Logika Milic

UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Mili, dipl. teol.

1

LL OO GG II KK AA

UVOD Bochemski je bio logiar. Zadrati emo se na TRADICIONALNOJ LOGICI KOJA PROMATRA TRI TEMELJNE RADNJE LJUDSKE MISLI: poimanje, rasuivanje i zakljuivanje. Logika je toliko marginalizirana jer danas sudove i zakljuke dobivamo na dlanu od misleih elita koji misle za nas. A mi im moramo vjerovati bez obzira koliko je to dobro ili logiki. Totalitarni sustavi ne vole ljude koji misle. Totalitarna vlast voli 100 poslunih nego jednog pametnog. Logino je miljenje u krizi jer se odgovori dobivaju na dlanu. Logika s jedne strane je nepopularna kod uenika i studenata danas je ona s druge strane nezaobilazna jer bez nje ne moemo racionalno rasuivati.

TO JE PREDMET LOGIKE

Rije logika upuuje da je to nauka o logosu = rije, smisao, govor. Kod nekih filozofa logos je poelo svijeta kao i kod sv. Ivana. Kroz povijest je dobila razliite definicije. Ona je nauk o miljenju, o poretku misli. Mogli bismo ju definirati kao znanost (unutar filozofske discipline) Ona je znanost o zakonima miljenja kojima se razum ravna da bi u svojim radnjama potivao pravilan poredak. Znanost o pravilnostima miljenja. Jedan autor knjige koja se zove Logika, Gajo Petrovi kae da je logika filozofska disciplina o oblicima valjane misli. Drugi autor Sreko Kova kae da se logika bavi naelima dosljednog zakljuivanja.

Predmet logike su radnje razuma, a ne funkcije osjetila. Istrauje samo zakone pravilnosti ili pravilnost u radnji razuma, a ne nikako spoznajom istine. Ona promatra samo formu miljenja da bude zakonito i pravilno a ne materiju tj. je li miljenje istinito. Zato se logika naziva formalnom disciplinom. Npr. Postoje vanzemaljci. Logiki to moe biti ispravna misao bez obzira je li to istinito ili nije. Koji je materijalni oblik u znanosti logike su radnje razuma. Formalni objekt tj. vidi ili nain pod kojim se promatra je njihova pravilnost.

Odnos logike prema drugim znanostima je taj to se druge znanosti ne bave onime ime se logika bavi. Ona prethodi drugim znanostima jer one imaju zakone miljenja, logika razmiljanja,

LOGIKU KAO DISCIPLINU DIJELIMO na dva dijela: tradicionalnu i modernu ili matematiki logiku. TRADICIONALNA LOGIKA vrhunac ima u kasnom srednjem vijeku, a formirala se od aristotelove i stoike logike. Dijeli se na tri djela: 1. POJAM 2. SUD 3. ZAKLJUAK Pretpostavlja se da na razum ima tri vrste djelatnosti poimanje, rasuivanje,zakljuivanje.


2

POVIJESNI PREGLED

Antika logika poinje sa Aristotelom 384-322. pr. Kr. Koji je roen u gradu Stagiri. Formira se najvie sa Arisotelom. Doprinos prethodnika je razvijanje rasprave koja ukljuuje zakljuke i dokaze. Za traenje dokaza u filozofiji dali su doprinos uenja koja su pokuala osporiti zdrav razum. Jedno takvo uenje bila je Parmenidova metafizika. Koja kae da je cijela stvarnost ispunjen prostor, nepromjenjiv, vjean, Na to odgovarao Zenon iz Eleje koji je pokuao dokazati da postoji suprotna hipoteza da je svemir velik, pokretan, u kretanju, Aristotel je Zenona drao osnivaem dijalektike. Logika se ne bavi samo zakljucima ve i semantikom (znanost o znakovima i simbolima). Bavi se studijem jezika. Za pravilnu uporabu razuma, rijei zauzimali su se Protagora i Pordig. Takva istraivanja je gajila Platonova akademija. Misao treba imati i glagol i imenicuPlaton razlikuje istinite i neistinite sudove. Neistinite tvrdnje i stvari su one koje nisu injenice. Platon bi bio osniva TEORIJE KORISPONDENCIJE. Najvea zasluga za stvaranje logikog sustava je ARISTOTEL. On je silogistiki jer silogizam ima istaknutu ulogu. Njegove logike rasprave sadrane su u zbirci Organon ili Orue. Taj naziv su dali komentatori kasniji. Govori o kategorijama, tumaenjima, sofistici, Osim Organona o logici govori i 4 knjiga Metafizika. Aristotel govori o sintaktinim i semantikim

problemima. Sudove dijeli na sudove afirmacije i negacije, Kae da postoje 4 SKUPINE SUDOVA: singularni (Sokrat je bijel ili nije bijel) odnosi se na jednoga univerzalni svaki ovjek je bijel ili nije bijel partikularni poneki ovjek je bijel poneki nije bijel neodreeni ovjek je bijel ili nije bijel. Postavio je temelje logike ali kasnije to izuavanje nastavlja Teofrast njegov uenik. Megarska kola ili megarani, a najpoznatiji je Euklit (Sokratov uenik). Vanu ulogu u razvoju logike odigrali su STOICI. Osniva kole je Zenon iz Kitija oko 336. roen. Po pitanju plodonosnosti i logike spominje se HRIZIP (djela su mi izgubljena). Aristotel je razvijao logiku pojmova kroz silogizam a ovaj sudovima. Definiranjem je li sud istiniti ili nije istinit. Suradnje aristotelove kole i stoike nije bilo suradnje i zato su razvijali razliite terminologije. Krajem 1. st pr. Kr. obje logike teorije se pomalo povezuju i izuuju u filozofskim kolama. GALEN je poznat po medicini, bio je lijenik, manje je poznat po djelu uvod u dijalektiku i brojnim esejima o logikim problemima, komentarima Aristotela, Hrizipa, U to vrijeme su bili popularni EKLETICI (ono to mi se svia uzeti u a to ne neu). Boetije i Ciceron imaju puno obavijesti o grkim autorima i stvorili su latinsku termilologiju. Logiku i grke logiare uspjeno prenose u srednji vijek. Grki logiari zamiru u 3. st u Rimu. Nakon ranog srednjeg vijeka koji je siromaan znanou i filozofijom dolazi do procvata logike. Logika uenja se na sveuilitima i kolama zapadne europe ponovno pojavljuju izmeu 11. i 15. st. Izuavanja logike nisu ba istraena i vidi se da se razina razvoja logike u srednjem vijeku moe usporediti sa antikim razvojem (Aristotelovim doprinosima, stoikim doprinosima,...) Postala je nenadmaiva do pojave matematike logike u 20 st.


