133 07 Bruno Milic

Sl. 1. Renesansno-barokni perivoji, vrtovi i vile Rima nerazdvojni su dijelovi njegove urbane strukture. Uz monumentalne graevine, napose crkve, i raskone trgove najvee

su njegovo umjetniko i kulturno-povijesno bogatstvo. Kao i grad, tako i njegovi vrtovi i perivoji nose sva stilska obiljeja svoga doba, od rane renesanse (Cortile di

Belvedere) do kasnoga baroka (vila Torlonia). Veliinom i bogatstvom opreme, sadraja i oblika nadmauju sve to je u podruju perivojne umjetnosti nastalo na tlu Italije.

Na planu grada iz 17. stoljea oznaen je poloaj najznaajnijih ostvarenja perivojnog umijea i ladanjske arhitekture. Unutar gradskih zidina, to su: 1. Cortile di Belvedere

u Vatikanu (1503.), 2. Vatikanski vrtovi (1558.), 3. vrtovi vile Farnesine na Trastevereu (1510.), 4. Farnezijanski vrtovi (Orti Farnesiani) na Palatinu (1550.), 5. vrtovi palae

Quirinale (1574.), 6. vrtovi vile Medici na Pinciu (1577.). Vrtovi izvan zidina grada, u njegovoj najuoj okolici, 7. vrtovi vile Madama na breuljku Monte Mario, 8. vrtovi vile

Giulia sjeverno od Porta del Popolo (oko 1550.), 9. vrtovi vile Borghese na Pinciu (1613.), 10. vrtovi vile Doria Pamphili (oko 1650.), 11. vila Torlonia-Albani (1737.).

Fig. 1 Renaissance and Baroque parks, gardens and villas of Rome

Bruno Mili

Sveuilite u Zagrebu

Arhitektonski fakultet

HR 10000 Zagreb, Kaieva 26

Pregledni znanstveni lanak

UDK 712.034(45) 15/16

Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam

2.01.02 Urbanistiko i prostorno planiranje

2.01.05 Pejsana arhitektura

lanak primljen / prihvaen: 03. 01. 2005. / 24. 03. 2005.

Znanstveni priloziScientific Papers 15[2007] 1[33] PROSTOR 97

University of Zagreb

Faculty of Architecture

HR 10000 Zagreb, Kaieva 26

Subject Review

UDC 712.034(45) 15/16

Technical Sciences / Architecture and Urban Planning

2.01.02 Urban and Physical Planning

2.01.05 Landscape Architecture

Article Received / Accepted: 03. 01. 2005. / 24. 03. 2005.

Talijanski maniristiki i rani barokni vrt

Italian Mannerist and Early Baroque Garden

manirizam

perivojna arhitektura/umjetnost

rani barok

talijanski vrt

vrtna arhitektura/umjetnost

lanak daje prikaz opih obiljeja talijanskih perivoja maniristikoga doba

kasne renesanse i ranoga baroka na najznaajnijim primjerima Firence, Rima i

njihove okolice. Prikazani su perivoji vile Farnese u Capraroli, palae Pitti u Fi-

renci (Giardini di Boboli), vile Pratolino pokraj Firence, vile Aldobrandini u Fra-

scatiju, vile Garzoni u Collodiju i vile Doria Pamphili u Rimu.

This paper presents the general features of Italian parks in the period of Manner-

ism high Renaissance and early Baroque. The most representative parks are

studied here: the parks of the villa Farnese at Caprarola, the Pitti palace in

Florence (Giardini di Boboli), the villa Pratolino near Florence, the villa Aldobran-

dini in Frascati, the villa Garzoni in Collodi and the villa Doria Pamphili in Rome.

Mannerism

landscape architecture/art

Early Baroque

Italian garden

garden architecture/art

UVOD

INTRODUCTION

Prolo je gotovo deset godina otkako je ovajtekst, zajedno s pripadajuim ilustracijama,

bio spreman za publiciranje u asopisu Pro-

stor. To je zapravo etvrti dio u slijedu analo-

gnih lanaka posveenih prikazu razvoja peri-

vojne umjetnosti na tlu Europe. Objavljeni su

sljedei lanci: Vrtovi srednjeg vijeka

(1994.), Islamski vrt na tlu Europe kao prelu-

dij (1994.) i Vrtovi rane i visoke renesanse

(1995.). Ovim se tekstom u kontinuiranom sli-

jedu zaokruuje prikaz razvoja vrtova i peri-

vojne umjetnosti na tlu Italije zakljuno s dru-

gom polovicom 17. stoljea. Cilj je toga zaka-

snjeloga publiciranja u prvom redu poticaj

mlaim strunjacima da se orijentiraju prema

toj atraktivnoj temi koja je veoma krto za-

stupljena u naoj bibliografiji.

Sjaj renesansne Italije i njena dominacija na

planu kulture i umjetnosti postupno blijedi

tijekom 17. i 18. st., usporedo s njenom poli-

tikom i gospodarskom deklinacijom. Politiki

razjedinjena i sve siromanija, a toliko bogata

kulturnom batinom, postala je privlaan i

lako osvojiv plijen svojih sve monijih susje-

da. Sjeverni dio zemlje dolazi pod politiku

dominaciju Francuske, a juni, s Napuljem na

elu, postao je tijekom dvaju stoljea plije-

nom panjolske. Sredinom 18. st., nakon

brojnih ratnih i dinastijskih razraunavanja,

vei dio sjeverne Italije, itava Lombardija i

Toskana pripali su austrijskim Habsburgovci-

ma, dok je jug i dalje bio u rukama panjol-

skih Burbonaca.

Pod vladavinom monih i apsolutistikih vla-

dara sve su samostalne kneevine, nekada

sredita talijanske renesanse i humanizma,

nestale s politikoga plana i postale neznatne

provincije ovisne o inozemnim centrima moi.

Odrala se u punom kontinuitetu samo papin-

ska drava i reformirana in capite et in mem-bris, te je kao takva sauvala dominantan po-loaj u kulturnoj povijesti Italije. No, i njeno

znaenje blijedi pod sve snanijim naletom

prosvjetiteljskih ideja.

S druge strane, Venecija nekad najvei trgo-

vaki imperij na Sredozemlju nakon prodora

Turaka na Balkan i gubitka trita na Levantu

ve je politiki i gospodarski duboko utonula u

pijesak svojih laguna.

