2. REGULATIVNI OKVIR IZVJEŠTAVANJA O NOVČANOM TIJEKU - …nemir.weebly.com/uploads/8/4/0/9/8409633/13612_tema_2.pdf · obveznice, komercijalni zapisi i vrijednosni papiri s rokom

RAČUNOVODSTVO NOVČANIH TIJEKOVA Doc.dr.sc. Željana Aljinović Barać PREDAVANJA 2 – 21.10.2009

© Autorski materijal, akademska godina 2009/10

1

22.. RREEGGUULLAATTIIVVNNII OOKKVVIIRR IIZZVVJJEEŠŠTTAAVVAANNJJAA OO NNOOVVČČAANNOOMM TTIIJJEEKKUU

Regulativni okvir za sastavljanje i objavljivanje financijskih izvještaja predstavlja važan dio legislative u zemljama širom svijeta. Razlikuju se tri razine regulative koje zajedno definiraju računovodstveni sustav. To su:

Zakonodavna tijela - izravno pravno reguliraju računovodstvenu materiju donošenjem zakona, imenovanjem nadležnih tijela te određivanjem njihovih ovlasti.

Tijela imenovana od strane zakonodavnih tijela - npr. komisije za vrijednosne papire, odbori za računovodstvene standarde i sl. - reguliraju računovodstvenu materiju praktičnom razradom akata zakonodavnih tijela.

Profesionalci - npr. računovođe i revizori - reguliraju računovodstvenu materiju donošenjem pravila struke, nadgledanjem provođenja zakona i sl.

U širem smislu, računovodstveni okvir predstavlja jedinstveni sustav koji osim računovodstvene regulative obuhvaća i koncepcijski okvir te se može prikazati sljedećom slikom: Slika 1: Sustav računovodstvenih politika, regulative i prakse

Normativne računovodstvene politike, odnosno koncepcijski okvir predstavlja prvu razinu računovodstvenog okvira. On je vođen ciljevima financijskog izvještavanja i definira elemente financijskih izvještaja, potrebna načela kvalitete informacija te objašnjava kada i kako se elementi, odnosno poslovni događaji mjere i priznaju. Druga razina, računovodstvena regulativa ima za zadatak elemente koncepcijskog okvira oblikovati u adekvatne zakonske oblike, dok treću razinu čine sastavljači i korisnici financijskih izvještaja koji definiranu računovodstvenu regulativu primjenjuju u praksi. Iz navedenog se može zaključiti kako je poznavanje koncepcijskog okvira temeljni preduvjet za razumijevanje i ispravnu interpretaciju računovodstvenih informacija. Svrha regulativnog okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja je poboljšanje informacijske korisnost računovodstvenih podataka pri donošenju odluke o investiranju. Između ostalog, računovodstveni okvir trebao bi omogućiti sljedeće:

osigurati osnovu za reduciranje broja alternativnih računovodstvenih postupaka; pomoći revizorima u izradi revizorskog izvješća; pomoći korisnicima financijskih izvještaja u interpretiranju objavljenih informacija; pomoći nacionalnim računovodstvenim tijelima u razvoju nacionalnih standarda; poticati razvoj međunarodnih računovodstvenih standarda.



2

Regulativni okvir se može definirati kao "sustav zakona i načela koji određuju i oblikuju prirodu i sadržaj financijskih informacija", odnosno ako se govori o koncepcijskom okviru, on se može definirati kao "koherentni sustav načela koji proizlaze iz cilja, pri čemu cilj određuje svrhu financijskog izvještavanja" (IASB, 2006:12). S aspekta vanjskih korisnika financijskih izvještaja, regulativni okvir predstavlja "posrednika" između proturječnih interesa menadžera i ostalih korisnika financijskih izvještaja. Dakle, uloga regulativnog uređenja računovodstva je dvojaka:

Racionalizacija i koordinacija ekonomskih aktivnosti, i to: Zaštita konkurencije - regulativnim uređenjem trebalo bi se stvoriti

ekonomsko okruženje koje potiče konkurentnost među tvrtkama i otežava nastajanje monopola.

Neočekivani profiti (engl. windfall profits) - situacija kada tvrtke zbog neočekivanih vanjskih utjecaja, a ne zbog svog tržišnog ponašanja ostvaruje neočekivanu dobit, što bi trebalo spriječiti regulativnim uređenjem.

Efikasna organizacija ponašanja pojedinca ili tvrtke zbog postojanja informacijske asimetrije:

Rizik pogrešnog izbora (engl. adverse selection) - pojavljuje se kada neka osoba (obično unutarnji korisnik) ima informacijsku prednost u odnosu na ostale korisnike jer raspolaže određenim informacijama značajnima za odlučivanje koje su drugim sudionicima uskraćene.

Moralni rizik (engl. moral hazard) - nastaje zbog odvajanja vlasničke i upravljačke funkcije u tvrtki. Može se definirati kao situacija u kojoj neka osoba (obično menadžer) poduzima određene akcije u cilju ostvarenja vlastitih ciljeva, umjesto ciljeva tvrtke. Isto tako, može se odnositi na nepoduzimanje određenih akcija koje bi trebale služiti ostvarenju ciljeva tvrtke.