3

Logika djela su nestala. BOETIJE je bio dostupan u samostanskim kolama. Preko njega se saznavalo o Aristotelu i njegovih kategorija. LOGIKI SPISI srednjega vijeka pokazuju oskudnog??? Tek u 11. st javlja se skupina dijalektiara i logiara te rasprave o logikim kriterijima. Temelje se na teolokom nauku. Komentatori su Petar Damjanski, svetog Anzelma (ontoloki dokaz za Boju opstojnost), Petar Abelaj koji najvie komentira. Djelo mu je dijalektika i bavi se logikom. problem univerzalija opih pojmova. Pojavljuju se komentari Aristotelovog Ogranona iz prijevoda arapskog i grkog jezika. Pojavom velikih sveuilita pogotovo onih u Parizu i Oxfordu, logika se prouava na filozofskom fakultetu, a Aristotel i arapski pisci prouavaju se za teoloki fakultet (vii fakultet). Oni se prouavaju unutar teologije zbog opasnosti od krivovjerja da se ne bi dolo u herezu. esto su logiku prouavali nii sveuilini kadar. Logika se samo oslanjala na formalne i lingvistike principe, izvuena je kao posebna znanost koja se bavi formalnim i lingvistikim principima. A teolozi raspravljaju o velikim filozofima.

Poinju se izdavati i udbenici za logiku na sveuilitima. Petar panjolski je napisao djelo SUMMULAE LOGICALES (logika zbirka). Bio je vie od 150. godina najpopularniji udbenik iz logike. Krajem 13. st. sve vie se obnavljanje moderne logike prenosilo iz Pariza u Oxford jer tamo nije bilo kulta aristotelizma. U Parizu u sveuilitima su bila zastupljeni i uvelike naglaivani neki filozofi te je tumaenje njihove teorije prelazilo pomalo u kult. Villim Occham suma logike - otvorio je period zrelosti srednjovjekovne logike.

Suvremena logika poinje u 18. i 19. st.

IZVORI LJUDSKE SPOZNAJE Ljudska spoznaja proizlazi iz uma i osjetila.

OSJETILNA SPOZNAJA Postoje 5 osjetila: vid, sluh, miris, okus i opip ili dodir. Osjetilima moemo hvatati samo materijalne i konkretne predmete, stvari u prostoru i vremenu. Zato i imamo drugo i

specifino vrelo spoznaje a to je UM. Intelectus ili ratio je duhovna sposobnost koja se ne nalazi u nekom ljudskom organu. Slui se duom kao oruem. Ne spoznaje se mozgom. Umska spoznaja zahvaa predmete na univerzalni ili apstraktan nain. Um dohvaa bit stvari i zato moe spoznavati i nematerijalne predmete, samoga sebe (dr. rijeima- misliti miljenje). Pojam je jednostavan element ljudske misli. Sudovi se sastoje od pojmova, a zakljuci od sudova.

SPOZNAJA je in ili radnja koja se odvija u umu. Ima imanentno djelovanje. Sam taj in spoznaje, a osobito predmet spoznaje, razliit je od uma. Predmet spoznaje je neka duhovna predodba, neka slinost ili slika predmeta. Ta se slika razlikuje od drugih slika. Njome se spoznaje predmet ili to je sama spoznaja predmeta. Takva se duhovna (prva slika) slika naziva intencionalnom jer um preko nje tei prema svome predmetu. Spoznaja i spoznati predmet nisu jedno te isto. Spoznaja je in ili proces kojim sebi predoujemo ili usvajamo neki predmet. Spoznati predmet je tim inom


4

predoen. Predmet se ne stvara spoznajom nego joj prethodi. Umska ljudska spoznaja moe biti intuitivna strogo neposredna, ali i posredna ili apstraktivna. Ona se oituje se kroz tri oblika: pojam, sud i zakljuak.

SPOZNAJA

OSJETILNA INTELEKTIVNA

ILI UMSKA

INTUITIVNA

STROGO NEPOSREDNA

POSREDNA

APSTRAKTIVNA

POJAM SUD ZAKLJUAK


5

NARAV I PREDMET POJMA

MOEMO GA PROMATRATI POD DVA VIDIKA IN kojeg ljudski duh kao predmet dohvaa. Rezultat toga je umska predodba ili

pojam. Pojam je misao o biti onoga to mislimo ili o bitnim karakteristikama (Petrovi). Odgovara na pitanje to je neki predmet i to se oznaava kao bit predmeta. Kod svakog spoznavanja pojma moramo razlikovati in, sadraj i predmet spoznaje. On u sebi nosi neki sadraj. in - sadraj i predmet spoznaje je bitno kod svakog spoznavanja. in je isto zahvaanje pojma, pojam kao in uma, kao neto subjektivno.

Savki pojam ima SADRAJ i tu promatramo neto objektivno. Sadraj daje znanje o nekom pojmu. Svaka spoznaja je intencionalna tj. usmjerena prema neemu onda pojmom neto i predoavamo. To se zove predmet spoznaje ili predmet pojma ili objekt pojma. Zato i imamo materijalni predmet i formalni objekt ili predmet. (to se promatra i pod kojim vidom se promatra). Svaki pojam ima svoj sadraj i opseg. Sadraj je skup ili zboroj svih oznaka nekog pojma.

