11 Schiffler

Schiffler, Lj., Iz riznica hrvatske knjige, Prilozi 6970 (2009), str. 181207 181

IZ RIZNICA HRVATSKE KNJIGE. PRINOSI IME JURIA FILOZOFSKOJ I KULTURNOPOVIJESNOJ HISTORIOGRAFIJI

LJERKA SCHIFFLERInstitut za filozofiju, Zagreb

UDK 1 Juri, . 930.1 1(091)(497.5)19 Izvorni znanstveni lanak Primljen: 3. 2. 2009. Prihvaen: 14. 5. 2009.

Saetak

Uz kratak povijesni osvrt na neke temeljne postavke, nastojanja i rezultate hrvatske historiografije kulturne i filozofske batine, u lanku se analiziraju aspekti opse-nog rada ime Juria (Sinj, 18. V. 1915. Zagreb, 27. X. 2004), bibliografa, bibli-otekara i bibliofila, posebice na istraivanju, otkrivanju, popisivanju i tumaenju nepoznate rukopisne i knjine batine u brojnim domaim i stranim privatnim i javnim bibliotekama i bibliotekama crkvenih redova. Pratei povijesni razvoj do-mae knjige, hrvatske pismenosti, tiskarstva i knjiarstva, od najstarijeg razdoblja glagolizma i medijevistike do novijih razdoblja, otvarajui mnoga i jo otvorena struno-metodoloka pitanja, Juri svojim opusom i svojim kritikim napomenama i upozorenjima na djelatnosti ove u osnovi znanstvene discipline zaduuje budue istraivae irokog znanstvenog profila, povjesniare, filologe, lingviste, kroatolo-ge i kroatiste, povjesniare kulture, filozofije, umjetnosti i crkvene povjesniare. Radom se nastoji utvrditi povijesno mjesto koje . Juri zauzima u hrvatskoj histo-riografiji 20. stoljea.

Kljune rijei: hrvatska historiografija, kulturna povijest, filozofija, filologija, gla-golizam, medijevistika, latinizam, novovjekovlje, . Juri

Biobibliografska djelatnost, izrada tekuih, retrospektivnih, opih, te-matskih, strunih, nacionalnih i internacionalnih, specijalnih, selektivnih i drugih bibliografija, arhivistika, katalogizacija i niz drugih pomonih po-vijesnih disciplina (paleografije, komparativistike, filologije, enciklope-

182 Schiffler, Lj., Iz riznica hrvatske knjige, Prilozi 6970 (2009), str. 181207

distike, leksikografije, repertorija, epigrafike), popisivanje zbirki, arhiva, fundusa knjinica, njihova znanstveno-struna egzaktna analiza, kritika ralamba, obrada vrela i izvora, sloen je metodoloki instrumentarij kul-turnih povjesniara i historiografa raznih podruja prouavanja, pa tako i povjesniara filozofije. Popisivati, zatititi i sauvati knjino blago jedan je od temeljnih faktora sigurnog oslona istraivanja i prouavanja, uteme-ljenih sudova i jedna od pionirskih zadaa ime je mogue znatno smanjiti opasnost od eventualnih krivih zakljuaka i uveati izglede za objektivnu i tonu interpretaciju.

Tomu u prilog govori i potreba za potpunim pregledima ve utvrenih injenica, ali i za njihovom dopunom. S gledita povijesti filozofije kao i kulturne i duhovne povijesne batine izuzetno je velika i dalekosena, upra-vo nezamisliva potreba za spomenutom djelatnou pomagalom. Registri-ranje radova, djela, tiskovina i rukopisa, njihovi popisi, datiranje, atribuira-nje osnova je daljih znanstveno-strunih prosudbi, ogledala kulturne i uevne razine odreenih duhovnopovijesnih razdoblja i njihova znaenja u obzoru razvoja hrvatske kulture, ali i u obzoru ireg europskog prostora. Specijalizirani abecedni popisi imena zaslunih pojedinaca, njihovih djela, institucija, mjesta i sredita, obrazovnih, javnih i privatnih, samostanskih uvalita knjinog blaga, otkrivanja starije trezorske grae, sudbine putova knjige, ishodite je znanstvenih istraivanja, smjernica i orijentir specijali-ziranih multidisciplinarnih, poliaspektnih disciplina filologije, knjievne i znanstvene povijesti, filozofije, pravne, drutvene, politike i crkvene po-vijesti, upravo kao osnove polaganja njihovih temelja i otkrivanja dubokih njihovih korijena. Na kraju, u ovdje dominantnom kontekstu argumenata za utvrivanje identiteta i afirmacije hrvatske kulture, njene specifinosti, zasluge i viestoljetna prisustva, povezanosti i utjecaja u europskom obzoru od hrvatske glagoljske batine, medijevistike, humanistiko-renesansnog razdoblja i nadalje. Povijest koja biljei stoljea putova starije i novije hrvat-ske knjige, njene tokove i rekognosciranja latinskih i hrvatskih djela, otvara svoje dionice od najstarijih razdoblja hrvatske inkunabulistike do novijih razdoblja, jo neprouenih i necjelovito vrednovanih djela, zbirki ostavtina i dr.

U temelje spomenutih historiografskih istraivanja meu mnogima valja istaknuti rezultate domaih pisaca, sveenika, kulturnih i knjievnih povjesniara starijih i mlaih narataja bibliofila, arhivista, bibliotekara, an-tikvara, pojedinaca sakupljaa rijetkih knjiga i rukopisa, sve od Ambrozija Guetia / Gozze, Marka Marulia, Dmine Papalia, preko Ivana Kukuljevi-


a, sabiraa inkunabula i osnivaa hrvatske bibliografije,1 poticatelja istrai-vanja i organiziranja znanstvenog rada na starijim izvorima hrvatske povijes-ti, Franje Rakoga koji je poloio temelje moderne hrvatske medijevistike, Vatroslava Lopaia zaslunog za istraivanje arhivskih izvora (Be, Graz) i izdavanje hrvatske novovjekovne grae te Inocencija ulia, bibliografa i skupljaa knjiga, rukopisa i velike grae. Ovdje valja istaknuti arhivsku dje-latnost starijih narataja istraivaa i obraivaa zbirki biobibliografske gra-e i njihovih izvora, glagoljskih i latinikih inkunabula (Emilije Laszowski, Jure Boitkovi, Euzebije Fermendin, Karlo Horvat, Kosta Vojnovi,2 Val-tazar (Baltazar) Bogii,3 Velimir Deeli,4 Krsto Stoi,5 Mirko Breyer,6 Ivan Esih, Josip Badali, sve do rezultata novijih narataja.

O inkunabulama kao hrvatskoj kulturnoj batini, donosei sliku o broju i kakvoi tiskovina 15. stoljea, o njihovom znaenju i kulturnopovijesnoj ulozi, pie Josip Badali,7 navodei brojna djela i radove inozemnih autora, ali istiui i potrebu za takvim radom u nas. Navodi on slavna imena doma-e humanistike kulture, Jurja Dragiia / Georgius Benignus de Salviatis, Dragutina Pucia / Carolus Puteus, Jakova Bunia / Jacobus de Bona, i dru-ga, zaboravljenih humanista meu kojima e oni sretniji nai strane izda-vae svojih djela (Firenza, Rim, Venecija i dr.). Tiskana izdanja pripisuje on djelima aice naih humanista latinista.8 Kritiki otrije primjedbe i pri-jekore upuuje on zagrebakoj biskupiji, istiui tuni poloaj nae knjige, iz kojeg iskae svijetao podvig naih senjskih glagoljaa, kanonika Blaa Baromia, Silvestra Bedriia i Gapara Turia, koji godine 1494. udaraju temelje prvoj tiskari na hrvatskom narodnom podruju, u starodrevnom gra-

1 I. Kukuljevi, Tiskari jugoslavenski, Arkiv za povstnicu jugoslavensku, I, Zagreb, 1851, str. 124126.

2 K. Vojnovi, Bibliografski pabirci iz dubrovakijeh arhiva, Starine, knj. 28, 1896, str. 3945.

3 V. Bogii, Zbirka slovjenskih inkunabula, Dubrovnik, 1898.4 V. Deeli, Inkunabule (prvotisci) zagrebake Sveuilitne biblioteke, Zagreb 1902.5 K. Stoi, Inkunabule samostana Sv. Frane u ibeniku, Croatia sacra, Arkiv za

crkvenu poviest Hrvata, sv. 7, Zagreb, 1934, str. 7998. 6 Sdslawische Rara und Rarissima. Eine emfindsame bibliophile Exkursion, Wien,

Leipzig, Zurich, 1937; I. Esih, O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama. Posthumni bi-bliografsko-bibliofilski prikaz Mirka Breyera, Narodni list, 8, 1952, 2260, str. 3; T. Jaki, O Mirku Breyeru. Osnovi biografije i bibliografije njegovih radova, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 19, 1973, str. 721.

