AbdulahSIDRAN .

SARAJEVO, 1993.

Biblioteka grada Sarajeva Alipaino polje 821.163.4 (497.6) SIDRAN A. Sarajevski 821.163.4(497.6)-1

11111111111111111'" III/1402718 COBISS @

{c ~'''-'!-c.. ~/'~~ .> t-.. ':f7~ "'~3Q..,I ~J~~' /-t.......~.K....~..

PC., ~'-"-CG ~;:>r~'/ ~ (.... r r ... /~ o~3e l " !5

Mora

.,

~ta to radi, sine? Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam, ati me pita, u mome snu: ta to ini, sinko?

oemu, usnu, pjeva, sine?

Pjevam, majko, kako sam imao kuu.

Asad nemam kue. Otome pjevam, majko.

Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.

Asad ni glasa, ni jezika nemam.

Glasom, koga nemam, ujeziku, koga nemam,

o kui, koju nemam, ja pjevam pjesmu, mqjko.

9

SARAJEVSKI TABUT

Iz grobova ustaju

milaze u grob, ko djeca bezazleni, Bosanski Muslimani.

Uprogon odlaze, ko djeca lakovjerni, Bosanski Muslimani.

U progon, ugrob, ko djeca neoprezni, odlaze, silaze, Bosanski ~1uslimal1l.

Pogledaj sad!

Iz progona, sa daljina,

iz izgnanstva, sa straina,

vraaju se - dobri Bonjanil

13

Ozbiljna lica,

iz grobova ustaju,

uvjeri vri,

dobri Bonjani.

Jakoga srca,

iz grobova ustaju,

udui ljepi,

dobri Bonjani.

Jz grobova ustaju,

uduhu jai,

jai i ei;

dobri Bonjani.

Kako ih je, Boe,

malo ostalo,

akolika, Boe, svjetlost pobjede,

sa lica im zrai l

14

Staklo

CJ5tegnu mi ruku Kemo Adem ovi

Udjetinjstvo me vrati:

Okliznuo se djeak, na ledu ispred prodavnice Gradskog Nabavnog Preduzea

Razbio bocu slatkoga mlijeka bijae jedan petak, februara 1956.

Mlijeko usnijeg iscurilo iz dlana krv iknula

Onim dvjema rukama to etvoro su podizale

15

(sve jedno drugom do uha) mqjkq je tukla bud ueg poetu

ranu mu na dlanu previjala onim dvjema rukama

i suze brisala njegove I svoje

Udlanu ostalo zrno jedno stakleno

Pod oiljkom se stanilo

Katkad putovalo ilama kolala

16

pa se na kapiju

pod oiljak vraalo

Trideset i sedam godina tako

- to jauknu, pjesnie? upita junak ovoga rata.

- Duga i preduga pria, gazijo.

Kad preivimo - ako nas Bog bude pripazio

kazivau ti sve, natenane i tano, udlaku.

Apuno volim da jauknem,

kad ovjek ovjeku

ljudski stegne aku.

17

Sve drugo mijeojam

~kon duge prie o politici i ratu, o uzrodma srpskoga faiima,

i pomoru to ga, naoi Svijeta,

ini nad pitomim narodom dobrih Bonjana

kaem novinaru iz Milana,

na svome italijanskom jeziku,

kako sam, ne tako davno, 88. godine,

bio u njegovom gradu i izgovorio usebi jednu,

nikad zapisanu pjesmicu.

Biste li se mogli sjetiti tih stihova, ako Vam nije nelagodno, meni je to jako vano, ja sam, znate, roen uMilanu?

18

Natura/mente, velim. Ja sve svoje stihove pamtim, io sono - come si dice kanjen? Ja sam. .. sjeanjem nagraen i karijen, ono je moje jedino imanje, i niega drugog nemam, ba kao ni razloga za nelagodu i stid. Ovako kazuje, nezapisana, moja Molitva uMilanu:

Uini da umrem

ovoga asa, Boe.

Samo ostavi

moje oi

na svijetu.

Neka gledaju

kako pjacom Duomo

prolaze ene.

19

Trajala je, LI njegovome oku, nekakva zdrava i plemenita tuga, dok se moja bol, iz bosanskoga, unjegov jezik pretakala.

- Biste li danas - usvjetlu ovoga uasa mijenjali neto u Vaoj pjesmi?

- Sve drugo mijenjam, ali ne mijenjam nita, ni slova jednoga, upjesmi oljubavi i udnji.

20

enska

"Eadale su granate bombe su padale

jedna nam je i usobu ula aon me ni zagrlio nije

rat je veliko zlo, koje hoda u kuu doe, u duu ue

i kuu i duu uzme

a meni je trebalo samo da me zagrli

21

krila sam kad plaem

krila sam kad mrzim

krila sam od djece da mi treba ljubav

samo jednom da me zagrlio meni bi proao rat

proao bi za me uas koji hoda, uzima zemlju

uzima grad, otima kuu rastura duu

tristo dana rata a on me ni pogledao nije

22

.'

tristo dana i trista naiju rat nema due ni oiju

predugo smo zajedno i znam da se ljubav troi

kao novci, kao uspomene

ali su okolo padale granate

i meni je trebalo samo da me zagrli

23

Sarajevska molitva

c:;$(umim te Bogom, veliki Boe, skloni sa svijeta ivotinjel Neka preostane sve od maijeg roda, moje sirotinjstvo neka preostane, ali - skloni ivotinje.

Upsei rod ne diraj, ne dotii tice, samo te molim, milosni Boe skloni ivotinje.

Skloni ivotinje, sa obronaka, skloni. Skloni ivotinje, preklinjem te, Boe ali mi ne dirqj svinju ni vepra, ne diraj slavuja, ni kunoga arenog pjevaa.

24

Ne diraj nita uta je lijepo pogledati!

Ne diraj nita. Ali ivotinje svakako skloni.

Mrava ne diraj, i marvu zanemari,

ali ivotinje - skloni.

Gdje si ih metna, otuda ih skloni.

Sa obronaka, povie gradova, skloni.

Sa svijeta, gdje si ih metna, skloni.

Skloni ih, Boe,

i pomozi im, Boe.

Niko im, bez Tebe, pomoi ne moe.

Nema im nigdje stana ni stanita,

na oba svijeta - kue ni kuita.

Skloni ih, Boe,

sa oba svijeta.

Skloni,

i pomozi.

(O Duhovima,juna 1992)

25

PUT KOJIM SMO PROLAZILI

Upustu m.aglinu

@sluni: sijedi, muklo, kosa umorne Zemije, upustu maglinu seli se Svijet.

Ovo ostrvo, ovaj brisani prostor - tone.

Apotonule kad budu, usporo sjeme pretvorene, ove nae glave dugo e da njie gust, neki podzemni vjetar.

29

I

/'

Preivjee samo rijei

- one to ih nikad nismo izgovorili i po njima e, udo,

dugo da se pamti na boravak ovdje.

Osluni:

sijedi, muklo, kosa umorne Zemlje,.

upustu maglinu seli se Svijet. ..

30

Ni traga o sebi

~traga osebi ostaviti nees.' Knebu posegle, tvoje se ruke rue;

oinuti gromom, trnu i gore ti prsti.

I sebi vie nita ne zna.

Uprazan se pogled, ni u to, pretvara;

takav, nit privren emu, niti zdvojan.

I dok, tako, zgren, pod borom lei, od mrtve zvijeri razlikuju te jedino dlanovi tvoje majke, vlani. ; .

Ni traga osebi ostaviti nee.

31

Neko ipak mora

~kO ipak mora ostati uivotu. Bi nas mnogo u ovoj pustari, i svakome na elu, vidno ve, kuna je biUka listala.

IzmiUasmo: uhode nas, izmiljasmo: naim grlima prinose noeve.

I ve smjerasmo ubojstva.

Sad kunemo, upirui ravastim prstima u dvorove, unatrula visja, u nebeske arabeske

a ne dogaa se nita. Samo: negdje, pobjegao iz naih srca, umjesto nas, neko, dalek, pjeva.

32

Nokturno

rt5J.to jo uvijek traje.

Na samotnog hodnika osipIju se zvijezde

i mrska ud za tijelom koje, u daljini, bludi.

Ljeto i hod i bdijenje.

Bdi ruka, bdiju uja, bdi i gori meso.

Samo jO nada spava:

utmini, ugovoru nemutog neba, crvenog tla.

Crvlji pla i ljeto i hod i bdijenje,

jalovo i pusto i prokleto blJo!

Na samotnog hodnika zvijezde osipIju se,

i mrska ud za bludnim tijelom u daljini.

33

Stub prema nebu, ljubav zemna

tome nema pjesme.

Samo moe ruka da biljei: kao, vreli brzac krvi bi, kao, bi zvon srca prostrijeljenog udom, kao, umilna;zuka uuhu bi i mudra opijenost oka.

Onda najezda trome krvi bi.

Otome, pjesme nema. Samo e malaksalo da se pita: ta je to, ta je to to svjednako podriva ovaj iz mozga stub prema nebu, ljubav zemnu?

A o tome nee biti pjesme.

34

Gost sa drugoga svijeta

v

~kam da Gost pokuca na vrata i nita ne mogu da radim

Koje se god stvari dotaknem iz ruku mi klizi

i niemu ni za tren ne mogu pripasti

dosamo ovom ekanju da na vrata pokuca Gost

35

Znalo je biti vremena

~nalo je biti vremena kad dua cii. Oi, srce i ruke, prepuni budu straha.

Na mrtve svoje u trenu ponem da liim,

tijelo mi lomaa biva, gnijezdo sveopteg praha.

Znalo je biti vremena kad dua pjeva.

Vjetru i kii, trnu i cesti; nasmijan prua naklon,

kao da nikada nesretan ne bjeh ni gr\ievan,.

niti me ikad slamao oaj i stvari crni zakon.

36

Znalo je biti vremena kad due nema.

Udomu njenom stoglavo nita zjapi

i tamne posvuda pipke iri nezbivanja neman,

aestoke kie udaraca niotkud ni kapi.

Tek tad je urliko u oku ustrijeljen vepar!

Svemu je dua sestrom znala biti, i bila,

al nje kad nema, dok svijetom vlada kosmiki nepar

- blago je i toplo strano lice nitavila.

. 37

Put kojim smo odlazili

~amti put kojim smo prolazili. Bie to velika no kad nas majke i sestre dozivlju, i mi se vraamo, ni ivi, ni edni vie.

Bie to velika no: trudan put pred nama.

Pamti vrata, obalu koju smo napustili. Mrtvoroena bie tvoje edo, utrnula ruka ti. oko ti umorno. l - ne kurjaki, ve suzno i molbeno zazivae. Tamo: mrtva kua, tama praga, no bez tajne.

Pamti put kojim srno odlazili,

vrata, obalu, crnu majinu ruku, osvit, drveno vedro

pred kuom, svoje bistro djetinje elo,

pamti da san ti bude lijep i blag.

38

Hoe li ita o meni znati

OCe li ita omeni znati onaj to nou e, uz lampu i mrak uokolo, ove redove itati?

Hoe li uti drhat, i strepnju srca koje misli, dok biskao bude slovo svako i redak, ko brina majka kosu djeiju, eljem najguim?

Hoe li ita, ita, uistinu znati?

1/ jednaka e pusto

u domu njegovom da zjapi i sja,

nad stolom i knjigom, dok sabran,

i teak od tuge, svoje,

ovu moju bude razgrtaa,

vlat po vlat,

mrak po mrak?

39

ZAPISI

Potrebno mi je, duo

Potrebno mi je, svremena na vrijeme, da vjerujem kako nekog volim, na cesti, neku blagu enu po hodu prepoznajem, i trpim, kao, zbog nje. Pa kada legne no u moju sobu, na sto i postelju - zamiljam: ona e ujutru stii, mehko klju lj tunoj bravi okrenuti, nad postelju mi se nadnijeti, kao majka - ist oprez u brinom kretu, ednost u ivoj ruci, pod kojom oi otvaram, i dodirujem je, govorei: "Potrebno mi je, duo, svremena na vrijeme. da vjerujem kako nekog volim, i ljubim. ujutrima ovim. punim strave. a pustim ... "

43

Zapis o udu

Ja nikad nita nisom vidio pNi put!

rc: lijevom rukom sklanja gust pramen kose sa ela i ja netom selim u sjeanje taj pokret, i ve ne vidim kako rukom sklanja kosu sa ela nego se sjeam tog pokreta, sjeam se: ti lijevom rukom sklanja gust pramen kose sa ela.

Ti kae, glasom koji treperi i pomjera plamen svijee na stolu pred nama: "Napolju je oluja", i neto to nisam ja, ali u emu me ima, itekako, seli u sjeanje taj glas, i dok te ujem, ja kao da se sjeam kako te

ujem, kao da se sjeam tvoga glasa to treperi i pomjera plamen svijee na stolu pred nama, sjeam se veeri, i glasa to govori: "Napolju je oluja ".

44

Ajo je napolju oluja, i jo traje vee, jednako kao. to traje i ivot, kojeg eto kao da ne ivim, ve kao da ga sesjeam, poput glasa kojim govori" Napoljuje oluja", glasa kojeg se sjeam, poput ruke kojom pomjera pramen kose sa ela dok govori, poput ruke koje se sjeam, dodirujui je prvi put.

