237

15. Povijest {kolstva i narodnog

prosvje}ivanja

Uvod

O {kolstvu na na{em podru~ju postoji relativno malo dokumentacije. Najvi{e podatakamo‘emo dobiti iz Frasove «Topografije» iz 19. stolje}a, koji je temeljito opisao tada{nje stanje{kolstva u brinjskom kraju. Me|utim prije toga ne postoji sa~uvana dokumentacija, {topri~injava niz pote{ko}a oko istra‘ivanja ove problematike.

Da bi se tada{nji puk opismenio i osposobili stru~ni do~asnici i ~asnici za tada modernuvojsku, carica Marija Terezija poduzima mjere na razvoju {kolstva u svim svojim zemljama.U god. 1764. bilo je nare|eno da u svakom pukovnijskom sredi{tu, zatim u okrugu svakogbataljuna, mora biti sagra|ena njema~ka {kola. Deset godina kasnije (1. velja~e 1774.)postavila je carica temeljno na~elo: da svaki podanik prema svome stanju i pozivu trebadobiti potrebnu poduku, a da }e stru~ni i marljivi pojedinci biti zaposleni u {kolstvu; zato jesvaka pukovnija trebala najsposobnijeg u~itelja poslati u Be~ kako bi se {kolovao u metodici,a onda bi nakon povratka u tome mogao podu~avati i ostale u~itelje u pukovniji. Zbog togase 1860. osniva Gospi}ka realka, koju je zasigurno poha|alo vrlo malo stajni~ke mlade‘i.Postojali su u Be~u te~ajevi za kraji{ku upravnu slu‘bu u trajanju od dvije godine. Oni suosnovani 1858. godine da bi 1871. bili ukinuti kao nerentabilni. U Senju su od 1883. godinebili Naukovni te~ajevi za obrtni~ku i trgova~ku mlade‘.

Ipak treba napomenuti da je najja~i {kolski centar bio Senj, koji je imao “Vi{u narodnu{kolu” i “Djevoja~ku narodnu {kolu”, te “realku” i Franjeva~ku gimnaziju. (Cuvaj VII.)

Vojni~ko zanimanje u 18. i 19. stolje}u bilo je vrlo cijenjeno. Vojni~ke {kole bile su izuzetnobitne za osiguranje dovoljnog broja ~asnika i do~asnika. God. 1858. osnovane su kraji{kepukovnijske ili regimentske {kole koje su djelovale “u {tapskim mjestima”. Za podru~je Brinjavojni~ka {kola bila je u Ogulinu. To su uglavnom bile do~asni~ke {kole. U njima su na{imladi}i stekli vojni~ku naobrazbu. Za siroma{an puk to je u ve}ini slu~ajeva bio jedini na~inda se izvuku iz siroma{ne sredine.

Postojali su te~ajevi za kadetske {kole u Oto~cu do 1878./9. Nakon toga ostaje za ovepotrebe samo Karlovac. Prva dva razreda kadetske {kole zvala su se “Filiale der AgramerKadetenschule zu Karlstadt”. Nakon toga odlazili su na nastavak {kolovanja u Zagreb.

Po~eci {kolstva u brinjskom kraju

Da bi se kvaliteta pismenosti pove}ala i na ni‘im razinama car Josip II. naredio je god.1780. otvorenje njema~ke {kole u okrugu svake kumpanije-satnije.

238

Po~eci organiziranoga{kolstva u brinjskom krajutako|er se‘u u drugu po-lovicu 18. st. Na prijedlogbaruna Kleefelda osnovana jepo odluci Dvorskog ratnogvije}a od 4. o‘ujka 1772. g.».... za Ogulinsku pukovniju sdruge strane Kapele peta nje-ma~ka {kola u Brinju...«.Tako|er je 1832. godine uJezeranama osnovana nje-ma~ka {kola (Fras, str 258.)

Pod izrazom »peta nje-ma~ka {kola« treba razumjetikako je takvih {kola u tada{njoj Lici bilo ~etiri, i to u Gospi}u, Oto~cu, Ogulinu i Slunju.Nadalje, jezik na kome se izvodila nastava bio je njema~ki. Provedba ove odluke bila jeote‘ana zbog u~eni~kog nepoznavanja njema~kog jezika. Treba jo{ dodati da su se takve{kole, koje su osnivane po satnijskim sjedi{tima u Vojnoj krajini nazivale trivijalnim, i one suu na{im krajevima postojale sve do 1871. g., dakle punih sto godina! Nastavni plan bio je vrlojednostavan. Uz vjeronauk su |aci pou~avani jo{ samo u ~itanju, pisanju i ra~unanju, kasnijene{to i u crtanju, geometriji i narodnom gospodarstvu. Pedago{ko-metodi~ka sprema u~iteljau tim {kolama bila je ~esto na niskoj razini. Me|u predava~ima znalo se nerijetko na}i iislu‘enih grani~arskih do~asnika i pisara, od kojih su neki - pa i oni sa stanovitim {kolskimkvalifikacijama - bili stranci, obi~no Nijemci. Dakako da je sve to negativno utjecalo nastjecanje znanja. Da bi se stanje pobolj{alo grani~arske vlasti slale su u~itelje na dopunsko{kolovanje u Be~ te su se oni nakon vi{etjednih ili vi{emjese~nih seminara vra}ali u svojamjesta. Oni su bili ovla{teni, da posebno darovite |ake podu~avaju u u~iteljskoj vje{tini te bion u~itelju, svome mentoru, poma‘u u izvo|enju nastave. Prije nastave |aci su pribivali misi,koja je po~injala obi~no u 7,30 sati. Pouka iz vjeronauka, odr‘avana je izme|u 15 i 16 sati, zarazliku od drugih predmeta. Samo {kolovanje u trivijalci trajalo je dvije godine, a u posljednjimgodinama njena postojanja produ‘eno je na tri godine.