Stupanj informacijske asimetrije se može smanjiti dragovoljnim objavljivanjem svih raspoloživih informacija o tvrtki. 22..11.. RReegguullaattiivvnnii ookkvviirr zzaa ssaassttaavvlljjaannjjee iizzvvjjeeššttaajjaa oo nnoovvččaannoomm ttiijjeekkuu Kada se govori o izvještaju o novčanom tijeku, regulativno uređenje među zemljama još uvijek značajno varira. Oprečni stavovi regulativnih tijela koja su sastavljala ove standarde, rezultirali su razlikama u obliku i sadržaju samog izvještaja te su uzrokovali kontinuirane rasprave i razilaženja oko njegove informacijske efikasnosti na znanstvenoj i praktičnoj razini. Također, postoji i određeni broj država u kojima sastavljanje i objavljivanje ovog izvještaja još uvijek nije zakonski regulirano. Općenito gledano, u najvećem broju slučajeva nacionalni računovodstveni standardi su utemeljeni ili na Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja/Međunarodnim računovodstvenim standardima – IFRS/IAS (engl. International Financial Reporting Standards/International Accounting Standards) ili na Američkim računovodstvenim standardima – US GAAP (engl. Unated States Generally Accepted Accounting Principles). Osnovna razlika između ova dva sustava je u tome što anglo-saksonski regulativni okvir potencira udovoljavanje informacijskim potrebama ulagatelja, dok je kontinentalni regulativni okvir manje orijentiran ovoj grupi korisnika. 22..11..11.. IIzzvvjjeeššttaajj oo nnoovvččaannoomm ttiijjeekkuu pprreemmaa SSttaannddaarrdduu ffiinnaanncciijjsskkoogg rraaččuunnoovvooddssttvvaa 9955 U anglo-saksonskim računovodstvenim sustavima uglavnom se primjenjuju Standardi financijskog računovodstva (engl. SFAS - Statements of Financial Accounting Standards) koje donosi Odbor za standarde financijskog računovodstva (engl. FASB - Financial Accounting Standards Board). Osim Standarda, ovaj Odbor donosi i objavljuje Koncepte financijskog računovodstva (engl. SFAC - Statements of Financial Accounting Concepts) koji definiraju temeljne računovodstvene koncepte i načela i unutar kojih se oblikuju Standardi.



3

Za sastavljanje i prezentiranje izvještaja o novčanom tijeku prema Standardima financijskog računovodstva mjerodavan je Standard 95 - Izvještaj o novčanom tijeku, objavljen u studenom 1987. godine. Ovaj standard zamijenio je Mišljenje Odbora za računovodstvena načela 19 - Izvještaj o promjenama u financijskom položaju (engl. Accounting Principles Board Opinion - Reporting Changes in Financial Position), a u primjeni za sve financijske izvještaje čije izvještajno razdoblje završava nakon 15. srpnja 1988 (FAS 95:34). Standard 95 novčane tijekove klasificira na tijekove od poslovnih, investicijskih i financijskih aktivnosti (FAS 95:14) te precizno definira investicijske (FAS 95:15-17) i financijske (FAS 95:18-20) aktivnosti i zahtijeva njihovo iskazivanje u bruto iznosima, radije nego li prebijanjem. Novčanim tijekovima iz poslovnih aktivnosti smatraju se sve one aktivnosti koje po definiciji ne pripadaju u investicijske ili financijske (FAS 95:21). U iskazivanju novčanih tijekova iz poslovnih aktivnosti, standard sugerira i potiče na primjenu izravne metode (FAS 95:27), ali isto tako dopušta primjenu neizravne metode (FAS 95:28). Nadalje, neovisno o tome iskazuje li se novčani tijek od poslovnih aktivnosti primjenom izravne ili neizravne metode, Standard (FAS 95:29) zahtijeva dodatno objavljivanje preračuna iz neto dobiti u novčani tijek od poslovnih aktivnosti. Zasebnu stavku novca i novčanih ekvivalenata u zadanom razdoblju čine efekti uzrokovani promjenama u deviznom tečaju koji nastaju kod provođenja transakcija u stranoj valuti (FAS 95:25). Ono što je svakako zanimljivo za istaknuti, jest da Standard (FAS 95:33) zabranjuje objavljivanje novčanog tijeka po dionici, odnosno bilo kojeg pokazatelja koji bi služio kao indikator uspješnosti tvrtke. U osnovama za zaključke (FAS, Appendix B, točke 122-124), Odbor ovu odluku obrazlaže sljedećim argumentima:

Neto novčani tijek iz poslovnih aktivnosti i neto dobit nisu usporedive kategorije, jer novčani tijek u sebi sadrži povrate od ulaganja i povrate na ulaganje.

U slučaju izračuna novčanog tijeka po dionici, u literaturi ne postoje jasno definirane stavke koje ulaze u brojnik i nazivnik pokazatelja. Npr. postavlja se pitanje je li u brojnik treba staviti čisti neto novčani tijek od poslovnih aktivnosti ili umanjen za otplate glavnice duga te je li ispravno u nazivniku koristiti broj emitiranih redovnih dionica kao što se koristi u izračunu pokazatelja zarade po dionici.

Objavljivanje bilo kojeg pokazatelja koji u brojniku ima neku drugu komponentu financijskih izvještaja osim neto dobiti zbunjuje korisnike računovodstvenih informacija, koji bi lako mogli zamijeniti interpretaciju i značenje tih pokazatelja s tradicionalnim pokazateljem zarade po dionici.

22..11..22.. IIzzvvjjeeššttaajj oo nnoovvččaannoomm ttiijjeekkuu pprreemmaa MMeeđđuunnaarrooddnniimm ssttaannddaarrddiimmaa ffiinnaanncciijjsskkoogg

iizzvvjjeeššttaavvaannjjaa:: MMeeđđuunnaarrooddnnii rraaččuunnoovvooddssttvveennii ssttaannddaarrdd 77 U kontinentalnim računovodstvenim sustavima uglavnom se primjenjuju Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (engl. IFRS – International Financial Reporting Standards) koje donosi Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (engl. IASB – International Accounting Standards Board). Međunarodni standardi financijskog izvještavanja slijednici su Međunarodnih računovodstvenih standarda, koji su se počeli razvijati još od 70-tih godina prošlog stoljeća, i to:

kao osnova za razvoj nacionalnih računovodstvenih standarda; kao međunarodni osnovni postupak u zemljama koje razvijaju vlastite zahtjeve; od tržišta vrijednosnih papira koja zahtijevaju prezentiranje financijskih izvještaja

prema MRS-ima; od nadnacionalnih tijela, kao što je npr. Europska komisija; od velikog broja tvrtki koje se koriste standardima.

