16. Monopolistička konkurencija i oligopol · 2007-11-05 · novca, ve ćina njih neće platiti puno više za većinu potroša ča, pasta za zube je pasta za zube, a razlike među

16. Monopolistička konkurencija i oligopol

5.6.2007

D. Čičin-Šain, viši pred. 1

16. Monopolistička konkurencija i oligopolg p

Predavanje iz Mikroekonomije

Monopolistička konkurencija

u mnogim industrijskim granama proizvodi su diferencirani

iz nekog razloga, potrošači svaku marku proizvoda doživljavaju drukčijom od ostalih pa se tako na primjer, pasta za zube Crestdoživljava drugačijom od Colgate, Sensodyn i brojnih drugih

razlika je dijelom u okusu, dijelom u sastavu, a dijelom u ugledu ‐potrošačevoj slici (točnoj ili netočnoj) relativne efikasnosti Crestau prevenciji karijesa, a kao posljedica toga, neki potrošači (ali ne svi) platit će više za Crest

budući da je tvrtka Procter & Gamble jedini proizvođač Cresta, ona ima monopolsku moćmeđutim, monopolska moć je ograničena jer u slučaju rasta cijena Cresta, potrošači lako mogu Crest supstituirati nekom drugom markom paste

iako potrošači koji više vole Crest plaćaju za njega više novca, većina njih neće platiti puno višeza većinu potrošača, pasta za zube je pasta za zube, a razlike među markama su malestoga je krivulja potražnje za zubnom pastom Crest prilično elastična, iako je opadajućeg nagiba (razumna procjena elastičnosti potražnje za Crestom je -7) zbog ograničene monopolske moći, Procter & Gamble naplaćivat će višu cijenu, ali ne znatno višu, od graničnog troškamonopolistički konkurentno tržište ima dvije osnovne karakteristike:

1. poduzeća konkuriraju prodajom diferenciranih proizvoda koji su međusobno zamjenjivi, ali nisu savršeni supstituti (međucjenovna elastičnost potražnje je velika, ali ne bezgranična)

2. ulazak i izlazak na tržište je slobodan: novom poduzeću je relativno lako ući na tržište s vlastitim markama proizvoda, kao što i postojeća poduzeća mogu lako otići s tržišta ako njihovi proizvodi postanu neprofitabilni

tržište zubne paste je monopolistički konkurentno, dok bi se automobilsko tržište bolje okarakteriziralo kao oligopoldrugim poduzećima je relativno lako plasirati nove vrste zubne paste, a to ograničava profitabilnost proizvodnje Cresta ili Colgateaako su profiti veliki, druga poduzeća troše neophodne količine novca (za razvoj, proizvodnju, oglašavanje i promociju) kako bi uvela nove vlastite marke, što smanjuje tržišni udio i profitabilnost Cresta i Colgateaautomobilsko tržište također karakterizira diferencijacija j jproizvoda, međutim, zbog velikih ekonomija obujma u proizvodnji, otežan je ulazak novih poduzećado sredine 1970-ih, kada su japanski proizvođači postali važni konkurenti, tri najveća proizvođača automobila u SAD-u u velikoj su mjeri kontrolirala cijelo tržištena monopolistički konkurentnim tržištima prodaju se sapun, šampon, dezodoransi, paste za brijanje, sredstva protiv prehlade i mnogi drugi proizvodi

slična je situacija s većinom proizvoda maloprodaje, jer se proizvodi prodaju u mnogo različitih trgovina koje međusobno konkuriraju diferencirajući svoje usluge prema lokaciji, raspoloživosti i stručnosti prodajnog osoblja, uvjetima kreditiranja, itd. ulazak je relativno lak pa će se, ako su u profiti u nekom dijelu grada visoki jer ima samo nekoliko trgovina, pojaviti i nove trgovine

Kratkoročna i dugoročna ravnotežagkao i monopolisti, monopolistička poduzeća imaju opadajuće krivulje potražnjemonopolistička konkurencija je slična savršenoj konkurenciji: zbog slobodnog ulaza, potencijal za zaradu profita privlači nova poduzeća s konkurentnim markama proizvoda, snižavajući ekonomske profite do nulekako bi se ovo objasnilo, potrebno je istražiti ravnotežnu cijenu i razinu proizvodnje monopolistički konkurentnog poduzeća kratkoročno i dugoročnosljedeći graf (a) pokazuje kratkoročnu ravnotežu


5.6.2007


budući da se proizvod poduzeća razlikuje od njegovih konkurenata, krivulja potražnje DSR ima negativan nagib (ovo je krivulja potražnje poduzeća, a ne tržišna krivulja potražnje, koja ima strmiji nagib) količina uz koju se postiže maksimalizacija profita, QSR, nalazi se na presijeku krivulja graničnog prihoda i graničnog troškabudući da pripadajuća cijena PSR premašuje prosječni trošak, poduzeće zarađuje profit, koji je prikazan osjenčanim pravokutnikom na grafuosjenčanim pravokutnikom na grafudugoročno, ulazak drugih poduzeća će smanjiti profits uvođenjem konkurentnih marki proizvoda, poduzeće gubi udio na tržištu i u prodaji; njegova krivulja potražnje pomiče se prema dolje, kao na grafu (b)dugoročna krivulja potražnje DLR bit će tangenta krivulje prosječnog troška poduzećamaksimalan profit postiže se uz količinu QLR i cijenu PLR

to također povlači za sobom profit jednak nuli, jer je cijena jednaka prosječnom troškupoduzeće još uvijek ima monopolsku moć: njegova dugoročna krivulja potražnje ima padajući nagib jer je njegova marka proizvoda još uvijek posebna, međutim, ulazak i konkurencija drugih poduzeća sveli su profit na nulu

Monopolistička konkurencija i ekonomska efikasnostsljedeći graf pokazuje da postoje dva izvora neefikasnosti monopolistički konkurentne industrije:monopolistički konkurentne industrije:

1. za razliku od savršene konkurencije, kod monopolističke konkurencije ravnotežna cijena premašuje granični trošak, a to znači da vrijednost dodatnih jedinica proizvoda za potrošače premašuje trošak proizvodnje tih jedinica; ako razina proizvodnje naraste do točke gdje se sijeku krivulja potražnje i krivulja graničnog troška, ukupni probitak mogao bi biti povećan za iznos prikazan žutim područjem na grafu