SADRAJ I OPSEG POJMA Zbroj svih oznaka pojma koji on izrie o nekom predmetu zove se sadraj. Skup svih oznaka koji neki pojam pridaje tom predmetu zove se sadraj tog pojma. Skup svih premeta kojima pristaju sve oznake zove se opseg pojma.

ODNOS IZMEU SADRAJA I OPSEGA to je vei sadraj manji je opseg i obratno.

GLAVNE VRSTE POJMOVA

JASNI I ODJELITI POJMOVI Jasan je onaj pojam koji donosi takve oznake i toliko njih da se jedna stvar moe razlikovati od druge stvari. Razgovijetan pojam je onda kada se neke glavne oznake mogu razlikovati i nabrojati. Barem donekle tono odreenje pojma). Odjelit je onaj ako znamo njegov sadraj.

SVEOBUHVATAN POJAM onaj koji iscrpljuje svu unutranju spoznatljivost nekog predmeta. U skolastici se smatralo da to posjeduje samo Bog.

APSTRAKTNI I KONKRETNI POJMOVI Apstraktni p. izrie formalnu oznaku predmeta odjeljenju od njegova nositelja (oinstvo ili mudrost - zavravaju na ost). Konkretni p. istie nositelja (otac ili mudrac)

POZITINI I NEGATIVNI Pozitivni pojam predoava stvar.


6

Negativan pojam odsutnost te stvari. (npr. znanje i neznanje). Neki su pojmovi po sadraju negativni a po obliku nisu (npr. lijen pozitivni je pojam, ali po obliku je negativni, npr. nezgoda (gramatiki je negativno ali se dogodilo). Pojam pozitivno i negativno ne smijemo vezati sa moralnou. Pozitivno je neto to se dogodilo a negativno je ono to se nije dogodilo.

JEDNOSTAVNI I SLOENI POJMOVI Jednostavni p. donosi samo jednu oznaku o svom sadraju (npr. bie). Sloeni p. donosi vie oznaka a izrie se jednom rijeju (npr. uenje)

UNIVERZALNI, KOLEKTIVNI, PARTIKULARNI I SINGULARNI POJMOVI oni se tiu opsega, a ne sadraja. Svi su pojmovi univerzalni jer nikada ne predouju neku pojedinanu stvar nego uvijek neku stvar u punini ili neke oznaka no nikada samo pojedinanu stvar (ne misli se na konkretno). Univerzalan pojam izrie neto jedno to se mnogima odjelito pridjeva i to u punom smislu. Nastaje u umu na temelju apstrakcije jer izvan uma postoje samo konkretni predmeti. Kolektivni ili zbirni pojam kojem se pridjeva mnogima. (npr. grad: grad je Zagreb, grad je Otok,; ili narod: hrvati, kinezi,) - pridjeva se mnogima, zbirni je pojam Partikuplarni pojmovi njima je suen samo na neki neodreeni dio opsega. npr. neki ljudi, neki filozofi, Singularni pojmovi pojedinani su na neki odreeni , vlastita imena ili obiljeja predmeta (ovaj, taj) vano je da se zbog njihove pojedinanosti ne mogu izraziti opim pojmovima zato se te individualne oznake ljudi izraavaju sa ovim sedam obiljeja: oblik, lik, mjesto, vrijeme, podrijetlo, dom, ime.

POJMOVI KOJI SU OSJETILNO DOHVATLJIVI Analogan pojam izrie stvar u odnosu prema drugoj stvari koja joj nije potpuno jednaka. Rabimo ih kod duhovnih i nadosjetilnih stvari. Ovija se na tri naina i to negiranjem oznake, isticanjem slinosti, isticanjem uzornosti ili ovisnosti.

NAINI PRIDIJEVANJA UNIVERZALNIH POJMOVA (ili praedicabilia)

Pojmovi u filozofiji i logici zauzimaju vrlo vano mjesto jer u fil. govoru teimo prema apstrakciji, ne govorimo konkretno. Potrebno je promotriti kako se univerzalni pojmovi upotrebljavaju i kako se pridijevaju predmetima. Ti pojmovi i naini na kojima se pridijevaju razraeno je u NAUKU O PET PREDICABILIJA (oznauje mogunost izricanja nekog pojma nekom predmetu, lat. je pojam). Tih pet predicabijija odreuju naine na koje se univerzalni pojmovi mogu izricati ili pridijevati svojim predmetima.

1. VRSTA ILI SPECIES = Ono to se izrie o mnogim predmetima kao njihova potpuna bit. A bit se uzima ono po emu neka stvar jest, ono to odgovara na pitanje to je to. Taj pojam pod sobom ima samo pojedinane stvari koje se meusobno razlikuju samo po broju, ali ne i po biti (npr. vrsta ovjek dijeli se na pojedince Idu, Jovicu, Marina,Marinu, ovjek je ovjek po vrsti. Nema dvije vrste ovjeka ili ljudi. Tu se vidi i pada svaka rasna, vjerska diskriminacija)

2. ROD ILI GENUS = ono to se o mnogima izrie kao neto nepotpuno ili kao dio biti koji se moe dalje odrediti. (npr. kod pasa to su vrste pasa kao pudlica, njemaki ovar,)


7

3. RAZLIKA ILI DIFERENTIA = Razlika je ono to se o mnogima izrie kao dio biti koji odreuje. Razlika moe biti vrsna (specifina) ako odreuje vrste (npr. ovjek, maka, pas, riba,) a moe biti i rodna ako odreuje rodove (gepard, pantera, perzijska maka, sijamska maka,)

4. VLASTITOST ILI PROPRIUM = ono to se izrie o mnogima kao neto to nuno slijedi iz njegove biti ali nije dio te biti.

5. PRIGODAK ILI ACCIDENS = ono to se o mnogima izrie kao neto prigodno tj. ne nuno. To je svojstvo koje neki predmet moe imati, ali ne mora.