Za sastavljanje i prezentiranje izvještaja o novčanom tijeku prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja mjerodavan je Međunarodni računovodstveni standard 7 - Izvještaj o novčanim tijekovima. Njega je Odbor za Međunarodne



4

računovodstvene standarde sastavio i objavio 1992. godine, po uzoru na Standard financijskog izvještavanja 95. Povijest razvoja MRS-a 7: 06/1976 – nacrt E7 Izvještaj o izvorima i uporabi sredstava 10/1977 – MRS 7 Izvještaj o promjenama u financijskom položaju 07/1991 – Nacrt E36 Izvještaji o novčanom tijeku 12/1992 – revidirani MRS 7 – Izvještaji o novčanom tijeku 01/1994 – prva primjena revidiranog MRS-a 7 09/2007 – promjena naziva Izvještaji o novčanom tijeku (Cash Flow Statements) u Izvještaj o novčanim tijekovima (Statement of Cash Flows) 04/2009 – uključen u popis dopuna/izmjena Standarda za 2009* 01/2010 – prva primjena dopunjenog/izmijenjenog MRS-a 7 Cilj MRS-a 7 je "osiguranje informacija o povijesnim promjenama novca i novčanih ekvivalenata subjekta putem izvještaja o novčanom tijeku" (MRS 7, Cilj). Ovaj standard u primjeni je za sve financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju od 01. 01. 1994. godine ili kasnije, otkada je izmjenama Standarda obveza sastavljanja izvještaja o promjenama u financijskim pozicijama zamijenjena obvezom sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku. Ovim standardom definirani su osnovni pojmovi vezani za novac i novčane tijekove, vrste novčanih tijekova te dopuštene metode i postupci za iskazivanje novčanih tijekova. U terminologiji Međunarodnih računovodstvenih standarda pod pojmom novac se podrazumijeva novac u blagajni i na računima tvrtke (depoziti po viđenju) (MRS 7:6) dok se novčanim ekvivalentima smatraju sva kratkoročna, visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo zamijeniti u poznate iznose novca, a da pri tome ne nose značajni rizik zbog promjene vrijednosti (MRS 7:7). Tipični primjeri novčanih ekvivalenata su kratkoročne državne obveznice, komercijalni zapisi i vrijednosni papiri s rokom dospijeća kraćim od 90 dana. Novčani tijekovi predstavljaju priljeve i odljeve novca i novčanih ekvivalenata, dok se novčanim tijekovima ne smatraju promjene između stavki novca i novčanih ekvivalenata (jer one predstavljaju element politike upravljanja novcem). Novčani tijekovi se javljaju u obavljanju poslovnih, investicijskih i financijskih aktivnosti, i na taj način se klasificiraju. Prema definiciji iz MRS-a 7 novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno proizlaze iz glavnih poslovnih aktivnosti subjekta u kojima se ostvaruju prihodi, dok se novčani tijekovi od investicijskih aktivnosti javljaju u svezi s investicijama i izdacima za nabavku dugotrajnih resursa koji imaju za cilj stvaranje buduće dobiti i budućih novčanih tijekova. Novčani tijekovi od financijskih aktivnosti javljaju se pri obavljanju transakcija s vlasnicima i kreditorima tvrtke. U tablici 3 su navedeni najčešći primjeri novčanih tijekova klasificirani prema vrstama aktivnosti. Slika 3: Novčani tijekovi prema vrstama aktivnosti

Priljevi Odljevi POSLOVNE AKTIVNOSTI

Primici od prodaje robe i usluga Primici od kamata, tantijema, naknada, provizija Primici od osiguravajućih društava za premije, odštetne zahtjeve i dr. prava od polica osiguranja Povrati poreza na dobit Povrati novca od dobavljača Primici od milodara, donacija, subvencija

Izdaci dobavljačima za primljenu robu i usluge Isplate zaposlenima i za račun zaposlenih Izdaci osiguravajućim društvima za premije, anuitete i dr. prava od polica osiguranja Isplate poreza na dobit Povrati novca kupcima Karitativna plaćanja, donacije i sl.

INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI

* Odnosi se na klasifikaciju izdataka za nepriznatu imovinu: prema dopuni, samo oni izdaci koji rezultiraju priznavanjem sredstva u bilanci mogu se klasificirati kao investicijske aktivnosti.



5

Primici od prodaje dugotrajne imovine Novčani primici od prodaje udjela u drugim tvrtkama ili u zajedničkim pothvatima Novčani primici od prodaje dužničkih instrumenata Novčani primici temeljem ugovora za futures-e, terminskih ugovora, ugovora za opcije i swapove

Isplate za kupnju dugotrajne imovine Isplate za stjecanje udjela u drugim tvrtkama ili u zajedničkim pothvatima Isplate za kupnju dužničkih instrumenata Izdaci temeljem ugovora za futures-e, terminskih ugovora, ugovora za opcije i swapove Isplate za stjecanje dugotrajne imovine kapitalizacijom troškova u vlastitoj režiji

FINANCIJSKE AKTIVNOSTI Primici od emisije dionica ili drugih instrumenata vlasničkog kapitala Primici od emisije instrumenata dužničkog kapitala Primici od zajmova od financijskih institucija, hipotekarnih zajmova i dr. posudbi

Izdaci za stjecanje ili otkup vlastitih dionica Otplata instrumenata dužničkog kapitala Izdaci za povrat zajmova i sl. posudbi

Osim klasifikacije stavki, MRS 7 propisuje i načine izvještavanja o novčanim tijekovima od pojedinih vrsta aktivnosti. Tako se novčani tijekovi od poslovnih aktivnosti prikazuju primjenom izravne ili neizravne metode, dok se za glavne stavke investicijskih i financijskih aktivnosti samo propisuje obveza odvojenog iskazivanja. Iznimku čine novčani priljevi i odljevi za račun komitenata koji odražavaju aktivnosti komitenta (kao što su npr. zakupnine naplaćene i isplaćene za račun vlasnika nekretnina i sredstva komitenata u investicijskim društvima) te novčani priljevi i odljevi za stavke s brzim obrtajem, velikim iznosima i kratkim rokovima dospijeća (npr. dug po kreditnim karticama komitenata i kupnja i prodaja ulaganja). Prema odredbama MRS 7:22, ovi novčani tijekovi se mogu iskazivati na neto osnovi, odnosno prebijanjem novčanih priljeva i odljeva. U svezi s novčanim tijekovima u stranoj valuti, MRS 7 propisuje obvezu iskazivanja u izvještajnoj valuti primjenom tečaja razmjene važećeg na datum nastanka novčanog tijeka. Međutim, ako se novčani tijekovi ostvaruju u ovisnom društvu u inozemstvu za njihovo iskazivanje relevantan je MRS 21 - Učinci promjena tečajeva stranih valuta koji dopušta korištenje nekog drugog tečaja sličnom stvarnom tečaju na datum nastanka novčanog tijeka. Iako nerealizirani dobici i gubici koji proizlaze iz promjene tečajeva ne predstavljaju novčane tijekove, u skladu s MRS 7:28, oni se u izvještaju o novčanim tijekovima iskazuju kao zasebna pozicija, odvojeno od novčanih tijekova od poslovnih, investicijskih i financijskih aktivnosti, kako bi se uskladilo stanje novca i novčanih ekvivalenata na početku i na kraju razdoblja. Uz izvještaj o novčanom tijeku, tvrtka bi (zajedno s bilješkama uprave) trebala u cilju poboljšanja informacijske efikasnosti tog izvještaja objaviti, sljedeće podatke:

