HR HR

EUROPSKA KOMISIJA

VISOKI PREDSTAVNIK UNIJE ZA VANJSKE

POSLOVE I SIGURNOSNU POLITIKU

Strasbourg, 6.10.2015.

JOIN(2015) 33 final

ZAJEDNIČKI SAVJETODAVNI DOKUMENT

Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih

zemalja nakon 2020.

2

I. Uvod: cijenjeno partnerstvo

Ovim dokumentom nastoji se pokrenuti opsežno javno savjetovanje o ključnim pitanjima koja

se odnose na partnerstvo i odnose između Europske unije (EU) i članica skupine afričkih,

karipskih i pacifičkih zemalja (AKP) nakon 20201. U tom pogledu, važno je preispitati

postojeći Sporazum o partnerstvu, istražiti opseg u kojem će biti valjan u budućnosti i u

kojem nudi platformu za unapređenje zajedničkih interesa. Potrebna je temeljita revizija

pretpostavki na kojima se temelji partnerstvo, njegova opsega, instrumenata i načina

funkcioniranja. Rezultati će tvoriti velik dio analize te će pridonijeti ocjeni postojećeg

Sporazuma i odrediti prijedloge politika za buduće odnose.

Odnosi između EU-a i AKP-a dugogodišnji su, a potječu iz 1975. i prve Konvencije iz

Lomea. Ta je Konvencija naslijedila prvu Konvenciju iz Yaoundéa iz 1963. povezujući

tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu s bivšim kolonijama njezinih država članica.

Uzastopnim sporazumima o partnerstvu oblikovao se odnos do danas.

Postojeći Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EZ-a potpisan je 23. lipnja 2000. u

Cotonouu u Beninu, odakle i potječe naziv „Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua” (Sporazum

iz Cotonoua). Revidiran je 2005. i 2010. u skladu sa svojim odredbama. Sklopljen je na

razdoblje od 20 godina i istječe 29. veljače 2020. Partnerstvo je sveobuhvatno, uključuje

političku dimenziju, gospodarsku i trgovinsku suradnju te suradnju u financiranju razvoja.

Uglavnom se financira iz Europskog razvojnog fonda (ERF), izvanproračunskog

višegodišnjeg fonda koji se sastoji od izravnih doprinosa država članica EU-a i djelomično je

nadopunjen vanjskim instrumentima financiranja iz proračuna EU-a. Sporazum iz Cotonoua

pravno je obvezujuć sporazum. Njime su osnovane zajedničke institucije te je predviđen okvir

za dijalog sa svim članovima. U stvari, sporazumi s AKP-om mnogo su godina bili u središtu

vanjske politike EU-a.

Kontekst koji se brzo razvija

Revizija odnosa između AKP-a i EU-a odvija se u višepolarnom svijetu koji se brzo mijenja.

Sile koje upravljaju globalnom transformacijom koja je započela ranih devedesetih jače i brže

mijenjaju svijet. Svijet postaje naseljeniji, povezaniji, međusobno ovisniji, složeniji i dobiva

nove sigurnosne izazove. Globalna se trgovina povećala i znatno diversificirala. Rastuća

politička i gospodarska važnost Azije nastavlja se, a pojavljuju se i druge ekonomske sile u

Africi i Latinskoj Americi.

U posljednja dva desetljeća EU i skupine zemalja AKP-a razvile su se, a u njihovu odnosu

došlo je do velikih promjena. Skupina zemalja AKP-a povećala se na 79, a EU je povećao

broj svojih članica na 28, pri čemu zajedno čine većinu država u Ujedinjenim narodima s

ukupnim stanovništvom od oko 1,5 milijardi ljudi. Odnos se odavna proširio izvan područja

razvojne suradnje i trgovine. Partnerstvo s tri regije koje čine skupinu AKP-a osnaženo je

izvan okvira Sporazuma iz Cotonoua, iako u sinergiji s njime. To je vidljivo u strateškom

1 Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja stvorena je Sporazumom iz Georgetowna 1975.

3

partnerstvu Afrike i EU-a2, zajedničkoj strategiji partnerstva EU-a i karipskih država

3 i

strategiji za snažnije partnerstvo s pacifičkim otocima4. Suradnja s regionalnim i

podregionalnim organizacijama intenzivirala se, posebno u gospodarskim pitanjima i u

području mira i sigurnosti. Sklopljeni su sporazumi o gospodarskom partnerstvu u kojima se

definira novi okvir za trgovinske odnose s regionalnim skupinama zemalja AKP-a.

Ne međunarodnoj razini donesen je novi globalni okvir za ciljeve održivog razvoja te je

donesen i proračun za njega u studenome 2015., a on se u isto vrijeme bavi povezanim

izazovima iskorjenjivanja siromaštva te održivim razvojem. Podupire ga novo „globalno

partnerstvo”, pokretanjem svih oblika provedbe i svih sudionika. Namjerava se primjenjivati u

svim zemljama, a rezultat su dramatične promjene u viđenju razvoja te će imati utjecaj na

buduće odnose između AKP-a i EU-a.

U pogledu gospodarskih rezultata, stanje se razlikuje unutar skupine AKP. Sve karipske

zemlje, osim Haitija, dosegle su status srednjeg ili visokog dohotka, ali i dalje se suočavaju s

velikim izazovima, posebno zbog svoje osjetljivosti na vanjske šokove i prirodne katastrofe.