2. na grafu je vidljivo je da monopolistički konkurentna poduzeća posluju s viškom kapaciteta; njihova proizvodnja je ispod razine koja bi minimaliziralaprosječni trošak; ulazak novih poduzeća svodi profit na nulu i na savršeno konkurentnim i na monopolistički konkurentnim tržištima; kod savršeno konkurentnog tržišta, svako poduzeće suočava se s vodoravnom krivuljom potražnje, tako da se točka u kojoj je profit jednak nuli javlja pri minimalnom prosječnom trošku, kao što prikazuje graf; kod monopolistički konkurentnog tržišta krivulja potražnje ima opadajući nagib, tako da je točka uz koju se profit svodi na nulu lijevo od minimalnog prosječnoguz koju se profit svodi na nulu lijevo od minimalnog prosječnog troška;višak kapaciteta je neefikasan jer bi prosječni trošak bio niži u slučaju postojanja manjeg broja poduzećaove neefikasnosti pogoršavaju položaj kupaca pa se postavlja pitanje je li zbog toga monopolistička konkurencija društveno nepoželjna tržišna struktura koja treba biti reguliranaodgovor je, iz dva razloga, vjerojatno "ne":

1. na većini monopolistički konkurentnih tržišta, tržišna moć je mala, obično dovoljno poduzeća konkurira s markama koje su u dovoljnoj mjeri međusobno zamjenjive, tako da niti jedno poduzeće nema značajnu tržišnu moć; stoga će biti mali gubitak blagostanja koji proistječe iz tržišne moći; zbog toga što su krivulje potražnje poduzeća prilično elastične, višak kapaciteta bit će malen

2. svaku neefikasnost treba odvagnuti u odnosu na važne koristi koje pruža monopolistička konkurencija: raznovrsnost proizvoda; većina potrošača vrednuje mogućnost odabira među širokim rasponom konkurentnih proizvoda i maraka kojimeđu širokim rasponom konkurentnih proizvoda i maraka koji se razlikuju na razne načine; dobitak od raznolikosti proizvoda može biti velik i lako nadmašiti troškove neefikasnosti koji potječu od krivulja potražnje s padajućim nagibom

Oligopol

na oligopolističkim tržištima proizvodi mogu, ali ne moraju, biti diferenciranibitno je da većina ili sva proizvodnja otpada na samo nekoliko poduzećana nekim oligopolističkim tržištima, neka ili sva poduzeća dugoročno zarađuju pozamašne profite jer prepreke ulasku otežavaju ili onemogućuju ulazak novih poduzećaoligopol je rasprostranjen oblik tržišne strukture, a primjeri oligopolističkih industrija uključuju automobile, čelik, aluminij, naftne derivate, električnu opremu i računalapored prirodnih prepreka, postojeća poduzeća mogu poduzeti strateške radnje za sprečavanje ulaskamogu, na primjer, prijetiti da će u slučaju ulaska preplaviti tržište i sniziti cijene, a kako bi prijetnja dobila na težini, mogu izgraditi višak proizvodnih kapaciteta


5.6.2007


budući da konkurira samo nekoliko poduzeća, svako od njih pažljivo mora uzeti u obzir na koji način će njegove akcije utjecati na protivnike te kako će protivnici vjerojatno reagiratipretpostavimo da Ford zbog slabe prodaje automobila razmatra sniženje cijena od 10% kako bi stimulirao potražnjutreba dobro razmisliti o tome kako će reagirati GM (General Motors) i Chrvsleroni mogu uopće ne reagirati ili mogu neznatno sniziti cijene, a u tom slučaju bi Ford mogao doživjeti značajno povećanje prodaje, velikim dijelom na štetu svojih konkurenataj joni se mogu uskladiti s Fordovim sniženjem cijena, a u tom slučaju će sva tri poduzeća pro‐dati više automobila, ali bi mogli zaraditi znatno niži profit, zbog nižih cijenadruga mogućnost je da GM i Chrvsler snize svoje cijene više od Fordaoni bi mogli sniziti cijene za 15% kako bi kaznili Ford, što bi moglo dovesti do rata cijena i drastičnog pada profita sva tri poduzeća

Ford mora pažljivo odvagnuti sve tri mogućnostizapravo, kod donošenja većine značajnih ekonomskih odluka ‐određivanje cijene, definiranje razina proizvodnje, poduzimanje značajne promidžbene kampanje ili investiranja u nove proizvodne kapacitete ‐ poduzeće mora pokušati razlučiti kako će najvjerojatnije reagirati njegovi konkurenti

Ravnoteža na oligopolističkom tržištuna oligopolističkom tržištu, poduzeće određuje cijenu ili razinu proizvodnje jednim dijelom na temelju strateškog razmatranjaproizvodnje jednim dijelom na temelju strateškog razmatranja ponašanja svojih konkurenataistovremeno, odluke konkurenata ovise o prvoj odluci poduzećakako je onda moguće zaključiti koja cijena i razina proizvodnje će biti u ravnoteži i hoće li uopće postojati ravnoteža? kako bi se odgovorilo na ova pitanja, potrebno je poznavati načelo za objašnjavanje ravnoteže kada poduzeća donose odluke koje eksplicitno uzimaju u obzir ponašanje drugih

budući da će poduzeće poslovati najbolje što može uzevši u obzir ono što rade konkurenti, prirodno je pretpostaviti da će ti konkurenti poslo-vati najbolje što mogu uzevši u obzir što radi to poduzećesvako poduzeće uzima u obzir ponašanje svojih konkurenata i pretpostavlja da i konkurenti rade isto tona prvi pogled ovo se može činiti pomalo apstraktno, ali je logično i pruža osnovu za određivanje ravnoteže na oligopolističkom tržištuovaj koncept prvi puta je objasnio matematičar John Nash j p p p j j1951. te se prema njemu zove Nashova ravnotežaNashova ravnoteža: Svako poduzeće posluje najbolje što može uzimajući u obzir što rade njegovi konkurentijednostavnosti radi, analizirat će se najviše tržišta kod kojih dva poduzeća međusobno konkuriraju, odnosno duopolsvako poduzeće ima samo jednog konkurenta kojeg treba uzeti u obzir pri donošenju svojih odluka, ali osnovni rezultati vrijedit će i za tržišta s više od dva poduzeća