U takvim okolnostima, kada je sudbina Italije

sve vie ovisila o vanjskim utjecajnim imbe-

nicima, razumljiva je opa stagnacija na kul-

turnom i umjetnikom planu.

Nasuprot tome, u vrtnoj umjetnosti moe se

pratiti isti kontinuirani i sve snaniji razvoj u

brojnim postrenesansnim ostvarenjima koja

su (i dalje) inspirativna za razvoj klasinoga

francuskog vrta i baroknih vrtova diljem Euro-

pe. Vatikanska crkvena aristokracija, jednako

kao i bogata svjetovna, konzervativna je i

sumnjiava prema novotarijama koje su

poele dolaziti sa sjevera dal mondo villa-no. Ona gradi svoje mnogobrojne vrtove u pu-nom kontinuitetu, u tradiciji izvorne renesan-

se stvara zapravo raskone varijacije na

temu prethodne stilske epohe, ali s vie

matovitosti i kreativne slobode. Tek e pot-

kraj epohe prevladati tzv. francuski stil, ali i

tada e talijanski vrt sauvati svoja neponov-

ljiva obiljeja.

Raniji lanak posveen renesansi, objavljen u

Prostoru [Mili, 1995: 125-140], zavrava

prikazom vrtova vile Lante u Bagnaiai. Vjero-

jatno se u tome primjeru ponajvema ispunja-

va izvorni ciklus renesanse.

Ovaj lanak, posveen manirizmu i baroku,

namjerno zapoinje vrtovima ljetnikovca u

Capraroli, koji sadre toliko idejnih i formal-

nih analogija s prethodnim da bi nedvojbeno

mogli zamijeniti mjesta. Ve se tim primjerom

potvruje teza o nedjeljivom i vrsto poveza-

nom stvaralakom duktusu od prvih poku-

aja krajem 14. st., preko renesansnoga kli-

maksa u 15.-16. st., do vrhunskih (maniristi-

kih) ostvarenja u 17. st. i baroknih u 18. st. o

umjetnikom i kulturolokom fenomenu to

ga svjetska povijest perivojne umjetnosti

biljei sintagmom talijanski vrt/perivoj. No,

prije prikaza pojedinanih ostvarenja te veli-

ke epohe potrebno je kao uvod istaknuti ne-

koliko bitnih karakteristika maniristikoga i

ranobaroknoga vrta na tlu Italije.

98 PROSTOR 1[33] 15[2007] 96-107 B. MILI Talijanski maniristiki i rani barokni vrt Znanstveni priloziScientific Papers

OP]E KOMPOZICIJSKE KARAKTERISTIKE

GENERAL CHARACTERISTICSOF COMPOSITION

Dominacija arhitektonskoga koncepta nad

prirodom oslobaa graditelja renesansnih

vrtova robovske ovisnosti o datosti odree-

noga terena i sluajnostima koje sadri zate-

eni ambijent. On suvereno formira svoju vizi-

ju vrta i slobodno postavlja njegov plan preko

slikovitoga krajobraza Toscane ili rimske

Campagne, po padinama i proplancima njiho-

vih breuljaka, ne ustruavajui se da ih trans-

formira i da im nametne nove likovne i pej-

sane vrijednosti. To ne znai da teren sa svo-

jom konfiguracijom, razvedenou, orijenta-

cijom, panoramskim vizurama i svim onim to

ini prirodno podneblje jednoga kraja ne

utjee na njegovu ideju. Naprotiv, za najvei

broj talijanskih vrtova moe se utvrditi da je

osnovna zamisao proizila ba iz samoga tla

na kojem su nastali. No, jedanput definirana,

ideja o vrtu razvija se i kristalizira s autonom-

nim likovnim konceptom po kojemu se jasno

individualizira i odvaja od okolne prirode.

Poloaj na neravnomu, poloenom terenu, na

istaknutim pejsanim tokama, odreuje

glavne vizurne osi i osnovnu orijentaciju bu-

due perivojne kompozicije. Gotovo bez izu-

zetka, te se osi proteu po kosini junih, isto-

nih i zapadnih padina, s dalekim pogledima

preko itavoga horizonta. Jednom tako po-

stavljena vizurna os postat e simetrala oko

koje se i na koju se grupiraju svi kompozitivni

elementi vrta. Nepravilan se i neravan teren

planira, podzidima i nasipima terasira u pra-

vilne geometrijske forme, te stubitima i ram-

pama povezuje u jedinstveni sustav geome-

triziranih povrina koje su podvrgnute diktatu

jedne ili vie osi simetrije.

Tipini primjeri takve simetrine kompozicije,

u kojoj dominira jedna sredinja os, jesu

(meu ostalima) vila Farnese u Capraroli i vila

Lante u Bagnaiai nedaleko od Viterba, a iz ka-

snije renesansne faze vila Palmieri u Firenci,

Arkadijska akademija u Rimu i vila Carlotta na

jezeru Como. Kod nekih (vila Lante i vila Gar-

zoni) os perivoja zavrava se unutar njegovih

okvira, dok se kod drugih produuje u jednom

(Farnese, Palmieri, Carlotta) ili oba smjera

(Pratolino, vila Aldobrandini) u ire podruje

perivoja ili na vanjski krajolik.

Naravno da je zgrada kao sredinji sadraj

vrta poloena u liniji glavne osi, bilo na njenu

ishoditu ili zavretku, ovisno o tome nalazi li

se ona na najvioj ili to je rjee na donjoj

koti perivoja. Primjer takve postave jesu vila

dEste u Tivoliju i palaa Pitti u perivoju Bobo-

li u Firenci. No, jo je ea postava vile u sre-

dini perivoja, kao to je to sluaj kod palae

Farnese u Capraroli, Pratolinu pokraj Firence,

vili Aldobrandini u Frascatiju i mnogim drugi-

ma, gdje se zgrada eksponira prema perivoju

i njegovim glavnim vizurama sa svoje dvije fa-

sade. Izuzetni su primjeri, npr. vila Lante, gdje

simetrala vrta prolazi slobodno izmeu dva

identina paviljona, odnosno da zgrada lei

izvan glavne osi ili da uope nije smjetena

unutar perivoja (vila Garzoni u Collodiju).