45

eljeznia r

y'

~ivotje dao zaje De e moj daida Juki Husein

Busovaa est Biha dvanaest Kakanj dvadeset i dvije crne godin

Onda doe uSarajevo da meu svojima na bratovom ramenu ne doeka Novu niljadu devetsto osamdesetpetu

46

Decembarska

~robudi me, neku no, pred zoru, studen, mraz, i zima - usrcu.

Prisjetih se, oas, ko sam, kako mi je ime, gdje to leim, i ko die

sa druge strane zida. (Biva to, ponekad, da probudi se ovjek

sleena srca. Pa ne zna vie ni ko je, ni kako mu je ime.)

47

A plua, prepuna zime. Koliko li je minulo godina? Koliko godina jo

treba da mine? Sve tuplje, i tie, iznutra, bije ledeni stvor, Sta ono

mrmori fosfor, u modrom mraku sobe? Tri li je, ili pet? "Okreni se", veli;

"dijete, na drugu stranu. Zatvori oi, spavaj, i sanjaj." Vazda, i opet. Vazda, i opet.

48

Iz dnevnika, 24. 3. 19S7.

@.Plovim, ujutru, iz snova: sami sretni aneo!

Blista dua, arom ari tijelo.

Uvee legnem: svinja doslovna.

ta sam to inio izmeu?

Sljudima se druio, ljudska prebiro govna:

49

Iz dnevnika, 2. 4. 1987.

~zna~osmo u prijateljstvo pretvoriti ljubav, to morala je proi. Koliko izlinih ' uvreda, koliko jalovih rana! Sad plutamo, u mirnom i hladnom moru bola, dvije sante: jedna mukog, druga enskog spola.

Akad i to prode jer i to e proi hoemo li moi jedno drugome gledati u oi?

50

Jutarnji zap~s

~eba jo malo gledati ustrop. uta i truhla greda. Jo malo izgovarati ove rijei o nesrei. Koliko jo dugo, Boe? Zatim ustati, obui jutarnje hlae, uzeti safun, etkicu za zube, pastu. Tako bliske, glupe i drage stvarice.

Sii potom u avliju, na esmu. Umivati se dugo, skidati otiske sna sa lica, lagano i s ljubavlju prati vilice, sosobitom panjom gornju. TP je leglo loeg zadaha. bzeti zatim jo malo vode ugrlo,

podii glavu punu hloroforma, pustiti prvi jutarnji glas. Grrr ...

51

Kao: dobro jutro, oe. Dobro jutro;' majko, brate, sestro. Potom sa doksata, k{j'o uzgredice,

virnuti kroz prozor, u nebo i bau.

U bai vinja zrije, skoro e vrijeme

branja. Nebo je nikakvo, vrijeme e

i danas biti loe, opet u-uza/ud

ekati goste.

Koulja, kravata, runi sahat. Ogledalo.

Da se moda ne primijeti?

l zapoeti jo jedan dan.

Unato svemu.

Ponovo.

52

Zapis odomu

~ naem domu, oocu se ne govori, nikad.

Ali je u svakom pokretu ru ke, bilo ije, i njegovoga pokreta dio,

znak ili svojstvo. I svi to znamo dok, strah krijui, oocu utimo.

I dobro je to je tako. Samo mrvu jednu drukije da je - uasu bi sijalo.

53

Jer, evo, oko nogu naih, umornih ve, potomad pue, i sobe su prepune

cvrkuta djeijeg. smijeimo se, uzrak tjeleca njihova bacaju. Smijeimo se,

doekuju ih, sretne, njenim rukama. Rukama njenim i grubim, to smrt su

ve kuale, ve kuale, ve kuale.

54

Zapis o djeatvu

c2laeno moje doba kasnog djeatva! Kao mlad svetac, koraao sam gradom: u svaku enu pogledati mogao tako kao da sam ja onaj koji je voli. uda su se zbivala pred licem mladoga sveca: sine toplina iz roavog lica djevojice to toga se jutra probudila ko ena! Boanski se trepet ospe po modrim licima nonih ena, to zorom iz mranih javnih zgrada izlaze! U cijelom gradu rune ene nije moglo biti - kada to rani mladi poeli. Jer mogao sam, mogao, u lice svake ene pogledati tako kao da sam ja onaj koji je voli.

Blaeno neka je moje doba kasnog djeatva!

55

Zapis o erosu

@na A3'prstima, naga,od kreveta ogledalu prilazi. Tvoj dar, kojim ljepotu uti, nijem Ne drhti umorno srce, samo to ruka pod glavu jastuk udobnije smjeta.

I soba je ptazna.'U ogledalu tek mjruj~njena zabrinuta' bora ponad vjea, to ljubio si ih maloas, kad soba bjee puna kao vasiona, kao ogledalo to je puno njenog lica, u praznoj sobi, u kojoj ve spava.

56

Voces intimae l'

~o sto me puta na dan

presijee taj bi:

toliko

toliko lijepih ena

koraa gradom!

(Koja li je, Boe,

pusto u dui

onog to se davno

rastao s nadom, pa gledabijelo: .:

kao da ne postoji, na svijetu,

to strano, lijepo,

ensko tijelo?)

59

San u autobusu

~Olazi Slovaka, sa druge strane mojih zatvQrenih oiju. ta li e, od svega, ostati u sjeanju? Tako njeno, okolo, uti i zuji pela slovakog jezika: tvrdo, tvrdo majica spije. Spije, u kolidma, edo. pred pivnicom Mamut. Unutra, uz pivo, hlapec tancuje, tancuje. Samo otac, dakle, bdije, tvrdo i tvrdo: da niko ne prekine tu radost, taj san.

14.4. 1984.

58

Izlet na ostrvce

~djesmo mi ovol Kao da se ne dogaa uzbilji: kristalna svjetlost niotkud, a tijelo, pod vodom, blista ukrUuti od srebra!

Na Bievu smo, uModroj spilji.

Sutra nam valja doma, ugrad na, grQbljima opkoljen. Tamo e negdje, pod zemljom, da skona ovo radosno tijelo. Unjemu, ubivemu, iste e da budu: kost od lubanje i kaska od rebra.

ljeta, 1981.

59

Ljetnja no na selu

W.ScijelU no gledam u nebo

I nita nita ne razumijem

60

Iz dnevnika, 2. 10. 1987.

~aim se: skonau na uetu. ~ o Nije ih malo s.konalo.tako; u. svijetu i tu, tik pokraj nas.

Dugi dani, duge noi, duge godine, Bez hljeba ljubavi, bez vode Uubavi, 0 bez zraka ljubavi. Bez ljubavi.

Nije to, jamano,razuma govor ni.glas, o nit iemu, zacijelo, ni pomo nit spas. Al sklopim li oi - vidim: skonau na omi:

61

Koliko samo ni o em nita nisam znao: od iskona avao odnio je alu! Sav, evo, drhtim: skonau na vjealu.

to dua ne uzmoe, to nikad srce nije smjelo samo hoe da 'oposli tijelo.

Bez svjetla !jubavi. Bez hljeba, bez vode, bez zraka. Tekjedan korak ubavi: umrak, iz mraka.

62

Noni as u tunom domu

D,jO plae, aveje dugo no, sestro moja. Nad tvojim elom bdije strah-ptica,

pucketa stari namjetaj

i dU~1 naeg oca, eno, ee tunim sobama.

Eno, uzima knjigu sa stola!

Eno, miluje stolicu na kojoj je sjedio!

Eno, pred zidom, okree listine kalendara!

Koji je ovo dan?

iji je ovo dom?

Koji je ovo svijet?

Pa sklopi oi, ne gledaj, sestro,

straan se dad sruuje

na uasnuto lice tvoga brata, straan dad,

prejaka kia mudrih udaraca sneba...

Treba,

sjea li se?

na prstima koraati

dok. otac spava.

63

",-,,'

EGA SMO ZBIR

'o

Ars poetika Govrilu

rcebalo je i ranije shvatiti tu mudrost: oi ludaka u pono prepune su strane svjetlosti, jeziva zima poiva u oku slijepca, anae oi

obine su, i opta slika svijeta u njima sjaji i trune: mjeseina, lave, strah i umor ula, drvo suho i muzika to ga slama...

Od istih smo rijei dakle gradili te kue, svie ili manje umijea govorili isto, isto tijesto mijesi li, za isti gorak hljeb to mrvice mu tice zoblju, eno, po ledinama oko naih izbi, koje sijaju, u tmini, smanje ili vie ljubavi usvjetlu oknica.

Tek ponekad zatuli u oku samotan VUk, aveeri su obine i razgovori prosti. Sjedimo, eto, ubati, pod lozom j vinjom, o umijeu ljubavi je rije i turobnom zanatu naem. Leluja svijea, OSipa se list i plod suh na nas: Mi lirici smo, zgrenih lica, i. pjesma mora biti tana po svemu, a precizna u izrazu rekosmo li tako, Gabrijel moj?

67

Eto, sasvim malo mate, i stvari ponovo, uz lepr, zauzimaju svoja mjesta. Rekoe: "Cvili stolica za praocem-stablom i umom zaviajnom" - a o tome mi nikad mislili nismo. Na stolicu ja sam sjeo, kaput obukao, jabuku pojeo, ne bez ljubavi za njenu rumen, srce i sudbinu. Ali, valjalo je, prije, nagnati stvar da mene uti svojom drvenom duom dok tako svi'repo postoji.

Jer tu smo mudrost mogli mnogo ranije shvatiti: oi su ludaka upono prepune strane svjetlosti, jeziva zima poiva u oku slijepca, a nae su oi tako obine, i tako je opta slika svijeta to u njima sjaji i trune.

Ali, govoriti ipak treba, apatom i u samoi, tiho se pridruiti zlosrenom horu onih nad ponorom to jednom utamu vrisnuli su ta je to, i koraknuli, ne saekavi odgovora.

68

Uzevi kost i meso

oteni vie nita, ni runo ni dobro,

ne moe da se desi. Ostalo je naprosto

da brojim dane~ ko smjeran redov, smalom

razlikom usmislu, i estini. Treba to pojmiti

i izgovoriti, napokon, mirno: doi e

i uzee sve, uzevi kost i meso.

Ajuni je mjesec usvijetu, i cvate dud,

ospu se kie, i minu, tren proe, odjednom,

odasvud, uvisinu, uzlijee ljubav i prepun je

polena zrak, u polenu patnja mujaka vri,

i nebo zari ljubavlju, jer juni je

mjesec usvijetu, i dud zri.

69

Ona e doi. Uzevi kost i meso, uzee sve: olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i duu, na zidu sliku muziku od koje soba sja, suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom: mrak, mrak, mrak, mrak, mrak.

Ajuni je mjesec usvijetu. Ospu se kie, i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisCi ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je polena zrak. Upolenu patnja mujaka vri. Juni je mjesec usvijetu, i dud zri.

70

Hrast i knjiga uateljeu Ibrahima liubovia

'Ja s ljudima vie nemam o emu rozgovorati.' (Andrei Rubljav)

Qoao sam, miru da me ui. Soba je prepuna tako dragih stvari: hrast i knjiga (ko dua i um l), sat i svijenjak, spuva, kocka i sehara sve mirom miruje, osim srca, to bije i bije, uvelikom drugom nekom srcu - srcu vaseljene.

Sveje zapravo muzika sama. lzlina

postaje mo govora: sve poinje, i svrava,

utnjom, iz koje e, kroz trpnju,

liti sjaj iste blagosti. Nieg, inae,

dobrog me mirnim stvarima. Jer, napolju,

gladan je svijet, i ljudske su oi

bunari prastari - prazno, e i tama.

71

Zar je to zbilja mogue!? Putevima tako razliitim, istom se cilju bliimo! Preduboka je zamisao TVorca. Da bih shvatio taj svijet, iznova bih morao, stalno i stalno, ivjeti Uubav. Smanje bih zlojeda, straha i estine, potom, pod zvUezdom kroio, trpnju ko mlijeko majino kuaju.

Komad se neba kroz prozor vidi, i ene neke dolje, sasvim nadrealne, eno, rublje razastiru. Usobi, odasvud,

maslaak cvate! Djevojice nae obraca nadimaju, u krunice se dah djeji sasi pa i cvijemo perje zrakom lebdi! Prah i pelud lice nam mije, i prepuna je soba snijega i topline!

72

OI

0, hou li ita nauiti iz svega!? Sada je, evo, mirno moje srce. Ako ko e, umjesto mene, iz ove sobe izii? f ije e oi k nebu se podi? Uijoj e to dui iz starih knjiga glas da zvoni: "O, Boe, pun neka je svjetla Ibrahimov grob! "?

73

Grgi Babiu, odgovor na pismo

~o, sad mi je pogled jasan, i mogu rei da sam srean. Vie nikakvih elja nemam, niti hou. Sve se zbiva unato satima punim jeze i mjeseine, tj. klasike, unato satima punim lavea u potiljku i nesna, unato svemu to smiljah, nou, trljajui kremen i ognjilo, nita o nita, pjesme piui.