Pacifičke zemlje uvelike se razlikuju po gospodarskom razvoju i većina se suočava s

ozbiljnim ograničenjima zbog svoje veličine i smještaja. Susreću se sa sličnim slabostima kao

i karipske zemlje. Afrika je općenito ostvarila čvrste gospodarske rezultate i većina je zemalja

imala deset ili više godina neprestanog gospodarskog rasta. Borba protiv siromaštva u

zemljama AKP-a napredovala je, kao što se vidi u napretku koji je ostvaren u postizanju

milenijskih razvojnih ciljeva. Glavni izazovi u pogledu ljudskog razvoja, iskorjenjivanja

siromaštva i nejednakosti ostaju, a u nekim su se dijelovima pretvorili u otvoreni sukob,

povećanu nestabilnost, proširenu krizu i povećane globalne migracijske tokove. Veze s

regionalnim i globalnim lancima vrijednosti ograničile su se, posebno za najslabije razvijene

zemlje.

II. Zajednička načela i interesi (predmet)

Početni naglasak partnerstva između AKP-a i EU-a bio je na razvojnoj pomoći i trgovini, što

se vidjelo u odnosu davatelja i primatelja. S obzirom na promjenu okolnosti i odnosa,

partnerstvo se usmjerilo na ispunjavanje zajedničkih interesa. Sporazumom iz Cotonoua

potpisanim 2000. znatno je ojačan politički temelj partnerstva uključivanjem opsežnog

političkog dijaloga sa zemljama i regijama AKP-a. Međutim, na međunarodnoj sceni

zbližavanje EU-a i zemalja AKP-a kao partnera nije bilo posve uspješno. Sporazumom iz

Cotonoua uvedena je dimenzija mira i sigurnosti koja se najbrže razvila u partnerstvu Afrike i

EU-a, dok rastuća suradnja s Karibima u području građanske sigurnosti te u području

2 Na temelju zajedničke strategije Afrike i Europe koju su donijeli čelnici država i vlada na drugom sastanku na vrhu između

EU-a i Afrike 2007. Trenutačni akcijski plan 2014. – 2017. dogovoren je na četvrtom sastanku na vrhu između EU-a i

Afrike 2014. 3 Vijeće EU-a poduprijelo je u studenome 2012. zajedničku strategiju partnerstva EU-a i karipskih država koja je razvijena na

temelju odluke sa sastanka na vrhu između EU-a i CARIFORUM-a u svibnju 2010. u Madridu. Ministri CARIFORUM-a

poduprijeli su novu strategiju na svojem godišnjem ministarskom sastanku u studenome 2012. 4 COM(2006) 248 završna verzija

4

klimatskog rizika i ravnopravnosti spolova na Pacifiku dokazuju taj razvoj. Sklapanje

sporazuma o gospodarskom partnerstvu s većinom zemalja AKP-a preoblikovalo je trgovinski

stup Sporazuma iz Cotonua u višedimenzionalan odnos s nekoliko regionalnih skupina.

Budući odnos morat će se prilagoditi novoj stvarnosti višedimenzionalnog i višedioničkog

partnerstva. Imajući na umu da se najbolji rezultati ostvaruju s pomoću istinski zajedničkih

programa partnera EU-a i AKP-a, prepoznavanje snažnih zajedničkih interesa i zajedničkih

vrijednosti ključno je za budući smjer partnerstva. Prethodna procjena usmjerena je na

sljedeće glavne zajedničke interese i zajednička načela, što zahtjeva daljnja savjetovanja i

promišljanje.

Zajednički globalni interesi u višepolarnom svijetu

Čvrste političke veze na temelju zajedničkih interesa i vrijednosti temelj su uspješne suradnje

u području globalnih pitanja. Zemlje AKP-a i EU imaju zajednički interes u promicanju

održivog upravljanja globalnim javnim dobrima i izazovima kao što su klimatske promjene te

sigurnost u opskrbi vodom, energijom ili hranom. Ostali globalni izazovi sa sveukupnim

učinkom u zemljama EU-a i AKP-a su mir i sigurnost (uključujući terorizam, ekstremizam i

međunarodni kriminalitet), okoliš (posebice bioraznolikost), migracije, zdravstvo i financijska

pitanja (uključujući međunarodnu financijsku arhitekturu, financijske tokove i oporezivanje).

Klimatske promjene jasan su primjer područja u kojemu je EU svjetski predvodnik i u kojemu

zemlje AKP-a imaju poseban interes jer će njihove posljedice u nekima od tih regija biti

velike. Očekuje se donošenje novog globalnog sporazuma o klimatskim promjenama u

prosincu ove godine te je aktivno sudjelovanje zemalja AKP-a ključno. U isto vrijeme,

mnoge zemlje AKP-a imaju velik potencijal za proizvodnju obnovljive energije i plavi rast,

područja u kojima će biti potrebna znatna ulaganja iz privatnog sektora.

1. Koliko je partnerstvo bilo učinkovito u rješavanju globalnih izazova?

2. Što bi bilo potrebno za jačanje rezultata u tom pogledu i za koje bi globalne izazove

partnerstvo moglo najviše pridonijeti u budućnosti u okviru novih razvojnih ciljeva i u

relevantnim međunarodnim forumima?