Dodatne informacije koje mogu pomoći korisnicima u razumijevanju financijskog položaja i likvidnosti tvrtke (npr. iznos neiskorištenih odobrenih kredita, zbrojne novčane tijekove iz udjela u zajedničkim pothvatima i sl.)

Podatke o novčanim iznosima koje posjeduje, ali ne može njima raspolagati (npr. zbog toga jer pripadaju inozemnom ovisnom društvu koje posluje u zemlji gdje zakonska ograničenja zabranjuju korištenje novca u matičnoj tvrtki i sl.)

Uspoređujući MRS 7 sa SFAS 95, kao pretečom iz kojeg je MRS 7 izveden, može se reći da SFAS 95 daje mnogo preciznije i jasnije upute za sastavljanje izvještaja o novčanom tijeku, dok MRS 7 predstavlja općenite smjernice za sastavljanje izvještaja. Također, postoje određene stavke izvještaja koje su u koliziji u ova dva izvještaja, a prikazane su u sljedećoj tablici:



6

Slika 4: Razlike u izvještavanju prema SFAS-u 95 i MRS-u 7

STAVKA IZVJEŠTAJA SFAS 95 MRS 7 Dopušteno prekoračenje na računu

obveza, čija se promjena vidi preko novčanog tijeka

novac i novčani ekvivalenti

Naplaćene kamate i dividende novčani tijek iz poslovnih aktivnosti

novčani tijek iz poslovnih aktivnosti ILI novčani tijek iz investicijskih aktivnosti

Plaćene kamate novčani tijek iz poslovnih aktivnosti

novčani tijek iz poslovnih aktivnosti ILI novčani tijek iz financijskih aktivnosti

Plaćene dividende novčani tijek iz financijskih aktivnosti

novčani tijek iz poslovnih aktivnosti ILI novčani tijek iz financijskih aktivnosti

Preračun s kategorije neto dobiti na kategoriju novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti

uvijek obvezan nije obvezan kad se primjenjuje izravna metoda

22..11..33.. IIzzvvjjeeššttaajj oo nnoovvččaannoomm ttiijjeekkuu pprreemmaa MMeeđđuunnaarrooddnniimm ssttaannddaarrddiimmaa ffiinnaanncciijjsskkoogg

iizzvvjjeeššttaavvaannjjaa zzaa mmaallaa ii ssrreeddnnjjaa ppoodduuzzeeććaa :: SSeekkcciijjaa 77 Međunarodni računovodstveni standardi za mala i srednja poduzeća (IFRS for SMEs - MSFI za MSP) su objavljeni u srpnju 2009. godine od strane Odbora za međunarodne računovodstvene standarde kao rezultat petogodišnjeg razvojnog procesa i intenzivnog savjetovanja s malim i srednjim poduzećima koja danas čine gotovo 95% ukupnog broja poduzeća u svijetu. Za sastavljanje i prezentiranje izvještaja o gotovinskim tijekovima prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća (MSFI za MSP) mjerodavan je standard Sekcija 7 - Izvještaj o novčanom tijeku. Isto tako, točka 3.17. Sekcije 3 – Prezentacija financijskih izvještaja definira kompletni set financijskih izvještaja koji između ostalog, uključuje i izvještaj o gotovinskim tijekovima.

Kako se Sekcija 7 uglavnom predstavlja skraćenu verziju MRS-a 7 koji je detaljno opisan u prethodnoj točki, najbitnije elemente Sekcije 7 prikazuje komparativna analiza u tablici na slici 4:

Slika 4: Usporedba Sekcije 7 (MSFI za MSP) i Standarda 7 (MSFI/MRS)

STAVKA MSFI ZA MSP: Sekcija 7 MSFI: MRS 7

Djelokrug standarda Točka 7.1. Isto, točke 1. i 3. Novčani ekvivalenti - definicija Točka 7.2. Isto, točke 7. i 8. Informacije koje se trebaju prezentirati u izvještaju

Točka 7.3. Isto, točka 10.

Poslovne aktivnosti Točka 7.4. Isto, točka 14. (dio) Investicijske aktivnosti Točka 7.5, uz dodatnu definiciju

ulagačkih aktivnosti Isto, točka 16, bez posebne definicije investicijskih aktiv.

Financijske aktivnosti Točka 7.6, uz dodatnu definiciju financijskih aktivnosti

Isto, točka 17, bez posebne definicije financijskih aktivnosti

Izvještavanje o poslovnim aktivnostima

Točka 7.7. Isto, točka 18, uz izmjenu redoslijeda nabrajanja metoda

Indirektna metoda Točka 7.8. Isto, točka 20. Direktna metoda Točka 7.9, isključena sugestija o

uporabi direktne metode Isto, točka 19.



7

Izvještavanje o investicijskim i financijskim aktivnostima

Točka 7.10, uz dodatnu napomenu o agregatnim novčanim tokovima od kupovine i prodaje podružnica i sl. poslovnih jedinica

Isto, točka 21.

Izvještavanje u stranoj valuti Točke 7.11; 7.12; 7.13. Isto, točke 25; 26; 28. Kamate i dividende Točke 7.14; 7.15; 7.16. Isto, točke 31; 33; 34. Porez na dobit Točka 7.17. Isto, točka 35. Nenovčane transakcije Točke 7.18. i 7.19. Isto, točke 43. i 44. Komponente novca i novčanih ekvivalenata

Točka 7.20. Isto, točka 45.