Pjesme? Kojeta l (AI bjehu guste, malo smijeno i malo tuno, al ruio se str~p due u te redove, naglo i ne bez ljubavi, bjehu guste...) Kojeta, kojeta, ja sam sada srean.

Ada li je to ono? Kamo mrska ud za tijelom koje, u daljini, bludi? Kamo

oaj ruke to nema kud? Kamo strah: "Bojim se da nisam koraao po krovovima one noi, brate"? Kamo se djela -? Gdje ode -? Kud nesta -? Sra bi "-1

74

Izline, ponovo i ponovo, izline rijei. Paja sam, s fukom ispod glave, miran i zdrav, dane gubio razmiljajui oSuludom, anespremna zadrhta srce u ruci SUludog ko srce ptieta uruci djeaka. I pomrai vid, i saplete se noga ostaru lozu, to puzala je godinama mom 'prozoru. stara loza, stari ispuca/ibol ni za im..

, vidi uda: svijet opisivati ni trena fie umijem,

abijah samo ogledalo to pati

dok svijet se u njemu ogleda,

pun svijet, svijet prazan i nikakav.

Jer nisam bio srean.

Ali lice nisam krio i u tome bijae mudrost moga puta i zdravlje to me obasipa, evo, odasvud.

75

Ponovo, svi smo na okupu

Marku

~o, na vrh smo se popeli grada. Ponovo, svi na o,kupu, samo njega meu nama nema, Blizu je pono, as kad izgnanih dua se sjea, i mrtvih. (U dolini, to ne trepu svjetla, ve due njihove, to ostale su s nama, da sjaj i miris ire.)

Na brat, ovoga asa, u brdima plae. Sa elom u rukama, to nesreu su sabrale u gr, on plae, nita ne mole, Jer, srce je njegovo knjiga otvorena, iz koje uvijek uili smo jedno: da ljubav i mudrost sestre su, aoaj - tih im brat

76

\

Pod nama, dolje, trnu svjetla. Svie, brate. Pokupi knjige, i doi, ko prvi put da stie. Prazan je grad. Prigradskim samo cestama masni kaketi trbuhu grada hrle. Jutro. puno je preblage slutnje: sve e biti dobro, ;svaka stvar bie dobra.

77

Sirotinjska

ClSad ogrubjelo je srce. Puni me strahom zima to se blii. Tako je nagai ovaj prelaz,

prekono zaspe nas snijeg, nesrea i jad. Od ega emo, ovjee, ivjeti? umur 75, drva 30, zimnica, kaputi, cipele, hljeb - od ega?

- Oktobarsko sunce' tu je sirotinjska majka, preivjeemo nekako, dok djeca ne odrastu, tetovirani mali Slaveni, djeaci njenih prsa, na kojim plove nepostoje.e lade, podii e ru ke, djeaci nai, i bljesnut e miice, sa . grana e padati kruh - ne drhti, eno mOja!'

78

- Koliko, ovjee, ljubavi i gorine usrenim tvojim rijeima I Pretovarene nae su due.

Doi e djeaci, znam. I podii ruke, znam. AI tanka je moja nada jer ivot se nji hov unaprijed zbiva, s koa njihovih mladih ve nas zasipa baruta, gnoja i palei miris.

- Jake su nae due - u trpnji. Duino i. nije da djela. Uovom gradu od gladi niko izdahnuo nije. Pogledaj! uavliji, eno, i vinja plae. Ledi se sapeta utroba njena, ali II njoj ve se mladi koprca list I sestra joj loza mudro neimatinu ovu trpi. Pa tako i mi, eno: dobrim smo ljudima opkoljeni nek u tom nada .nam ivi, jer drukije mudri i ne znamo biti! Ozarena zato trpi nae siromatvo, i plai, spokojno plai.

79

Sirotinjska, opet

~pravde je previe usilini s kOjom na vrata nahrupi nam zima. Na ozbiljnost, punu bolesti i bola, uboge nas obavezuje, i poduzetnost, kojoj nismo vini, nalae

odve - dok mrzne se kost i esma avlijska, aestok u cijevima led ami.

Unedjelji bar jednom junjak nas prevari slab: naas se otkrave srca, prokapa esma (i suza u oku eninom), zasine ljubav zaspala. Grlima se onda, ko djeca prevareni, dok ne padne no te jo jae stegne.

80

Mlake se od kua odbiju due, u krmi se stane. Radost - nikada dalje od doma naeg. (ijue sitnje pod jorganom svijena. Tijela nam apuu kako jo dugo trpjeti

nee...

Pa kako da ti oprostimo, Boe? Tebi, i zimi ovoj, godine sedamdesettree, svirepo tako s nama to se igra?

81

Da je u svemu tinjao barem ... Bratu Edi

Drebalo bi ustvari to prije umrijeti. Pa neka se potom svejednako zbiva,ali bez nas. Dovoljno smo patili, i dugo nita ne nauivi, do blinjem jeknut u uho, ali krivom rijeju, i V lo as.

Eto. Umrijeti, brate, jednostavno. Nek svrhu nau na svijetu potom ispunjuju drugi: jaih dua, s pomalo svirepim bratom pod koom. Pravedan bio bi taj san, u kom se die pun ozona vazduh, kad nigdje vie ne postoji onaj u kom je neko odjekivao na smijeh!

82

Ada smo bar kome pomoi mogli! Da je bar nekom, bar na tren, bivalo lake na nau rije! Da je usvemu tinjao barem sutine neke list hranjljivi! Ve nita. Umnoen jad, i vjeba u trpnji neprestana. Odasvud mrak.

83

Gens una sumus

~ad igramo ah. Jednaka ozbiljnost na licima, i zanos. Uvitrinama, amuju albumi sfotografijama, uramljeni govori, iSjeci iz tampe. (Godine, mahom, ezdeset i neke.) Naa lica nad ploom, kao nad rakom otvorenom.

Oigledno tako postaje ono to inilo se skrivenim: jedan smo rod, i jedan damar u nama bije, i isto odjekuje soba, dok napolju fijue smisao kojeg prepoznajemo, od kog bjeimo, es ef est vukui, u partiji panskoj.

84

Ovome gradu, vazduhu ovom, odve estoko privreni bijasmo. Tako, njemu privreni, iz trena u tren iznevjeravasmo sebe, svoja majuna srca, prepuna ara, i pepela, tunog. To se zapravo stari, drhtei. Grad se pretvara u ruu to gori, jednostavno, ko nai ivoti.

Mi igramo ah. Tu nam se, nad grobnom ploom, bratime ljubav i uas, udo i strah. Isve to, zaudo, biva nam tako blisko, tako jasno. Mi grlimo se, suze gutajui, jer: jedan smo rod.

85

Utopljenici lo Ivono K.

~ma se, bogami, sa ime vie meu ljude doi. Iscijedio sam oi. Koraam, nogu pred nogu, i jednako mislim o onome koji Je sam odabrao as. Oonom to stropotao se, sa visina, o onome to podigo je ruku.

Otvaram vrata kue, vrata krme otvaram ajednako mislim na onoga koji odlazi sam. Kako pojmiti tajnu njegove moi? Da li je to snaga koja iz slaboe raste? Ba ko i ovdje, za stolom, otkuda motrim ja svijet kroz stakl~ kroz mutno, kao ispod vode.

86

Sporije ovdje su kretnje, azvukovi bri,

i blii. Uao sam, da Iiim se razbora i mjere,

ali svejedno: kao da mu ujem glas! Zove li,

il odaziva se - ue dok oko vrata vee - ta

grli? Koga ostavlja, kome ide? Od ega

bjei, emu hrli?

uju li taj glas lica ova okolo, podbuhla kao kod iz vode izvaenih? Za njim mi, izvjesno,

neemo poi, nas ekaju nai dani: mahmurluka dani i dani pia, jalove godine, doba bez

pregnua. Prinosim staklo usni: ja vie neu ojadu pjevati, iscijedio sam oi. Neu pjevati.

87

Zatvaram za sobom vrata, koraam, nogu pred nogu, i malko ukrivo o njemu misle. Razlog zajedno, i razlog za drugo - zarnisu isto? Gdje je to mjesto sa kojeg vidi se sve, jasno i isto, ko lice njegovo, sutinom to zrai?

Sijaica, Gospa, kad stigne, gdje e me nai?

88

Starac sa ulice Jang

Gordanu Novaku

~glavnoj cesti, usamom srcu grada,

za opinskim kamenim stolom, ahira starac

ruski emigrant ahira ruski: sa mnogo

rtava, snogu i uz pie, za ciglo

jedan kanadski dolar.

Skakuu vjeverice travnjacima Toronta,

gnijezdi se na semaforu galeb, kolona zastade

automobila - da pseto cestu pree. Tu, izgleda,

nema posla za Vojsku Spasa, svemu se znade

doba, mjesto i nain, sve ovdje zna za to

i od ega ivi.

Tako je i on dao, na demperu da mu se

ispie firma, uengleskom jeziku i pismu:

Gambiraj ili umri! -l zastaje areni narod:

89

radi radnja. Poesto, meutim, umije kia, i hoe, da mu zatvori duan. Pod st(ehom, u bradu, na ruskom tad mrmlja psovke, taj starac to dao je da mu se ime, i svojstvo, na tijelu ispiu.

Usamom srcu grada, na ploniku ulice Jang, umire starac - ruski emigrant. Umire ruski: sa rtvom naumu, snogu, uz pie i uz ah.

Ne mogu, evo, pod strehom, u njegovu duu ui. Meni se ide kui. Meni se ide kui.

Toronto, septembra 1982.

90

Sarajli se vraa usvoj grad

Dako, prolaze putovanja. Neto malo iskustava novih, i mnotvo starih, potvreno. Sad ponovo bliim se gradu. Stoljea kao da su prohujala - drhtim.

Na peronu, bezbeli, kia. Ko povratak neminovna. Tako svoje blinje, vazda, grad ovaj doekuje. (Moda ga drukijeg ne bi prepoznali?!) Iz suznih lijezda larve, evo, ve kliznule niz nos!

91

emu se to raduje dua? Nju milovao nikad nije ovaj grad. AI udarci kojima je hranio, samoa, strana i plodotvorna, znakovi bjehu li viega smisla, dok unjemu graditi kuao sam dom?

Pod kiom, sad eka me moj grad. Unjemu dom. Udomu ena. Ueni smjerno srce bije i spokojan die sretni na plod.

Koraam, ko pas umoran,

i svjeda prepun.

Svjetla.

92

Prazne su i slijepe oi smrti Spomen no Nenada Epeka

dri uvijek se nadam da bi.mogao. odnekud. da se pojavi Nenad, ije tijelo, mrtvo,

spustimo, onomad, usmrznutu zemlju, dok su se

ledile suze uivim ljudskim oima:

(Oi smrti, prazne su i slijepe.)

Nadam se, jo, kako e ui, na ista ova vrata, kako e sjesti, za isti ovaj sto, uz nas, ko vazda, kao da se nita dogodilo nije. Smalo emo rijei, opet, zaas, podesiti svijet, prema jasm~i potrebi, prema asnoj, ljudskoj mjeri.

Oer prazne su i slijepe oi smrti.)

93

Svemu smo, oduvijek, umjeli i znali pojmiti zakon, smisao i svrhu. Razlog, razuman, svakojem zlu umjeli nai, umraku njegovom, ko slijepci, napipati put, ovud i onud, gdje iskri siroto ivo zrno dobra nemutog.

(Slijepe su, i prazne, oi smlti.)

Nanovo neuko, sada cii srce: ni trun smisla ne znam udahnut u tu smrt. Zatvaram oi, da ne vi.de zlo, i jo se nadam: mogao bi, odnekud, mogao bi nekako, odnekud, naii Nenad, koga spustismo, u ledenu zernlju, onomad, sledeni.

94

Kad mlidjah umrijeti

C1Sretnem, u samoposluzi,jutros pokojnog boru pejovia

jo se pokatkad, medu drugartma, pria kako je, mrijui, s postelje, o branku

govorio aptom, na slogove srtu teko knjievno spoznanje:

"kad rnlidjah umreti nije samo velika poezija

u toj pjesmi obolesti i pjesmi svako je slovo nepobitno tano

95

kao da su je lijenici, danas, pokraj moje postelje pisali"

zgledamo se, u udu, me arenim gondolama, ustisci tijela to itu narodni kruh

na kasi, ne stiem brojati novac ni kusur, njegov itajui pogled:

"pa zar je iv pokojni sidran?"