Ljudska prava, demokracija i vladavina prava te dobro upravljanje

Poštovanje ljudskih prava, demokracija i vladavina prava te dobro upravljanje temelj su

suradnje AKP-a i EU-a. Te su vrijednosti ključne za model održivog razvoja. Napredak

postoji, ali mnogi izazovi ostaju. Sporazumom iz Cotonoua predviđeni su različiti oblici

političkog dijaloga, uključujući redovan politički dijalog (članak 8.) te pojačan politički

dijalog i pokretanje ad-hoc savjetovanja ako postoji kršenje osnovnih elemenata (ljudska

prava, demokratska načela i vladavina prava) ili u slučaju primjera ozbiljne korupcije u

partnerskim zemljama. U tom okviru njime se predviđa donošenje odgovarajućih mjera,

uključujući prekid suradnje kao krajnju mjeru ako je potrebno (članci 96. – 97.). Takva

savjetovanja otvorena su u 24 slučajeva od 2000. od kojih se jedno odnosi na korupciju.

5

3. Jesu li mehanizmi predviđeni Sporazumom iz Cotonoua (tj. politički dijalog, financijska

podrška, odgovarajuće mjere, prekid sporazuma) postigli značajan napredak u pogledu

ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja, te borbi protiv korupcije?

Trebaju li buduća partnerstva više pomoći u vezi toga i kako?

4. Je li uključenost lokalnih tijela vlasti i nevladinih organizacija (tj. organizacije civilnog

društva, mediji), nacionalnih parlamenata, sudova i nacionalnih institucija za ljudska prava u

partnerstvu bila odgovarajuća i korisna za promicanje ljudskih prava, demokracije i

vladavine prava te dobrog upravljanja? Mogu li oni više pridonijeti i kako?

Mir i sigurnost, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala

Kao što je prepoznato u članku 11. Sporazuma iz Cotonoua, mir i sigurnost potrebni su za

održiv razvoj i iskorjenjivanje siromaštva, kao i obrnuto. Nestabilne zemlje i zemlje

zahvaćene sukobima nisu uspjele ostvariti milenijske razvojne ciljeve. Međudržavni nasilni

sukobi povećali su se. Za rješavanje pitanja sukoba i nestabilnosti potreban je sveobuhvatan

pristup koji kombinira diplomatske, sigurnosne i razvojne alate te se usredotočuje na

sprečavanje sukoba, aktivnosti izgradnje mira i izgradnje države. Podrška za demokratske

procese općenito je ocijenjena kao podrška miru i stabilnosti. Ti su opsežni problemi

integralni dio političkog dijaloga između partnera Sporazuma iz Cotonoua. Uz to, EU i zemlje

AKP-a posljednjih su godina suočene s transregionalnim sigurnosnim prijetnjama povezanima

s terorizmom i nasilnim ekstremizmom, svim oblicima trgovanja, i to ljudima, oružjem i

drogama te piratstvom. Ti se rizici povećavaju zbog jakog demografskog rasta u Africi, u

kombinaciji s izazovima kao što su brza urbanizacija, stalna ili rastuća nejednakost te visoka

razina nezaposlenosti, posebno među mladima. Mnogi od tih izazova međusobno su povezani

diljem kontinenata, a EU i zemlje AKP-a moraju upotrijebiti razne alate na koherentan način

kako bi se s njima učinkovito borili.

5. Jesu li odredbe o miru i sigurnosti u Sporazumu iz Cotonoua prikladne i korisne i je li

ravnoteža između regionalne uključenosti i uključenosti zemalja AKP-a učinkovita?

6. Treba li buduće partnerstvo predvidjeti učinkovitije zajedničko djelovanje u području

sprečavanja sukoba, uključujući rano upozoravanje i posredovanje, aktivnosti izgradnje mira

i države te bavljenje transnacionalnom sigurnosnim izazovima? Treba li se to obaviti u okviru

partnerstva između EU-a i AKP-a?

Održiv i uključiv gospodarski rast, ulaganje i trgovina

Promicanje održivog i uključivog rasta ključno je za dugoročan gospodarski razvoj i

smanjenje siromaštva te je ključno za rješavanje demografskih izazova. Iako se rezultati

razlikuju po zemljama i tijekom vremena, gospodarski rezultati u regijama AKP-a bili su

izuzetni, stvarajući velika nacionalna tržišta i pružajući nove gospodarske mogućnosti. S

druge strane, industrijalizacija, digitalizacija i gospodarska diversifikacija bili su ograničeni u

mnogim zemljama AKP-a. Siromaštvo i nejednakost nisu se smanjili kako se očekivalo, a

nezaposlenost i raširenost sive ekonomije ostali su preveliki. Izgradnja otpornosti

najugroženijih skupina i dalje je izazov. Sa stanovništvom koje će se udvostručiti do 2050. i

6

bogatstvom prirodnih resursa, gospodarski potencijal Afrike i dalje je bitan za cijeli svijet.

Održivo korištenje oceana te bogati ribolovni resursi, poljoprivreda i ležišta minerala mogu

stvoriti važne gospodarske prilike te prilike za ulaganja. Zemlje poput Brazila, Kine i Indije

strateški se pozicioniraju u tim regijama s pomoću povećane prisutnosti, porasta ulaganja i

trgovinskih odnosa te rastućim portfeljem suradnje.

7. Koliko je učinkovito partnerstvo bilo u promicanju održivog i uključivog gospodarskog

razvoja?

8. Uzimajući u obzir novi okvir ciljeva održivog razvoja, treba li buduće partnerstvo više

učiniti po tom pitanju te što?