Cournotov modelmodel duopola je prvi uveo francuski ekonomist Augustin Cournot 1838. pretpostavka je da poduzeća proizvode homogen proizvod i poznaju tržišnu krivulju potražnjesvako poduzeće mora odlučiti koliko će proizvesti i oba donose svoje odluke u isto vrijemepri donošenju svojih odluka o proizvodnji, svako poduzeće uzima u obzir svog konkurenta i ono zna da i konkurent također odlučuje o tome koliko proizvesti a tržišna cijena ćetakođer odlučuje o tome koliko proizvesti, a tržišna cijena će ovisiti o ukupnoj proizvodnji obaju poduzećasuština Cournotovog modela je da svako poduzeće smatra razinu proizvodnje svog konkurenta fiksnom veličinom i zatim odlučuje o tome koliko će samo proizvestikako bi se objasnilo na koji način to funkcionira, razmotrit će se odluka o proizvodnji Poduzeća 1Poduzeće 1 misli da Poduzeće 2 neće proizvesti ništa, a u tom slučaju, krivulja potražnje Poduzeća 1 je tržišna krivulja potražnje

na sljedećem grafu to je prikazano kao D1(0), što označava krivulju potražnje za Poduzeće 1 pod pretpostavkom da Poduzeće 2 ne proizvodi ništagraf također pokazuje pripadajuću krivulju graničnog prihoda MR1(0)pretpostavili smo da je granični trošak MC1 Poduzeća 1 konstantakako prikazuje graf, razina proizvodnje uz koje Poduzeće 1 ostvaruje maksimalni profit je 50 jedinica, točka u kojoj MR1(0) presijeca MC1ukoliko Poduzeće 2 ne proizvodi ništa Poduzeće 1 bi trebaloukoliko Poduzeće 2 ne proizvodi ništa, Poduzeće 1 bi trebalo proizvesti 50umjesto toga, pretpostavimo da Poduzeće 1 smatra da će Poduzeće 2 proizvesti 50 jedinicatada se krivulja potražnje Poduzeća 1 koja je i tržišna krivulja potražnje, pomiče ulijevo za 50na grafu ova krivulja označena je sa D1 (50), a pripadajuća krivulja graničnog prihoda označena je s MR1(50)proizvodnja pri kojoj Poduzeće 1 postiže maksimalni profit je sada 25 jedinica, u točki gdje MR1(50) = MC1


5.6.2007


konačno, pretpostavimo da Poduzeće 1 misli da će Poduzeće 2 proizvesti 100 jedinicatada bi krivulje potražnje i graničnog prihoda Poduzeća 1 (koje nisu prikazana na grafu) presijecale svoju krivulju graničnog troška na okomitoj osi; ako Poduzeće 1 smatra da će Poduzeće 2 proizvesti 100 jedinica ili više, onda ono ne bi trebalo ništa proizvestirazina proizvodnje pri kojoj Poduzeće 1 ostvaruje maksimalni profit opadajući je raspored proizvodnje za koju misli da će proizvesti Poduzeće 2ovaj raspored nazivamo reakcijskom krivuljom Poduzeća 1 i označavamo sa Q1*(Q2)ova krivulja nacrtana je na sljedećem grafu gdje je svaka od četiriju gore navedenih kombinacija proizvodnje prikazana jednim x‐ommožemo proći kroz istu analizu za Poduzeće 2, a ako se krivulja graničnog troška Poduzeća 2 razlikuje od krivulje Poduzeća 1, reakcijska krivulja će također imati drugačiji oblik

pri ravnoteži, svako poduzeće određuje razinu proizvodnje prema vlastitoj reakcijskoj krivulji; ravnotežne razine proizvodnje se stoga nalaze na sjecištu reakcijskih krivuljarezultirajući niz razina proizvodnje nazivamo Cournotovomravnotežom, a pri ovoj ravnoteži, svako poduzeće ispravno predviđa koliko će konkurent proizvesti i u skladu s tim maksimalizira svoj profitCournotova ravnoteža je jedan primjer Nashove ravnotežekod Nashove ravnoteže svako poduzeće posluje najbolje što može uzevši u obzir akcije konkurencije, a kao posljedica toga, niti jedno j j , p j g , jpoduzeće ne bi htjelo samostalno promijeniti svoje ponašanjekod Cournotove ravnoteže svaki duopolist proizvodi količinu koja maksimalizira njegov profit uzevši u obzir proizvodnju konkurenta, tako da nijedan ne želi promijeniti svoju razinu proizvodnjeza primjer će se uzeti dva identična poduzeća s linearnom tržišnom krivuljom potražnje, a pomoću primjera objasnit će se Cournotova ravnoteža koju će se usporediti s konkurentnom ravnotežom te ravnotežom koja nastaje kao posljedica dogovora i suradnje u odabiru razina proizvodnje

pretpostavimo da duopolisti imaju sljedeću tržišnu krivulju potražnje:

P = 30 – Qgdje Q označava ukupnu proizvodnju oba poduzeća (tj. Q = Q1 + Q2)također ćemo pretpostaviti da su granični troškovi oba poduzeća jednaki nuli:

MC1 = MC2 = 0sada je moguće odrediti reakcijsku krivulju Poduzeća 1 na sljedeći način→način →kako bi se maksimalizirao profit, granični prihod izjednačava se s graničnim troškom, a ukupni prihod R1 dobije se kao:

granični prihod Poduzeća 1 MR1 je dodatni prihod ΔR1 koji potječe iz povećanja proizvodnje ΔQ1:

MR1 = ΔR1/ΔQl = 30 ‐ 2Ql ‐ Q2

ako MR1 izjednačimo s nulom (granični trošak poduzeća), dobijemo sljedeće:

razine proizvodnje uz koje se postiže ravnoteža su Q1 i Q2 koje se nalaze na presjeku dviju reakcijskih krivulja ‐ to su razine koje rješavaju gornje jednadžbeako Q2 u prvoj jednadžbi zamijenimo desnom stranom druge jednadžbe ravnotežne razine proizvodnje su sljedeće:

Cournotova ravnoteža: Q1=Q2= 10

stoga je ukupna proizvedena količina Q = Q1 + Q2 = 20, tako da je ravnotežna tržišna cijena P = 30 ‐ Q = 10sljedeći graf prikazuje Cournotove reakcijske krivulje i Cournotovuravnotežureakcijska krivulja Poduzeća 1 pokazuje razinu proizvodnje Q1preko proizvodnje Q2 Poduzeća 2jednako tako, reakcijska krivulja Poduzeća 2 prikazuje Q2 preko Q1(budući da su poduzeća identična, njihove reakcijske krivulje imaju isti oblik, one različito izgledaju jer jedna daje Q1 pomoću Q2, a druga Q2 pomoću Q1)g Q2 p Q1)Cournotova ravnoteža je na presjeku ovih dviju krivulja, u toj točki svako poduzeće maksimalizira svoj profit, uz zadani outputkonkurentapretpostavili smo da ova dva poduzeća međusobno konkurirajuumjesto toga, pretpostavimo da postoje "labavi" antitrustovski zakoni i da se oni mogu tajno sporazumijevati i dogovarati → poduzeća bi odredila razine proizvodnje tako da maksimaliziraju ukupni profit i pretpostavka je da bi ravnomjerno podijelili profit


