RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA

OBNOVA LUŽNJAKOVIH SASTOJINA OŠTEĆENIH PROPADANJEM

Povezano uz propadanje šuma u Hrvatskoj i praćenje oštećenosti stabala različitih vrsta drveća, najoštećeniji su obična jela i hrast lužnjak. Na osnovi dosadašnjih spoznaja, stabla kod kojih nedostaje preko 40 % asimilacijske površine, dakle stabla čija je osutost označena s 2b, 3a i 3b više se neće oporaviti. Uz pojavu sušenja spomenutih vrsta dva su osnovna stručna problema: pravodobno iskorištenje tehničkoga drva stabala i obnova u dijelu sasto-jine pogođene propadanjem. Zakasnimo li s iskorištenjem, drvo gubi na vrijednosti, a zaka­snimo li s obnovom, šuma se vraća u početno stanje prirodne sukcesije, što prestavlja biolo­ški i gospodarski gubitak.

Osobit gubitak nastaje u sastojinama nizinskih lužnjakovih šuma Posavine i Podravine u kojima su uz klimatske ekscese (suše, studeni), nepovoljne biotske utjecaje (kukci i bole­sti), "kisele kiše" (onečišćenje zraka, vode i tla) sve češći različiti tehnički zahvati u prostor koji mjenjaju vodne odnose u staništima nizinskih šuma (regulacije rijeka, hidroelektrane, autoceste, drenaže i dr.). U prebornim šumama sušenje jele također je velik stručni problem, koji je donekle umanjen zbog prirodne obnove opustošenih staništa bukvom, što u mnogim staništima predstavlja povratak vrste u prostor iz kojega je uklonjena.

Problem obnove hrasta lužnjaka u Hrvatskoj dobro je istražen, a stručne i znanstvene re­zultate istraživanja treba obilno koristiti. "Hrvatske šume" i Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su tijekom ljeta za prevoditelje doznake stabala oštećenih propada­njem terenske seminare za pojedina područja, stoje zasigurno dobar put, ali zbog kratkoće trajanja nisu se mogle dati sve informacije potrebne za tako složen stručni posao. Spomenu­ti posao u sebi uključuje stvaranje buduće sastojine koja bi u svojoj strukturi morala sadrža­ti sva svojstva koja suvremena šumarska znanost postavlja. To su stabilnost, biološka raz­nolikost, ispunjavanje općekorisnih funkcija te proizvodnju drva visoke kakvoće. Niže na­vodimo literaturu koju preporučujemo prevoditeljima doznake stabala oštećenih pripada­njem i prevoditeljima obnove ošećenih sastojina. Tu se naglašava već spomenuto da se sta­bla čija je osutost krošanja veća od 40 % više neće oporaviti, što daje mogućnost prevodite­ljima doznake i obnove lužnjakovih sastojina da uklone i ta stabla, ako je to iz različitih uz­gojnih razloga potrebno.

P r p i ć, B., 1992: Odabiranje oštećenih stabala za sječu i obnovu sastojina opustošenih pro­padanjem, Šum. list 11-12, str. 515-522.

M a t i ć , S., 1996: Uzgojni radovi na obnovi i njezi sastojina hrasta lužnjaka-Uzgojne mje­re u sastojinama narušenim sušenjem hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus ro-bur L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume", Zagreb, str. 208-212.

Mat i ć , S.,Anić, I . ,Prpić ,B. i O r š a n i ć , ML, 2001: Uzgojni postupci u jelovim šuma­ma oštećenim propadanjem, Obična jela (Abies alba Mili.) u Hrvatskoj, Akade­mija šumarskih znanosti i "Hrvatske šume", Zagreb, 461-478.

Prof. dr. se. Branimir Prpić

Naslovna stranica - Front page: Kanjon rijeke Kupe - gornji tok, Gorski kotar The river Kupa canvon - the upper flow, Gorski Kotar (Foto: A. Frković)

Naklada 1750 primjeraka

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 CODEN SULIAB

Š U M A R S K l L I S T Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva

Journal of the Forestry Society of Croatia - Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins - Revue de la Societe forestiere croate

Uređivački savjet:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Branko Belčić, dipl. ing. Mr. se. Vladimir Bogati Damir Delač, dipl. ing. IvanĐukić, dipl. ing. Prof. dr. se. Mladen Figurie Ivica Fliszar, dipl. ing. Dr. se. Joso Gračan Ilija Gregorović, dipl. ing. Zvonko Kranjc, dipl. ing.

10. 11. 12. 13.

14. 15. 16. 17.

Herbert Krauthacker, dipl. ing. Dr. se. Viče Ivančević Željko Marman, dipl. ing. Prof. dr. se. Slavko Matić, predsjednik Damir Matošević, dipl. ing. Dujo Pavelić, dipl. ing. Mr. se. Ivan Pentek Milan Presečan, dipl.ing.

18 19 20 21 22 23 24 25

Uređivački odbor po znanstveno-stručnim područjima:

/. Šumski ekosustavi Prof. dr. se. Joso Vukelić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. se. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma Prof. dr. se. Branimir Prpić, fiziologija i prehrana šumskog drveća Dr. se. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje šumskog drveća Doc. dr. se. Nikola Pernar, šumarska pedologija Izv. prof. dr. se. Dominik Raguž, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura Prof. dr. se. Slavko Matić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Dr. se. Stevo Orlić, šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo Dr. se. Vlado Topić, krške šume Doc. dr. se. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode

3. lskorišeivanje šuma Prof. dr. se. Ante B. P. Krpan, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Dragutin Pičman, šumske prometnice Doc. dr. se. Dubravko Horvat, mahanizacija šumarstva Doc. dr. se. Slavko Govorčin, nauka o drvu i pilanska prerada drva

Glavni i odgovorni urednik- prof. dr. se. Branimir Prpić Tehnički urednik-Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. Lektor - Dijana Sekulić-Blažina

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestrv abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list«

smatra se znanstvenim časopisom te je oslobođen plaćanja poreza na dodanu vrijednost

Prof. dr. se. Branimir Prpić Luka Radošević, dipl. ing. Zvonko Rožić, dipl. ing. Tomislav Starčević, dipl. ing. Mario Stipetić, dipl. ing. Dr. se. Vlado Topić Berislav Vinaj, dipl. ing. Prof. dr. se. Joso Vukelić

4. Zaštita šuma Dr. se. Miroslav Harapin, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. se. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija Doc. dr. se. Boris Hrašovec, šumarska entomologija Mr. se. Petar Jurjević, šumski požari

5. Izmjera šuma i šumarska biometrika Izv. prof. dr. Nikola Lukić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Vladimir Kušan, geodezija

6. Uređivanje šuma Mr. se. Gašpar Fabijanić, urednik područja Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. se. Ivan Martinić, organizacija rada i šumarska ekonomika Branko Meštrić, dipl. ing. šum., informatika u šumarstvu

7. Šumarska politika Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum., povijest šumarstva, bibliografija, staleške vijesti Prof. dr. se. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, općekorisne funkcije šuma

Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slovačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama zavisno o odluci uredništva.

SADRŽAJ - CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK630* 111+431 Vučc t i ć , M.: Vremenske prilike i šumski požari na Hrvatskom priobalju tijekom 2000.

VVeather Conditions and Forest Fires on the Coastal Area of Croatia During 2000 367 PREGLEDNI ČLANCI - REVIEVVS UDK630* 263+116 P rp i ć , B.: Utjecaj vodotehničkih zahvata na stabilnost sastojina hrasta lužnjaka (Quercm robur L.)

u Hrvatskoj u primjeru HE Novo Virje The Effects of Hydro-technical Interventions on the Stabilitv of Pedunculate Oak (Quercus robur L.) Stands in Croatia on the Example of the Novo Virje Hydro-power Station 379

UDK 630* 945 Š p o r č i ć , M., Vondra , V: Magistarski radovi, obranjeni na Šumarskom fakultetu u Zagrebu,

unapređuju šumarstvo! Master's Theses, Defended at the Facultv of Forestrv in Zagreb, Upgrade Forestrv 391

UDK 630* 156 + 451 G r u b e š i ć , M.: Gospodarenje šumom i divljači s osvrtom na probleme u njemačkim šumama

Waldbau und Wildverwaltcn mit Hinsicht auf die Probleme in Deutschen VValdern 405 UDK 630* 288 Z e l i ć , J.: Uloga dudovog svilaca (Bombyx mori) i bijelog duda (Morus alba) u svilogojstvu i svilarstvu

The Role of Silkworm (Bombyx mori) and White Mulberrv (Morus alba) in Silkworm Breeding and Sericulture 413

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 902 + 233 V u k e l i ć , M.: Laudonov gaj

Laudonov Gaj 425 UDK 630* 902 + 469 G r o s p i ć , F.: Mali prilog poznavanju prilika u šumarstvu Like u drugoj polovici XIX st.

A Controbution to Assessing the Conditions in the Forestrv of Lika in the Second Part of the 19"' Centurv 437

UDK 630* 648 B o ž i č e v i ć , I: Uzorak za pisanje i izradu šumske kronike za sve šumarije uprave šuma Delnice

A Model for VVriting and Drawing up Forest Records for ali Forest Enterprises in the Delnice Forest Administration 443

AKTUALNO F r k o v i ć , A.: Biokovo je u svemu posebnost 451 B e z a k, K.: Prilog raspravi o prihvatljivom režimu podzemnih voda sa stajališta

održanja šumskih ekosustava 455 ZAŠTITA PRIRODE A r a č , K.: Rusi svračak (Lanius collurio L.) 457 KNJIGE I ČASOPISI G r o s p i ć , E: MontieBoschi 458 D u n d o v i ć , J.: FORSTINFO-lipanj 12/2001. grederi i pokretni stroj za guljenje kore 462 OBLJETNICE Č o r k a l o , K., Medvedo v ić , J.: Obilježavanje 30. obljetnice centra za znanstveni rad

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima 463 MEĐUNARODNA SURADNJA P o s a r i ć , D.: Ekskurzija "Hrvatskih šuma" u Republiku Češku 465 ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI Pernat*, N.: IX Kongres hrvatskog tloznanstvenog društva "Gospodarenje i zaštita tla za

buduće generacije" 468 IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA Ivančević ,V. : Prošla 2000. godina bila je u znaku žive aktivnosti senjskog ogranka

Hrvatskoga šumarskog društva 470

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 367-378 UDK 630* 111 - 43 1

V R E M E N S K E PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI N A HRVATSKOM PRIOBALJU T I J E K O M 2000.

WEATHER CONDITIONS AND FOREST FIRES ON THE COASTAL AREA OF CROATIA DURING 2000

Marko VUČETIĆ*

SAŽETAK: U radu su analizirani vremenski uvjeti na Jadranu tijekom raz­doblja lipanj-rujan 2000. godine, značajni za povećanje/smanjenje potenci­jalne opasnosti od izbijanja i širenja šumskih požara. Pokazuje se daje raz­doblje lipanj-rujan 2000. godine bilo iznimno u usporedbi s jednakim razdob­ljem prethodne, 1999. godine. Manje količine oborine od uobičajenih zabil­ježene su već tijekom proljeća, a u kolovozu je gotovo u potpunosti izostala oborina na većini promatranih postaja. Sušna su razdoblja (bez oborine) u pravilu trajala preko 35 dana. Pojačani vjetar u odnosu na uobičajene vjetro-vne prilike pospiješio je isušivanje šumskog gorivnog materijala. Takvi vre­menski uvjeti iznimno su povećali potencijalnu opasnost od izbijanja i širenja šumskih požara, te se ta opasnost neuobičajeno i do sada nezabilježeno naglo proširila prema unutrašnjosti Hrvatske. To zorno pokazuje usporedba sezon­ske procjene žestine požara SSR (Seasonal Severity Rating) za 1999. i 2000. godinu. Najžešći šumski požari izbili su u kolovozu. Prikazani indeks počet­nog širenja, 1S1 (Initial Spread Index) i meteorološki indeks požara, FWI (Fire Weather Index) potvrđuju da su zbog vremenskih uvjeta koji su tada vla­dali ti požari bili najgori oblik šumskog požara, požar krošnji (crownfire).

K Ij u č n e r ij e č i: Sezonska procjena žestine požara, šumski požar, me­teorološki indeks požara, požar krošnji.

1. U V O D

Tijekom aktive sezone zaštite šuma od požara lipanj-rujan u 2000. godini, za potrebe dnevnog ra­čunanja potencijalne opasnosti od izbijanja i širenja šumskog požara, prikupljani su meteorološki podaci s 22 meteorološke postaje. Pomoću meteoroloških para­metara računane su komponente kanadskog FWI sus­tava (Fire Weather Index), FFMC (stanje vlažnosti fi­nog goriva), DMC (stanje vlažnosti srednje-krupnog goriva), DC (stanje vlažnosti dubokog krupnog gori­va), ISI (indeks početnog širenja), BUI (indeks ukup­nog goriva), FVVI (meteorološki indeks opasnosti od

* Marko Vučetić, dipl. ing., Državni hidrometcoroloski zavod Grić 3, Zagreb

požara) i klase opasnosti kao opisno stanje potenci­jalne opasnosti.

Za ocjenu sezone 2000. poslužila je i već napravlje­na analiza ocjene sezone 1999. godine, ( V u č e t i ć i D im i t r o v , 2000). Naime, u toj je analizi kartograf­ski prikazan broj dana s vrlo velikom i velikom klasom opasnosti od požara te sezonska potencijalna žestina požara (SSR, Seasonal Severitv Rating) za primorsku Hrvatsku. Kao logičan slijed analize nametnula se po­treba usporedbe prikazanih vrijednosti 1999. godine sa stanjem u 2000. godini. S toga je za 2000. godinu na­pravljen istovjetan prikaz broja dana s vrlo velikom i velikom klasom opasnosti od požara i sezonske poten­cijalne žestine požara. Zbog velikih razlika sezone 1999. i sezone 2000. došlo je do tehničkih teškoća pri kartografskom prikazu, što možda nije uvijek rezulti­ralo i najslikovitijim (uočljivijim) rješenjem.

367

M. Vučctić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJE' TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378

2. STATISTIČKI PREGLED BROJA POŽARA

Tijekom 2000. godine u razdoblju 1. siječnja do 31. prosinca u Republici Hrvatskoj ukupno je zabilježeno 11613 požara od čega 7 797 požara otvorenog prosto­ra, a spaljena površina iznosila je 129 883 ha, (Grum, 2001). U usporedbi s predhodnom godinom ukupni broj požara porastao je za 56.1 %, ali broj požara otvo­renog prostora povećan je za čak 103.5 %, a spaljena površina povećana je za 114 078 ha ili za 7.2 puta pre­ma prethodnoj godini (tablica 1 ).

Tablica 1. Broj šumskih požara Table 1. Number of the forest fires

Godina

2000. 1999.

ukupno požara šuma

730 386

spaljena površina u ha

27 407 1659

odnos ha / požaru

37.54 4.30

Od ukupnog broja, 7 797 požara otvorenog prosto­ra, 730 požara otpada na požare šuma u kojima je spa­ljeno 27 407 ha šumske površine. Povećanje prema prethodnoj godini iznosi 89.1 % i 15.2 puta (redom). Najveći broj šumskih požara u 2000. godini zabilježen je u kolovozu, 172, zatim u ožujku 138, srpnju 110,

veljači 96, lipnju 82 itd. Posebice je interesantna ras­podjela nastanka požara prema dobu dana koja pokazuje da najveći broj požara nastaje u razdoblju između 9 i 21 sat. Još uže, najveći broj požara nastaje u najtoplijem dijelu dana od 12 do 18 sati (tablica 2).

Tablica 2. Raspodjela šumskih požara prema dobu dana Table 2. Distribution of the forest fires in dependence of the part of day

Vrijeme (h)

0 -3 3-6 6-9

9- 12 12- 15 15-18 18-21 21 -24

ŠUME 1999

9 10 11 46

103 114 68 25

2.4 % 2.6 % 2.8 %

11.9% 26.7 % 29.5 % 17.6% 6.5 %

2000 27 15 20 89

233 194 113 89

3.7% 2.1% 2.8 %

12.1% 31.9% 26.6 % 15.5% 5.4 %

(Tablica i svi statistički podaci o požarima preuzeti su prema Grum, 2001)

3. V R E M E N S K E PRILIKE I OPASNOST OD ŠUMSKIH POŽARA

Analize vremena tijekom proljeća (ožujak-svibanj) 2000. godine ukazuju na neuobičajeno toplo i suho proljeće na cijelom području Hrvatske. To pokazuju vrijednosti temperature zraka koje su bile više od pros­ječnih proljetnih vrijednosti. Što se tiče oborine, ma­

njak količine oborine prema višegodišnjem prosjeku zapaža se gotovo na cijelom području Hrvatske. Najiz­raženiji manjak oborine je u Dalmaciji, posebice u nje­zinom središnjem i južnom dijelu (DHMZ, 2001).

Tablica 3. Mjesečne količine oborine (mm) za razdoblje svibanj-rujan 2000. godine. Table 3. Monthly precipitation amount (mm) during the period May-September 2000

POSTAJA PAZIN RIJEKA RAB ZAVIŽAN GOSPIĆ ZADAR ŠIBENIK KNIN SPLIT-MARJAN MAKARSKA PLOČE HVAR KOMIŽA DUBROVNIK

SVIBANJ 62.3 46.6 26.2 78.4 88.3 45.9 36.0

101.0 13.7 50.0 15.8

1.7 2.9 2.6

LIPANJ 16.1 22.1 19.1 27.8 33.1

0.0 9.3 5.7 6.6

14.7 16.1 5.7 2.4 5.2

SRPANJ 81.0

105.6 82.7

110.0 89.1 38.9 17.4 28.7 18.9 80.3 43.5 88.3 90.7 50.7

KOLOVOZ 26.6

8.0 4.7 7.0 3.9 0.0 0.0 0.0 0.1 0.0 0.0 0.0 0.0

22.6

RUJAN 43.1

114.9 108.9 247.4 185.7 58.5 77.5 74.6 51.8 64.8 45.8 34.5 62.1 34.4

368

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE 1 ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list hr. 7-8, CXXV (2001), 367-378

Za vrijeme u lipnju može se reći daje bilo ekstrem­no toplo i sušno. Posebice je zanimljivo istaknuti izni­mno sušno područje sjeverne Dalmacije i dalmatin­skog zaleđa, gdje su krajem lipnja i početkom srpnja zaredali požari. Tijekom lipnja u Zadru nije zabilježena oborina, u Šibeniku je izmjereno 9.3 mm, a u Kninu 5.7 mm (tablica 3). U nizu neuobičajeno toplih i sušnih mjeseci izdvaja se srpanj, koji je s obzirom na tempera­turu zraka i količinu oborine bio na razini višegodiš­njeg prosjeka. Time je, ponajprije pod utjecajem obori­ne koja je pala sredinom srpnja, kratkotrajno prekinuto razdoblje izuzetno velike potencijalne opasnosti od iz­bijanja i širenja šumskih požara. U južnom dijelu Dal­macije ta se opasnost nije više podigla do prijašnjih vrijednosti (izuzevši par posljednjih dana u kolovozu), ali je zato u središnjem i sjevernom dijelu Dalmacije potencijalna opasnost od izbijanja i širenja šumskih požara opet ekstremno porasla, (slika 3). Prema meteo­rološkim pokazateljima, kolovoz je donio ekstremno nepovoljne uvjete koji su pogodovali nastajanju i

širenju šumskih požara. Srednje mjesečne temperature zraka kolovoza u pravilu su premašivale višegodišnje prosjeke i to na cijelom području Hrvatske. Ukupno gledano, za vrijeme u kolovozu na cijelome području jadranske obale, neposrednog zaleđa i otoka može se reći da je bilo ekstremno toplo i sušno. Na velikom broju postaja u ovom je kolovozu izmjerena najviša vrijednost temperature zraka (mjesečni apsolutni mak­simum) u njihovom cjelokupnom nizu godina mjere­nja. S obzirom na nastale požare u dalmatinskom zale­đu, izdvajamo podatke kninske meteorološke postaje gdje je zabilježena vrijednost temperature zraka od 41.4 °C (22. kolovoza), stoje uopće najviša vrijednost (apsolutni maksimum) za razdoblje od 1949. godine. U Kninu je tijekom kolovoza bilo 29 dana s temperatu­rom zraka jednakom ili većom od 30 ÜC. Na ovoj po­staji ovo je bio prvi kolovoz od 1949. godine bez obori­ne te drugi s malom vrijednošću srednje mjesečne rela­tivne vlažnosti zraka od 47 % (najniža, 44 %, 1993. god). Kao posebnu zanimljivost za tu postaju navodi-

Tablica 4. Prikaz sušnih razdoblja (broj uzastopnih dana s količinom oborine < 0.1 mm) za 2000. godinu. Table 4. Review of the dry periods (number of consecutive days with precipitation amount < 0.1 mm) for 2000.

PULA razdoblje

28.12 - 22.1. 24.1 - 2.2. 18.2 - 29.2. 6.3 - 15.3.

13.4 - 23.4. 1.6 - 25.6.

8.8 - 31.8. 9.9 - 20.9.

17.10- 26.10.

dana 26 10 12 10 11 25

24 12 10

SPLIT razdoblje

30.12- 9.1. 21.2 - 1.3.

6.3 - 15.3. 4.5 - 20.5.

31.5 - 10.6. 11.6 - 24.6. 1.7 - 10.7.

18.7 - 28.8.

20.9 - 30.9. 17.10- 26.10.

dana 11 10 10 17 11 14 10 42

11 10

RAB razdoblje

30.12 - 9.1.

9.5 - 19.5. 1.6 - 10.6.

12.6 - 23.6. 26.6 - 8.7. 19.7 - 28.7. 7.8 - 22.8.

28.11 - 9.12.

dana 11

11 10 12 13 10 16

12 MAKARSKA razdoblje

30.12 - 9.1. 21.2 - 2.3.

6.3 - 15.3. 21.4 - 30.4.

7.5 - 20.5. 31.5 - 10.6.

1.7 - 11.7. 17.7 - 1.9. 9.9 - 18.9.

17.10 - 27.10.

dana 11 11 10 10 14 11 11 47 10

11

ZADAR razdoblje

30.12- 8.1. 21.2 - 1.3.

10.5 - 19.5. 25.5 - 30.6. 17.7 - 28.7. 7.8 - 31.8.

28.11 - 9.12.

dana 10 10

10 36 12 25

12 HVAR

rsazdoblje 30.12- 9.1. 21.2 - 1.3.

6.3 - 15.3. 13.4 - 29.4. 4.5 - 20.5.

24.5 - 15.6. 30.6 - 11.7. 17.7 - 31.8. 9.9 - 18.9.

20.9. - 30.9. 11.10- 27.10.

dana 11 10 10 17 17 23 12 46 10 11 17

KNIN razdoblje

30.12 - 9.1. 21.2 - 1.3.

12.6 - 23.6. 27.6 - 8.7. 18.7 - 28.7. 30.7 - 31.8.

dana 11 10

12 12 11 33

LASTOVO razdoblje

30.12 - 9.1. 21.2 - 1.3.

6.3 - 15.3.

3.5 - 28.6.

30.6 - 11.7. 17.7 - 31.8. 8.9 - 20.9.

10.10 - 20.10.

dana 11 10 10

26

12 46 13

11

ŠIBENIK razdoblje

31.12 - 8.1. 21.2 - 2.3.

6.3 - 15.3.

30.5 - 23.6. 30.6 - 11.7. 18.7 - 28.7. 30.7 - 1.9.

20.9 - 30.9. 11.10 - 27.10.

dana 10 11 10

25 12 11 34

11 17

DUBROVNIK razdoblje

31.12 - 10.1.

13.4 - 25.4. 4.5 - 9.6.

11.6 - 28.6. 30.6 - 11.7. 17.7 - 28.8. 9.9 - 29.9.

dana 11

13 37 18 12 43 21

369

M, Vučctić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378

mo daje maksimum temperature tla na dubini od 2 cm zabilježen u dva navrata, 3. i 18. kolovoza, a iznosio je 52.5 °C.

Iz tablice 3 vidljivo je daje na većini postaja uzduž obale i na otocima, izuzetak je krajnji jugoistok i sjeve­rozapad, tijekom kolovoza izostala oborina.

Iz tablice 4. vidljivo je da su sušna razdoblja (uza­stopni broj dana s količinom oborine £ 0.1 mm) južnije od Splita u pravilu trajala preko 40 dana. Najdulje raz­doblje zabilježeno je na meteorološkoj postaji Makar­ska u iznosu od 47 dana (od 17. srpnja do 1. rujna). U sjevernoj Dalmaciji sušna razdoblja su uglavnom traja-

Nakon oborine, možda je najinteresantniji vremens­ki čimbenik glede stvaranja ne/povoljnih uvjeta za nas­tanak i širenje šumskih požara vjetar. Vjetar je meteo­rološki čimbenik, koji u sprezi s gorivnim materjalom najjače utječe na ponašanje vatre. Dovodi do stvaranja specifičnih učinaka bilo da se radi o učincima prije ili za vrijeme požara. Dobro poznavanje vjetrovnih prili­ka pojedinog područja, modifikacije zračne struje izaz­vane reljefnim preprekama, kanaliziranje struje ili po­znavanje ponašanja zračne struje u biljnim sastojinama preduvjet je donošenja ispravnih odluka prije i za vrije­me šumskog požara.