Održavanje makroekonomske stabilnosti, uključujući sustav financijske stabilnosti, preduvjet

je za održiv i uključiv razvoj. Mnoge zemlje AKP-a unaprijedile su svoj makroekonomski

okvir u zadnjem desetljeću u kojem su zabilježene visoke stope rasta, što je nekima od njih

omogućilo da mobiliziraju više međunarodnog i domaćeg kapitala. Nedavna financijska i

gospodarska kriza najviše se odrazila na pad životnog standarda i učinke prelijevanja do kojih

dolazi zbog makroekonomske nestabilnosti. To je posebno važno u kontekstu sve povezanijeg

gospodarskog i financijskog svijeta, s mnogim novim gospodarstvima i povezanim

financijskim tržištima.

Unatoč održanim stopama rasta i obilnim prirodnim resursima, mnoge zemlje nisu uspjele

prikupiti nacionalna sredstva potrebna za održiv razvoj. Uspostavom pravednih i učinkovitih

poreznih sustava i tijela za naplatu poreza postavljaju se temelji za održive prihode. Međutim,

i dalje su prisutne znatne poteškoće kao što su izbjegavanje plaćanja poreza, utaja poreza i

nezakoniti financijski tokovi.

9. Koliko je učinkovito partnerstvo u podržavanju makroekonomske i financijske stabilnosti?

U kojim bi područjima postojala dodana vrijednost u suradnji između EU-a i AKP-a u

području makroekonomske i financijske stabilnosti.

10. Koliko je učinkovito bilo partnerstvo u poboljšanju mobilizacije nacionalnih prihoda,

promicanju poštenih i učinkovitih poreznih sustava te u borbi protiv nezakonitih financijskih

tokova? Bi li postojala dodana vrijednost i bolja učinkovitost za ta pitanja u čvršćoj suradnji

između AKP-a i EU-a?

Sve se više prepoznaje velik potencijal uključivanja privatnog sektora, zajedno s društvenim,

tradicionalnim i kooperativnim oblicima gospodarstva, za smanjenje siromaštva te za održivi

razvoj. Privatni financijski tokovi, kao što su doznake, strana ulaganja i financiranje

institucijskih ulagača, već su veći od svih javnih sredstava zajedno. Kako bi u potpunosti

iskoristili potencijal privatnog sektora, potrebno je stvoriti povoljne uvjete za privatne

inicijative, trgovinu i financije, za održiva ulaganja i otvaranje dostojnih radnih mjesta te za

dovođenje neformalnih aktivnosti u formalni sektor. Također, potrebna je snažna predanost

poduzeća kako bi se katalizirala ulaganja iz privatnog sektora u područja u kojima postoje

nejednakosti na tržištu te kako bi se priključila odgovornoj praksi u okviru svojih osnovnih

poslovnih strategija.

7

Službena razvojna pomoć može poslužiti kao katalizator za pokretanje privatnog financiranja

za održiv razvoj. U tu su svrhu razvijeni novi instrumenti, poput spajanja, ulaganja u dužničke

i vlasničke instrumente i ostalih oblika inovativnog financiranja, posebno u prometu i

energetskoj infrastrukturi. Održiv energetski sektor ključan je za održivi razvoj.

Sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija mogao bi igrati važnu ulogu u poticanju

naglog razvoja, premošćivanju digitalnih podjela i razvoju društva znanja, kao što je to slučaj

sa znanstvenim i tehnološkim inovacijama u mnogim područjima.

Posebnu pozornost treba posvetiti poljoprivrednom sektoru i sektoru stočarstva koji u većini

gospodarstava zemalja AKP-a zapošljava većinu stanovništva. To ga čini sektorom s najvećim

multiplicirajućim učinkom na razvoj i zapošljavanje te na smanjenje siromaštva u ruralnim

područjima. Međutim, pred razvojem poljoprivrednog sektora veliki su izazovi kao što su

klimatske promjene, nestabilnost cijena i ispunjavanje trgovinskih standarda, primjerice za

sigurnost hrane.

11. Je li partnerstvo znatno pridonijelo mobiliziranju privatnog sektora i privlačenju stranih

izravnih ulaganja?

12. Kako bi se potencijal privatnog sektora EU-a i AKP-a mogao bolje iskoristiti? Na što bi

se suradnja u privatnom sektoru EU-a i AKP-a trebala usredotočiti u razdoblju nakon isteka

Sporazuma iz Cotonoua i koju bi ulogu u tome imala službena razvojna pomoć?

13. U tom pogledu, koje prilike vidite u novom digitalnom gospodarstvu?

14. U kojoj je mjeri partnerstvo moglo pridonijeti povećanju poljoprivrednog razvoja i

razvoju trgovine?

Trgovina i integracija zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo ima ogroman potencijalni

učinak na održiv razvoj. Pregovori iz Dohe o liberalizaciji trgovine zamrli su na

međunarodnoj razini. Zajedno su zemlje AKP-a održale višak trgovanja s EU-om u zadnjem

desetljeću, a EU je i dalje glavni trgovinski i ulagački partner većine zemalja AKP-a.