5.6.2007


ukupni profit se maksimalizira uz ukupnu proizvodnju Q kada je granični prihod jednak graničnom trošku, koji je u ovom primjeru nulaukupni prihod za ova dva poduzeća je:

prema tome, granični prihod je:MR = ΔR/ΔQ = 30‐2Q

kada se MR izjednači s nulom, dobije se da se ukupni profit k i li i k d jmaksimalizira kada je Q = 15

bilo koja kombinacija razina proizvodnje Q1 i Q2 čiji zbroj iznosi 15 maksimalizira ukupni profitkrivulja Q1 + Q2 = 15 naziva se krivulja tajnog sporazuma, a daje sve parove razina proizvodnje Ql i Q2 koji maksimaliziraju ukupni profitova krivulja je također prikazana na grafu ako se poduzeća dogovore da jednako dijele profit, svako će proizvesti polovicu ukupne proizvodnje Q1 = Q2 = 7,5

Poduzeće 2 donosi svoju odluku o proizvodnji nakon Poduzeća 1, pa ono uzima proizvodnju Poduzeća 1 kao fiksnustoga se razina proizvodnje uz koju Poduzeće 2 postiže maksimalni profit dobiva iz Cournotove reakcijske krivulje koja je

Poduzeće 1 za maksimalizaciju svog profita odabire Q1 tako da je granični prihod jednak graničnom trošku koji je jednak nuliprisjetimo se da je prihod Poduzeća 1

budući da R1 ovisi o Q2, Poduzeće 1 mora predvidjeti koliko će Poduzeće 2 proizvestiPoduzeće 1 zna da će Poduzeće 2 izabrati Q2 u skladu s reakcijskom krivuljom

Poduzeće 2 donosi svoju odluku o proizvodnji nakon Poduzeća 1, pa ono uzima proizvodnju Poduzeća 1 kao fiksnukada u jednadžbu za R1 uvrstimo jednadžbu za reakcijsku krivulju Poduzeća 2 umjesto Q2, dobivamo prihod Poduzeća 1

granični prihod je, prema tome

kada postavimo da je MR1 = 0, dobivamo Q1 = 15, a iz reakcijske krivulje Poduzeća 2 dobivamo da je Q2 = 7,5Poduzeće 1 proizvodi dvostruko više od Poduzeća 2 i zarađuje dvostruko više profitaPoduzeće 1 ima prednost što je bilo prvo iako se ovo može činiti protivno logici: izgleda da je štetno biti prvi koji će objaviti svoju razinu proizvodnjezašto je, onda, strateška prednost biti prvi?

zato što onaj koji prvi objavi dovodi druge pred svršen čin; bez obzira na to što radi vaš konkurent, vaša proizvodnja bit će velikakako bi maksimalizirao profit, konkurent mora ovu veliku proizvodnju uzeti kao zadanu veličinu i odrediti nižu razinu proizvodnje za sebe (ako konkurent proizvede veliku količinu proizvoda, to će utjecati na snižavanje cijene i obojica ćete biti na gubitku,prema tome, ako vaš konkurent ne preferira "vraćanje milo za drago" u odnosu na ostvarivanje profita, bilo bi iracionalno da proizvede veliku količinu) za industrijsku granu koju čine otprilike slična poduzeća, od kojih i i j d lik l d i ili d ć i ijniti jedno nema velike poslovne prednosti ili vodeću poziciju,

vjerojatno je najprikladniji Cournotov models druge strane, u nekim industrijama dominira veliko poduzeće koje obično preuzima vodstvo u uvođenju novih proizvoda i određivanju cijene; jedan od primjera je tržište računalnih servera, u kojem je vodeći IBMtada će realističniji biti Stackelbergov model

Cjenovna konkurencija

u mnogim oligopolističkim industrijama konkurencija nastaje i oko cijenana primjer, za GM, Ford i Daimler‐Chrvsler, cijena je ključna strateška varijabla i svako poduzeće odabire cijenu uzevši u obzir konkurenteovdje ćemo koristiti koncept Nashove ravnoteže za istraživanje cjenovne konkurencije, najprije u industriji koja proizvodi h i d ti i d t iji d đ i t jhomogen proizvod, a zatim u industriji s određenim stupnjem diferencijacije proizvoda

Bertrandov modelBertrandov model razvio je 1883. francuski ekonomist JosephBertrand, a poput Cournotovog modela, on vrijedi za poduzeća koja proizvode homogene proizvode i istovremeno donose odluke


5.6.2007


u ovom slučaju, poduzeća odab‐ru cijene umjesto količina. Kao što ćemo vidjeti, ova promjena može dramatično utjecati na tržišni rezultatvratit ćemo se primjeru duopola, ali ovoga puta ćemo pretpostaviti da je granični trošak oba poduzeća 3 dolara:

Cournotova ravnoteža za ovaj duopol, koja rezultira od toga što oba poduzeće istovremeno donose odluke o proizvodnji, iznosi Q1 = Q2 = 9u Cournotovoj ravnoteži tržišna cijena 12 dolara, tako dau Cournotovoj ravnoteži tržišna cijena 12 dolara, tako da svako poduzeće zarađuje profit od 81 dolarazbog toga što je proizvod homogen, potrošači će kupovati samo od proizvođača s najnižom cijenomprema tome, ako poduzeća naplaćuju različite cijene, poduzeće koje ima nižu cijenu snabdijevat će čitavo tržište, a poduzeće s višom cijenom neće prodati ništaako oba poduzeća naplaćuju istu cijenu, potrošačima će biti svejedno od kojeg poduzeća će kupiti i svako poduzeće će snabdijevati polovinu tržišta

u ovom slučaju, poduzeća odab‐ru cijene umjesto količina. Kao što ćemo vidjeti, ova promjena može dramatično utjecati na tržišni rezultatzbog poticaja za snižavanjem cijena, Nashova ravnoteža je konkurentni rezultat ‐ tj. oba poduzeća određuju cijenu jednaku graničnom trošku: P1 = P2 = 3 USDtada je ukupna proizvodnja 27 jedinica, od koje svako poduzeće proizvodi 13,5 jedinicabudući da je cijena jednaka graničnom trošku, nijedno poduzeće ne zarađuje profitj ppretpostavimo da Poduzeće 1 podigne cijenutada bi izgubilo svu svoju prodaju u korist Poduzeća 2 i stoga bi bilo na gubitkuako bi umjesto toga snizilo svoju cijenu, osvojilo bi čitavo tržište, ali bi izgubilo novac po svakoj proizvedenoj jedinici; ponovo bi bilo na gubitkustoga Poduzeće 1 (kao i Poduzeće 2) nema poticaja za promjenom; posluje najbolje što može kako bi maksimaliziralo profit, uzevši u obzir akcije konkurenta