7 Josip Badali, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1952.8 J. Badali, op. cit., str. 3.


du Senju, i izdaju prvu hrvatsku knjigu tiskanu u naoj zemlji, glagoljski Misal. 9 Badali navodi i knjinice crkvenog karaktera, franjevaca treo-redaca (Glavotok-Zagreb; knjinice franjevaca: Trsat u Rijeci; Zadar; Koru-lanska Badija), Zagrebaku sveuilinu knjinicu, domae naune biblioteke (Pula, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, Cavtat) i dr., uvatelja rijetkih ostataka naih kulturnih vrednota.10 Opisujui strukturu naih zbirki inkunabula isti-e Badali podruje filozofije, religijsko-filozofijsku i teologijsku literaturu, pisce i njihovu zastupljenost,11 analizirajui tiskarsko podrijetlo inkunabula, nae tiskare, posebice pionira hrvatskog tiskarstva, senjsku i cetinjsku tiskaru u 15. st. i njihov znameniti kulturni pothvat. Upozoravajui na upropatenost mnogih dragocjenih spomenika kulturnih napora naih glagoljaa, otuivanje i defektnost, na osnovi svog uvida upuuje na niz posebnih znaajki hrvatske kulturne prolosti, stvaralako uee naih ljudi, kulturno-znanstveni poten-cijal i prednosti jedne male kulturne sredine u usporedbi s najveim stranim zbirkama. Badali za to podastire dokumentirane i zanimljive, ak i bizarne primjere (npr. dragocjeni sauvani primjerci stranih pisaca u Dubrovniku, gradu izuzetno visoke obrazovne i kulturne razine).12

Zavravajui svoju uvodnu studiju uvod u Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj iza koje slijedi opsean njihov katalog, Josip Badali sumira svoj odnos spram spomenike batine, njenog znaenja i uloge, ali i vie od toga, on ukazuje na zadatke koji predstoje buduim naratajima istraivaa:

Jest, tragajui dalje tim putem, to jest otkrivanjem i utvrivanjem dodira, odraza i utjecaja toga kulturnoga potencijala XV. stoljea izgraivanog u naoj i za nau sredinu u toku proteklih stoljea, moi emo tek na temelju konanih rezultata tih istraivanja do kraja upoznati i utvrditi stvaran, pa i pozitivan, odnos nae kulture naprama toj kulturnoj batini naoj. A u toj e konanoj ocjeni biti sadrana i nje-zina definitivna cijena i vrijednost za nau narodnu kulturu.13

Nastojei na izvravanju tih zadataka rade mnogi skupljai, popisivai i istraivai starije hrvatske povijesti, primjerice pisci, povjesniari, svee-nici starijeg narataja, prouavatelji srednjovjekovlja i humanistike, dje-latnosti humanizma sakupljanja i iznoenja u javnost djela starih antikih

9 Ib., str. 4.10 Ib., str. 5.11 Ib., str. 710, 30.12 Ib., str. 33. 13 Ib., str. 33.


i srednjovjekovnih pisaca,14 kao to su primjerice bili Marko Maruli i Ivan Dubrovanin / Stojkovi, svojom zbirkom grkih tekstova kojom su se sluili Reuchlin, Erazmo, i neki drugi (danas u Dominikanskom samostanu u Baselu) predasnik Frane Petria (sakupljaa zbirke od 75 grkih kodeksa 378 djela od 183 pisca, danas uvanih u Escorialu). Nadalje su to prvi doma-i bibliografi: Ambrozije Gueti / Gozze, Serafin Crijevi / Cerva, Ignjat urevi, Sebastijan Slade-Dolci, Francesco Maria Appendini, pa pisci, knjievnici, povjesniari, arhivisti, leksikografi, historiografi, nositelji fun-damentalnih istraivanja. Postoje pritom razliite, pa i meusobno protivne ocjene, prosudbe i stajalita, posebice kvalifikativa, odrednica, znaenja i uloge najstarije hrvatske pismenosti, knjievnosti i kulture, kako ona pozi-tivna, afirmativna, tako i negativna kao i zastarjela pa i pogrena u nekim sluajevima. Imenima Vatroslava Jagia, Mihovila Kombola, Slavka Jeia, Rudolfa Maixnera, Stjepana Ivia, Milana Reetara, Franje Fanceva (koji se protivi svakom stajalitu glagoljske iskljuivosti, zalaui se za koncepciju homogenosti hrvatskog srednjovjekovlja, to e prihvatiti neki od kasnijeg narataja istraivaa), Tome Matia, Vinka Premude, Karla Horvata, Josipa Hamma, Vjekoslava tefania, Valentina Putanca, Serafina Hrkaa, Hrva-tina Gabrijela Juriia, ne iscrpljuje se irok i kontinuirani raspon interesa, posebice sklonosti prouavanju hrvatske kulturne batine, postanka i razvoja hrvatske pismenosti, tiskarstva i bibliotekarstva, filolokim istraivanjima i tekstolokim prouavanjima hrvatske knjige od razdoblja medijevistike. U svoj kompleksnosti pitanja i tekoa, te razliitosti kritiko-metodolokog pristupa, samog razumijevanja i poimanja izvora i korijena, posebitosti nae humanistiko-latinistike, renesansne i postrenesansne tradicije uveavaju se pa i revidiraju znanja i spoznaje o povijesnom razvoju u sinkronom i di-jakronom, domaem i europskom obzoru. Svojim radovima izmeu ostalog i iz povijesne bibliografije, analizama i rezultatima prouavanja, evidenti-ranja i popisivanja najstarijih rukopisa hrvatske glagoljske batine, domai historiografi velikom svojom ljubavlju i radnom energijom ire obzore, od onih filolokih, lingvistikih, tovie i muzikolokih i umjetnikih, esteti-kih, filozofskih i dr., ili drugim rijeima ovjekova ivotnog obzora u cje-lini, njegove identifikacije kroz tradiciju i novodolazee vrijeme.15 Svi su

14 . Juri, Dva znaajna strana kataloga, u njegovoj knjizi Iz Muzeja hrvatske knji-ge. Izbor knjievnih i kulturno-povijesnih rasprava, bibliografskih i bibliotekarskih lanaka i prikaza knjiga, Zagreb, 2000, str. 270.

15 Na neke od njih upozorava primjerice Marija Panteli u svojim radovima i rasprava-ma, istiui karakteristike naih kodeksa.


oni meutim jedinstveni i sloni u temeljnom stajalitu o glagolizmu kao osobitoj nacionalnokulturnoj pojavi i njezinu znaenju kao faktora razvoja naega kulturnog ivota. Prouavanjem sudbine tiskarstva i sudbine knji-nica po domaim i stranim arhivima, posebice bogatih samostanskih zbirki crkvenih redova, oni su ugraeni u temelje novije moderne knjievnopo-vijesne i kulturne historiografije. O tomu govori plodan, zapaen i priznat opus niza autora od kojih valja neke spomenuti u ovom kratkom i pomalo okanjelom tekstu posveenom imi Juriu.16 Odnosi se to na nove pristupe tradiciji, na nove poglede i nova itanja, tumaenja i vrednovanja knjinog blaga, na novo poimanje same povijesti, njene naravi i biti, na dinamiki odnos spram prolosti i suvremenosti. U njima se oituju primjerice herme-neutika pitanja, problematika periodizacije najstarije hrvatske pismenosti i kulture, s obzirom na nova istraivanja i otkria stare rukopisne batine i dosad nepoznatih izdanja djela, na analize i usporedbe koje uvelike mije-njaju dosadanje spoznaje, esto pogrene slike, na rezultate i ocjene nae historiografije i pred istraivae postavljaju nova pitanja i zadatke.

O tomu kazuje Radoslav Katii ve 1969. g. u svojim filozofski intoni-ranim promiljanjima o pojmu vremena i povijesti kao znanstvenoj discipli-ni, o povijesnoj svijesti, te o historiografiji kao duhovnoj djelatnosti, prema tome i karakteru i smislu povijesne predaje (kao procesa), sa svijeu o tomu kako se odgovori na pitanja ne iscrpljuju, moe se samo odgovarati ali nikada odgovoriti tako da se vie ne bi postavljala.17

* * *

Rezultati i zasluge novijih istraivalakih napora viegodinjih proua-vatelja i vrsnih znalaca te najstarije hrvatske tradicije koja mijenjaju tu do-sadanju sliku, ali ujedno nastavljaju na ranije spoznaje, iskustva i pozitivna dostignua, valja pripisati pojedincima ve priznatim domaoj, ali i stranoj znanstvenoj javnosti.

16 Ovaj rad je naime memorijalnog karaktera, a nastoji ukazati na Jurievo bavljenje i prinos hrvatskoj filozofskoj batini te naglasiti jo jednu dimenziju, njegovu osobnu prija-teljsku i znanstvenu suradnju s lanovima Instituta za filozofiju, od njegovih poetaka, prije svega s prof. dr. Vladimirom Filipoviem, njegovim prvim voditeljem (izmeu ostalog i s autoricom ovih redaka).

17 R. Katii, to nam znai povijest (Nestruna razmiljanja), PSHK, knj. 161, 1984, str. 407.


Da spomenemo samo neke od mnogih koji su svojim prinosima ne sa-mo obogatili povijest domae knjige nego i pridonijeli oivljavanju njene tradicije.

Znaajan je opus povjesniara, jezikoslovca, bibliografa i arhivista Branka Fuia, povjesniara umjetnosti, kulturnog povjesniara i istraiva-a hrvatske glagoljsko-epigrafske batine koji je ostavio velevrijedan prinos inventarizaciji hrvatskih kulturnih i umjetnikih spomenika gradova i otoka, zapisa, Istre, Primorja, sjeverne i srednje Dalmacije i dr., korisnih ne samo za uzak struni krug znanstvenika.18

Nadalje su to brojni radovi Eduarda Hercigonje. Rezultat njegova du-gogodinjeg bavljenja hrvatskom srednjovjekovnom glagoljskom knjigom opsean je njegov uvid u spomenutu tematiku iskona hrvatske knjige koji opseno, znanstveno i struno, akribiko-kritiki referira o stanju hrvatske historiografije o srednjovjekovlju. Idui tragovima glagoljakih pisaca uka-zuje on na visok razvoj intelektualistike elite, otvarajui bitno nov pristup kompleksu glagolizma.19

Radoslav Katii svojim osebujnim znanstvenoistraivakim erosom i poznavanjem sveobuhvatne povijesno-kulturoloke problematike podastire detaljan uvid u sintetiku, vieslojnu povijest ranijih razdoblja. Svjestan i-njenice nedostatnih vrela kao pouzdanog oslonca za sintezu, analizira on bogate dionice povijesti ranosrednjovjekovne hrvatske pismenosti, knjiev-nosti i knjievnog jezika, njena ishodita i temelje, za to su pretpostavka i potreba upravo multidisciplinarne znanosti, filologija, povijest, arheologija, kulturna povijest, povijest umjetnosti. To vie je to potrebno kad je rije o starinoznanstvu (R. K.), razdoblju latinske medijevistike i njenom znae-nju za predrenesansni humanizam, renesansu i barok koje Katii smatra te-meljem novog stoljea. U fenomenu hrvatskog srednjovjekovlja R. Katii vidi duhovnu vlastitost hrvatskog naroda, dokumentirajui to putovima hrvatske knjige, pismene kulture i njihove povijesne dinamike.20

Djela i studije arka Muljaia, romanista i filologa, prouavatelja i vrsnog poznavatelja hrvatske kulturne prolosti, analitika arhivalija (50-ih

18 B. Fui, Glagoljska epigrafika, Zagreb, 1982; isti, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982; v. Ljetopis JAZU 79, 1979, str. 516519.