Na glavnu kompozicijsku os vrlo su esto do-

dane jedna ili nekoliko poprenih sekundar-

nih linija, poloenih tako da ine sadrajne i

prostorne cezure vrta, te povezuju krajnje bo-

ne sadraje u vrstu cjelinu. U vili dEste u Ti-

voliju to je aleja Sto fontana (Cento fonta-nelle), s Nimfom na jednoj i Rimettom na dru-goj strani, odnosno vodeni parter od etiri ba-

zena u donjem dijelu, poloen okomito na

sredinju os. Vile Pratolino i Aldobrandini u

Frascatiju te mnoge druge imaju takoer po

nekoliko, vie ili manje naglaenih, sekundar-

nih, no uvijek strogo podreenih osnovnom

smjeru kompozicije. Primjer vile Dona dalle

Rose u Valzanzibiju, s vrlo naglaenom po-

prenom alejom, izuzetak je od toga pravila.

Poseban tip jednoosne kompozicije ini gru-

pa malih vila koje su orijentirane na vrlo iz-

duenu pristupnu aleju, obrubljenu drvore-

dom empresa, pinija i drugoga zimzelenog

drvea, a nastale su tijekom 17. stoljea pod

oitim utjecajem francuske perivojne umjet-

nosti. Tu se vrt obino ograniava na najui

prostor oko zgrade.

Kompozicija perivoja s dvije glavne, meu-

sobno okomite osi, jednako je tako esta kao

i ona prethodna. Ponajprije, tako su komponi-

rani sklopovi vile Madame u Rimu (prva faza),

vile Pia u Vatikanu i vile Borghese u Rimu (ui

prostor), kojih sustav koordinata ima ishodi-

te u samoj zgradi vile, tako da je itav an-

sambl u simetrinoj ravnotei. No, prevladava

tip vrta gdje jedna ili ak obje glavne osi pro-

laze pokraj sredinje zgrade. Takav nesime-

trini odnosno dvoosni postav omoguuje di-

spoziciju hortikulturnih i arhitektonskih ele-

menata, koji se u znatnoj mjeri prilagouju

zahtjevima topografije, reljefa ili drugim uvje-

tima lokacije. U nekim sluajevima, kao npr.

kod vile Doria Pamphili u Rimu ili Giardino Bo-

boli, oito je da je druga osovina vrta nastala

naknadnim proirenjem i bonim dodava-

njem novoga vrtnog sklopa, koji se s vie ili

manje kompozicijske logike povezuje sa sta-

rim dijelom u jednu cjelinu. No, vila Marlia,

Piccolomini, Bernardi ili Collegio Rosa kom-

ponirane su sa dvije osi od samoga nastanka.

Prostorna je organizacija tih vrtova, u uspo-

redbi s onim jednoosnim, znatno sloenija, a

kompozicijski inventar raznovrsniji, to kat-

kada dovodi do gubitka jasnoe plana i ho-

mogenosti cjeline. Najvei broj tih vrtova na-

stao je u kasnijim fazama renesanse odnosno

u doba manirizma, pa i poslije. Osim navede-

nih glavnih i sekundarnih osi koje odreuju

opi prostorni koncept i kompoziciju cjeline,

Znanstveni priloziScientific Papers Talijanski maniristiki i rani barokni vrt B. MILI 96-107 15[2007] 1[33] PROSTOR 99

Sl. 2. Plan velikoga vrta ljetnoga paviljona palae

Farnese u Capraroli pokazuje jo uvijek strogu i

suzdranu renesansnu geometriju, kao i vrtovi neto

ranije vile Lante. No, monumentalni prilaz s

raskonim vodenim kaskadama (vodenim lancem),

eliptinim podestom s bazenom i polukrunim

skalinadama, s brojnim skulpturama, uvrtavaju ga u

maniristiku razvojnu fazu. Gornji, zapadni dio vrta,

koji zavrava otvorenom eksedrom, znatno je

skromniji u svojoj likovnoj ekspresiji.

Fig. 2 Plan of the large summer pavilions garden

of the Farnese palace at Caprarola

svaki renesansni vrt ima itav niz aleja, pa-

saa i vrtnih staza koje u njegovu ortogonal-

nom geometrizmu mogu biti znaajan ele-

ment organizacije i oblikovanja, ali njihova se

funkcija ponajprije svodi na povezivanje i pro-

storno uokvirenje pojedinih dijelova vrta.

U nastavku slijedi pojedinaan prikaz najzna-

ajnijih talijanskih perivoja koji su obiljeili

razdoblje manirizma i ranoga baroka, tj. raz-

doblje od sredine 16. stoljea do druge polo-

vice 17. st. U relativnom kronolokom redu, to

su: veliki vrt ljetnoga paviljona palae Farne-

se u Capraroli, vrtovi Boboli u Firenci, perivoj

vile Pratolino pokraj Firence, vila Palmieri i

njeni vrtovi, takoer kod Firence; vrtovi vile

Aldobrandini u Frascatiju, vrt vile Garzoni u

Collodiju, nedaleko od Lucce; i vrtovi vile Do-

ria Pamphili u Rimu.

VELIKI VRT LJETNOGA PAVILJONAPALA^E FARNESE U CAPRAROLI

LARGE SUMMER PAVILIONS GARDENOF FARNESE PALACE AT CAPRAROLA

Sklop velikoga perivoja i palae Farnese u Ca-

praroli, nedaleko od Viterba, koji je gradio Vi-

gnola u razdoblju od 1559. do 1587. godine,

sastoji se od nekoliko vrtova, od kojih je naj-

znaajniji veliki vrt, odvojen od sredinje

palae kao zasebna cjelina. Vrtu to se prua

po blagoj istonoj padini pristupa se sa za-

padne strane u odnosu na palau, kroz kva-

dratini vestibul s fontanom, oblikovan kao

prijamni prostor itavog ansambla. Odavde,

izmeu dva ugaona paviljona, s obje strane

vodenoga lanca (Catena dacqua) rampavodi u blagom usponu do eliptinoga podesta

s raskonom Fontanom rijeka (Dei fiumi) usreditu kompozicije. Sa dvije polukrune

rampe dolazi se na veliku reprezentativnu

vrtnu terasu na kojoj dominira jednokatni ljet-

ni paviljon (Casino), jednostavan i suptilnooblikovan ljetnikovac. Ova je terasa omeena

visokim okolnim raslinjem i nizom karijatida,

skulptura to prate nizak ogradni zid, te se

doimlje kao sveana dvorana na otvorenom, s

geometriziranim nasadima imira kao deko-

rativnim vrtnim parterom. Dvije bone rampe

u pozadini zgrade vode na najgornji dio vrta,

prema kojemu se otvara Casino sa svojimprostranim portikom. Taj intimni vrt gotovo