zbog čega ne bi postojala Nashova ravnoteža pri kojoj bi poduzeća naplaćivala istu cijenu, ali višu (recimo, 5 dolara), tako da svako poduzeće ostvaruje veći profit? zato jer u ovom slučaju, kada bi jedno poduzeće samo malo snizilo cijenu, moglo bi osvojiti cijelo tržište i gotovo udvostručiti svoj profitstoga bi svako poduzeće htjelo imati nižu cijenu od konkurencije i snižavanje cijena bi se nastavilo dok ne bi pala na 3 dolarau Cournotovommodelu, zato što oba poduzeća proizvode samo 9 jedinica, tržišna cijena je 12 dolara, a sada je tržišna cijena 3 dolarau Cournotovommodelu oba poduzeća zarađuju profit; u p j p ;Bertrandovommodelu, cijene su jednake graničnom trošku i ne zarađuje se profitBertrandov model može se kritizirati s nekoliko stranaprvo, kada poduzeća proizvode homogen proizvod, prirodnije je da konkuriraju količinom, a ne cijenomdrugo, pretpostavka je da će se prodaja jednako dijeliti među poduzećima, ali nema razloga zašto bi to morao biti slučaj

Cjenovna konkurencija s diferenciranim proizvodimaudjeli na tržištu nisu određeni samo cijenama, nego također i razlikama u dizajnu, izvedbi i trajnosti proizvoda svakog poduzeća, a u takvim slučajevima, prirodno je da poduzeća konkuriraju odabirom cijena, a na količinakako bismo shvatili na koji način funkcionira cjenovna konkurencija s diferenciranim proizvodima, uzet ćemo jednostavan primjer u kojem svaki od dva duopolista ima fiksne troškove od 20 dolara i nema varijabilnih troškova, a oba imaju iste krivulje potražnje:iste krivulje potražnje:

gdje su P1 i P2 cijene koje Poduzeća 1 i 2 naplaćuju, a Q1 i Q2 su rezultirajuće količine koje prodajukoličina koju svako poduzeće može prodati smanjuje se s porastom vlastite cijene, ali se povećava kada konkurent naplaćuje veću cijenu

ako oba poduzeća određuju cijene istovremeno, za određivanje ravnoteže možemo koristiti Cournotov modelsvako poduzeće odabire vlastitu cijenu, uzevši u obzir konkurentovu cijenu kao fiksnuprofit Poduzeća 1 π1 je prihod P1Q1 umanjen za fiksni trošak od 20 dolarakada zamijenimo Q1 iz krivulje potražnje Poduzeća 1 dobivamo

i k j j ij i k i li i fi ?pri kojoj cijeni P1 se maksimalizira profit? odgovor ovisi o P2 kojeg Poduzeće 2 smatra fiksnim, međutim, koju god cijenu naplaćuje Poduzeće 2, profit Poduzeća 1 maksimalizira se kada je dodatni profit od vrlo malog povećanja vlastite cijene jednak nuliuz pretpostavku da je P2 fiksna, cijena uz koju Poduzeće 1 postiže maksimalni profit dobiva se iz

ovu jednadžbu možemo preformulirati da dobijemo pravilo za određivanje cijene, ili reakcijsku krivulju Poduzeća 1

ona govori Poduzeću 1 koju cijenu da naplaćuje, uzevši u obzir cijenu P2 koju je odredilo Poduzeće 2na sličan način možemo doći i do pravila za određivanje cijene Poduzeća 2:

reakcijske krivulje su prikazane na sljedećem grafuNashova ravnoteža nalazi se u točki gdje se sijeku ove krivulje; može se provjeriti da u toj točki svako poduzeće naplaćuje cijenu od 4 dolara i zarađuje profit u iznosu od 12 dolarabudući da u ovoj točki svako poduzeće posluje najbolje što može uzevši u obzir cijenu konkurenta, nijedno poduzeće nema poticaj da promijeni svoju cijenu


5.6.2007


pretpostavimo sada da ova dva poduzeća imaju tajni sporazum; umjesto da neovisno određuju cijene, oba odluče naplaćivati istu cijenu, uz koju se maksimalizira njihov profitpoduzeća bi sada naplaćivala 6 dolara i da bi bila na dobitku zbog dogovaranja, budući da svako od njih sada zarađuje 16 dolara profitakonačno, pretpostavimo da Poduzeće 1 prvo određuje cijenu, a zatim Poduzeće 2 određuje svoju cijenu uzevši u obzir cijenu Poduzeća 1za razliku od Stackelbergovog modela kod kojeg poduzeća najprije g g j g p jp jodređuju svoje količine, u ovom slučaju Poduzeće 1 bi bilo u lošijem položaju zbog prvog poteza (kako biste ovo vidjeli, izračunajte cijenu uz koju Poduzeće 1 maksimalizira svoj profit, uzevši u obzir reakcijsku krivulju Poduzeća 2)zašto prvi potez u ovom slučaju predstavlja nedostatak?zato jer onaj koji reagira drugi ima priliku neznatno sniziti cijenu i na taj način zadobiti veći udio na tržištu

Konkurencija u odnosu na tajni sporazum: dilema zatvorenika

Nashova ravnoteža je nekooperativna ravnoteža; svako poduzeće donosi odluku uz koju postiže maksimalan profit, uzevši u obzir akcije konkurenata, a rezultirajući profit koji zarađuje svako poduzeće viši je nego što bi bio kod savršene konkurencije, ali niži nego kad bi se poduzeća sporazumjela

sporazum je, međutim, nezakonit i većina menadžera ne bi željela završiti u zatvoru, međutim, ako kooperacija može dovesti do viših profita, zašto poduzeća ne kooperiraju bez eksplicitnog sporazuma?

ako vi i vaš konkurent obojica možete pronaći cijenu uz koju postižete maksimalni profit na koju biste pristali ako bi se dogovarali, zašto ne biste odredili tu cijenu u nadi da će konkurent učiniti isto?