19 E. Hercigonja, Nad iskonom hrvatske knjige. Rasprave o hrvatskoglagolskom sred-njovjekovlju, Zagreb, 1983.

20 R. Katii, Litterarum studia. Knjievna izobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekov-lja, Zagreb, 1998.


godina bio je arhivist Dravnog arhiva u Dubrovniku), donose znaajne do-pune i ispravke dosadanje historiografije i predstavljaju doprinos drutve-nim i humanistikim znanostima. Njegova istraivanja seu kako u najranija tako i kasnija povijesna razdoblja domae kulturne povijesti. Posebice je to tematika knjige (uvoza, izvoza, korisnika, trita, poslovanja i drugih poje-dinosti), autorstva, tiskarstva, prvotiska, izdavatva, knjievnosti, znanosti, medicine, filozofije, politiko-pravnih i drugih podruja koja se umnogomu odnose na povijest raguzeistike. Ukazuju na to njegove analize domaih i stranih arhivalija, slubenih knjiga i isprava te rukopisne grae. U tom se primjerice izdvaja njegovo viegodinje bavljenje pojedinim aspektima djela Benedikta Kotruljia (prvotiska njegova djela o trgovini i sauvanih njegovih prijepisa, firentinskih i maltekog, o emu jo nedostaju konane spoznaje), Tome Basiljevia, dubrovakog prirodoznanstvenika, fiziara i kemiara iz razdoblja prosvjetiteljstva (ije pismo-esej Biljeke o malim gradovima i dravama Muljai po prvi put objavljuje), ili filolokom i tiskarskom djelatnou Frane Petria (izdavanje sabranih djela G. Camilla Delminija), bavljenje pojavama i dogaajima.21

Vicko Kapitanovi popisiva je i obraiva velike rijetko dostupne i nepoznate grae, iji radovi predstavljaju znaajan doprinos hrvatskoj kul-turnoj povijesti, budui da pokrivaju iroko podruje autorove specijalizaci-je, arhivistike, paleografije, diplomatike, arheologije. Posebice se to odnosi na njegovo viegodinje istraivanje samostanskih knjinih fondova franje-vakog reda, katalogiziranje rukopisne i knjine batine, njihovih izvora od razdoblja ranokranske pismenosti i civilizacije, utvrivanja inkunabula, kodikoloke analize tekstova pisanih staroslavenskom glagoljicom, irili-com i bosanicom, te na autorove studije i lanke o knjievnoj, kulturnoj i tiskarskoj djelatnosti, filozofiji i teologiji, filologiji i sl., sastavnog dijela europske kulture.22

21 . Muljai, Iz dubrovake prolosti, Zagreb, 2006. 22 V. Kapitanovi, Latinski filozofski rukopisi u franjevakoj knjinici u Makarskoj

(graa), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3536, 1992, str. 201245; isti, Rukopisna i knjina batina Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, Makarska, 1993; isti, Rukopisni prirunici franjevakog filozofskog uilita u ibeniku (1669. 1825.), Pri-lozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3940, 1994, str. 157199; isti, Filozofsko uilite i rukopisi u franjevakom samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, 17481826 (graa), ib., 5354, 2001, str. 287320; isti, Franjevako pokrajinsko uilite i rukopisi u Sinju do austrijske reforme kolstva, ib., 6566, 2007, str. 89124; v. rad autorice ovog lanka: Dopri-nosi Vicka Kapitanovia hrvatskoj kulturnoj povijesti, Filozofska istraivanja, sv. 3, 2007, str. 699702.


Bavei se povijeu knjige kao temeljem i odslikom ljudske materijal-ne i duhovne kulture od davnih civilizacija Istoka do novije povijesti Za-pada i papirnate civilizacije 20. stoljea Aleksandar Stipevi u svojoj monumentalnoj povijesti knjige prati razvoj pisma, knjige i knjiarstva. On prezentira i analizira fenomen knjige, njene proizvodnje, vrste i oblike, ti-sak i tehnike i knjinica. Usporedo s ekonomskim, kulturnim i tehnikim razvojem ovjeanstva, prati on povijest i sudbinu knjige, progone i cenzu-re, obrazlae bibliotekarsku teoriju i u cjelini fenomen knjige vrednuje kao knjievnu i znanstvenu batinu.

Brojni radovi o starijoj hrvatskoj knjievnosti i kulturi knjievnog po-vjesniara, bibliofila i kolekcionara rijetkih izdanja Josipa Bratulia prate put i sudbinu knjige, istraujui i utvrujui bogata izvorita hrvatske pis-menosti. Njegove tekstoloke analize bogate srednjovjekovne knjievnosti i umjetnosti, posebice povijesti istarskog glagolizma, pridonose ocjeni i nje-govih zasluga za sveukupnu kulturnu djelatnost u Hrvata. Rad na faksimi-lima i kritikim izdanjima pravnih spomenika (Istarski razvod, Vinodolski zakon, prva hrvatska glagoljska poetnica iz 1527. i dr.), vani su takoer i za prouavanja hrvatske ekonomske, pravne i politike povijesti.

Djelatnost novije bogate historiografske raznolikosti nastavlja na ranije prinose bogatei je novim uvidima u domae veliko kulturno blago pohra-njeno meu ostalim i u domaim i stranim knjinicama sveuilita i samo-stana (Eduard Hercigonja, Serafin Hrka, Hrvatin Gabrijel Jurii, Franjo anjek, Zlatko Posavac i mnogi drugi).

Hrvatska filozofsko-estetika historiografija marnim istraivanjima i prouavanjima korpusa teza Zlatka Posavca od razdoblja srednjovjekovlja, glagoljskih rukopisa, renesanse i moderne estetike urodila je novim spozna-jama i rezultatima, registriranjem, studijem i prosudbama znaajnih fakto-grafskih i teorijskospekulativnih podataka i dosad zanemarenih, odnosno neuoenih i neistraenih momenata, kljunih za razumijevanje povijesti. Autorov historiografsko-bibliografski prikaz obimne nepoznate grae filo-zofskih rukopisa 18. stoljea u franjevakim samostanima Slavonije, grae na ijim je istraivanjima marno sustavno godinama radio, nastavljajui i produbljujui tematiku istraivanja Veljka Gortana, Franje Emanuela Ho-ka, Serafina Hrkaa, Ante Sekulia i drugih, bit e od koristi i buduim istra-ivaima hrvatske kulturne, crkvene i filozofijske povijesti. Nastojei dati meritoran sud o ovom kompleksu, naglaava Posavac pretpostavke samog pristupa jednom tako ozbiljnom i potrebnom poslu, i njegove predradnje iroko filozofsko, ali i ope obrazovanje, senzibilitet za raznolikost du-


hovne kulture, posjedovanje pomonih znanja.23 Rezultat je to, valja rei, to istie i sam autor, njegovih namjera, ne samo zanimanje i ljubav nego i briga spram sudbine visokih oblika hrvatske slavonske kulture (s kojom je i zaviajno vezan), njena doivljavanja i razumijevanja.24

* * *

Plodna je suradnja . Juria i Vatroslava Frkina, istraivaa franjeva-kog knjinog bloka i rijetkosti u arhivima i knjinicama Hrvatske (Osijek, Varadin, akovo, Virovitica, Vukovar i dr.), prvih filozofskih tiskanih djela i teza od 17. do pol. 19. st. Rezultati te suradnje njihovi su objavljeni kata-lozi grae u Slavonskom Brodu i Brodskom Posavlju (1980), inkunabula crkvenih ustanova u Hrvatskoj (1988, 1990, 1991). Njihova zajednika su-radnja odnosi se i na nove spoznaje o djelima i rukopisnoj ostavtini pisca i povjesniara Franje Glavinia iz 17. st., koji je radio na tiskanju glagoljskih knjiga. O Glaviniu je mnogo pisano, od F. Rakog, M. Breyera, E. Fermen-dina, V. Putanca, J. Bratulia, V. Kapitanovia i dr.25

Posebice je znaajna Jurieva suradnja sa lanovima znanstvenika Sta-roslavenskog instituta, paleoslavistima i paleokroatistima na prireivanju i predstavljanju kritikih izdanja glagolskih spomenika, ime se upotpunja-vaju praznine i neki dosad slabo poznati i neproueni tekstovi (u tom smislu valja istaknuti velik i neprocjenjiv znanstvenoistraivaki opus Vjekoslava tefania i njegovih nastavljaa, Marije Agnezije Panteli, Anice Nazor, Matea agara, Biserke Grabar, Ivanke Petrovi i niza drugih)26. Juri je tako izmeu ostalog suradnik A. Nazor u izlobi o Zagrebu kao riznici rukopisne i tiskane batine hrvatskog glagolizma,27 kao i suradnje u izradi kataloga s drugim znanstvenicima, primjerice s Franjom anjekom, kulturnim i crkve-nim povjesniarom dominikanskog reda,28 u katalogu zbirki inkunabula do-

23 Z. Posavac, Filozofski rukopisi 18. stoljea u franjevakim samostanima Slavonije, Zagreb, 1993.

24 ib., str. 268. 25 V. zbornik radova o F. Glaviniu, 1989. 26 V. tefani, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb,1960; Glagoljski rukopisi Jugo-

slavenske akademije, I. dio Zagreb, 1969, II. dio 1970; Hrvatska knjievnost srednjeg vijeka od XII. do XVI. stoljea, PSHK, 1, Zagreb, 1969; v. M. Panteli, 65 godina vjernosti zaviaju, Slovo, 1516, 1965, str. 518.