[to se zna o radu te prve {kole u Brinju do kraja 18. i kroz 19. stolje}e? Odgovor je vrlokratak- vrlo malo. Spomenica dana{nje brinjske osnovne {kole ustrojena je tek 1958. g., jerje stara {kolska kronika sa {kolskim pismohranom u Drugom svjetskom ratu uni{tena.

U spomenutoj novoj spomenici brinjske {kole zabilje‘eno je da je 1802. mjesna trivijalkabrojila svega 20 u~enika, {to zna~i da je najve}i dio stanovni{tva bio nepismen. Iz ovoga jevidljivo da trivijalna {kola u Brinju nije puno utjecala na porast pismenosti na na{em podru~ju.Tek kasnijom uspostavom mre‘e narodnih {kola dolazi do pobolj{anja stanja. Zna se da supolaznici trivijalnih {kola u prvim desetlje}ima njihova postojanja bili dje~aci, koji su postali|aci s navr{enom sedmom godinom ‘ivota. Kad se to pokazalo preranim, po~etak {kolovanjabio je pomaknut godinu dana kasnije. Medu njima su se rijetko susretale djevoj~ice. Izbiografija vojnih i civilnih osoba koje su u ono doba dosegle vi{i dru{tveni status, saznajemoda im je po~etna {kola koju su zavr{ili bila trivijalna. Glavna zada}a {kole bila je da osposobini‘i kadar u grani~arskoj upravi, odnosno da darovitiji u~enici po svr{etku ove {kole mogunastaviti daljnje {kolovanje, naj~e{}e vojni~ko.

[kolska godina 1930./1931.

239

Narodna {kola u Stajnici

Rje{enjem Dvorske vojne komisije u Be~u od 19. rujna 1829. g. osnivaju se u Vojnojkrajini narodne {kole, zvane i elementarne, koje je izdr‘avala op}ina. Te su {kole poha|alamu{ka i ‘enska djeca, s navr{enom 8. ili 9. godinom ‘ivota. Nastavni jezik bio je hrvatski, au~ilo se ~itati, pisati, i malo ra~unati. [kolovanje je trajalo 2- 3 godine. U~itelji su bili ljudikvalifikacija slabijih od onih koje su posjedovali u~itelji trivijalnih {kola. Zna se da su u tim{kolama pou~avali i islu‘ene feljbabe (njem. Feldwebel - vodnik, do~asni~ki ~in) ili pak seoskiobrtnici, koji su, ako su bili samci, ~esto i stanovali u {kolskoj sobi. Selo ih je pla}alo dijelomu novcu, dijelom u ‘ive‘nim namirnicama. Ta vrsta {kole trebala je biti obvezna, a u po~etkunastavu je polazio svaki trinaesto sposobno dijete.

Narodna {kola osnovana je 1831. u Stajnici i 1832. u Jezeranama. Postojanje narodne,elementarne {kole u Stajnici potvr|uje jedan spis iz 1841., pisan njema~kim jezikom i goti~kimpismom, odaslan iz pisarne jezeranske satnije u zapovjedni{tvo pukovnije u Ogulin, u komese o grani~arskom mladi}u Ivanu Tomincu (Johann Tominacz) navodi da je prije prakticiranjau njihovoj pisarni »... s dobrim uspjehom kroz dvije godine narodnu {kolu u Stajnici i kroz ~etirigodine (!) njema~ku {kolu u Brinju poha|ao…”. U istom pismu se spominje i »... grani~arskimladi} Petar Rajkovi} (Raikovich) koji je ovda{nju njema~ku {kolu polazio kroz sedam godinaisto tako s dobrim uspjehom...« Oni su naime trebali popuniti pisarska mjesta u zapovjedni{tvuJezeranske kumpanije. Ovaj posljednji navod jama~no se odnosi na posebno ra~unanje ni‘egi vi{eg stupnja u prvoj godini nastave u trivijalci, nakon ~ega su uslijedile tre}a i ~etvrtagodina poha|anja iste {kole. Kod spomena Petra Rajkovi}a navodi se njegovo pola‘enje

U~enici 1930. godine. U~iteljica Marija [tefanac

240

»ovda{nje njema~ke {kole«, {to bi, ako»ovda{nji« zna~i jezeranski, trebalozna~iti da su i u tom kumpanijskomsjedi{tu postojale i narodna i trivijalna{kola. [kola je najprije postojala uobiteljskoj ku}i kraji{kog kapetana, naKoli{}u kod “Velikog puta”. Po~etkomdvadesetog stolje}a zapo~eto je saizgradnjom nove {kolske zgrade naKoli{}u. Prema kaziva~ima ona jezavr{ena i useljena oko 1914. godine.

Prema “Mjestopisima Hrvatske” iz1850. navedeno je da “stajni~ka i lipi~kapu~ka {kola radi siroma{nog stanjatamo{njih ̀ itelja od godine 1848. ne radii propada.” Iz ovoga je vidljivo da jelokalno {kolstvo prolazilo u pojedinimrazdobljima vrlo te{ke krize.

Godine 1900. nare|eno je u~ite-ljima da budu popisiva~i stanovni{tva,zgrada, stanova i dr. prema stanju 31.prosinca 1900. Tada je u Stajnici posto-jala “trorazredna obospolna {kola”.