96

Nespina

Za Jvana L

v

~alostan li je san moj i spavanje moje jadno li je

samo tica jedna stropom

od duvara do duvara, ko mamena

hoe li ikad svanuti,

svanuti, svanuti, Boe svekoliki

neujna tica jedna, od duvara doduvara,

krz prazno, ovamo i tamo, tamo i ovamo

kakav to grijeh golem poinjeh

za ovu grdnu pregolemu kaznu

to poznah i vidjeh sve,

ili to nita ni oem, bijedan, ne znam

97

kako li samo ne poludi tica ova nevidljiva, duvarom i stropom, ovamo i tamo, tamo j ovamo

tako je Uitelj na, pred samu smrt Tijelovu, bosonog na balkon iziao

lice u no decembarsku, uzvijezde smrznute zagnjurio

oni to ga dozivahu, papue mu nazuvaju - kad velji Lug u Nezuke sae

samo su tri rijei uli da je kazo: strano, strano, strano

da nije stidno matoru kenjeu na pod bih kleka, iza glasa vrito

98

mic se vie, tlCO nerazumna, sklanjaJ se, Nespino

dubi i dubi, u duvaru, crv, truhne u sehari ruho djevojako

hoe li ikad, ikad, zaikad svanut, Bogo milostivi

.~vaj, avaj, avaj,

tisu puta avaj, i opet: avaj i avaj

sretna li si, nesretnice

to kraj mene die

alostan li je, Boe, i kukavav san moj,

jadno li je i emerno, Boe, spavanje moje

99

ega smo zbir

d nisam ovako, u noima, bdiju, zamiljao ovu zimu. Dua se gradom spremala koraati sama. Sad: nas je dvoje! Biva ovo blago neko godinje doba, ruka tek mehko drhturi dok, kao starci, koraamo, toplinu nose, pomalo bivu.

Otuda, moda i neto jeze u glasu mujezina: koliko da podsjeti nas: traje neimatina, i mrtvo meu nas pada srce ptice koje nas spaja. Ljubav? Zapravo to je samo sraza, kojom koraajui, s pogledom to svijetli, bliimo tek se putu na ijem kraju gori: ljubav. Samo trpnjom obdareni znaju tu taku, taj u nebu ponor: kad put, i Cilj mu, bivaju jedno i isto. Koraajmo, koraajmo zato dalje, drugo nenadana.

100

Naem hodu baarijska kao da podsmijeva se rulja! TVoja je ruka, meutim, hladna, i moje je da je grijem, ne osvru se: naprijed, gdje se komea svijet, sita i troma tijela, trgovine pune i prazne, natrag, gdje - pogledaj! - stopio se led, na utoj cigli, pod naom stopom! MOje je, ruku da ti grijem.

Prospimo, kae, ovoga asa, utoga zrna dvije ake, potuju smjerno obiaj naega grada. Dajem ti za pravo, po stoti put, dok prh i lepr u uima umi. ..:,. Golubica ona tamo, sima, uurena, iz tvoje ruke kao da putena je, moju ne taknuv. Zbi !ja - ti i ja - ega smo zbir? Zdruene, dvije samoe ta ine?

101

Treba matati, kae. Matati, ne znai li to: o buduim danima po sjeanju govoriti? Oetnjama drugim i davnim, kad ruka se

drukije bliila ruci, s neto vie strepnje ula u provjeri. Sve o tome moe grad ovaj da nam kae,jer zacijelo: on pripada nama, i njegova zima naih je dua godinje doba.

Ne raduje njega to to sve na licima naim pie. Ali - kuda se jaki od zime sklanjaju, kad doe? Ljubav kad sine - kamo okreu lica? Otkako udanima tvojim boravim, sve manje znam ta snivam, ata se zapravo na javi zbiva...

102

Pored tebe ja sam naloio vatru, da tl je hladno znaju. Na prstima se tako, strpljiva i blaga, prikrada ljubav, lukavo i edno u isti mah. Kako da, nazebla, odoli dua?

Snivajmo zato, iskusni aosti, due protivrjenel Iz sjeanja neka kose nam zasipa budui snijegl Ljubljene neko, od nas se odmiu stvari. Snivajmo zato, tako sami i tako slini. Mnoge se jo samoe blie, i isti dani, gusti, hermetini.

103

SLIJEPAC PJEVA SVOME GRADU

Slijepac pjeva svome gradu

oti:ula je kia. Sad iz kanala, sa tavana i ispod podova tronih kua u predgrau bije smrad mijih leina. Koraam, ne trae naroit smisao u tom: slijepac sam, i dato mi je da vidim samo ono to drugi ne vide. Tako biva nadoknaena moja neimatina: prepoznajem, ujunom vjetru to me dotie, glasove onih koji su napustili ovaj grad. Kao da plau. Ublizini, evo, mirie lipa. Znam: blizu je most, i drukije e po njemu zvoniti korak i tap, sa vie svjetla uzvuku. Zatim tu, pored moga uha, u trenu se sparuju dvije muhe. Ponovo e ega. Obilaze me tijela, vrua, smirisom postelje, smirisom pohote. Koraam,

govorei sBogom, kao da i sam uza me koraa: "Zar iko od mene bolje poznaje ovaj grad? Od mene, Boe, kome si dao da nikad ne vidi onu koju ljubi?"

107

Govori Sarajevo: :;

ja ostrvo sam, u srcu svijeta

c!j;Olem je svijet, plove kontinenti i nesrea se ziba posvuda, ali ovo je drugo: jednako mirie uma na sjeveru i uma na jugv, j miris taj ne lii ni na to to ovjek veje uo, vidio, dotako. rukom. Uzalud nozdrv.e se ire (da tako zametku utroba majina ne mirie?) to miris Je

Nieg, to istim glasom plae i pjeva jer ljubav i nesrea jednako ovdje imaju lice, i sve je isto. Na kapijama, straari

.

to obuzima ihjeza, straari to

sa njaju stojei (Let, mehko nepostojee

krilo!) - al isti prenueih glas:

"sarajevo! sprila te munja!" '"7 To mene

opet neko upomo~zove.oajnik i mudrac,

dijete, protuha i hulja pred mojim

licem izmireni: sve je jedno, i sve je

isto ovdje. Ja ostrvo sam, usrcu svijeta,

do mene nita ne dopire, samo troma

krv njegova, samo jeza to pluta nad svim.

Tiina, i nita uokolo.

108

Poslanica dubrovakom prijate/ju

([E ime otro i sina i svetoga duha, dua je esto bivala spremna pisati povijest ovog . napora, istoriju oofestii

plove cirusi, pepeljare pune smrti, nadohvat ruke koja prisee: l prav goj dratisvam; i pravu vjeru - dOKole s'm iv. Ali ovo stoljee nije dvanaesto, i nije to vie isti onaj dah to krenuo je, od Raguze, preko Neretve, jegulje mame blie ogledalu vode to sjena je njegova, ovdje, me brdima, preko

Sedla dok stigne. No sada, polahko, nadolazi snaga, u pravoj mjeri (ne odve, jer tada sama bi sebe jela). u pravoj mjeri, kaem, nadolazi snaga i blii se govor: Vs; Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujue godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov drati je, bez vsakaje zledi razvje to mi ko da svojoj voljov poklon.

110

Spremni smo, dQk.le, dua i ja, troiti vrijeme i papir, govorom nesputanim, to ivu sliku svijeta kazuje, shvaenu ne umom, ne jednostavno takozvanom duom, nego viim ulima, kao

no sama: ulnom sintezom.' da im ne bude od mojih 'stnikov sile: neka to bude sloboda, govor kome ne~mo, nazor, traiti svrhu, nego naan ljudski usvemu. i prirodan rast znanja i vrline. l dokote umne budu doti im s'vjet ipomo, kakore isebje, kolikore moe, bez vsega zloga primisia. Neka to i ne bude, konano, govor, ve svjetiljka sama od rijea, ba ko svjetlilo ono na elu ovjeka sred rudokopa, ukoji, evo, stupam. Tako mi, Boe, pomagaj, isije sveto jevaneUe.

111

Rasvjetljavanje sluaja iz 1641.

c90d!ne i Knjige, godine i Knjige!

Ima u njima jedno vrijeme, odmah poslije

velikog poara, on'og dragog, aprH one manje

,. kuge, uoi zemljotresa skoro, u kome se, vele historici, nita pomena vrijedno zbivalo nije.. Od onoga to, ipak, Jeste - jer: ivjeli su ljudi, i zbivalo se tota .:- kau: ponajvanija je jedna kaznena stvar,;z godine 16411 zbog ubijstvajednog muslimana, ubai neke Vujane1 keri Selakovej na varoi. Ovdje moramo stati.

Mora da je bila jesen, olipramalje6~, mora da je puhalo jugo, mora da su, odonud, preko leda

Trebevia, va ljali se oblaci, .brzi o.blaci, teki oblaci, s puno-smisla protivrjenog. Pod muepkom, vrua daha, aputaO je mladac,i Vujana smijeila'

112

se, mrven, koliko niska zubia bijelih da se vidi, aglas joj da ne uje se. Tako je upravo nekako moralo biti. Tad Vujana ula je, vidjela, u liu kako sja kre, i vriti bijelo lice ljubomore, gr zatim, sjeivo i muk! Nita se, potom, po svemu sude, nije ulo. Vujana tad pregrizla je prste i Lisnu, i trgla se, netom, jer - odozdol - sad ula se svirka, zurle i timpani! Spjesmom, stizali su neki drugi momd!

Poto se nije tano znalo ko je ubijea, po ondanjem pravnom shvaanju odgovorna je bila ~fjf'o mahala, gdje se dogodilo ubijstvo. 1bili su' pozvani na odgovornost svi stanovnid Varoi, sami pravoslavni hriani, njih vie od 21, da plate krv. No poto rodbina ubijenoga nije sa svoje strane traila krvi, stvar je legla.

113

I tome se nema ta dodati. Bijae to onomad

kad tamo se negdje, tajom, spremala vojna, nova

vojna, sistim starim ravim orujem, nova vojna,

opet i opet. - Ali, sad nej se! To je druga

dugaka pria. Na ovaj sluaj mi stavljamo taku.

Na ovaj sluaj mi stavljamo taku

ali u istom asu, otuda, iz godina, iz knjiga,

kao da snop nekog svjetla, majunog svjetla ali svjetla neosporno! - lica naa ozrauje,

i, zaudo, ovo kao da i bijae o tome svjetlu

govor! Aj, godine i knjige, godine i knjige!

114

Kozma Astrolog tumai nebeske znake gospodaru svome princu Eugenu Savojskom

~Ogami teka srca, al moram ti priznat, gospodaru moj: moje je znanje sve manje to dulje iz domaje izbivamo. I nebo je drukije ovdje. Jasan raspored mi je zvijezda, al udesan, na ovom mjestu i ovo doba. I nebeska magla usumrak kao da drukije zemlji se blii, nekako sve mi je udno. Pogledaj, eno, gore: ona je zvijezda to trepti uvijek svrhovit znaila pohod, obilat plijen i domu povratak sretan. l po njojzi sude ni ovog puta drukije

]]5

nee biti. AI kazuje jo mi neto, to prije nije: Lako emo ui u taj grad, aj iz njega izii - teko. Moda bi mudrije bilo ovako samo sbrda ga gledat, ne prilazit blie. Uzvijezdama vidim tu sliku: gori grad, i gore ugradu srca tvojih vojnika. Neto se sasvim nejasno zbiva.

- AI ta ja to priam? Zar ve ne rekoh: to dulje iz domaje izbivam, moje je znanje zbilja sve manje. Krenimo zato, i to udo da vidimo!

116

Baeskija

cJutros je, usred ljeta, snijeg pao, teak i mokar. Plau zaprepatene bate: Biljeim to i utim, jer svikao sam na uda. Vidim, kroz okna

duanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo e stii, Boe, Koji sve zna? Ne hulim, samou sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko premo, nipoto uas. Stii e, znam, odjutra, ljudi neki. Morao je i noas neko umrijeti. Dua je moja spremna, ko kalem i papir predamnom. utnja i ama. Koga Si,

noas, otrgnuo gradu? ije emo ime porninjati jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba biti mudar, neka se strava ekanja na licu ne oituje. Jer, dugo je trebalo dok shvatih: ovo je grad u kom sve bolesti zarazne su. iri se ljubav ko utica i kuga. I mrnja se jednako koti. Nisam li, moda, o.dvie sam? Nije to dobro,

117

toliko sam svikao na samou. Mislim li pravo, Boe? Tako je neko (i to stoji zapisano), crvena kia lila ponad grada, pometnja i strah rasli ko korov. Amalo je zdravih u gradu dua. l pravo je to je tako. Jer, bolest otkuda - jasno mi je, al otkuda zdravlje? Je li, Boe, zbilja, otkuda zdravUe? Pitaju li to ovi ljudi oko mene (to isto ih primam, znajui da ni dva nisu ista, ni pred Tvojim, ni pred mojim licem), pitaju li? I znaju li da ih motrim? Kako bi im samo srca uzdrhtala ove redove da vide! Grijeim li prema sebi, tek tada sam drugima prav. Pr~ njima grijeim li, pravdu prema sebi ispunjam. ta je onda istina, reci mi, Boe moj? Moli Te skromni Mula-Mustafa, to druge elje nema ve tiho da bude, i jo tie ode, kad doe as.

118

Dernek u Sarajevu, sjeseni 1769. Aliji, o prema Vlodislavu Skonu

~a tome poprilino, kako se ve nikome pod bajrak vie ne ide. Daleko je Be, daleko je Rusija, daleko im crna kua bila! Ali se, podmoranje, skrpila nekako hiljadica naih, s konopca i koca, sve sam hrsuz, sve go uhljupl Ono e - posrala kouljUl na Moskova da udara!?