Sl. 3. Pogled iz ljetnoga paviljona palae Farnese na

niz karijatida to su u punoj skulptorskoj stilizaciji

uokvirile veliku vrtnu terasu kao sveani ulaz u

paviljon

Fig. 3 View of a row of cariatides from the Farnese

palaces summer pavilion. The cariatides frame

a large garden terrace as a formal entrance

to the pavilion

Sl. 6. Tlocrt i uzduni presjek sredinjega dijela

vrtova Boboli. Od palae Medici i njena unutarnjega

dvorita-cortilea s fontanom preko velikogamfiteatra uokvirenog gledalitima, sve do fontane

Neptuna, uokvirene maniristiki formiranim

terasama, oituje se raskono jedinstvo ovoga

velebnog kasnorenesansnog ostvarenja. Kompozicija

zavrava skrovitim vrtom Cavalieri na kraju osi, ispodsamih bedema tvrave Belvedere.

Fig. 6 Plan and longitudinal section of the central

part of the Boboli gardens.

Sl. 4. Pogled iz trijema ljetnoga paviljona palae

Farnese u Capraroli du eliptine skalinade na donji

dio vrta s vodenim kaskadama i velikim vodoskokom

na ulaznoj terasi

Fig. 4 View from the porch of the Farnese palaces

summer pavilion along the elliptical stairway of the

lower garden with water cascades and an impressive

fountain on the entry terrace

Sl. 5. Gornji, intimni vrt ljetnoga paviljona palae

Farnese, s fontanom u prvom planu i eksedrom na

kraju, toliko je kristalno jednostavan da bi se mogao

uvrstiti u renesansu

Fig. 5 Upper small garden of the Farnese palaces

garden with a fountain in the foreground

and an exedra in the back is so simple that

it is unmistakably placed as Renaissance

Sl. 7. Pogled preko fontane u unutarnjem dvoritu

palae Pitti na veliki amfiteatar, sve do fontane Neptu-

na na kraju sredinje osi starijega dijela vrtova Boboli

Fig. 7 View (over the fountain placed in the internal

courtyard of the Pitti palace) of the great

amphitheatre up to the Neptunes fountain

at the end of the central axis of the older part

of the Boboli gardens

kvadratinog obrisa komponiran je krajnje

jednostavnim sredstvima. Sastoji se od rav-

noga platoa s osmerokutnom fontanom u

prvom planu i niza blago poloenih cvjetnih

gredica u nastavku. U dnu vrt zavrava moti-

vom otvorene eksedre, prislonjene na sam

rub ume koja uokviruje cijeli prostor svojom

sjenovitom i gustom masom. Taj okvir viso-

kog raslinja daje tom perivojnom ansamblu

poseban peat zatvorenosti, izolacije i vrste

usidrenosti u prirodni pejsa. U kontrastu s

takvim okruenjem dolazi do snanog izraza

plemenita arhitektonika vrta i njegov bogat

skulpturalni i koloristiki scenarij.

Veliki vrt u Capraroli je reprezentant klasino-

ga talijanskog perivoja na prijelazu izmeu

renesanse i baroka, sa simetrinom organiza-

cijom prostora du jedne longitudinalne osi i

zgradom kao dominantom u teitu itave

kompozicije. To je prototip koji e, s vie ili

manje odstupanja i mnogobrojna variranja,

slijediti veina graditelja vrtova u razdoblju

baroka diljem itave Europe.

VRTOVI BOBOLI U FIRENCI

BOBOLI GARDENS IN FLORENCE

Gradnja vrtova Boboli, koji se prostiru s june

strane palae Pitti, poela je oko 1550. godine

prema nacrtima kipara i vrtnog arhitekta Ni-

ccoloaa Pericolija (1500.-1550.), poznatoga

pod imenom Il Tribolo. Nakon njegove smrti

djelo nastavljaju Bartolommeo Ammannati

(1511.-1592.), autor poluotvorenoga dvorita

(cortile) palae, i Bernardo Buontalenti(1536.-1608.), ija je pilja na ulazu u vrt vrlo

poznata, a dovrio ju je 1593. godine. Palaa

je zapoeta izmeu 1453. i 1458. godine, no


Sl. 10. Velik eliptini bazen sa skulpturom Neptuna

sredinji je motiv gornjega, irom otvorenog

perivoja Boboli, s raskono formiranim perivojnim

terasama. Neposredno pod zidinama Michelangelove

tvrave sakrio se intimni vrt Cavalieri.

Fig. 10 Large elliptical pool with a Neptunes

sculpture is a central motif of the upper wide

opened Boboli park with lavish park terraces. The

secluded Cavalieri garden is hidden beneath the

walls of the Michelangelos fortress.

Sl. 8. Plan vrtova Boboli izrezak iz plana Firence

iz 1783. Na srednjovjekovnim odnosno renesansnim

zidinama to su opasivali grad i vrtove s istone

strane istie se velika Michelangelova tvrava

Belvedere na brijegu Boboli i monumentalna Rimska

vrata na junom kraju grada (na slici desno). Gornji

vrt i palaa Medicejaca (Palazzo Pitti),

kako se oituje na planu, jedinstven je perivojni

i arhitektonski sklop, dok donji, juni dio perivoja,

s eliptinim bazenom na kraju duge aleje, to se

drastino probila prema Belvedereu, pripada

kasnijem razdoblju i stilu.

Fig. 8 Plan of the Boboli gardens segment

of the plan of Florence from 1783

Sl. 9. Amfiteatar vrtova Boboli bio je tijekom

stoljea prostor velikih drutvenih sveanosti,

kao to crte iz 1637. godine prikazuje

proslavu vjenanja kralja Ferdinanda II.

i Vitorije Rovere

Fig. 9 The amphitheatre in the Boboli gardens was

over the centuries the site of great social

ceremonies as shown in the 1637 drawing of the

wedding ceremony of king Ferdinand II and Vitoria

Rovere

zavrena je dodavanjem bonih krila tek sto-

ljee kasnije, kada su graeni i gornji vrtovi. U

prvom desetljeu 17. stoljea otac i sin Parigi

trasiraju novu poprenu aleju koja se sputa

sve do junih vrata grada Porta Roma, a na

njoj i oko nje formiraju zapadni dio perivoja.