Međutim, diversifikacija trgovine i trgovina između zemalja AKP-a ograničena je. Nove

gospodarske sile ubrzano jačaju svoju prisutnost. Unutar okvira Sporazuma iz Cotonoua,

trgovinski odnosi između AKP-a i EU-a postavljeni su na nove temelje pregovorima o

recipročnim, ali asimetričnim, sporazumima o gospodarskom partnerstvu s većinom zemalja

AKP-a. Sporazumi o gospodarskom partnerstvu u potpunosti su usklađeni s pravilima

Svjetske trgovinske organizacije. Sporazum iz Cotonoua ostaje okvirni sporazum za

sporazume o gospodarskom partnerstvu koji se pozivaju na ciljeve i osnovne elemente

Sporazuma iz Cotonoua. Osim definiranja sporazuma o gospodarskom partnerstvu kao novih

trgovinskih sporazuma između AKP-a i EU-a, Sporazum iz Cotonoua sadržava i odredbe o

trgovinskoj suradnji te trgovini uslugama i područjima povezanima s trgovinom, što se tiče

svih zemalja AKP-a. Za zemlje koje nisu ugovorne stranke sporazuma o gospodarskim

partnerstvima, trgovinom s EU-om upravlja se na temelju Općeg sustava povlastica,

uključujući inicijativu „Sve osim oružja” za najslabije razvijene zemlje ili na temelju tretmana

najpovoljnije nacije (zemlje gornjih srednjih i viših prihoda).

8

15. Koji je doprinos trgovinskih preferencija partnerstva integraciji zemalja AKP-a u svjetsko

gospodarstvo i njihovim razvojnim ciljevima?

16. Jesu li i dalje potrebne posebne odredbe o trgovinskoj suradnji nakon isteka Sporazuma iz

Cotonoua, uzimajući u obzir zemlje AKP-a koje nisu potpisale sporazum o gospodarskoj

suradnji? Ako jesu, što bi mogle/trebale obuhvatiti?

Ljudski i socijalni razvoj

Danas se svijet suočava s ključnim međusobno povezanim izazovima iskorjenjivanja

siromaštva, koji je od osnovne važnosti za Sporazum iz Cotonoua i glavni je cilj razvojne

suradnje prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te postizanja održivog razvoja u

njegove tri dimenzije. Napredak ide u smjeru iskorjenjivanja siromaštva, ali se rezultati

uvelike razlikuju po regijama i zemljama. U mnogim zemljama prisutnost rodne nejednakosti

i nasilja nad ženama i djevojčicama podriva napore u ostvarivanju svih ciljeva.

Krize koje se ponavljaju i nesigurnosti te razni mogući vanjski šokovi i dalje su karakteristični

čimbenici uništavanja ili usporavanja razvoja. Veza između razvojne i humanitarne pomoći je

stoga očvrsnula. Ugroženi nisu samo siromašni, nego su ugroženi i oni koji su izloženi riziku

siromaštva ili čak novi srednji slojevi društva u zemljama u razvoju, stoga se otpornost tih

skupina mora povećati. Nadalje, nesrazmjer bogatstva i prihoda u svijetu raste. Postoji

negativan odnos između nejednakosti (npr. u prihodima, u pristupu zdravstvenim i socijalnim

uslugama, među rodovima, među skupinama) i ljudskog razvoja, što podriva socijalnu

koheziju i pridonosi političkoj nestabilnosti i nemiru. Kako bi se izbjeglo nazadovanje i

održao napredak, morat će se rješavati brzorastući izazovi kao što su klimatske promjene, jak

demografski rast, nezaposlenost mladih, urbanizacija, migracija i mobilnost ljudi.

Koherentnost politike stoga će biti potrebna na svim razinama radi poticanja održivog

ljudskog razvoja.

17. Je li partnerstvo ispunilo svoj cilj ljudskog razvoja učinkovito i djelotvorno, posebno u

vezi s iskorjenjivanjem siromaštva te u vezi s ravnopravnosti spolova i osnaživanjem žena?

Kako se to može poboljšati?

18. Uzimajući u obzir novi okvir ciljeva održivog razvoja, koji su glavni izazovi povezani s

ljudskim razvojem na koje bi se buduće partnerstvo trebalo usredotočiti?

Migracije i mobilnost

Migracije i mobilnost unutar AKP-a i EU-a i između njih od izuzetne su važnosti. EU

primjenjuje sveobuhvatan pristup pri rješavanju problema povezanih s migracijama.

Potrebno je pozabaviti se izazovima povezanima s nezakonitom migracijom te njihovim

osnovnim uzrocima kao što su siromaštvo, sukobi, demografski pritisci, klimatski i ekološki

izazovi, kršenje ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava te nedostatak pristojnih

mogućnosti zaposlenja i programa osnovne socijalne zaštite. Zbog neviđenih razmjera

prisilnog raseljavanja, osim humanitarne pomoći od ključne je važnosti sustavno rješavanje

tog problema s razvojnog stajališta.

9

Važna je i podrška trećim zemljama u njihovim naporima u razvoju učinkovite migracijske

politike. Treba iskoristiti mogućnosti migracije s pomoću pojačane zakonite migracije i

mobilnosti, posebno iz obrazovnih, znanstvenih, kulturnih i profesionalnih razloga te u svrhu

osposobljavanja, koji imaju pozitivan učinak na gospodarstvo i društvo.

Člankom 13. Sporazuma iz Cotonoua predviđen je trenutačni dijalog između AKP-a i EU-a o

migracijama. Učinkovitije rješavanje problema nezakonite migracije posebno je važno,

uključujući borbu protiv kriminalnih mreža te povrat i ponovni prihvat osoba koja nemaju

pravo boravka u EU-u. Ključno je osigurati zaštitu izbjeglica i tražitelja azila s posebnim

naglaskom na ranjive skupine.