Ostale objave Točka 7.21. Isto, točke 48. i 49. Izvor:autorski rad, izvedeno i prilagođeno iz MRS 7 i MSFI za MSP 7

Iz prikaza u tablici je vidljivo kako se Sekcija 7 u potpunosti naslanja na Standard 7. Razlike se mogu uočiti u definicijama investicijskih i financijskih aktivnosti, gdje je Sekcija 7 preciznija i daje dodatne, jasne definicije za svaku vrstu aktivnosti. Nadalje, dok Standard 7 sugerira uporabu direktne metode izvještavanja, u Sekciji 7 takve sugestije nema. Štoviše, čak je redoslijedno prva objašnjena indirektna metoda iz čega bi se moglo zaključiti kako je njoj dana prednost. Isto tako, Sekcija 7, za razliku od Standarda 7, isključuje detaljne opise tretiranja ulaganja i promjena vlasničkih interesa ulaganja u podružnice i ovisna društva, već su oni svedeni na jednu rečenicu u okviru točke o izvještavanju o investicijskim i financijskim aktivnostima. Na kraju, i zahtjevi o objavljivanju dodatnih informacija su opširniji u Standardu 7 nego li u Sekciji 7.

Sve navedene razlike se mogu objasniti činjenicom da su MSFI za MSP namijenjeni u prvom redu malim i srednjim poduzećima čije poslovanje nije toliko kompleksno i opsežno kao poslovanje velikih poduzeća koja su obvezna primjenjivati MSFE/MRS. 22..11..44.. RRaaččuunnoovvooddssttvveennee ssmmjjeerrnniiccee EEuurrooppsskkee UUnniijjee Računovodstvene smjernice Europske Unije su sastavljene kao opća računovodstvena načela i nemaju za cilj reguliranje mogućnosti praktične primjene tih načela. Smjernice su napravljene u skladu s regulativnim okruženjem u kojima se primjenjuju u praksi i predstavljaju dio Europskog zakona o poduzećima te su u tom smislu obvezne za primjenu. Međutim, same za sebe Smjernice nisu obvezujuće za zemlje članice sve dok ih nacionalna zakonodavna tijela ne usvoje i ne implementiraju u nacionalne propise. Prema definiciji iz točke 16, (Bijela knjiga, 1995) "svrha računovodstvenih smjernica nije razvijanje unificiranih računovodstvenih standarda za Europsku Uniju. Cilj im je financijske informacije koje objavljuju različite tvrtke učiniti ekvivalentnima i usporedivima. S tim u skladu, računovodstvene smjernice nude alternative koje može usvojiti i primjenjivati svaka zemlja članica i svaka tvrtka. Ove alternative odražavaju razlike u pravnim ili ekonomskim situacijama zemalja članica." Računovodstvenu materiju reguliraju Četvrta smjernica usvojena 1978. godine, Sedma smjernica usvojena 1983, Smjernica o računima banaka usvojena 1986. te Smjernica o računima osiguravajućih društava usvojena 1991. godine. Četvrta smjernica regulira izradu, sadržaj, prezentiranje, reviziju i objavljivanje financijskih izvještaja za sve tvrtke, osim banaka i osiguravajućih društava. "Četvrta smjernica ne nastoji standardizirati računovodstvena pravila. Ona cilja na usporedivost i jednakost financijskih informacija koje tvrtke trebaju objavljivati. Ona postavlja minimum uvjeta koje treba ispuniti, dok istodobno dopušta zemljama članicama da idu iznad tih uvjeta nametanjem dodatnih ili detaljnih pravila" (Ured za integracije, 1999:226). Sve članice Europske unije bile su obvezne



8

ovu Smjernicu implementirati u svoje zakonske regulative i početi je primjenjivati od početka 1982. godine. Četvrta smjernica je posljednji put nadopunjena 18.06.2003. godine Smjernicom 2003/51/EC, kada je dio koji se odnosi na financijske izvještaje dopunjen zahtjevom za analizom razvoja i uspješnosti poslovanja. Istom Smjernicom nadopunjen je i sadržaj izvještaja revizora. Sedma smjernica se svojim sadržajem nastavlja na Četvrtu smjernicu, a u osnovi regulira izradu, sadržaj, prezentiranje, reviziju i objavljivanje konsolidiranih financijskih izvještaja koje sastavljaju tvrtke povezane u razne složenije organizacijske oblike. Međutim, zbog minimalnih zahtjeva za računovodstvenim objavljivanjem i minimumom informacija koje one propisuju, u primjeni računovodstvenih smjernica Europske Unije javlja se niz praktičnih problema. Tako su tvrtke čije dionice kotiraju na svjetskim burzama bile prisiljene na sastavljanje dvostrukih financijskih izvještaja - onih u skladu sa Smjernicama za potrebe izvještavanja u matičnoj zemlji, i onih u skladu s US GAAP-ovima ili MSFI-jima za potrebe izvještavanja na inozemnom tržištu kapitala. Time su uzrokovani ne samo dodatni troškovi, nego se i postavlja pitanje točnosti objavljenih rezultata†. U cilju harmonizacije Smjernica s ostalim sustavima računovodstvenih načela, Europska komisija je godine 2001. provela projekt naziva "Ispitivanje usklađenosti između Međunarodnih računovodstvenih standarda i Računovodstvenih Smjernica Europske Unije". Rezultat tog projekta je komparativna analiza spomenuta dva skupa računovodstvenih načela, obuhvaćajući Okvir za sastavljanje financijskih izvještaja i 41 MRS objavljen do 31.12.2000. godine. U izvještaju se navodi (European Commission, 2001:4) "da se ne odnosi na MRS-eve 7, (…) jer su preliminarna istraživanja pokazala da materija obrađena u navedenim standardima nije sadržana u Računovodstvenim smjernicama jer se isti ne tiču općih načela uključenih u Smjernice." Ipak, Računovodstveni savjetodavni forum Europske unije (engl. Accounting Advisory Forum - AAF) je u svom dokumentu Izvještaji o novčanim tijekovima (1994) specificirao nedostatke MRS-a 7 u kontekstu Računovodstvenih smjernica EU s namjerom poticanja stvaranja unificiranog i usporedivog izvještaja. Sažetak dokumenta se daje u tablici u nastavku: Slika 5: Nedostaci MRS-a 7 u kontekstu Smjernica EU