Vjetar utječe na stvaranje povoljnih uvjeta za nasta­janje i širenja šumskih požara na više načina. On odno­si zrak bogat vlagom i ubrzava sušenje šumskog gori­va. Kada je vatra jednom započela, vjetar pomaže sa­gorijevanje dovođenjem novih količina kisika. Pomaže širenje vatre prenoseći toplinu i goreće čestice na nova goriva te savijajući plamenove bliže nesagorenim gori­vima ispred vatre. Smjer širenja vatre određuje uglav­nom smjer vjetra, tako da se plan kontrole požara i nje­govo gašenje mora zasnivati uglavnom na očekiva­nom, odnosno prognoziranoj brzini i smjeru vjetra.

Iako je na slikama 1 i 2 prikazan strujni režim po mjesecima (lipanj, srpanj i kolovoz) za meteorološke postaje Knin i Split-Marjan, to je još uvijek nedovoljno detaljna analiza vjetrovnih prilika na tim područjima tijekom 2000. godine. Pa ipak i iz ovakve analize mogu se izvući korisni zaključci koji ukazuju, u usporedbi prema višegodišnjim podacima (1961-1990), na bitne promjene koje su nastale tijekom ovih mjeseci u 2000. godini.

Velika promjena u izgledu ruže vjetra za Knin i drastično smanjenje tišina u 2000. godini prema više­godišnjim podacima treba pripisati utjecaju čovjeka (promjena motritelja i načina motrenja). Stoga se za ovu postaju može uočiti dvostruko veći broj slučajeva (lipanj 17.8%, srpanj 37.6% i kolovoz 24.7%) s umje­reno jakim vjetrom (4 do 5 Bf) prema višegodišnjem

la više od 30 dana. Najdulje razdoblje zabilježeno je u Zadru i iznosilo je 36 dana, od 25. svibnja do 30. lipnja.

Dakako da nije opravdano samo na temelju izostan­ka oborina i visokih vrijednosti temperatura zraka do­nositi zaključke o opravdanosti povećanja broja šum­skih požara, već je potrebno analizom obuhvatiti i osta­le meteorološke, biološke, demografske i druge čimbe­nike bitne za nastajanje i širenje šumskih požara. Ipak potrebno je uočiti da su požari "izvršili prodor" prema unutrašnjosti (dalmatinskom zaleđu) i višim nadmor­skim visinama, što svakako mora imati "opravdanog razloga" i u meteorološkim čimbenicima.

prosjeku. Ako se pretpostavi daje zbog promjena u na­činu motrenja došlo u većini slučajeva do smanjenja ti­šina na uštrb slabog vjetra (1 do 3 Bf), tada je ovo po­većanje umjereno jakog vjetra bilo bitno za pojačani učinak isušivanja i otežane kontrole odnosno gašenja vatre.

U smjeru vjetra za ovu postaju nastale su bitne pro­mjene prema višegodišnjim podacima (ipak treba vodi­ti računa o promjeni motritelja). Prevladavajući N smjer vjetra iz razdoblja 1961-1990. u 2000. godini u sva tri mjeseca gubi svoju postojanost te se u većini slučajeva javlja vjetar NE, N, NW, SW i donekle SE smjera. Ovakva raspodjela smjera vjetra ukazuje na njegovu nepostojanost tijekom ova tri mjeseca, što je moglo izazvati dodatne otežavajuće okolnosti pri gaše­nju šumskih požara.

Slični se zaključci mogu izvesti iz podataka meteo­rološke postaje Split-Marjan. Na ovoj postaji ni u jed­nom terminu motrenja (7, 14 i 21 h) tijekom lipnja, srp­nja i kolovoza nije zabilježena tišina. U lipnju i kolo­vozu zabilježeno je 10-tak % više (78.9% i 79.3%) slu­čajeva sa slabim vjetrom (1-3 Bf) od višegodišnjeg prosjeka. Srpanj je bio na razini prosjeka (77.6%). Što se tiče umjereno jakog (4-5 Bf) vjetra, zamjetnije po­većanje bilo je u srpnju, 23.7%, što je za 6% više od prosjeka. U ostala dva mjeseca odstupanja od prosjeka su bila manja. Iako je prema višegodišnjim podacima moguća pojava jakog i olujnog vjetra u lipnju (2.8% i 0.01%), srpnju (2.3% i 0.1%) i kolovozu (1.8% i 0.0%), u 2000. godini jak vjetar (1.1%) zabilježen je samo u lipnju. Dakle, može se reći daje tijekom ljeta na meteorološkoj postaji Split-Marjan prevladavao slab do umjereno jak vjetar.

Bitnije promjene prema višegodišnjem prosjeku u smjeru vjetra iz ovih mjesečnih ruža se ne uočavaju. Tek se zamijećuje nešto češći vjetar ESE smjera u srp­nju i možda važnije s obzirom na učinak isušivanja i kontrolu nastalih požara, češći vjetar SW smjera u ko­lovozu.

4. VJETAR

370

M. Vučetic: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 367-378

Ukupno gledano vjetrovne prilike tijekom lipnja, ma bile su izrazito povoljne glede stvaranja uvjeta za srpnja i kolovoza uzduž obale, obalnom zaleđu i otoci- nastanak i širenje šumskih požara. Prevladavanje sla-

KNIN LIPANJ

KNIN LIPANJ

KNIN SRPANJ

W M

KNIN SRPANJ N

KNIN KOLOVOZ

KNIN KOLOVOZ

| Slab vjetar (1-3 Bf)

I Umjeren vjetar (4-5 Bf)

•vä| Jak vjetar (>6 Bf)

Slika 1. Mjesečne ruže vjetra za Knin u razdobljima lipanj, srpanj i kolovoz 1961-1990. (lijevo) i 2000. godine (desno). Figure 1 Monthly wind roses for Knin during the period June, July and August 1961-1990 (left) and 2000 (right).

371

M. Vučctić: VRHMENSKE PRILIKH I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJKKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 367-378

bog do umjereno jakog vjetra, pogodovalo je bržem promjenu smjera, kod već nastalih požara doprinosio je isušivanju šumskog gorivnog materijala, a uz čestu otežanoj kontroli i gašenju vatre.

SPLIT MARJAN LIPANJ

SPLIT MARJAN LIPANJ

SPLIT MARJAN SRPANJ

SPLIT MARJAN SRPANJ

SPLIT MARJAN KOLOVOZ

SPLIT MARJAN KOLOVOZ

Slab vjetar (1-3 Bf)

Umjeren vjetar (4-5 Bt)

Jak vjetar (>6 Bf)

Slika 2. Mjesečne ruže vjetra za Split-Marjan u razdobljima lipanj, srpanj i kolovoz 1961-1990.(lijevo) i 2000. godine (desno). Figure 2 Monthly wind roses for Split-Marjan during the period June, July and August 1961-1990 (left) and 2000 (right).

372

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 367-378

5. INDEKS POČETNOG SIRENJA I METEOROLOŠKI INDEKS

Na slici 3 prikazani su hodovi dnevnih vrijednosti meteorološkog indeksa opasnosti od požara, FWI (Fire indeksa početnog širenja, ISI (Initial Spread Index) i Weather Index) za razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovo-

Slika 3. Dnevni hodovi ISI i FWI za Zadar, Split-Marjan i Dubrovnik od 1. lipnja do 31. kolovoza 2000. Figure 3 Daily courses of IS! and FWI for Zadar, Split-Marjan and Dubrovnik from 1 June to 31 August 2000.

373

M. Vučelić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list hr. 7 8, CXXV (2001), 367-378

za 2000. godine za meteorološke postaje Zadar, Split-Marjan i Dubrovnik. Indeks početnog širenja vatre, ISI računa se iz sljedeće formule (Van Wagner and Pickett, 1985; V u č e t i ć , 2000.):

ISI = 0.208 f(W)f(F) (1) gdje je: f(W) funkcija vjetra, af(F) funkcija vlažnosti finog

goriva. Indeks ISI daje ocjenu širenja vatre nakon zapaljenja

goriva standardnog tipa (kanadski bor). Za ISI vrijedi: ISI Klase brzine Brzina Opis

0 - 7 sporo 1.5 m min1 -8 - 1 2 umjereno 3.0 m min1 baklje

1 3 - 1 7 brzo 6.1 m min"1 moguć požar u krošnjama

> 18 vrlo brzo 18.3 m min1 požar u krošnjama, više fronti

Iz slike 3 vidljivo je da su najveće vrijednosti za ISI zabilježene na meteorološkoj postaji Split-Marjan. Kritične vrijednosti ISI < 18 zabilježene su u pet navra­ta tijekom svakog promatranog mjeseca (u Zadru samo po jednom u svakom mjesecu, a u Dubrovniku jednom u srpnju). Požari koji su izbili u danima sISI< 18 pret­postavlja se da su imali najgori oblik šumskog požara "požar krošnji" (crown fire).

Indeks meteorološke opasnosti od požara, FVVI (Fire Weather Index), je numerička procjena potenci­jalnog inteziteta požara za gorivo standardnog tipa i re­lativna mjera očekivanog ponašanja požara i dnevnih potreba za kontrolu vatre.

Numerička vrijednost meteorološkog indeksa opas­nosti od požara (FVVI) dobije se iz formule:

FM = 0.1 ISIf(D) (2) gdje je: ISI indeks početnog širenja, af(D) ekspo­

nencijalna funkcija koja u sebi sadrži BUI (Buildup In­dex, indeks prikladnosti materijala za gorenje ili kako se češće naziva indeks ukupnog goriva).

Iz iskustva Kanadske šumarske službe (Canadian Forestry Service) za vrijednost FVVI od 24 javlja se vrlo jaka vatra u tzv. donjim slojevima šume. Fada se

Kao aktivna sezona zaštite šuma od požara određe­no je razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna. U tom su raz­doblju za svaku promatranu meteorološku postaju zbrojeni svi dani koji su ocijenjeni s klasama vrlo veli­ka ili velika opasnost, i time se dobio ukupan broj dana s tim klasama za pojedinu postaju.

Prikaz broja dana s vrlo velikom i velikom klasom opasnosti od šumskih požara za 1999. i 2000. drastično se međusobno razlikuju (Vučet ić i D imi t rov , 2000). U 2000. granica klase 61-80 pomaknuta je na

može očekivati širenje vatre brzinom od 3.4 m min"' i s intezitetom 1900 kVVnr1. Za vrijednosti FVVI od 34 i više, javlja se najgori oblik šumskog požara tzv. požar krošnji (crown fire). Fada plameni jezici mogu biti vi­soki i do 30 m ili 10 m viši od stabala. Dakako da ovi podaci ovise ponajprije o tipu šume koja gori i ne može se jednoznačno primijeniti na naše uvjete.

Iz slike 3 vidi se da su vrijednosti FVVI, posebice za Split-Marjan, a i donekle za Zadar, gotovo konstantno iznad 34. U Splitu je dostignut maksimum od 103 sre­dinom lipnja i 93 krajem kolovoza. Od ukupnog broja dana (lipanj-kolovoz) u 24 dana vrijednost FWI je u Splitu bila ispod kritične od 34. Najteža situacija bila je u konovozu, kada je samo u tri dana FVVI bio neznatno ispod 34. Prema vrijednostima ISI i FVVI na splitskom području dani s najvećom potencijalnom opasnošću od izbijanja šumskog požara i uvjetima da to bude "požar krošnji" su kolovoski dani. Nešto povoljnija situacija je u lipnju, a najmanje vrijednosti javljaju se u srpnju i to posebice sredinom mjeseca. Prema podacima posta­ja Zadar i Dubrovnik situacija je, na tim područjima, daleko povoljnija i to prvenstveno zahvaljujući većim količinama oborine nego u Splitu i povoljnije raspore­đenim te manjim brzinama vjetra, posebice u Dubrov­niku. S obzirom da je meteorološka postaja u Splitu smještena na brdu Marjan (120 m/nad morem) i s obzi­rom na požare koji su se javljali uzduž naše obale i u zaleđu, može se zaključiti da podaci s te postaje dobro odražavaju činjenično stanje na splitskom području. Postaje Zadar i Dubrovnik ne mogu svojim podacima zadovoljiti potrebe zaštite šuma od požara što, za sada, treba pripisati njihovoj neprimjerenoj lokaciji za te po­trebe.

Kod povezivanja dana u kojima je došlo do izbija­nja šumskih požara i dana s pojedinim vrijednostima ISI i FWI treba biti oprezan, jer je moguć pomak za dan ili dva zbog metodologije mjerenja oborine uobi­čajene u meteorologiji. To može biti razlog i razlici vri­jednosti ISI i FVVI ovdje prikazanim i dobivenim sva­kodnevnim izračunom u operativnom radu tijekom se­zone zaštite šuma od požara.

cijelo Hrvatsko primorje i gotovo cijelu Istru, i ono što je možda najhitnije, uvlači se duboko na kontinent na ličko područje. Južnije od ove granice broj dana s ovim klasama povećava se do 100 dana, a na manjem podru­čju koje zahvaća Fastovo i zapadni dio Korčule broj dana raste i preko 100. Sličnosti prikaza za 1999. i 2000. sezonu ukazuju da zapadni dio Korčule i donekle Fastovo spadaju u područja s najvećim brojem dana s velikom i vrlo velikom opasnošću tijekom sezone, da šire područje Pule ima veći broj takvih dana od susjed-

6. KLASE OPASNOSTI

374

M. Vučetić: VRHMENSKH PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 367-37X

nih područja, a šire dubrovačko područje nešto manji broj dana od susjednih područja. Općenito gledano, pojedina su područja u usporedbi s 1999. godinom do­živjela skok u broju dana s vrlo velikom i velikom opasnošću od požara za dvije klase prikazano u legendi na slici 4.

Prema podacima iz tablice 5 vidljivo je da je broj dana s pojedinom klasom opasnosti od šumskih požara doživio pomak prema većim opasnostima (prema klasi velika opasnost) već od svibnja i to sve izrazitije prema južnim područjima. Međutim, već u lipnju taj pomak je očit u svih šest područja. Posebice je zanimljiva situa­

cija u Lici (Gospić), gdje je razdioba broja dana s odre­đenom klasom opasnosti od šumskih požara slično onome na području Sjevernog Hrvatskog primorja ili sjeverne Dalmacije. Ovo ukazuje na potrebu detaljni­jeg praćenja opasnosti od šumskih požara na tom po­dručju, a možda i na cjelokupnom kontinentalnom po­dručju Hrvatske. Iz podataka za Zavižan (1594 m) za sada se ne može decidirano tvrditi o ovogodišnjem po­većanju opasnosti od šumskih požara i na većim nad­morskim visinama (tablica 5), a za tako nešto trebati će obaviti dodatne analize.

Tablica 5. Broj dana s klasom opasnosti od šumskog požar (VM - vrlo mala opasnost, M - mala opasnost, U - umjerena opas­nost, V - velika opasnost i VV - vrlo velika opasnost) za priobalje s otocima te Gospić i Zavižan za razdoblje svibanj-rujan 2000. godine.

Table 5 Number of days with classes of the forest fire danger (VM - very small danger, M - small danger, U - moderate danger, V - high danger, VV - very high danger) for costal and island area and Gospić and Zavižan during the peri­od May-September 2000.

MJESECI 2000.

SVIBANJ

LIPANJ

SRPANJ

KOLOVOZ

RUJAN

VM M U V

VV VM M U V

VV VM M U V

VV VM M U V

VV VM M U V

VV

A

1 10 20 ----7 11 12 2 3 14 8 4 --3 15 13 1 5 16 8 -

B

-9 22 ---1 6 19 4 2 3 14 11 1 -1 2 16 12 6 11 13 --

C

1 10 16 4 ---1 11 18 -2 4 8 17 ----

31 -6 16 8 -

D

2 9 15 5 ---7 17 6 -2 2 10 17 ----

31 -3 21 6 -

E

-5 9 17 --1 -10 19 1 1 9 10 10 ---6 25 -2 15 13 -

F

1 1

12 17 ---1 1

28 -1 3 12 15 --1 1

29 1 6 18 5 -

G

9 7 14 1 --2 13 12 3 7 7 9 -8 --3 10 18 14 13 3 --

H

26 4 1 --12 14 4 --17 10 4 --4 11 14 2 -

25 5 ---

A - Istra, B - Hrvatsko primorje, C Dalmacija, G - Gospić, H - Zavižan

Sjeverna Dalmacija, D - Dalmatinsko zalede, E - Srednja Dalmacija, F - Južna

7. SEZONSKA POTENCIJALNA OPASNOST Potencijalna sezonska žestina požara (SSR) dobive­

na je pomoću svakodnevne vrijednosti FWI, a zatim je proračunat prosjek za cijelo razdoblje ( V u č e t i ć i D i ­ni i t r o v, 2000).

U prikazu SSR za 1999. uočavaju se dva potpuno strukturalno različita klima-požarna područja, te "klin" s nižim vrijednostima SSR koji se uvlači u južno kli-ma-požarno područje. Minimum mu je na Hvaru. Tak-

375

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 367-378

va situacija s dva strukturalno različita klima-požarna matinske zagore i dijelove otočkog područja. Općenito područja odgovara spoznajama o tipovima klime koji gledano, pojedina su područja u usporedbi s 1999. go-vladaju na tim područjima. Za pretpostaviti je daje ati- dinom doživjela skok za tri do četiri pa čak i pet klasa pično stvaranje "kišnog klina" u južnom klima-požar- vrijednosti SSR-a. nom području i da se ovakva situacija rijetko usposta- Nedostatak ovakvog prikaza je nemogućnost prika-vlja (Vučet ić i D i m i t r o v , 2000). U prikazu sezone za vertikalne promjene bilo broja dana s vrlo velikom i 2000. godine, slika 4, bitno je narušena struktura dva velikom klasom opasnosti, bilo vrijednosti SSR za te-klima-požarna područja. Područje s iznimno velikim kuću godinu. Zaključak o potrebi takvog prikaza na-vrijednostima SSR (preko 7.0 smatra se iznimno velika meće pojavljivanje dana s vrlo velikom opasnošću na potencijalna žestina požara) na sjevernom i južnom di- Zavižanu, kao i požari koji su se pojavili na dalmatin-jelu su zatvorena manjim vrijednostima (6.01-8.00). To skini planinama. Stoga će se u idućem razdoblju poku­su bile najveće vrijednosti u 1999. godini. S juga se sati napraviti i vertikalni profili na pojedinim lokacija-opet, istina ne u neprekinutom području, naslućuje ma hrvatske jadranske obale (Vrh Učke, Zavižan, Sv. "kišni klin" s minimumom na Hvaru kao i prošle godi- Jure/Biokovo) da bi se dobio uvid u vertikalnom po­ne (možda bi "klin" trebalo povezati s konfiguracijom maku opasnosti od šumskih požara. Drugi veliki nedo-terena, ali i s prijašnjim velikim požarima na Hvaru, statak je nemogućnost usporedbe tekuće godine s pro-Pelješcu i okolici Dubrovnika). Najveće vrijednosti sječnim stanjem. Prosječno stanje dobiveno na temelju SSR (>20.0) zahvaćaju središnju Dalmaciju, dio dal- referentnog klimatološkog tridesetgodišnjeg razdoblja,

Slika 4. Broj dana s velikom i vrlo velikom klasom opasnosti od šumskih požara i procjena srednje sezonske žestine požara, SSR, za raz­doblje lipanj-rujan 1999. godine i 2000. godine.

Figure 4 Number of days with the classes of high and very high forest fire danger and estimation of seasonal severity rating, SSR, for the period June-September 1999 and 2000.

376

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU T1.IHKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 367-378

1961-1990., bio bi osnovica usporedbe ili ocjene poje­dine sezone ili mjeseca tekuće godine. Dakako, time bi se otvorile mogućnosti analize trenda pojedinih vrijed­nosti, što bi neminovno imalo pozitivan utjecaj na pla­niranje širokih akcija za očuvanje mediteranskih šuma. Svakako se nameće i potreba analize proračuna kom-

Analize vremena tijekom proljeća i ljeta 2000. go­dine ukazuju na neuobičajeno toplo i suho razdoblje. Prema meteorološkim pokazateljima lipanj, i posebice kolovoz, donijeli su ekstremno nepovoljne uvjete koji su pogodovali nastajanju i širenju šumskih požara. Po­kazano je daje na većini postaja uzduž obale i na otoci­ma, izuzetak je krajnji jugoistok i sjeverozapad, tije­kom kolovoza u potpunosti izostala oborina. Na mete­orološkim postajama južnije od Raba sušna razdoblja (uzastopni dani bez oborine) u pravilu su trajala preko 30 dana. Vjetrovne prilike tijekom lipnja, srpnja i kolo­voza uzduž obale, obalnom zaleđu i otocima bile su izrazito povoljne s obzirom na stvaranje povoljnih uvjeta za nastanak i širenje šumskih požara. Prevlada­vanje slabog do umjereno jakog vjetra, pogodovalo je bržem isušivanju šumskog gorivnog materijala, a uz čestu promjenu smjera, kod već nastalih požara dopri­nosio je otežanoj kontroli i gašenju vatre. Analizirajući vrijednosti indeksa I SI i FWI pokazuje se da su dani s najvećom potencijalnom opasnošću od izbijanja šum­skog požara zabilježeni na splitskom području u kolo­vozu i da vrijednosti indeksa ukazuju da su se tada po­javljivali takozvani "požari krošnji". Ovaj tip šumskog požara je najgori oblik i izuzetno je teško predvidjeti njegovo ponašanje, obuzdati i staviti ga pod kontrolu.

Prikaz broja dana s vrlo velikom i velikom klasom opasnosti od šumskih požara za 1999. i 2000. drastično se međusobno razlikuju, a u 2000. granica klase 61-80

Grum, Đ. 2001: Pregled broja požara u 2000. godini i usporedba s 1999., Vatrogasni vjesnik 1-2, 2001, 4-9.

Vuče t i ć , M. 1987: Meteorološka analiza katastrofal­nog šumskog požara na Korčuli 1985, Rasprave-Papers, Vol. 22, Zagreb, 67-72.

V u č e t i ć , M. 2000: Meteorološki indeks opasnosti od šumskih požara, Vatrogasni vjesnik, 3/2000, Hr­vatska vatrogasna zajednica, Zagreb, 38-40.

V u č e t i ć , M. 2000: Vremenske prilike i opasnosti od šumskih požara, Vatrogasni vjesnik, 7-8/2000, Hrvatska vatrogasna zajednica, Zagreb, 7-8.

V u č e t i ć , M. 2000: Vremenske prilike i opasnost od šumskih požara (kolovoz 2000), Vatrogasni vje-

ponenti FWI dublje u kontinentalno područje Hrvat­ske. Promatrana 2000. godina nameće kao neminov­nost takvu analizu, jer se prema prosudbi trenutnog sta­nja još uvijek može znanstveno, teorijski i praktično, aktivno sudjelovati u uočenim promjenama u prirodi, a time sakupiti nemjerljivo važno iskustvo i znanje.

pomaknuta je na cijelo Hrvatsko primorje i gotovo ci­jelu Istru, i ono stoje možda najhitnije, uvlači se dubo­ko na kontinent na ličko područje. Južnije od ove gra­nice broj dana s tim klasama povećava se do 100 dana, a na manjem području koje zahvaća Lastovo i zapadni dio Korčule broj dana raste i preko 100.

Prikaz vrijednosti sezonske potencijalne žestine po­žara SSR pokazuje da najveće vrijednosti (SSR >20.0) zahvaćaju središnju Dalmaciju, dio dalmatinske zagore i dijelove otočkog područja. Općenito gledano, pojedi­na su područja u usporedbi s 1999. godinom doživjela skok za tri do četiri pa čak i pet klasa vrijednosti SSR-a. Razred s najvećim vrijednostima SSR u 1999. godini, u 2000. godini je razred s najmanjim vrijednostima, a pojavljuje se uz manja područja uzduž obale i ono što je najhitnije u Lici i Gorskom kotaru.

Analiza vremenskih uvjeta i pojedinih indeksa uka­zuje da je promatrana 2000. godina (sezona lipanj-rujan) bila iznimno povoljna za nastajanje i širenje šumskih požara. Posebice su u kolovozu vremenski uvjeti omogućili nastajanje najgoreg oblika šumskih požara, požara krošnji. Kao posebni zaključak, u svjet­lu klimatskih promjena, nameće se neminovnost obav­ljanja ovakvih analiza i za kontinentalni dio Hrvatske te na kraju klima-požarno kartiranje područja Hrvat­ske, dakako s posebnim naglaskom na mediteransko i submediteransko područje.

snik, 9/2000, Hrvatska vatrogasna zajednica, Zagreb, 11.

Vuče t ić M. iT. D imi t rov , 2000: Vremenske prili­ke i šumski požari u priobalju Republike Hrvat­ske u 1999. godini, Šumarski list, Znanstveno-stručno i staleško glasilo šumarskog društva, No. 9-10/2000, 549-560.

Van Wagner C E . and T. L .P icke t t , 1985: Equa­tions and Fortran Program for the Canadian Fo­rest Fire Weather Index Sistem, Canadian Fore­stry Service, Government of Canada, Forestry Technical Report 33, pp 18.

Državni hidrometeorološki zavod 2001: Praćenje i ocjena klime u 2000. godini, Prikazi, 10, 33 str.