27 Zagreb riznica glagoljice. Katalog izlobe, Zagreb, 1978.28 F. anjek, Knjige u Hrvata u vrijeme otkria tiska, CCP, VIII, 1984, 14.


minikanskih knjinica i rukopisne batine pavlinskih samostana u Hrvatskoj (Lepoglava, Remete i dr.) te drugih redova. Naime posebice su znaajni za hrvatsku medijevistiku, humanizam i renesansu njihovi knjini fondovi ne samo Zagreba nego i Dubrovnika, Grua, Zadra, Splita, ibenika, Trogira, Bola na Brau, Staroga Grada na Hvaru, koji uvaju domaa i strana djela povijesnog, knjievnog, ali i filozofsko-teolokog i prirodnoznanstvenog usmjerenja, astroloka djela Albumasara u prijevodu Hermana Dalmatina, djela Platona, Aristotela, Averrosa, Augustina, Tome Akvinskog, Boetija, vie logikih djela Savonarole, propovijedi i tumaenja psalama, D. Skota, Sacrobosca, Pica della Mirandole i mnogih drugih. Juri je popisao i inkuna-bule kojih danas vie nema u nekim knjinicama, a spomenute su u starijoj literaturi (npr. u Zadru), te su njegovi popisi u tom smislu vani za novu registraciju grae, to olakava posao mlaim istraivaima.

A. Nazor, jedna od suradnica . Juria i vrsna poznavateljica njegova viegodinjeg rada i opusa, u svom prilogu njemu u sjeanje, meu osta-lim njegovim doprinosima istie kao glavni onaj koji on daje na podruju hrvatskoga latinizma i inkunabula, pisaca i anonimnih djela // // u svoj razgranatosti rodova i tematike, // vrlo obilno stvaralatvo s podruja filozofske, teoloke, pravne knjievnosti i drugih drutvenih znanosti, vrlo mnogo iz prirodnih i primijenjenih znanosti //. Juri je prvi put u naoj knjievnoj povijesti na jedno mjesto okupio sve hrvatske pisce latiniste ne samo iz podruja ue Hrvatske i Dalmacije, Slavonije, Rijeke i Istre, Bo-sne i Hercegovine, nego i bunjevake, gradianske i moravske Hrvate.29 Pritom treba istaknuti poseban doprinos Jurieva istraivanja i otkria nekih inkunabula, u cijelosti, dokaza hrvatskih trajnih veza s velikim sreditima europske kulture.30 A. Nazor spominje ovdje i dragocjen podatak o njego-vu otkriu nepotpunog primjerka tiskane glagoljske knjiice u Vrbniku na o. Krku, za koji pie kako je prepoznala da je rije o rijetkoj knjizi Transit sv. Jerolima, tiskanoj u Senju 1508. godine, to se na samom mjestu (u Vrb-niku) i potvrdilo.31 Nova prouavanja Anice Nazor o staroj glagoljskoj ba-tini znatno pridonose proirivanju problematike prvotisaka i povijesti naih najstarijih tiskara, primjerice kulturnopovijesnog znaenja senjske tiskare,32

29 A. Nazor, IN MEMORIAM ime Juri , Slovo, 5455, 200405, str. 222226, str. 223.

30 Ib., str. 224.31 Ib., str. 226. 32 Ve 6o-ih godina 20 st. V. Putanec meu drugim svojim lancima pie i o predsenj-

skim tiskarama, Jadranski zbornik, 4, 195960, str. 6469.


te donose nova otkria i jezino-tekstoloke obradbe, te podatke o rijetkim glagoljskim inkunabulama u domaim i stranim samostanima i knjinicama (Cres, Venecija, Siena).33

Istraujui desetljeima staroslavensku batinu na Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Marija Agnezija Panteli, paleografkinja, filologinja i paleoslavistica, pozamanim je svojim opusom velikog raspona jedna od najzaslunijih znanstvenica prouavateljica povijesti hrvatskoglagoljske liturgijske grae, kao to su to obimne studije i analize o povijesnokulturnom znaenju srednjovjekovnih kodeksa, Kijevskih i Sinajskih listia, studije o prvoj hrvatskoj inkunabuli iz 1483, ili osvjetljavanje kulturnog djelovanja Blaa Baromia, pisca i tiskara glagoljskih knjiga. Svojim komparativnim analizama tekstova, te radom na transkripciji, transliteraciji i na pretiscima glagoljakih tekstova, misala i dr.34 ostavila je ona poruku buduim istra-ivaima i znanstvenicima ne proputajui svagda upozoriti i na zadatke s obzirom na aktualna kulturnopovijesna i duhovna zbivanja i znaenje pro-miljanja odnosa knjige i djela od ranih stoljea kranstva i poslije II. vati-kanskog koncila. Istiui karakteristike naih kodeksa, smatra da oni sadre problematiku koja zaduuje narataje mislitelja razliitih struka, kako ling-vistike, filologije, povjesniara knjievnosti, kroatistike i slavistike, tako i teologije i filozofije. Ova i druga (u ovom kratkom prilogu nespomenuta) nastojanja i vrijedni prinosi proiruju poznavanje duge prolosti i povijes-nog razvoja domae knjige i knjiarstva dopunama dragocjenih podataka o naim linostima, njihovom ivotu i opusima od srednjovjekovnih i huma-nistiko-renesansnih razdoblja nadalje.

* * *

Domae knjino blago ine i dragocjeni pregledi zbirki knjinica mno-gih naih gradova koje imaju veliku kulturnu vrijednost, one humanisti-kog Dubrovnika, Splita, Hvara, ibenika, Trogira, Naica, Zadra, Cavtata, Rovinja, Koljuna i dr., zbirke i katalozi tiskanih djela i rukopisa povijes-

33 Za znanstvenu i strunu bibliografiju A. Nazor od 1961. do 2008. v. Zlata Majer, u Zborniku posveenom A. Nazor, Slovo, 5657, 20052007.

34 I. Golub, Marija Agnezija Panteli o sedamdesetpetoj obljetnici ivota, Slovo, 3940, 1990, str. 918; A. Nazor, Bibliografija znanstvenih i strunih radova Marije Pante-li, ib., str. 1823.


nog, filozofsko-religijskog, prirodoznanstvenog, knjievnog, glazbenog, medicinskog, filolokog te pravnog sadraja. Posebice su u tom kontekstu sauvani vrijedni primjerci europske filozofijsko-religiozne literature, spisi, djela i komentari Duns Skota, sv. Augustina,Tome Akvinskog, sv. Jeronima, Platona, Aristotela i dr., raskona domaa izdanja crkveno-liturgijskog sadr-aja, primjerice misali, brevijari i evanelistari, izdanja grkih i rimskih po-vjesniara, tovie i rijetka talijanska izdanja koja su izradili domai tiskari (tiskar, knjiar i izdava mnogih i raskono opremljenih djela staroklasinih pisaca Dobrievi, Dobri / Boninus de Boninis, Boninus Raguseus) koji predstavljaju vrhunski domet onovremenog tiskarskog umijea;35 Andrija Paltai Kotoranin, te osobito glagoljska izdanja Blaa Baromia i senjske tiskare,36 sauvana izdanja brojnih knjievnih, knjievnopovijesnih, govor-nikih i lingvistikih djela, kao i djela astronomsko-astrolokog karaktera, pa do onih iz hortikulture, ak i kulinarstva. Prouavanje tiskarskog podri-jetla domaih zbirki i njihovih struktura, uloge stranih trita i povezanosti s tiskarskom djelatnou Europe, dokumentiranost, ukazuje na njihovo zna-enje, prednosti i specifinosti s obzirom na usporedbu sa stanjem stranih zbirki u kojima primjerice nedostaju neka glagoljaka izdanja naih autora.

Posebice valja naglasiti neprocjenjivo veliku ulogu koju u tomu imaju navlastito bibliotekari kao uvari blaga, ili kako ih s pravom shvaa bibliote-kar, bibliofil i bibliograf, inkunabulist i pisac plodne, viestruke djelatnosti, ime Juri, koji svoj znanstveni i bibliotekarski opus nastavlja na rezultati-ma pionirskih radova uzora hrvatske historiografije i njegovih predasnika (F. Fancev, M. Breyer, J. Badali bili su meu ostalim bibliotekari pa i rav-natelji zagrebake sveuiline knjinice, poznavatelji i prouavatelji velike rukopisne i tiskane grae), koji su u osnovi posrednici izmeu dragocjenos-ti i istraivaa-korisnika.37

U svom djelu izlae Juri eksplicitno i svoje ideje, teorijske postulate i stajalita o ulozi, statusu, djelatnosti i funkciji bibliotekara, ujedno i biblio-tekarstva i sloenoj njegovoj djelatnosti kao posebnog znanstva, kakvim ga on smatra.

35 . Juri, O djelovanju Dobri Dobrievia u Padovi, Dubrovnik, 12, 1969, br. 4, str. 121126.

36 I. Kukuljevi, Tiskari jugoslavenski, Arkiv za povstnicu jugoslavensku, I, Za-greb, 1851, str. 124126.

37 . Juri, O katalogiziranju srednjovjekovnih i novijih rukopisa, Iz Muzeja hrvatske knjige, op. cit., str. 227.


Uz temeljnu funkciju bibliotekara, prikupljanja, sreivanja i zatite knjinog blaga u svrhu identifikacije kulturnog dobra on je ujedno posred-nik izmeu znanja i njegovih korisnika.

On je meutim nositelj i ogledalo odnosa ovjeka i knjige, ovjeka od struke, specijalista i grae. On je ponajprije uvar humanistike batinske tradicije u izvornom njenom smislu, a njegov rad posjeduje epistemolo-ku i kognitivnu dimenziju u pristupu i obradi istraivakog podruja, to su preduvjeti uspjenosti i djelotvornosti njegova umijea. Pod time se podrazumijeva visok stupanj izobrazbe, kulture i steenog znanja, interesa, duhovnog traenja, inteligencije, stvaralake znatielje, analitike dubine i kreativnosti, vladanje drutveno-humanistikim i tehnikim disciplinama. Zatim su to naela otvorenosti, kritikog odnosa i preispitivanja ve utvre-nih injenica. U tom se poslu danas ukazuje sve vea potreba za objedinje-njem strunih suradnika i za timskim radom.

