Opi pojmovi i termini u prapovijesnoj arheologiji

ARTEFAKT svaki predmet ili objekt izraen ljudskom rukom (kremeni no, bakrena sjekira, bronani ma, kameni rvanj, keramika i metalna posuda, privjesak, kip, hram, i sl.), a u irem smislu svaki predmet koji ima tragove uporabe, prilagodbe ili je nastao u procesu izradbe nekog uporabnog predmeta.

Artefakti obino imaju odreena tehnoloka i stilska svojstva ATRIBUTE (oblik, nain izrade, namjena i sl.) na temelju kojih je mogue njihovo klasificiranje u razne cjeline, te povezivanje ili razdvajanje na vremenskoj i prostornoj razini. Artefakti ine osnovni arheoloki sadraj svake kulture pa su oni zbog toga i osnovna jedinica za njezino definiranje, prostorno i vremensko opredjeljivanje.

Postupak klasificiranja razliitih artefakata u arheologiji je obuhvaen sadrajem pojma TIPOLOGIJA.

TIPOLOGIJA u irem znaenju svaka disciplina koja predmete i pojave jednog jednovrsnog podruja dijeli po tipu, odnosno srodnosti u kompleksima karakteristika. Bitna je pretpostavka tipologije da stanovit broj primjeraka unutar jedne vrste pokazuje zajednike odlike u sklopovima karakteristika, tvorei tako skupinu koja se suprotstavlja drugim skupinama iji su primjerci na analogan nain meusobno povezani drukijim sklopovima svojih karakteristika.U arheolokom smislu tipologija oznaava metodu razdvajanja razliitih vrsta arheolokih pojava prema vrstama i njihovo svrstavanje u posebne cjeline meusobno povezanih pojava prema stupnju podudarnosti osnovnih ATRIBUTA koji karakteriziraju cjelinu. Metoda se najee primjenjuje za meusobno razvrstavanje i svrstavanje artefakata u ue skupine prema bitnim odlikama oblikovnog ili ukrasnog karaktera.

ATRIBUT osnovna morfoloka, tehnoloka, stilska ili funkcionalna znaajka artefakta odreenog tipa.

TIP model; naziv za skup svojstava koje diferenciraju zasebnu grupu unutar iste vrste. Tip nema irinu vrste, ali ni ogranienost individue. U smislu uzorka ili modela, tip sjedinjuje u sebi openitost vrste i njihove posebnosti. U irem smislu tip se uvijek svodi na zbroj morfolokih osobina za odreivanje odnosa meu stvarima.

VARIJANTA inaica unutar osnovne vrste predmeta. Najee se koristi u tipologiji artefakata za oznaavanje odstupanja u pojedinostima (obino modifikacija oblika ili ukrasa) koja postoje izmeu dva ili vie, bitnim odlikama meusobno povezanih primjeraka. Takvo razlikovanje podrazumijeva postojanje izvornika ili dobro poznatog primjerka. Pojam se vrlo esto koristi i za razlikovanje regionalnih stilsko-tipolokih razlika unutar pojedinih kultura rasprostranjenih na velikim podrujima.

KOMPARACIJA primarno oznaava meusobnu usporedbu dva ili vie istovrsnih i istodobnih arheolokih nalaza zbog utvrivanja stupnja njihove ope podudarnosti ili podudarnosti pojedinih njihovih svojstava (oblik, nain izrade, ukrasni sustav i sl.). Komparacija je uvijek povezana s tipologijom, a u metodolokom smislu neophodna je zbog utvrivanja stupnja podudarnosti arheolokih nalaza.U irem smislu komparacija obuhvaa meusobne usporedbe svih istovrsnih arheolokih nalaza, objekata, nalazita, kultura, stratigrafskih odnosa i sl.

ANALOGIJA 1) srodnost ili podudarnost izmeu dva predmeta u svim ili najveem dijelu njihovih najvanijih svojstava (oblik, tehnika izradbe, ukrasni sustav ), ustanovljenu njihovom meusobnom komparacijom; 2) opa srodnost ili podudarnost meu pojavama u materijalnoj i duhovnoj kulturi: npr. u graditeljstvu plan graevine i nain izgradnje; u umjetnosti stil, ikonografija, kompozicija i sl.; u drutvenoj organizaciji oblik drutvenih odnosa; u kultu i religiji manifestacije i instrumenti kulta, nain pokapanja i sl.

Analogije u uem smislu obino su izravna posljedica veza koje u razliitim oblicima postoje izmeu pojedinih kultura, ali mogu biti i sluajne. U metodolokom smislu, opaanje i utvrivanje podudarnosti u odreenim svojstvima izmeu dva predmeta ili pojave vano je zbog spoznavanja porijekla odreene vrste predmeta (npr. proizvodna sredita, radionice), njihova irenja i rasprostranjenosti, te openito veza izmeu razliitih kultura. Nuan preduvjet povezivanja predmeta ili pojava u ovome smislu jest njihova vremenska i realno mogua teritorijalna povezanost. Podudarnosti koje se vremenski i teritorijalno ne mogu povezati imaju karakter sluajnih pojava.