ako konkurent učini isto, obojica zarađujete više novca

problem je da vaš konkurent vjerojatno neće izabrati cijenu na dogovornoj razini jer bi imao više koristi da odabere nizu cijenu, čak i kad bi znao da ćete vi odrediti cijenu na dogovornom nivounavedeno će se objasniti na prethodnom primjeru cjenovne konkurencije u kojem svako poduzeće ima fiksni trošak od 20 dolara, nema varijabilnog troška, a krivulje potražnje su im sljedeće:

u Nashovoj ravnoteži svako poduzeće naplaćuje cijenu od 4 dolara i zarađuje profit od 12 dolara, dok, u slučaju sporazuma, oba poduzeća prodaju po 6 dolara i zarađuju profit od 16 dolarapretpostavimo da poduzeća nemaju tajni sporazum, nego da Poduzeće 1 naplaćuje 6 dolara, što je dogovorna cijena, u nadi da će Poduzeće 2 učiniti istoako Poduzeće 2 učini isto, zaradit će profit od 16 dolara

međutim, ako umjesto toga odredi cijenu od 4 dolara Poduzeće 2 zaradilo bi profit od:

s druge strane, Poduzeće 1 zaradilo bi profit od samo:

prema tome, ako Poduzeće 1 naplaćuje 6 dolara, a Poduzeće 2 samo 4 dolara, profit Poduzeća 2 porast će na 20 dolarato će se dogoditi na štetu Poduzeća 1, čiji profit će pasti na samo 4 dolaraočigledno je da Poduzeće 2 ima najbolje rezultate uz cijenu od 4 dolaraslično, Poduzeće 1 također ima najbolje rezultate uz cijenu 4 dolarakad bi Poduzeće 2 naplaćivalo 6 dolara, a Poduzeće 1 4 dolara, Poduzeće 1 bi zaradilo 20 dolara profita, a Poduzeće 2 samo 4 dolara

kod odlučivanja o cijeni, poduzeća igraju nekooperativnu igru; svako poduzeće neovisno posluje najbolje što može, uzimajući u obzir svog konkurentasljedeća tablica je matrica isplata za ovu igru, jer pokazuje profit (ili isplate) svakog poduzeća uzevši u obzir njegovu odluku i odluku njegovog konkurenta

kooperacija znači da oba poduzeća naplaćuju 6 dolara umjesto 4 dolara i tako ostvaruju profit od 16 dolara umjesto 12 dolaraproblem je da svako poduzeće zarađuje više uz cijenu od 4 dolara, bez obzira na akcije konkurenta


5.6.2007


kao što pokazuje matrica isplata, ako Poduzeće 2 naplaćuje 4 dolara, Poduzeće 1 najbolje prolazi ako naplaćuje 4 dolarasukladno tome, Poduzeće 2 uvijek najbolje posluje ako naplaćuje 4 dolara, bez obzira na to što radi Poduzeće 1 kao posljedica toga, osim ako poduzeća mogu potpisati obvezujući ugovor da oba naplaćuju 6 dolara, nijedno od njih ne može očekivati da će konkurent naplaćivati 6 dolara, te će oba naplaćivati cijenu od 4 dolaraklasični primjer teorije igara, tzv. dilema zatvorenika, ilustrira problem s kojim se susreću oligopolistička poduzećaona glasi ovako: dva zatvorenika optužena su za sudjelovanje uona glasi ovako: dva zatvorenika optužena su za sudjelovanje u zločinuoni se nalaze u ćelijama i ne mogu međusobno komunicirati, a od svakog se traži priznanjeako oba priznaju, svaki će dobiti zatvorsku kaznu od pet godina, a ako nijedan ne prizna, optužba će teško dokazati zločin, tako da mogu očekivati nagodbu i dobiti kaznu od dvije godines druge strane, ako jedan od zatvorenika prizna, a drugi ne ‐ onaj koji je priznao dobit će samo jednu godinu, dok će drugi ići u zatvor na deset godina

ako Zatvorenik A ne prizna, on riskira da njegov bivši suučesnik to iskoristidakle, bez obzira što učini Zatvorenik A, Zatvorenik B je na dobitku ako priznajednako tako, Zatvorenik A uvijek je u prednosti ako prizna, tako da Zatvorenik B mora brinuti da će, ako ne prizna, biti iskorištenstoga će vjerojatno oba zatvorenika priznati i otići u zatvor na pet godina

oligopolistička poduzeća često se nalaze u dilemi zatvorenika

kao i zatvorenici, svako poduzeće ima poticaj da "zezne stvar" i spusti cijenu ispod cijene konkurenata, a svako od njih zna da konkurenti imaju isti poticajkoliko god da je kooperacija poželjna, svako od poduzeća s razlogom brine da bi, u slučaju da pasivno konkuriraju, konkurent mogao odlučiti agresivno konkurirati i osvojiti značajan dio na tržištu

Implikacije dileme zatvorenika na oligopolističko utvrđivanje cijene

iako imaginarni zatvorenici imaju samo jednu priliku za priznanje, većina poduzeća određuje količinu i cijenu mnogo puta, uz stalni nadzor ponašanja konkurenata i prema tome, prilagođavanja vlastitog ponašanjato omogućava poduzećima da razviju ugled iz kojeg može

i ći j j k lj di t li li tičkproizaći povjerenje, a kao posljedica toga, oligopolistička koordinacija i kooperacija ponekad nadvladajuna primjer, u industrijskoj grani koju čine tri ili četiri poduzeća koja koegzistiraju dugo vremena, menadžeri ovih poduzeća možda su se umorili od gubitka novca zbog ratova cijena, tako da može doći do implicitnog sporazuma po kojem sva poduzeća održavaju visoke cijene i niti jedno ne pokušava oduzeti tržišni udio svojih konkurenata

iako bi svako poduzeće moglo doći u iskušenje da snizi cijenu ispod cijene konkurenata, menadžeri znaju da rezultirajući dobici neće biti dugog vijeka jer će se konkurenti će osvetiti, a posljedica će biti novi rat cijena i dugoročno niži profitponekad menadžeri nisu zadovoljni s umjereno visokim profitima koji potječu od implicitnog dogovora i preferiraju agresivno konkuriranje kako bi povećali tržišni udio, a ponekad je teško postići implicitni dogovorna primjer, poduzeća s različitim troškovima i različitim procjenama tržišne potražnje mogu imati različite stavove o "i j" d j ij i"ispravnoj" dogovornoj cijenipoduzeće A može smatrati da je "ispravna" cijena 10 dolara, dok Poduzeće B smatra da je to 9 dolarakada ono odredi cijenu od 9 dolara, Poduzeće A to može shvatiti kao pokušaj snižavanja cijene ispod cijene Poduzeća A, te se osvetiti snižavanjem cijene na 8 dolara, a posljedica je rat cijenastoga je u mnogim industrijskim granama implicitno dogovaranje kratkog vijeka

