. puka da povrati prijevoj Kapele i ojaa posadu u Razvali.29

U tabu 35. divizije primljen je 6. aprila podatak prema kojem su se ustake snage iz Gospia i Peruia pripremale da jednog od narednih dana upadnu preko Ljubo va u Krbavsko polje. Podatak je izgledao utoliko vjerovatniji, to je prilaz Ljubovu, na poloajima kod iroke Kule, zatvarala samo jedna eta 1. bataljona Li-kog NOP odreda, a izmeu te ete i 1. brigade 35. di-vizije u Turjanskom, nalazila se samo jedna slabija te-renska eta Komande 1. likog podruja, koja je patro-lama kontrolirala prostor Lju&ovo, Kuzmanovaa, anak. Smatrajui da Turjanski mogu uspjeno braniti dva ba-taljona, tab 11. korpusa naredio je da dva bataljona 1. brigade odmah preu na prostor Kuzmanovaa Podovi, radi zatite ljubovskog prijevoja i aktivnog djej-stva na cesti Perui Lee. Preostala dva bataljona 1. brigade rasporeena su tako da je jedan zatvarao Klanac sjeverno od Turjanskog, a drugi kontrolirao pri-laze Turjanskom iz pravca Ramljana. Bataljoni su zau-zeli novi raspored 7. aprila do podne.

Da bi se neprijateljeve snage oko Gospia jae ve-zivale i smanjila mogunost veih ispada, nareeno je 1. bataljonu Likog NOP odreda da to ee vri pre-pade na juna i zapadna obezbjeenja Gospia. tab 1. bataljona odluio je da 9. aprila napadne satniju usta-ke milicije u Bilaju. Iako se uspjela odrati, cilj je dje-lomino postignut, jer je neprijatelj stekao dojam da su partizanske snage juno od Gospia jae nego to su stvarno bile.30

29 AVII, k. 18, br. reg. 39/14. = Zbornik, tom V, knj. 26, dok. br. 106.

9 3

Neprijatelj je, smatrajui da je na sektoru Dabra situacija popravljena, prebacio Izviaki odred iz kara i Glavaca 7. aprila uvee u Vrhovine, gdje su ve bili 3. bataljon 846. puka i 19. ustaka bojna. Sa ta tri bataljo-na i 34. ustakom bojnom neprijatelj je za 8. april pri-premao nov napad na Turjanski i Babin Potok. Ova akcija poela je napadom triju neprijatelj evih bataljona na Turjanski. Izviaki odred napadao je iz Crne Vlasti preko Klanca, 19. ustaka bojna svojim poznatim sta-zama preko Medenog Dolca, a 34. ustaka bojna iz Ram-ljana preko Drvenjaka i Maia Budaka. Trei bata-ljon 846. puka upuen je da na pomonim pravcima na-pada preko Metle prema Gornjem Babinom Potoku i da preko Rudopolja vee glavninu partizanskih snaga i spri-jei njihovu intervenciju prema Turjanskom.

Izviaki odred naiao je na jak otpor jednog ba-taljona 1. brigade na Klancu, pa je teite napada pre-nio na spoj tog bataljona sa 3. bataljonom 2. brigade kod Velike grede (k. 983). Prodorom na tom pravcu on je ve prije podne uspjeo da odbaci 3. bataljon na padi-ne Lisine (k. 1182). Poto je 19. ustaka bojna napadom iz Medenog dolca ugrozila lijevi bok bataljona na Klan-cu, on se morao povui bez borbe u istone zaseoke Tur-janskog, odakle je zajedno sa 1. bataljonom, koji je 34. ustaka bojna potisnula u june zaseoke Turjanskog, bra-nio taj dio sela od bezobzirnog paljenja i unitavanja. Ni 1. bataljon 2. brigade nije izdrao napad glavnine 3. bataljona 846. puka na Metli (k. 911), pa se pod pri-tiskom povukao prema Gornjem Babinom Potoku. Jedna eta legionara sa kote 911 brzo se prebacila preko ceste i zauzela slabo branjenu k. 901 (juno od Boria Selita). Zbog tog poteza neprijatelja i pritiska iz Rudopolja, 1. bataljon 3. brigade morao je napustiti obranu kose Pe-rui i povui se preko Veliko