MRS 7 KRITIKA AAF-a U KONTEKSTU SMJERNICA EU t. 1-3: obveznici sastavljanja Izvještaja o novčanom tijeku su svi pravni subjekti, neovisno o njihovoj veličini i djelatnosti

Treba odvojiti zahtjeve za sastavljanjem Izvještaja za male, srednje i velike tvrtke te grupe. Grupe, velike tvrtke i tvrtke koja kotiraju na burzama trebali bi obvezno sastavljati Izvještaj, dok bi za srednje i male tvrtke sastavljanje Izvještaja trebala biti samo preporuka i stvar izbora kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi.

t. 6-9: definicije novca i novčanih ekvivalenata

AAF smatra da je vezivanje definicije novčanih ekvivalenata za rok dospijeća od datuma stjecanja podložno arbitraži zbog primjene različitih politika upravljanja novcem te sugerira korištenje roka do dospijeća vrijednosnice.

t. 18-20: izvještavanje o novčanim tijekovima iz poslovnih aktivnosti primjenom izravne ili neizravne metode

Vodeći računa o prednostima obiju metoda sastavljanja Izvještaja, AAF sugerira da tvrtke koja primjenjuju izravnu metodu dodatno objave preračun neto dobiti u novčani tijek od poslovnih aktivnosti, kao što zahtijeva SFAS 95.

† Kolike su te razlike zorno pokazuje primjer Daimler - Benza, prve njemačke korporacije čije su dionice 1993. godine uvrštene na NYSE. U financijskim izvještajima D-B za 1992. sastavljenima u skladu s Njemačkim GAAP-ovima iskazana je neto dobit od 615 milijuna DEM. Međutim, kada su u skladu s pravilima tržišta, financijski izvještaji preračunati na US GAAP-ove, financijski rezultat je bio gubitak u iznosu od 1.839 milijuna DEM.



9

t. 25-28: kod novčanih tijekova u stranoj valuti zahtijeva se primjena tečaja razmjene između izvještajne i strane valute na datum novčanog tijeka

AAF sugerira uporabu zaključnog tečaja za određeno razdoblje, kao što se zahtijeva u izradi ostalih izvještaja kako bi se osigurala konzistentnost i usporedivost. Druga sugestija je primjena prosječnog tečaja razmjene za određeno razdoblje kao aproksimacije iz praktičnih razloga jednostavnijeg izračuna.

t. 31-34: novčani tijekovi od naplaćenih i isplaćenih kamata i dividendi trebaju se odvojeno objaviti te dosljedno klasificirati iz razdoblja u razdoblje

Kako je tvrtkama ostavljen odabir klasifikacije kamata i dividendi po vrstama aktivnosti, a tim više što postoji nesuglasje s SFAS-om 95 po ovom pitanju, AAF sugerira odvojeno iskazivanje kamata i dividendi kao zasebne stavke koja bi slijedila iza novčanog tijeka od poslovnih aktivnosti.

t. 45-48: politika koja se koristi za utvrđivanje sastavnih dijelova novca i novčanih ekvivalenata se treba objaviti

Korištenje čitavog niza različitih praksi upravljanja novcem rezultira razlikama u definicijama novčanih ekvivalenata te bitno smanjuje usporedivost Izvještaja. Iz tog razloga AAF sugerira precizno definiranje vrijednosnica koje se mogu uključiti u novčane ekvivalente, a koje ne.

Izvor: izvedeno iz Accounting Advisory Forum (1994), str. 9-16 Iz svega navedenoga se daje zaključiti kako će sastavljanje i objavljivanje izvještaja o novčanom tijeku, zbog različitosti u socijalnom, ekonomskom i pravnom uređenju pojedinih zemalja, i dalje ostati kontroverznim područjem financijskog izvještavanja, kako globalno, tako i među zemljama Europske unije. Konačno, raskorak između MSFI-ja i Računovodstvenih smjernica će se s vremenom sve više povećavati ako nadležna regulativna tijela hitno ne pristupe temeljitom ažuriranju Smjernica. Naime, iako je lipnju 2002. Vijeće ministara EU odobrilo izmjene i dopune Računovodstvenih smjernica kako bi se Smjernice uskladile sa tadašnjim MRS-ovima razlike su i dalje evidentne, jer su Međunarodni računovodstveni standardi posljednju veliku izmjenu doživjeli 2005. kada su zamijenjeni Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, koji su opet imali „obnovu“ 2007. godine s primjenom od 01.01.2009. Međutim, kako su zemlje članice EU bile obvezne implementirati Smjernice u nacionalne zakone, novo ažuriranje Smjernica značilo bi potrebu izmjene mnogih nacionalnih zakona. Kako je nemoguće postići konsenzus među svim zemljama članicama po tom pitanju, očito je da se polako odustaje od inicijalne ideje primjene Računovodstvenih smjernica kao alata koji bi osigurao ekvivalentnost i usporedivost financijskih informacija među različitim tvrtkama i državama.

22..22.. ZZAAKKOONNSSKKII OOKKVVIIRR RRAAČČUUNNOOVVOODDSSTTVVEENNOOGG IIZZVVJJEEŠŠTTAAVVAANNJJAA UU HHRRVVAATTSSKKOOJJ Zakonski okvir računovodstvenog izvještavanja u Hrvatskoj definiran je:

1. Zakonom o računovodstvu (NN 109/2007) 2. Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (NN 38/2008) 3. Pravilnik o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja (NN 39/2008) 4. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja, uključivo i Međunarodne

računovodstvene standarde - objavljuju se i tumače na temelju Odluke o odobravanja prijevoda i primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (NN, 61/2006) donesene od strane Odbora za standarde financijskog izvještavanja.

5. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja – objavljuju se na temelju Odluke o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (NN 30/2008) donesene od strane Odbor za standarde financijskog izvještavanja

Zakon o računovodstvu temeljni je zakon kojim je detaljno uređeno financijsko izvještavanje, posebno za potrebe eksternih korisnika. Aktualni Zakon o računovodstvu u primjeni je od 01.01.2008. godine (Narodne novine, 109/2007) te predstavlja osnovni zakonski propis koji definira područje računovodstva poduzetnika. Strukturu i sadržaj



10

godišnjih financijskih izvještaja odlukom propisuje ministar financija, a ista se prema odredbama Zakona mora donijeti do kraja veljače 2008. godine. Ovisno o kriterijima veličine aktive, ostvarenog prihoda i broja zaposlenih radnika, Zakon razlikuje male, srednje i velike poduzetnike (čl. 3. Zakona). Mali poduzetnici (ne prelaze dva od sljedećih uvjeta):

– ukupna aktiva 32.500.000,00 kuna, – prihod 65.000.000,00 kuna, – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine 50.

Srednji poduzetnici (prelaze dva prethodna uvjeta ali ne prelaze dva od sljedećih uvjeta): – ukupna aktiva 130.000.000,00 kuna, – prihod 260.000.000,00 kuna, – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine 250.

Veliki poduzetnici su oni koji prelaze dva prethodna uvjeta, te banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, leasing društva, društva za upravljanje investicijskim fondovima i zasebna imovina bez pravne osobnosti kojom oni upravljaju, društva za upravljanje investicijskim fondovima i imovina investicijskih fondova s pravnom osobnosti, društva za upravljanje obveznim odnosno dobrovoljnim mirovinskim fondovima i zasebna imovina kojom oni upravljaju te mirovinska osiguravajuća društva.

Zakon propisuje i različite obveze u pogledu primjene standarda financijskog izvještavanja, što također ima utjecaja na sastavljanje izvještaja o novčanom tijeku. Tako je za velike poduzetnike te poduzetnike čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzama ili se spremaju za uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira obvezna primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, uključujući i Međunarodne računovodstvene standarde u sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja (čl. 13. st. 2. Zakona). Ovi poduzetnici su (prema Zakonu o računovodstvu) obveznici sastavljanja punog skupa financijskih izvještaja (bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanom tijeku i izvještaja o promjenama kapitala) sa svim propisanim pozicijama. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja/Međunarodni računovodstveni standardi se prevode, objavljuju i tumače na temelju Odluke Odbora za standarde financijskog izvještavanja o odobravanja prijevoda i primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (Narodne novine, 61/2006). Do danas je prevedeno i objavljeno 41 MRS i 8 MSFI-ja, a izvještavanjem o novčanim tijekovima bavi se Međunarodni računovodstveni standard 7 – Izvještaj o novčanom tijeku. Prema odredbama MSFI-ja potpuni set financijskih izvještaja propisan MRS-om 1 (t.10) koji je u primjeni od 01.01.2009, se sastoji od: Izvještaj o financijskom položaju; Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti; Izvještaj o novčanim tokovima; Izvještaj o promjenama kapitala i Bilješke uz financijske izvještaje.

Nasuprot tome, srednjim i malim poduzetnicima je dopušteno sastavljanje skraćene bilance i računa dobiti i gubitka, dok izvještaj o novčanom tijeku i izvještaj o promjenama kapitala nisu obvezni sastavljati (čl. 15. st. 10. Zakona). Ovi poduzetnici su dužni sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (čl. 13. st. 1. Zakona). Hrvatski standardi financijskog izvještavanja objavljuju se na temelju Odluke Odbora za standarde financijskog izvještavanja o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (NN 30/2008) i u primjeni su za financijsko izvještavanje malih i srednjih poduzetnika počevši od poslovne godine 2008. Moglo bi se reći kako su HSFI u koliziji s odredbama Zakona o računovodstvu glede sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku. Naime, dok Zakon o računovodstvu navodi kako mali i srednji poduzetnici ne moraju sastavljati ovaj izvještaj, u točki 1.6 HSFI-ja 1 – Financijski izvještaji navodi se: „Financijski izvještaji, pojedinačni i konsolidirani, su: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o promjenama kapitala, izvještaj o novčanom toku i bilješke uz financijske izvještaje“ (HSFI 1:1.6), što implicira potrebu sastavljanja i izvještaja o novčanom tijeku. Štoviše, u Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja ne postoji standard koji se bavi sastavljanjem Izvještaja o novčanom tijeku, već su kratke upute o sastavljanju izvještaja dane u HSFI-1 – Financijski izvještaji, točke 1.21. do 1.31. To bi se moglo objasniti sugestijom ka



11

dragovoljnom sastavljanju ovog izvještaja zbog njegove informacijske efikasnosti u procjeni financijske uspješnosti poslovanja poduzeća. Zakon o računovodstvu nadalje propisuje i minimalan broj pozicija pojedinih izvještaja, što je u skladu s Četvrtom računovodstvenom smjernicom EU (članci 23,24,25. i 26.). 22..22..11.. OObbjjaavvlljjiivvaannjjee ffiinnaanncciijjsskkiihh iizzvvjjeeššttaajjaa Prema ZOR (čl. 20) poduzetnik je, neovisno o veličini, dužan javno objaviti godišnje financijske izvještaje i dostavljanjem u Registar godišnjih financijskih izvještaja (RGFI) koji se vodi u elektroničkom obliku i dostupan je na internet stranicama FINA-e. U nastavku se u daje pregled dokumentacije koju je svaki poduzetnik dužan dostaviti FINA-i. Tablica 6: Dokumentacija koja se predaje u RGFI

Objavljivanje računovodstvenih podataka sadržanih u javno raspoloživim financijskim izvještajima može se promatrati u dva konteksta:

obvezno, zakonom propisano objavljivanje minimalnog skupa podataka. U pravilu se obvezno objavljivanje odnosi na zahtjev za prezentiranjem minimalnih pozicija financijskih izvještaja.

dragovoljno objavljivanje svih javno raspoloživih financijskih podataka, tzv. potpuna transparentnost (engl. full disclosure). Osim financijskih podataka, dragovoljno objavljivanje uključuje i niz nefinancijskih informacija.