Kad, ta e ti bit, odozgar, sve same plahe vijesti! Uzeli Hoin, tuku Rusa hametice, samo to Moskva nije pala! Izdade zapovijest vlast da se veselje ini! Amuke ti nas na besposlicu navratiti! Nismo, dodue, zatvarali duane, uputa je glasila: sveano i radno. Gruhnue sTabUa topovi, ugradu se obrete, ko da iz zemlje iznie hejbet svakojaka svijeta.

119

Nakav iz Misira - grdne je pare narodu uzo!dovue ticu: ni koko ni krava, dugonogo, dugovrato. ne leti, al to potrat moe - da Bog sauva i sakioni! Drugi opet, onu zvjerku, majamuna, hajvan ko insan - tobe jarabum. tobe estagfirulah! Stvori se odnekud i Ciganin Smoljan, to ljudima kamen iz beike vadi, i onaj Beo to oima bendija.

Gruhaju topovi sTabija, enlui muko, enlui ensko, enlui staro i mlado, primirila vlast na svako svoje oko: hudovike birtije proradi le, bearnice - pune enska svijeta! Mogo je namah pametan da zna; ovo na dobro iziju ne more! Ali, kad je dernek - nek i hala gori!

120

Poee, u neka doba, odozgar da pristuu nai: koji bez ruke, koji bez noga, koji bez oka, koji bez uha, i dvojica - bez pameti. AI kazuju bistro: Kakve pobjede, kakvi ba ka rai !? Sve vam je to neko izmislio! Ako Dunav smrzne - eto Rusa uStambolu. - Raspia;se dernek. e si bio

nie, ta si radio - nita.

Tre se prikunjala vlast, progleda na svako oko, posvuda razape ui, pokanjava egrte i kalfe, pozatvara birtije i kahve, hudovicama grdne globe odreza, anarodu, po mukoj glavi kunoj ...;. porez ratne tete. (Uvelo se tako u obiaj bilo: dodaj, doprinesi, kad dravi prigusti!)

Bilo pa prolo, sad ga jebaji. AI kako nam je to sijelo prisjelo, otkako nam na nos izie taj dernek - malo se kome vie i na sijela i derneke, kamo li ubitke i pod bajrake ide. Daleko im crna kua bila!

121

Mezar sedmero brae (1878 - 1978)

~naestje tisua nevoljnih vojnika tuklo uvrata ovoga grada. Koliko je minulo dana ustotini minulih godina? Tako ve dugo na ovom mjestu nesretnik srie svoj jad. Poeljeti samo treba neto sasvim isto. Jednostavnije od ivota, i makar malko mudrije od smrti.

Bogomolje bjehu utvrdama, minareta pukarnice. Sada je ovo naa Fontana di Trevi. Sa sedam prozora, sa sedam otvora, gdje sve je rukom prostog mqjstora sainjeno. Neto sitnoga novca treba, neto muke, neto malo nadanja i vjere. I tih glas, ispod sedam muebaka suhih.

122

Usmrti su se, ovdje, braa po roenju zbratimila. I to je naa Fontana di Trevi. Nai su nevini, uglavnom, mrtvi, ali su tim ivlje nae elje: da se edo ne razboli, da se dragi vrati, da mine krilata ova nesrea nad glavom, .. da nas zaobiu vojske stoimene.

Neto sitnog novca treb.a, neto muke.. 1 treba se uza zid skloniti, dok denaza

proe. utei treba ispratiti okom to tiJelo to preko ljudskih ruku i ramena putuje, to tijelo to imalo je ime, i imena neka aputalo nou. Jer, svaka je smrt - prirodna smrt, kad doba mine, i godine se slegnu,

123

\ I drugi su pjevali o gradu

@drugi su pjevali o gradu: prolaznici, .u udu zastali, pred mnotvom slika protivrjenih atako uskladu meusobnom, i tako uskladu sa okom to ih zbraja. - AI niko nije patio pritom, i plako.

I drugi su pjevali ogradu: gosti ueni iz svijeta, u ijem je uhu odjekivao jo

.pucanj: Oh, mein liebe Gott, taj Bosna, taj barbari, taj mete i smrad. -Taj zadjelo patio pritom nije i piako.

124

I drugi su pjevali ogradu: prolaznici, u udu zastali, gosti ueni iz svijeta. doljaci zatim. doljaci nai, oprezni i mudri, gospodii nagli ljubavi spore, a govora knjievnoga sasvim.

Srce - grade!

I drugi su pjevali otebi, al niko

patio nije pritom, i piako. srebrenu

duu tvoju ko mladu ranu.tiu!

125

Mustafa Krila daje izjavu o slubi kod grofa Lava Nikolajevia Tolstoja

dveo me jedan Belgijanac, rudar, usVoju domovinu. Potom sam krenuo sam, sve do Odese; tu me, ujednoj kafani, naao marinski oficir Pjotr MihaJlovi, grofov zet, i uzeo u.slubu.

- Tolstoj je pitao: "Koliku, MustaFa, platu trai?" Stan, hrana i odijelo. Onda se udio: "Treba, Mustafa, da ima novaca. Doi e uskoro vrijeme kada e novac vladati svijetom. Ko bude imao vie novaca, bie ugledniji, i vie e ga potovati." Deset rubalja mi odredio.

126

Isprva mi izgledao udan. Nosio se seoski, malo govorio, orao je i kopao, i sam ureivao svoju sobu. Nikada nije puio, ali je votke dosta pio. Nou, dokje pisao, ponekad sam prilazio kljuaonici i virio. Sjedio je za stolom, pio votku, i pisao, ili dugo gledao ugoli zid. Ujutro je boca bila prazna.

esto sam mu govorio: Podreite obrve; grofe, smetaju vam kod pisanja. Nije htio. Neprestano ihje gladio, kVBSio vodom, a nou, kad nije imao vode pri ruci, i votkom.

ivotinje? Mnogo je volio. Drao je konje, krave, ovce, a u kui imao uvijek etiri-pet maaka. Govorio mi je: Onaj ko voli ivotinje, dobar je ovjek. I jeste, Tolstoj je bio vrlo dobar ovjek.

127

Ne znam. Ja vjerujem u kismet. Vjerujem u viu silu koja odreuje nae puteve. Ja vjerujem utu mo, jer ne sumnjam: ona me je, pedeset godina, i vie, vodila na dugom, izukrtanom putl:l: Sarajevo, Belgija,carigrad, Egipat,Japan, Odesa, Jasna Poljana, Petrograd, Teheran, Bombaj, Atina...

Kako smo se rastali? Devetstoprve, iao Tolstoj na Krim, zdravlje da vrati. Ja, svojim putem. Aon mi veli: Idi, Mustafa, idi, i sretnol Ali znaj, svako je sutra gore od danas.

128

Recital na Kranjevievom grobu, oktobra ezdesetosme, o ezdesetgodinjici pjesnikove smrti

"Sinonji recital poezije mladih sarajevskift pjesnika, lanova kluba pisaca "Tribina 08" na grobu Silvija Strahimira Kranjevia predstavlja u svakom sluaju panje vrijedan pokuaj originalnijeg . interpretiranja poezije. Kiovito vrijeme koje je uslovilo i relativno slabu posjetu (bila je neto oko 50 slualaca) nadjaao je glas mlo.dosti i poezije ... (V. $: "Na grobu pjesnika', "Osloboenje~ 29. 10. 1968)

Ako se dobro sjeam, svi bili smo svojta. Petnaestak nas, od svakoga roda. Bijae zapravo dobro ona kia dola. Tako smo s pouzdanjem mogli saznat ko pripada nama, koji pripadamo tebi, koji zemlji pripada, sasvim napokon

pune taj prostor, od tebe iri.

129

Ako je vjerovati pamenju, u tiini, mi zborima same glasne ideje, unato tvojoj misli i blizini. Kako o domovini drukije pjevati? Otuda, od dglane, zatutnjao je kamion. Tako i stoljee ututanj minu, asan tvoj i danas posvuda sanja ovjek. Iza planih, iza sputenih trepavica.

Ako me sjeanje ne vara, stazom kroz groblje promicao je Isus, iz tree smjene, sa tvrdim kruhom pod pazuhom tvrdim. Ni osvrnuo se nije, a o njemu bijae rije. Mi svejedno zborismo dalje: kakvu ono istinu o pravdi htjedosmo rea? Petnaestak nas, od svakog roda. Blinji i svojta.

130

Ako jo pamtim, jer tee ovjek, neke su rune godine, potom, prole. TVoj ivot, svijetli tvoj trenutak, ne pamti takve dane. - Neke su rune, velim, godine prole, i danas: ja vie omrtvima mislim, nego oivim. Blii su meni mrtvi, oni su moji blinji, to je moja svojta.

Ako me pamenje jo dobro slui, ako ovo srce jo uvijek dobro misli: ne prestade kia, nego silnije, sve silnije, po nama se stuti. Sada ve shvatamo taj jezik nemuti. Sami, Silvije, sami. I pokisli.

131

Brauning 7,65. Vjeba gaanja. Drhti Gavrilova ru ka

~oe, pa ja jo nisam spreman! Toliko sam vjebao duu, aevo: sav drhtim. Sav drhtim, aznam: ubiu. Koliko jo samo hitaca probnih, prije onog to sledie bubnu opnu svijeta? Stablo predamnom: frca iverje i miris se smole iri uokolo. Cvili zguljena kora bora, to dah mu i smrt na elu utim, dok ruka

odskae uvis. Treba duboko udahnuti vazduh. eljusti me bole, i trnu, toliko ve dugo stisnute vilice drim. Odjekuje uma topiderska prazni se arer, i jednako prazni mi se dua. emu se ovo uim? I bez mene jednako trajao bi svijet, i druga se ruka dizala, iSlu ispunjujusvrhu. - Treba pucati, ne misliti

132

ni oemu. Ponovo, nek ulazi metak u borovo tijelo, ko umatericu! Kuah li, Boe, ita od svijeta? Tako sam gladan, i tako sit u istom asu. Tako odluan i tako slomljen. Bolesna je ovo udnja, ali mrtav, znam,

pucau od zdravlja. Sad moram biti miran: trajae kratko. ko vaenje zuba. Potom, sve e mi biti svejedno, jer drukije bie sve ustropotanom svijetu...

Sa stabala, u strahu prhnule su ptice. Cjelivam vrelu cijev revolvera i, evo, miran sam sasvim. Samo mi se plae. Silno mi se plae.

133

Gavrilo bunca, no uoi Pucnja

va je no nestvarna, tiha ko pakao koji ne postoji. svijet, kue i stvari potopljeni u ulje. Pravo doba za neodlune: treba sii na prstima niz trulo stubite, treba dotai rukom taj zid, to ulje, treba rei: Idemo, duo, po oruje l Jer,

tako je nestvarna i pretiha ova no. Nema nikoga da nam kae: Sutra, eka te uas! Sutra, eka te ljubav! Lubanja puni se stranom svjetlou. Pourimo, duo, po oruje, dok nije prsla kost od toga sjaja! Kuje se negdje u blizi ni istinit tit

134

i stvaran, vezu veziUe none topao plat, za tebe, za tebe sve, duo nesigurna! Pourimo samo, dok ne prsne kost,' jer svanue, i ponovo: sluh e nam ranjavati sulice urlici, ponovo: disaemo vazduh pomijean sgelerima! Pourimo, duo, po oruje, dok svanulo nije,

dok umro nije na bog. Poslije, neemo imati s kim, niti kome, niti ime govoriti. Leaemo mrtvi u tami, u ulju, u godinama to gluho i teko i tupo na plea stoljea lijeu, ko no ova nestvarna na moja plea to lijee, no prepuna sjaja, i zova: Krenimo, duo, po oruje!

135

Tin u Sarajevu v k%ni 'Kod Someka', izmeu tvornice piva i crkve Svetog Ante, pijucka crno vino, ito dnevnu tampu. Potom je no, 4/5 maria, triciesetprve

"Trebo vreti batinu i vucibatine najurili ilsredine, koji hoe do budu ak i lderati i mislioci, a duo im je crnja od njihove vanjtine, jezik pagoniji od onih to spavaju po Rimu i Napulju po kanalima i u podzemlju, Ovakva klasa ljudi spada u popraViliio i na robiju, pa ne smiju da se zovu boemimo, kulturnima, nego apaimo,' (Dr Ambroz Drai, advokat, u tekstu 'Sarajevo i njegovi boemi', "Veernja poto", Sarajevo 4.3.1931)

da nikada neu shvatiti ovaj grad. to mi se bliim ini, i to mu sve bliim bivam, sve to vie narasta tajanstva u magli i od mene sve je dalje ime i rije za ovu neznan ivopisnu, svijet kojemu pripadam ne pripada meni. Ali mi hrani pradavnu tenju, za zdravljem lijepim i sretnom vedrinom. PO tome, jesmo neki rod: ba tako, i on je sam, i jedan, na samoj mei

136

medu svjetovima. Abiti sam, pa zar to nije: ujednom trenu, u istome asu, biti sa svima, sa svime!? Dok sebi pripadam.

emu onda sticati taj muni nauk: uzvraati udarac? Prekratki su ljudski dani i preteke noi ovjekove. Nad glavom, evo, ve zVoni neka pozna ura. Treba dopiti

ovo vino, treba prezreti dvostruki ovaj dug. Ovog e asa, brate sveti Ante, opet da se javi onaj stari poriv: postelja i jUg, postelja i Jug, postelja iJug!

