1.       Prisjetite se razvojnoga puta hrvatske pripovjedne proze od vremena Bachova apsolutizma, preko Šenoine proze, do stvaralaštva u doba hrvatskoga realizma.

Pedesetih godina devetnaestog stoljeća započinje prijelazno razdoblje između romantizma i realizma. U Hrvatskoj je tada na snagu nastupio Bachov apsolutizam. Kulturno-književna scena je tada prolazila kroz teško razdoblje. Najviše su se pisale novele s temama iz hrvatske prošlosti, po uzoru na romantičare i također je bila zastupljena tema o životu na selu i u gradu, s dosta realističnim obilježjima. Nakon toga dolazi protorealizam, Šenoino doba. On sve više napušta romantičarske karakteristike i otvara put realizmu . On je objektivan pripovjedač i realno prikazuje tadašnje probleme likova, sredine u kojima se nalaze. Također koristi povijesnu tematiku, ali samo kako bi dočarao kako je ona utjecala na pojedince pa i na cijeli narod. Naposljetku, dolazi i realizam. Počinju se pisati djela o junacima iz svih društvenih slojeva, realističan je opis prostora u kojem se nalaze i on uvelike utječe na karakterizaciju likova. Većina junaka želi doživjeti uspon u društvu. Pisci su dosta usmjereni na krajeve u kojima žive te njihovi junaci imaju sve odlike naroda. Daje se kritika društva i upozorava na probleme.

2.       Kako je u uvodnome dijelu predstavljen Alfred Kamenski? Kako biste ocijenili taj postupak karakterizacije?Alfred Kamenski je na početku pripovijetke opisan kao loš đak, ne previše pametan, ali zato izuzetno nadaren za glazbu. Svi su bili oduševljeni njegovim talentom. Citat (str. 41.): Alfred bijaše tako rđav đak te ga privatni učitelji držahu izmeđ sebe idiotom. Biskup već očajavaše da će ljubljenog dječaraca dogurati do bogoslovije, kad al ga začu pjevati nešto latinski. Pjevaše tako nevino, tako srdačno, tako divno, da se biskupu priviđaše čuti malog Mozarta. Opisan je i njegov fizički izgled. Citat (str 42.): Bijaše lijep kao mladi Bakhos. Mlado, vito tijelo bijaše još Adonisovih, hermafrodistskijeh gotovo oblika. Premda mu bijaše sedamnaesta, ne ustručavaše se domaćica, baronica L., da ljubi pred vascijelim društvom to prerušeno djevojče u čelo, bijeo i izmreškano modrijem žilicama na koje se strunila valovita smeđa kosa, i u usta velika, rumena i prokšena. a on se jedva otima, trči glasoviru, a viti prsti lete preko klavijature kao noga preplašenog pauka.Kamenski je u uvodnom djelu opisan na ne baš lijep način. Iako je opisan njegov izniman talent za glazbu, on ništa osim toga nije imao niti se imao kakvom drugom odlikom pohvaliti. Upravo zbog toga je njega Matoš i odabrao, jer je bio drugačiji. Život ga nije mazio,a opet je znao uživati i vidjeti ono lijepo zbog ljubavi. Matoš je težio nečem kozmičkom, što je pronašao u Kamenskom i Fanny.

3.       Procijenite važnost duhovnih/materijalnih vrijednosti, umjetnosti, obiteljskih i nacionalnih korijena u oblikovanju glavnoga lika.