Vrsta, rod i razlika izriu neto to je za predmete nuno, a ovi ostali neto to nije toliko nuno. Vrsta, rod i razlika stoje u nekom odreenom odnosu i to u odnosu podreivanja. Vrste se podreuju rodovima ili su sadrane u njihovu opsegu. A rodovi kada im se pridrue razlike svrstavaju se u nie rodove i onda konano u vrste.

POREDAK MEU RODOVIMA

Postoji najvii rod (kada nad sobom neka nikakvog drugog roda), odreeni rod (ima iznad sebe neki vii rod ali ima i ispod sebe rodova) i najnii rod (najblii je vrsti).

NAJVII RODOVI ILI KATEGORIJE = njima su podreeni svi rodovi, sve do pojedinanih predmeta tj. individua. Dolazi od gr. rijei kathegorein a znai pokazati, govoriti o nekomu neto ili izricati o nekome neto. Definiramo ju kao prirodni raspored ili niz nekog najvieg roda i svega onoga to taj rod pod sobom sadri. Aristotelova podjela kategorija ima 10 i to:

1. SUPSTANCIJA - student 2. KVANTITETA ili koliina - sam 3. KVALITETA ili kakvoa - dobar 4. RELACIJA ili odnos - prodava 5. AKCIJA ili djelovanje - prodaje 6. TRPNJA ili passio na hladnoi 7. MJESTO ili ubi (odgovara na pitanje gdje) na korzu 8. VRIJEME ili quando pred boino 9. POLOAJ ili situs na nogama 10. STANJE ili habitus raspoloen da ini dobro

RAZLIKA IZMEU KATEGORIJA I PREDICABILIA kategorije ne izrii razliite naine prediciranja, a predikabilije izriu. Kategoria izrie razliitost bivanja ili skupove stvari.

ODNOSI IZMEU POJMOVA Promatramo odnose koje imaju pojmovi meu sobom tj. mogu li se njihove oznake slagati ili ih moramo razlikovati. Ili se slau ili se protive. Po emu se razlikuju i protive:

1. IDENTINOST I RAZLIITOST POJMOVA identinost kao odnos pretpostavlja da postoje dvije stvari koje stoje u odnosu dok identinost sama po sebi upravo kae da ne postoje dvije nego samo jedna stvar. Vrlo je vana kod identinosti, ona se redovito uzima onda kada se vie stvari stavlja pod jedan pojam. Razlikujemo i formalnu (formalna identinost su identini pojmovi koji izraavaju jednaku


8

karakteristiku za sve, npr. svako bie je istinito) i materijalnu identinost (to je formalna identinost). Materijalna identinost izrie razliite forme, a nalaze se na istom subjektu. Vano je zapamtiti da se vie stvari stavlja na jedan pojam ali se numeriki razlikuje. Svojstva su ista ali su numeriki razlikuju. Razliitost je logiki odnos koji se sastoji u tome da vie pojmova oznaavaju razliite stvari. Dva se pojma razlikuju umski ili racionalno ako imaju razliiti sadraj. A ako su umski istovjetni (imaju isti sadraj) onda govorimo o sinonimima ili istoznanicama (npr. radost i veselje, muhomlat - muholovka). Ako nisu ista neovisna o promatranju onda su realno razliita npr. ovjek i hrast. Ako izriu istu stvar pod raznim vidicima.

2. OPREKA ILI OPOSITIO = su oni pojmovi koji ne mogu biti na istom predmetu pod istim vidikom. Npr. toplo hladno, pametan glup, visok nizak, Ima nekoliko vrsta opreka a uveo ih je Aristotel: a) strogo opreni oni kod kojih se uz jedan moe navesti i drugi oprean, njegova

suprotnost (npr. svjetlo tama, dan no, ). Ima uvijek odnosa izmeu dva pojma.

b) ire opreni ili disparatni pojmovi odreeni su bez nekog prevelikog oprenog odnosa (npr. zvijezda list, drvo cesta,). Nema odnosa.

Razlikujemo ETIRI VRSTE OPREKA: KONTRADIKCIJA ILI PROTUSLOVLJE opreni su pojam i njegova jednostavna

negacija (npr. bijel nebijel, lijep nelijep, ) Nema tree mogunosti u odnosu kontradikcije ili protuslovlja.

NASUPROTNOST ILI KONTRARNOST to su oni koji se u istom rodu ponajvie razlikuju (npr. crn bijel, lijep ruan, krt dareljiv,). U smislu kontrarnosti moe postojati trea mogunost.

LIIDBENOST ILI PRIVATIVUM (privacija) opreni pojmovi koji izriu neko svojstvo i njegovu odsutnost (npr. sluh gluhoa, vid sljepoa, toplina hladnoa, )

RELATIVNOST ILI relacija opreni pojmovi koji stoje u nekom odnosu jedan prema drugome i razumiju se jedino po tom odnosu. (npr. otac sin, stvoritelj stvorenje)

DEFINICIJA Vane su jer u svakoj znanosti slui se nekim definicijama i igra vrlo vanu ulogu. Poimanje i tumaenje definicija su bitne da bi objasniti neke pojmove. definirati pojam znai logiki ga svesti na druge jednostavnije pojmove. Termin kojim definiramo je uvijek na poetku reenice logiki dogovoreno je na lijevoj strani, on je ono to se definira, a skup rijei kojima se definira ili tumai to je definians. (npr. Automobil je vozilo sa 4 kotaa) Prvi je uoio i razradio definiciju Aristotel. Samu definiciju moemo odrediti kao sud kojim se nedvosmisleno izrie sadraj nekog pojma. Gleda se pod DVA VIDIKA i to nominalna i realna. Nominala definicija tumai samu rije za neki predmet. Jedna rije drugom rijei. Ili etimoloko tumaenje.