O stanju {kolstva tijekom Prvogsvjetskog rata nemamo nikakvih poda-taka, ali se mo‘e zaklju~iti da senastava normalno odvijala i bez ve}ihzastoja. U~itelji su dobili banovuokru‘nicu o prikupljanju tople odje}eza vojsku, a kasnije je po {kolamaprikupljano i toplo rublje, novac,ljekovito bilje i drugo. U o‘ujku 1915.godine u~itelji dobivaju naredbu osa|enju krumpira i 12 vrsta povr}a u{kolskim vrtovima radi prehranepu~anstva.

Zanimljivo je vidjeti koliko je{kolstvo bilo u funkciji zatiranja hr-vatske povijesti i nacionalnog identi-teta. Uspore|uju}i proslave dr‘avnihpraznika, blagdana, obljetnica pojedi-nih li~nosti i drugih datuma u razdo-blju Austro-ugarske Monarhija i sli~-nim proslavama u vrijeme KraljevstvaSHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije,primje}uje se velika kvantitativna i

241

kvalitetivna razlika, U Austro-ugarskojse u {kolama obilje‘avaju obljetnicevezane za kraljevsku obitelj, njihovero|endane, imendane, obljetnicevladanja i sli~no. Pored toga sna‘no seosje}a katoli~anstvo koje je ugra|enou sustav {kolstva u kojem aktivno iredovno sudjeluju u~enici s nastav-nicima, poput misa na po~etku izavr{etku {kolske godine. Od drugihosoba obilje‘ena je obljetnica hrvat-skog pjesnika Petra Preradovi}a.Me|utim, u vrijeme bana Khuena-Hedervaryja provodi se nemilosrdnama|arizacija u Hrvatskoj, poku{ava seslomiti hrvatski duh, pa ban poti~ehrvatsko-srpske politi~ke sukobe. Iztog vremena datira svetkovanje sv.Save u hrvatskim {kolama, tog srpskog«svetitelja i prosvetitelja».

Uspostavom Dr‘ave SHS prestajeobilje‘avanje austro-ugarskih praznikai blagdana da bi osnivanjem KraljevstvaSrba, Hrvata i Slovenaca po~injuuvoditi praznovanja i obilje‘avanjasrpskih praznika i blagdana. Isti~e seDan ujedinjenja, Vidovdan, ponovo seobilje‘ava blagdan sv. Save. Obilje-‘avaju se obljetnice samo li~nosti iz

srpske povijesti. Tako se proslavlja bitka kod Ku-manova kad je “osve}eno Kosovo”, proslavlja se osva-janje Makedonije, dr‘e se mise na Vidovdan za svepale borce i heroje od “Kosova do danas”, za oslobo-|enje i ujedinjenje u Jugoslaviju, obilje‘ava se obljet-nica Kara|or|evog ustanka kao ustanka za “ujedi-njenje”. Interesantno je da se od hrvatskih velikanajedino obilje‘avaju Zrinski i Frankopani i biskupStrossmayer kao “borci za oslobo|enje od Austrija-naca”. O popu Mesi}u, Krbavskoj, Sisa~koj i ostalimpoznatim hrvatskim bitkama nema niti traga.

Prilikom ubojstva kralja Aleksandra u~itelji su semorali zavjetovati mladom kralju Petru II. da }e kodu~enika jo{ ‘e{}e gajiti duh zajedni{tva i jugo-slavenstva, razvijati slogu troimenog jednog naroda.Iz ovoga je vidljiv jasan politi~ki utjecaj velikosrpstvau prosvjeti izme|u dva rata.

242

Tek nastankom Banovine Hrvat-ske 1939. prosvjeta prelazi iz nadle-‘nosti Beograda u Zagreb. Odmahse primje}uju pomaci. Po~inju seobilje‘avati i hrvatske li~nosti ipovijesni doga|aji poput obljetnicaro|enja bra}e Radi} i ostalo.

Stanje pismenosti iizvan{kolsko narodnoprosvje}ivanje

Izme|u dva rata postojala jeniska razina pismenosti na na{empodru~ju. O tome govori zapis Bri-njaka Petra Stankovi}a koji je biosuradnik Rudolfa Hercega u podi-zanju narodne prosvjete opisme-njivanjem {to je provodilo prosvjetnokrilo HSS-a, preko ogranaka Selja~kesloge. Stankovi} je poznavao tuproblematiku u svome rodnom krajupa je to priop}io u strana~kom glasilu»Dom«. Isti autor tvrdi da je nepi-smenost u brinjskom kraju urazdoblju 1910.-1921. g, pala s 80posto na 55 posto od broja cjelo-kupnog pu~anstva. Iako je ovaj napre-dak u borbi za pismenost bio o~it,ipak je ne{to preko polovice pu~an-stva u tada{njem kotaru Brinje bilonepismeno. Bili su dakle »slijepi kodzdravih o~iju« kako se to obi~avaloslikovito re}i. Re~eni autor gleda toj~injenici u o~i preko brinjskih rad-nika, koji su, prema jednom zapisuVladimira Vu~i}a, na rad odlazili »...veseli i sretni samo kad su na{li posla«.Zapo{ljavali su se na izgradnji tunela,cesta i ‘eljezni~kih pruga i drugimsli~nim radovima {irom Europe i nadrugim kontinentima. Me|u njima,rijetko je tko bio pismen, te Stankovi}dalje ka‘e: »Nisu tako bili u stanjusvojima pisati, a ni pismo od ku}enapisano rukom op}inskog pisara, nije