zbog toga, karakteristika oligopolističkih industrijskih grana može biti otpornost cijene na promjene ili rigidnost cijena čak ni kada se promijene troškovi ili potražnja, poduzeća nisu sklona mijenjati cijenuako troškovi padnu ili opadne tržišna potražnja, oni strahuju da bi niže cijene mogle poslati pogrešnu poruku konkurentima i pokrenuti novi krug rata cijena, a ako troškovi i potražnja porastu, nisu skloni podići cijene jer se boje da bi njihovi konkurenti mogli odbiti da podignu svoje cijenerigidnost cijena osnova je modela izlomljene krivulje potražnje g j j j j p joligopolaprema ovom modelu, svako poduzeće ima krivulju potražnje koja se prelama pri trenutačno prevladavajućoj cijeni P* što je prikazano na sljedećem grafupri cijenama iznad P*, krivulja potražnje vrlo je elastična zbog toga što poduzeće vjeruje da ga, ako podigne cijenu iznad P*, druga poduzeća neće slijediti, te će izgubiti prodaju i veliki dio tržišnog udjela


5.6.2007


s druge strane, poduzeće vjeruje da će ga, ako snizi svoju cijenu ispod P*, druga poduzeća slijediti jer ne žele izgubiti svoje udjele na tržištuu ovom slučaju, prodaja će porasti samo u mjeri u kojoj niža tržišna cijena povećava ukupnu tržišnu potražnjuzbog izlomljenosti krivulje potražnje poduzeća, krivulja graničnog prihoda je prekinuta (donji dio krivulje graničnog prihoda odgovara manje elastičnom dijelu krivulje potražnje, što je prikazano punim crtama na objema krivuljama) kao posljedica toga, promijenit će se troškovi poduzeća bez p j g , p j prezultirajuće promjene u cijenikako prikazuje graf, granični trošak mogao bi porasti, ali još uvijek biti jednak graničnom prihodu pri istoj razini proizvodnje, tako da cijena ostaje istaovaj model je uglavnom koristan za opis otpornosti cijene na promjene, a ne za njezino objašnjenje objašnjenje otpornosti cijene potječe iz dileme zatvorenika i želje poduzeća da izbjegnu obostrano destruktivnu cjenovnu konkurenciju

Cjenovno signaliziranje i cjenovno predvodništvosignaliziranje cijene oblik je implicitnog dogovora kojim se ponekad izbjegne problem koordinacije u utvrđivanju cijena između konkurenatana primjer, poduzeće može najaviti da je povisilo svoju cijenu (npr. objavom u novinama) u nadi da će njegovi konkurenti shvatiti ovu najavu kao signal da bi i oni trebali podići cijeneako konkurenti slijede primjer, sva poduzeća će zarađivati veći profit (barem kratkoročno)veći profit (barem kratkoročno)ponekad se uspostavlja model kod kojeg jedno poduzeće redovito najav‐juje promjenu cijene a druga poduzeća u toj industrijskoj grani slijede njegov primjerovaj model naziva se cjenovno predvodništvo; jedno poduzeće je implicitno prepoznato kao "vođa", dok ostala poduzeća, "usklađivači cijene", prilagođavaju svoje cijeneovim ponašanjem rješava se problem koordinacije cijene; svatko jednostavno naplaćuje koliko i vođa

u nekim industrijama veliko poduzeće može prirodno postati vođa, dok ostala poduzeća odluče da će najbolje proći ako se usklađuju s cijenama vođe, umjesto da pokušaju smiriti cijene ispod cijene vođe ili drugihjedan od primjera je automobilska industrija u SAD‐u, gdje je General Motors tradicionalno cjenovni predvodnikcjenovno predvodništvo također može služiti kao način na koji oligopolistička poduzeća rješavaju nesklonost promjeni cijena, koje proistječe iz straha da će netko spustiti cijenu ispod njihove ili "mutiti vodu"kako se mijenjaju troškovi i uvjeti potražnje, poduzeća mogu naglo osjetiti potrebu za promjenom cijene koja je neko vrijeme bila istau tom slučaju očekuju od cjenovnog vođe da im signalizira kada i za koliko bi se trebala promijeniti cijenaponekad će veliko poduzeće prirodno djelovati kao vođa; ponekad će različita poduzeća s vremena na vrijeme djelovati kao vođena nekim oligopolističkim tržištima, jedno veliko poduzeće ima najveći dio ukupne prodaje, a grupa manjih poduzeća snabdijeva ostatak tržišta

to veliko poduzeće se tada može ponašati kao dominantno poduzeće koje određuje cijenu s kojom maksimalizira vlastiti profitostala poduzeća, koja samostalno ionako imaju vrlo malo utjecaja na cijenu, ponašaju se kao savršeni konkurenti; cijenu koju je odredilo dominantno poduzeće uzimaju kao zadanu i proizvode u skladu s timkako bi maksimaliziralo profit, mora uzeti u obzir na koji način će proizvodnja drugih poduzeća ovisiti o cijeni koju ono odredisljedeći graf pokazuje kako dominantno poduzeće određuje svojusljedeći graf pokazuje kako dominantno poduzeće određuje svoju cijenu D je tržišna krivulja potražnje, a SF je krivulja ponude (tj. agregat krivulja graničnog troška manjih poduzeća)dominantno poduzeće mora odrediti svoju krivulju potražnje DD

kao što graf pokazuje, ova krivulja je razlika između tržišne potražnje i ponude manjih poduzećana primjer, pri cijeni P1 ponuda malih poduzeća jednaka je tržišnoj potražnji; prema tome, dominantno poduzeće pri ovoj cijeni ne može ništa prodati


5.6.2007


pri cijeni P2 ili manjoj, mala poduzeća neće uopće snabdijevati tržište, tako da dominantno poduzeće ima tržišnu krivulju potražnjepri cijenama između P1 i P2, dominantno poduzeće ima krivulju potražnje D.D.

krivulja graničnog prihoda MRD dominantnog poduzeća odgovara krivulji DD

MCD je krivulja njegova graničnog troška kako bi postiglo maksimalni profit, dominantno poduzeće proizvodi QD na presjeku MRD i MCDproizvodi QD na presjeku MRD i MCDiz krivulje potražnje DD dobivamo cijenu P* pri ovoj cijeni, mala poduzeća prodaju količinu QF; prema tome, ukupna prodaja je: QT = QD + QF