Na taj nain vrtovi Boboli postaju kompozicija

dviju perivojnih cjelina (starije i novije), koje

se meusobno sadrajno dopunjuju i obli-

kovno obogauju, ali ipak ostaju odvojene, te

funkcionalno i likovno nepovezane.

Glavni, gornji dio tako oblikovanoga velikog

perivoja koncipiran je u strogoj aksijalnoj po-

vezanosti s palaom, tako da s njome ini ne-

razdvojnu cjelinu. Sredinji je motiv prostrani

amfiteatar to se svojim potkovastim gleda-

litem okrenuo prema palai i fontani u njenu

dvoritu. To je prostor za razne kazaline i

drutvene sveane priredbe na otvorenom,

koje su postale omiljeni dio ivota tadanje fi-

rentinske aristokracije. Ta se sveanost na-

stavlja du sredinje osi to se u blagom

usponu penje sve do gradskih zidina i pod-

noja Michelangelove tvrave. Oko velike

fontane Neptuna otvara se jo ira i prostrani-

ja amfiteatralna terasa koje su pokosi modeli-

rani parteri u stilu manirizma.

Dio perivoja to je vezan na palau karakterizi-

ra monumentalna jednostavnost i ista jasnoa

prostorne organizacije koja je prisutna i u arhi-

tektonskom konceptu palae. I zgrada i vrt na-

laze se unutar gradskih zidina pa su kao javni i

reprezentativni prostori grada bili namijenjeni

za velike drutvene priredbe i iroki krug kori-

snika kojima su lanovi obitelji Medici rado ot-

varali svoja vrata. Otud oficijelna, poneto

hladna i neutralna nota perivojnih ambijenata,

bez intimnoga mjerila, razigranosti i minucioz-

noga dekora, koji su karakteristini za veinu

talijanskih vrtova. Po svojoj prostornosti i har-

moninoj ravnotei izmeu prirode i arhitektu-

re, te osloboeni suvine dekorativnosti, vrto-

vi Boboli nadilaze svoje kasnorenesansno

doba i najavljuju razdoblje klasinoga francu-

skog baroknog perivoja.

Zapadni, donji, noviji dio perivoja odie sa-

svim drukijim karakterom. S jedne i druge

strane sjenovite aleje, iza drvoreda empresa

i niza klasinih skulptura, prostiru se gusti ga-

jevi (boschetti) s labirintima koncentrinihgeometrijskih oblika, namijenjeni pojedina-


Sl. 11. Plan perivoja vile Pratolino autora Bernarda

Sansona Sgrillija iz 1742. Tuma na planu ukazuje na

raskono bogatstvo perivojnih sadraja.

Dekorativni elementi perivoja ve su rano zavrili u

brojnim vrtovima Firence, a doskora je i cijeli perivoj

degradirao.

Fig. 11 Plan of the villa Pratolinos park laid out by

Bernardo Sansone Sgrilli from 1742. The map key

indicates a rich variety of park features. Decorative

elements ended up in various gardens of Florence

and the entire park soon went into decay.

Sl. 12. Aleja vodoskoka (Stradone delle fontane)

glavna je os perivoja to vodi kroz umu do zgrade

ljetnikovca

Fig. 12 Alley of fountains (Stradone delle fontane)

is a central axis of the park leading to the villa

through a forest

nom doivljaju pojedinih vrtova. Vizurnu po-

entu sredinje osi i sredinji motiv toga naj-

nieg dijela perivoja ini eliptian bazen s oto-

iem (Vasca delIsolotto) i bogato skulpturi-ranom Fontanom Oceana u sredini remek-

-djelom Giovannija da Bologne. Naglaena

izolacija i intimnost toga slikovitog perivoj-

nog ansambla oituje se u njegovoj zatvore-

nosti, balustradama, eljeznim ogradama,

mostiima, cvjetnim vazama i ostalim dekora-

tivnim elementima. Unutar vrstoga elipti-

nog okvira, to ga stvara visoki zastor otro

rezanoga imira, stvorena je raskona mani-

ristika perivojna inscenacija.

PERIVOJ VILE PRATOLINO

VILLA PRATOLINOS PARK

Medicejska ljetna vila Pratolino, 12 kilometa-

ra sjeveroistono od Firence, nastala je tije-

kom razdoblja 1568.-1581. po nacrtima Ber-

narda Buontalentija. Ljetnikovac je smjeten

na vrhu breuljka tako da se njegovi vrtovi,

ukomponirani u velik perivoj, prostiru po pa-

dinama prekrivenim umama du jedne uzvi-

sine. Linearna izduena kompozicija uvjeto-

vana je konfiguracijom terena. Na junoj pa-

dini, prostrani pristup do ljetnikovca (na Sl.

11. desno) uljepan je vodoskocima, a prolazi

gustom umom ispresijecanom etnicama.

Nasuprot slobodnom planu ovoga dijela, sje-

verna padina (na Sl. 11. lijevo), takoer umo-

vita, planirana je u strogoj geometriji s tri ra-

dijalno poloene staze koje fokusiraju u zgra-

di ljetnikovca. Zgrada je podignuta na pro-

stranoj terasi sa est glasovitih pilja (grotte)u podnoju, orijentirana je prema prostrano-

mu etverokutnom parteru travnjaku (pra-to) s polukrunim bazenom i skulpturomApenini, djelom umjetnika Giovannija da

Bologna. umski perivoj nekad bogato uk-

raen raskonim skulpturama (koje sada u-

ljepavaju perivoj Boboli u Firenci), vodosko-

cima, fontanama s vivarijem i ribnjacima da-

nas se jedva prepoznaje u izvornom izgledu.

PERIVOJ VILE PALMIERI U FIRENCI

VILLA PALMIERIS PARK IN FLORENCE

U neposrednoj blizini Firence, prekrasne padi-

ne oblinjeg breuljka Fiesole bile su i prije iz-


Sl. 13. Vila Palmieri, okruena perivojem, na crteu

iz 18. stoljea

Fig. 13 Villa Palmieri with its park; 18th

century

drawing

Sl. 14. Prilazna eliptina rampa i terasa vile Palmieri

Fig. 14 Elliptical access ramp and terraces of the

villa Palmieri

Sl. 15. Vrt limuna vile Palmieri iz 1697., autora Marca

Palmierija

Fig. 15 Lemon garden of the villa Palmieri from 1697;

layout by Marco Palmieri

gradnje ljetne vile omiljeno izletite. Tu je Boc-

caccio pisao svoj Decameron i smjestio svo-

je mlade Firentince koji su se tu sklonili napu-

stivi grad u kojemu je tada harala kuga. Nje-

gove su rijei: Ako jo postoji neki kutak raja

na Zemlji, on se nalazi ovdje u ovom vrtu.