243

im imao tko pro~itati.« Tvrdi da je on s 13 godina po{ao na rad u Vestfaliju te je tamo me|utridesetak svojih Brinjaka bio jedini pismen. Nedjeljom, na dan odmora, neumorno je zanjih pisao pisma u zavi~aj. (Krpan)

U Stajnici su se u prosvjetiteljskom poslu isticali tamo{nji u~itelji Grga Fajdeti} i Mara[tefanac, te industrijalac Josip Murkovi}. Tako bilje‘imo u “Hrvatskom radi{i” broj 8/1924“da je 19. o‘ujka iste godine odr‘ao vele~asni g. ‘upnik Ru‘i} pod lijepim brojem sakupljenihrodoljuba predavanje o radu na{eg dru{tva (misli se na “Hrvatskog radi{u”) te je osnovanopovjerenstvo: Stanko Ru‘i}, ‘upnik, povjerenik Josip Murkovi}, veletrgovac, Tomo Serti}, trgovac,Anton Murat, u~itelj i Grgur Fajdeti}, u~itelj.

Usprkos navedenom i svemu drugom poduzetom u svrhu iskorjenjivanja nepismenostiBrinjski je kotar 1939. g. iskazivao jo{ uvijek velik broj analfabeta - bilo ih je 46,31 posto odbroja cjelokupnog stanovni{tva. Po op}inama je to izgledalo ovako: u brinjskoj op}ini bilo je42,02 posto nepismenih, a u jezeranskoj 42,59 posto, ra~unaju}i od ukupnog broja ‘itelja.Ako usporedimo ove postotke s onima iz 1921. g. (55 posto), dolazimo do zaklju~ka da suuspjesi u {irenju pismenosti u dva nepuna desetlje}a (1921.-1939.) bili dosta skromni. (Krpan)

Izme|u 1930. i 1938. g., dakle u posljednjim godinama Kraljevine Jugoslavije imamodokumentiran pregled stanja {kolstva u ve}em dijelu Brinjskog kotara. Sve {kole bile su u~etverogodi{njem trajanju, s neodre|enim naznakama o polasku petih razreda. O tomeposjedujemo kvalitetno izvje{}e iz fundusa [kolskog muzeja u Zagrebu. ^etverorazredna{kola u Stajnici brojila je 166 u~enika, me|u kojima su prevladavale polaznice, dok su ponarodnosti svi u~enici bili Hrvati. Poludnevna nastava odr‘avana je u dvije u~ionice, bezslobodnog dana u tjednu. Uz ravnateljicu {kole Mariju [tefanac predavao je i Franjo Belec,a za u~iteljicu [tefaniju Rubin nije u izvje{taju jasno je li na {koli predavala, mo‘da samo dio{kolske godine. Broj {kolskih obveznika (mo‘da s obveznicama vi{e narodne {kole) iznosioje 325, no od nepolaznika zapisano ih je samo tri. Me|u navedene okolnosti koje spre~avajupoha|anje nastave izvjestiteljica je navela snijeg i vodu. Gotovo da je zapanjuju}i brojanalfabeta na stajni~kom {kolskom podru~ju - zabilje‘eno ih je ~ak 518 (261 mu{karac i 257‘enskih).

Ovu {kolu polaze |aci iz same Stajnice te iz zaselaka koji su lako uo~ljivi iz pregledneskice, i to su: [tefani} Selo, Mesi} Selo, Murkovi} Selo, Brdo, Kalun, Vlahini} Selo, VrilskoSelo, Sv. Petar, Vu~eti} Selo, ^arapovo Selo i Tomin~eva Draga. Iz ova dva posljednja zaselka|aci su do {kole prevaljivali put od 4 odnosno 5,5 km. Stoga je razumljiv prijedlog ravnateljicestajni~ke {kole da bi valjalo otvoriti novu {kolu za polaznike iz Tominac Drage, Vlahini} Selai ^arapovog Sela. Kao kuriozitet treba uzeti ~injenicu da se {kola u Stajnici opskrbljivalavodom iz bunara udaljenog 250 m!

Izme|u svjetskih ratova organiziraju se razni te~ajevi za odrasle, kako bi u nerazvijenekrajeve do{lo do prodora novih znanja i tehnologija. U Stajnici je odr‘ana 1936. godinedoma}inska {kola koju su poha|ale Marija Dumen~i}, Mande Mesi}-@eravica, Marija Serti}-Mi{ova, Anica Serti}-Jurumova, Ane Murkovi}-Brkina, Kate Serti}-Arali~eva, Anica Vu~eti},Marija Perkovi}-Svitinova, Milka Movri}-Mlinarica, Ane Serti}-Aralica, Ane Vu~eti}, JelkaPerkovi}-Palamentova, u~iteljica Mare [tefanac, u~iteljica An~ica Murkovi} (podatke daoZvonko Dumen~i}). U {koli se u~ilo o ru~nom radu, kuhanju, higijeni, doma}instvu, tkanju isli~nom. Obuka je bila u staroj {koli na Koli{}u. Predava~i su bili vrsni stru~njaci.