Karteli

proizvođači u kartelu eksplicitno pristaju na dogovor o određivanju cijena i razina proizvodnjene trebaju se svi proizvođači u industrijskoj grani pridružiti kartelu, a većina kartela uključuje samo podskup proizvođača međutim, ako se dovoljan broj proizvođača pridržava dogovora kartela te ako je tržišna potražnja dovoljno neelastična, kartel može povisiti cijene znatno iznad konkurentnih razinakarteli su često internacionalnog tipa dok u SAD-u antitrustovski zakoni zabranjuju američkim tvrtkama tajno dogovaranje, zakoni u drugim zemljama su znatno slabiji i ponekad se loše provode

nadalje, ništa ne sprečava države ili tvrtke u vlasništvu ili pod kontrolom stranih vlada da formiraju kartele, na primjer, kartel OPEC je međunarodni sporazum država proizvođača nafte koji već više od desetljeća uspješno podiže svjetske cijene nafte visoko iznad konkurentnih razinai drugi su međunarodni karteli bili uspješni u podizanju cijenasredinom 1970-ih IBA (International Bauxite Association -Međunarodno udruženje za boksit) je učetverostručilo cijene boksita, a tajni međunarodni kartel za uran podignuo je ijcijene urana neki karteli su bili uspješni duže vremena; od 1928. do ranih 1970-ih kartel pod nazivom Mercurio Europeo održavao je cijenu žive blizu monopolske razine, a jedan međunarodni kartel monopolizirao je tržište joda od 1878. do 1939. međutim, većina kartela nije uspjela povisiti cijenejedan međunarodni kartel za bakar još uvijek funkcionira, ali nikad nije imao značajniji utjecaj na cijene bakrapokušaji kartela da povise cijene aluminija, kave, čaja i kakaa također su propali

dva su preduvjeta za uspjeh kartelaprvo, mora biti formirana stabilna organizacija kartela čiji se članovi dogovaraju o cijeni i razinama proizvodnje i zatim pridržavaju dogovoraza razliku od zatvorenika u dilemi zatvorenika, članovi kartela međusobno razgovaraju kako bi postigli sporazummeđutim, to ne znači da je lako postići dogovorčlanovi mogu imati različite troškove, procjene tržišne potražnje, čak i ciljeve, te će prema tome htjeti odrediti različite cijenenadalje svaki član kartela dolazi u iskušenje da "vara" malimnadalje, svaki član kartela dolazi u iskušenje da vara malim snižavanjem cijene kako bi osvojio veći tržišni udio od onog koji mu je dodijeljennajčešće samo prijetnja dugoročnim povratom na razinu konkurentne cijene sprečava ovakvo varanjeako je profit od kartelizacije dovoljno velik, ova prijetnja može biti dovoljnadrugi uvjet je potencijal za monopolsku moć jer neće biti puno prostora za podizanje cijena ako je krivulja potražnje veoma elastična

određivanje cijene kod kartela se može analizirati korištenjem modela dominantnog poduzeća koji je već objašnjen, a analizirat će se dva kartela ‐ OPEC kartea za naftu i CIPEC kartel za bakarmodel će pomoći da shvatimo zašto je OPEC bio uspješan u podizanju cijena, dok CIPEC nije biosljedeći graf prikazuje slučaj OPEC‐aukupna potražnja TD je krivulja ukupne svjetske potražnje za sirovom naftom, a Sc je konkurentna krivulja ponude (izvan OPEC‐a)potražnja za naftom OPEC‐a, DOPEC razlika je između ukupne

ž k k d d ć k lpotražnje i konkurentne ponude, a MROPEC je pripadajuća krivulja graničnog prihoda MCOPEC je krivulja graničnog troška OPEC‐a; kao što se može vidjeti, OPEC ima znatno niže troškove proizvodnje od proizvođača izvan kartelagranični prihod i granični trošak OPEC‐a jednaki su pri količini QOPEC što predstavlja količinu koju će OPEC proizvestiiz OPEC‐ove krivulje potražnje vidljivo je da će cijena biti P*, pri kojoj je konkurentna ponuda Qc


5.6.2007


pretpostavimo da zemlje izvoznice nafte nisu formirale kartel, nego konkurentno proizvode cijena bi se tada izjednačila s graničnim troškomstoga možemo odrediti konkurentnu cijenu iz točke gdje se sijeku OPEC‐ove krivulje potražnje i graničnog troškata cijena, označena sa Pc znatno je niža od kartelske cijene P*budući da su ukupna potražnja i nekartelska ponuda neelastične, potražnja za OPEC‐ovom naftom također je dosta neelastična; prema tome, kartel ima znatnu monopolsku moćkrivulje ukupne potražnje i izvankartelske ponude na grafu vrijedekrivulje ukupne potražnje i izvankartelske ponude na grafu vrijede za kratkoročnu ili srednjoročnu analizudugoročno, i ponuda i potražnja bit će znatno elastičnije, što znači da će i OPEC‐ova krivulja potražnje biti puno elastičnijaprema tome, moglo bi se očekivati da na dugi rok OPEC neće biti u mogućnosti zadržati cijenu tako visoko iznad konkurentske razine zbog čega su zapravo u periodu od 1982. do 1989. cijene nafte pale

sljedeći graf daje sličnu analizu CIPEC‐aCIPEC tvore četiri zemlje proizvođača bakra: Čile, Peru, Zambija i Kongo (bivši Zair), na koje zajedno otpada manje od polovice svjetske proizvodnje bakrau ovim zemljama, troškovi proizvodnje su niži nego kod proizvođača izvan kartela, ali, osim u slučaju Čilea, nisu znatno nižina grafu CIPEC‐ova krivulja graničnog troška stoga je ucrtana samo malo ispod krivulje ponude izvan kartelaCIPEC‐ova krivulja potražnje, DCIPEC, razlika je između ukupne krivulje potražnje TD i ponude izvan kartela Scj p j p c

CIPEC‐ove krivulje graničnog troška i graničnog prihoda sijeku se pri količini QCIPEC S pripadajućom cijenom P*ponovo, konkurentsku cijenu Pc dobivamo u točki gdje se CIPEC‐ova krivulja potražnje siječe s njegovom krivuljom graničnog troškaova cijena vrlo je blizu kartelske cijene P*kao što je prikazano na grafu, ukupna potražnja za bakrom elastičnija je nego za naftom

čak i kratkoročno, proizvođači izvan kartela jednostavno mogu proširi ponudu ako cijene porastu (djelomično zbog raspoloživosti nabave od lomljenog metala)prema tome, potencijalna monopolska moć CIPEC‐a je mala

Documents

16. Monopolistička konkurencija i oligopol · 2007-11-05 · novca, ve ćina njih neće platiti puno više za većinu potroša ča, pasta za zube je pasta za zube, a razlike među