8. ZAKLJUČAK

9. LITERATURA

377

M. Vučetić: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI PO/ARI NA HRVATSKOM PRIOBALJU TIJEKOM 2000. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 367-378

SUMMARY: The weather conditions, which were essential for increasing and decreasing of potential danger for starting and spreading of the forest fire, on the coastal area of Croatia during the period June-September 2000 have been analysed. The comparison of the summer 2000 with the same peri­od 1999 has been shown that the summer 2000 was exceptionally. Deficit of precipitation amount has already recorded during the spring 2000. The rain absented mainly on the coastal meteorological stations in August 2000. The dry period lasted longer than 35 days. A stronger wind in relation to the usu­ally wind regime hastened to dry up a forest fuel. The weather conditions increased extremely the forest fire danger, not only on the coastal and island areas, as well in hinterland of Croatia. This is evident from comparison of the seasonal severity rating between 1999 and 2000. The severe forest fire during 2000 broke out in August. Due to special weather conditions in August the ini­tial spread index, ISI and fire weather index, FWI, show that these forest fires were the most danger forest fire types - crown fire.

Key words : seasonal severity rating, forest fire, fire weather index, crown fire

378

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS UDK 630* 263 + 116

Šumarski list br. 7- 8, CXXV (2001). 379-390

U T J E C A J V O D O T E H N I C K I H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA L U Ž N J A K A {Querem robur L.) U HRVATSKOJ U PRIMJERU HE N O V O VIRJE

THE EFFECTS OF HYDRO-TECHNICAL INTERVENTIONS ON THE STABILITY OF PEDUNCULATE OAK (Quercus robur L.) STANDS IN CROATIA ON THE

EXAMPLE OF THE NOVO VIRJE HYDRO-POWER STATION

Branimir PRPIĆ*

SAŽETAK: U riječnim dolinama Hrvatske uspijeva danas oko 200 000 ha nizinskih šuma s većim ili manjim udjelom hrasta lužnjaka. U različito vlaž­nim staništima riječnih nizina hrast lužnjak s ostalim biljnim vrstama i živo­tinjskom zajednicom tvori šumske ekosustave. Oni se razlikuju u sastavu bilj­nih vrtsta, s obiljem higrofita, a zajedničko im je obilježje znatan udjel hrasta lužnjaka u sloju drveća.

Izravan ekološki čimbenik uspijevanja hrasta lužnjaka je voda, koja bilo da je ispod minimuma, ili iznad maksimuma, izaziva fiziološko slabljenje, a vrlo često i njegovo ugibanje. U staništima danas stabilnih lužnjakovih sred-njedobnih i starijih sastojina, vodne odnose smatramo optimalnima. Medu vrstama drveća nizinskih šuma hrast lužnjak pripada u najosjetljivije Danas je u Hrvatskoj ugroženo oko 30 % stabala hrasta lužnjaka koja će se osušiti prije postignuća gospodarske zrelosti.

Klimatske ekscese, sušu i vrlo vlažne godine, hrast lužnjak preživljava, dok vodotehnički zahvati u šumoviti prostor nizina koji donose nagle promje­ne, izazivaju njegovo propadanje u svim šumskim ekosustavima.

KIjučn e r iječi : Nizinske šume hrasta lužnjaka, klimatski ekscesi, vo­dotehnički zahvati, promjena vodnih odnosa, sušenje hrasta lužnjaka.

U V O D - Introduction

Hrast lužnjak je danas jedna od najugroženijih vrsta drveća u Hrvatskoj. Prema procjeni po IPC Forests metodi 1988. godine bilo je značajno oštećeno 28,5 % stabala te vrste (stabla s preko 25 % oštećenosti kro­šnje). U razdoblju od 1980. godine do danas osušilo se u nizinskim šumama Pokuplja, Posavine i Podravine preko 600 000 m3 stabala hrasta lužnjaka.

U ovome radu dokazujemo kako je antropogeni utjecaj kojim se mjenjaju vodni odnosi uzrokovani vo-dotehničkim zahvatom ili drugim zahvatom u prostor koji je utjecao na promjenu vodnih prilika staništa ni­zinskih šuma, jedan od glavnih razloga propadanja hrasta lužnjaka. To se u prvome redu odnosi na vodne

Prof. em. dr. se. Branimir Prpić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

stube na rijeci (hidroelektrane), na izgradnju nasipa, odteretnih kanala i ustava u nekadašnjim prirodnim re-tencijama zbog zaštite od velikih voda, na izgradnju šumskih cesta bez propusta, na iskope dubokih kanala uz drenirane poljodjelske površine i dr.

Spomenuti zahvati u riječnu nizinu mijenjaju vodne odnose šumskih staništa. Tu se misli na zahvate koji izazivaju zamočvarenje ili osušenje šumskih staništa zavisno o vrsti zahvata (duboki kanali koji snizuju ra­zine podzemnih voda ili akumulacije hidroelektrana koje izazivaju zamočvarenje). Intenzitet utjecaja vodo-tehničkog zahvata ovisi o mikroreljefu, geološkim i pedološkim prilikama, stratigrafij i krovine te o mreži prirodnih i umjetnih vodotoka utjecanoga prostora.

Uz učestale promjene vodnih prilika osobito u dru­goj polovici XX. stoljeća izazvanih različitim izgrad-

379

B. Pipić: UTJECAJ VODOTHHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJ1NA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 379-390

njama u riječnim dolinama, zatim klimatskim ekscesi­ma poglavito sušom, ali i s novom vrstom sušenja šuma povezanom s promjenom "kemijske klime", ugrožen je hrast lužnjak i ostale vrste drveća. Učestali stresovi i posljedično fiziološko slabljenje šumskoga drveća po­goduje napadu štetnika i bolesti, a šuma poprima iz­gled stadija raspadanja nekadašnjih nizinskih prašuma kada su stabla hrasta lužnjaka doživljavala starost pre­ko 500 godina. Danas se, međutim, suše lužnjakova sta­bla mlada od 100 godina, stoje osobito zapaženo u sta­ništima u kojima je došlo do promjene vodnih prilika u ekološkome profilu šumskih tala. Prva sušenja hrasta lužnjaka zabilježena su u 19. stoljeću, a prva masovna sušenja 1909. godine. Do danas se u Hrvatskoj zasigur­no osušilo više od 5 milijuna m3 te vrste drveta.

Promjena klime i klimatski ekscesi, dinamika rijeke i promjena njezina toka, zatim pojava bolesti i štetnika

PROMJENA MAKROKLIME -

Prema Va j di 1983. klima se početkom XX. stolje­ća promjenila u smislu češće pojave bezkišnih proljeća i ljeta s visokim temperaturama zraka te pojave vlažni­jih i hladnijih razdoblja u odnosu na prosjek. Danas smo svjedoci opće promjene klime na kraju XX. stolje­ća u smislu povećanja prosječnih temperatura, većega broja toplih dana i manje količine oborina tijekom ve-getacijskoga razdoblja, a što se pripisuje povećanju ko­ličine C02 izgaranjem fosilnih goriva (industrija, ener­getika, promet) i pojavi učinka "staklenika atmosfere". Prema modelu zatopljenja klime temperatura će se u XXI. stoljeću prosječno povećati za kojih 4 stupnja C, a prema mišljenju šumara ekologa promjena klime ne će izazvati samo pogoršanje nego i poboljšanje pojedi­nih šumskih staništa. U slučaju pogoršanja staništa sli­jedi fenotipska prilagodba i selekcija u smislu stvara­nja bolje prilagođenih ekotipova, zatim dominacija do sada potištenih vrsta, migracija vrsta, ali i sušenje onih koje se ne mogu prilagoditi (Ot to , 1994, Prp ić i dr., 1998).

Prema klimatskome modelu zatopljenja zime će biti blaže s više oborina na sjevernoj polutci, što ukazuje da će u dolinama naših rijeka biti uvijek dovoljno vo­de, a dođe li do manjih promjena u prirodnim nizins­kim šumama koje se odlikuju velikom biološkom raz-

šumskoga drveća, pripadaju u čimbenike na koje je teško utjecati ili se uopće ne može utjecati. Uz utjecaj spomenutih čimbenike nizinske šume hrasta lužnjaka u prošlosti su se normalno razvijale i zadržavale stolje­ćima svoju stabilnost.

Različiti zahvati u hrvatski prostor nizinskih šuma u XX. stoljeću i promjena "kemijske klime" ("kisele kiše", odnosno mokro i suho taloženje štetnih kemij­skih tvari iz atmosfere) dakle djelatnosti koje možemo kontrolirati pa i potpuno eliminirati, izazvale su suše­nja hrasta lužnjaka te propadanje gotovo svih vrsta dr­veća u većoj ili manjoj mjeri. Poznato je kako je hrast lužnjak otporan na imisije štetnih plinova pa zaključu­jemo daje upravo promjena vodnih prilika u njegovim staništima jedan od glavnih uzroka sušenja te vrste.

- Changes in the microclimate

nolikošću uslijedit će fenotipska prilagodba i selekcija ili možebitna migracija vrsta. Smatramo, međutim, da ne može doći do takvih klimatskih promjena koje bi izazvale katastrofalna sušenja hrasta lužnjaka u riječ­nim dolinama, jer će se šumska staništa i dalje vlažiti pod utjecajem rijeke i njezinih pritoka i tako osigura­vati vodu, osnovni ekološki čimbenik uspijevanja hras­ta lužnjaka.

Klimatska odstupanja od prosjeka, osobito nizovi sušnih godina koje bilježimo u drugoj polovici XX. stoljeća, nepovoljno su utjecala na hrast lužnjak. To je osobito došlo do izražaja ako se istovremeno pojavio i neki drugi nepovoljan utjecaj, primjerice štetnici koji izazivaju golobrst ili vodotehnički zahvat koji mijenja vodne prilike u staništu, a što u najviše slučajeva zavr­šava sušenjem hrasta lužnjaka manjega ili većeg inten­ziteta. Ako nema takvoga dodatnog nepovoljnog utje­caja dovoljna je samo jedna vlažna godina za opora­vak hrasta lužnjaka.

UTJECAJ SUŠENJA NIZINSKOGA BRIJESTA NA KUIMU SUME The impact of lowland elm dieback on forest climate

Sušenje nizinskog brijesta u našim nizinskim šuma- u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betu-ma trajalo je od 1930. do 1960. godine i ta vrsta je da- H-Quercetum roboris). Mikroklima je u slavonskoj nas skoro nestala iz svoga prirodnog areala. Najveći šumi lužnjaka bila slična onoj u lužnjakovoj šumi s udjel nizinskog brijesta bio je u slavonskoj šumi hrasta grabom. Nestankom nizinskog brijesta stanište sla-lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum roboris) u kojoj je vonske šume lužnjaka postalo je toplije i suše (P r p i ć, tvorio podstojnu etažu u sloju drveća kao obični grab 1975).

380

B. Prpić: UTJECAJ VODOTLHN1ČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list hr. 7-8. CXXV (2001), 379-390

VODOTEHNIČKI ZAHVATI U AREALU NIZINSKIH ŠUMA U HRVATSKOJ I NJIHOV UTJECAJ NA HRAST LUŽNJAK

Hydro technical interventions in the area of lowland forest in Croatia and their impact on pedunculate oak

Prvi veći vodotehnički zahvat u Posavini dogodio se tridesetih godina XX. toljeća. Zbog zaštite naselja od poplava rijeke Save izgrađeni su obrambeni nasipi u području spačvanske šume koji mijenjaju dotadašnji ri­tam poplava u tome prostoru. Poslije zahvata došlo je do znatnog sušenja hrasta lužnjaka u Spačvi.

Daljnja veća sušenja te vrste događaju se u Posavi­ni, Pokuplju i Podravini ovim redom: 1. U šumu Žuticu je poslije katastrofalne poplave gra­

da Zagreba 1964. godine upuštena voda u kazetira-ne lužnjakove šume (na prosjekama između odjela INA gradi ceste bez propusta - poplavna i oborin-ska voda ne mogu istjecati iz šume). Veliko sušenje hrasta lužnjaka dogodilo se zbog zamočvarenja u svim šumskih ekosustavima (pojava anaerobiosisa) šume Žutice.

2. U Posavskim nizinskim šumamna između Sunje i Dubice u Ribarskome polju došlo je do sušenja poljskoga jasena i hrasta lužnjaka poslije zatvaranja nasipima bosansko-dubičke ravni 1966. godine. Su­šenja i danas traju.

3. U Kupčinskim nizinskim šumama došlo je do znat­nog sušenja lužnjakovih stabala poslije izgradnje autocesta Zagreb-Karlovac 1972. godine i iskopa kanala Kupa-Kupa u retenciji Kupčina, Uzroci su­šenja su istovremeno zamočvarenje i pad razina podzemne vode.

4. U šumi Kalje došlo je do katastrofalnoga sušenja hrasta lužnjaka 1984. i 1985. godine zbog izgradnje

nasipa za cestu, koji je onemogućio prirodno otje-canje poplavne vode rijeke Odre tijekom vegeta-cijskoga razdoblja. Istovremeno je pala razina pod­zemne vode, što je izazvalo dvostruki nepovoljni ekološki učinak kod hrasta lužnjaka. Poplavna voda koja je stajala na površini šumskoga tla izazvala je zamočvarenje (anaerobiosis - nestanak kisika i na­gomilavanje ugljičnoga dioksida) a pad razina pod­zemne vode bogate kisikom, onemogućio je opskr­bu tom vodom koju korijenje hrasta lužnjaka nije moglo "dohvatiti".

5. U šumi Turopoljski lug zbog izgradnje odteretnog kanala Sava-Odra dolazi do pada razina pozemne vode i do znatnog sušenja stabala hrasta lužnjaka 1986. godine što i danas traje.

6. Na rijeci Dravi grade se hidroelektrane - Varaždin, Čakovec i Dubrava što uzrokuje sušenje svih vrsta drveća tamošnjih ritskih šuma. Razlog sušenja je pad razina podzemnih voda uz odvodne kanale i za­močvarenja uz akumulacije u razdoblju od 1968. do danas.

7. U šumi Repaš od 1987. godine sve do danas traje su­šenje hrasta lužnjaka. Uzrok sušenja je opće sniženje razina podzemne vode zbog erozije dna rijeke Drave uvjetovano izgradnjom uzvodnih hidroelektrana, a posebice zbog bujičnoga rada hidroelektrane Dubra­va, a stoje potencirano sušnim razdobljem.

NEKA NOVIJA ISTRAŽIVANJA UZROKA SUŠENJA HRASTA LUŽNJAKA U HRVATSKOJ

Some recent research into the causes of pedunculate oak dieback in Croatia Klepac je 1984. istraživao priraste hrasta lužnja­

ka u Lipovljanskim šumama za razdoblje od 1950. do 1981. godine. Prirast izmjeren u razdoblju od 1950. do 1955. smatrao je normalnim, te ga uspoređuje s prira­stima kasnijih razdoblja. Za razdoblje od 1962. do 1967. godine ustanovio je njegov pad od 45 %. Od 1968. do 1971. bio je manji za 27 %, od 1972. do 1977. za 25 % i od 1978. do 1981. godine za 40 %. Klepac ukazuje da lužnjak bez obzira na znatno smanjenje pri­rasta od čak 45 % nije pokazao znakove gubitka vital­nosti. Autor smatra daje razlog smanjenja prirasta po­vezan sa sušnim razdobljima i izostankom redovitih godišnjih poplava rijeke Save.

U dendrokronološkim istraživanjima Pran j i ć 1996 ukazuje kako je debljinski prirast najvažniji indi­kator stanišnih promjena. Autorica upozorava kako su

u debljinskim prirastima kumulativno registrirani svi čimbenici staništa. Navodi kako je u proučavanju de-bljinskog prirasta u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom (Genista elatae-Quercetum robo-ris Ht. 1938) vidljiv snažan i kratak nepovoljan utjecaj povezan uz ekstremno sušnu godinu 1983. Iz rezultata timskog istraživanja povezanog uz katastrofalno suše­nje lužnjaka u šumi Kalje, vidi se kako je tu pojavu izazvala ekstremno sušna godina, ljetna poplava u kazetiranoj šumskoj površini s onečišćenom vodom i pad razine podzemne vode (Prpić etal. 1994).

Veliki vodotehnički zahvati u području Kupčinskih šuma koji se odnose na izgradnju autoceste Zagreb-Karlovac te izgradnju odteretnog kanala Kupa-Kupa izazvali su prema May eru, 1996. širenje pojave suše­nja hrasta lužnjaka i širenje suših šumskih zajednica na

381

ti. Prpici: UTJECAJ VODO I HHNIČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA . Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 379-390

račun vlažnijih. Isti autor je utvrdio kako su visoki pri­rodni vodostaji podzemnih voda pogodovali boljem prirašćivanju lužnjakovih šuma.

Prema May eru 1998. poslije izgradnje hidroelek­trane Varaždin na rijeci Dravi u području odvodnih ka­nala došlo je do sniženja razina podzemnih voda u šljunčanom vodonosniku za 1,5 do 2 m kao i do reduk­cije poplave. Na velikim površinama podzemna voda postala je nedostupna za korijenje šumskoga drveća ritskih šuma. Drveće se osušilo, a kasnija pošumljava-nja tih površina nisu dala rezultate.

Na osnovi opsežnih istraživanja isti autor zaključu­je kako je u odvodnjenim šumama sjeverozapadne Hr­vatske proizvodnost hrasta lužnjaka na pseudoglejnim i euglejnim tlima izravno ovisna o količini i rasporedu padalina, budući da je podzemna voda postala nedo­stupna za korijenje srednjedobnih i starih sastojina ni­zinskih lužnjakovih šuma.

Prema Mat icu 1998, zbog izgradnje HE Varažnin došlo je u ritskim šumama vrba i topola do sniženja ra­zina podzemnih voda, stoje uz sušna razdoblja izazva­lo totalno i djelomično sušenje topola i vrba te pojavu vrsta sa širom ekološkom amplitudom (bijela joha, sremza i vez).

Istraživanja Prp ića 1984 i Prp ića et al. 1996., koja se odnose na zamočvarenje lužnjakovih staništa u Kupčinskim šumama, ukazuju na sušenje pomlatka hrasta lužnjaka poslije umjetne poplave tijekom vegeta-cijskog razdoblja, kao i na pad debljinskoga prirasta lužnjakovih stabala u umjetno poplavljenoj sastojim u odnosu na stabla u sastojini izloženoj prirodnim uvjeti­ma. Kao pokazatelj zamočvarenja mjerena je količina ugljičnog dioksida u vodi akumulacijskog horizonta tla, a njegova toksičnost kad mu vrijednosti predu 50 mg/l.

Ivkov je 1994. ustanovio značajnu ovisnost deb-ljinskog prirasta hrasta lužnjaka o fiziološki aktivnoj vlazi tla u šumi Repaš.

382

B. Proić: UTJECAJ VODOTEHNICKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390

Prpić je 1986. dokazao kako su podzemne vode u šumi Repaš i vodostaji rijeke Drave usko povezani i da bi promjene vodnih odnosa poslije izgradnje hidro­elektrane Đurđevac bile katastrofalne za šumu Repaš.

U timskim istraživanjima šume Repaš, P rp ić et al. 1987. ustanovljeno je da srednjedobna, starija i stara stabla hrasta lužnjaka izdužuju korijenje geotropno po­zitivno za podzemnom vodom koja zbog suše, a ponaj­

prije zbog erozije dna rijeke Drave opada godišnje za 2-3 cm. Taj podatak ukazuje na mogućnost prilagodbe odraslih hrastovih stabala na mala sniženja razine pod­zemne vode, koja mu je tijekom bezkišnih ljetnih mje­seci potrebna za transpiraciju i fotosintezu

Zanimljivi su rezultati dugogodišnjih istraživanja Čermaka et al. 2001 u Češkoj iz kojih je razvidno da nizinske šume transpiriraju oko 80 % vode od potenci­

ji 83

B. Prpić: UTJECAJ VODOTCHMČKIII ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390

jalne evapotranspiracije. Ta količina potječe 70 % od podzemne vode, a 30 % od oborina. Potrošnja vode u šumi signifikantno se smanjuje poslije različitih zahva­ta koji dovode do smanjenja razina podzemne vode. Samo 10 % transpirirane vode dobiva se tada od pod­zemne vode, a ostalo se nadoknađuje od lokalnih obo­rina. U sušnim godinama takvo stanje može ugroziti stabilnost šume.

Nakon 16 i više godina, ako stabla prežive, djelomi­čno se prilagođuju novim prilikama i tada troše oko 30 % podzemne vode za transpiraciju. Prema našim is­kustvima takve nizinske sastojine ne mogu zadovoljava­ti uvjete koji se traže od višenamjenske stabilne šume.

Prema Mat icu 1996. sastojine hrasta lužnjaka u Hrvatskoj nalaze se pod vrlo izrazitim utjecajem vode i podzemne i površinske. Svake promjene u intenzitetu i dinamici vlaženja u pozitivnom ili negativnom obliku izazivaju promjene u šumskome ekosustavu lužnjaka. Promjene se najčešće očituju u sušenjima koja mogu imati u najblažim slučajevima intenzitet kalamiteta do katastrofalnih sušenja u najtežim slučajevima. Ovisno o stupnju devastacije sastojine i staništa, autor preporu­čuje u manje devastiranim sastojinama prirodnu ili umjetnu obnovu pod zaštitom krošanja, u devastiranim sastojinama u kojima se stanište još nije promjenilo -umjetnu obnovu sastojine sadnjom sadnica lužnjaka i poljskog jasena te kod značajne promjene staništa -umjetnu obnovu sadnjom sadnica pionirskih vrsta dr­veća (crna joha, bijela vrba i dr.).

Vuke l ić i B a r i č e v i ć 1998. daju rezultate prou­čavanja sukcesije šumskih zajednica na području suše­nja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Autori, između ostalo­ga zaključuju: - daje odlučujući čimbenik za uspijeva­nje nizinskih fitocenoza voda, poglavito podzemna, čije prosječne godišnje vrijednosti variraju između 1 i 3 m, a pri tome je vrlo bitno njeno godišnje kolebanje , koje može iznositi i do 2 m, - da promjene nastale su­šenjem dovode do postupne dominacije poljskoga jase­na i crne johe (osobito u Žutici) kao pionirskih vrsta na posušenim površinama i tolerantnim vrstama na, za hrast lužnjak, zamočvarenim površinama. Na mnogim mjestima fiorni sastav sastojina, njegova fizionomija i struktura izgubili su karakter tipski razvijenih zajedni­ca. Autori zaključuju da samo multidisciplinaran pri­stup rješavanju ovih problema može dovesti do zau­stavljanja procesa degradacije staništa i zajednica te dovođenju istih u normalno stanje i progresiju. U nave­denom smislu preporučuju gospodarenje i upravljanje vodama, koje će, u stoje moguće većoj mjeri uvažavati prirodne zakonitosti uspijevanja nizinskih šumskih ekosustava.

Iz napisa o stanju oštećenosti šuma u Republici Hr­vatskoj (Potočić i S e l e t k o v i ć 2000) vidi se rela­tivno visok postotak značajno ugroženih stabala hrasta lužnjaka prema procjeni po IPC Forests metodi, ali i reagiranje lužnjaka na povoljnije klimatske prilike od 1994. godine nadalje.

O MOGUĆEM UTJECAJU HE NOVO VIRJE NA NIZINSKE SUME ZAOBALJA Some possible impacts of Novo Virje hydropower station on the

lowland forests along river banks Nizvodno od hidroelektrane Dubrava projektirana

je hidroelektrana Novo Virje s akumulacijom dužine oko 25 km i odvodnim kanalom dužine 3,5 km. Prije HE N. Virje projektirana je HE Đurđevac, od koje se odustalo zbog neposrednog ugrožavanja šume Repaš.

Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao je pri izradi studije o utjecaju na okoliš HE Đurđevac i HE N. Virje. Fakultet sudjeluje u izradi prethodne stu­dije utjecaja na okoliš za HE N. Virje, dok je za izradu konačne studije HEP izabrao drugu instituciju.

Već pri izradi prethodne studije o utjecaju na okoliš bilo je neslaganja s površinom utjecanih šuma (HEP 6608,89 ha, Fakultet 11224,90 ha) Znanstvenici Šu­marskoga fakulteta i Šumarskoga instituta Jastrebarsko došli su u svojim istraživanjima do spoznaje da je uvjet očuvanja stabilnosti srednjedobnih, starijih i starih lužnjakovih sastojina nepromjenjivost posto­jećeg stanja vodnih odnosa u šumskim staništima.

HEP je, međutim zauzeo stajalište da autori konačne studije utjecaja na okoliš moraju predložiti prihvatljivi režim podzemnih vode za utjecane šumske ekosustave

područja HE N.Virje. Povezano uz navedeni uvjet HEP uz podršku tadašnje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša bira za izradu konačne studije utjecaja na šume HE N. Virje firmu "OIKON" d.o.o., čiji je direktor Dalibor Hat ić , dipl. ing. šum. koja izrađuje studiju pod naslovom: HE Novo Virje - Prihvatljivi režim podzem­nih voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava. Studija je dovršena i recenzirana s dvije pozitivne (dr. se. Jakob M a r t i n o v i ć , dipl. in. šum. pedolog i doc. dr. se. Željko Španjo l , dipl. ing. šum. specijalist za melioraciju krša) i dvije negativne recenzije (dr. se. Karlo Bezak, dipl. ing. šum., uređivač šuma i Vera Cvek, dipl. ing. šum., član Povjerenstva za donošenje konačne studije o utjecaju na okoliš HE N. Virje)

Studija je raspravljena na stručnoj tribini Hrvatsko­ga šumarskog društva u svibnju 2000. godine. Na ras­pravi je ukazano na neprihvatljivost nekih podataka (procjena kapilarnog dizanja vode) te kako obrada samo šume Repaš ne može zadovoljiti za sve nizinske šume utjecanog područja HE N. Virje. Raspravilo se i o primjeni podataka dobivenih ekstrapolacijom i dr.