O detaljnijem stanju stajni~kog {kolstva izme|u dva svjetska rata, kada je u Stajnicidoslovce bujao ‘ivot, saznajemo od na{e kaziva~ice gospo|e Marije Mice Movri} ro|. Vukovi}i Nikole Mesi}a-Perkovi}a, tada{njih pu~ko{kolaca:

244

Najpoznatija u~iteljica tog vre-mena bila je Marija [tefanac, kojusmo od milja zvali Mare. Stajnica jojje bila prva slu‘ba u karijeri. Bila jevrlo draga osoba. Iz tog vremenapoznat je jo{ jedan vrlo vrijedan u~iteljGrga Fajdeti}. Bavio se osim u~itelj-skog posla i vo|enjem trgovine Hrvat-ske selja~ke stranke, koja se nalazilau dvori{noj zgradi stare {kole. (Onjemu ne{to vi{e u poglavlju Politi~-ke stranke u Stajnici). Nakon njego-vog odlaska mijenja ga Stajni~ankaAn~ica Murkovi}. Ona }e s u~iteljicomMarijom [tefanac uspje{no voditi niz{kolskih aktivnosti. Marija [tefanacimala je prekrasan glas, zbog ~ega jevodila crkveni kor (zbor), a An~ica jepodu~avala ‘ensku djecu ru~nom radui drugim vrijednim aktivnostima.

Neko je vrijeme radio i u~iteljJosip Kranj~evi} iz Kompolja. Njegaje naslijedio u~itelj Josip Bla‘ina izKraljevice, kao student siroma{nihroditelja. On je puno pridonio prosvje-titeljskom radu u Stajnici, osobito okou~enja djece, raznim poljoprivrednimvje{tinama i oblikovanja. Posebno suu tom poslu bila darovita dva na{amladi}a, Jure i Perica Vukovi} - Ko-va~. Oni su toliko bilo vje{ti u izradiraznih dijelova za kola i sli~nih pred-meta da su odu{evljavali u~itelja. Bioje darovit i inteligentan i Jure Du-men~i}-Grunta{. Na‘alost zbog nedo-statka sredstava ti se mladi}i nisumogli dalje {kolovati, i morali su ostatina selu.

Jedna od zna~ajnih i hvale vrije-dnih aktivnosti u~itelja Bla‘ine biloje podu~avanje na{ih de~ki vje{ti-nama cijepljenja vo}a. Nakopao je naBrezova~i divljih vo}aka, koje jekalemio u {kolskom vrtu. Time jena{im de~kima pokazao vje{tine ka-lemljenja, koje do tada nisu bile po-

245

znate na{em puku. Bavio se tako|er sa uzgojem p~ela, imao je nekoliko ko{nica, pokazuju}idjeci kako se p~ele uzgajaju i odr‘avaju. Godine 1926. glavna atrakcija u Stajnici bila jenjegova nabava kino-kamere (projektora), koja se vrtila ru~no. Stavio je crne zastore naprozore i pustio projekciju prvog filma u povijesti Stajnice! Pokazivao je uglavnom edukativnefilmove o zdravstvenoj problematici, kao {to je pojava u{i i borba protiv njih, op}oj higijeni isli~no. Ovime je bitno pridonio napretku na{eg sela. U~itelj Bla‘ina oti{ao je nakon toga nastudije, koje je uspio zavr{iti. Poslije je radio kao profesor i direktor na Pomorskoj {koli uBakru, gdje je navodno i umro.

Poslije njega do{ao je novi u~itelj Milan [trk, osoba nemirna duha, sklona dinami~nomgradskom ‘ivotu. Prije toga bio je na slu‘bi u Dre‘nici. Njemu se u Stajnici nije svi|alo, jer jena{e mjesto udaljeno od ve}ih gradskih sredi{ta, nije imalo autobusa niti vlaka za prijevoz.Jedva je ~ekao da ode. ^esto je znao zapjevati ovu pjesmu:

“Al je meni u Stajnici lipo,kao vragu na prtenom {pagu.”U to je vrijeme u Stajnici bilo jako puno |aka. Iz pojedinih obitelji bilo ih je i po pet.

@ene su nerijetko ra|ale i do desetoro djece. Znalo se ~esto dogoditi da pojedine ‘ene u istovrijeme dobiju i unu~e i da rode svoje dijete! Zbog takve situacije ali i zbog sveop}eg siroma{tvadjeca su se obla~ila u platnene odjevne predmete od doma}e konoplje, pravile su se svitice,kikljice, hla~ice, ga}ice i kaputi}i. Kad sam imala 5-6 godina mama mi je sa{ila i u zelenufarbu ofarbala kikljicu.

Kaziva~ica Zora Bujanovi}, ro|. Rajkovi} sje}a se da su u “na{u su ku}u dolazili u~iteljii sve}enici. Poznata je bila u~iteljica Jelena Vrkljan kao vrstan pedagog i vrlo dobra osoba. Bioje u Stajnici i vrlo strog u~itelj Jura Perija, koji je tukao djecu.”

Drugi svjetski rat i poratno razdoblje

U po~etku rata nastava se odvijala uz velike pote{ko}e. Tada je u~itelj bio stajni~anMata Rajkovi}, koji }e kasnije postati visoki partizanski du‘nosnik. Tijekom 1942. godinezbog izra‘enih bojnih djelovanja {kola je zatvorena.