19. Je li partnerstvo bilo korisno u raspravi o pitanjima migracija i je li imalo pozitivan

doprinos? Je li članak 13. Sporazuma iz Cotonoua u potpunosti primjenjiv?

20. Treba li buduće partnerstvo poduzeti više u tom pogledu i na koje posebne aspekte bi se

trebalo usredotočiti (zakonite migracije i mobilnost, rješavanje osnovnih uzroka migracija,

pitanja povrata i ponovnog prihvata, borba protiv krijumčarenja i trgovine ljudima,

međunarodna zaštita)?

III. Ostvarivanje učinkovitijeg partnerstva (način)

U ovom odjeljku opsežnije se koriste lekcije naučene iz dugotrajnog odnosa, posebno u

provedbi Sporazuma iz Cotonoua. Pitanjima koja su ovdje postavljena želi se istražiti kako

partnerstvo može postati učinkovitije za promicanje interesa EU-a i AKP-a.

Snažniji politički odnos

Sporazumom iz Cotonoua stvoren je okvir zajedničkih temeljnih načela, koji su očuvani u

zakonski obvezujućem sporazumu. Njime se tvore temelji za sporazum s članovima skupine

zemalja AKP-a u cjelini te sa svakom zemljom ili (pod)regijom zasebno. Njegova provedba

temelji se na opširnom političkom dijalogu koji se odvija na različitim razinama, nacionalnoj i

regionalnoj, te s pomoću zajedničkih institucija AKP-a i EU-a. Države članice EU-a ugovorne

su stranke Sporazuma iz Cotonoua, što znači da su njihovi bilateralni odnosi sa zemljama

AKP-a isto određeni tim Sporazumom.

21. Koliko je politički dijalog učinkovit i na kojoj je razini najučinkovitiji: nacionalnoj,

regionalnoj ili na razini zajedničkih institucija EU-a i AKP-a? Treba li opseg političkog

dijaloga proširiti ili suziti?

22. Bi li jača uključenost država članica EU-a povezivanjem njihovih bilateralnih politika i

instrumenata s političkim dijalogom na nacionalnoj razini povećala učinkovitost i

djelotvornost dijaloga?

23. Je li činjenica da je sporazum pravno obvezujuć nužna za njegovu provedbu u usporedbi s

ostalim regionalnim partnerstvima koja se temelje na političkim izjavama?

10

Usklađenost zemljopisnog područja primjene

Zemljopisna obuhvaćenost partnerstva između AKP-a i EU-a znatno se proširila tijekom

vremena. Zbog povezanosti i učinkovite suradnje, moglo bi biti korisno privući ostale zemlje

sa sličnim izazovima unutar sveobuhvatnog okvira. Jačanje afričke kontinentalne agende

2007. dovelo je do osnivanja partnerstva između Afrike i EU-a. Uključuje sjevernoafričke

zemlje koje nisu ugovorne stranke Sporazuma iz Cotonoua. Južna Afrika ugovorna je stranka,

ali na nju se ne primjenjuju sve odredbe. Većina najslabije razvijenih zemalja svijeta članice

su skupine zemalja AKP-a i pomak prema općeprihvaćenom planu ciljeva održivog razvoja

podržava jedinstven pristup toj skupini zemalja. U tom pogledu pregled treba u obzir uzeti i

trenutačnu zemljopisnu pokrivenost te činjenicu bi li opsežna pokrivenost na razini AKP-a u

kombinaciji s regionalnim sidrenjem bila korisna za ostale stranke. Ravnoteža i podjela

poslova između odnosa EU-a s državama AKP-a u cjelini i tih odnosa sa sastavnim

regionalnim skupinama jedno je od ključnih pitanja koja treba istražiti. Regionalni kontekst

može u nekim slučajevima uključivati susjedne zemlje izvan okvira AKP-a. Karipske su

zemlje primjerice članice Zajednice latinoameričkih i karipskih država.

24. Može li se budući okvir korisno otvoriti i ostalim zemljama osim trenutačnih članica

skupine država AKP-a? Koje bi to zemlje bile?

25. Koji okvir bi se koristio za upravljanje odnosima između EU-a i AKP-a? Kako bi se

sljedeći okvir odnosa između AKP-a i EU-a dovesti u odnos prema zadnjem regionalnom

partnerstvu između EU-a i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja? Može li budući okvir AKP-

a i EU-a uključiti određena partnerstva s regionalnim partnerima?

26. Ima li mjesta za izgradnju strukturiranijeg odnosa s Azijom, Latinskom Amerikom,

Bliskim istokom i sjevernom Afrikom?