9

Realna definicija navodi oznake samog predmeta. Ona je definicija u pravom smislu rijei. To su tvrdnje o nekim predmetima a one mogu biti isitnite ili neistinite, a mogu biti i relativne nekada. Moe biti viestruka. Ona je esencijalna ili bitna. Moe biti i deskriptivna ili opisna (tu se upotrebljavaju akcidenti, vlastiti), moe biti propisujua, pokazna definicija, Definicije su bitne u znanosti i da moraju imati svoja pravila. ovjek da bi na neki nain mogao misaono funkcionirati on mora davati takoer i definicije. PRAVILO DEFINICIJE mora biti jasna, reciprona i kratka. Definicija je jasna kada se izbjegavaju vieznane ekvivone metaforine i neodreene rijei. Nesmije biti kruna, ciklika. Ne smiju kruiti pojmovi. Ona je reciprona ako se moe primijeniti svakom predmetu koji pada u opseg nekog pojma. I samo njemu. Mora biti kratka jer inae vie zamagljuje nego to razjanjava. Nije nuno sve definirati.

SSUUDD Ljudski se govor sastoji os smisaonih cjelina koji izriu sadraj misli. Tu veu govornu cjelinu u logici i gramatici zovemo reenica. A REENICAMA ovjek izrie svoje SUDOVE. A elementi te cjeline su POJMOVI. Svoje spoznaje ovjek priopuje IZJAVNIM REENICAMA kojima neto tvrdi ili nijee, afirmira ili negira. Na kraju svake izjavne reenice stoji toka. Takve reenice, kojima se jedino logika bavi. Sudovi su uvijek tvrdnje ili u nijenom ili potvrdnom smislu.

TO JE SUD?

- Sud je in duha kojim on o neemu neto tvrdi ili nijee. To je kategoriki sud kojeg u logici promatramo.

- Ono o emu se neto sudi ili nijee zove se SUBJEKT, a ono to se u subjektu tvrdi ili nijee zove se PREDIKAT. Subjekt suda moe biti objektivan pojam ili stvarnost u najirem smislu rijei.

- Ako ono stanje stvari koje se tvrdi ili nijee doista postoji onda je sud ISTINIT. Jer se radi o poklapanju uma i stvarnosti.

- Gajo Petrovi: sud je spoj pojmova kojima se neto tvrdi ili porie - Sreko Kova: sud je logiki oblik pomou kojega mislimo neko stanje stvari

DVA SU DJELA SUDA:

SUBJEKT: PREDIKAT: se zove jo i se KOPULA ili SPONA Se izrie rijeju je (jest) uvijek u indikativu i uvijek u prezentu esto je zamijenjen nekim drugim glagolima u izriaju Na njega spada sve to dolazi iza subjekta

KAKO SUD NASTAJE? Sudu prethodi uvid povezanosti subjekta i predikata. Tri elementa nastanka suda: dohvaanje, shvaanje istinitosti i pristanak.


10

Postoje i bezlini sudovi logiki sudovi (npr. grmi, kii, ). Kod njih nedostaje subjekt ali se podrazumjeva.

VRSTE SUDOVA

AFIRMATIVNI I NEGATIVNI SUDOVI neto potvruju a negativni nijeu. Razlikujemo ih jer afirmativni imaju je ili jest a negativni ne ili nije. U Afirmativnom sudu predikat se upotrebljava dijelom svoga opsega jer je opseg predikata redovito vei od opsega suodva. Npr. Hrvati su bijelci. Hrvati su subjekt, a su bijelci je predikat. Opseg subjekta dio je opsega predikata.

U negativnom sudu predikat se uzima u njegovom itavom opsegu. Npr. Nikola tesla nije bio Maar.

SINGULARNI, UNIVERZALNI I PARTIKULARNI SUDOVI Singularni subjekt je pojedinac (Aristotel je filozof), Kod univerzalnih imaju neku srodnost (Ljudi su smrtni, Svi ljudi diu, ) a Partikularni izraavaju neto openito.

MODERNI nain na kojima pripada subjekt.

Sudovi kojima se logika i ne bavi previe su:

HIPOTETINI SUDOVI - prepoznaju se po tome to su pogodbene reenice (imaju u sebi veznik ako npr. Ako pada snijeg, ceste su skliske). Sastoji se od dvije gramatike reenice kojia se izire neki odnos ovisnosti jednog suda od drugog. Prvi se zove antecedens (prednjak onaj koji prethodi) i consequens (posljedak onaj koji slijedi).

DISJIUNKTIVNI SUDOVI dva ili vie termina stoje u odnosu meusobne iskljuivosti koja se izraava rijeju ili. Mora postojati neka opreka i raspodjela (lat. disjunkcija). Nema tree mogunosti kod stroge d.

OODDNNOOSSII MMEEUU SSUUDDOOVVIIMMAA OPREKA SUDOVA jedan sud nijee ono to drugi tvrdi. Npr. ploa nije crvena nego

je zelena.

U logici se odnos prikazuje tzv. LOGIKIM KVADRATOM. Univerzalno afirmativni sudovi obiljeavaju se slovom A. Univerzalno negativni sudovi = E Partikularno afirmativni sudovi = I Partikularno negativni sudovi = O

- Dijagonale su uvijek kontradiktne. Zajedno ne mogu biti ni istiniti ni neistiniti.

- Odnos kontrarnosti vlada izmeu sodova A i E. Ne mogu biti zajedno istiniti ali mogu biti zajedno neistiniti. Kontrarnost doputa treu mogunost.

- Subalternirani ili podreeni sudovi ako neto vrijedi za sve vrijedi i za pojedine. - Subkontrarni pojmovi donja stranica logikog kvadrata (I-O) mogu biti

zajedno istiniti. (npr. Neki ljudi su bjelci. Neki ljudi nisu bjelci.) Ali ne mogu zajedno biti neistiniti.