Poslije rata {kolstvo se na{lo u izuzetno te{koj situaciji. Prijeratna {kolska zgrada bilaje neupotrebljiva za nastavu. Prve aktivnosti odvijale su se pod vedrim nebom a ne{tokasnije u privatnim ku}ama Tome Perkovi}a-Svitine, Franje i Jure Rajkovi}a, Serti}-Tikvicei Mile Serti}a-Porkulaba. Prosvjetni djelatnici bili su doma}i ljudi koji su znali ~itati ipisati, jer stru~nog kadra tada nije bilo. Tako su prvi «prosvjetari» bili Mate Vu~eti}, PavaVrani}, Mile Bla‘anin, Mica Krznari} i Pave Perkovi}-Ujak. Nakon njih dolaze {kolovaniu~itelji poput Marka [imuni}a i Stjepana Horvata. Njima je bilo izuzetno te{ko organiziratinastavu jer su imali do ~etvrtog razreda i do 240 u~enika. Uvjeti ‘ivota i rada bili su vrlote{ki pa su u~itelji dolazili raditi samo po «dekretu». Stanovali su isklju~ivo kao podstanarikod nekoga tko je imao slobodnog prostora, {to je u ono poslijeratno vrijeme bilo izuzetnote{ko prona}i. Bili su izuzetno po{tovani u lokalnoj sredini. jer su uz svoj posao bili isavjetnici, prosvjetitelji, voditelji dru{tvenih i kulturnih aktivnosti, pravnici ali i lije~nici.Pojedinci su bili pod prismotrom vlasti, a poneki i zatvarani. Marko [imuni}, ina~e vrlopo{tovan u~itelj bio je osu|en zbog navodnog rada protiv vlasti, jer je imao radio-prijemniki slu{ao je strane radio-stanice, {to je za ono vrijeme bio veliki «grijeh». Njegov radio-prijemnik radio je zbog nedostatka elektroenergije na 30 baterija, serijski spojenih, s kapa-citetom rada od nekoliko sati.

246

Dugo vremena u me|uratnom razdoblju bila je aktualnaizgradnja jo{ jedne {kolske zgrade u Stajnici. Me|utim bilo je vrlote{ko dokazati opravdanost nove zgrade. Da bi stanje {to vi{edramatizirali, godine 1927. upisana su i djeca godi{te mla|a takoda je bilo kriti~nih 95 |aka u staroj {koli na Koli{}u. Me|utim,idu}e godine nakon ubojstva Stjepana Radi}a dolazi do diktaturekralja Aleksandra i odustajanja od bilo kakve gradnje. Nova {kolaizgra|ena je tek 1947. i nazvana je {kola u Tominac Dragi, poznatijakao {kola na Brigu. U nju su i{li |aci iz Tominac Drage i ̂ arapovogSela. U~itelji u toj {koli bili su Marija Holjevac, Ivica Mudrov~i},Dragica Loli}, Ru‘a Buneta, Jurica Serti}-Porkulica, Tone Vukovi},Joso Murkovi}, Tomica Vukovi}, Mirko Perkovi} - ^eri{nja i nakraju Jure Perkovi} - Svitina. Ova je {kola radila do 1961. godine.Nakon njezina ukidanja u~enici iz Tominac Drage idu prva ~etirirazreda u {kolu u Lipicama a ostali na Koli{}e.

Godine 1952. zabilje‘eno je da je u stajni~koj {koli zabranjenou~enje vjeronauka. Bila je to mjera komunisti~kih vlasti s ciljem ateizacije mladog nara{taja.Me|utim, ta mjera nije nai{la na razumijevanje kod Stajni~ana koji i nadalje svoju djecu odgajajuu katoli~kom duhu, ali izvan {kole.

Od 1958. godine zbog velikog broja u~enika nastava se odr‘avala u ku}i Tome Serti}a-Tikvice i u {koli na Koli{}u, kada je uvedena osmogodi{nja {kola. [kola je najprije bila~etverogodi{nja a zatim {estogodi{nja i na kraju osmogodi{nja. Uva|anjem osmogodi{nje {kolebilo je potrebno osigurati i ve}e kapacitete {kolskih zgrada. Takva situacija zahtijevala je izgradnjunovih kapaciteta, osobito iz razloga {to su |aci iz okolnih sela-Jezerana, ̂ rnca, Razvale i Lipicai{li na nastavu od petog do osmog razreda u Stajnicu. Za tu je potrebu preure|ena jednokatnazgrada nekada{njeg zadru‘nog doma koji je izgra|en 1947. godine. Nova {kola zapo~ela je sradom {kolske godine 1962/63 i zadovoljavala je za ono vrijeme svojim kapacitetom. Na katu jeimala ~etiri u~ionice i sanitarni ~vor, dok je u prizemlju bila zbornica, ured upravitelja i tajnika,kemijski i fizikalni laboratorij i improviziranu prostoriju za tjelovje‘bu. Prvi direktor bio jeBogdan Vuksan.

Godine 1963. stajni~ku {kolu poha|ao je 241 polaznik. U~itelji su bili Bogdan Vuksan(upravitelj), Vinka Ledenko, Ljerka Mesi}, Blanka Harapin, Katica Vidakovi} i \ur|aBjelobrajdi}. Kratko vrijeme radio je i na{ Stajni~an Ivica Biondi}, danas profesor na U~iteljskojakademiji u Zagrebu. U to je vrijeme bila vrlo aktivna folklorna i dramska sekcija.

Zabilje‘eno je da je zima 1968/69. g. obilovala snijegom zbog ~ega su |aci onemogu}eni uredovitom dola‘enju na nastavu punih osam dana.

Me|u ~este organizacijske promjene osnovnog {kolstva spada i ona iz 1973. g. kad jeosnovan Centar osnovnog obrazovanja »Narodni heroji Brinja« s tada{njim osnovnimorganizacijama udru‘enog rada »Sr|an Uzelac« u Brinju, «Ljubica Gerovac« u Stajnici i»Ivica Lovin~i}« u Kri‘polju.

Veliku ulogu u osuvremenjavanju {kole u Stajnici imao je nastavnik i upravitelj JurePerkovi}-Svitina. Poslije 1971. izgra|eni su {kolski stanovi kako bi se pobolj{ao standardprosvjetnog osoblja. Izgra|ena su i asfaltirana igrali{ta za tjelovje‘bu i {portske igre. [kolskazgrada je u to vrijeme znatnije obnovljena. Na‘alost, sve to nije sprije~ilo daljnja iseljavanja sta-novni{tva. U tom su vremenu u~itelji i nastavnici bili Anica [prajc, Ivica i Savka Mesi}, AnicaKrznari}, Ludvig Ku{ani}, Ivica [imuni}, Mandica Pavlovi}, Marica Lasi} i Zora Kranj~evi}.