Juriev pojam bibliotekara sadri u sebi vie njegovih lica i profesija strunjaka i znalaca, paleografa, filologa, povjesniara, bibliografa, katalo-gizatora, bibliofila, enciklopedista i leksikografa, kao to je to bio i on sm.

Usporedivo s novim profilom bibliotekara dananjeg vremena tehno-loke revolucije i telekomunikacijskih tehnika umreenog globalnog Mu-zeja knjige, nove tehnologije zvune knjige, o emu primjerice pie H. G. Gadamer, u doba sve sofisticiranijeg znanja i njegovih knjinih fondova nekadanji pojam postaje sve upitnijim. Promjene koje su nastupile u du-goj povijesti knjige od vremena prve pojave tiska tematika je koja rezultira razliitim teorijskim stajalitima i razinama tumaenja svjetskih strunjaka o korisnosti i tetnosti dostupnih informacija za pojedinca i za drutvo u cjelini, ovisno o nainu koritenja, stupnju znanja i upuenosti modernih internet pirata, o njihovoj sposobnosti razumijevanja i kritikog odabira. No to su tek neka od pitanja odreenog tematskog podruja koja zahtijevaju zasebnu analizu.

O izvorima i ishoditima, metodama sveukupnog povijesno-znanstve-nog i struno specijalistikog istraivanja govori . Juri, i to ne samo onog bibliotekarskog nego i povijesti knjige i knjinica uope.38 Uz opa pitanja metodoloke naravi, lingvistike i filoloke metode, katalogiziranja, Juri daje detaljne strune opise i obrade rukopisnih zbirki, tog slabo istraenog

38 . Juri, Pregled povijesti knjinica s prikazom razvoja pisma i knjige, Zagreb, 1956; Jurieve dopune biljeke knjige A. Hessela, Povijest knjinica / prev. . Halambek, Zagreb, 1977.


dijela povijesti tiskarstva. Velika, raznolika i vana graa za hrvatsku kultur-nu, filozofsku i politiku povijest, napose zadarsku, sabrana je u njegovim podacima o kodeksima Vatikanske knjinice u Rimu urbinskih vojvoda, o djelima iz razliitih podruja koja donose nove spoznaje o naim ljudima i dogaajima te pruaju sliku njihova prisustva i djelovanja u stranim sredi-nama (Herman Dalmatin, J.Dragii, N. Modruki, F.Petri, S. Gradi, N. V. Gueti). O nekima od njih svojevremeno su objelodanili podatke sta-riji povjesniari F. M. Appendini, F. Raki, K. Horvat, . Ljubi.39 Juri sudjeluje u mnogim znanstvenoistraivakim projektima, pie obavijesti i enciklopedijske lanke o dosad nepoznatim djelima i autorima u Hrvata. U njima se profiliraju i nepoznata i neosvijetljena pitanja irih interdiscipli-narnih znanstvenih podruja, pomonih povijesnih znanosti, od paleografije i njenih kriterija, primjerice komparacije, postanka odnosno provenijenci-je nekog rukopisa, transkripcijskih sustava i metoda (fonetske, fonoloke, transliteracije),40 problema njihovih nedostataka odnosno odlika, pitanja kriterija pri njihovu utvrivanju, podataka o mjestu i vremenu, pisarima (ne uvijek pouzdanih mjerila), sudbine rukopisa i njihovih strunih opisa, ka-rakteristika djela, stila, jezika, pravopisa, pripadnosti, popisa, prijepisa, do filigranoloke (utvrivanja starosti pisanih spomenika do 13. st. na osnovi vodenih znakova u papiru), u emu danas jo vladaju nesigurnost i nesla-ganja meu strunjacima, pa do pitanja dubokih kulturnih korijena, feno-mena irenja kulturnih dodira i utjecaja i dr. Tu je i kroatistika tematika koja zadire u povijest filozofije, knjievnosti, znanosti, medicine, povijesti, prava, diplomatike, od najranijih razdoblja medijevistike naovamo.41 irina Jurievog obrazovanja i kulture pokazuje se i u analitikim komentarima njegovih arhivskih istraivanja u domaim i stranim bibliotekama (Zadar, Trogir, ibenik, Hvar, i dr, Italija, Venecija, Napulj, Padova, Vatikan, i dr., Njemaka, Austrija, Maarska, Francuska, Engleska i dr.).

39 . Juri, Katalog rukopisa Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu, knj. 2, Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb, 1993; isti, Kodeksi Urbinske knjinice vani za hrvatsku, napose zadarsku povijest. P.o. Radovi Instituta JAZU, sv. I, 1954, str. 311331; isti, Katalog starijih datiranih latinikih rukopisa koji se uvaju u parikim bibliotekama, Iz Muzeja hrvatske knjige, op. cit., str. 253264.

40 . Juri, Transkripcijske metode i bibliotekarstvo, Iz Muzeja hrvatske knjige, op. cit., str. 185196.

41 . Juri, Zbirka Inkunabula Metropolitanske knjinice u Zagrebu, Vjesnik bibliote-kara Hrvatske, 8, 1962, str. 34; isti, Hrvatske inkunabule, Slovo, 34, 1984, str. 81110; isti, Hrvatske inkunabule, u: Hrvatska i Europa, sv. 2, Srednji vijek i renesansa, XIII-XVI stoljee, HAZU, kolska knjiga, Zagreb, 2000, str. 495524.


U mnogim svojim prilozima istraivanju i obradi naih inkunabula ruko-vodi se Juri ne toliko namjerom za vlastitom prosudbom njihove sadrajne vrijednosti, pa i u sluaju kad je rije o nekim filozofskim djelima autora koji su se u pravilu u 15. st. kretali i djelovali u velikim europskim sveuilinim sreditima. Primjerice se to odnosi na njegove obavijesti o novootkrivenim, nepoznatim imenima, djelima i ivotu starih hrvatskih humanista i sloenim pitanjima koja oni sadravaju. Rije je o novootkrivenim inkunabulama, kao to je to primjerice filozofsko-moralistika rasprava o ljudskoj srei Trogi-ranina Nikole Statilia / Statilius Nicolaus (1500, Venezia), prema Jurievoj prosudbi humanistikoj kompilaciji uzora antikoga govornitva i skolasti-ke filozofije. Ukazujui na njenu neoriginalnost, argumentira on autorov na-um za popularizacijom svog rada kroz tiskanu knjigu, u emu i vidi potrebu njene obrade. Jednako tako istie potrebu daljeg istraivanja i odgovora na niz pitanja koja stoje pred buduim prouavateljima nae filozofske batine (primjerice u konkretnom sluaju veze s Marinom Statiliem, pronalazaem trogirskog kodeksa Petronijeve Trimalkionove gozbe), posao na istrai-vanju i afirmaciji domaega kulturnog blaga 15. st., koji jo ni izdaleka nije zavren, kako on sam istie. Drugi je sluaj inkunabula o simoniji hvarskog pisca imuna Dalmatinca / Simon da Liesina (1486, Venezia), njegova e-tvrta inkunabula, koju Juri struno opisuje i prosuuje. Istie Juri kako jo predstoje istraivanja dosad nepoznatih izdanja mnogih autora.42

On je takoer pronaao i neke druge inkunabule i nepoznata latinska djela (npr. Trogiranina Jakova Dragaa / Jacobus Dragaccius i Nikole Sta-tilia, Korulanina Luke Tolentia, Frana Lucijana Gundulia), koja jo ekaju dalja istraivanja i znanstvene prosudbe. S interesom, pomnom pa-njom i ljubavlju skuplja on sustavno godinama hrvatsku rasutu batinu, biljeei otkria u istraivanju ivota i djela hrvatskih humanista i njihova trajna znaenja u hrvatskoj drutvenopovijesnoj, kulturnoj, znanstvenoj pa i filozofskoj prolosti povijesti humanizma, ali i njihovu aktualnost. Primje-rice o Ivanu Gazuliu / Gjino Gazulli, jednom od dubrovakih humanista i diplomata, i izmeu ostalog najznamenitijeg astrologa 15. st. Juri donosi dragocjene i jo uvijek najpotpunije podatke.43 Navedimo i korisnu grau

42 . Juri, Dvije nove hrvatske inkunabule, u: Prilozi povijesti otoka Hvara, IV, Hvar, 1974, str. 3240.

43 . Juri, Prilozi biografiji Ivana Gazulia, Anali Historijskog instituta u Dubrov-niku, VIII-IX, Dubrovnik, 1962, str. 447479. O Gazulievom astrolokom radu, v. arko Dadi u njegovoj knjizi Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1991, str. 121131, s osvrtom na domau i stranu literaturu, istiui pritom pionirski rad . Juria.


i vrela za biliografiju Franje Nigera koji sadre Juriev dosad najopseniji popis njegovih izdanja, tiskopisa i rukopisa uz analizu njegovih djela i pi-tanja koja ona otvaraju.44 Popisujui djela s razliitih podruja Nigerova bavljenja prirodoznanstvena problematika, govornitvo, pjesnitvo, epi-stolografija, gramatika, koje prouava u talijanskim i austrijskim biblioteka-ma (Vatikanski latinski kodeksi, Milano, Modena, Padova, Venecija, Be), Juri se osvre na njihovu vrijednost i razloge onovremenog velikog broja izdanja, na vrijedne podatke povijesne naravi, ali i dvoumica s obzirom na biografske podatke iz njegove Autobiografije, aporija izmeu Nigerovih tumaenja dogaaja i povijesnih injenica. Jurieve prve informacije oeku-ju daljnja znanstvena prouavanja i vrednovanja, to se posebno odnosi na njegov enciklopedijski zbornik Cosmodystychia ili De mundi miseria koji broji 697 listova, kao i na njegovu korespondenciju u rukopisima na pergameni i ilustriranima raskonim minijaturama.