Vila se spominje ve sredinom 16. stoljea, a

povezuje se s Michelozzom Michelozzijem

(1396.-1472.) i Palmierijem kao graditeljima.

No, konani je oblik perivoj dobio znatno ka-

snije. Od raskonih vrtova sauvan je samo

neposredan okoli ljetnikovca: prilazni elipti-

an predvrt s fontanom i dvije simetrino po-

stavljene monolitne rampe to vode na terasu

bogato ukraenu brojnim skulpturama. Mo-

numentalna scenografija tog ansambla, isto-

vremeno i jednostavna i dostojanstvena, kul-

minira zgradom ljetnikovca.

PERIVOJ VILE ALDOBRANDINI U FRASCATIJU

VILLA ALDOBRANDINIS PARKIN FRASCATI

Perivoj vile Aldobrandini u Frascatiju, nedale-

ko od Rima, smatra se svojevrsnim modelom

meu ljetnim vilama talijanskoga 17. stoljea.

Radovena izgradnji zapoeo jeGiaccomodella

Porta (1540.-1602.) 1602. godine, a nastavili su

Carlo Maderna (1556.-1629.) i Carlo Fontana

(1634.-1714.), dok je vodene aranmane i hi-

drauliku izveo Oliviero Olivieri, glasoviti ine-

njer vodenih scenarija vile dEste u Tivoliju.

Podno strmoga umovitog obronka smjetena

je zgrada ljetnikovca, orijentirana frontalno

prema blago poloenoj padini, s pogledom na

udaljeni Rim. Centralno poloena os odreuje

sve elemente kompozicije: od reprezentativ-

nog ulaza s donje strane s tri zrakaste prilazne

aleje, do prednje eliptine terase s monumen-

talnim rampama, preko vile i dalje dubokim

prosjekom i kaskadama koje vode kroz umu

prema vrhu brijega.

Izrazita otvorenost donjega dijela i ekspozici-

ja vile nad blago nagnutim parterom prua

raskoan okvir za poglede na gradi Frascati,

iroku panoramu rimske Campagne sve do

horizonta na kojem se nazire silueta Rima.

Strmiji gornji dio, sa skrovitim vrtom (giardinosegreto) uz ljetnikovac, oblikovan je kao peri-vojna uma s nizom sauvanih dijagonala. Dok

je u donjem perivojnom dijelu (ispred ulazno-

ga proelja vile) motiv vode jedva zamjetan, u

stranjem dijelu ona stvara bogatu sceno-

grafiju vodoskoka, fontana, bazena i kaskada.

Planimetrijom toga monumentalnog ansam-

bla dominira os simetrije koja se u duljini od

preko 500 m protee du perivoja i s donje i

gornje strane, te daleko prelazi njegove okvi-

re. Toj su osi podreene sve ostale simetrale

bile usporedne, kose ili okomite. Obrada

perivojnih povrina je irokopotezna i jedno-

obrazna, s velikim trokutastim parterom ni-

skoga raslinja, obrubljena drvoredima u do-

njem dijelu i umskim sklopom u gornjem,

koji svojim visokim masivima zavravaju peri-

vojnu scenografiju.

U neposrednom okviru ljetnikovca, na tri razi-

ne terasa perivojna je obrada minuciozno de-

taljirana sa simetrino poloenim dekorativ-

nim aranmanima, fontanom, cvjetnim parte-

rima i bosketima. Tu se posebno istie atrak-


Sl. 16. Plan perivoja vile Aldobrandini u Frascatiju sa

shematskim presjekom du glavne osi

Fig. 16 Plan of the villa Aldobrandinis park in

Frascati with a schematic section along its main axis

Sl. 18. Polukruni nimfej (teatar vode) i lanac

vodenih kaskada koji se probija kroz umski dio

perivoja u pozadini

Fig. 18 Semi-circular nympheus (water theatre)

and a chain of water cascades in the forest-like park

in the back

Sl. 17. Plan perivoja vile Garzoni: donji otvoreni

dijelovi bogatom dekorativnou i ornamentikom,

te jo uvijek u sebe zatvorenom simetrijom, nose

obiljeja manirizma i ranoga talijanskog baroka

Fig. 17 Plan of the villa Garzonis park bottom

open parts with lavish decoration and

ornamentation with their internal symmetry exhibit

Mannerist and early Italian Baroque features

Sl. 19. Perivoj vile Garzoni: pogled s donjih cvjetnih

partera preko poprenih terasa i njihovih

monumentalnih stuba na lanac vodenih kaskada te na

gornju fontanu i kolosalne skulpture na vrhu

Fig. 19 Villa Garzoni's park: View from the bottom

flowered grounds over diagonal terraces and their

monumental staircases of the water cascades

and the upper fountain with magnificent sculptures

on top

tivan polukruni nimfej nazvan teatar vode

(teatro dacqua), u koji se slijeva kaskadni vo-deni lanac to prolazi kroz perivojnu umu

du glavne osi s vrha brijega.

PERIVOJ VILE GARZONI U COLLODIJU

VILLA GARZONIS PARK IN COLLODI

Renesansno-barokni perivoj vile Garzoni u

Collodiju, nedaleko od Lucce, koji je izgraen

1652. godine na padini podno vile, trijumfal-

no je ostvarenje arhitekture perivoja 17. sto-

ljea. Monumentalna palaa-ljetnikovac na

vrhu brijega potpuno je odvojena od perivoja

koji je tako autonomna cjelina. Komponiran

na jednoj uzdunoj osi, perivoj se sastoji od

tri meusobno povezana dijela: gaj u gornjem

dijelu s nimfejom, bazenom i vodenim kaska-

dama; srednji dio sa dvije popreno poloene

terase, povezane stubama s donjim, treim

dijelom raskonim cvjetnim parterima sa

dva kruna bazena s vodoskocima. Uz brojne

skulpture na gornjoj terasi, na njenu jugoza-

padnome kraju sakrilo se malo perivojno

kazalite. Na vrhu kaskada, na najvioj toki

perivoja, dvije monumentalne skulpture sim-

boliziraju gradove Firencu i Luccu.