384

B. Prpić: UTJECAJ V0D0TEHNIČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390

Skraćena studija je kasnije objavljena u časopisu "Hrvatske vode" , broj 32, studeni 2000. pod naslo­vom: Projektiranje režima podzemne vode kao pre­duvjeta opstanka nizinskih šuma u području hidro-tehničkog zahvata, primjer šume Repaš i HE Novo Virje. Autori članka su dr. se. Oleg A n t o n i e , dipl. ing. šum, Dalibor H a t i ć , dipl. ing. šum., Josip K r i ­ž a n , dipl. ing. mat. Dragan B u k o v e c , dipl. ing. geol. i Damir B o r o v i ć, dipl. ing. grad.

Studija je zadovoljila cilj zadatka postavljenoga po investitoru, za koji se može reći daje izhitren zbog ne­kritičnoga korištenja podataka kapilarnoga podizanja vode i uzimanja u obzir samo šume Repaš. Traženi zahtjev u zaključku rada, A n t o n i e et al. 2000, glasi: "Režim podzemne vode koji je prihvatljiv s gledišta op­stanka nizinskih šuma u nepôsredoj blizini buduće aku­mulacije HE N. Virje određenje objektivnim metodama na temelju ovisnosti prirasta hrasta lužnjaka o okoli­šnim čimbenicima. Projektirana apsolutna mjesečna razina podzemne vode koristit će se kao granični uvjet za projektiranje zaštitnih mjera (n. pr. površinske od­vodnje). Projektirano rješenje temelji se na modelu prirodnog vodnog lica.

Kao glavni biološki indikator (zavisna varijabla) uzet je plošni prirast hrasta lužnjaka, a kao nezavisne varijable uzeti su: razina podzemne vode, kapilarno podizanje vode, oborine, kapacitet tla za vodu, evapo-transpiracija, temperature zraka, sunčeva radijacija, položaj stabla u sastojini, starost stabala. Rad je dobro grafički opremljen uz korištenje suvremene računalne tehnike. Karte i grafikoni u boji impresioniraju čitate­lja. Autori su koristili pedološke podatke, piezometre i karte detaljne izmjere koje je pripremio fakultetski tim.

U težnji zadovoljenja investitora zanemarena je ne­točnost podataka o kapilarnom usponu vode dobive­nom na osnovi grube procjene teksture tla na 5712 pe­doloških sondi (fingerprobe - proba prstom). Tako do­biveni podaci ne mogu se smatrati mjerodavnima.

Šumarska su istraživanja pokazala da u šumi Repaš, jednoj od ugroženih od eventualne izgradnje HE N. Virje, ima 30 hidropedoloških jedinica, a svaka jedini­ca pokazuje svoje vrijednosti kapilarnoga uspona vode odlučujuće za život hrasta lužnjaka. Tome je potrebno dodati i prijelaze između hidropedoloških jedinica ko­jih je bezbroj i koje također pokazuju svoja svojstva kapilarnoga uspona, ali isto tako i različitost dubine tla do šljunka u kojemu se uspon vode prekida.

Kapilarni uspon vode u tlu zavisi o njegovoj teks­turi. U tlima šume Repaš iznosi kapilarni uspon prema V i d a č e k u (1989) 2 cm u sitnome šljunku, 10 cm za vrlo fini pijesak i 29 cm za prah u jednome danu. Tako se može dogoditi da u dijelu staništa skupina stabala ima dobru, a u drugome dijelu staništa slabu opskrblje­nost vodom zbog, u pravilu, velike različitosti u teks­

turi pojedinih horizonata ekološkoga profila tla i shod­no tome, različitoga kapilarnog uspona vode.

Uzmemo li u obzir raznolikost ekoloških profila tla u šumama utjecanoga područja HE N. Virje te njihovo prihranjivanje podzemnom vodom kako iz dravskoga toka tako i od pribrežja susjedne Mađarske u šumi Re­paš prema Čavleku, u Prpić et al, 1989, ili iz Bilogore za nizinske šume na desnoj obali Drave, možemo s ve­likom vjerojatnošću pretpostaviti da svako stablo u ni­zinskim šumama ima "svoj" način opskrbe vodom.

Svaka promjena vodnih prilika u staništima nizin­skih šuma, a što se odnosi i na izgradnju HE N. Virje izazvat će zavisno o vrsti višak ili manjak vode u mikro-staništima pojedinih stabala ili njihovih grupa, što će imati za posljedicu stres, a zavisno o trajanju i fiziološ­ko slabljenje manjega ili većega dijela šume, a što je praktički nepredvidivo zbog dokazane velike raznoliko­sti nizinskih staništa. Promjena vodnih odnosa može izazvati i poboljšanje stanja što je, međutim, zanemari­vo s obzirom na vjerojatnosti pogoršanja u čitavoj šumi.

Teškoća koja se pojavila tijekom rada na spomenu­toj studiji je površina nizinskih šuma koje bi bile utje-cane poslije eventualne izgradnje hidroelektrane. Fa­kultetski tim bio je uvjeren kako treba uzeti u obzir sve nizinske šume lijevoga i desnoga zaobalja Drave uz planirane objekte hidroelektrane (akumulacija i od­vodni kanal) budući daje njihovo postojanje u prostoru posljedica prirodnoga utjecaja dinamike rijeke Drave. Utvrđeno je da dravski vodostaj neposredno utječe na razine podzemnih voda u šumi Repaš (Prpić, 1986), a znatan utjecaj imaju i podzemni tokovi voda koje teku iz okolnoga pribrežja prema rijeci Dravi, pa je razina podzemnih voda u staništima nizinskih šuma zavisna o ta dva izvora.

Zasigurno je utjecaj dravskoga vodostaja važniji za nizinska staništa, ali za niskih vodostaja rijeke prihranji­vanje vodom iz pribrežja poprima veće značenje. Velik pozitivan ekološki učinak na higrofite nizinskih šuma može se očekivati za visokoga dravskoga vodostaja i obilnoga podzemnog dotoka iz pribrežja uz odlučujuće kolebanje razina podzemnih voda u profilima tla.

Mišljenje je investitora, međutim, kako treba zapo­četi s radom na izgradnji hidroelektrane N. Virje i prema "poznavanju zahtjeva svih pojedinih korisnika u pro­storu, glede mogućih oscilacija razine podzemnih voda, te sinteza tih zahtjeva u jedinstvene uvjete uspostav­ljanja budućeg režima podzemnih voda " ("Elektropro-jekt", Vrsta Y2, Projekt NVD 00.09 Knjiga HO 1.0, Pri­log 6, List 2). Zahtjevi o jedinstvenim uvjetima uspo­stavljanja budućeg režima podzemnih voda bit će sadr­žani u izrađenom modelu podzemnih voda koji se, navo­dno, nalazi u konačnoj studiji utjecaja na okoliš (izjava u Listu 3 u podpoglavlju 6.2. Hidrologija, Prilog 6, Knjiga HO 1.0), koju do danas nismo uspjeli vidjeti...

385

H. Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 379-390

Smatramo da je sinteza zahtjeva u jedinstvene uvjete uspostavljanja budućega režima podzemnih voda apsurd koji se ne može postići, jer su zahtjevi različitih korisnika prostora kontradiktorni, a želi­mo li sačuvati šume potrebno je zadržati sadašnji režim podzemnih voda jer ne postoje mogućnosti dozvoljivih promjena.

U istome listu pod brojem 6.1.1. i 6.1.2. nalazimo sustave zaštite ponajprije pasivne koji su do sada ko­rišteni u izgrađenim hidroelektranama u smislu zaštite i održavanja povoljnih vodnih prilika, nisu zadovoljili potrebe šumskoga drveća (HE Čakovec, Varaždin, Du­brava).

Djelovanje aktivnih sustava zaštite koji trebaju kontrolirati oscilacije vodostaja podzemnih voda -crpni bunari u zaobalju i upojni bunari, ne može se predvidjeti. Njihovo je djelovanje na šumsko drveće nemoguće točno utvrditi zbog vrlo raznolikoga prirod­nog sustava vodonosnika i nepredvidive brzine i visine podizanja kapilarne vode koja bi trebala doći do kori­jenja hrasta lužnjaka, poljskog jasena i ostalih vrsta dr­veća nizinskih šuma. U današnjim prilikama vodo­opskrba drveća je u potpunosti riješena dugogodiš­njom prilagodbom korijenja drveća postojećim vodnim odnosima koje smatramo optimalnima.

Sljedeća kriva procjena koja se odnosi na šume sa­držana je u istoj knjizi u Prilogu 8 na Listu 17 podpo-glavlje 8.9. ŠUME, a glasi:

1. Vodotehnički zahvati u šumovite prostore nizinskih šuma izazivaju promjene vodnih odnosa u različi­tim staništima šumskih ekoloških sustava, čija je posljedica narušavanje biološke ravnoteže šume te sušenje stabala hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drve­ća. Iskustva šumarske struke i znanosti su zbroj lo­ših spoznaja o nepovoljnome utjecaju vodotehnič-kih i tehničkih zahvata od početka XX. stoljeća do danas. Nizinske šume predstavljaju vrlo bogate i osobito složene ekološke sustave velike biološke raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Osobito je složena opskrba šumskoga drveća vo­dom, dominantnim ekološkim čimbenikom šum­skih zajednica, koji ovisi od fiziološkoga potenci­jala stabala, dinamike rijeke, a posebice je naglaše­na različitost načina opskrbe vodom korijenskih sustava hrasta lužnjaka u različitim hidropedološ-kim jedinicama tala i njihovim prijelazima. Ta op­skrba ovisi o razini podzemnih voda i njihovu kapi­larnome usponu u ekološkome profilu tla, a što se razlikuje gotovo za svako stablo. S velikom vjero­jatnošću se može tvrditi da u nizinskim šumama koprivničke i đurđevačke Podravine gotovo sva­ko stablo, a najmanje skupina stabala, ima svoj

"Istraživanje šuma za konačnu ocjenu utjecaja na okoliš HE Novo Vir je obuhvatit će utjecajno područje. Definiranje zona utjecaja bazirat će se na rezultatima modela podzemnih voda zaobalja u budućem stanju iz-građenosti objekta, te dozvoljivim promjenama nivoa podzemnih voda sa stajališta šumarstva.

Do sada provedena pedološka, hidropedološka, fi-tocenološka, dendrometrijska istraživanja, opažanje nivoa vode u ekološkom profilu te analize korijenovog sustava glavnih vrsta drveća u šumi Repaš, a osobito na postavljenim stacionarnim objektima dostatna su podloga za Konačnu studiju utjecaja na okoliš HE Novo Vir je".

Ovome dijelu projekta nije potreban komentar, jer šuma Repaš je svega 25 % utjecanih šuma i po osebuj­nosti svojega vegetacijskog sastava može predstavljati samo svoj vlastiti prostor. Potpuno su zanemarene šume Gabajeva greda, Đurđevačke nizinske šume, Svi-bovica, Koprivničke nizinske šume, Banov brod i dio šume Seča, od kojih se šuma Repaš razlikuje po vege­taciji i staništima. Ako se Konačna studija o utjecaju na okoliš HE Novo Virje temelji samo na šumi Re­paš i ako u području utjecanih šuma dozvoljava promjenu vodnih odnosa, potpuno je promašena.

Na osnovi dosadašnjih iskustava šumarstva o vodo-tehničkim zahvatim u prostoru nizinskih šuma Podra­vine i Posavine donose se ovi

Conclusions

način opskrbe vodom i to pretežito podzemnom. Želimo li očuvati nizinsku šumu potrebno je za­držati sadašnje stanje vodnih odnosa.

2. Biološki kapital koprivničko-đurđevačkih nizinskih šuma koji se sastoji od općekorisnih funkcija te sirovinske i energetske funkcije procijenjen je prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske, 1990. i podzakonskome aktu iz 1997. na iznos od 1.822,613.682 DEM što je veći kapital od sve­ukupne investicije HE Novo Virje koji iznosi 987,000.000 DEM. Godišnji prirast drva tih šuma iznosi 90 783 m3 koji na tržištu daje vrijednost od 5,921.000 DEM i to bez uzimanja u obzir vrijednosti sporednih šumskih proizvoda (lov, šumsko voće, gljiv, ljekovito bilje i dr.) te vrijednosti općekorisnih funkcija šuma (vezi­vanje ugljika, pročišćavanje vode i zraka, utjecaj šume na klimu, održavanje biodiverziteta, očuvanje genofonda i dr) koje prema grubome proračunu iz­nose najmanje 40 milijuna DEM prema metodi iz podzakonskoga akta Zakona o šumama - Pravilnik o uređivanju šuma NN 121/97. Prema informacija­ma s kojima raspolažemo, novčana vrijednost koju bi davala hidroelektrana N. Virje kroz proizvedenu

ZAKLJUČCI

386

B. Prpić: UTJECAJ VODOTKHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski lis! br. 7-8, CXXV (2001). 379-390

električnu energiju bila bi manja od vrijednosti go­dišnjega prirasta drva šume koju ugrožava.

3. Nizinsko područje koprivničke i đurđevačke Podra­vine predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost koja se sastoji od očuvanih nizinskih šuma, toka rijeke Drave s riječnim otocima, šljunčanim sprudovima i ritskim šumama, zatim pašnjaka i mokrih livada, starih dravskih rukavaca, tradicionalne poljoprivre­de sa živicama i šumarcima. Čitav prostor odlikuje se velikom biološkom raznolikošću, a osobito bo­gatstvo biljnoga i životinjskoga svijeta predstavlja­ju ekotoni, granični prostori različitih ekoloških sustava. Veliku vrijednost predstavljaju prirodne nizinske šume s poznatom šumom Repaš na lijevoj obali Drave za koju postoji prijedlog zaštite u kategoriju zaštićenoga krajolika koji zbog iznuđenoga progra­ma prostornoga plana s hidroelektranom N. Virje još nije ostvaren. Smatramo da bi nizinske šume, uključivši i šumu Repaš, imale u predloženome Re­zervatu biosfere Dunav, Drava, Mura veliku po­zitivnu prirodozaštitarsku, turističku (ekološki, lov­ni, seoski turizam), vodozaštitnu, hidrološku, klimatsku, protuimisijsku, genetsku, ali i sirovinsku funkciju za razvoj prerade drva, čiste i ekološki pri­hvatljive industrije.

4. Konačna studija utjecaja na okoliš pod naslovom: HE NOVO VIRJE: PRIHVATLJIVI REŽIM POD­ZEMNIH VODA SA STAJALIŠTA ODRŽANJA

A n t o n i e , O., H a t i ć , D., K r i ž a n , J., B u k o v e c , D. i B o r o v i ć , D., 2000: Projektiranje režima podzemne vode kao preduvjeta opstanka nizins­kih šuma u području hidsrotehničkog zahvata -primjer šume Repaša i HE Novo Virje, Hrvatske vode, godina 8, broj 32, 205-222

Č er mak, J., Kuče ra , J., Prax,A. , B e d n a r o v a , E., Tatar i nov, F. & N a d i e z h t i n , V, 2001: Long-term course of transpiration in afloodplain forest in southern Moravia associated with chan­ges of underground water table, Ekologija, Bra­tislava, Vol. 20, Supplement 1/2001, 92-115

Ivkov,M., 1994: Simuliranje razvoja sastojinauz po­moć modela ovisnosti debljinskoga prirasta o ra­zini podzemne vode, Glasnik za šumske pokuse, Vol. 30,95-41.

K l e p a c , D., 1994: Some results from the increment measurement in the pedunculata oak {Quercus robur L.) forest in Slavonia during the last 30 years (1950-1981), Anali za šumarstvo JAZU, Vol. 10/5,89-102

Kl i mo, E., Ma te rna , J. &Vokoun,J . , 1998: Glo­bal changes of climate and possible changes in

ŠUMSKIH EKOSUSTAVA ne može se prihvatiti budući da prilikom izrade nije poštovano stogodi­šnje iskustvo daje postojeći vodni režim, pod či­jim utjecajem su se razvile srednjedobne i starije prirodne sastojine sa hrastom lužnjakom, optimalan za njihovo uspijevanje. Obračun prihvatljivoga re­žima podzemnih voda je uz to vrlo upitan, jer je ka­pilarni uspon podzemne vode kao element spome­nutoga obračuna dobiven bez laboratorijskih izmje­ra na osnovi procjenjenih vrijednosti. Studija je, nadalje, obuhvatila samo šumu Repaš koja prestavlja oko 25 % šuma koje bi trebale biti utjecane izgradnjom HE N. Virje, a od ostalih šuma se razlikuje po vegetacijskomne sastavu i staništi­ma, a rezultati iz šume Repaš ne mogu se primijeni­ti na sve šume.

5. Sušenje lužnjakovih stabala u šumi Repaš koje se dogodilo u posljednjemu desetljeću posljedica je si-nergističkoga utjecaja postupičnoga snižavanja ra­zina podzemnih voda izazvanih erozijom korita ri­jeke Drave zbog utjecaja uzvodnih hidroelektrana (Čakovec, Varašdin, Dubrava), ali i istovremene suše na koju su nizinski šumski ekosustavi kroz dugu povijest prilagođeni. Bez snižavanja podzem­ne vode zbog erozije dravskoga dna hrast lužnjak bi preživio sušu s neznatnim posljedicama. Vodopri­vreda bi trebala pronaći način zaustavljanja erozije riječnoga dna i tako stvoriti prirodnije uvjete za ni­zinske šume nizvodno od HE Dubrava.

References

forest soil processes, In Maceljski, M. (ed.), Zbornik radova znanstvenoga skupa s međuna­rodnim sudjelovanjem Prilagodba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, HAZU, 215-221

Kl imo, E., 1998: Rezultati promjena vodnih odnosa u poplavnim šumama Južne Moravske, In Prpić, B. ( ed.), Zbornik radova međunarodne konfere-cije Održivo gospodarsko korištenje nizinskih ri­jeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumar­sko društvo Zagreb i EURONATUR, 113-117

M a t i ć , S., 1996: Uzgojni radovi na njezi šuma hrasta lužnjaka, Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Hrvatskoj, In Klepac, D. (ed.), HAZU i "Hr­vatske šume", Zagreb, 184-212

Ma t i ć , S., O r š a n i ć , M. & Anić , I., 1998: Utjecaj klimatskih opromjena na strukturu i razvoj šum­skih ekosustava, In Maceljski, M. (ed.) Zbornik radova međunarodnog skupa, prilagodba poljo­privrede i šumarstva klimi i njenim promjena­ma, HAZU 239-250

Mat i ć , S., An ić , I. & O r š a n i ć , M., 1998: Utjecaj promjena stanišnih prilika na strukturu, razvoj i

LITERATURA

387

B. Proić: UTJECAJ VODO TEHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 379-390

proizvodnju nizinskih šumskih ekosustava. In. Prpić, B. (Ed) Zbornik radova međunarodne konferencije Održivo gospodarsko korištenje ni­zinskih rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvat­sko šumarsko društvo Zagreb, 83-93

Mayer , B., 1996: Hidrološki odnosi na području ni­zinskih šuma Pokupskog bazena, Radovi šumar­skoga instituta Jastrebarsko, Vol. 31(1 -2), 41 -96

Mayer , B. & B u š i ć , G., 1998: Primjeri utjecaja podneblja na hidrološke i hidropedološke odno­se u nizinskim šumama Hrvatske s okvirnim preporukama, In. Maceljski, M. (ed.), HAZU Zbornik radova međunarodnog skupa Prilagod­ba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim pro­mjenama, 251-258

P o t o č i ć , N. & S e l e t k o v i ć , I., 2000: Stanje ošte-ćenosti šuma u Republici Hrvatskoj 1998. godi­ne, Šum. list 124(1-2), 51-56

Pranj i ć, A., 1996: Dendrokronologija hrasta lužnja­ka, In Klepac, D,. (ed.), HAZU i "Hrvatske šume", 299-305

P r p i ć , B., 1975: Posljedice promjene šumske fuitoik-lime u ekosustavu poplavne šume hrasta lužnja­ka, JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, posebna izdanja, knjiga 2, 87-100

P r p i ć , B., 1984: Antropogeni utjecaj na šumske eko­sustave srednjeg Posavlja u svjetlu sinteze sin-hronih ekoloških mjerenja, In Dizdarević, M. (ed.), III kongres ekologa Jugoslavije, Sarajevo, 441-445

P rp i ć , B., 1986: Studija utjecaja vodne stepenice Đurđevac na šumu Repaš, Šum. list 110, 541 -551

Prp ić , B., V idaček , Ž., Rauš . , Đ, M a t i ć , S., P r a n j i ć , V r a n k o v i ć , A . , A., M e š t r o v i ć , Š., Vuke l i ć , J., S e l e t k o v i ć , Z., Luk i ć, N., P r e b j e ž i ć , P, S k e n d e r o v i ć , J., Ž n i d a -r ić , G. Papež , B., Husn jak , S., Špol ja r , A. A n t i ć , N. Pe rna r , N., Čav l ek , E., Tan ić , S., H a l o v a n o v i ć , D., Zuber , A. Š i m u n o v i ć , Z., Prah., Z. & J a n č i k i ć , Z. 1989: Detaljna osnova za hidrološku sanaciju šume Repaš, Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Institut za agroekologiju, Zavod za pe­dologiju, 84

P rp ić , B., 1989: Sušenje hrasta lužnjaka (Quercur robur L.) u Hrvatskoj u svjédtlu ekološke kon­stitucije vrste, Glasnik za šumske pokuse, Vol. 25., 1-34

P rp i ć , B., M a t i ć , S. Rauš , Đ., S e l e t k o v i ć , Z., Vukel ić , J., V r a n k o v i ć , A., Pe rna r , N.,& O r š a n i ć , M., 1993: Prethodna studijao utjeca­

ju na okoliš HE Novo Virje, Šumarska kompo­nenta, Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumar­skoga fakulteta Sveučilita u Zagrebu, 44

P r p i ć , B., V r a n k o v i ć , A., Rauš. , M a t i ć , S., Pranj ić , A. & M e š t r o v i ć , Š., 1994: Utjecaj ekoloških i gospodarskih čimbenika na sušenje hrasta lužnjaka u Gospodarskoj jedinici Kalje Šumskoga gospodarstva Sisak, Glasnik za šum­ske pokuse, Vol. 30, 361-419

P rp i ć , B., 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka, In Klepac, D. (ed.), Hrast lužnjask (Quercus robur L.) u Hrvatskoj, HAZU i "Hrvatske šume" Za­greb, 273-298

P r p i ć , B., 1998: Uloga šumskih ekosustava u održi-vome razvoju Podravine, In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova međunarodne konferecije Odr­živo gospodarsko korištenje nizinskih rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko dru­štvo Zagreb i EURONATUR, 10-18

P r p i ć , B. i J akovac ,H . , 1998: Značenje općekoris­nih funkcija nizinskih šuma u uspopredbi s pla­niranim gospodarskim koristima H.E. Novo Virje, In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova među­narodne konferencije Održivo gospodarsko ko­rištenje nizinskih rijerka i zaštita prirode i okoli­ša, Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i EURO-NATUR 53-60

P rp i ć , B. & Ani ć, I., 2000: The role of climate and hydraulic operations in the stability of the pe-dunculata oak (Quercus robur L.) stands in Croatia, Glas. šum. pokuse, 37: 229-239

Schne ide r - J acoby , M., 1998: Održivi razvoj Po-murja i Podravine kao mogućnost unapređenja graničnog prostora između Austrije, Slovenije, Hrvatske i Mađarske, In. Prpić, B., !998: Zbor­nik rado vas međunarodne konferencije Održivo gospodarsko korištenje nizinskih rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i EURONATUR, 70-82

Se l e tkov i ć , Z. & T i k v i ć , I., 1998: Klimatska i hi-drološka funkcija nizinskih šumskih ekosustava, In Prpić, B. (ed.), Zbornik radova međunarodne konferecije Održivo gospodarsko korištenje ni­zinskih rijeka i zaštita prirode i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i EURONATUR, 38-43

Vajda, Z., 1983: Zaštita šuma, Zagreb Vuke l i ć , J. i Ba r i čev ić ,D . , 1998: Sukcesija šum­

skih zajednica na području sušenja hrasta luž­njaka u Hrvatskoj, In Prpić, B. (ed.), Zbornik ra­dova međunarodne konferencije Održivo gospo­darsko korištenje nizinskih rijeka i zaštita priro­de i okoliša, Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb i EURONATUR, 23-37

388

B. Prpić: UTJECAJ VODOTEHNIČKIH ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 5-6, CXXV (2001). 379-390

SUMMARY: The river valleys of Croatia are home to about 200,000 ha of lowland forests with a larger or smaller proportion of pedunculate oak. In dif­ferent humid sites of water valleys, pedunculate oak forms forest ecosystems in association with other plant species and the animal community. While these ecosystems differ in the composition of plant species, with a multitude of hygrophytes, their common feature is a considerable participation of pedun­culate oak in the tree layer.