U ovom tematskom kompleksu istiu se i Jurieve rasprave o D. Dobri-eviu45 i Frani Petriu.46

Prilikom izdavanja Nove sveope filozofije Frane Petria 1979. g. u dvojezinom izdanju, latinskom i hrvatskom, ujedno prvom prijevodu na jednom modernom jeziku, . Juri na osnovi vlastitih domaih i stranih ar-hivskih istraivanja, sauvanih registara glagoljski pisanih, iznosi vane po-datke o imenu creskog renesansnog mislitelja (o grafiji njegova prezimena do danas vladaju razliita miljenja), rodoslovnom stablu, obitelji, ivotu, ivotnim nedaama i djelu u kojemu e se, dri Juri, one odraziti i suodre-diti njegov svjetonazor i duhovni profil.

* * *

Roen u Sinju 18. svibnja 1915. g. svoj studij i diplomu (1940) klasi-nih jezika, knjievnosti, povijesti starog vijeka i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu dopunja . Juri teajem bibliotekarstva

44 . Juri, Humanist Franjo Niger, Iz Muzeja hrvatske knjige, Zagreb, 2000, str.73106.45 . Juri, O djelovanju Dobria Dobrievia u Padovi, Iz Muzeja hrvatske knjige,

op. cit., str. 5060.46 . Juri, Nekoliko rijei o Frani Petriu uz latinsko i hrvatsko izdanje njegova djela

Nova de universis philosophia Nova sveopa filozofija, Zagreb, 1979, Iz Muzeja hr-vatske knjige, op. cit., str. 111122.


(194647) te paleografsko-arhivistikim teajem pri hrvatskoj Akademiji (1951). Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu i u Bolu na Brau, kustos Arheolokog muzeja u Zadru gdje je sredio muzejsku grau u Sv. Donatu i zbirke iz Obrovca, te radio na rekonstrukciji grae iz Italije i Njemake koja je odnesena iz Zadra. Neko je vrijeme bio upravitelj Naune biblioteke u Puli (1950). G. 1957. postie zvanje znanstvenog suradnika. Svoju je djelat-nost usmjerio radu na istraivanje i prouavanje hrvatske kulturne i duhovne povijesti, posebice domae viestoljetne knjine i rukopisne batine, javnih, dravnih i samostanskih crkvenih fondova, nerijetko i njihova rekonstruira-nja. Od 1946, kad postaje voditeljem Odjela starih i rijetkih knjiga i rukopisa Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, sve do umirovljenja 1979. . Juri ostavio je znaajan i dalekosean prinos hrvatskoj kulturnoj batini. Za taj svoj doprinos, posebice za hrvatski latinizam i inkunabulistiku, nagraen je nagradom HAZU (1995) i Judita Dana Hrvatske knjige (2001). Umire u Zagrebu, 27. listopada 2004.

Svoj ivotni i radni vijek posvetio je Juri standardizaciji opisa velike rukopisne grae i njenu kritiki utemeljenu pristupu, metodi sreivanja i katalogiziranja trezorske grae, posebice rukopisa NSKZ koje objavljuje u est svezaka (Zagreb, 19912000), i na reorganizaciji ove nae znaajne kulturne ustanove, brinui se i o nabavci kapitalnih domaih i stranih djela te na popisu knjinih fondova i arhiva, skupljanju rukopisa (M. Marulia, M. P. Katania, I. Kukuljevia i dr.), korespondencija i ostavtina (Dimi-trije Demeter, obitelj Zrinski, Fran i Vladimir Maurani, Franjo Fancev, Ivan Esih i dr.), izradbi pregleda bibliografija i kataloga i one rijetko do-stupne pa i nepoznate grae.47 Znaajan je Juriev rad na izradi hrvatske retrospektivne bibliografije (kojim od 1947. nastavlja rad M. Breyera), te njegova kapitalna znanstvena bibliografija hrvatskih latinista u tri knjige: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis, pars I., Opera scriptorum Latinorum natione Croatarum usque ad Annum MDCCCLXVIII typis edita. Bibliographiae fundamenta. T.I. Index alphabeticus, Zagrabiae, 1968; T.II. Index systematicus, 1971; Additamentum I., 1982. g.; s vie od 5000 poda-taka djela hrvatskih pisca latinista, objavljena u nas (Slavonija, Dalmacija, Rijeka, Istra, gradianski, bunjevaki, moravski Hrvati) i u inozemstvu, bibliografija od poetka tiskarstva do 1848. Od njegovih brojnih znanstve-

47 . Juri, Rukopisna graa u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu koja se tie Istre, Kvarnerskih otoka, Hrvatskog primorja, Podgorja i Gorskog kotara, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. XXIII, Pazin-Rijeka, 1980, str. 215223.


no-strunih radova i rasprava o povijesti knjige, posebice hrvatske,48 te hr-vatske kulturne povijesti valja izdvojiti i njegove tematske bibliografije te objavljene grae za bibliografiju starijih naih mislitelja (Matija Frki / Fer-chius, Josip Zanchi, Antun Vrani i dr.).49 Upravo njegovom su zaslugom otkrivena neka djela, primjerice Marka Marulia (De Veteris Instrumenti viris illustribus) te Fausta Vrania, ibenskog polihistora 16. i po. 17. st., skrivena pod pseudonimom Yustus Verax Sicenus, Etika i Logika, uka-zujui na razlike u izdanjima iz 1610. i 1616, odnosno preradbe (u Logici i pojanjavajui razloge za to).50 Juri spominje po prvi put i niz hrvatskih starijih pisaca koji nisu spominjani u domaoj historiografiji, a za mnoge latiniste donosi cjelovite bibliografije.

* * *

Aktualnost filozofske predaje domaih latinista i humanista i kulturne batine u Hrvata sadrane u Jurievim biobibliografskim pregledima veza-nim uz imena i djela Hermana Dalmatina, Nikole Modrukog, Jurja Dragi-ia, Benedikta Benkovia, Ivana Stojkovia, Andrije Jamometia i mnogih drugih, potvruju dalje istraivai i prouavatelji koji rade nastavljajui na temeljima, smjeru i zadacima koje je naznaio i sam Juri. Rezultate istraivanja i prouavanja hrvatske filozofske batine, kodikoloke obrade, analize i prosudbe grae latinskih filozofskih rukopisa i djela objavljuju dje-latnici i suradnici zagrebakog Instituta za filozofiju u posebnim izdanjima, knjigama, monografijama, te grai, studijama i lancima u svojem asopisu Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, koji izlazi kontinuirano od 1977. g. u tematski-sadrajno i problemski irokom rasponu razdoblja, pojava, pisaca i djela o filozofskim rukopisima na latinskom jeziku, o prirodnofilozofskim i prirodoznanstvenim tekstovima uvanim u domaim dominikanskim, franjevakim, pavlinskim, isusovakim samostanima, o srednjovjekovlju u filozofskom obzoru, o najstarijim hrvatskim prijevodi-

48 . Juri, Pet stoljea knjige u Slavonskom Brodu i brodskom Posavlju, s Vatroslavom Frkinom, Slavonski Brod, 1983.

49 . Juri, Graa za bibliografiju Markantuna De Dominisa, Encyclopaedia moder-na, 2, 1967, 56, str. 133140; isti, Djela Matije Vlaia Ilirika u knjinicama Socijalistike Republike Hrvatske, izloba, Zagreb, 1975; isti, Problematika bibliografije djela Matije Vla-ia, Istra, 14, 1976, 67, str. 3540.

50 . Juri, Nepoznata izdanja Logike i etike Fausta Vrania, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 78, 1978, str. 289294.


ma (Lucidar, T. Akvinski i dr.) i arhivskim podacima, prilozima biografija o povijesti kolstva, o kulturnom, prosvjetnom djelovanju crkvenih redova i uilita, rukopisnim ostavtinama, o recepciji filozofije. Odnosi se to i na nove spoznaje, uvide i stajalita kao i zadatke, u sloenim i jo u mnogoem otvorenim pitanjima, primjerice filozofske terminologije, periodizacije i sl. Novi se rezultati odnose i na prouavanja osoba i djela starijeg, ali i novijeg razdoblja, od latinista humanista, razdoblja srednjovjekovlja, humanizma i renesanse, baroka, prosvjetiteljstva i nadalje, na nova otkria i nova itanja (Herman Dalmatin, Nikola Modruki, Benedikt Kotrulji, Juraj Dubrova-nin, Juraj Dragii, Matija Vlai, Faust Vrani, Federik Grisogono, Pa-vao Skali, Frane Petri, Nikola V. Gueti, Miho Monaldi, Markantun de Dominis, Matija Frki, Rudjer Josip Bokovi, da navedemo samo neke od mnogih). Pritom se ukupnost istraivanja i prouavanja hrvatske kulturne i duhovne povijesti ne svodi na puku kronologiju injenica, na faktografiju, nego na razumijevanje prolosti, na sam smisao i svrhu bavljenja njome, razumijevanje povijesnosti i povijesnoga miljenja.