Postoji šest različitih motiva koji utječu na odluke menadžmenta o dragovoljnom objavljivanju:

buduće transakcije na tržištu kapitala - menadžeri tvrtki koje će u doglednoj budućnosti prikupljati sredstva na tržištu kapitala skloni su dragovoljnom objavljivanju informacija kako bi stekli povjerenje potencijalnih ulagatelja u tvrtku i njezin menadžment;

korporativna kontrola - ova hipoteza pretpostavlja da se smjenjivanje menadžmenta tvrtke može povezati s negativnim kretanjem cijena dionica kao odrazom lošeg poslovanja te povećanom vjerojatnosti neprijateljskog preuzimanja. U skladu s tim, menadžeri loših tvrtki će dragovoljno objavljivati sve raspoložive informacije kako bi se "opravdali" za svoje aktivnosti i izbjegli smjenjivanje;

davanja u dionicama - vrlo često menadžerski ugovori uključuju različite oblike davanja u dionicama kao nagradu za uspješno poslovanje, čime ih se uključuje u



12

vlasničku strukturu tvrtke. U tom slučaju, menadžeri će poduzimati aktivnosti kojima će poboljšati likvidnost dionica, između ostalog i dragovoljnim javnim objavljivanjem svih raspoloživih informacija u cilju smanjenja informacijske asimetrije;

sudski postupci - ova hipoteza pretpostavlja da će menadžeri dragovoljno objavljivati raspoložive informacije kako bi spriječili parničenje zbog neadekvatnog ili nepravodobnog informiranja dioničara. Razina objavljivanja je veća u slučaju loših rezultata poslovanja, jer je i vjerojatnost tužbi menadžmenta zbog lošeg vođenja tvrtke od strane dioničara u tom slučaju veća;

signaliziranje menadžera - ova hipoteza polazi od razmatranja tržišne vrijednosti tvrtke kao funkcije percepcije ulagatelja u sposobnost menadžmenta u predviđanju promjena u ekonomskom okruženju tvrtke i prilagođavanju na njih. U tom kontekstu, menadžeri će dragovoljno objavljivati vlastite prognoze kako bi ulagatelje uvjerili u svoje sposobnosti;

troškovi zaštićenih informacija - ova hipoteza se zasniva na tvrdnji da menadžeri neće dragovoljno objavljivati raspoložive informacije ako ocjene da će to naštetiti njihovom konkurentskom položaju na tržištu, čak i po cijenu većih troškova pribavljanja dodatnog kapitala.

Stupanj objavljivanja financijskih podataka može se izravno povezati sa stupnjem razvijenosti tržišta kapitala. Naime, količina i kvaliteta javno raspoloživih informacija na tržištu izravno utječe na ponašanje ulagatelja i formiranje cijena dionica. Tako je obvezno objavljivanje karakteristično za neefikasna tržišta kapitala na kojima sudionici ne mogu donositi racionalne odluke pa time i cijene dionica ne odražavaju sve javno raspoložive informacije o tvrtki. S druge strane, dragovoljno objavljivanje i potpuna transparentnost su karakteristični za razvijena tržišta kapitala gdje tvrtke javno objavljuju (gotovo) sve raspoložive informacije. Na temelju tih informacija racionalni ulagatelji donose odluke kojima maksimiziraju svoju korisnost iz zadanog budžeta. Cijene dionica u potpunosti odražavaju odluke ulagatelja i na taj način tržište postaje efikasno. Reakcija računovodstva na uvjete efikasnog tržišta je potpuna transparentnost, kojom se sudionicima na tržištu kapitala pružaju sve raspoložive informacije na temelju kojih oni donose racionalne odluke, podrazumijevajući da tržište vrednuje objavljene informacije. Drugim riječima, kada je tržište kapitala efikasno i cijene dionica su informacijski potpuno efikasne jer odražavaju sve javno raspoložive podatke o tvrtki, uključujući i informacije objavljene u financijskim izvještajima. Prema novijim istraživanjima tvrtke najčešće javno objavljuju sljedeće informacije:

OBVEZNO OBJAVLJIVANJE DRAGOVOLJNO OBJAVLJIVANJE FINANCIJSKI PODACI

zakonom propisani godišnji financijski izvještaji

godišnji financijski izvještaji

financijski izvještaji za prethodno izvještajno razdoblje

financijski pokazatelji

bilješke uz financijske izvještaje informacije o prirodi, značaju i vrijednosti financijskih instrumenata

sažeci financijskog rezultata poslovanja za razdoblje od nekoliko godina unatrag

podaci o kretanju cijena dionica i mišljenje analitičara

primijenjene računovodstvene politike prognoze očekivanih novčanih tijekova



13

OBVEZNO OBJAVLJIVANJE DRAGOVOLJNO OBJAVLJIVANJE NEFINANCIJSKI PODACI

komentar uprave o tekućem poslovanju i financijskom rezultatu

komentar uprave o tekućem poslovanju i financijskom rezultatu

prognoze menadžmenta o budućem poslovanju

komentari i prognoze analitičara faktori rizika strategija tvrtke objave za medije

Tvrtke u SAD u skupini financijskih pokazatelja češće objavljuju podatke o novčanim tijekovima, nego li podatke o zaradama. Najčešće se objavljuje kategorija slobodnog novčanog tijeka, iako je zbog nepostojanja jedinstvene metodologije izračuna ovog pokazatelja usporedivost među različitim tvrtkama vrlo upitna. Menadžment tvrtki dragovoljno objavljuje prognoze očekivanih novčanih tijekova prvenstveno radi isticanja dobre likvidnosti tvrtke, ali i radi ublažavanja objavljenog negativnog rezultata poslovanja. U slučaju novih, rastućih tvrtki motiv za objavljivanje prognoza novčanih tijekova je ukazivanje na njihovu ekonomsku održivost. Nadalje, određeni broj istraživanja ukazuje da su dragovoljnom objavljivanju izvještaja skloniji menadžeri tvrtki koje ostvaruju dobre financijske performanse, što se također može objasniti tvrdnjom da će menadžeri uglavnom dragovoljno objavljivati informacije samo ako su u skladu s njihovim interesima. Naime, logično je za očekivati da će menadžeri rado objaviti izvještaje kojima pokazuju dobre rezultate svoga rada.

Documents

2. REGULATIVNI OKVIR IZVJEŠTAVANJA O NOVČANOM TIJEKU - …nemir.weebly.com/uploads/8/4/0/9/8409633/13612_tema_2.pdf · obveznice, komercijalni zapisi i vrijednosni papiri s rokom