Najpoznatiji stajni~kiprosvjetni djelatnik Jure

Perkovi} - Svitina, poklonioje 31 godinu rada stajni~koj

{koli, odgojiv{i brojnegeneracije

247

[kolstvo danas

Zbog velikog iseljavanja u zemlji i inozemstvu broj |aka padao je iz godine u godinu.Nakon demokratskih promjena 1990. {kolstvo dobija ulogu koja mu pripada. U samostalnojdr‘avi kona~no se mogu provoditi programi koji }e dostojno obilje‘iti hrvatsku povijest i bitiu funkciji razvoja i modernizacije mlade dr‘ave. No Domovinski rat ubrzo je prekinuo najve}idio {kolskih aktivnosti. Dana 7. studenog 1991. godine uslijed zra~nog napada {kola jeo{te}ena, pa su u~enici morali nastavu poha|ati u Brinju.

Zbog ratnih djelovanja i nemogu}nosti normalnog rada, |aci s podru~ja biv{e op}ine Oto~acnapu{taju rodni kraj i sele se u Bribir kod Novog Vinodolskog, gdje su u kampu «Zagora» bilismje{teni zajedno sa svojim nastavnicima. Nastavu su poha|ali u {koli u Bribiru. U~itelji suradili s oko 70 posto u~enika do 30. o‘ujka 1992. g. jer su ostali oti{li svojoj rodbini u Karlovac,Zagreb i drugdje. Vrativ{i se u Brinje, zapo~eli su u tre}em obrazovnom razdoblju poha|atinastavu u svojoj {koli. Nastava je odr‘avana po skra}enom programu. Nakon stjecanjasigurnosnih uvjeta svi se vra}aju u svoja obitavali{ta. Od toga vremena poha|aju nastavu u~eniciV.-VIII. razreda iz Stajnice i Kri‘polja u Brinju, putuju}i autobusom. Ovoj {koli kao mati~nojpripada i podru~na {kola u Stajnici. U Stajnici i Jezeranama nastava se i dalje izvodi do ~etvrtograzreda. [kolske godine 2001/02. nastavu u Stajnici poha|aju samo ~etiri u~enika. U prvi razrednije upisan niti jedan, a u cijeloj op}ini Brinje zabilje‘eno je 457 u~enika.

Treba spomenuti da je nakon 40 godina izgona vjeronauka iz {kole obnovljenavjeronau~na pouka, koju izvode ‘upnici. Tu nastavu poha|aju svi rimokatoli~ki |aci.

Djelovanje Matice hrvatske

U svome jednoipostoljetnom trajanju Matica hrvatska (MH) bila je svojim djelovanjemnazo~na u Brinju i okolici. Moramo odmah re}i da su nam podaci o tome vrlo manjkavi, tj,raspola‘emo samo imenima ~lanova u brinjskom kraju u razdoblju od sredine 70-ih godinapro{log pa do po~etka 40-ih godina ovog stolje}a. Sadr‘aj toga rada, kojega je zacijelo bilo,ostaje nam zasad nepoznat.

Prema podacima iz izvje{taja sredi{njice MH u Zagrebu, u Brinju se Ogranak MH bilje‘iod 1877. g., te se postojanje ove najstarije hrvatske kulturne ustanove tamo mo‘e pratiti svedo 1942. g. Naime, za navedene dvije me|a{ne godine te one izme|u njih zna se tko je biopovjerenik te ~lanstvo. Od povjerenika MH u Brinju zabilje‘en je Bo‘o Mihovili}, ‘upnik uStajnici. Valja ista}i da su mnoge {kole u brinjskom kraju, kao ustanove, bile u~lanjene uMH. To se odnosi i na {kolu u Stajnici. Velik broj ~lanstva potjecao je iz redova tamo{njegsve}enstva, koji su uz pastvu bili djelatni i u promicanju hrvatske kulture. Tako bilje‘imo iAntuna [prajca, upravitelja ‘upe u Stajnici. Iz u~iteljskog stale‘a zabilje‘ena je An~icaMurkovi}. Od ljudi iz drugih zanimanja i zvanja, ~lanovi su bili Marko Mesi}, umir. kapetan,Joso Murkovi}, posjednik u Stajnici i drugi.

Nau~nici i pitomci “Hrvatskog radi{e” iz Stajnice

Izme|u svjetskih ratova postojala je jedna socijalna i gospodarska institucija ~iji je glavnicilj bio promicanje i usavr{avanje rada i narodnog gospodarstva, te odgoj, izobrazba,osposobljavanje i namje{tanje mladih ljudi, prvenstveno lo{eg materijalnog stanja iz pasivnihkrajeva. To je bio “Hrvatski radi{a”. Kroz ovu instituciju pro{ao je zna~ajan broj i stajni~kih

248

mladi}a. Nastao je 1903. godine kao protute`a sli~noj srpskoj organizaciji - “Privredniku”.“Hrvatski radi{a” kao osebujna povijesna pojava na hrvatskom prostoru, te njegova uloga,djelovanje i zna~enje u povijesnom, dru{tvenom, ekonomskom, socijalnom, politi~kom ikulturnom jo{ uvijek nije u dovoljnoj mjeri znanstveno obra|en.