11

VENOVI DIAGRAMI - Gledamo sudove kao skupove. Jedan krug predstavlja

jedan krug a drugi krug skup predikata. - Shema se sastoji od lijevog polumjeseca, desnog

polumjeseca, lee i pravokutnika koji predstavlja podruje logikog diskursa.

- Ono to se osjena ne pripada vrsti. Npr. Kit (2) je sisavac (1) ali druge morske ivotinje nisu sisavci (1).

4

2 3

1

2


12

ZZAAKKLLJJUUAAKK Lat. ratiocinium, a hrvatski izraz je DOUMITI, DOUMAK. U korijenu te rijei je um. Vidjeli smo da je sud plod ljudske spoznaje. Meutim pojedine ovjekove izravne spoznaje imaju dosta ogranien doseg. Pojedino rasuivanje ili izravno ima dosta ogranien doseg i zato je i mogue i potrebno da ljudski duh, ovjek kao misaoni subjekt neke od steenih spoznaja postepeno proiruje i tako dolazi do novih spoznaja. Kao to um slaganjem pojmova dobiva sudove tako i od sudova zakljuivanjem dobivamo nove sudove. Katkada je to mogue neposrednim prijelazom sa jednog suda na drugi. Ali zakljuak se najee odvija posredovanjem treeg suda. Postoji neposredno zakljuivanje, ali najee zakljuujemo posredno preko 3 suda. Prema tome zakljuivanje je radnja uma kojom se iz dvaju sudova

izvodi neki trei sud. Takvo posredno zakljuivanje naziva se SILOGIZAM. Dijelimo ih na

1. POSREDNE I NEPOSREDNE - Neposredni proizlazi iz neposrednog suda. npr. vani je poledica zakljuak je vani je sklisko. Vani je poledica, a poledica je skliska zakljuak je netko e poskliznuti.

2. DEDUKTIVNE I INDUKTIVNE. Dedukcija je izvodimo iz opeg prema neposrednog. Indukcija je iz posebnog prema opem.

Zakljuke moemo razlikovati

a) KATEGORIKI ako su oba suda kategorika onda je zakljuak kategoriki. Kategoriki silogizam = 2 kategorika suda

b) HIPOTETIKI c) DISJUNKTIVNIM ZAKLJUCIMA

DIJELOVI SILOGIZMA U tradicionalnoj logici razlikujemo materiju i formu silogizma. MATERIJU DIJELIMO da daljnju materiju i bliu materiju. Daljnja su tri termina ili pojma unutar jednog silogizma i to subjekt, predikat i sednji termin. Terminus medius oznaava se slovom M. Subjetk i predikat zovu se i krajnji ili vanjski termini. Blia materija silogizma su tri suda: Dva suda iz kojih se zakljuuje zovu se premise. Zajedno ih zovemo antecedens. A trei sud zove se konkluzija ili consekvens. S M - antecedens M P - preise S P - consequens - konkluzija Premisa koja sadri ??? zakljuka zove se premisa major ili vea premisa, a premisa koja sadri subjekt zakljuka zove se premisa minor. Premisa major stoji najee gore. Zakljuak je misaona radnja u kojoj se iz dva ili vie sudova dolazi do jednog zakljuka. Kao daljnju materiju ima subjekt, predikat, antecedens. Premise se dijele na Premise major (tamo gdje je predikat.)


13

FORMA SILOGIZMA - je logiki slijed iz premisa a zove se konsekvenca.

PRAVILNOST SILOGIZMA postoji pravilna konkluzija ako je silogizam pravilan. Ako konkluzija slijedi iza premisa onda je pravilan ako ne slijedi govorimo o nevaljanom ili neispravnom silogizmu. Mogue je nekada u nekim sluajevima da konkluzija bude pravilna ali neistinita, ili da bude pogrena ali ipak istinita. (npr. Svi rukometai su sportai a Ivan Bali je nogometa. Ivan Bali je sporta.) Pravilan je, ali nije istinit jer mu forma nije istinita. Iz istinitog antecedensa uvijek slijedi istiniti konsekvens. Ako su premise istinite i konkluzija mora biti istinita. No ako je antecedens u djelu ili u cijelosti neistinit postoji pravilo da zakljuak moe biti istinit. Ako je konsekvesn neistinit onda je barem jedna od premisa neistinita.

PRAVILA I. PRAVILO ILI NAELO IDENTINOSTI I RAZLIITOSTI subjekta i predikata sa srednjim

terminom. Na temelju toga stari su logiari donijeli osam pravila za pravilnost silogizama. Najvanija su prva tri a ostalih 5 su ukljueni u ta pravila.

1. Silogizam smije sadravati samo tri termina izbjegava se etverostrukost termina. Silogizam mora imati tri termina. npr. Svi rukometai igraju loptom. Jurica je rukometa. Jurica igra loptom. Terminus mediom je rukometa. Subjekt je Jurica, predikat je igrati loptom. Kada bi uveli kvaternaciju.

2. Srednji termin se mora barem u jednoj premisi upotrebljavati generalno. Jer bi postojala opasnost etverostrukosti termina.

3. Termini konkluzije ne smiju imati vei opseg nego u premisama. 4. Srednji termin se ne smiju pojaviti u konkluziji. 5. Afirmativne premise ne mogu imati negativni zakljuak. 6. Obje premise ne smiju biti negativne. 7. Konkluzija ide uvijek za slabijom premisom. 8. Obje premise ne smiju biti partikularne.