The direct ecological factor contributing to the growth of pedunculate oak is water which, whether below the minimum or above the maximum, leads to physiological weakening, and frequently to dying of the oak. In the sites of presently stable pedunculate oak middle-aged and older stands, water rela­tions are considered to be optimal. Among the tree species of lowland forests, pedunculate oak is one of the most sensitive. Currently, about 30 % of pedun­culate oak trees are endangered in Croatia, and they will desiccate before reaching their economic maturity.

Pedunculate oak is capable of surviving climatic excesses, drought and very humid years. However, hydro-technical interventions in the forested area of the valleys resulting in abrupt changes, cause its decline in all forest . ecosystems.

CONCLUSIONS 1. Hydro-technical interventions in the woody areas of lowland forests cause

changes in water relations in different sites of forest ecological systems. These changes lead to a disturbed biological balance in forests and the dieback of pedunculate oak and other tree species. The experience of the forestry profession and science is a sum total of the awareness of unfavourable effects of hydro-technical and technical interventions under­taken since the beginning of the 20"' century up to the present day. Lowland forests represent particularly rich and complex ecological sys­tems with high biological diversity of plant and animal species. The supply of forest trees with water, the dominant ecological factor of fo­rest communities, is especially complex. This factor depends both on the physiological potential of the trees and river dynamics. What is particu­larly important are the different ways in which the peduncidate oak root systems are supplied with water in varying hydropedological soil units and in their transitions. The supply depends on the level of groundwater and its capillary movement in the ecological soil profile, which is different for almost any tree. It can be assumed with a high degree of certainty that almost every tree, and at least groups of trees, in the lowland forests of Podravina around Koprivnica and Đurđevac have their own way of supply with water, which is mainly in the form of groundwater. In order to maintain lowland forests, it is necessary to maintain the present state of water relations.

2. The 1990 Forest Act of the Republic of Croatia and a 1997 by-law estima­ted the biological capital of the Koprivnica-Đurđevac lowland forests, comprising both the generally beneficial functions and the raw material and energetic function, at 1,822,613,682 DM. This amount exceeds the total investment of 987,000,000 DM into the hydropower station Novo Virje. The annual increment of these forests amounts to 90,783 m\ which is 5,921,000 DM in market value. This amount does not comprise the value of subsidiary forest products (hunting, forest fruit, mushrooms, medicinal herbs and others), as well as the value of beneficial forest functions (car­bon dioxide absorption, water and air cleansing, the influence of forests on the climate, maintenance of biodiversity, conservation of the genofund

B. Prpić: UTJECAJ V0D0TEHMČK1H ZAHVATA NA STABILNOST SASTOJINA HRASTA LUŽNJAKA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 379-390

and others). Roughly, these come to at least 40 million DM using a method from a by-law in the Forest Act - The Forest Management Regulation NN 121/97. According to the available data, the monetary value of electricity provided by the hydropower station Novo Virje would be below that obtained from the annual increment of the forests it jeopardises.

3. The lowland area of Podravina around Koprivnica and Đurđevac consti­tutes outstanding natural wealth consisting of well-preserved lowland forests, the flow of the river Drava with its river islands, pebbly sandbanks and riparian forests, pastures and wet meadows, old Drava backwaters, as well as traditional agriculture, hedges and woodlands. The entire area is characterised with high biological diversity, while the ecotones, the bor­dering zones between different ecological systems, represent a particular rich plant and animal world. The natural lowland forests, with a renowned forest of Repas on the left bank of the Drava, are highly valuable. There is a proposal to place this forest into the category of protected landscapes, but this proposal has not been processes yet due to a forced spatial plan with the Novo Virje hydropower station. We maintain that in the proposed Dunav, Drava, Mura Bioshpere Reserve, the lowland forests, including the forest of Repaš, would have a variety of very positive functions. These include natu­ral-protective, tourist (ecological, hunting, peasant tourism), water-pro­tective, hydrological, climatic, anti-emission and genetic, as well as raw materials functions for the development of clean and ecologically accept­able timber processing industry.

4. The final study on the environmental impacts entitled: HE NOVO VIRJE: ACCEPTABLE GROUNDWATER REGIME FROM THE STANDPOINT OF PRESERVING FOREST ECOSYSTEMS is inadmissible because one basic factor was not respected. Namely, experience of a hundred years shows that the existing water regime, influencing the development of mid­dle-aged and older natural stands with pedunculate oak, is optimal for their growth. Furthermore, the calculation on the acceptable regime of groundwater is highly questionable, because the capillary movement of groundwater as an element of the mentioned calculation was obtained on the basis of estimated values, but without laboratory measurements. Also, the study encompassed only the forest of Repaš, which represents about 25 % of the forests to be affected by the erection of HE N. Virje. This forest differs from other forests by its vegetational composition and habi­tats, and therefore the results from RepaÜcannot be applied to all the forests in the area.

5. Dieback of pedunculate oaks in the forest of Repaš occurring during the past decade is the consequence of synergistic effects of a gradual drop in groundwater levels caused by the erosion of the Drava riverbed. The ero­sion was brought about by the action of the upriver hydropower stations (Čakovec, Varaždin, Dubrava), but also of the simultaneous drought to which lowland forest ecosystems have adapted through their long history. Had the groundwater not dropped due to the erosion of the Drava riverbed, the pedunculate oak would have survived the drought with negli­gible consequences. Water management authorities should find a way of halting the erosion of riverbeds and thus create more natural conditions for the lowland forests downstream of the HE Dubrava. Key words: lowland forests of pedunculate oak, climatic excesses,

hydro-technical interventions, changes in water relations, dieback of pedun­culate oak

390

MAGISTARSKI RADOVI , O B R A N J E N I N A Š U M A R S K O M FAKULTETU U Z A G R E B U , U N A P R E Đ U J U Š U M A R S T V O !

MASTER'S THESES, DEFENDED AT THE FACULTY OF FORESTRY IN ZAGREB, UPGRADE FORESTRY!

Mario ŠPORČIĆ*, Vend VONDRA**

SAŽETAK: Poslijediplomski studij na Šumarskom fakultetu osnovan je 1961. godine. Četrdeset godina poslijediplomskog studija u članku je prika­zano brojem upisanih kandidata, brojem obranjenih magistarskih radova te vremenom potrebnim za uspješan završetak studija. Pregledi su načinjeni prema znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima. Cilj je bio, na osnovi prikupljenih informacija, načelno ocijeniti poslijediplomski studij.

Ustanovljenje velik nesrazmjer između broja upisanih i broja uspješno za­vršenih poslijediplomskih studija. Akademski stupanj magistra stječe tek sva­ki četvrti postdiplomant. Za završetak studija troši se 3 do 4 puta više vreme­na od predviđenog programom studija.

Radi procjene doprinosa šumarskim znanjima analizirani su magistarski radovi javno obranjeni na Šumarskom fakultetu u Zagrebu u razdoblju od 1961. do 2001. godine. Detaljne analize obavljene su za obranjene radove iz sadašnjeg studijskog područja Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. Analiza do sada obranjena 33 rada, tog znanstvenog studija, obavljena je prema: godinama obrane, obujmu rada, obliku priloga i iskazivanja rezulta­ta, definiranosti cilja i izboru metoda, znanstvenim mikropodručjima, korište­noj literaturi, oblikovanju naslova, primjenjivosti rezultata, kategoriji rada i drugim kriterijima raščlambe.

Rezultati dobiveni analizama pokazuju da je poboljšanje kvalitete radova moguće ostvariti kod većine promatranih sastavnica.

K Ij učne r ij e č i : poslijediplomski studij, magistarski rad, kadrovi u šu­marstvu, razvoj šumarstva

1. U V O D - Introduction

Od osnutka Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (1919) poslijediplomska nastava provodila se sporadi­čno i individualno, a nakon završetka Drugog svjet­skog rata poprimila je oblik kraćih tečajeva. Veći dio nastave imao je seminarski i raspravljački karakter. Važan dio tečajeva bile su terenske radionice i rasprav-

* Mario Šporčić, dipl. ing., Zavod za organizaciju i ekonomiku šumarstva. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetoši-munska25, 10000 Zagreb

** Vencl Vondra, izv. prof. dr. sc. Zavod za organizaciju i ekono­miku šumarstva, Šumarski faku1^'. oveučilišta u Zagrebu, Sve-tošimunska 25, 10000 Za|*-,.j

ljaonice (tzv. studije slučajeva). Osamostaljenjem Šu­marskog fakulteta (1960) poslijediplomska nastava počinje se odvijati organizirano kao semestralna nasta­va 3. stupnja. Reorganizacijama studija 1988. i 1994. oblikovanje poslijediplomski studij kakav i danas po­stoji na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.

Dva su obrazovna programa: jednogodišnji za speci­jalizaciju i dvogodišnji za znanstveno usavršavanje. Ko­legiji su podijeljeni na obvezne predmete pojedinog znanstvenog usmjerenja, na obvezne izborne predmete dvaju usmjerenja te na slobodne izborne predmete. Na Šumarskom odsjeku ustrojeno je sedam programa speci­jalizacije i osam znanstvenih poslijediplomskih studija.

391

M. Sporčić. V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404

Poslijediplomski studij ponajprije je namijenjen znanstvenom usavršavanju šumarskih stručnjaka iz prakse, te budućih nastavnika i znanstvenika za potre­be Fakulteta i Šumarskog instituta. Pored diplomiranih inženjera šumarstva, nastavu pojedinih usmjerenja mogu također upisati: diplomirani inženjeri poljopri­vrede, diplomirani arhitekti i diplomirani ekonomisti. Studij završava izradom i javnom obranom specijalisti­čkog odnosno magistarskoga rada.

S i l o b r č i ć 1989., za magistarski rad navodi defi­niciju Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu: "Magi­starska teza je obrada određene teme koja predstavlja ili originalne podatke i zaključke, ili obrađuje neku temu u takvom obliku da se njen sadržaj može smatrati vrijednim za objavljivanje."

Magistarskim radom kandidat dokazuje da zna oci­jeniti važnost problema i izabrati predmet istraživanja, da poznaje znanstvene metode i da ih umije znalački koristiti. Potvrda je to sposobnosti znanstvenog razmi­šljanja i rješavanja problema. Stoga završeni poslijedi-plomanti predstavljaju šansu unapređenja ljudskog re­sursa u šumarstvu. Hoće li oni pridonijeti razvoju po­dručja za koje su dodatno osposobljeni vjerojatno će dodatno ovisiti i o sinergijskom učinku utjecajnih čim­benika radnog okruženja.

2. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Zakonom o visokim učilištima (1996) i Statutom Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1997) definirani su vrijeme i postupci za odobrenje, izradu i javnu obranu magistarskih radova.

Kako je od osnivanja poslijediplomskog studija na Šumarskom fakultetu (1961) prošlo četrdeset godina, smatralo se potrebnim prikupiti informacije kojima bi se 40-godišnji proces poslijediplomskog studija stručno i objektivno prikazao. Iz knjige "Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998" mogu se iščitati podaci koji se svode samo na broj obranjenih magistarskih radova. Tom su broju pridodani naslovi radova, imena autora, godina obrane.

U stručnoj javnosti većine gospodarskih i/ili odgo­varajućih znanstvenih područja nisu dovoljno prisutni problemi znanstvenog i stručnog osposobljavanja i usavršavanja kadrova za poslove koje oni obavljaju. Također nije u dovoljnoj mjeri istražena iskorištenost onih kadrova koji su rješavanjem problema sposobni poticati i ostvarivati unapređenja.

S ciljem proširenja podataka i informacija o tom značajnom području osposobljavanja šumarskih stru­čnjaka prikazana je geneza poslijediplomskog studija na Šumarskom fakultetu. Prikazani su opći podaci i in­formacije o interesu za poslijediplomski studij, broju upisanih i broju završenih studija. U dijelu detaljnih analiza odabrani su magistarski radovi iz studijskog usmjerenja s trenutačnim nazivom Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa'. Za to područje analizirani su svi javno obranjeni radovi u razdoblju od 1961. do 2001. godine.

Sintetskim povezivanjem kvalitativnih i kvantita­tivnih pokazatelja nastojalo se načelno ocijeniti posli­jediplomski studij, a za odabrano područje studija, ni­zom pokazatelja dobivenih analizom magistarskih ra­dova, posredno procijeniti vremenski trend promjena i unapređenja tog studija od osnutka (1961) do sada (2001).

- Scope and objective of research

Analizom magistarskih radova nastojalo se vredno­vati njihov doprinos razvoju znanosti u šumarstvu. Tvrdnja zadana u naslovu članka poslužila je kao moto za formiranje kriterija pri analizama. Analizirani su samo radovi koji su napisani i obranjeni iz područja Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. Time je iz­bjegnuta metodološka pogreška ispitivanja - nisu ana­lizirani radovi iz ostalih stručnih podaičja, jer za njih autori analiza nisu dostatno osposobljeni. I pored toga skupne informacije o poslijediplomskome studiju predstavljaju važan prikaz stanja te se mogu uporabiti kao podloga možebitnih promjena i unapređenja posto­jeće prakse.

3. M E T O D E P R O V E D E N I H ISTRAŽIVANJA

Pri prikupljanju pokazatelja o tijeku poslijediplom­skog studija korištena je arhiva studentske referade. Za svakog studenta bilježeno je: godina upisa, usmjerenje te eventualno godina obrane i naslov magisterija.

Kako je nastavni plan za poslijediplomski studij mi­jenjan u dva navrata (1988 i 1994), mijenjani su i nazi-

Methods of conducted investigations

vi te broj znanstvenih usmjerenja. Budući da su dana­šnja usmjerenja proizašla iz prijašnjih, distribucija bro­ja studenata je napravljena prema postojećim usmjere­njima.

Analiza magistarskih radova obuhvatila je pretraži­vanje dostupnih radova prema unaprijed određenom

1 Studij je od 1961. do 1980. nosio naslov Ekonomika šumarstva i organizacija rada u šumarstvu. U razdoblju od 1981. do 1988. studiju je dva puta mijenjan naslov: (1) Znanstvena organizacija i ekonomika šumarstva, (2) Organizacija i ekonomika šumarstva. Od 1994. godine do sad studij postoji pod nazivom Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa. U dostupnim objavljenim dokumentima, pravilnicima, statu­tima i monografijama o studiju šumarstva na Šumarskom fakultetu u Zagrebu nisu obrazloženi razlozi relativno čestih promjena naziva tog studija. Na osnovi provedene analize sadržaja postojećeg nastavnog programa za taj studij, mišljenja smo da bi najpovoljniji naslov za to poslijediplomsko područje bio Unapređenje organizacije i ekonomike u šumarstvu.

392

M. Šporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 391-404

postupku. Postupak pretraživanja sastojao se od čitanja uvoda, opisa zadaće i cilja rada, primijenjenih metoda za ostvarenje cilja, rasprave i zaključaka o rezultatima te sažetka rada. Ustanovljeni su likovni oblici priloga i rezultata; prebrojene su radu pripisane jedinice litera­ture i jedinice ostalih korištenih izvora. Slijedeći una­

prijed definiran postupak (naputak za pretraživanje) prikupljena su 22 podatka o svakom radu.

Po obavljenom pretraživanju podaci su uneseni u računalo. Dio rezultata analize pretraživanjima formi­rane baze podataka bit će prikazan u daljnjim dijelovi­ma ovoga rada.

4. INFORMACIJE O POSLIJEDIPLOMSKOM STUDIJU Information on postgraduate study

4.1. Upis poslijediplomskog studija - Enrollment on a postgraduate study

Radi prikaza distribucije studenata upisanih na po­slijediplomski studij formirana je tablica 1. U njoj je prikazana raspodjela upisanih studenata s obzirom na znanstvena usmjerenja i godine upisa. Zbog pregled­nosti, četrdesetgodišnje razdoblje podijeljeno je u pet-godišnje razrede. Kandidati koji su tijekom vremena pohađali poslijediplomsku nastavu pod drugim, razli­čitim nazivima pojedinih usmjerenja, razdijeljeni su u osam skupina prema usmjerenjima koja sada postoje na poslijediplomskom studiju Šumarskog odsjeka na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. To su: UZGŠ - Uzgajanje šuma - Forest Silviculture URS - Uređivanje šuma - Forest Management ISKS - Iskorištavanje šuma - Forest Harvesting OPPRO - Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacij­skih objekata - Space arrangement of parks and natural recreational facilities OŠD - Oplemenjivanje šumskog drveća - Breeding of Forest Trees FG - Fovno gospodarstvo - Hunting management ZŠ - Zaštita šuma - Forest Protection EŠGR - Ekonomika šumsko-gospodarskih resursa -Economy of forest-management resources

U daljnjim će se prikazima umjesto punog naziva ko­ristiti skraćena slovna oznaka znanstvenog usmjerenja.

U promatranom razdoblju poslijediplomski studij je upisalo ukupno 846 kandidata. Godine 1967., 1968. i 1994. poslijediplomskoj nastavi nije pristupio niti je­dan kandidat, a najveći broj upisnika (62) zabilježen je 1988. godine. Svake godine, poslijediplomski studij prosječno upisuje 21 polaznik.

Od ukupnog broja upisnika, 87 % ih se odlučilo za znanstveni poslijediplomski studij. Zbog malog udjela polaznika specijalizacija (13 %) nije napravljena pose­bna raspodjela. Formirana tablica predstavlja objedi­njene podatke za znanstveni i specijalistički studij.

Može se zaključiti daje u posljednja dva desetljeća interes inženjera šumarstva za znanstvenim usavršava­njem znatno narastao u odnosu na prve dvije dekade postojanja poslijediplomskog studija. Razlike u broju studenata u pojedinim razdobljima moglo bi se objas­niti dodatnim istraživanjima, koja bi uključila i utjecaj čimbenika iz šireg okruženja (društvenoga, političko­ga, ekonomskoga) promatranog razdoblja.

Tablica 1. Distribucija upisnika poslijediplomskog studija po znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima Table 1 Distribution of enrolled postgraduate study students by scientific orientation and five-year periods

Znanstveno usmjerenje Scientific

orientation UZGŠ URS ISKS

OPPRO OSD LG ZS

ESGR Ukupno

Total Zajedno, N"

Altogether, N"

Udjeli upisanih poslijediplomskih studija po usmjerenjima i godinama Share of enrolled postgraduate study students by orientation and years

61-65 66-70 71-75 76-80 81 -85 86-90 91-95 96-00 Relativni udjeli, % - Relative shares, %

30,43 10,87 2,17 4,35

13,04

17,39 21,74

100,00

46

15,38 7,69

19,23 3,85 1,92

9,62 42,31

100,00

52

11,61 14,29 18,75 27,68 2,68

5,36 19,64

100,00

112

9,57 8,51

15,96 34,04

1,06 1,06

11,70 18,09

100,00

94

13,33 15,83 11,67 28,33

3,33 2,50

15,83 9,17

100,00

120

26,95 14,18 10,64 21,28 2,13 7,80 8,51 8,51

100,00

141

19,33 16,00 14,67 19,33 2,00

11,33 8,67 8,67

100,00

150

22,90 10,69 6,11

28,24 2,29

13,74 11,45 4,58

100,00

131

Zajedno Altogether

%

18,56 13,00 12,53 23,29

2,84 5,91

10,52 13,36

100.00

N«

157 110 106 197 24 50 89

113

846

" broj upisanih poslijediplomskih studija - Number of postgraduate study enrollment

393

M. Šporčić. V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404

Iz prikazanih distribucija upisanih studenata može se pretpostaviti da su kandidati preferirali znanstvene discipline OPPRO i UZGŠ, a da su ih znanstvene disci­pline OŠD i LG manje zanimale. Velik udio upisnika OPPRO-a objašnjava šira mogućnost zaposlenja i či­njenica da to usmjerenje pored diplomiranih inženjera šumarstva mogu upisati i diplomirani inženjeri poljo­privrede i diplomirani arhitekti.

Slični rezultati dobiveni su ispitivanjima distribuci­ja tema diplomskih radova po znanstvenim područji­

ma. Naime, pri odabiru teme diplomskog rada studenti također preferiraju OPPRO i UZGŠ, dok naglašeno manji interes pokazuju za OŠD i ESGR (Vondra, 1993).

Valjalo bi ispitati jesu li postojeća struktura posli­jediplomskog studija i distribucije broja studenata po­sljedica potreba nastalih u praksi, ili ona proizlazi iz nekih drugih razloga.

4.2. Završetak poslijediplomskog studija - End of postgraduate study

Nakon uspješno završenog studija, položenih ispita, izrade, povoljne ocjene i obrane magistarskog, odno­sno specijalističkog rada, studentu se izdaje diploma kojom stječe znanstveni naziv magistra znanosti, od­nosno stručni naziv magistra specijalista.

Uvjeti i postupci za stjecanje akademskog stupnja magistra određeni su Zakonom o visokim učilištima (1996), Statutom Sveučilišta u Zagrebu i Statutom Šu­marskog fakulteta ( 1997).

U tablici 2. prikazana je distribucija magistarskih ra­dova po znanstvenim usmjerenjima i godinama obrane.

U četrdeset godina postojanja poslijediplomskog studija šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranjena su 194 rada. Od toga je 180 (93 %) znanstvenih magistarskih radova i 14 (7 %) specijalisti­čkih radova.

Najviše radova izrađeno je iz područja UZGŠ (21 %), što je i rezultat velikog broja studenata koji

upisuju to usmjerenje. Zatim slijede URŠ i EŠGR sa po 18 % obranjenih magisterija.

Mali broj radova u prvom razdoblju objašnjava či­njenica daje tih godina tek počelo organizirano odvija­nje poslijediplomske nastave u klasičnom obliku. Nai­me, kako je postdiplomski studij osnovan 1961. godi­ne, u tom razdoblju nije niti bilo puno kandidata koji bi mogli magistrirati.

Posljednje razdoblje ostaje otvoreno. Pet novih ma­gistara u četiri mjeseca 2001. godine, ukoliko se ne radi o slučajnosti, povoljan su pokazatelj trenda znan­stvenog usavršavanja stručnjaka za potrebe šumarstva.

Iz postojeće distribucije proizlazi da svake godine, u prosjeku, poslijediplomski studij uspješno završava 5 studenata.

Tablica 2. Distribucija obranjenih magistarskih radova po znanstvenim usmjerenjima i petgodišnjim razdobljima Table 2 Distribution of defended master's theses by scientific orientation and five-year periods

Znanstveno usmjerenje Scientific

orientation UZGŠ URS ISKS

OPPRO OSD LG ZS

ESGR Ukupno

Total Zajedno, Nb

Altogether, Nh

Udjeli brojeva magistarskih radova po godinama i usmjerenjima Share of number of master's theses by years and orientation

61 -65 66-70 71 -75 76-80 81 -85 86-90 91 -95 96-00 01 -Relativni udjeli, % - Relative shares, %

66,67

33,33

100,00

3

18,18 9,09

27,27

18,18 27,27

100,00

11

31,82 22,73

4,55

9,09 31,82

100,00

22

11,54 7,69

34,62 3,85 7,69

15,38 19,23

100,00

26

13,04 30,43 17,39 13,04 4,35

13,04 8,70

100,00

23

14,29 19,05 4,76 9,52 9,52 9,52

14,29 19,05

100,00

21

23,33 16,67 6,67

16,67 3,33 6,67

13,33 13,33

100,00

30

26,42 16,98 15,09 7,55 3,77 7,55 7,55

15,09

100,00

53

40,00

20,00 20,00

20,00

100,00

5

Zajedno Altogether

%

21,13 18,04 12,37 7,73 6,70 4,64

11,34 18,04

100,00

N"

41 35 24 15 13 9

22 35

194

' broj magistarskih radova - Number of master's theses

394

M. Šporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski liši br. 7 8, CXXV (2001). 391-404

4.3. (Ne)uspješno završen poslijediplomski studij (Non)successfully completed postgraduate study

Iz prethodnih tablica (1, i 2.) može se zaključiti da između broja onih koji upisuju poslijediplomski i onih koji ga uspješno završavaju postoji veliki nesrazmjer. Od 846 upisanih studenata 194 njih je uspješno završi­lo studij. Ako se taj odnos ublaži izostavljanjem upisa­nih studenata u posljednjih pet godina (kandidati koji tek trebaju magistrirati), i nadalje ostaje činjenica da

akademski stupanj magistra stječe tek svaki četvrti postdiplomant.

Pokazatelji za cijelo razdoblje prikazani su na slici 1. Grafički prikaz, pored u tablicama prikazanih poda­taka uključuje i udio "magistara" u ukupnom broju postdiplomanata.

Slika 1. Distribucije relativnih frekvencija u studijskim područjima prema ukupnom broju upisanih i ukupnom broju uspješno završenih studenata

Figure 1 Distributions of relative frequences in study fields with regard to total enrollment and total number of students who completed their study successfully

Na slici 1. uočavaju se dva ekstrema. Znanstveno usmjerenje OŠD sudjeluje u broju upisanih posli­jediplomskih studija s najmanjim brojem kandidata, no čak 54 % njih, stoje znantno iznad prosjeka, uspješno završava studij. S druge strane područje OPPRO ima najviše upisanih studenata, a samo 7,6 % ih je okončalo studij obranom magisterija.

Procjena je autora da bi udio kandidata koji ne završavaju studij smio iznositi najviše 30 %. Međutim,

situacija je upravo suprotna, približno 30 % je udio onih kandidata koji polože sve ispite, izrade i obrane magistarski rad.

Gotovo jednako stanje postoji na dodiplomskom studiju. U razdoblju 1960 - 1990 šumarstvo je diplomi­ralo samo 24 % upisanih studenata na prvu godinu studija (Biskup, 1995).