137

Beledija, etrdesetpeta, esti dan aprila

CJ2)ad drhte. u tamnicama, moji blinji. Sa padina grada, na reetku i gvoe,

sruuje se svjetlost. Pjevaju sunji u okno nad glavom upiru oko. Smij se, svirepo nebo, dok kripi kapija, cjjue lanac, i svjetske se prazne hapsane.

Preivjelom ovom rukom, to grijala je kost, mrzlu i truhlu, sada vaUa prekriti oi: kesten i lipa, prekono, procvae leom! Sarajevo, bajka puna mrtvih! Krvava usna ljubavi, hoe li moi, na pragu doma, zboriti njenost - ikada vie?

138

Partizansko groblje

~oetaemo malo izvan grada, neka se odmori dua. Tako sejasno misli uetnji i ini se: sad vidimo stvari onakvima kakve jesu: ovo je aleja, ovo po nama sipaju zelene koulje kestenja, mladi i njeni

guguu okolo zaljubljenici. Ovo je dan, ovo se svjetlost mudro prelama u liu, u mermeru iznad ceste; po groblju u kom i mi pomalo

poivamo. Moe li - kai - sestrice mila, zamisliti sebe, u tuoj uspomeni? Kia je sprala slovo, ali prisloni uho: huji i huji podzemna dua vode, to zemlja rastae kost, i tako se (s pravom?) odvija povijest i sklad: djeli s nama, as i tren s nama,

139

potom: bez nas, bez nas i bez nas. Adie i dalje planet, i dalje rastu djeije oi, i dalje prska jabuka u poljupcu djevojice i prolijee nad glavom ptica. - Jadikova ovdje nije mjesto, kuknjavi ovo nije as ni vrijeme. Mrtvi su tu samo da naoj patnji daju mjeru. Raziimo se zato, sporo, kao poslije gozbe, slavenske sasvim gozbe u groblju, opijena duha. Neka koraa kost, neka koraa meso! Knjige su, sestro, otvorene, istorija se, sestrice, pie, otvoren je Martyrologium, jo samo da se sjetimo naih imena, da ih ne zaboravimo, nikada vie, nikada vie.

140

Smrt uVenediku

Uz Mein odlazak

~am znao da je bio toliko nesretan. Ko se jo od nas spremao nije da jednom

zanavijek napusti ovaj grad? Neka je, zato,

mir njegovoj namuenoj dui. I moja je, sirota,

svoj siroti skupljala prtljag, da krene, i dizala

ruku, da mahne: zbogom. Ukratkim asovima snage,

u dugim i sporim danima slaboe: Venedik, aj,

Venedik! Unjem e, kuku i lele, u zemlji

tudi, tek poet da radi na otrov, OVdje

ispijen, na batini svoji.

Recite, ljUdi, kakav je bio ovaj mejt!

Pratate li mu za sve to je uinio? Jamite

li za njega pred Bogom?

141

Bio je dobar ovaj mejt. Pratamo mu za sve to je uinio, jamimo za njega pred Bogom.

to takvih osta, na prste se jedne ruke dade izbrojat. Zar se vie nije umorila smrt?

Hoe li bar tren jedan da stane, da predahne? ivi nita ne znaju. Teki su katanci na srca njihova stavljeni. Zaludna je zato ova moja molitva za mrtve. Ja Lljem, samo mi se kae: govori ti molitvu za ive, njima je tee. Jer ivot je besmisao, kao i smrt.

sarajevo, jula 1982.

142

Oni to prelaze

Sarajevskim Sefardima

~Prijeje prolazilo vrijeme. Potom smo prelazili most i cestu, kod benzinske pumpe, i tu je, uskladu sa razumom, bilo ispisano zabranjeno puenje, zatim sm'o ponovo prelazili cestu, podno Trebevia, kolebljiva hoda, ustrahu od mijene, pljuska nenadanog.

Mrtvi zrak. Kamen i zmija.

Sleen hlorofil Toleda.

Espanales sin patria.

Potom je prolazilo vrijeme. Jedni smo drugima gledali u lica, zbrajajui, po hiljaditi put. Kako iupati srce ove tuge? Jedan je nedostajao: Jahve e ponovo biti sam.

ombre prejado y entelegente,

lavradar publico dija i tarde...

143

Onda je prolazilo vrijeme. Penjasmo se, stubitem, ne broje stepenice, do kamene kocke (tu poiva onaj to nam nedostaje?) -Jasenovac, Gradika, akovo, Jadovno, Loborgrad, Auvic, Bergen-Belzen, mir.

Clara, no lloras hija mia,

no temes la fosa fria.

Avrijeme je i dalje teklo. Dolje se sada sunala dona Klara, u badekostimu, s nemarom rasutim oko glave: die Sonnenbrille, "Elle", tamo cigarete, feuerzeug, zvuna kutijica iz Japana. Srce je prestalo da kuca.

Muy presto te perdimos

caro padre amoroso

yece con nuesta madre

en eterno reposo.

144

Svijet je ovaj baklja, s oba kraja zapaljena. Tako smo sami - ivi j mrtviuvijek isto. Plae li Elohim? Cvili li Adonaj? Ovdje ve dugo ne kosi niko travu ni korov. Sama lipa cvate i orah sam zri. ista je i nevina zemlja.

Madre que non conoce otra justicia

que el perdon ni mas ley que amor.

Spavajte, vi to ste preli i posljednji put. Spavajte, vrijeme e proi. Spavajte, vremena vie nee biti. Spavajte, niega

nee biti i bie kao da niega nikada nije ni :bilo. spavajte, nebo nema uspomena. Ima Nita, ima crna rupa. Nita to Se Ulijeva UCrnu Rupu Koja Raste

145

ETNJA SA STEVANOM

c:\j)a krenemo onda u konanu ovu etnju. brate Stevane. Zar nismo ve kazali sve govore jezikom u kom stanuje boansko. i mirie lipa. slavenska sasvim. a pomalo ledna zar nismo ve kazali sve. nije li ve prozvana bila svaka stvar. pomena vrijedna?

Da krenemo u izlinu ovu etnju. Stevane brate. Jo jednom nam valja obii grad. i svesti. na koncu. raun: zbog eg se trailo vrijeme. na to se troila snaga. i emu

mrio papir? Nije zar: u ime strofe. i stiha, i presvijetle pjesme?

149

Da krenemo ualosnu ovu etnju, Stevane moj. Nek bljesne mUl"ua minulih godina! Nain ljudski usvemu, jesmo li nali? Vrlina i znanje, jesu li uporedo rasli? Govor svekoliki bijae li nuna svjetiljka od rijea, svjetlost na elu - kako smo eljeli da bude?

Da krenemo, brate, ponovo istim putem. Al najprije: zaboraviti treba oholo ono lijepo kazivanje, nipoto birati rijei, ve pustit s lanca pseto govora, nek laje i sike, utrobom izvrnutom. Nipoto rei: kao, jer neuporedive su stvari, i nita niemu nije nalik.

150

Istim emo krenuti putem, i ponovo iste gledati stvari, ali iz drugoga sada ugla iz opteg ugla, i pod drugim svjetlom, pod svjetlom apsolutnim. Iste emo one ene gledat, kako nose svoja tijela, i nikad ne znaju, nikad, ta uzimaju, dok nam se daju. Neto nam vie grubosti treba, po koi lirike - bi injenice!

Jer hou, andele, da pokaem ti No. Mjesta gdje skuplja se olo, neopjevan jo. (Pesnid, eno, reguliu nianske sprave, na mjeseinu naslonjeni, u beskrajnom polju manevara izlinih!) Da pokaem, hou, taj ivot, stvarniji od ovog uz stihove (sa placebom, iz dana lj dan), harmoniju alkohola, none tetovae, javnakupatila, kuhinje narodne!

151

Posvuda, ljudi u poslu, ljudi na djt:;lu, oporba, pogodba, mudrost poputanja, koristan vjetar, iz trbuha i sa mora! Pa kome je, ikada, trebala naa patnja anahrana! Tu, gdje nekada hapsana je bila trgovite, guva: u ljeto bostan, zimus - kupus, izmeu - zelen, paprika i perun. Cvate trgovina, zri retorika, unaglom usponu igre na sreu!

Tamo je Pobjednik podigao hram, od pobjeda silnih da iskupi duu. Tu moemo stati, tu uti moemo kako nam raste kosa, kako niu nokti, kako truhnu ZUbi, kako sjajno radi prijemni aparat, za posmrtnu obradu skupljaju podatke! Avaj, kud nestade moj letei ilim puberteta?

152

Ja sada vidim samo stvarnost: granice moga tijela su i granice moga duha! Je li to kazna za dvostruki moj ateizam? Neka i jeste, ali ja za sobom ostavljam kost, ja kljunu za sobom ostavljam kost, i po njoj bie rekonstruisano bie ove nesree!

itai budui nai tako e prona zvunu onu taku, kad most se rui, kad sve se rui, u utrobu svoju, us\:ltinu. l onaj koji ovo pie, ugolo e da se pretvori stablo, lj zimsko stablo golo, koje raste iz betona, s liem odjauka.. sgranama od krika!

153

Ulicom prolazi, eno, vojnika majka, uhra Milosnica. Travnjad, mirnoJ - Nas, meutim,

ekaju poslovi, javna djelatnost to ne trpi odlaganja, knjievne veeri, humor i satira: Kuda sa konjima? Usonet, usonet, u kola pod bi! Kuda sa ovcama? Usonet, usonet, uklanicu pod no! Kuda sa ljudima? Urime, udrame, u rov i ugrob!

154

Ovdje je trunuo bidermajer. tamo krepava la

Evropa: tuga i le prekriven zastavom:

liberte, egalite. fraternite, to jest: mladost,

siromatvo, dobro raspoloenje! pogledaj tamo:

ivotna radost u propnju stenje. onamo, vidi: pognute

glave, crni jarboli, bandiera bianca. bandiera bianca l

Pa gdje nam je barka? Ovamo amac! Dodaji

lavor, pritei ue, zavei! - lar nismo. ve

davno, kazali sve, to trebalo je rei?

Duh Sidranov, eno,lebdi nad Miljackom!

155

DISPUT OBOGU

CCKekoe, onomad, ozbiljni ljudi neki: nema Boga. Tajac nasta, tisuu tljijada

buduih godina to ni jedna ne potraja ni tren jedan due od trena. Ali se ula

utome tajcu, odnekud, neka, kao, svirka, i od nje - nita se drugo nije ulo!

Tek jedan to imao je jako uho - osnovno dakle ulo - pod prisegom ree, dok. mu je

lice treptalo od smijeha, da uo je, u tome tajeu, i u toj svirci, apat jedan posvemu

ovjekov, samo to odjekivao je, kao da stie ne iz ljudskog grla - ve iz Boijeg mijeha!

159

~i bogati! Da nema Boga? Sve sam mogao misliti i sniti

al takvo mi togod nikada usan niti na um ne bi palo!

otome se, pobogu, i dosad poneto znalo! Ako ve utvrujemo Boije brojno stanje

nije nam, zaista, neophodno naroito znanje. Ako se uopte tako govorid moe i smije,

postoje o tome, i krue, bar dvije valjane verzije:jedna, da bogova ima taman koliko

i ljudi, ni jedan jedini ni vie ni manje, i druga, to ustvar unosi neto vie reda,

160

da bogova imaju dvojica: Onaj to daje, i to Ga ima, i onaj to ga nema, i to ne da.

Kako se vidi -nismo, zar, u zraku zidali kule! -postoje dvije verzije, i ni jedna

ne kree od nule!

161

~misli valjda da je Bog taj to ti -koje ve stoUee? -umjesto svijee

prodaje rog? Mada se, kao, vidi, njega jamano nema. To je onaj koji ne zna, koji nee

da se javi, ni usnu, kamo li na javi. To je onaj to tetura, j crkava, po ledinama izmeu

crkava. (Njih da uzrazlikuje, jednu od druge, svejedno da li iznutra ili spolja, golemo bi

J62

protraio vrijeme, i posebna bi trebala ti volja.) Njega, dakle, nema. Ne trai mu stana ni

krova (na kajem nema dimnjaka nLd)ma!), od njega dii ruke, ko i od svega to je shvatljivo. Ako si

ve krenuo da trai Onog to Ga ima -osvrni se, tu je: usvemu to je neuhvatljiva.

163

rzt grdnu nas je nevolju stih potonji gurnuo! Ipak se, dakle, mora poi od onog to uhvatljivo

je i sigurno. Upoetku, naravno, bijae rije. Brda se tek pribirala, rasporeivale vode, dugo se

potom kolebala flora, fauna jo due! Svjedoka nema ali ima pria, kako se odasvud i posvuda razastirala

svirka. Svirac njen jasno je znao zato ju je na svijet dao: odlui se bUje, prhnue tice, riknu zvjerad!