Suradnja krojena prema skupinama zemalja sa sličnim stupnjem razvoja

Kako bi se osiguralo da je razvojna pomoć EU-a usmjerena tamo gdje je najpotrebnija i gdje

ima najveći učinak na iskorjenjivanje siromaštva, EU je nedavno pojačao načelo

diferencijacije. To je dovelo do toga da je nekoliko partnerskih zemalja EU-a napustilo

bilateralnu razvojnu pomoć. U posljednja dva desetljeća skupina zemalja AKP-a suočava se s

mnogo uzoraka razvoja, posebno između brzorazvijajućih zemalja sa statusom srednjeg

prihoda i najslabije razvijenih i ugroženih država. Oko polovina od 79 zemalja AKP-a danas

su najslabije razvijene države, dok je nekoliko njih postiglo status srednjeg niskog dohotka

(11), gornjeg srednjeg prihoda (23) ili visokog prihoda (4). S obzirom na takav razvoj, za

razvijenije zemlje AKP-a trebalo bi razmotriti napuštanje razvojne pomoći. Visok stupanj

nejednakosti i siromaštva ostaje unutar zemalja, uključujući one u višim gospodarskim

kategorijama. Prilagođeniji tipovi suradnje, primjerice s pomoću tehničke podrške, prijenosa

znanja i istraživanja, omogućujući zajedničko stvaranje i zajednički razvoj rješenja, potrebni

su za rješavanje raznih izazova s kojima se partneri AKP-a suočavaju ovisno o njihovu

stupnju razvoja.

11

27. Je li trenutačni sustav dodjele razvojnih sredstava, koji se temelji na potrebi i kapacitetu

te rezultatima, dovoljan za usmjeravanje sredstava prema zemljama u kojima se može

ostvariti najbolji učinak? Treba li se dodjelom sredstava nastaviti favorizirati najpotrebitije

zemlje, uključujući i one ugrožene?

28. Koja vrsta suradnje može pomoći obuhvatiti posebne potrebe najrazvijenijih zemalja

AKP-a s obzirom na postizanje pravednog i održivog rasta?

Ojačati odnos s ključnim sudionicima

Sporazumom iz Cotonoua predviđen je okvir za opsežan i uključiv odnos koji nadilazi vlade

zemalja, prepoznajući ulogu parlamenata u razvoju te lokalnih tijela vlasti i nevladinih

sudionika (civilno društvo, privatni sektor, sindikati). Njime je formalizirana njihova uloga u

provođenju političkog dijaloga te u programiranju i provedbi programa suradnje. I dalje je

stvarna uključenost nekih od tih sudionika ograničena i njihov puni potencijal nije ostvaren.

29. Je li trenutačni model uključenosti dionika pridonio postizanju ciljeva partnerstva na

učinkovit način? Tko bi mogao imati važniju ulogu u provedbi partnerstva? Kako bi se to

moglo postići?

30. Što se može učiniti za promicanje učinkovitog i djelotvornog sudjelovanja međunarodnog

i nacionalnog privatnog sektora, civilnog društva, socijalnih partnera i lokalnih tijela vlasti u

partnerstvu?

Nekoliko novih sudionika postalo je vrlo aktivno u regiji AKP-a u gospodarskom i razvojnom

području, a to su gospodarske sile u razvoju kao što su Brazil, Kina, Indija ili Indonezija te

arapske zemlje iz Perzijskog zaljeva i privatne zaklade. Uz to, neke zemlje AKP-a, iako se još

uvijek bore s ozbiljnim razvojnim poteškoćama, imaju veći BND po glavi stanovnika nego

neke države članice EU-a. Neke same pružaju razvojnu pomoć ostalim zemljama AKP-a.

31. Treba li partnerstvo biti otvoreno za nove sudionike kao što je gore navedeno?

32. U tom pogledu, treba li razmotriti mogućnost otvaranja partnerstva „pridruženim

članovima” ili „promatračima”?

33. Kako novi okvir može promicati programe trostrane suradnje i suradnje jug – jug,

uključujući povećanu uključenost zemalja AKP-a kao razvojnih aktera u podršci ostalim

zemljama AKP-a?

Usmjeravanje institucijskog ustroja i funkcioniranja partnerstva

Revizija partnerstva trebala bi se usredotočiti na institucijski ustroj i na funkcioniranje u

smislu učinkovitog odlučivanja na odgovarajućoj razini. Razrađeni skup zajedničkih

institucija razvio se tijekom godina, uključujući one stvorene sporazumima o gospodarskom

partnerstvu. Osim toga, u reviziji treba uzeti u obzir činjenicu da su institucije kao što je

Afrička unija i regionalne organizacije u Africi, na Karibima (CARIFORUM) i Pacifiku

12

(Forum pacifičkih otoka) učvrstile svoje položaje na globalnoj razini, a posebno u pogledu

svojih odnosa s EU-om.

34. Je li zajednički institucijski ustroj (s Vijećem ministara AKP-a i EU-a, Odborom

veleposlanika AKP-a i EU-a, Zajedničkom parlamentarnom skupštinom ) bio učinkovit u

raspravljanju i promicanju stajališta i interesa te u pružanju političkih smjernica i političkog

zamaha partnerstvu između AKP-a i EU-a u provedbi Sporazuma iz Cotonoua?

35. Koja je dodana vrijednost zajedničkih institucija AKP-a i EU-a za dijalog i suradnju u

usporedbi sa zadnjim regionalnim okvirom i okvirom regionalne gospodarske zajednice?

36. Koji bi institucionalni aranžmani bili najučinkovitiji u borbi protiv zajedničkih izazova i u

promicanju zajedničkih interesa?

37. Je li potreban veći stupanj samostalnog financiranja zemalja AKP-a (zajedničke

institucije AKP-a i EU-a i tajništvo AKP-a)?