Alfred Kamenski je prošao kroz mnoge probleme, kako psihičke, tako i one materijalne. Na početku posljednje godine konzervatorija je saznao da je njegov dobrotvor, ujak umro i majka nije imala novaca da ga školuje. Snalazio se na svakakve načine. Citat (str. 43.): Proda namještaj, dva pijana i harmonij, sve haljine osim onih na sebi, plati dugove i padne u bolnicu otkale iziđe za tri mjeseca kao sjena. Dvije noći proboravi na pločniku, a treće se baci u sumnjiv ćumez, sviraše momcima i djevojčurama polke i valcere od deset uvečer do četiri ujutru za dva forinta, večeru i piva koliko mu drago. Danju spavaše i sviraše u svom kabinetu. Tako se živovalo godinu dana. Neke noći banu u lunapar njegovi druzi koje nekada častijaše. Srećom te ga odmah ne raspoznaše, on pobježe i pade i opet na pločnik. Treći dan , pošto već sasvim smalaksa, kucne ga po leđima njegov nekadanji profesor, poznati F-f. Kamesnki - da pobjegne,ali ga zaprepašteni gospodin zadrži. Pitanja, molbe, karanja, i Kamenski sve ispovjedi. Poznati ga F. uzme ispod miške, odvede svojoj kući i rekne: Odsada sam vam ja skrvnikom. Grehota bi bila u Boga da toliki talenat propadne.Volio je svoj kraj i čeznuo je za njime.Citat(str. 45.): Potonuo bijaše žedno u tu Europu, misleći da će naići na ono novo i sakriveno u duši, glumeći pred svijetom i podražavajući običnom čovjeku, a - ne nađe ništa, baš ništa. Kod kuće bijaše ipak sve drukčije, ljepše i poetičnije. I krišom žaljaše za srdačnim i zdravim selom hrvatskim, premda je znao kako ga i to nekada morilo dosadom. On ljubljaše samo ono što je daleko, nedokučivo, čega ne imađaše. Tek što se dohvatio koje želje, dosadila bi mu prije nego što bi joj udovoljio. Kada ga ne imađaše, hlepljaše za novcem, a jedan dukat bijaše dosta da ga muči i uznemiruje.Citat (str.59.): Ljubiš li ti tvoju Hrvatsku? Oh, ja obožavam Poljsku! Kaži mi, kaži mi!

Katkada mi bijaše kao da je ne ljubim, ali se prevarih. Tako se jedared vraćam u Parizu kući sa nekog socijalističkog sastanka. Bijaše divna noć, a ja se krenem na velike bulvare. Umoran zadrijemam na klupi. Zora rudijaše, kada me probudi: tirili-tititi-tiritirili. U prvi tren mišljah da sam kod kuće, pod orasima, sa majkom, na lijepom hrvatskom ladanju. Hrvatska mi u snu na bulvaru cvrkutaše možda nad glavom kao ptičica... Protarem oči i vidim ličku kapicu, vidim mog brata Hrvata kako tiho duva u dvojnice. Naposljetku se diže zađe za ugao i sve svira tiriliri ti-ti-ti. Pošto ne čuh ništa više pohrlim za bratom Ličaninom, ali njega ni od korova. Kažem ti: Hrvatska mi ono dođe u posjetu, i teško mi je kada se sjetim...

Te vrijednosti su, dakle bile važne za njega. Cijenio je dobrotu, umjetnost, svoje korijene. Zanimao ga je život u Europi, kasnije mu se gadio jer nije pronašao ono što je tražio. Prošao je kroz mnoge uspone i padove, ali nikad nije bio kao ostali koji su idealizirali sami sebe i mrzili realnost. On je realnost mrzio jer je sam sebi bio teret, dok je kod kuće sve bilo drukčije, ljepše i poetičnije, kako stoji u tekstu.