FIGURE SILOGIZAM Postoji nekoliko figura silogizama. Kao figure mogu i imaju razliiti stupanj savrenosti a ono ovisi o ???? to su jasnije premise jasnija je konkluzija. Figura ili lik silogizma ini prikladan poloaj sredinjeg termina prema krajnjem terminu. Major sadri predikat konkluzije a minor subjekt. Postoje 4 figure silogizama (prve tri su od aristotela dok etvrtu dodaje Galen):

1. M P S M S P

Subjekt je u majoru i predikat u minoru. Minor mora biti uvijek afirmativan, a major univerzalan. Aristotel je to lijepo rekao to se tvrdi o svima tvrdi se o nekima i o pojedinima. (Npr. Ako su svi studenti prve godine u predavaonici br. 3. A Marko je student prve godine. I on je u toj predavaonici. )

2. P M

S M S P

U obe premise moe biti predikat. Jedna premisa mora biti negativna a major univerzalan.


14

3. M P M S S P

U obe premise subjekt. Minor mora biti afirmativan a konkluzija artikularna.

4. P M

M S S P

Predikat u majoru a subjekt u minoru.

U ova 4 sluaja govorimo o srednjem terminu. Srednji termin moe biti subjekt u majoru i predikat u minoru,

MODUSI SILOGIZAMA Postoje 14 modusa: Za PRVU FIGURU mogui su modusi: AAA (ako je prva premisa A i druga premisa A onda je i zakljuak unierzalno afirmativan. Stari logiari zovu lat. imenima te kombinacije, npr. Svi ljudi su smrtni. Svi Hrvati su ljudi. Svi hrvati su smrtni.) EAE, AII, EIO Za DRUGU FIGURU: EAE, AEE, EIO, AOO Za TREU FIGURU: AAI, EAO, IAI, AII, OAO, EIO Za ETVRTU FIGURU: AAI, EAE, AII, AEO, IEO

KAKO ISPITATI VALJANOST SILOGIZAMA:

Postoje tri pravila. Raspodijeljenost ili distribucija izraza - Na odreenom mjestu unitar silogizma taj pojam moe biti raspodijeljen ili nije a to ovisi o kojoj se vrsti iskaza on javlja tj. je li on subjekt ili predikat. Npr. izraz: Svi kitovi su sisavci. Taj izraz kae neto o kitovima.

- U stavu A - univerzalno afirmativnom subjekt je raspodijeljen, a predikat neraspodjeljen.

- U E stavovima: Raspodijeljena su oba izraza jer za svakog pauka moete tvrditi da nije sisavac ali i za svakog sisavca da nije pauk.

- Takoer i u I stavovima - partikularno afirmativnima oba su izraza neraspodijeljena. Npr. Neke su biljke jestive. Niti je svaka biljka jestiva niti je svaka jestiva stvar biljka.

- U O iskazu subjekt je neraspodijeljen ali je predikat raspodijeljen, npr. Neki filozofi nisu glazbenici.

HIPOTETSKI SILOGIZMI Hipotetski su oni sudovi kojem su jedna ili obe premise hipotetike. To su pogodbene reenici. A disjunktivni su ili-ili. Ako je jedna premisa hipotetine onda govorimo i o takvom silogizmu. Hipotetiki silo. je onaj kod kojega su jedna ili obje premise hipot. Najee je to


15

jedna. Treba pripaziti doputeno je zakljuivati afirmativno od istinitosti antecedensa na istinitost konsequensa. Ako P onda Q. A to se tie negativnog, doputeno je od neistinitosti consequensa na neistinitost antecedensa. Ako spava ne grijeim. Spavam dakle ne grijeim. Ako antecedens nije istinit onda nije ni consequens.

DISJUNKTIVNI SILOGIZMI Disjunktivni s. onaj kod kojeg je major disjunktivni sud koji stie vie lanaka a minor jedno od tih lanak tvrdi ili nijee. I zakljuujemo to jest ili nije. On izrie da se disj. lanci tvrde ili nijeu. DILEMA ILI ROGATI SILOGIZAM Dilema je sloeni silog koji u premisi major ima disjunkciju a u minoru ima dva hipotetika suda a ne aktegorinog suda po kojima iz svakog lana disjunkcije izvodi isti zakljuak. (Ili je bog svemogu ili nije). Disjunkcija je od dva lana ako ima tri lana onda je trilema, Zakoni dileme mora disjunkcija biti potpuna, pojedini lanovi moraju biti zakoniti. Dilema se ne moe retorkvirati. Klasina idlema tj. protagorina dilema. Protagora je dao pouku u retorici (govornitvo po kojoj se treba izvesti zakljuak na svoj mlin) pod uvjetom da je euaklo duan platiti sva ako pobjedi u svom prvom procesu. Zavrivi teaj euaklo nije imao niti neki proces niti je platio teaj. I protagora mu ree. Tuiti u te sucu i sudac ili e te osuditi da plati troak ili e te osloboditi. ako se dogodi prvo morati e platiti zbog odluke a ako se dogodi drugo mora platiti na temelju ugovora jer si pobio. Euaklo je retorkvirao na dilemu ovako. ni u jednom sluaju nisam duan platiti. ako budem osuem biti u osloboen po naem ugovoru jer sam prvi proces izgubio. Ako budem osloboen biti u slobodan na temelju sueve presude. Ta dilema kao i mnoge dileme uopenisu rjeive. Ona se dogaa ili-ili pa se moe zakljuiti i jedno i drugo. Najee dileme nita ne dokazuju. Moe li bog stovriti kamen koji ne moe stvoriti. Kao dilema moe se uzeti i kao stari porblem zla u svijetu. Svijet je pun zla to znai da bog ili ne moe spriejiti zlo ili to ne eli. Ako ne moe nije svemogu a ako to ne eli nije dobar. Prema tome ili bog nije svemogu ili nije dobar. To se porotivi teolokom nauku jer je zakljuak neistinitost. Razlog tome moe biti u neistinitosti premisa. Postoji izravna argumentacija a oblici izravne argumentacije su entimema (skraeni silogizam u kojem se jedna premisa preuuje jer se to podrazumjeva.) epihirema (silogizam u kojem se dodaje jo jedan razlog tvrdnje- tim zakljukom se esto sluimo) polisilogizam dokazivanje u kojem konk. jednog silagizma postaje premesa drugom. Sorit argumentacija koja se sastoji od vie subjekta u koem preidkat postaje subjekt susljednog.) s je M; M je P = S je P neizravna argumentacija polazi od protuslovlja koje treba dokazati. U izravnoj argumentaciji polazimo od istinitih sufdova. Polazi se od protuslovlja koje treba dokazati. Aristotel to neargumentiranje naziva svoenje na apsurd. Sve ovo dovodi do sigurnih argumentacija. Vjerojatne argumentacije su dijalektini silogizmi ali . vjerojatan sud je onaj za kojeg govore neki vani razlozi ali koji ne iskljuuju protuslovnu tvrdnju. Pristanak na takvu tvrdnju koja