4.4. Od upisa do obrane - From enrollment to defense Proučavajući razvoj poslijediplomskog studija uo­

čeno je pravilo s početka studija koje glasi: pristupnih mora najkasnije godinu dana nakon završenog studija položiti sve ispite i predati samostalan rad. U razdo­blju od 40 prošlih godina mijenjali su se propisi kojima su normirana pravila poslijediplomskih studija u Hr­vatskoj. Sadašnji Zakon o visokim učilištima (članak 50, stavak 2) određuje da magistarski ili doktorski rad koji nije obranjen u roku deset godina od dana prihva­ćanja teme rada, podliježe ponovnom postupku prihva­ćanja. Od 1996. godine, vjerojatno u ovisnosti o zakon­skim rješenjima, vrijeme od upisa do završetka studija

ima nagli trend skraćenja. U sadašnjem procesu valja upozoriti na dvije karakteristične grupe postiplomaca. U prvu ulaze budući znanstvenici/nastavnici na fakul­tetima ili institutima. U drugoj grupi su studenti koje na studij šalju poslodavci ili mu oni pristupaju iz osob­nih potreba. Pouzdano se može tvrditi da će za prvu grupu studenata vrijeme studija biti ograničeno na četi­ri godine. U preostale dvije podgrupe i dalje će studij trajati duže ili ga veći dio polaznika neće završavati.

Na slici 2. prikazano je vrijeme (godine) od upisa do završetka studija za one studente koji su studij završili.

395

VI. Sporčić, V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 391-404

Slika 2. Prosječno vrijeme od upisa studija do obrane završnog rada po studijskim usmjerenjima Figure 2 Average time from the study enrollment to the defense of the master's thesis by study orientations

Na slici se nalaze podaci i za specijalistički studij iako je za njega slika "iskrivljena". To stoga što je iz područja URŠ, ISKŠ, OPPRO i ZŠ do sada obranjen samo po jedan specijalistički rad.

Vrijeme u kojemu su kandidati završavali studij kreće se u rasponu od najmanje 2 do najviše 24 godine. Od upisa poslijediplomskog studija do obrane magi­starskog rada prosječno je bilo potrebno oko 8 godina. Sa slike 2. uočava se da se studij na znanstvenim us­mjerenjima URS i LG, završavao u nešto kraćem vre­menu (za oko 6 godina). Općenito se nameće zaključak daje za završetak studija utrošeno 3 do 4 puta više vre­

mena od predviđenog programom studija. Dodiplomski i poslijediplomski studij šumarstva

karakterizira dužina trajanja studija. Usporedbom tog pokazatelja s ostalim studijima Sveučilišta u Zagrebu i studijima na ostalim sveučilištima u Hrvatskoj, dobio bi se odgovor da lije to posebnost studija šumarstva ili možda temeljna karakteristika zajedno ili sva sveuči­lišta u Republici Hrvatskoj.

U razdoblju koje slijedi informacije toga tipa treba­le bi biti jedno od polazišta za unapređenje i promjene pri redizajniranju visokoškolskog obrazovanja.

5. ANALIZA MAGISTARSKIH RADOVA - Analysis of master's theses 5.1. Zajedničke informacije o magistarskim radovima - General information on master's theses Od ukupno 35 obranjenih magistarskih radova s us­

mjerenja "prethodnica'' i današnjeg usmjerenja Ekono­mika šumsko-gospodarskih resursa analizirano je njih 33. Po jedan primjerak rada odlaže se u fakultetskoj knjižnici, jedan se prosljeđuje u Nacionalnu sveučili­šnu biblioteku, a ostali ostaju kod mentora i članova komisije. Međutim, ako se neki radovi ne nalaze kod mentora, vrlo teško se mogu naći u knjižnici fakulteta i Sveučilišnoj biblioteci. Iz tih razloga analizom nisu obuhvaćena dva rada iz 60-tih godina. Oni su ostali ne­dostupni.

Prema obujmu, radovi imaju 71 do 231 stranicu ili prosječno 126 stranica. Svi radovi zajedno napisani su na 4154 stranica.

Broj pripisanih literaturnih jedinica po radu kreće se od 4 do najviše 137, s prosjekom od 46 izvora. U ukupnom broju literaturnih jedinica strana literatura sudjeluje sa 19 %. Njen broj se kreće od nule do najvi­še 37, s prosjekom od 9 stranih izvora po radu. Najčeš­ća je inozemna literatura napisana na engleskom jeziku

(46 %). Za engleskim jezikom slijede izvori na sloven­skom (21 %) i njemačkom jeziku (12 %). Preostalih 21 % uporabljene inozemne literature napisano je na više jezika (ruski, češki, francuski i dr.).

Ostali korišteni izvori (gospodarske osnove, arhiv­ski materijal, statistički godišnjaci, zakoni, pravilnici i ostalo) kretali su se od nule do najviše 18, s prosjekom od 4 jedinice po radu.

Naslov, najizloženiji i najčitaniji dio rada, preduga­čak je kod 7 radova. Naslov mora sa što manje riječi točno opisati sadržaj članka, magistarske ili dok­torske teze, (Silobrčić, prema Day u, 1989). Kod 14 radova naslov je nedostatno stručno određen (preeks-tenzivan i preopćenit). Jasan i precizan naslov ima 12 (37 %) radova. Za 4 rada (iz početnog razdoblja) na­slov se ne nalazi na naslovnici rada.

Pisaćim je strojem napisano 16 radova, a na računalu 17. Prvi rad napisan na računalu pojavio se u 1987. godini. Svi kasniji radovi pisani su na računalima.

396

M. Sporčić, V. Voudra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 391-404

Velik broj radova (73 %) tehnički je zadovoljava­juće opremljen. Nepreglednost, skromnost ili pretjera-nost u tehničkom uređenju ustanovljeni su u manjem broju radova (7). Zavidna razina tehničkog oblikova­nja postignuta je uporabom računalskih programa. U dijelu radova prepoznaje se neujednačenost likovnog izraza. S obzirom da je većini autora magistarski rad prvi samostalni znanstveni rad bilo bi prezahtjevno u njemu očekivati visoku likovnu i informacijsku razinu priloga iskazivanja rezultata.

S obzirom na "likovne" oblike rezultata i priloga ustanovljeno je: Tablice su sastavni dio svih radova. Njihov broj kreće se od 6 do 94, a prosječno ih je 34 po jednom radu. Grafičke prikaze sadrži 27 (82 %) radova. Najviše je zabilježeno 77 grafičkih prikaza s prosjekom od 15 grafova po radu. Broj fotografija kreće se od nule do najviše 43, s prosjekom od 8 po radu. Fotografijama je ilustrirano 19 radova. Opće ili tematske karte sadrži pola analiziranih radova. Njihov se broj kreće od nule do 14 te na svaki rad prosječno dolazi po jedna karta.

Ostale oblike rezultata ili priloga (sheme, skice, dija­grami tijeka, crteži i dr.) imaju 22 rada (67 %), najviše je 40, a prosječno su 4 takva prikaza po radu. Svaki rad u prosjeku sadrži oko 60 "likovnih" prikaza rezultata i priloga.

Tri rada nemaju sažetak. U 10 sažetaka naveden je sadržaj rada, ali nema informacija o metodama, rezul­tatima i zaključcima. U 20 radova sažeci sadrže i te in­formacije. U samo 7 radova sažetak je napisan i na stranom jeziku, u 6 na engleskom i u jednom na francu­skom. Samo tri rada sadrže životopis autora.

Neujednačenost radova prema pokazateljima i sas­tavnicama radova ukazuje na izostanak minimuma normiranih kriterija o obvezatnim sastavnicama magi­starskoga rada. Također valja naglasiti nedostatak lite­rature o metodama i tehnologijama nastanka i objave znanstvenih radova. Radovi izrađeni i objavljeni u po­sljednjim godinama znatno su ujednačeniji po tim kri­terijima vrednovanja.

5.2. Podjela magistarskih radova u uža stručna (znanstvena) područja Breakdown of master's theses into specific expert (scientific) areas

Za prikaz zastupljenosti problema i pitanja kojima se bave autori magistarskih radova formirana je tablica 3. Teme (teze) radova podijeljene su u 9 grupa. Radi je­dnostavnijeg prikaza svaka ima određen slovni kod (A...I). A - Racionalizacija rada - Rationalization of work B - Ekonomika rada i ekonomika proizvodnje - Work economy and production economy C - Fiziologija rada - Work physiology

D - Norme i normativi u šumarskoj proizvodnji - Stan­dards and quotas in forestry production E - Planiranje sastavnica radova u šumarstvu - Sche­duling work segments in forestry F - Informatika u šumarstvu - Information technology in forestry G - Ekonomika šuma - Economy of forests H - Šumarska sociologija - Forestry sociology I - Ustroj šumarstva - Forestry organizational structure

Tablica 3. Podjela magistarskih radova u uža stručna (znanstvena) područja Table 3 Breakdown of master's theses into specific expert (scientific) areas

Stručno područje

Expert field

A B C D E F G H I

Ukupno Total

Zajedno, Nu

Altogether, Nc

Udjeli tema magistarskih radova po godinama i područjima Share of topics of master's theses by years and fields

61 -65 66-70 71 -75 76-80 81 -85 86-90 91 -95 96-00 01 -Relativni udjeli, % - Relative shares, %

100,00

100,00

1

100,00

100,00

1

14,29 28,57

28,57

14,29

14,29

100,00

7

60,00 40,00

100,00

5

50,00

50,00

100,00

2

25,00 25,00

25,00 25,00

100,00

4

75,00

25,00

100,00

4

25,00 12,50

12,50

50,00

100,00

8

100,00

100,00

1

Zajedno Altogether

%

24,24 30,30

3,03 6,06 6,06 3,03

21,21 3,03 3,03

100,00

Ne

8 10

1 2 2 1 7 1 1

33

c broj analiziranih magistarskih radova - Number of analyzed master's theses

397

M. Šporćić, V. Vomira: MAGISTARSKI RADOVI. OBRAN.IHNI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 391-404

Podaci iz tablice 3. upućuju da su kandidati (možda kandidati zajedno s mentorima ili u nekoj inoj varijanti odlučivanja) najveću važnost pridavali ekonomskim pi­tanjima. Najčešće su rješavani problemi proizvodnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti proizvodnje u šumarstvu.

Čitanjem sastavnih dijelova rada (uvoda, cilja rada, primijenjenih metoda, rasprave i zaključka) dobivene

Tijekom 40-godišnjeg razdoblja u znanstvenom po­dručju organizacija i ekonomika šumarstva u prosje­ku su svakih pet godina bila promovirana četiri nova magistra znanosti.

su informacije na osnovi kojih je rad svrstan u jednu od pet uvjetnih kategorija. Pri kategorizaciji metodološku

5.3. Definiranost zadaće i cilja teze magistarskog rada Determination of scope and objective of master's thesis

Jasno postavljen i precizno opisan cilj rada osnovni je vrijednosni kriterij za čitanje napisanog i objavlje­nog rada (Vondra, 1993). Utemeljen i jasno opisan cilj, omogućuje čitatelju da formira vlastiti stav u vezi s detaljnijim upoznavanjem i eventualnim proučava­njem rada.

U 20 radova zadaća i cilj su izdvojeni i opisani u posebnom poglavlju. Za procjenu definiranosti cilja u

ostalih 13 radova bilo je potrebno pročitati uvodna po­glavlja (uvod, predgovor, predmet rada) u kojima je iz­među ostalog "utopljen" i cilj istraživanja.

Dodatnim čitanjem ustanovljeno je daje cilj jasno i precizno opisan u 25 radova (76 %). U osam radova opis nije zadovoljio postavljene kriterije.

5.4. Definiranost primijenjenih metoda pri rješavanju zadaće Determination of methods applied in fulfilling the scope

Važnost metoda istraživanja je vrlo velika. U tome bi poglavlju čitatelj morao doznati kako je autor radio, tj. sve podrobnosti o sredstvima i postupcima tako da drugi znanstvenik, radi provjere, može ponoviti sve opisane postupke i dobiti slične rezultate (S i lobrč ić , 1989).

Provedena analiza pokazala je sljedeće: u 7 radova nedostaje posebno opisani prikaz primijenjenih meto­da; u 4 rada opis metoda je nejasan i nepotpun; dobro, jasno i precizno opisane metode pronađene su u 22 rada (67 %).

5.5. Primjenjivost rezultata Polazeći od pretpostavke da obranjeni magistarski

radovi doprinose znanju o šumskim radovima i šumarskoj proizvodnji nastojalo se procijeniti u kojoj mjeri se postignuti rezultati mogu primijeniti u praksi. Pri tome treba reći da fundamentalna i primijenjena (aplikativna) istraživanja nisu suprotna, te da između njih najčešće nema oštre granice. I pored istaknutih metodoloških teškoća, nastojalo se objektivno prosudi­ti karakter rada.

Rezultati šest radova predstavljaju upoznavanje op­ćih zakonitosti. Autori u raspravi o rezultatima istraži­vanja ne spominju i ne ističu prijedloge u vezi s primje­nom rezultata u šumarskoj praksi. Rezultati takvih is­traživanja mogu neposredno potaknuti razvoj novih tehnologija i njihovih primjena. Podjednaka je vjerojat­nost da se to neće dogoditi. Posebna je vrijednost rezul­tata tog karaktera u poticanju ideja ža nova ili različita razmišljanja o cjelovitosti nekih procesa i/ili pojava.

Temeljem ustanovljenih činjenica može se reći da bi pri oblikovanju pisanog dijela rada toj značajnoj sas­tavnici trebalo posvetiti više pažnje i time ostvariti ukupno višu razinu rada. Ponovljivost pokusa u podje­dnakim uvjetima jedan je od osnovnih kriterija za vre­dnovanje rezultata stručnog i znanstvenog članka (rada). Stoga se izostavljanje opisa metoda smatra veli­kim nedostatkom u radu (Vondra, 1993).

Applicability of results U 11 radova vrednovano je postojeće stanje u šu­

marstvu (način rada, poslovanja...). Istaknute su manj­kavosti i nedostaci te ukazano na mogućnosti unapre­đenja i poboljšanja stanja.

Istraživanja u pet radova usmjerena su na odabir boljeg od više poznatih i korištenih načina rada, dok se u 11 radova (slučajeva) rezultatima predlaže konkret­na, nova i bolja inačica rada ili poslovanja.

Iz navedenog slijedi da se magistarskim radovima otprilike u 80 posto slučajeva rješavaju praktični prob­lemi s kojima se šumarski inženjeri susreću u svakod­nevnom radu. Rezultati takvih istraživanja doprinose unapređenju postojeće šumarske prakse. Primijenjena (ili aplikativna) istraživanja provode se s osnovnim ci­ljem da se stečeno znanje primjeni na razvoj novih teh­nologija i povećanje materijalnog blagostanja ljudskog društva (Lukić , 1993). Zanimljivo bi bilo ispitati ko­liko je istraženih rješenja doista primijenjeno u praksi.

5.6. Kategorizacija magistarskih radova - Classification of master's theses

398

M. Sporčić, V. Vendra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGRhBU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404

teškoću predstavlja formiranje kriterija razvrstavanja u neku od kategorija. Svaki rad složen je od više sastav­nica i istodobno bi ga se moglo razvrstati u više razreda (kategorija). Pri razvrstavanju dosljedno je primije­njeno načelo svrstavanja rada u kategoriju za koju je određena veća "težina" obilježja ("ekspanzija znanja" ispred "stanja područja" i si.) K 1 - "stanje područja" - Radovi u kojima je autor na osnovi literature i vlastitog pristupa kritički dao susta­van prikaz "stanja područja" koje opisuje (4 rada). K 1 - "state of field" - Papers in which the author gave critically a systematic survey of the "state of field" he described, based on literature references and his own approach (4 papers). K 2 - "ekspanzija znanja" - Radovi koji ne otkrivaju nove spoznaje, ali daju korisne rezultate te proširuju znanje. Zaključivanje se temelji na povezivanju posto­jećih znanja i rezultata vlastitih pokusa (6 radova). K 2 - "knowledge expansion" - Papers that do not re­veal knew conceptions, but give useful results and ex­pand knowledge. Conclusions are based on cross-refe­rencing the actual knowledge and the results of the author's tests (6 papers). K 3 - "teoretsko-metodološki karakter" - Radovi koji nude ideju, novi način, mogućnost rješavanja problema

(5 radova). K 3 - "theoretical-methodological character" - Papers that offer an idea, new approach, possibility of problem solution (5 papers). K 4 - "rješenja za praksu" - Radovi koji vrednovanjem postojećih i predlaganjem novih načina rada, poslova­nja otkrivaju mogućnosti unapređenja šumskih radova (15 radova). K 4 - "solutions for practice" - Papers that reveal the possibility of upgrading forestry work by validation of the actual work methods and suggesting the new ones (15 papers). K 5 - "nove spoznaje" - Radovi koji otkrivaju nove za­konitosti (3 rada). K 5 - "new conceptions" - Papers that reveal new pat­terns (3 papers).

Važno je pri kategorizaciji radova promatrati ih u kontekstu vremena u kojemu su nastajali. Rezultati ne­kih radova danas mogu biti opće poznati i može se či­niti daje smiješno pisati o njima, ali u vrijeme svog na­stanka oni su predstavljali vrijedno otkriće. Takvim pristupom nastojalo se objektivno procijeniti svaki rad.

Na slici 3. prikazana je distribucija broja radova po kategorijama i znanstvenim mikropodručjima.

Slika 3. Distribucija magistarskih radova po kategorijama i stručnim područjima Figure 3 Breakdown of master's theses by categories and expert fields

Znanstvena područja C, F, H, I zastupljena su samo po jednim radom. Za područja D i E izrađena su dva rada. Takve slučajeve nedopustivo je poopćavati. Kod analize malih uzoraka raščlanjenih u veći broj razreda (devet u konkretnom slučaju) također nema opravdanja spajati. U slijedećih 40 godina neke se teze ponovo mogu pojaviti samo jedan do dva puta. Jednaki je slu­čaj s razdobljima 61-65, 66-70, 01- (po jedan rad) te 81-85 (dva rada). Udjeli radova po područjima i godi­nama u apsolutnim i relativnim iznosima nalaze se u tablici 3.

Slika 4. prikazuje distribuciju broja magistarskih radova po kategorijama i godinama javne obrane.

Na temeljem 3. i 4. slike može se reći da svi radovi imaju važnost za šumarstvo, a veći broj radova (oko 70 %) predstavlja značajan doprinos šumarskoj struci i znanosti. Njihov doprinos sastoji se u unapređenju obavljanja proizvodnih i poslovnih funkcija, otkriva­nju novih spoznaja te u unapređenju metodologije izu­čavanja proizvodnih, bioloških i ekoloških procesa u šumarstvu.

399

M. Šporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 391-404

Slika 4. Distribucija magistarskih radova po kategorijama i godinama javne obrane Figure 4 Breakdown of master's theses by categories and years of public defense

Završavanjem poslijediplomskog studija novopro-izvedeni magistri stječu kompleksna znanja i prakti­čne vještine. Primjena tih znanja i vještina mora omogućiti učinkovito funkcioniranje cjelokupnog sustava. Svakodnevni rad profesije nije rutina ne­

go rješavanje problema. Profesija mora biti u sta­nju da teorijsko znanje svoje struke primijeni na rješavanje svakodnevnih problema u području svoje djelatnosti (Biskup, 1993b).

6. RASPRAVA - Discussion

Od osnivanja poslijediplomskog studija na Šumar­skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, taj studij je upi­salo 846 kandidata. Ustanovljeno je da postoji prefe­rencija prema znanstvenim usmjerenjima Uzgajanje šuma i Oblikovanje parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata. Velik udio studenata koji upisuju Oblikova­nje parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata obja­šnjava se potrebom za lakšim zapošljavanjem izvan klasičnog šumarstva.

U promatranom razdoblju magistrirala su 194 kandi­data (23 % upisanih). Najbolji omjer upisa i završetka studija ostvarenje na usmjerenju Oplemenjivanje šum­skog drveća na kojem je 54 % kandidata završilo studij. Na Oblikovanju parkovnih i prirodnih rekreacijskih objekata samo 7,6 % upisanih studenata je završilo stu­dij. Najviše je magistarskih radova obranjeno na podru­čju Uzgajanja šuma - 21 % od ukupnog broja radova.

Vrijeme od upisa poslijediplomskog studija do obrane magisterija kreće se u rasponu od 2 do najviše 24 godine, s prosjekom od osam godina.

Usporedbom brojeva uspješno završenih studija i podataka o vremenu potrebnom da se to postigne, do­biva se nepovoljan pokazatelj o poslijediplomskom studiju. Razlog tih nepovoljnosti posredno se može objasniti rezultatima provedenih socioloških istraživa­nja. Oko 77 % inženjera šumarstva istaklo je da se stru­čnost i sposobnost u praksi odgovarajuće ne vrednuje

(Biskup i dr., 1987). Mogućnost napredovanja kraj­nje važnom aspiracijom ocijenilo je samo 17 % inže­njera (Biskup , 1993a). Navedeno predstavlja samo neke od mogućih razloga. Uzroke bi valjalo odrediti posebnim istraživanjima koja bi pomoću socioloških i psiholoških metoda uključila polaznike, nastavni pro­gram studija i potrebe šumarstva za stručnim kadrovi­ma. Pritom je od odlučujućeg značenja podudarnost osposobljenosti sa šansom primjene znanja i vještina u praktičnome radu. Izostankom te podudarnosti osposo­bljenost postaje sama sebi svrhom.

S obzirom da se objava ovoga rada podudara s raz­dobljem nastajanja (možda i donošenja) novog nastav­nog plana i programa dodiplomskog studija, vjerojatno će se u kasnijoj fazi pristupiti redizajniranju poslijedi­plomskog studija.

Za ilustraciju razmišljanja o tome navodimo dijelo­ve iz članka (Neidhar t , 1945): "...naša nastava niti u srednjim niti na visokim, a ni poučavanje mladih šu­marskih inženjera u praksi ne bi smjeli biti šablonski, konvencionalni, već u prvom redu individualni od inte­lekta k intelektu. Konvencionalnost, šablonu i birokra­tizam smatram najopasnijim neprijateljima poleta, du­ha i napretka...."

Analizom magistarskih radova ustanovljen je niz informacija. Navodimo neke od njih:

400

M. Šporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 391-404

Naslovu kao prvoj informaciji o radu treba posvetiti više pozornosti. To posebice vrijedi za radove koji se prenose (referiraju) u različitim publikacijama. Veći broj naslova je preopširan i nedovoljno precizan.

Tek manji dio radova ima sažetak i glavne dijelove napisane i na stranom jeziku. Smatramo daje to dobar način, kojim se odradi znatan dio pripreme za objavlji­vanje članka.

Poboljšanje kvalitete radova moguće je postići toč­nijim, određenijim i preciznijim opisima cilja i zadaće rada te metoda primijenjenih u rješavanju postavljenih zadaća. Propusti u oblikovanju tih značajnih sastavnica velika su manjkavost.

Radovi su po strukturi vrlo neujednačeni. Načini strukturiranja mogu se pratiti prema pojedinim razdo­bljima, tj. u znatnoj mjeri su određeni utjecajem me­ntora. Bilo bi korisno, kao stoje predloženo za diplom­ske radova ( V o n d r a , 1993), izraditi Naputak o izradi koji bi određivao kriterije što ih treba ispunjavati svaki rad. Dobro bi došle i preporuke o načinu, jeziku i stilu pisanja. Time bi bilo olakšano čitanje i razumijevanje rada. Znanstvene se informacije pišu zato da ih se čita i razumije ( S i l o b r č i ć , 1989).

Teze obrađene u magistarskim radovima često dozi­ve svoju drugu objavu u skraćenom obliku, kao članak u nekoj od publikacija. Koliko je članaka nastalo na os­novi analiziranih radova, nismo istražili. U svakom slučaju postojeća praksa je pozitivna, jer na taj način informacije dolaze do većeg broja potencijalnih koris­nika. Magistarski radovi "uskladišteni" u fakultetskoj i sveučilišnoj biblioteci ostaju relativno neiskorišteni.

Valjalo bi istražiti u kojoj mjeri autori nakon obrane magistarskog rada i dalje ostaju prisutni u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Je li njihov stvaralački nemir rezul­tira o novim istraživanjima i rezultatima ili nestaje na­kon završetka studija.

Pitanje iskorištenosti znanstveno i stručno usavrše­nih kadrova vrlo je osjetljivo. Praćenjem daljnjeg živo­ta i rada novih magistara moguće je utvrditi njihov do­prinos u praksi. S tim u vezi provedena istraživanja

1. B i s k u p , J., B . R a n o g a j a c , A . Š a j k o v i ć , & V. T e r e z i n , 1987: Stupanj angažiranosti viso-kostručnih kadrova na stručnim poslovima u šu­marstvu SRH. Glasnik za šumske pokuse, pose­bno izdanje 3: 287-295, Šumarski fakultet Sve­učilišta u Zagrebu.