4.       Možete li argumentirati piščev postupak katalogiziranja fabulativnih i biografskih motiva?

Pisac je koristio različite motive i simbole u ovom djelu. Postoje oni koji se tiču samog junaka,njegove prošlosti, porijekla koji upotpunjuju samog lika i daju nam materijalni, fizički i psihološki prikaz lika, ali i oni koji nam pokazuju u kojem smjeru radnja teče i šro sve utječe na nju. Svi motivi, bili oni pejzažni, intimni ili ljubavni, svi su snažno doživljeni i stavljaju naglasak na psihološku karakterizaciju lika, manje na socijalnu. Citat (str.50.):Svijeta malo: pokoji radnik u okovanim cipelama. Ispod njih plovi nečujno bijela i pjenasta pjega: labud.Oh, kako bi divno bilo da taj labud zapjeva! Odista. Da ga čujem, mislim da bih umrla. A labud iščeznuo na vodi kao bijela avetinja. Drhtav se val sanjivog jezera nadimlje kao grudi i miri kao znoj usnule čile djevojke. Oblaci popiše mjesečinu pa se ljuljaju među zvijezdama kao srebrne zmijurine izmeđ bisernoga cvijeća. Jesi li čula, Fanny, zvijezde kako pjevaju? Jesi li čula mjesec kako nujno tuguje? To je kao glas što odjekuje od nebeskog svoda. Tvrde uši toga ne čuju, tvrdi prsti ne mogu te pjesme podražavati na tvrdim crijevima i na tvrdu drvetu... Ništa se ne gubi i ništa ne postaje, i ova je noć puna boli i ljubavi koja je bila i koja će biti.

5.       Kako se uvodi glavna tema – ljubav?

Glavna tema, ljubav, je uvedena susretom dvaju likova, Kamenskog i Fanny. Oboje su postali opčinjeni jedno drugim iako su se znali otprije, ali tek su tada shvatili što misle i osjećaju jedno prema drugom. Tada simboli počinju imati bitnu ulogu u pripovijedanju, sve postaje poetičnije i ima novu energiju. Matoš je ljubav dočarao na jedinstven način. Uvođenjem teme ljubavi, Matoš je nagovijestio zaplet radnje koja nažalost tragično završava za oba lika.

6.       Prikažite Fanny kao fatalnu ljubav za Kamenskoga i kao ženu koja nije opterećena nikakvim konvencijama.

Fanny je za Kamenskog bila pravo čudo, toliko je uživao u njoj i njenoj ljubavi i pojavi. Njihova ljubav je bila na nekoj posebnoj razini, priroda je živjela u skladu s njima, zvijezde su pjevale, a mjesec je tugovao. Imali su i posebne nadimke jedno za drugo. Ona je bia gospođa Venus, a on njezin slađani vitez Tannhauser. Citat (str. 51.): Jesi li čula, Fanny, zvijezde kako pjevaju? Jesi li čula mjesec kako nujno tuguje? To je kao glas što odjekuje od nebeskog svoda. Tvrde uši toga ne čuju, tvrdi prsti ne mogu te pjesme podražavati na tvrdim crijevima i na tvrdu drvetu... Ništa se ne gubi i ništa ne postaje, i ova je noć puna boli i ljubavi koja je bila i koja će biti.Kamenski je bio opčinjen njezinom ljepotom. Uspoređivao ju je s grčkim božicama.Citat(str. 51): Dakle ti si to zbog koje se rodih i zbog koje ću umrijeti! Zbog toga Gospod stvori svjetlost jer imaš oči, zbog toga sunce jer imaš srce, zbog toga cvijeće jer si ljubičica, zbog toga muziku jer govoriš! Sada razumijem jezik te vode, tog vjetra i te zemlje u koju ću s tobom leći, divna panjo moja gospođo! Herine oči, Atenine ruke, Tetidine oči, Kipridine

grudi... zar je sve to odista moje? Zar ću odista da dišem dušom tvojom u kojoj se tako tajanstveno blista ta duboka i mrka noć?Ona je isto osjećala prema njemu. Pristala je ostaviti muža i pobjeći s Kamenskim bez obzira na sve. Ništa ima nije trebalo jer su imali jedno drugo. Od materijalnih stvari je uzela jedino majčino zlato.Citat (str. 60.):A sada da se požurimo, dragi Alfrede! Ponijet ćemo samo najnužnije stvari i zlato moje pokojne matere. S tim i s mojom malom rentom možemo spokojno da se spremamo na koncerte. Idemo u Kairo, Mletke ili u Ameriku, meni je svejedno. Je li, ti ćeš mi pomagati pri spremanju na put? U jedanaest idemo na stanicu i odlazimo prvim vlakom. Glavno je da odemo što prije odavde.