16

nije vrsta zove se miljenje. Zakljuak moe biti istinit ali moe se tu pojaviti i neko drugo miljenje. Argument iz analogije ili sama analogija u argumentu iz analogije zakljuujemo na temelju neke slinosti s nekom drugom ve poznatom stvari. Analogijski argument se temelji na principu koji glasi da sline stvari imaju slina svojstva a razliite imaju razliita svojstva (uinke, uzorke) to vrijedi za slinoga vrijedi i za ostale. To je analogija. Analogija se esto rabi u teologiji pogotovo u govoru o bogu, trojstvu, sapsenju. Jer nemamo sigurne tvrdnje ali moemo budui da je vjera proeta razumom moemo na temelju vjerojatnih argumentacija izvodimo zakljuke. Slian je induktivnom argumentu (ona se pirpisuje svima). Analogijski argument analogiju rabimo u obino ivotu kada ljudima sludimo na temelju vlastitih misli, uvstva, Kada o nekom stvaramo miljenje tu esto koristimo analogiju. Rabi se u govornitvu i pjesnitvu. A i u znanostima. HIPOTEZA pretpostavka je stav ija istina nije dokazana jo ali se privreemno zuzima kao istinita ili vjerojatna jer na prikladan nain objanjava neke injenice. Hipoteza pretpostavlja vjerojatne uzrkoe za oite uinke. Najpoznatija hipoteza: Teorija evolucije. Moe biti samo vjerojatna jer se njome ini logiki neodputen zakljuak. Ako imamo ulinak imamo siguran i uzrok. Kod hipoteze toga nema jer se radi o vjerojatnosti. Zakljuak bi trebao biti mogue je da je takav uztok jer bi isti uinak mogao proizvesti i neki drugi ulinak. to je vjerojatniji iskustvo to e biti sigurnija hipoteza ili ako se rade pokusi koji mogu potvrditi hipotezu ona postaje sigurna ako je sigurna ona postaje tvrdnja. Tako se doalzi do verifikacije hipoteze. Hipoteza postaje sigurna kada izmeu vie hipoteza jednino dovoljno tumai neku pojavu. raun vjerojatnosti, statistika, Arguentum ad hominem (vjerojarna argumentacija, idete napadati ovjeka) sofistike argumentacija ili kriva argumentacija ona gdje se neki liogiki nedostatak pod likom istine vodi neistinitom zakljuku. skolastika rasprava ili disputatio to je argumanetaija koja od jednog pitanja vodi ka drugome s ciljem da se dokae neka tvrdnja. Ovisno o cilju imamo 4 vrste: apodiktina koja neto dokazuje, elenktika koja neto pobija, apologetska ona neto brani i sofistika ona koja eli nekoga prevariti. Prava je ona s koje se neto brani a s druge se strane neto pobija. To su najee rasprave. Dvije strane koja jedna brani a druga pobija. Vrste rasprava: obina e ona koja se dri slobodnog naina raspraljanja. Dvije znanstvene metode rasprava i to sokratika rasprava: Sokrat je postavljao pitanja. vjeno postvaljenim pitanjima koja slijede jedna za drugim prisile protivnika da prizna ili ga se navue da prizna istinitost tvrdnje o kojoj se raspravlja. Silogistika ili skolastika rasprava je ona u kojoj se raspravlja uz pomo silogizama. Korist skolastike rasprave je danas nikakva. Njezina korist kroz poviejst je jer su se nome sluili ne samo kao kolskom vjebom nego za rjeavanje tekih i kontroverznih pitanja meu uenjacima. Danas je takva rasprava naputena. Ova metoda se moe samo marljivom vjebanjem usvojiti. Poetak raspravljenja poinje vodi ju dvije osobe jedna je od tih branitelj ili defendes koji astuplja odreenu tezu i napada koji tu tvrdnju svojim argumentima pokuava oboriti. Raspravi treba prethoditi kratko izlaganje ili ekspozitio. Tada obino koji obaa tezu izlae kratko zato eli osporiti tu odreenu tezu. Napada dokazuje suprotno silogizmima. Nesmiju se upotrebljavati polusilogizmi, soriti, Braniteljmora ponoviti napadaev argument. Cilj tog ponavljanja je da se uvidi je li branitelj dobro shvatio to je ovaj rekao. Postoji 4 naina odgovora kod


17

branitelja: neki se sud ili doputa concedo ili negira nego ili se preuuje ili se razluuje distinguo. Kada branite svoju tezu doputate onu tezu koju smatrate istinitom, Nastavak postupka rasprave. Zabranjenu premisu napada mora dokazati novim silogizmom. Tak kada tu potekou rijei moe prijei na drui prigovor. Ako su pretpostvake neistinite moraju se dokazati. Vano je (kod kategori. sil) treba razlikovati to se nalazi u srednjem terminu i u ??? terminu (to je M a to je S i P). Kod hipotetskog i disjunktizma treba razlikovati antecedens od konsequensa. Kod idsjunk. ako disjunkv+cija nije savrena mora se zanijekati.

Documents

Logika Milic