KULTURA u uem smislu obuhvaa razliite vrste arheolokih predmeta koji tvore koherentnu teritorijalnu, vremensku, tehnoloku i stilsko-tipoloku cjelinu, koja se u cijelosti ili dijelom svojih pojedinosti bitno razlikuje od drugih istodobnih i na isti nain definiranih cjelina. Svaku kulturu kao poseban entitet odreuje meusobna povezanost svih ovih odrednica, a mogunost njihova povezivanja neophodan je metodoloki preduvjet definiranja same kulture. Uobiajenu polazinu odrednicu pri definiranju neke kulture ine artefakti (materijalni ostatci koji je ine prepoznatljivom i jedinstvenom), klasificirani prema njihovim svojstvima u ue tehnoloke, tipoloke i stilske cjeline. Unutar same kulture oni imaju uniforman karakter i mogu se pratiti tokom dueg vremenskog perioda. Takvi aspekti mogu biti tee ili lake uoljivi, ovisno o ouvanosti konteksta odreene kulture, a njihova pojava ili nestajanje oznaava pojavu ili nestajanje odreene kulture.

U irem smislu, koji je znatno primjereniji suvremenoj arheologiji, pojam kulture obuhvaa istodobne drutvene zajednice koje su u homogenu cjelinu povezane istim oblicima drutvene organizacije, istovrsnom privredom i privredno-drutvenim odnosima, obiajima i vjerovanjima, te uporabom tehnoloki i stilsko-tipoloki istovrsnih predmeta praktine (orue, oruje, keramike i druge posude i sl.) i posebne namjene (obredni predmeti, statusni simboli i sl.), te pojavama u likovnoj i primijenjenoj umjetnosti. Utvrivanjem meusobne povezanosti svih ovih odrednica ispunjeni su metodoloki uvjeti za definiranje neke kulture.

Ovako definiran pojam kulture nije statina nego dinamina kategorija, iji aspekti u toku svoga trajanja variraju i u vremenskom i u prostornom smislu, ali se te varijacije uvijek odvijaju unutar kulturno zadanog standarda.

Variranje u vremenskom smislu, najee obuhvaa stilsko-tipoloke a katkad i tehnoloke promjene, odvija se kroz krae vremenske periode ukupnog trajanja jedne kulture, a iskazuje se kroz djelomino mijenjanje tipoloko-stilskih standarda karakteristinih za prethodni vremenski period. Takva variranja podudarna su s opim razvojnim promjenama kroz koje prolazi svaka kultura od nastajanja do nestajanja ili preoblikovanja u novu kulturu. Uoavanje takvog variranja u arheolokom smislu odgovara pojmu periodizacije, a ui vremenski periodi u kojima se takva variranja odvijaju odgovaraju sadraju arheolokog pojma faza.

Faza IFaza IIFaza III

Variranje u prostoru oznaava djelomino raslojavanje opeg stilsko-tipolokog standarda jedne kulture i nastajanje uih teritorijalnih stilsko-tipolokih standarda unutar jedne jedinstvene kulturne cjeline. Ova vrsta variranja uvijek je ogranienog opsega i obuhvaa dio tipolokih ili stilskih obiljeja. Postojanje takvih teritorijalno i sadrajno ogranienih standarda odgovara sadraju arheolokog pojma varijanta. Varijanta je i u teritorijalnom i u razvojnom smislu uvijek integralni dio kulturnog entiteta u kojem varira.

KULTURNI KOMPLEKS istovremene kulture s jasno izdiferenciranim obiljejima kulturnog identiteta, koje na istovjetnoj tehnolokoj razini primjenjuju sline ili istovrsne ekonomske standarde, a koje su zbog irih integracijskih procesa, razmjene ideja, informacija i sirovina meusobno povezane i vrlo slinim ili podudarnim pojavama stilsko-tipolokog karaktera.

KULTURNI UTJECAJ primarno oznaava proces djelominog zbliavanja u sadrajima istovremenih kultura razliitog porijekla do kojega dolazi zbog dugotrajnih meusobnih dodira pojedinih njihovih zajednica. U arheolokom smislu, ovaj se proces oituje u postojanju slinih pojava u materijalnoj ili duhovnoj kulturi, a najee je izraen kroz slinosti stilsko-tipolokog karaktera (oblici keramike, nain ukraavanja, ukrasni predmeti i sl.) ili slinostima u nainu pokapanja i drugim manifestacijama kulta.

Ovim se pojmom esto oznaava i uloga pojedinih kultura u procesu nastajanja posve novih kultura ili dijela njihova sadraja.

U najirem smislu, ovim se pojmom oznaavaju opi utjecaji i kulturno superiornijih podruja koji na manje razvijenim podrujima potjeu razvoj, donose tehnoloke inovacije i druga praktina znanja.

IMPORT arheoloki nalazi koji izvorno nisu vezani za kulturni kontekst u kojem su pronaeni, nego su u taj kontekst dospjeli nekim oblikom trgovine. Takvi se nalazi i u tehnolokom i stilsko-tipolokom pogledu bitno razlikuju od odgovarajuih svojstava konteksta u kojem su pronaeni, a esto su izraeni i od drukijeg materijala. Nalazi ove vrste obuhvaaju gotovo sve vrste artefakata (keramike, metalne i staklene posude, orue, oruje i opremu, nakit i sl.), ili sirovine za njihovu izradu (koljke, opsidijan, jantar, ukrasno kamenje i sl.). Ovakvi nalazi znaajni su zbog prouavanja trgovakih putova i utvrivanja relativno-kronolokih odnosa i izmeu pojedinih kultura i openito veza izmeu razliitih kultura ili podruja.

KONTAKT primarno oznaava dodire do kojih dolazi izmeu zajednica koje pripadaju razliitim istovremenih kulturama, obino u graninim dijelovima njihovih teritorija, Posljedice takvih dodira u arheolokom smislu jesu pojave: importa, analogija, kulturnih utjecaja i akulturacije. Prouavanje pojava koje su posljedica dodira vano je zbog utvrivanja njihove prirode, opsega, intenziteta, trajnosti i openito odnosa izmeu pojedinih kultura.