Prilagođeniji i fleksibilniji alati i metode za razvojnu suradnju

Alatima i metodama suradnje namjerava se operacionalizirati načela usmjerenosti na

rezultate, načela partnerstva i vlasništva iz Sporazuma iz Cotonoua. Programiranje i provedba

Europskog razvojnog fonda stoga su osmišljeni kao zajednička odgovornost. Postupci i

sustavi razvijeni su kako bi se omogućilo vlasništvo nad državnim politikama i usklađivanje s

njima, čvrsto se oslanjajući na funkciju nacionalnog / regionalnog dužnosnika za

ovjeravanje / dužnosnika za ovjeravanje AKP-a (NAO/RAO). NAO je visoki vladin

dužnosnik kojeg imenuje svaka zemlja AKP-a radi njezina zastupanja i za zajedničku

odgovornost za sve operacije koje se financiraju iz Europskog razvojnog fonda. Time je

osigurano da nacionalna/regionalna organizacija može preuzeti potpunu odgovornost, ali kako

je zaključeno u ocjeni, nije se svaki put ostvarila očekivana učinkovitost sektorskog dijaloga i

glatka provedba te revizija može biti potrebna.

ERF se provodi s pomoću nacionalnog, regionalnog programa i programa unutar AKP-a.

Uključuje posebne i fleksibilne mjere za razvoj i humanitarne intervencije u hitnim

slučajevima i nepredviđenim događajima.

Uz to, partnerske zemlje AKP-a koriste se proračunom Unije iz Panafričkog programa ili

tematskih programa koji se financiraju iz Instrumenta za razvojnu suradnju.5 Nadalje, s

pomoću Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru6 te Europskog instrumenta za demokraciju

i ljudska prava7 financiraju se brojni projekti u zemljama AKP-a. Mnoštvo tih instrumenata

stvorilo je izazove u vezi s koncentracijom, koordinacijom i komplementarnosti razvojne

5 Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za

razvojnu suradnju za razdoblje 2014.-2020. 6 Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos

stabilnosti i miru 7 Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za

demokraciju i ljudska prava širom svijeta

13

pomoći EU-a. Proširivanjem zajedničkih programa pomoći EU-a i država članica nastoji se

pojačati učinak EU-a i učinkovitost pomoći.

38. Ima li namjenski financijski instrument dodanu vrijednost u pružanju podrške partnerstvu

između AKP-a i EU-a? Ako ima, zbog čega te kako se razlikuje od drugih vanjskih

financijskih instrumenata koji se financiraju iz općeg proračuna Unije? Je li ovaj instrument

dovoljno fleksibilan, posebno za rješavanje kriznih situacija? Može li se instrument drugačije

primijeniti?

39. Koja je dodana vrijednost sustava zajedničkog upravljanja ERF-a koji uključuje

nacionalna tijela vlasti u donošenju programa pomoći i njegovim upravljanjem, u usporedbi s

ostalim instrumentima suradnje EU-a u zemljama izvan AKP-a?

40. Vodi li trenutačna uspostava postupka donošenja programa i provedba aktivnosti do

stvarnog vlasništva korisnika? Što bi se moglo poboljšati? Kako EU i države članice mogu

povećati svoj učinak zajedničkog donošenja programa?

U odnosu na provedbu, oblici suradnje EU-a razlikuju se, od pristupa projektu do proračunske

potpore, s nedavnim porastom u operacijama spajanja i pojavom uzajamnih fondova EU-a, do

delegirane suradnje u korist agencija EU-a za razvoj i međunarodnih agencija. Pri razmatranju

novog partnerstva, prikladno je osvrnuti se na mješavinu modaliteta provedbe (uključujući

davanje zajmova umjesto bespovratnih sredstava ili pružanje jamstava za ulaganje) te ojačati

prikladno okruženje za učinkovitu i djelotvornu financijsku kontrolu i odgovornost.

Relativna važnost službene razvojne pomoći u njihovu BND-u smanjila se za mnoge zemlje

AKP-a. Stoga se alati financijske suradnje trebaju razviti, što će omogućiti sredstvima

službene razvojne pomoći EU-a da na najučinkovitiji način pridonesu ukupnom cilju razvojne

suradnje. Sinergija s ostalim izvorima financiranja, mobilizacija ostalih načina provedbe

(uključujući privatne inicijative i privatna ulaganja) ili nove instrumente, primjerice

instrumenti twinning8 ili TAIEX9, mogu se razmotriti u području prijenosa znanja.

41. Pružaju li postojeći raznovrsni alati prikladnu podršku zajedničkim načelima i interesima

EU-a i AKP-a i postoje li nedostaci koje treba riješiti? Kako ocjenjujete učinkovitost i

djelotvornost raznih modaliteta provedbe?

42. Je li potreban veći stupanj samostalnog financiranja zemalja AKP-a za aktivnosti kako bi

se osigurala odgovornost? Bi li se to primjenjivalo na sve zemlje? Na kojim načelima bi se

trebalo temeljiti?

43. Kako se stručnost EU-a i njegovih država članica može bolje mobilizirati, posebno u

zemljama srednjeg prihoda?

8 Njome se spaja stručno znanje iz javnog sektora država članica EU-a i zemalja korisnica radi povećanja aktivnosti suradnje. 9 TAIEX je instrument Razmjene informacija o tehničkoj pomoći Europske komisije u zemljama proširenja i zemljama

obuhvaćenima politikom susjedstva. Podržava javnu upravu u pogledu usklađivanja, primjene i provedbe zakonodavstva

EU-a i pojednostavljuje razmjenu najboljih praksi.