2. B i s k u p , J., 1993a: Radne vrijednosti studenata i šumarskih inženjera. Šumarski list 117 (11-12): 465-474, Zagreb.

pokazuju da visokostručni kadrovi u šumarstvu troše 77 % svog stručno-profesionalnog rada na obavljanje rutinskih poslova, a samo 23 % na obavljanje kreativ­nih zadataka; samo 23 % ih smatra da se količina i kva­liteta njihova rada adekvatno valorizira ( B i s k u p i dr., 1987). Takvo stanje ukazuje na izostanak stimuliranja stručnjaka za usavršavanje, inovacije i racionalizaciju. Biskup stoga, 1987. zaključuje da postoje znatne unu­tarnje rezerve počevši od toga da se diplomirani inže­njeri, magistri i doktori znanosti više bave kreativnim poslovima, tj. da se smanji područje rutinskih poslova te da se kreativni i visokostručni radovi adekvatno va­loriziraju i nagrađuju. S relativno visokom vjerojatno­šću može se izreći tvrdnja da se poželjno unapređenje nije dogodilo u devedesetim godinama.

Na temelju obavljene analize magistarskih radova jednog od osam područja poslijediplomskih studija šu­marstva i prikazanog dijela ustanovljenih rezultata, os­taje svakom čitatelju da stvori osobni sud o magistar­skim radovima i poveže važnost usavršavanja i ospo­sobljavanja ljudskog resursa s postojećim stanjem šu­marske prakse. Možda će objava ovoga rada potaknuti nekog od potencijalnih istraživača da ispita stanje za druga područja poslijediplomskih studija i na taj način dodatno pridonese bazi znanja i literaturi o obrazova­nju za potrebe šumarstva u Hrvatskoj.

U razdoblju koje teče, te u skoroj budućnosti, real­no je očekivati kvalitativni skok unapređenja poslijedi­plomskog studija i završnih radova. Očekivanje proiz­lazi iz pojednostavnjenog, ubrzanog i jeftinijeg pristu­pa informacijama (internet) iz svjetskih baza znanja. Vjerojatno će studenti (magistrandi) i nastavnici (pose­bno mentori) i u hrvatskim uvjetima iskoristiti te teh­nološke pogodnosti. Nekim budućim analitičarima bit će izazov usporediti skupine magistarskih radova na-stalih u tekućem desetljeću s onima iz ranijeg razdob­lja, da bi se potvrdila ili odbacila hipoteza o unapređe­nju potaknutom informatičkim tehnologijama. Prika­zani rezultati u ovome i njemu sličnim radovima omo­gućit će analize u svrhu stalnog unapređenja obrazova­nja za potrebe šumarstva.

3. B i s k u p , J., 1993b: Samoreprodukcija i reprodukci­ja šumarske profesije u Republici Hrvatskoj. Gla­snik za šumske pokuse, posebno izdanje 4: 347-356, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

4. B i s k u p , J., 1995: Studenti šumarstva 1990-1994. Sociološka studija. Šumarski fakultet Sveučili­šta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-127.

5. L u k i ć , N., 1993: Metode i tehnika znanstvenog rada. Interna nerecenzirana skripta, 2. nadopu-

7. LITERATURA - References 7.1. Uporabljeni izvori - Used sources

401

M. Sporčić, V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 -8, CXXV (2001), 391-404

njeno izdanje. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-48.

6. N e i d h a r t , N., 1945: Prilozi pitanju šumarskog studija. Šumarski list 69: 32-39, Zagreb.

7. S i l o b r č i ć , V., 1989: Kako sastaviti i objaviti znanstveno djelo. JUMENA, Zagreb, s. 1-117.

8. Vondra , V., 1993: Osposobljenost inženjera šu­marstva - nužnost cjelovitog razvitka šumarstva Hrvatske. Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje 4: 331-346, Šumarski fakultet Sveučili­šta u Zagrebu.

9. *** Statut Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagre­bu, Zagreb 1997.

10. *** Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Mo­nografija, Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu, Zagreb 1985, s. 1-48.

11. *** Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860-1960. Šu­marski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1963, s. 1-618.

12. *** Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998, knjiga druga. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1998, s. 1-709

13. *** Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu -Arhi­va studentske referade, poslijediplomski studij.

14. *** Zakon o visokim učilištima. Narodne novine, 59/1996:2803-2824.

7.2. Analizirani magistarski radovi -Analyzed master's theses

1. B u b n j e v i ć , M., 1963: Sadašnje mogućnosti me­hanizacije i racionalizacije rada pri gruboj pri­premi tla za podizanje plantaža četinjača u Ja-strebarskom. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-79.

2. M a r k o v i ć , J., 1969: Racionalizacija procesa rada i proizvodnje kod iskorištavanja celuloznog dr­va topolovih i vrbovih šuma čiste sječe s obzi­rom na mesto, vreme i primenu makljanja. Ma­gistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu, Zagreb, s. 1-92.

3. Klanj šček , V., 1971: Istraživanje zakonitosti kod utovara oblovine jele i bukve. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za­greb, s. 1-94.

4. R a d u l o v i ć , S., 1971 : Racionalizacija i ekonomi­čnost koranja bukovog celuloznog drva mak­ijom i strojem za koranje u šumi kod panja ili na stovarištu. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-82.

5. K u z m a n i ć , I., 1972: Metode planiranja s osvrtom na organizaciju i raspodjelu u šumskom gospo­darstvu "Mojica Birta" u Bjelovaru. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-160.

6. Pečn ik , F., 1973: Istraživanja proizvodnosti rada sa raznim lancima i metodama rada pri kresanju grana smreke motornom pilom na temelju rad­nih pokusa i statističkih analiza. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-165.

7. Vrat ari ć, P., 1973: Ekonomske efektivnosti nekih suvremenih oblika mehaniziranog i animalnog transporta oblovine u uvjetima čistih sječa me­kih listača Podravsko-Podunavskog bazena. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-107.

8 .0 t r in ,Z . , 1974: Optimalna organizacija raspodjele oblovine četinjača glavnim potrošačima, s obzi­

rom na troškove kamionskog transporta iz odre­đenih sječina na području triju šumarija ŠG Lju­bljana. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sve­učilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-71.

9. Raguž , D., 1974: Kalkulacioni ključevi za raspo­djelu troškova ishrane jelenske divljači po spolu i klasama starosti. Magistarski rad. Šumarski fa­kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-112.

10. Terz in , V., 1975: Istraživanje optimalnog rješenja dolaženja radnika na radilište i povratka k pre­noćištu u ŠPP "Slavonska šuma" Vinkovci. Ma­gistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu, Zagreb, s. 1-99 + III.

11. V l a t k o v i ć , S., 1975: Racionalizacija iskorišći-vanja šuma u zimskim uvjetima na području Ličke Plješivice. Magistarski rad. Šumarski fa­kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-196.

12. Hr ib l j an , B., 1976: Organizacija rada agregata sa zglobnim traktorom u iskorišćivanju prigor-skih šuma. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-152.

13. K o v a č e v i ć , Z., 1976: Šumsko gospodarstvo Gospić u uvjetima sadašnje i optimalne otvore­nosti šuma. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-140.

14. K l a s i ć , S., 1979: Ekonomski opravdane cijene proizvodnje ukupnog šumskog transporta po drvnim sortimentima šumarije Koska po planu za 1978. godinu. Magistarski rad. Šumarski fa­kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-149.

15. Z e l i ć , J., 1981: Istraživanje elemenata organiza­cijske i ekonomske faze pripreme kamionskog šumskog transporta. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-186.

16. Pešu t , B., 1982: Sinhronizacija kamionskog tran­sporta sa utovarom i istovarom oblovine na sto-varištima u uvjetima Šumarije Ogulin. Magi­starski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Za­grebu, Zagreb, s. 1-218.

402

M. Sporčić. V. Vomira: MAGISTARSKI RADOVI. OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 391-404

17. K r z n a r , A., 1987: Utjecaj debljinske strukture na vrijednost sastojine. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-84.

18. N o v a k , N., 1987: Razvoj informacijskog sustava radne organizacije u šumarstvu. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za­greb, s. 1-119.

19. Z d j e l a r , M., 1989: Utjecaj metode gradnje trak­torskih vlaka na proizvodnost i ekonomičnost rada, oštećivanje stabala i naprezanje radnika. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-127.

20. M a r t i n i ć , I., 1990: Interakcije metoda rada, rad­nih uvjeta i proizvodnosti rada pri sječi i izradi drva u proredama sastojina. Magistarski rad. Šu­marski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-100.

21. M a j s t o r o v i ć , S., 1991: Istraživanje organizaci­je rada na privlačenju drva u proredama sastoji­na. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučili­šta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-104.

22. V o n d r a , V., 1991: Uspješnost prijevoza drva ka­mionskim kompozicijama. Magistarski rad. Šu­marski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-110 + V.

23. B o g d a n o v i ć , J., 1993: Ekonomska efektivnost utovara i transporta drva riječnim plovilima. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-103 +VI.

24. D o l e n e c , S., 1993: Utjecaj socioekonomskih i psiholoških činitelja na radnu sposobnost i učin­kovitost šumarskih radnika. Magistarski rad. Šu­marski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-115 + VI.

25. D u n d o vi č, J., 1996: Gospodarski i ekološki kri­teriji za planiranje, projektiranje i građenje šum-

27

28

skih prometnica. Magistarski rad. Šumarski fa­kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -180.

26. V u l e t i č , D., 1996: Ekonomski gubici na vrijed­nosti drva hrasta lužnjaka (Querem robur L.) kao posljedica ozljeđivanja stabala. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-89 +VI.

P r e r a d o v i ć , S., 1997. Proučavanje radnih pokre­ta pri radu šumarskih radnika. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -116 + VIII.

M i l k o v i ć , I., 1998: Utjecaj proreda na vrijedno­sni prirast sastojina hrasta lužnjaka. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-99 +XI.

29. Rade J a g a š , D., 1998: Izbor sustava ključnih po­kazatelja poslovanja kao osnova za donošenje poslovnih odluka u šumarstvu. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Za­greb, s. 1-101.

R a j k o v i č , I., 1998: Ekonomske posljedice suše­nja hrasta lužnjaka na području Šumarije Lipo­vac. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveuči­lišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-135.

Beljo Re č i ć, M., 2000: Organizacijski i ekonom­ski učinci slobodnog tržišta šumskim proizvodi­ma. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučili­šta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-122 + II.

V l a h i n j a , J., 2000: Istraživanje kriterija raspo­djele troškova i dobiti zajedničkih šumskih pro­metnica. Magistarski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1 -102 + X.

33. P o s a v e c , S., 2001: Vrednovanje metoda za pro­cjenu vrijednosti šuma. Magistarski rad. Šu­marski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, s. 1-135.

30

31

32

SUMMARY: Postgraduate study was established in 1961 at the Faculty of Forestry of Zagreb University. The reorganization of the study was carried out in 1988 and 1994. Today at the Forestry Department there are eight scientific postgraduate studies and seven specialization programs. The courses are broken down into obligatory sub­jects of specific scientific orientation, obligatory optional subjects of two orientations and free optional subjects. Educational programs include one-year specialization courses and two-year courses for scientific training. Apartfrom graduated engineers of forestry graduated engineers of agriculture, graduated architects and graduated economists can also attend the courses of specific orientation. The study is completed by the preparation and public defense of the specialization thesis or master s thesis.

As forty years have past since the study was established, it was considered neces­sary to collect information required for making an expert and impartial survey of a 40-year postgraduate study process. Efforts were made to obtain a general assessment of the postgraduate study by a synthetic cross-reference of qualitative and quantitative indicators and to validate the contribution of master s theses to forestry knowledge for the chosen field of study by a series of indicators obtained by the analyses of master s theses and to estimate indirectly the time trend of changes and development of this study from its establishment (1961) to the present day (2001).

403

M. Sporčić. V. Vondra: MAGISTARSKI RADOVI, OBRANJENI NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U ZAGREBU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 391-404

The data of previous study orientations were put together with the data of their suc­cessors. Surveys were made in accordance with the actual scientific orientations and five-year periods. The analysis of 33 master s theses of the study orientation Economy of forest-management resources defended so far involved searching of the papers by use of a preset procedure. The searching procedure included reading of introduction, description of the paper's scope and objective, methods applied for achieving the set objective, discussion and conclusion on results as well as the summary. Visual forms of supplements and results were established, listed references were counted as well as the items of other used sources. The statement in the title of the article was used as the motto for creating the analyses criteria.

A total of 846 candidates have attended the postgraduate study in forty years of its existence. 87 % of them chose the scientific postgraduate study. Preference was given to the study orientations Forest silviculture and Space arrangement of parks and natu­ral recreational facilities. An increasing growth of interest for scientific training has been recorded in the last two decades. Each year, 21 persons on average have been enrolled on a postgraduate study.

In the said period, at the Faculty of Forestry in Zagreb, 194 mater's theses have been defended. 180 (93 %) of them were scientific master's theses and 14 (7 %) spe­cialisation theses. Most of the papers dealt with the field of Forest silviculture (21 %), followed by Forest management and Economy of forest-management resources with 18 % of defended master's theses each.

Only 23 % of the enrolled candidates won their master's degree. The best ratio of initiated and successfully completed studies was achieved in the field Breeding of for­est trees where 54 % of the candidates took their master's degree. In the field Space arrangement of parks and natural recreational facilities only 7.6 % of enrolled stude-nats completed their study successfully.

The period between enrolling on a postgraduate study to the defence of the master s thesis ranges between 2 and maximum 24 years, i.e. eight years on the average.

The fact that only every fourth candidate wins a master s degree and that it takes 3 to 4 times the time scheduled for completing the study, brings discredit on the post­graduate study. The reason for these unfavourable features can be explained by inade­quate valorisation of expertise and professional skill but also by low aspirations of candidates.

The analysis of master's theses showed the possibility and necessity to upgrade their quality. Better attention should be paid to the title, as the source of the first infor­mation. A large number of titles is too extensive and insufficiently precise. The summa­ry and some segments of the papers are written in the foreign language only exception­ally. A higher level of the papers can be achieved by a more accurate, more specific and more precise description of the scope and objective of the thesis as well as of meth­ods applied in solving the set objectives. The omission of determining these key seg­ments is a serious deficiency. Reading and understanding of the thesis would be facili­tated if criteria were established specifying what each thesis must contain and giving recommendations on the manner, language and style of writing. Publishing of articles based on theses elaborated in master s papers is pointed out as a good way of provid­ing better information on research results.

In 80 % of cases, master s theses deal with the solution of practical problems met by engineers of forestry in their everyday work. The most common are the problems of productivity, efficiency and profitability of production in forestry.

Prepared and defended master's theses are significant for forestry. Most of them represent a serious contribution to forestry profession and science. Their contribution consists in upgrading the performance of production and business functions, in reveal­ing knew conceptions and upgrading the methodology of studying production, biologi­cal and ecological processes in forestry.

Key words: postgraduate study, master's thesis, human resources in forestry, forestry development

404

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS UDK 630* 156 - 451

Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 405-412

GOSPODARENJE SUMOM I DIVLJACI S OSVRTOM NA PROBLEME U NJEMAČKIM ŠUMAMA

WALDBAU UND WILD VERWALTEN MIT HINSICHT AUF DIE PROBLEME IN DEUTSCHEN WÄLDERN

Marijan GRUBEŠIĆ*

UVOD

Problemi gospodarenja šumama u pojedinim europ­skim zemljama nama se ponekad čine nestvarnim ili teško usporedivim sa stanjem u našim šumama. Razlo­zi teškoća u usporedbi su jednim dijelom u tome, što su naše šume prirodne, s očuvanom iskonskom florom i faunom, i njima se gospodari na način koji najviše opo­naša prirodne procese. Umjetno podignutih sastojina ili bolje reći monokultura relativno je malo, a i njihova uloga je samo pionirska, te se na toj površini kasnije uzgaja prirodna vegetacija.

Drugi problem koji opterećuje šumarstvo, u nama po tradiciji šumarstva bliskim zemljama, je divljač,

koja zbog prevelike brojnosti i koncentarcije otežava ili čak onemogućava obnovu sastojina.

Pored ovih gospodarskih problema u srednjoeurop­skim zemljama, problem je nestanak biološke raznoli­kosti u šumama u odnosu na sastav biljnog i životinj­skog svijeta. Biodiverzitet postaje sve veća nepoznani­ca u uvjetima intenzivnog pošumljavanja i podizanja monokultura.

Koji su problemi u primjerice Njemačkoj što se tiče odnosa divljači i šume, nestanka prirodne raznolikosti i očuvanja stabilnosti ekosustava, može se zaključiti iz izvješća o njemačkim šumama u 2000. godini.

Gospodarenje šumom i divljači Problem Njemačke - odumiranje šume odozdo

U Njemačkim šumama već sto godina susreće se is­ti problem - gubitak mješovitih šuma prouzročen, po­red načina gospodarenja šumama i umjetnom obno­vom sastojina, brštenjem rijetkih i ekološki vrednih vrsta nakon obnove sastojine.

Posebice selektivno brste srne, koje uglavnom kon­zumiraju listače i prateće vrste (drveća i grmlja), a glavne vrste u sastojini, posebno crnogorične kao što su smreka i bor, ostaju neoštećene.

Za vrijeme inventure šuma ustanovljeno je, da je svako treće mlado stabalce visine od 20 do 50 cm ošte­ćeno uslijed brštenja (35,8 %), a kod stabalaca visine od 51 do 130 cm daljnjih 29,4 %. Znatno su jače oštećene bjelogorične vrste, kod kojih je obršteno čak 41,8 % stabalaca visine 20 do 50 cm. Od četinjača, izrazito osjetljiva na brštenje je jela, sa 47,7 % ošteće­nja u dobi pomlatka.

Inventura je pokazala da su u privatnim šumama oštećenja od brštenja divljači veća nego stoje to slučaj

Doc. dr. se. Marijan Grubešić, Šumarski fakultet Zagreb, Svctošimunska 25, Zagreb

u državnim. Ta je razlika posebno izrazita u Bavar­skoj, gdje se od 1986. god. svake treće godine vrši utvrđivanje intenziteta brštenja prema jedinstve­nim standardiziranim kriterijima, čiji su rezultati mjerodavni za planiranja odstrela divljači.

Povećanjem odstrela u državnim šumama "vidlji­vo" su smanjena oštećenja od bršćenja u posljednjih šest godina, za razliku od privatnih šuma gdje su ošte­ćenja još uvjek vrlo velika, što upravo pokazuju i broj­ke dobivene na temelju provedene inventure savezne šume za Bavarsku. Dok je u privatnoj šumi svaki drugi hrast bio obršten (52 %), u državnoj šumi obršten je "samo" svaki treći (36 %).

Problem brštenja i dalje je ogroman, a odražava se na gubitak mješovitosti vrsta drveća u njemačkim šu­mama, a ide na uštrb bjelogoričnih vrsta i ekološki vre­dnije jele, a u korist monokultura smreke. U novim sa­veznim državama situacija je još drastičnija zbog izra­zito povećanog broja dvopapkara. Obnova sastojine po pravilu uspijeva samo u ograđenom prostoru. Ograđe­nih površina za vrijeme inventure bilo je 191.000 ha ili 3 % površine njemačkih šuma.

405

M. Grubešić: PROBLKM GOSPODARENJA SUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 405-412

Prevelik brst mijenja i smanjuje ne samo brojnost gospodarskih vrsta drveća, već se time bitno utječe na sastav slojeva grmlja i prizemnog rašća.

Uz prekomjerni broj divljači stradavaju i pionirske vrste drveća, a istovremeno je potaknuto širenje korov-skih biljaka rezistentnih na bršćenje, kao stoje primje­

rice paprat koja stvara gusti pokrivač tla koji sprječava pomlađivanje šume. Gubici prirodnosti šumske vege­tacije imaju teške posljedice za plodnost šumskog tla i ostale životne zajednice u šumi (ptice pjevice, leptiri, pčele i si.).

Biodiverzitet - velika nepoznanica u njemačkoj šumi Održavanje mješovitih sastojina u njemačkim šu­

mama nije bio cilj tradicionalnog razmišljanja. U cilju potpune racionalizacije i uzgoja samo gospodarskih vrsta, tijekom 19. stoljeća favorizirane su pojedine vrs­te drveča, ali i divljači, a sve ostale su uklanjane kao štetne odnosno konkurentne, stoje naravno pogodova­lo stvaranju monokultura, a na taj je način uništena biološka raznolikost.

U gospodarenju faunom često je cilj bio potpuno is­trebljivanje štetočina, kao stoje to u prošlom stoljeću "uspješno" postignuto kod velikih zvjeri, npr. med­vjed, vuk i ris u potpunosti su nestali, a divlja mačka, sovuljaga, suri orao, orao štekavca i pjegavi orlić goto­vo su nestali.

U središtu pozornosti njemačkih šumara sa zoološ­kog gledišta bile su s jedne strane životinjske vrste predviđene za lov, a s druge strane insekti štetni za šu­marstvo, mali sisavci i njihovi suparnici.

Zaštita ptica bila je usmjerena na vrste ptica koje su se hranile insektima kao npr. sjenice, da bi spriječile masovno širenje insekata štetnih za šumu (akcija po­

stavljanja kućica-gnjezdišta, zimsko hranjenje, suzbi­janje "neprijatelja" kao što su kobac ptičar, sojka kre-štalica i vjeverice, ali i puhovi).

Životinjskim vrstama tipičnim za šumu, koje nisu igrale nikakvu ulogu u pogledu koristi i štete nije se obraćala posebna pozornost. Tako se u prošlom stolje­ću rasplamsala snažna znanstvena prepirka o koristi ili šteti djetlića. Kada se nije mogla dokazati njihova po­sebna korist, a niti značajna ekonomska šteta, znan­stvenici su se pomirili njihovim postojanjem bez pose­bnog interesa za njihovu daljnju sudbinu. U Bavarskoj se od devet postojećih vrsta djetlića najmanje sedam nalaze na crvenoj listi.

U njemačkim šumama velika pozornost posvećena je malom crvenom šumskom mravu, koji je budio veliku nadu u borbi protiv insekata štetnih za šumarst­vo. Međutim, nije se mislilo unaprijed, da u tipičnoj njemačkoj jednodobnoj šumi za tu vrstu gotovo i ne postoje potrebni životni uvjeti, stoga ne bi pomogle niti naporne zaštitne akcije umjetnog razmnožavanja, ni mehanička zaštita gnijezda.

406

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA SUMOM I DIVLJACI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 405-412

Uspješni programi za zaštitu vrsta u njemačkoj šumi Izvrsno razmnožavanje srne i jelena

Druge vrste divljači koje su uživale pozornost šu­mara, razvile su se u iznenađujućom dinamikom. Srna i jelen, najomiljeniji objekti šumarstva i lovnog gospo­

darenja, zahvaljujući zaštiti i brizi postali su već davno problematična divljač u njemačkim šumama.

3 m c

IO O a

Odstreli srneće divljači od 1979 do 1997. Savezna republika Njemačka

GRAF 1 - Odstrel srneće divljači od 1979. do 1997.

Sjeveroamerikanac Aldo Leopold, slavni osnivač biologije divljači, to naziva "The German Problem", kada se prije Drugog svijetskog rata iz znatiželje upo­znao s njemačkim šumarstvom lovstvom.

Danas se zbog problema prekobrojne divljači govo­ri o odumiranju šuma odozdo.

Lovačke statistike pokazuju dojmljive podatke o najuspješnijim programima za zaštitu vrsta u povijesti njemačke zaštite prirode. Najuočljiviji je uspjeh kod srna. Od 1992. god. u Njemačkoj godišnji dozvoljeni

odstreli srna iznose preko milijun grla. Pri tomu se brojno stanje ne mjenja značajno, a štete u šumi su gle­dano na veliku površinu i dalje neprihvatljivo visoke. Srne u Njemačkoj danas spadaju u najbrojnije sisavce. Odstrel srna je najveći od svih ostalih vrsta divljači, a od sredine 1980-ih nadmašio je odstrel zečeva, te div­ljih golubova koji od 1990. god. spadaju u najčešću si­tnu divljač.

Odstreli jelenske divljači se u starim saveznim dr­žavama održavaju već 20 godina približno na istoj ra­

ca o a

Odstreli dvopapkara od 1979 do 1997. Savezna republika Njemačka

GRAF 2 - Odstrel dvopapkara od 1979. do 1997.

407

M. Grubešić: PROBLUM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME .. Šumarski list br. 7 X. CXXV (2001). 405-412

zini. U prvoj polovici 1990-ih u bivšoj Njemačkoj De­mokratskoj Republici privremeno je povišen odstrel zbog redukcije previsokog brojnog stanja. Međutim, i nadalje se zadržava visoku razina odstrela.

Posebno uspješna priča novije lovačke povijesti je o crnoj divljači, koja je u prošlom stoljeću zbog šteta na poljoprivredi istrebljena u neograđenim lovištima, a održavana samo u nekim ograđenim lovištima. Odstrel divljih svinja se u Njemačkoj u zadnjih dvadeset godi­na utrostručio. U starim saveznim državama je u istom razdoblju eksplozivno naraslo brojno stanje i broj od­strela gotovo deseterostruko, prouzročeno, umjetnini

408

hranjenjem te žirom hrasta i bukve, kao i snijegom koji utječe na uspjeh lova. Danas, crna divljač živi sve do gorskih vrhova bavarskih šuma, gdje je još donekle za­štićena zbog blagih zima. U zadnja dva stoljeća udvo­stručili su se odstreli jelena lopatara, a također i divo-koza u visokom gorju. Čak se i udomaćeni mufloni da­nas dva do tri puta više odstreljuju nego što je to bio slučaj početkom 1980-ih.