Za brinjsko podru~je provedena su istra‘ivanja od strane mr. @eljka Holjevca, koja sunam poslu‘ila za prezentiranje uloge “Radi{e” na stajni~kom podru~ju. Iz ovog materijalamo‘emo zaklju~iti da je interes na podru~ju Stajnice za ovakvim vidom {kolovanja i rje{avanjaegzistencije bio dosta zna~ajan. To najbolje potvr|uju naprijed navedeni podaci o brojupolaznika. No, krenimo redom:

Tijekom 1924. godine imamo namje{tene nau~nike iz Stajnice: Joso Petrovi}, Petar Serti}i Franjo Dumen~i} kao kova~i, Tomo Perkovi} kao pekar i Josip Krznari} kao soboslikar.

Tijekom 1925. godine namje{teni su nau~nici Nikola Serti} kao trgovac i Mate Mesi}kao kroja~.

Tijekom 1926. godine namje{teni su nau~nici Marko Vukovi} kao trgovac, Mijo Perkovi}kao postolar i Filip Perkovi} kao kova~.

Tijekom 1927. godine namje{teni su nau~nici Mile Serti} kao strojobravar, Mate Perkovi}kao kroja~, Mile Vukovi} kao stolar i Ivan Perkovi} kao trgovac.

Tijekom 1928. godine namje{teni su nau~nici Petar Vu~eti} kao kova~, Ivan Perkovi}kao trgovac i Ivan [prajc kao kova~.

Tijekom 1929. godine namje{teni su nau~nici Jure Mesi} kao trgovac, Pave Rajkovi}kao knji‘ar, Mate Serti} kao stolar i Jure Vukovi} kao kova~.

Tijekom 1930. godine namje{teni su nau~nici: Filip Perkovi} i Ivan Trtanj kao kroja~i,Marko Vukovi} kao trgovac i Mijo Perkovi} kao postolar.

Tijekom 1931. godine namje{teni su nau~nici: Tomo Serti} kao bravar i Petar Vukovi}kao strojobravar.

Tijekom 1932. godine namje{teni su nau~nici: Jure Mesi} kao trgovac, Petar Vu~eti} iIvan Radin~i} kao kova~i.

U listu “Hrvatski radi{a”, broj 17-18 od 15. rujna 1933. godine objavljen je zanimljiv~lanak o konviktu u Donjem Miholjcu i posebno odabranim dje~acima koji su u njega upu}enipreko Hrvatskog radi{e, da se “…u internatu i u gra|anskoj {koli spremaju da postanu jedanputu `ivotu na{i ~estiti i prvorazredni privrednici”. Me|u njima bio je i Miroslav Serti} iz Stajnice.On je uspio u}i u taj dom kao jedan od 15 najboljih i najprobranijih dje~aka s izuzetnimocjenama, du{evno dobro razvijen, naro~itom voljom za postizanje zvanja i drugimpredispozicijama. Uspjeh vrijedan svake pohvale.

Tijekom 1935. godine namje{teni su nau~nici: Mile Serti} kao kroja~, Ivan i Tomo Serti}kao bravari i Petar Vukovi} kao strojobravar.

Tijekom 1936. godine namje{teni su nau~nici: Ivan Serti} kao kobasi~ar, Ivan Radin~i}kao tapetar, Ivan Murkovi} kao strojobravar i Mato Perkovi} kao postolar.

Tijekom 1937. godine namje{ten je nau~nik Tomo Rajkovi} kao trgovac.Tijekom 1939. godine namje{teni su nau~nici: Tomo Rajkovi} kao trgovac i Ivan Perkovi}

kao dimnja~ar.Tijekom 1940. godine namje{teni su nau~nici: Petar Perkovi} kao trgovac, Ivan Serti}

kao kobasi~ar, Stjepan Serti} kao kroja~ i Mate Perkovi} kao postolar.Tijekom 1941. godine namje{ten je nau~nik Mate Vukovi} kao stolar.Tijekom 1942. godine namje{teni su nau~nici: Tomo Murkovi} kao bravar Lojze Vukovi}

kao postolar.

249

Iz navedenog pregleda vidljivo je da je ne mali broj nau~nika iz Stajnice stekao prekoHrvatskog radi{e neophodna stru~na znanja {to im je otvorilo put prema uspjehu u ‘ivotu.Zasigurno je taj broj ne{to ve}i od navedenog, jer nisu zabilje‘eni svi slu~ajevi. Zbognemogu}nosti obrade svih relevantnih podataka ne mo‘e se sagledati stvaran broj polaznikaiz Stajnice, ali navedeni podaci potvr|uju pretpostavke o njihovom zna~ajnom broju. Neka iovi dragocjeni podaci u|u u povijest.

250

Literatura:

Stjepan Krpan: Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti,

Antun Cuvaj: Gra|a za povijest {kolstva IV, Zagreb 1910.

Milan Kranj~evi}: Provedba velikosrpske ideologije na primjeru Osnovne {kole u [vici od

1918. - 1940., Grad Oto~ac 6/2001. Dokumentacija Hrvatskog {kolskog muzeja iz Zagreba,

@eljko Holjevac, Osposobljeni i namje{teni nau~nici i pitomci Hrvatskog radi{e iz brinjskog

kraja od 1923. do 1944. godine (neobjavljeni rad)

Kaziva~i:

Marija Movri},

Nikola Mesi}-Perkovi},

Anica i Tomo [prajc,

Zora Bujanovi}, ro|. Rajkovi},

Dragica Tominac,

Jurica Serti},

Zvonko Dumen~i},

Mile Tominac «Lukin»