(Ako ba i nije neki dokaz, to obilje biljno ne uzeti lj obzir -bilo bi krajnje neozbiljno. Ribe,

zvjerad i tice, dajemo, eto, pride.) Nebesa su ko nebesa! - stizala posvud: tamo i ovamo, ovamo

164

i tamo, svugdje gdje togod valjalo je kazat. Tek potom je - u dobar as! - doao ovjek, i uzeo

rije! Usjeko njome puteve, pripitomio brda i vode! Da kuanjem pojmi sve to ga krui - jezike nepregledne

stvorio, plovila zatim i letila, i druga, svakojaka, mona osjetila! I niim,jamano, elio nije da

Njega kudi i rui. Njega, Kojeg ima. UzVjerima i Uudima, na nebesima i u grudima. Kojeg ima.

165

cJer nije to posao ukom se moe rei: Eno! Poneto se u rUemu, oigledno, mora uzeti

na nevieno! Izvjesno za sada jeste da je postojala svirka, i da traje, do ovoga danjeg

dana, svejedno da li je svirao svira:, ili se svirala, i Jo se svira, od sebe sama. Da bogova

ima n~jmanje dva: Onaj to Ga ima, i onaj to ga nema. Opotonjem rekosmo sve - vrijedi li vie

166

troiti rijei? - al ukratko: nema ga, a tu je, nit kakvu donosi bolest, nit od kakve bolesti lijei.

oprvome takoreku nita, osim da Ga, pouzdano, ima: On se javlja usnovima, ne likom i ne stasom,

nego rijeju, nego glasom koji od baruna blista: "Ja postojim, Mene ima. Neka ti je dua ista.

Neka ti je dua ista: ja postojim, Mene ima." Tako se On vazda javlja. Usnovima, usnovima.

167

n uini da me nema, ko da nikad nisam bio, pa da opet budem, kao vazda: ista kost i isto

meso, u istoj koi, od iste boli sazdan. Uini da nou, i u snu, kao danju i kao na dlanu, vidim

ba sve: i smrt svoju, onu i onakvu koja i kakva e se zbiti. Da se, potom, budim, po stoti put

udvadeset do tri, u postelji od same suze i znoja, i pribi rem se, po stoti put: jesi li ovo, Sidrane, ti

168

i ova postelja je li tvoja? Kad potonu sve lae, i ini se: sve se rui, On je Onaj to se nae pri

ruci, tj. pri dui, pa Ga ima - mili Boe, koliko Ga ima! - u prstima onog koji pjesmu klada,

svugdje i uvijek, ovdje i sada! Nije, naravno, tvar, niti neophodno simbol, ali Ga ima, i ini

da vjeto, sve vjetije, ja podnosim bol: dok me njeno, kao da sam janje vodi u nepostojanje.

169

ZATO TONE VENECIJA

To Peter Weir

cgedam U nebo, iznad Venedje.

Nista se promijenilo nije, posljednjih

sedam milijardi godina. Gore, postoji Bog.

On stvorio je Svemir, uSvemiru sedam milijardi

Svjetova, usvakom Svijetu bezbroj naroda, mnotvo

jezika, i po jednu, jednu - Venedju.

Narode stvorio razliitim, na uho im apnuo: "Sada upoznajite jedni druge". Sijaset jezika dao, da ih ue, jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi, od toga - budu bogatiji i bolji. veneciju dao, kao ticu i ribu to je dao, da ljudi i narodi vjeruju u Njega -udei se Njegovim djelima.

173

Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda, postoji Bog. Jedan. Sto stvorio je Svemir, sedam milijardi Svjetova lj Svemiru, lj svakom Svijetu puno jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni narod dao, ujednome Svijetu, na kopnu to ga zovu Evropom, u plemenu Junih Slavena. Tu je Gra nica. Bosna, Bosna, Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istoni kri i Zapadni kri, od jednog Kria nastali. A

bonjaki narod je pitom. Zato ga dotae ruka Vjere uJednog Boga, koji nije roen, niti je rodio, a Gospodar je Svjetova, i Vladar Sudnjega Dana.

Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su gospodari namjerili da bonjakog naroda nema. Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone rua u vazni od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone. Zato ne treba na Svijetu da ima naroda bonjakog?

Meu bojama, jedna boja manje? Meu mirisima, jedan miris manje? -Zato ne treba na svijetu da ima - ova Venecija? Meu udima, jedno udo manje?

174

Gledam unebo, iznad Zemaljskog svijeta. Jedna se zvijezda, u dugome luku, rui u bezdan Svemira. Kao da pade posred Kanala Grande. Zemaljski SVijet, meu sedam milijardi vasionskih svjetova, hoe da ostane siromaniji za cio jedan narod. Takva je volja zemaljskih gospodara. USvemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone Venecija. Svemir bude siromaniji - za cio jedan Svijet. Takva je Njegova volja.

(venecija/sarajevo, avgustlseptembor 1993)

175

BILJEKE

Sarajevski tabut -Iz semitske osnove T-B-T izvedena su u mnogim jezicima (arapski,

hebrejski, aramejski, koptski. ..) brojna znaenja: srce, grud~ prsa, kombija, lada, krinja, kove& zavjetni koveg, itd. isuvie je bogata da bi ovdje bila navoena literatura koja se, uglavnom u sferi misticizma, bavi prouavanjem simbolikih vrijednosti pojma i predmeta oznaenog rijeju t a b u t. UBosni, danas, labuI je tradicionalni mrtvaki koveg kod Bonjaka (muslimana), od kranskih pokopnih kovega razliiti po tome to ima nejednake stranice a nema poklopca. Frapantna je slinost izmeu oblika tabuto i konfiguracije tla prostora na kojemu vie od pet stotina godina postoji grad S a r a j e v o.

Ponovo, svi smo na okupu - Ne treba itaocu mnogo pa da se dosjeti kako je ovaj "ezde

setosmaki" motiv posveen Marku Veoviu, koji se, tih godina, nakon to je magistrirao bez zaposlenja a izloen politikome progonu sklonio u zaviaj, crnogorsko selo Pape, pokraj Bijelog Polja, ekajui da mine hajka.

- trbuh grada: uobiajena socrealistika novinskO" metafora za tvornicu, industriju, industrijsku zonu.

Poslanica dubrovakom prijatelju. Prema Knjizi Maka Dizdara Stari bosanski tekstovi, u pjesm i je naveden cjelovit tekst Povelja Kulina bana, tog '~r;vog poznatog teksta pisanog na slavenskomjugu na narodnomjeziku". Sto nama, naravno, nije bilo najvanije.

Rasvjetljavanje sluaja iz 1641. Do ovoga siea autor je tako rei nabasao, listajui stan.! knjigu

istoriara Vladislava Skoria: SIpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevllll 17. i 18. vijekll. Poetski tekst nije uspio obuhvatiti i zanimljiv podatak do je "medu okrivljenima bilo II urija, 2 terzija, 2kasapa l sapundija 1kilitija'~

179

Kozma Astrolog tumai nebeske znake gospodaru svome, princu Eugenu Savojskom. Kozma Astrolog je, ~ako se italac dosjea, izmiljeno linost. Eugen Savojski, na alost, nije. Kao ni poari i kuge iz tih godina, na to se pokuavaju pozvati zavrni stihovi pjesme.

Baeskija.

Ljetopievi su neki podaci s poetka, i jedan u sredini pjesme. Ostalo

su nao nagaanja, i ne pretenduju na tanost.

Dernek usarajevu, sjeseni 1769. Osnovni motiv preuzet je, ponovo, iz Vladislava Skaria (Izabrana djela, I, str. 169), gdje se kae: "Nijedan ne skupi vie od 15-20 momaka, te toka 16. aprila ode na Rusiju oko 1200 ljudi. U prvo su vrijeme stizale so bOjita povoljne vijesti o turskim pobjedama, naroito od C?psjednutog Hotina, po se muslimanski svijet uSarajevu vrlo radovao. Cinjena su trodnevna veselja so pucanjem iz topova. Ali su vojnici koji su stizali sa bojita kazivali do je to sve bilo izmiljeno. Poslije su dolazili jo crnji glasovi, po kada su Rusi doli do Dunova, uSarajevu je nastalo takvo malodunost i strah, do se svijet bojao do nee Rusi, ako Dunov smrzne, doi i do samog Carigrada.' Ostali detalji pjesme (Ciganin Smoljon, "nakav iz Misira", itd.) takoer su iz Skoria, sa nekih drugih njegovih stranica. Autor ne moze do odoli, pa ovdje upoznaje itaoca i so drugom

moguom verzijom zavretka ove pjesme, kojo je moralo "otpasti' jer pisac nije umio rijeiti problem sa izvjesnim leksikim prostaklukom u potonjem stihu:

Bilo pa prolo, sad ga jebaji. AI kako nam je to sijelo prisjelo, otkako nam na nos izie taj dernek - malo se kome vie i na sijela i derneke, 'kamoli u bitke i pod bajrake ide! Neko sjedi de si, gledaj od ta ivi, i kako e, to god moe na egu okrenut! Nemoj

180

ko vlast sve ko da je oglavu, nego na sprdnju ako i nije za sprdanja!

Prvog koga sretne, ti upitaj: "Kako se ono, bogati

zvae ona tica, to je onomad kad nas ono obenijae,

kad ono majmuni ispadosmo - dovede

onaj iz Misira?"

Pa ako naleti budala, analeti vazda neka budala, pa

kae "NOJ" - zna li ta mu kazat?

Ali se italac sigurno dosjea da sve ovo, za samu pjesmu, i nije na jvanije.

Mezar sedmero brae. yie je razliitih predanja o nastanku ovoga mezora, uz dvorite Cokadi-damije, podno Bistrika. Autor je, u porodinom krugu, naslijedio ovo na koje se oslanja pjesma. Znatieljan italac, meutim, uknjizi Mehmeda Mujezinovia, Islamska epigrafikaBosne i Hercegovine, I, moe nai i vjerodostojnije predanje:

- /I Zatim se, 1494. godine, dogodila kraa novca upoJinim sarajima zbog koje su pritvorena dva stranca dervia. Oni su neduni pogubljeni i sahranjeni j)ored pomenutog ejha. Kasnije su do njih sahranjenajo etvorica ljudi kojeje Mustafa-paa Daltaban dao pogubiti to nisu pravovremeno sprijeili navalu Evgena na Sarajevo 1697. godine. Predaja dalje kae da se na grobovima ovih nevino pogubljenih osoba poela viati svjetlost (tua), pa je svijet grobove ogradio daskom i pokrio irnlO1n. Kasnije je Sulejman-poJa Skopljak turbe ozidaa i postavio

uvara turbeta... fl Pomenuta knjiga naknadno nam je dolo do ruku, i sasvim je, dakle, sluajna koincidencija gornjeg navoda so pominjonjem Fontane di Trevi (fontana nevinih) u pjesmi.

181

Mustafa KrHa daje jzjavu oslubi kod grofa Lava Nikolajevia Tolstoja. Mustafa Krila (roen u selu Gujani, kod Sarajeva), sluio je kod Tolstoja tri godine i osam mjeseci, na samom prelazu iz prolog u ovo

stoljee. Izjavu dao reporteru Politike, juna 1940. Uz mjestim ine zahvate i izmjene, data je prema Dugi, od ll. ll. 1978.

Recital na Kranjevievom grobu, oktobra ezdesetosme, o ezdesetgodinjici pjesnikove smrti. Utekst pjesme udjenute su, tu i tamo, poneke Kranjevieve sintagme i slike. Ovdje ih ne izdvajamo, u ime povjerenja uitaoevu upuenost.

Brauning 7,65. Vjeba gaanja. Drhti Gavrilova ruka - Odjekuje uma topiderska: odnosi se, prirodno, na lokalitet u

okolini Beograda, gdie ie Gavrilo, uz izvjesnog majora Tankosia, uio pucati iz pitolja, KOiu nedielju prije atentata.

- bolesna je ovo udnja: Princip je, u iz.javi no suenju, sam upotrijebio sintagmu bolesna udnja. Vidieti: v. Dedijer: Sarajevo, 1914.

Tin uSarajevu. U jednom Tinovom tekstu o Sarajevu upotriiebliene su, u naroitom smislu, rijei: tajanstva u 1nagl~ te: tenja za zdravljem i vedrinom. O epizodi kojom je pjesma motivisana, o napisanoj pa povuenoj Tinovoj tubi protiv advokata dr Ambroza Draia, radoznao italac "Joe vie saznati iz teksta Dragomira Gojevia, objavljenog uasopisu 'Zivot", prije nekoliko godina.

- Sveti Ante: ovdje se pojavljuje u jednoj od svojih "funkcija": zatitnik beskunika.

Beledija, etrdesetpeta, esti dan aprila. - Beledija: odomaeni naziv za drevnu sarajevsku hapsanu, na

Obali, kod Vijenice.

182

- Kesten i lipa, prekono, procvae leom: ovaj se stih opominje one noi ukojoj je usponieni okupator, bjeei, povjeao na marindvorskoj aleji desetine sarajevskih rodoljuba.

Oni to prelaze. Prema Enciklopediji leksikografskog zavoda, nazivi Jevreji, He

breji, preko I v r i, izvedeni su od starojevrejskog ever, to znai p r e I a z i t i ,dakle: o n i t o p r e I a z e.