PERIVOJ VILE DORIA PAMPHILI U RIMU

VILLA DORIA PAMPHILIS PARK IN ROME

Vila Doria Pamphili pruila se svojim prostra-

nim perivojem po blagim padinama Gianicola

u jugoistonom dijelu Rima, daleko izvan nje-

govih povijesnih zidina. Na dominantnoj uzvi-

sini podignuta je 1644. godine, po nacrtima

Alessandra Algardija (1602.-1654.), vila ekstra-

urbana kao markantan kubini volumen raz-

mjerno jednostavnoga arhitektonskog habitu-

sa. Prilazni dio zauzimaju kvadratine kasete

rezanih gajeva (bosketa), dok se unutarnji pe-rivojni dio pruio na poprenoj terasi ispod

vile, kao njen parter, odnosno u njezinu na-

stavkupopadinamaprema rijeci Tiber. Aksijal-

nu kompoziciju plana stilizira, uz glavnu os,

nekoliko sekundarnih usporednih i poprenih

osi, tako da ine sustav kvadratine mree. U

donjem dijelu istie se parter s eksedrom, to

je prate kaskade i polukrune rampe.

Na perivoj se naslanja i s june strane nado-

vezuje velik pinetum (uma borova pinija),

to ini sklop vile Doria Pamphili i danas naj-

veim, s vie od 9 km2, pejsanim rezervatom

u Rimu. Lien nekadanjega tekog baroknog

dekora i ishitrenih vrtnih pojedinosti, danas

se perivoj Doria Pamphili u svojoj kristalnoj

jednostavnosti doivljava kao vrhunsko os-

tvarenje perivojne umjetnosti na tlu Italije.


Sl. 20. Plan perivoja vile Doria Pamphili prema G. B.

Faldi, 1683. Na crteu je posebno istaknuta srednja

terasa u podnoju zgrade, odvojena od ostalih

vrtova, kao njen intimni dio. Ostali vrtovi, kao

giardini del respiro, bili su dostupni iroj

aristokratskoj javnosti. Tu se du glavne osi redaju

raskoni parteri, s velikim amfiteatrom u sredini i

brojnim analognim sadrajima za atraktivna

drutvena dogaanja.

Fig. 20 Plan of the Villa Doria Pamphilis park

according to G.B. Falda, 1683.

Sl. 21. Vrtovi i vila Doria Pamphili na bakrorezu G. B.

Falde iz 1671. Na najvioj terasi, s ulazom sa sjeverne

strane, die se monumentalna ljetna vila obitelji

Pamphili kao dominanta to vlada irokim krajolikom

Gianicola.

Fig. 21 Gardens and the Villa Doria Pamphili

on an engraving made by G.B. Falda in 1671.

Sl. 22. Avionska snimka vile Doria Pamphili i ostataka

njenih stiliziranih vrtova u irem okruenju.

Monumentalno zdanje skladno se i nenametljivo

uklapa u cjelinu perivoja i terasu rimskoga breuljka

Gianicolo. Tradicija talijanske renesanse jo uvijek

traje, tako da je opa perivojna kompozicija

odmjerena, klasicistika, bez barokne pompe i

sitniave dekorativnosti.

Fig. 22 Aerial photograph of the Villa Doria Pamphili

and the remains of its gardens in their wider

surroundings


Izvori

Sources

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1., 6., 13.,

21., 22.

Arhiva Katedre za urbanizam,

prostorno planiranje i pejsanu

arhitekturu Arhitektonskog fa-

kulteta Sveuilita u Zagrebu

Sl. 2.-5., 8., 10.-12.,

16., 18., 20. Fariello, 1967.

Sl. 7. Ogrin, 1993.

Sl. 9., 15. Masson, 1966.

Sl. 14., 17., 19. Shepherd; Jellicoe, 1966.

Literatura

Bibliography

1. Balzaretti, L. (1965.), Ville Venete, Milano

2. Barlow, R. E. (2001.), Landscape design, NewYork

3. Callari, L. (1934.), Le Ville di Roma, Rim

4. Deanovi, A. (2002.), Utvrde i perivoji, Institutza povijest umjetnosti, Zagreb

5. Fariello, F. (1985.), Architettura dei giardini, Edi-zioni dell'Ateneo, Rim

6. Franck, C. L. (1966.), Di Barock Villen in Fra-scati, Mnchen

7. Gruji, N. (2003.), Vrijeme ladanja, Matica hrvat-ska, Dubrovnik

8. Masson, G. (1966.), Italian Gardens, Thames andHudson, London

9. Mazzotti, G. (1953.), Le Ville Venete, Treviso

10. Mili, B. (1995.), Vrtovi rane i visoke renesanse,Prostor, 3 (1 /9/): 125-140, Zagreb

11. Mili, B. (2002.), Razvoj grada kroz stoljea, III Novo doba, kolska knjiga, Zagreb

12. Morini, M. (1963.), Atlante di storia dell' Urbani-stica, Ulrico Hoeph, Milano

13. Ogrin, D. (1993.), Vrtna umetnost sveta, Pudon/ Ewo, Ljubljana

14. Rainer, R. (1972.), Lebensgerechte Ausserru-me, Zrich

15. Schavo, A. (1942.), Villa Doria Pamphili, Milano

16. Shepherd, J. C.; Jellicoe, G. A. (1966.), Jardinsde la Renaissance en Italie, Vincent, Freal & Cie,Paris

17. ii, B. (2003.), Vrtni prostori povijesnog Du-brovnika, Hrvatska akademija znanosti i umjet-nosti, Zagreb

18. Tagliolini, A. (1980.) I giardini di Roma, Rim

19. Tiozzo, T. (1977.), Le Ville del Brenta, Venecija

20. Wharton, E. (1983.), Ville Italiane e loro Giardi-ni, Firenze


Saetak

Summary

Italian Mannerist and Early Baroque Garden

A High Renaissance garden (park) is a reflection ofa humanistic rationalism of its time. It is character-ized by human dominance over nature. The gardenis an outdoor living space in the same way as ahouse with its front garden. All natural (organic) el-ements of a garden are treated as a material whichserves to design space. A Renaissance garden,within its frame, is characterized by a clearly de-fined autonomous concept which separates it fromits natural surroundings meaning that none of itsparts are left in their natural condition. It is laid outon sloping ground with views of the landscape. Theterrain is mostly geometrically shaped in the formof large terraces linked with staircases and ramps.