7.       Analizirajte simbol papige Camaa i poentu novele. Camao je prema vjerovanju srednjovjekovnih Španjolaca, ptica koja umire kada žena prevari muža, no ona ovdje nikako ne umire već je krivac za ostale smrti. Ona u trenutku kad se Fannyin muž pojavi u sobi gdje se skriva i Kamenski, kaže sve one riječi kojima su si ljubavnici tepali i otkrije njihove planove o bijegu. Camao u djelu dovodi glavne junake do konačne katastrofe. Simbol je izdaje, predstavlja ono tamno u životu, u ljudima što tjera ljude da čine zlo drugima. Citat (str. 58.): I Kamenski se grohotom nasmija, ali kada se bijela papiga sa zelenom perjanicom stane kostriješiti i buljiti u nj krupnim, izbuljenim očima, tvrdim i crnim kao od crne smole, osvoji ga potajni ijed i želja da joj priđe i zaokrene vratom. Vazda je mrzio te luckaste i zlobne životinje, te lutke i majmune među pticama sa pritvorničkim, kreštavim glasom. Fanny sjedne guditi u violončelo, ali njena oduševljena i savršena gudba još više potakne njegovu sumornost. Imađaše druga, virtuoza violončelistu, koji izdahnu od sušice u Luganu, i ne mogaše čuti violončela a da se na nj ne sjeti.Citat (str.60.): Kada je stao slagati njene elegantne haljine u ogroman putni kovčeg, stane se papiga odjedared kostrušiti kao mahnita i vikati, podražavajući njenom mužu. Fanny, Fanny, my dear Fanny! Fanny, ma mignonne, douce minette Fanny - - Pst, Camao! - umiruje ju ona čisto prestravljena hraneći je šećerom, ali papiga dreči kao bijesna, zelena perjanica mahnito trepti na lutkastoj glavi, a izbuljene oči, tvrde i crne kao od crne smole, nabreknule kao da će da iskoče.

8.       Koje moderne stilske postupke uočavate u Camau? Moderne stilske postupke koje uočavamo u Camao jesu najprije simbolizam, sam Camao je simbol uništenja, izdaje. Može se usporediti s E. A. Poem. Također postoji i uzvišenje ljepote u umjetnosti te uspoređivanje s grčkim božanstvima,u ovome primjeru lika Fanny. To je inače odlika parnasovaca. Matoš na poseban način opisuje njihovu ljubav na poseban način, koristi sinesteziju, stvara nove dojmove. Također se vidi i Baudelairov utjecaj u motivima ljubavi ,smrti i vječne ljepote.

9.       Usporedite kompoziciju, glavne likove i stil Leskovarove novele Misao na vječnost i Matoševa Camaa. Koja je od tih dviju novela utemeljenija u stvarnosti? Leskovarova Misao na vječnost i Matošev Camao imaju dosta sličnosti. Glavni junaci su glazbenici, prošli su kroz razne nedaće u životu, doživjeli siromaštvo, smrt im je uzela drage ljude, ali su obojica našla utjehu u ljubavi. Na oba lika prošlost bitno utječe i definira ih. Sami su,bez obitelji i prijatelja i nakon teških događaja u životu, traume koje su proživjeli, ne razlikuju stvarno i nestvarno. Leskovar i Matoš su koristili slične metode pisanja, koristili su puno simbola, stavili naglasak na psihičku karakterizaciju glavnog lika i njihovu tragediju, te su obojica vrlo snažno opisala likove i okoline u kojima se nalaze. Djela su možda podjednako utemeljena u stvarnosti. Glavne junake muče problemi koji su suvremeni, psihički problemi, neprihvaćanje situacije u kojoj se nalaze što na kraju rezultira i gubitkom uma. Koliko god su se vremena promijenila, u ljudima postoje isti nagoni, isti ih problemi muče te se razne tragedije događaju kao posljedica nerazumijevanja među ljudima.