- uskladu sa raZll1lwm: prema Majmonidesu, u religijskom smislu ispravno je ono to je 'u skladu sa razumom'.

- Espanoles sin patria: panjolci bez domovine, uobiajen naziv za Jevreje, rastur~ne po Evropi, i ondanjem golem om turskom carstvu, nakon izgona iz Spanije, 1492.

- Tako smo sam~ ivi i mrtv~ uvijek isto: epitaf na grobu Elijosa Kabiljo, no sarajevskom Jevrejskom groblju.

mnlm prejado...: ovjek cijenjen i pametan, javni radnik danju i nou.

Clara, no lloras...:Klara, ne plai, keri moja, i ne boj se hladnog groba.

- Muy presto...: Rano te izgubismo, dragi, nojvoljeniji oe. Poivaj na naom majkom u vjecnom miru.

- Adonaj: nebeski, sinonim za Jahvu - Elohim: gospodin, sinonim za Jahvu

Madre que non...: Malko koja ne poznavae druge pravde, do pratonjo, ni drugog zakona, osim ljubavi.

183

Marko Veovi: OPOEZIJI ABDULAHA SIDRANA

Svijest o pjesmi Abdulah Sidran, zbilja, ne' spada u pjesnike koji, da upotrijebim biblijsku rije, "ne znaju ta ine" u trenutku pisanja pjesme. Nije, naime, od soja spontanih stvaralaca iju uobraziUu pokre,u prevashodno sile iz nesvjesnog, vodei je putevima razum,u nepredvidljivim do otkria koja, nerijetko, obesnauju njihove prvobitne

stvaralake namjere. Naprotiv: Sidran svagda posjeduje izuzetno izotrenu svijest na kakvu poeziju clanas vrijedi "traiti vrijeme", kakvu pjesmu eli sam da napie, ta njome kua da sopti, kakva su pjesnika orua najpodesnija za postizanje postavljenog umjet

nikog cilja. Stogaje briijiva ispisanost temeljni dojam koji u itaocu ostavljaju J*govi stihovi, i to ne samo najbolji. Udio svijesti u umjetnikoj izvedbi, i1ijednostavnije reeno - prisustvo majstorstva, ne smije se prenebregnuti u njegovim pjesmama ak ni kad su besptimjerno proste. Jer Sidran mnogo polae na majstorstvo, razumije se, kakvo misli da dananji pjesnik smije sebi dozvoliti, poto mu je jasno da njegovanje samodopadnog majstorstva - koje od pjesme pravi robu za proizvoaa, a ne za potroaa - esto znai doprinos daljoj razgradlyi ionako ruevnog dostojanstva pjesnikova posla II dananje vrijeme,jer daje nov prilog sve nepovratnijem odscijecanju poezije od itaoca. Za Sidrana je, stoga, kljuno pitanje: moe li se biti majstor, a ipak ostati razumljiv? Napokon, reklo bi se da ovaj pjesnik majstorstvu tei iz - skromnosti. Jer odbija da pie po ovlatenjima odozgo, tojest, kao osoba odboga nadahnuta za ovu rabotu, ali i po nareenjima odozdo,

185

to e rei kao medijum koji je u vlasti nes\jesnih sila, a ovaj ':dvostruki ateizam" - rije je Sidranova - obavezao ga je na ulaganje poprilinog napora da barem postane to finiji razumijevalac ne samo" turobnog zanata" pjesnikog nego ijo turobnijih zbivanja u dui, kojaje svagda 'Jaka u trpnji", ne zaboravljajui ni tijelo, koje mu katkad ape "da vie trpjeti nee". Najbolje svoje strofe Sidran ispisuje kao znalac ijem oku nisu zakrite ni brojne tajne pjesnikog umijea, ni jo brojnije tajne due uzdrhtale pred "prejakom kiom mudrih lldaraca s neba", ali ni tajne mesa koje u ovoj poeziji esto "bdi i gorili.Jer ni tijelo nije svodljivo iskljuivo na ulne vruice, i ono umije "bdjeti" kao i dua; ni put, znai, nije potpuno neupuena u poslove koji spadaju iskljuivo u nadlenost svijesti.

Svijest o svijetu Hou da kaem: utanana svijest o pjesmi prirodan je sastojak Sidranove iznimno snane svijesti o vlastitom postojanju. I postojanju uopte. ak se moe rei daje Sidran, kao ovjek, sazdan od iste tvari od koje i pjesnik u njemu. ja, koje nam se obraa iz njegove pjesme, nikad nije uslcvna knjievna tvorevina u manjoj ili veoj mjeri razliita od pjesnikova empirijskogja. ak i njegovi brojni lirski junaci ponajee su - suti Sidran, a ne njegov iskorak u dotle neokuanu mogunost vlastitoga bia. Sidran kakav je na papiru - jeste i nastoji biti istovjetnik one osobe sa kojom smo prosjedjeli stotine dana nad ahovskom ploom, "kao nad rakom otvorenom", ili probdjeli stotine noiju za kafanskim stolom, odakle se svijetvidi "krozstaklo, kroz mutno, kao ispod vode". Iakoje u mladosti itao Eliota, ne bez ushienja, ak poneki njegov stih ugraivao u vlastite pjesme, Sidran je ipak preuo, ili nije

186

shvatio, Hi bar ne ozbiljno, uveni Eliotov zahlJev da paljivo razluujemo "ovjeka koji pati i duh koji stvara". toje u Sidranovu sluaju neizvodljivo: os njegovog pjesnikog svijeta i jeste taj "ovjek koji pati", te bi "duh koji stvarali jednostavno ostao bez gradiva za zidanje, ako ne bi bio tijesno vezan, naprosto priJanen, za tog patnika. "Mi lirici smo, zgrenih lica", kae Sidran u pjesmi Ars poetica, kraticom izruui to strasno jedinstvo. Stoga se pjesnik i pita: "Hoe li ita o meni znati onaj Ito nou

e uz lampu i mrak uokolo, love redove itati?" to djelimino znai: koliko sam, uistinu, uspio da sebe kaem svojim pjesmama? Pitanje je bitno, poto od odgovora zavisi i sud o vrijednosti tih pjesama. Jer lirsko ja, kako ga shvata Sidran, zapravo je esencijalizovani ovjek. Sa koga su se istopili svi uzgredni atributi, a preostala gola uzdrhtala srika. Ali, djelimino, radi se i o trenutku nevjerice u mogunost istinske duhovne razmjene meu ljudima, o slutl~i da je svako zakljuan, suanjski, u vlastitu muku pred ivotom, koja ga ini nagluhim za tu jad:

Hoe li ita, ita uistinu znati? II jednaka e pusto u domu njegovu da zjapi i sja, nad stolom i knjigom, dok sabran, i teak od tuge, svoje, ovu moju bude razgrtao vlat po vlat, mrak po mrak?

Pjesma, odakle su ovi stihovi, sastoji se iz samih pitanja. Uopte, Sidran voJi da svoje ponajdublje opsesije, svoja kljuna prozrenja, sabija u upitnike, i mnoge od nezaboravnih njegovih 'Strofa lanac su pitaIUa kojima se zagonetka kua iskazati, a da se sasvim

187

ne uniti. Pjesniki govor je i ovdje varljiv smislom. Pjesnik, oito, svoje stihove itaocu preporut~e kao lijek od pustoi. Tanije, ljekovito bi bilo - uspostavljeno razumijevanje, smal.Yilo bi pusto kojom "zjapi" soba i "sja" s\jetiljka itaoeva. Jer izraajno hrvarye sa tom pustoi i jeste glavno zanimanje pjesnikovo. Poto je pusto ostala 'Jednaka", nema sumnje daje itaoca sopstvena tuga omela da razumije pjesnikovu. Ali ovi stihovi nude iunekoliko drukiju mogunost itarya: Pjesnik se upitno nadnosi nad opasnostprividnog razumijevanja svoje poezije. 'jednaka pusto" koju dijele poiljalac i primalac, stvara opsjenu poistovjeenja, a zapravo itaoeva sabranost u svoju tugu postaje prepreka da pojmi pjesnikovu. Drugi put e, meutim,Sidran biti uvjeren daje ne samo pohranio "kljunog" sebe u svoje stihove, nego i daje moguno, na temelju njegovog pjesnitva, ponovo uspostaviti bie ijomje nesreom to pjesnitvo napajana:

za sobom ostavljam kost, ja k lj u n u za sobom ostavljam k o s t, i po njoj bie rekonstruisano

bie ove nesree!

Sidran se,jednostavno, uzda u neku vrstu italake paleontologije koja e "rekonstruisati" ne - "nesreu ovog bia", kako bi nalagao

sintaksiki red u prirodnom jeziku, nego "bie ove nesree", kako zahtijeva Sidranov doivljaj vlastitog poloaja usvijetu. Ovaj uvrnuti jeziki spreg nagovjetava stvar koja je u Sidranovim pjesmama bukvalno istinita: nesrea ne pripada biu, nego bie svojoj ne

srei! Nesrea, ~ ne l*zin nosilac, moe polagati pravo na ontiki status. Preokretanjem prirodnogjezikog reda, prenoenjem smisaonog naglaska na patnju, njen trpilac je potisnut u drugi plan,

188

a nesrea obojena fatalizmom, promaknuta u neto to postoji otprije pojedinca, kao unaprijed pisano.Jednim sitnim pomakom ujeziku, od nesree je zbilja napravljena "kljuna kost" opstanka, po kojoj se moe cjelokupna ljudskost pjesnikova ponovo uspostaviti u italakom doivljaju.

Zbog toga, ne mislim da je nedoputeno, ve ak i poeljno, da se u tumael~u ove poezije oslanjam i na svoje poznavanje, dugogodil~e, Sidrana kao ovjeka koji je jakom svijeu o svemu u sebi i oko sebe - istovremeno "i nagraen i kanjen". Sidranje, doista, veinu svojih pjesama prvo ivio, a tek potom i zapisivao. Te, kad zastrepi od pomisli da e "skonati na uetu":

to dua ne uzmoe, to srce nikad nije smjelo samo hoe da opasti tijelo.

onda ove, i njima sline, stihove ne treba iitavati kao plod predaval~a trenutku, ve kao sriku iscijeenu iz tridesetogodinjeg iskustva ovog profesionalnog samoubice koji je sam sebi proziran do kraja: dua je odve slaba za takav in,jer je u njenoj nadlenosti trpljenje u neinjenju; samoubilaka inicijativa ne moe potei ni iz srca, koje je tu da "prepuno bude straha" i, ma koliko se pripravljalo za taj potez, da se svagda osjeti zateeno takvom mogunou: "a nespremno / srce zadrhta u ruci Suludog kao srce ptieta / u ruci djeaka". Preostaje, dakle, tijelo kao jedini izvoa radova. Samoubicaje stvor koji je u iskljuivoj vlasti tijela, osoba iz ije su yelesne posude, u trenutku kad namie

omu, ispranjene sve sadrine.

189

Negativna ontologija Ne poznajem, zapravo, mnogo osoba koje bi u tolikoj mJen snano, bolno i beznadno bile s\jesne svega to se zbiva u njima, sa njima, oko J~ih. ini se daje Sidran, sve to pie i to proivljava, to doznaje iz knjiga i iz neposrednog is~ustva, podredio jednoj sredinjoj svrsi: odrava.J~u neprekidno budne svijesti, nekadjasne od surovosti, da je nae postojanje "umnoenjad i vjeba u tfpnji neprestana". Da je svako sjutra gore od danas". Da "istorija bolesti" "kazuje vie nego zdravlje". Da nas iz svega to poduzimamo i to kuamo vreba" miris Nieg, to istim glasom plae i pjeva". Mogli bismo, ovako, do kraja stranice, navoditi iskaze koji, skupa uzeti, uspostavljaju jednu, da tako kaemo, negativnu ontologiju, uobliavanu ne samo kJa.jnje dosljedno, nego i sa nekom vrstom ljubavi. Ne ljubavi, razumije se, prema, recimo, onom "mirnom i hladnom moru bola", po kojem dvoje ljudi, to su se nekad voljeli, danas plutaju pretvoreni u "dvije sante: jedna mukog, druga enskog spoja", nego ljubavi za istinu. Koja se nudi kao moda jedino moguno iskupijc11je ivota nakrcanog stovrsnim osujeenjima. Ljubavi koja nee da ispusti niti jedan, ma koliko

muan, detalj opstanka u mirnom oaju, kako bi ukupna slika ispala to ubjedJjivija, a isti na o naoj ljudskoj nedovoljnosti to neokrnjenija. U kultu istine sabrano je, okupljeno je u vor, svekoliko Sidranovo i ljudsko i stvaralako bie. Njegove pjesme, vidno obiljeene stmhom od svake vrste preyerivanja, poznaju moda jedino preyeranu privrenost, istini. to se, dakako, ponekad i

plaa,jer - Sidranovim jezikom reeno - "estoka privrenost" bilo emu, voljenom gradu, ili istini, izvrgne se u "iznevjeravanje sebe", pjesniko iznevjeravanje, razumije se.

emu italac ponajvie >jeruje u ovoj poeziji, jesu stihovi koje je pjesnikova dua zaradila "trpnju ko mlijeko m~ino kuaju". Sidran voli ovu opor