The villa as the gardens most significant elementusually occupies the most prominent part of thesite: it is either centrally placed or on one of theends of the main composition axis on the most ele-vated position or at the intersection of two axes inthe centre of the entire complex. The building withits porticoes, loggias and balconies opens op to-wards the garden. Staircases, ramps, parapets, ter-races, projected pavilions or porticoes form the ac-cess elements and integrate the building with itssurroundings into a harmonious whole. Gardenpaths are always rectilinear and orthogonal divid-ing the garden into geometrically regular sections.They are oriented towards some interesting andspecially designed garden parts creating superbviews. Water, an essential garden element, is neverfound in its original form and state. Its dynamic flowis particularly emphasized: it spills over, falls downin cascades, squirts up through fountains, followsrectangular flows and finally ends in the lower gar-den's calm pools.

Predominant plant materials are those that make acontribution to an ultimate architectural impres-sion assuring a gardens durability and perma-nence regardless of seasonal change. Priority isgiven to evergreen trees such as cypresses,pine-trees and stone pines lined up along gardenpaths. Evergreen bushes (yew-trees, laurels, boxshrubs and myrtle) with small foliage are easy to

cut out in geometric shapes and form fences, parti-tions or walls. Lemon and orange pot-grown treeshave a decorative function along fences and para-pets. There are no flowers or small decorativeplants in the Italian garden except in the secludedgarden (giardino segreto). Colour effects are basedon all shades of green ranging from a dark green ev-ergreen oak and cypress to light green lemon fo-liage above cool white marble. Bright light Mediter-ranean sky and a strict geometric garden patternare not compatible with bright colours.

The architectural concept predominates over na-ture thus allowing the Renaissance garden design-ers freedom from the restrictions imposed by landforms and random features of natural landscape.Designers conceive their own garden layouts withinthe picturesque landscapes of Tuscany and RomanCampagna transforming their hills and imposingnew visual and landscape values. It does not imply,however, that the land with its various forms,indentedness, orientation, panoramic view and ev-erything else that makes up a natural area has noeffect on a designers concept. On the contrary, thelayout concept of the majority of Italian gardensoriginates from their natural landscape. But oncedefined, the concept develops through an inde-pendent artistic vision detached from its naturalsurroundings.The main view axes and the basic ori-entation of the future garden composition is deter-mined by its position on an uneven ground or prom-inent landscape points. These axes are almost al-ways placed on the southern, eastern and westernhillsides with distant views. A view axis thus de-fined becomes the central element of all gardencomposition elements. The irregular and unevenground is planned and made regular by a geometriclayout of supported terraces which are connectedinto an integral system of geometric surfaces bymeans of staircases and ramps and dominated byone or more symmetrical axes. Typical examples ofsuch a symmetrical composition dominated by onecentral axis is (among others) the Villa Farnese atCaprarola and the Villa Lante at Bagnaia near

Viterbo as well as the late Renaissance Villa Pal-

mieri in Florence, the Arcadian academy in Rome

and the Villa Carlotta on Como lake.

Of course, the building as a central feature of the

garden is placed along the main axis, either at its

beginning or end depending on whether it is situ-

ated in the upper or (more rarely) lower part of the

park. Examples of such a layout are the villa dEste

in Tivoli and the Pitti Palace in Boboli park in Flor-

ence. A more common layout places a villa in the

centre of the park as in the case of the Farnese Pal-

ace at Caprarola, Pratolino near Florence, the villa

Aldobrandini in Frascati and many others where the

building is oriented towards the garden and its

main views with its two facades. One or more diag-

onal secondary lines are added to the main compo-

sition axis placed in such a way as to make spatial

bays in the garden thus linking ultimate lateral

parts in a firm unity.

The park composition with two main perpendicular

axes is equally common as the previous one. The

villas Madame in Rome (first phase), Pia in Vatican

and Borghese in Rome (narrow area) are laid out in

such a way. Their system of coordinates has its

starting point in the building itself so that the entire

complex is symmetrically balanced. However, a

predominant element is the garden with one or

even two main axes running outside the central

building. Such an asymmetrical (double-axis) lay-

out makes possible a disposition of horticultural

and architectural elements adapted to topography,

relief and other site requirements. Compositional

characteristics are exemplified by the gardens of

the villas Farnese at Caprarola, Pratolino near Flor-

ence, Palmieri in Florence, Aldobrandini in Frascati,

Garzoni in Collodi, Doria Pamphili in Rome and Pitti

Palace (Giardini di Boboli) in Florence. In addition

to their plans and photographs of particular garden

and architectural details, each of these gardens is

accompanied with basic data about the time of its

origin, its designers and other essential facts re-

garding its cultural and historical identity.

BRUNO MILI]

Biografija

Biography

Dr.sc. BRUNO MILI, dipl.ing.arh., redoviti profesor

u mirovini, professor emeritus na Arhitektonskom

fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Roen je u Rijeci

1917., diplomirao 1941. godine. Kao arhitekt i urba-

nist izradio je brojne arhitektonske projekte i urba-

nistike planove. Vodio je brojna istraivanja i pro-

jekte povijesnoga razvoja gradova. Autor je triju

knjiga o razvoju gradova tijekom stoljea. Nagra-

en je nizom nagrada: nagrada Viktor Kovai za

ivotno djelo 1988., nagrada Vladimir Nazor za

ivotno djelo 1997. i Nagrada HAZU za znanstvenu

djelatnost 1998. Profesor Bruno Mili pripada najis-

taknutijim osobama hrvatskog urbanizma i svakako

je jedan od najistaknutijih nastavnika Arhitekton-

skoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.

BRUNO MILI, Dipl.Eng.Arch., Ph.D., professor in reti-

rement, professor emeritus at the Faculty of Archi-

tecture of the University of Zagreb. Born in Rijeka in

1917; graduated in 1941. As an architect and urban

planner he ran numerous architectural projects and

developed urban plans. He was the head of numero-

us research projects. He is the author of three books

on urban development through history. He also re-

ceived: the Life Achievement Award Viktor Kovai

in 1988, the Life Achievement Award Vladimir Na-

zor in 1997 and the Award for Scientific Work given

by HAZU in 1998. Professor Bruno Mili is one of the

most eminent urban planners in Croatia and among

the most prominent professors of the Faculty of Ar-

chitecture of the University of Zagreb.

Documents

133 07 Bruno Milic