Noviji narataji kulturnih povjesniara nastavljaju tragom Franje pl. Mar-kovia, zaetnika hrvatske filozofijske historiografije. Povjesniari hrvatske filozofije slijede njegovu koncepciju filozofije kao izraza svijesti o osebnosti i samobitnosti jednog malog naroda koji svojim miljenjem i visokom kultur-nom razinom ve od svojih poetaka stoji uz bok velikih europskih kulturnih sredita, osiguravajui sebi time trajno povijesno mjesto. Pokazuje to upravo put i sudbina hrvatske knjige. Istraivai i povjesniari hrvatske filozofije ko-ji ire horizonte promiljajui i problematizirajui fenomen povijesti, njenu narav i dimenzije, posebice vezane uz istraivanje poetaka filozofijskog ra-da u Hrvata, smatraju i samu filozofiju povijesnim trajanjem posebne vrste poput Krunoslava Krstia,51 kako to u svojim razmiljanjima o povijesnom iskustvu, tovie instinktu, izvodi, definira, i na filozofijskoj batini opri-mjeruje spomenuti filolog, lingvist, leksikograf, enciklopedist, neko vrijeme i bibliotekar i arhivist u Zadru. Ovaj historiograf hrvatske filozofije, autor brojnih i temeljnih enciklopedijskih lanaka o latinitetu kod Junih Slavena i hrvatskim latinistima, sustavno prikupljajui crkvenopovijesnu i filozofsku dokumentarnu grau, ostavio nam je svoje poimanje povijesti kao neophod-ne predradnje svakog ozbiljnog kritikog prouavanja, pa tako i filozofije. Piui o istraivanju poetaka filozofskog rada u hrvatskim krajevima i o batinjenoj tradiciji, kae on: Prije nego to je u egzaktnom smislu historija,

51 Razgovor Zlatka Posavca i Krunoslava Krstia O filozofijskoj batini u Hrvata, Hr-vatski tjednik, 3, 30. IV. 1971, str. 16.


moe biti, da se slikovito izrazim, arheoloko.52 Povijesno iskustvo smatra Krsti (to je ujedno ne samo stajalite . Juria, nego i temelj njegovih ini-cijativa i poticanja drugih da nastave njegovim putem), oitovanjem ljudske tenje integralnog ovjeka u, kako on to kae, svevremenoj sadanjosti, afirmirajui time svoje shvaanje ive prolosti i aktualnosti tradicije. Piui o kulturnoj samobitnosti Hrvata pie Krsti sredinom 20. st. i o putovima hrvatske knjige,53 o riznici hrvatske kulture, od tragova pismene predaje, raz-doblja srednjovjekovlja pa do novijeg vremena.54

Tragajui za velikim datumima hrvatske povijesti o prvim filozofskim uilitima i filozofskoj batini noviji autori pruaju dragocjene i nove nepo-znate obavijesti i dokumentarnu grau.

Osebujno miljenje o povijesti i mnogobrojnim povijesnim fasetama, u irokom interdisciplinarnom rasponu opsenoga svoga opusa daje povjesni-ar biomedicinskih znanosti Mirko Draen Grmek, erudit, hrvatski i svjetski povjesniar i filozof znanosti. Istraujui temelje, razdoblja, pojave i linosti hrvatske filozofske batine, ostavio je on znaajan doprinos i zasluge za filo-zofsku historiografiju i za povijest znanosti svojim radovima o nepoznatim i rijetko dostupnim imenima najranijeg razdoblja hrvatske filozofije, o Hrva-tima u vrijeme narodnih vladara (Gottschalk, H. ibn aprut), prouavanjem i analizama rijetkih povijesnih izvora, arhivskih istraivanja starih kronika, ru-kopisa i nekih prvih hrvatskih izdanja, u Hrvatskoj i inozemstvu (F. Grisogo-no, G. Gazuli / G. Gazulli, G. Baglivi, S. Gradi, F. Vrani, M. Getaldi, R. J. Bokovi i dr.)55 Zalaui se za ideju proimanja prirodnih i humanistikih znanosti, epistemologije, povijesti, filologije, knjievnosti i kulture, ne propu-ta on pritom upozoravati na opasnosti koje prijete istraivau i historiografu u njegovu pristupu, na potrebu opreza od generaliziranja, ali i specijaliziranja, historiografskih konstrukcija, zakljuivanja i dr. U tom smislu ispravlja on pogrene tvrdnje ranije historiografije i ukazuje na udio hrvatskih mislilaca i znanstvenika u opoj povijesti ideja, u duhovnoj povijesti.

52 K. Krsti, Poeci filozofije u Hrvatskoj, u: Hrvatska filozofija u prolosti i sadanjos-ti, Zbornik iz 1968. godine, prir. Z Posavac, Zagreb, 1992, str. 79.

53 K. Krsti, Slavni put hrvatske knjige, Hrvatski narod, 3, 1095, 1944. 54 M. vab, Graa za bio-bibliografiju Krunoslava Krstia u povodu 90-godinjice

roenja, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 4142, 1995, str. 315334. 55 M. D. Grmek, Rukovet starih medicinskih, matematiko-fizikih, kemijskih i priro-

doslovnih rukopisa sauvanih u Hrvatskoj i Sloveniji, Rasprave i graa za povijest nauka , JAZU, Zagreb, 1963, knj.1, str. 259342.


Ovima se pridruuju brojna istraivanja, otkria, studije i analize i dru-gih domaih, ali i stranih autora, popisivaa zbirki knjinih fondova, ne sa-mo filozofijske struke, nego i primjerice crkvenih povjesniara, kroatista, slavista, lingvista, klasinih filologa, muzikologa, veza, odnosa pa i podu-darnosti hrvatske tradicije i europskog i srednjoeuropskog ozraja u zna-nosti, ali i knjievnosti od najranijih poetaka glagoljatva do 20. st. (To-mo Vere, Emanuel Hoko, Serafin Hrka, Stjepan Krasi, Zlatko Posavac, arko Muljai, Mijo Korade, Ante Sekuli, Antun Slavko Kaleni, Darko Novakovi, Dunja Falievac, Bratislav Luin, Ennio Stipevi, od stranih mnogi autori od Giuseppea Prage do Branka Franolia).

* * *

Otvorena pitanja i zadaci koje je ime Juri svojim znanstvenoistrai-vakim rezultatima i cjelokupnom svojom summom Iter Croaticum, da je tako nazovemo, poput naeg Paula Oskara Kristellera, sabrao, sebi posta-vio i na njih metodoloki i kritiki upozorio narataje dananjih i buduih prouavatelja hrvatske kulturne i duhovne batine, ostaju trajno poticajni i stvaralako djelotvorni za razvoj budue svijesti o svoj irini njihove mate-rijalne i duhovne dimenzije, svijesti o povijesnosti ljudskog miljenja kao preduvjeta i osnove zbiljskog ljudskog postojanja. Piui o potrebi uvanja, zatite knjige, riznice kulturnog i duhovnog blaga jednog naroda, govori on o poloaju i sudbini knjige kao slici vremena, o kulturnim pljakama, otuenjima i stradanjima knjinica, arhiva, spomenike batine, o onome za to je M. D. Grmek u najnovijoj ratnoj prolosti hrvatskog naroda (na ijoj je strani i sam aktivno sudjelovao) stvorio nov termin: memoricid. Mnoge tekoe u radu s kojima se on za ivota susretao nastavljaju se. Jo je mnotvo nedovrenih arhivskih istraivanja domaih i stranih fundusa, sreivanja grae, inventarizacije, tipologije i opisa dokumenata, objeloda-njenja, izdavanja vrela, neadekvatnih procjena, potreba za izradom kritikih izdanja. Temelji koje je . Juri postavio i velikom radnom energijom obo-gatio ostaju trajno ugraeni u nau kulturnu povijest. Ishodita znanstvenog istraivanja ostaju osnovom i glavnim planom sveukupnog bavljenja kako nam Juri svojim sustavnim radom i obvezujuim djelom kao blago daje i daruje kao onima koji ga svagda postaju svjesni i dalje uvaju, a za koji je on dobio i najvia priznanja i nagrade, posljednja nagrada 2001. g. Judita za knjigu Iz Muzeja hrvatske knjige.


IZBOR IZ LITERATURE

J. Badali, Il libro croato attraverso i secoli, Zagreb, 1942.

Isti, Popis inkunabula u Hrvatskoj, Zagreb, 1950.

Isti, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1952.

J. Bratuli, Znaenje glagoljice u kulturi hrvatskoga naroda u Istri, u: Istra u umjetnosti i znanstvenim disciplinama od XV. do XVIII. stoljea (zbornik radova), Zagreb, 2005, str. 135145.

M. Breyer, Prilozi povijesti dubrovakog tamparstva, Zbornik posveen M. Reetaru, Zagreb, 1931.

M. Brlek, Rukopisi knjinice Male brae u Dubrovniku, I, Zagreb, 1952.

D. Budia, ime Juri, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, XXIV, 14, 19791980, str. 313319 (s popisom radova od 1950. do 1983).

E. Fermendin, Listovi o izdanju glagolskih crkvenih knjiga i drugih knjievnih poslovih u Hrvatskoj od god. 16201648, Starine JAZU, knj. 24, 1891, str. 140.

B. Franoli, Works of Croatian Latinists Recorded in the British Library General Cata-logue (2. pro. izd.), Zagreb-London-New York-Toronto-Sydney, 1998.

V. Frkin, . Juri, Glavinieva tiskana djela i rukopisna ostavtina u knjinicama Hrvat-ske, u: Zbornik radova o Franji Glaviniu, JAZU, Zagreb, 1989, str. 133142.

V. Frkin, Hrvatska filozofska tiskana djela i teze od 17. do polovice 19. stoljea u samo-stanskim knjinicama Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3940, 1994, str. 211216.

B. Fui, Glagoljska epigrafika, Zagreb, 1982.

M. D. Grmek, Hrvati i sveuilite u Padovi, Ljetopis JAZU, knj. 62, 1957, str. 333354.

Isti, Rukovet starih medicinskih, matematiko-fizikih, astronomskih, kemijskih i pri-rodoslovnih rukopisa sauvanih u Hrvatskoj i Sloveniji, Rasprave i graa za povijest nauka, JAZU, Zagreb, 1963, knj. 1, str, 259342.

Isti, Arhivski podaci o doktorskoj promociji zadarskog uenjaka Federika Grisogona (graa), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 2122, 1985, str. 97.

Isti, Dva filozofa, Gottschalk i Hasdai ibn aprut, o Hrvatima u vrijeme narodnih vlada-ra, ib., 3940, 1994, str. 435448.

A. Hessel, Povijest knjinica. Pregled od njihovih poetaka do dananjih dana, Zagreb, 1977. (prev. . Halambek, bilj. uz tekst: . Juri).

K. Horvat, O Vatikanskom arhivu, Zagreb, 1906.

Isti, Glagolitica Vaticana. Nekoliko prinosa glagolskim spomenicima, to se uvaju u Rimu, Starine JAZU, knj. 33, 1911, str. 506536.


F. E. Hoko, kole hrvatske franjevake provincije Sv. Ladislava (16131783), prilog povijesti hrvatske filozofije i teologije u 17. i 18. stoljeu, Zagreb, 1968. (izvadak iz doktorske disertacije, umnoen ciklostilom).

S. Hrka, Filozofijski rukopisi na latinskom jeziku franjevake biblioteke u Kraljevoj Sutjesci (graa), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 78, 1978, str. 257278.

Isti, Fojniki filozofijski rukopisi na latinskom jeziku (graa), ib., 1516, 1982, str. 125166.

Isti, Cursus triennalis universae philosophiae Aristotelico-Scotisticae, auctore p. Anto-nio Xderich (graa), 2930, 1989, str. 193199.

Isti, Introductio in universam Aristotelis philosophiam Dubrovanina Blaa imia (graa), 3132, str. 211218.

Isti, Philosophia manuscripta fra Franje Maruia, Mostarca (graa), 4546, 1997, str. 185202.

Isti, Metaphysica p. Antonii Xderich (graa), 5354, 2001, str. 231285.

Isti, Summulae sive Logica parva P. Antonii Xderich (graa), 5758, 2003, str. 303386.

Isti, Tractatus brevis in libros Aristotelis de mirabili mundo coelique machina P. Antonii Xderich a Vinkovacz (graa), 5960, 2004, str. 175235.

J. Jeleni, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrenike, Zagreb, 1925.

. Juri, Kodeksi Urbinske knjinice vani za hrvatsku, napose zadarsku povijest, u: Radovi Instituta JAZU, sv. 1, Zagreb, 1954, str. 311331.

Isti, O inkunabulistici i njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. VI, 1960, br. 12, str. 137.

Isti, Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Pars. I. Opera scriptorum Latino-rum natione Croatarum usque ad Annum MDCCCXLVIII typis edita. Bibliographiae fundamenta.T.I. Index alphabeticus, Institutum historicum Academiae scientiarum et artium Slavorum meridionalium, Zagrabiae, 1968; T. II. Index systematicus, 1971; Ad-ditamentum I, Zagrabiae, 1982.

Isti, Graa za bibliografiju Markantuna de Dominisa, u: 350-godinjica De Republica ecclesiastica Marka Antonija de Dominisa, Encyclopaedia moderna, god. II, 56, 1967, str. 133140 (s popisom autora, prevodilaca i izdavaa).

Isti, Dvije nove hrvatske inkunabule, u: Prilozi povijesti otoka Hvara, IV, Hvar, 1974, str. 3240.

Isti, Pregled povijesti knjinica s kratkim prikazom razvoja pisma i knjige, Zagreb, 1956.

Isti, Humanist Franjo Niger, u: Senjski zbornik, Senj, 1975, str. 285296.

Isti (i V. Frkin), Pet stoljea knjige u Slavonskom Brodu i Brodskom Posavlju (katalog izlobe), Slavonski Brod, 1983.

Isti, Inkunabule u zadarskim knjinicama, Zadar-Zagreb, 1985.


Isti, Hrvatske inkunabule, Slovo, 34, 1984, str. 81110.

Isti (i F. anjek), Katalozi inkunabula crkvenih ustanova u Hrvatskoj. II. Zbirka inku-nabula dominikanskih knjinica u Hrvatskoj, Croatica Christiana Periodica, IX, 15, 1985, str. 123199.

Isti, Katalog rukopisa Nacionalne i Sveuiline biblioteke u Zagrebu, knj. 1, Zagreb, 1991; knj. 2, Zagreb, 1993; knj. 3, Zagreb, 1994; knj. 4, Zagreb, 1997; knj. 5, Zagreb, 1997; knj. 6, Zagreb, 2000.

Isti (i P. Knezovi), Blago knjinice Kaieva samostana u Zaostrogu. Inkunabule i rijetke knjige XVI. st., Split-Zaostrog, 1999.

Isti, Hrvatske inkunabule, u: Hrvatska i Europa, Kultura, znanost i umjetnost, sv. II, Srednji vijek i renesansa (XIII-XVI. stoljee), HAZU, Zagreb, 2000, str. 495524.

Isti, Iz Muzeja hrvatske knjige. Izbor knjievnih i kulturno-povijesnih rasprava, biblio-grafskih i bibliotekarskih lanaka i prikaza knjiga, Zagreb, 2000.

H. G. Jurii, Izobrazba i nastava, te djela s podruja filozofije u Franjevakoj Provin-ciji Presv. Otkupitelja od 1918. do 1992, ib., 3738, 1993, str. 267288.

A. S. Kaleni, Rasprava o bitima Hermana Dalmatina u novootkrivenima Colkerovim arcima, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3940, 1994, str. 3746.

V. Kapitanovi, Testi scotisti dinsegnamento filosofico-teologico nella Provincia del Santissimo Redentore in Croazia nei secoli XVII e XVIII, Antonianum, 67, 1992, str. 240304.

Isti, Latinski filozofski rukopisi u franjevakoj knjinici u Makarskoj (graa), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3536,1992, str. 201245.

Isti, Rukopisna i knjina batina Franjevake visoke bogoslovije u Makarskoj, Makar-ska, 1993.

Isti, Rukopisni prirunici franjevakog filozofskog uilita u ibeniku (1669.-1825.), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 3940, 1994, str. 157199.

Isti, Filozofsko uilite u ivogou (17481772) i rukopisni prirunici u franjevakoj knjinici (graa), ib., 4546, 1997, str. 203217.

Isti, Filozofsko uilite i rukopisi u franjevakom samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, 17481826 (graa), ib., 5354, 2001, str. 287320.

Isti, Franjevako pokrajinsko uilite i rukopisi u Sinju do austrijske reforme kolstva (graa), ib., 6566, 2007, str. 89124.

Isti, Visovaki kolski prirunici XVI. XVIII. stoljea, Visovaki zbornik, Visovac, 1997, str. 309328.

R. Katii, to nam znai povijest, u: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 161, Za-greb, 1984, str. 396408.

Isti, Zapisi s izvorita, ib., str. 408419.

Isti, Na ishoditu, Zagreb, 1994.


Isti, Litterarium studia. Knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb, 1998.

A. S. Kovai, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo, 1991.

K. Krsti, Knjige iz Marulieve knjinice u zadarskom Dravnom arhivu, Vjesnik bi-bliotekara Hrvatske, 4, 1950, str. 281288.

R. Lopai, Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII. vieka iz tajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu, Starine JAZU, knj.17, 1885, str. 151231; knj.19, 1887, str.180.

H. Morovi, Bibliografska nastojanja Inocencija ulia, Vjesnik bibliotekara Hrvat-ske, (16) 1970, 3/4, str. 117129.

V. Moin, Pitanje generalnog kataloga svih starijih slavistikih, naroito junoslaven-skih rukopisa, u: Iviev zbornik, Zagreb, 1963, str. 271279.

A. Nazor, Zagreb-Riznica glagoljice (katalog izlobe; suradnik: . Juri), Zagreb, 1978.

Ista, In memoriam: ime Juri, Slovo, 5455, 200405, str. 222226.

Ista, Knjiga o hrvatskoj glagoljici. Ja slovo znajui govorim, Zagreb, 2008.

Z. Posavac, Estetika u Hrvata. Istraivanja i studije, Zagreb, 1986.

Isti, Filozofski rukopisi 18. stoljea u franjevakim samostanima Slavonije, Zagreb, 1993.

Isti, Kruno Krsti kao istraiva i povjesnik hrvatske filozofije, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 4344, 1996, str. 267307.

F. Raki, Istraivanja u pismarah i knjinicah dalmatinskih, RAD JAZU, knj. 26, 1874, str. 153188.

A. Sekuli, Filozofska batina hrvatskih podunavskih pisaca XVIII. stoljea, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 78, 1978. str. 225249.

Isti, Uilita i filozofski spisi u hrvatskom Srijemu tijekom XVIII. stoljea (graa), ib., 3738, 1993, str. 289310.

Isti, Srednja i visoka uilita hrvatskih pavlina (graa), ib., 4344, 1996, str. 327342.

A. Stipevi, Povijest knjige, Zagreb, 1985.

F. anjek, Knjige u Hrvata u vrijeme otkria tiska, Croatica Christiana Periodica, VIII, 14, 1984, str. 213224.

M. vab, Graa za bio-bibliografiju Krunoslava Krstia u povodu 60-godinjice roe-nja, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 4142, 1995, str. 315334.

G. Valentinelli, Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro, Zagabria, 1855.

Isti, Supplementi al saggio bibliografico della Dalmazia e del Montenegro, Zagabria, 1862.

M. Vanino, Povijest filozofijske i teologijske nastave u Isusovakoj akademiji u Zagrebu 16331773, Zagreb, 1930.

Isti, Isusovci i hrvatski narod, I, II, ( sv. 1, Filozofija), Zagreb, 1969, str. 141147.


FROM THE TREASURES OF CROATIAN BOOKS. IME JURIS CONTRIBUTIONS TO PHILOSOPHICAL

AND CULTURAL-HISTORICAL HISTORIOGRAPHY

Summary

After a brief historiographical survey of some of the basic tenets, endeavors, and results of Croatian cultural and philosophical heritage, the paper analyzes the as-pects of ime Juris (Sinj, May 18, 1915 Zagreb, October 27, 2004) ample work. A bibliographer, librarian, and a bibliophile, he was particularly active doing re-search in and discovering, listing, and interpreting the unknown manuscripts and literary heritage in many domestic and foreign public and private libraries, as well as in the libraries belonging to various religious orders. Following the historical development of Croatian books, literacy, printing, and booktrade, from the most ancient Glagolitic medieval times to the more recent periods, raising numerous te-chnical and methodological questions, many of them still unanswered, Juris opus and his critical warnings and remarks concerning this basically scientific discipline indebted the future researchers of a wide scientific profile: historians, philologists, linguists, Croatologists, Croatists, historians of culture, philosophy, art, and of the Catholic Church. The paper is aimed to identify Juris place in Croatian 20th cen-tury historiography.

Key Words: Croatian historiography, cultural history, philosophy, philology, Glago-litics, medieval history, Latinism, modern age, ime Juri

Documents

11 Schiffler