Njemačke jednodobne šume s velikim brojem bilja­ka u fazi obnove osiguravaju mogućnost brštenja i za­klon, te su vrlo pogodan habitat za razmnožavanje dvopapkara (preživača).

Sto se intenzivnije u šumi vrše zahvati, to je po­godnije stanište biljojedima.

Dvopapkari su profiteri prekomjerenog iskorištava­nja šume u ratnim okolnostima, prirodnim katastrofa­ma, kao i kod gospodarenja šuma čistim sječama, što osigurava određeno razdoblje branjevine pogodne za divljač.

Prirodne šume s velikim udjelom određenih kli-maksnih vrsta drveća koja daju jaku sjenu, kao bukva i

U prirodnim šumama (hrast si. 1. i jela si. 2.) bogatstvo je vrsta i u njima se osjeća život. Ima mjesta i za biljke i životinje dok je u monokulturama (smreka si. 3.) "siromaštvo i monotonija.

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 405-412

jela, dopuštaju, slično kao i bukove prašume, obitava­nje samo manjeg broja krupne divljači

Tako da je u tajnom saznanju o tim okolnostima, pokoji šumar zadovoljavajući svoju drugu dušu, onu lovačku, kroz prekomjerno unosno sječenje drva, tj. is­krcavanjem šuma, sam stvorio lovački teren. A "trajne" štete takvog ophođenja "gušit" će sljedeće generacije. Drugi čimbenici kao što su cijepanje šuma cestovnim

Šumari koji uče na pogrešakama, štite U današnjim lovačkim statistikama više ne postoje

podaci o stanju drugih životinjskih vrsta za lov kao što su tetrijeb i lještarka, čije brojno stanje već dugo ne do­zvoljava njihov lov. Tetrijeb je danas jedna ugrožena vrsta sa crvene liste. Razlozi za takav pad brojnog sta­nja su mnogostruki, a utjecajni čimbenici kod tipične jednodobne šume čine nedostatak prostranih, mirnih i prirodnih kompleksa starih šuma, te prekomjerno pase-nje vegetacije od dvopapkara, posebice borovnice. Ak­tualne procjene brojnog stanja sežu od 750 do 1500 pa­rova tetrijeba i 1500 do 2100 parova lještarki (H. Bau­er i PeterBerthold 1996.).

Kuna zlatica, drugi pripadnik jednodobnih šuma, postao je rijetki primjerak u sporedbi s najbližim ro­dom kunom bjelicom, koji ulazi čak i u središte grado­va i kuna zlatica se nalazi na crvenoj listi zajedno s ma-

mrežama i druge izgradnje idu biljožderima u korist, kao i konstantno gnojenje dušikom i blizina poljopri­vrednih kultura bogatih bjelančevinom, potpomažu natprosječni porastu brojnog stanja dvopapkara u nje­mačkoj šumi. Ključnu funkciju u razvoju njemačke šume, međutim, zauzima skrb o divljači koja se sastoji od hranjenja i nedovoljnog lova, koji je ponajprije ori­jentiran na dobivanje trofeja.

vrste sa crvene liste i sojke kreštalice lim grabežljivcima kao što su tvor i hermelin.

Sve se tri vrste međutim u Njemačkoj i dalje love. Ipak, šumari su bolje naučili svoju lekciju iz biologije divljači i ekologije šuma, na što i ukazuje lovačka stati­stika. Svoje lovačke aktivnosti sve više preusmjeravaju na toliko potrebnu regulaciju brojnog stanja dvopapka­ra, te svojevoljno pošteđuju ugrožene vrste sisavaca i ptica s crvene liste.

Sojka kreštalica, najuočljivija i vjerojatno najljepša ptica pjevica njemačkih šuma također je pošteđena od šumara . U prijašnje vrijeme šumari su sojki kreštalici pripisali daje najgori neprijatelj korisnim "radnim pti­cama" koje se hrane insektima. Do nedavno su se is­plaćivale premije za odstrel sojki kreštalica. U među­vremenu se razglasilo da upravo taj šumski stanovnik na prirodan način širi plodove hrasta i bukve.

Brojnost vrsta u njemačkoj šumi u odrazu crvenih lista O ekološom stanju njemačke šume ništa nije rečeno

što bi prešlo saznanje o njezinom broju vrsta drveća. Također, nedostaju podaci o sličnosti s prirodnim šu­mama, njihovoj pripadnosti u prirodne ili umjetne šu­marske zajednice, kao i podaci o situaciji s faunom. Tako da smo ovisni o crvenoj listi, ako se želimo poza­baviti pitanjem o biodiverzitetu, koje je postalo sve ak-tualnije nakon donesenih novih međunarodnih obveza.

Šumarstvo je zajedno s lovstvom 1988. god. bilo javno optuženo kao drugi najvažniji uzročnik osiroma­šenja vrsta, odmah nakon poljoprivrede (Korneck , Sukopp 1988.). Šumarstvo je tu izjavu energično od­bacilo (Volk, S c h l e n s t e d t 1991). Dokazi su neu­

temeljeni, budući da ne postoje područna istraživanja o ekološkom stanju njemačkih šuma.

Čak izradu karata s ucrtanim mjestima relikata i po­sebnih biotopa u šumama spriječila je svojim aktivno­stima služba za zaštitu prirode u saveznim državama kao npr. u Bavarskoj. Druge uprave pokrajnih šuma, kao npr. u Baden-Württembergu, ili savezne šume, sa­moinicijativno su to sami izradili. Uzimajući crvene li­ste kao mjerilo, moglo bi se zaključiti daje brojno sta­nje vrsta drveća u njemačkim šumama dobro, unatoč stoljetnom gospodarenju i drastičnom preoblikavanju načina uzgoja šuma u 19. stoljeću.

Udio ugroženih životinjskih vrsta koje žive u šumama Savezne Republike Njemačke Od ukupno 30 vrsta drveća koje je preživjeloe teške

gubitke u ledeno doba, jedino je 1984. utvrđeno kako je brijest jako ugrožena vrsta, a crna topola ugrožena vrsta (Blab. et. al. 1984.).

U sloju grmlja, rana vrba se smatra jako ugroženom vrstom, tisa ugroženom, a crvena hudika i mužotova oskoruša potencijalno ugroženom vrstom. Pri obnav­ljanju crvene liste 1988. grupi ugroženih vrsta morala se nadodati i jela, mada se dosada tretirala kao najra­širenije crnogorično drvo u Njemačkoj. U tom trenutku

Životinjska grupa

sisavci ptice gmizavci, vodozemci, ribe kukci (izabrana grupa) veliki leptiri opnokrilci

Ugrožene ukupno

50 133 70

1686 534 615

vrste od toga u šumi

76% 42% 30% 50% 30% 50%

(Prema Plachtcru 1991.

409

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 405-412

nije bila izumrla niti jedna vrsta drveća u Njemačkoj. U procjeni tih crvenih lista, nisu međutim, istaknuti drastični gubici areala, dugoročno osiromašenje pri­rodnih šuma koje su prevedene u monotone umjetno uzgojne crnogorične šume - kulture.

Prema aktualnoj crvenoj listi biljaka zbog umjetnog

Od različitih životinjskih grupa koje su ispitane u svezi s njihovim statusom ugroženosti kao što su sisav­ci, ptice, kukci i opnokrilci, polovica i više ugroženih vrsta žive u šumi. Najočitije su rijetke i ugrožene vrste vezane uz stara i mrtva stabla. Tako je od devet vrsta djetlića u Bavarskoj, sedam navedeno na crvenoj listi. Pet ih je pripadnika starih bjelogoričnih šuma s dovolj­nom količinom mrtvog drveća. Troprsti djetao u starim prirodnim gorskim smrekovim šumama pretežito živi od potkornjaka na boležljivim i odumirajućim smreka­ma. Osim šumske šljuke koja se snalazi i u mladim sas-tojinama (branjevinama) koje su bogate bjelogoričnim

uzgoja šumom, već 47,5 % svih vrsta u sloju prizem­nog rašća smatra se ugroženima. Kod gljiva 30 do 50 vrsta dobilo je ocjenu ugrožene vrste. Većina tih vrsta je ovisno o prisutnosti starih i mrtvih bjelogoričnih sta­bala, oboje velike rjetkosti u umjetno podignutim sas-tojinama u Njemačkoj.

drvećem, te kopca ptičara koji preferira smrekov mla-dik za sjedenje na jajima, šumske ptičje vrste sa crvene liste ovisne su o zrelim razvojnim stadijima, o starim prirodnim šumama i njihovim fazama pomlađivanja. Ševa i noćna lastavica bile su korisnice borovih kultura na degradiranim staništima. Njihovom sanacijom i pre­oblikovanjem u prirodnije i zdravije šume, te su živo­tinjske vrste otvorenih, toplih šumskih stepa u Njema­čkoj osuđene na izumiranje.

Šumski šišmiši također spadaju u vrste koje žive u zrelim šumskim sastojinama na svijetlim pomlađenim područjima i u starim drvećima bogatim dupljima. Kao

Aktualno brojno stanje nekih Vrsta ptice veliki djetao crna žuna zelena žuna siva žuna mali djetao vijoglavka srednji djetao troprsti djetao bjelohrpti djetao jastreb kobac ptičar prugasti orlić šumska sova

Parova za razmnožavanje 450 - 500 000

20 - 30 000 30-38 000 12-23 000 20-50 000 15-20 000 8- 12 000 450 - 700 200 - 400 10- 13 000 12- 17 000 113- 147

50- 100 000

karakterističnih šumskih ptičjih vrsta • šumska ušara 20 - 50 000 • gačasta kukumavka 2500 - 3000 • šumski ćuk 1000- 1300 • golub dupljaš 20-40 000 • crna roda 250 - 300

Inventure, vezane uz uređenje gospodarskih šuma, pokazale su u 49 bavarskih šumarija da u gospodarskoj šumi samo 1,2 % drveća postoji kao ležeća i stojeća mrtva drva, to je prosječno po hektaru 3,3 kubičnih metara mrtvog drveća, s promjerom od preko 20 centi­metara. Iz istočnoeuropskih prašuma poznate su količi­ne fhrtvog drveća oko 20 %. Neki rezervati bukve i pri­rodnih šuma, kojima se već dva desetljeća ne gospoda­ri, bliže se tim brojčanim podacima.

Odnos broja parova ptica i starosti šume (sastojne) - primjer služba za uzgoj šuma Ebrach -

GRAF 3 - Odnos broja parova ptica i starost šume (sastojine).

410

M. Grubešić: PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001). 405-412

stoje to slučaj i kod 22 životinjske vrste utvrđene u Sa­veznoj Republici Njemačkoj, na crvenoj listi moraju biti navedeni i tipični stanovnici šuma. Njemačka nosi posebnu odgovornost za malog topira i velikouhog šiš-

Bukove šume stavljat će se u središte budućih stra­tegija za zaštitu vrsta. Bukva ima prirodni areal s teži­štem u Njemačkoj. Gospodarenje šumama je tokom posljednja dva stoljeća smanjilo prirodnu bukovu šu­mu na skromni ostatak od 14 % površine njemačkih šuma. Samo 12 % bukovih šuma stanje je od 140 godi­na (u Bavarskoj samo 9,2 %). To je skromnih 1,65 % šumske površine prirodnog areala bukve (u Bavarskoj 0,88 %). Na isti je način sužen životni prostor ostalih vrsta ovisnih o starim bukovim šumama.

Održavanje bukovih šuma i o njoj ovisnim vrstama je, globalno gledano, ponajprije njemačka obaveza kod održavanja brojnosti vrsta. Smjernice za europsku fau­nu - floru - habitate proglasile su potrebu za zaštitu za­jednica bukovih šuma.

Nakon prikaza stanja u njemačkim šumama može­mo svako na svoj način donijeti određene zaključke i usporebu s našim konkretnim prilikama.

Nesumnjivo da nas ne opterećuju u tolikoj mjeri problemi oko prekobrojnog stanja krupne divljači u na­šim šumama, posebice preživača. Iznimka je divlja svi­nja koja i u našim staništima predstavlja problem zbog prevelike brojnosti. No, što se tiče preživača, još uvjek generalno više vodimo bitku oko obnove fonda divljači i popune predviđenih kapaciteta, a manji su problem štete koje počine preživači na šumskim površinama. Ipak pojedina lovišta u kojima se uspjelo obnoviti ili popuniti fond divljači ističu problem sa štetama koje počini divljač brštenjem ili guljenjem posebice u mla­dim sastojinama. Istaknuti problem u Njemačkoj ne bi smjeli zanemariti, jer se isti uz razvoj fonda krupne div­ljači uskoro može očekivati i kod nas. Način da se sas-tojine u fazi obnove moraju ograditi da bi se zaštitile od divljači, primjenjuju se već duže vrijeme i kod nas u područjima gdje dominiraju među divljači - preživači.

Sperber , G., 2000: Deutschlands Wälder. Wie nach­haltig ist Forstwirtschaft? Artenvielfalt und Jagd. Bund Naturschutz in Bayern e.V. s. 17-24.

D ie t zen , W., T h i l e , H., 1993: Jugend erlebt Natur. Das praktische Handbuch für ein neues Natur­verständnis. Weitbrecht, 196 s.

S te rn , H., Sch röde r , W., Vester , F., D i e t z e n ,

miša, jer obje vrste imaju glavno stanište u Njemačkoj, a njihova rasprostranjenost po srednjoj Europi ne seže puno dalje.

Za dosadašnju zaštitu prirode to znači preorjentaci-ju, budući da se tradicionalno ponajprije založila za vrste otvorenog prostora, tj. za korisnike prijašnjih čes­to štetnih oblika korištenja zemlje. Doseljenici, prete­žito iz istočnih područja šumske stepe, žive u Njema­čkoj na rubovima njihovih rasprostranjenih prirodnih areala. Ako u Njemačkoj odumiru prekrasne ptičje vrs­te kao modrulja, pupavac ili ćuk, to je velik gubitak za Njemačku, ali nevažno za postojanje tih vrsta. Martin Flade je u svom predstavku njemačkim zaštitarima ptica predbacio da su do sada štitili krive vrste, tj. vrste na rubu svojeg areala ili atraktivne ptice, kao stoje ve­liki sokol i sova drijemavica, s velikim brojnim sta­njem. S parolom "Tražite bukve!", on zaštitarima pri­rode ukazuje na davnu potrebu promjene smjera. (Mar-t inFlade 1999).

Zaigurno područje u kojemu za sada pa ni u skora­šnje vrijeme, ne bi trebali imati poteškoća je očuvanje biodiverziteta, jer tradicija gospodarenja šumama na prirodan način u prirodnim staništima i prirodnim fito-i zoocenozama jamstvo su održavanja prirodne razno­likosti.

Negativna iskustva drugih i njihova visoka cijena koju danas plaćaju kako bi se barem malo približili prirodnosti šuma, flore i faune trebaju nama biti upo­zorenje da ne bi zbog nekih stručno nepromišljenih ( ili profiterskih) razloga napustili prirodne zakone u našim šumama i priklonili se nekim zahvatima koji bi možda na prvi pogled pojednostavili gospodarenje šumom i divljači, smanjili troškove, povećali prihode, ali za bu­duće naraštaje uništili očuvanu prirodnu baštinu.

*** Rad je izrađen u okviru projekta HS i Šumar­skog fakulteta 2.06.03.

W., 1980: Rettet die Wildtiere. Pro Natur Verlag, Stuttgart. 240 s.

Far i n o , T., 1991: Borealer Nadelwald, in Lebendige Natur. Unipart - Verlag Stuttgart, s. 102-117.

F a r i n o, T, 1991 : Die gemässigten Wälder, in Leben­dige Natur. Unipart - Verlag Stuttgart, s. 260-286.

Strategija zaštite prirode Tražite bukve!

RASPRAVA

LITERATURA:

411

M. Grubešić: PROBLHM GOSPODARENJA ŠUMOM I DIVLJAČI S OSVRTOM NA PROBLEME ... Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 405-412

ZUSAMEN FASSUNG: Waldbau und Wildverwalten ist oft eine Frage die mit dem integralen Bewirtschaften in unseren Ökosystemen verbunden ist. Obwohl bei uns augenblicklich keine besonderen Probleme in dieser Hinsicht bestehen, eine Vergrösserung des Wildfonds mit einer Intensivierung des Wildbewirtschaftens können auch dieses Problem hervorheben. Als eine Illustration von Nachfolgen der Züchtung von nur einer Art, Wild oder Baum, nehmen wir die Erfahrungen von Ländern, die in grossem Masse die Natürlichkeit der Standorte und die Biodiversität verletzt haben. Ein solches Land, das mit Waldbau, Wildüberzahl und dem Erhalten der biologischen Verschiedenheit Probleme hat, ist Deutschland.

In deutschen Wäldern dominieren Monokulturen, welche schlechte Bedingungen für die Biodiversität von Pflanzen und Tieren anbieten. Das Problem der restlichen natürlichen Wälder ist das Wild, besonders die Wiederkäuer, weil es die natürliche Verjüngung verhindert. Ein besonderes Problem sind das Weiden und das Äsen, wodurch das Fortdauern der seltenen und gefährdeten Arten in Frage kommt.

In den natürlichen Beständen in ihrer Verjüngungsphase geht zwischen 30 % und 50 % des Jungwuchses zugrunde. Meistens sind es die Laubbäume und, von Nadelhölzern, die Tanne. Um die Bestände zu verjüngen, ist ihr Umzäunen unentbehrlich.

Für die Zwecke der Jagdwirtschaft wurden am Ende des 19. Jahrhunderts grosse Wildtiere (Bär, Wolf Luchs) vertilgt, und die Rotwildzucht intensiviert. Die Überzahl von Wiederkäuern beschädigt die natürlichen Wälder in solchem Mass, dass man in Deutschland vom Waldabsterben von unten spricht.

Nebst Wiederkäuerüberzahl wurde dasselbe für die Wildschweine fest­gestellt. Diese Tiere waren früher in Deutschland eingezäunt. Wesentlich ist auch die Zahl von Muffionen und Dammhirschen gestiegen. Forschungen haben erwiesen, dass die intensivierten Eingriffe in die Bestände gerade den Zweihufern entsprechen und die Vergrösserung ihrer Zahl ermöglichen. Anderseits wird auf das Problem der Gefährdung von geschützten Arten wie Auerhahn und Haselhuhn hingewiesen. In der letzten Zeit wird auch der Eichelhäher geschützt, nachdem man sein Nutzen für die Waldökosysteme festgestellt hat.

Trotz der eingesehenen Probleme die meist durch Monokulturen der Fichte und die verschlechterten Bedingungen entstanden sind, lebt der grösste Wildanteil in Waldökosystemen. Die Vögel bevorzugen ältere natür­liche Bestände. Die deutschen Förster richten neulich ihre Tätigkeit auf den Schutz der Buche und ihre erneute Verbreitung, weil sie einst als die Hauptbaumart in der Mitte ihres Areals auf nur 14 % der deutschen Waldoberfläche heruntergeführt wurde.

Wenn wir den Zustand der Wälder und der biologischen Verschiedenheit bei uns und in Deutschland vergleichen, können wir mit Zufriedenheit fest­stellen, dass unsere Wälder von natürlichen Struktur sind, reich an Pflanzen und Tierarten, mit begehrenswerter Biodiversität. Der Wildfond, vor allem von Wiederkäuern, ist unter dem Potential des Standortes, so dass wir heute eher die Zahl von Wild vergrössern möchten, als sein Einfluss auf die Bestände zu hindern (mit der Ausnahme von einzelnen Jagdrevieren und der allgemeinen Überzahl von Wildschweinen in Kroatien).

Trotz erheblichen Verschiedenheiten zwischen Standort- und Wildjönd-Bedingungen bei uns und in Deutschland, soll man die früheren Fehler und schlechte Erfahrungen nicht vernachlässigen. Wir müssen über ents­prechende Waldschutzeingriffe denken, wenn sich die Wildzahl in meisten kroatischen Jagdrevieren erhöht. Unsere Aufgabe ist die Ökosysteme und die biologische Verschiedenheut zu betreuen.

412

PREGLEDN] ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 413-423 UDK 630* 288

U L O G A D U D O V O G SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG D U D A (Moms alba) U SVILOGOJSTVU I SVILARSTVU

THE ROLE OF SILKWORM (BOMBYX MORI) AND WHITE MULBERRY (Moms alba) IN SILKWORM BREEDING AND SERICULTURE

Juraj ZELIĆ*

SAŽETAK: Svilogojstvo i svilarstvo je gospodarska djelatnost važna u ži­votu čovjeka, više u prošlosti nego danas. Proizvodnja svile bila je dugo čuva­na tajna drevne Kine. U Europi se proizvodnja obavlja od šestog stoljeća do polovice dvadesetog stoljeća. U Hrvatskoj se najprije javlja u primorskim krajevima, pod utjecajem Italije i Francuske, u Dubrovačkoj republici i Kvar­neru. U Slavoniji se pod prinudom države Austrije, sredinom osamnaestog stoljeća, počinje naglo širiti svilogjstvo i svilarstvo, kao proizvod merkantili-zma, za popunjenje državne blagajne.

Za uspješnu proizvodnju sirove svile nužno je poznavati biologiju dudovog svilca, insekta koji ispreda svilenu nit, i uzgajanje drveta bijelog duda, čijim se lišćem hrani gusjenica dudovog svilca.

Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domovine dudovog svilca. Dud je u drevnoj Kini "stablo istoka ", drvo je brzog godišnjeg prirasta i u re­lativno kratko vrijeme daje obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga ni danas šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim tehničkim i tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se kao parkovna vrsta s mnogo formi, varijeteta i kultivara.

Ekonomska učinkovitost proizvodnje svile bila je pod različitim gospodar­skim, društvenim i kulturnim utjecajima, te se s vremenom pogoršala. Osobito negativan utjecaj na proizvodnju imala je bolest dudovog svilca i uspješan početak proizvodnje sintetičke, umjetne svile. Pokušaji ponovnog oživljava­nja svilarenja aktualni su i danas.

Primjena svile u svakodnevnom životu čovjeka, njegovom stvaralaštvu i kulturi očituje se kao poseban kulturološki fenomen.

K Ij učne r ij e č i : Dudov svilac (TSombix mori,), bijeli dud (Monis alba,), svilogojstvo, svilarenje, sirova svila, ekonomika svilarenja, svilana, merkan-tilizam, svila kao kulturološki fenomen.

UVOD - Introduction Dvije životinje, jedan sisavac i jedan kukac, zadu­

žile su čovjeka i njegovo odijevanje. Ovca i dudov svi­lac sastavni su dio ljudske kulture i civilizacije, dajući materijal pogodan za izradu odjeće. S biljkama lanom, konopljom i pamukom, vuna i svila čine temeljnu tvar

Mr sc. Juraj Zelić, dipl. ing. šum. "Hrvatske šume", Milke Trninc 2, Požega

u izradbi platna ili tkanine, za izradbu ljudske odjeće. Tvar pogodna za izradbu platna biljnog i životinjskog porijekla poznata je od doba neolitika, no specifičnost primjene karakterizira pojedine svjetske kulture i civi­lizacije. Tako je vuna povijesno vezana za mezopotam-ske kulture, lan za kulturu starog Egipta, pamuk za kulturu i civilizaciju Indije, a svila za kulturu i civiliza­ciju Kine.

413

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 413-423

U kineskoj provinciji Shantung još su 2600 godina prije nove ere žitelji primijetili da na drvetu duda "raste vuna"pogodna za upredanje niti i tkanje platna. Pota­knuti znatiželjom ljudi su zamijetili da predu na lišću duda stvara gusjenica jednog leptira, koja se u razvoj­nom stadiju kukuljenja ornata gustim nitima, postelji­com u kojoj će dovršiti preobrazbu u leptira.

Tajnu uzgajana insekta dudova svilca, sviloprelje, kao domaće životinje, čuvat će Kinezi vjekovima, uz pretnju smrtne kazne za njeno otkrivanje (12).

Dvije su bitne komponente u proizvdnji prirodne svile. To su jajašca dudovog svilca (Bombyx mori) i liš­

će drveta bijelog duda (Morns alba). Pod određenim uvjetima svjetla, topline i vlažnosti zraka iz jajašaca se izvaljuju gusjenice koje se hrane isključivo lišćem duda do određene starosti i veličine, a potom se preo­brazbom preko razvojnog stadija kokona razvijaju u leptira. Izlučevina iz sekretornih žlijezda usnog ustro­ja, koju u obliku tanke niti gusjenica ornata oko svoga tijela, skrutne se na zraku i tvori sirovu svilu. Povijesno iskustvo i znanje o uzgoju sviloprelje i duda tijekom povijesti nadopunjava se stručnim i znanstvenim istra­živanjima, s ciljem racionalne i ekonomične proizvo­dnje prirodne svile

POVIJESNI RAZVOJ SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA The historical development of silkworm breeding and sericulture

Svilogojstvo kao grana poljoprivredne proizvodnje bila je vjekovima monopol Kine. Poznat je "Put svile" iz Europe preko Bliskog istoka i Perzije do Dalekog is­toka i Kine. Svilena tkanina, plemeniti materijal, bio je tražena trgovačka roba u prošlosti. Stoljećima je vršena razmjena plemenitim metalima Europe sa svilom dale­ke Kine. Svilogojstvo se postepeno proširilo u Japan, te Perziju i Malu Aziju, Grčku i Rimsko carstvo. Tek u 6. stoljeću nove ere svilogojstvo se znatnije širi u Euro­pu. Zahvaća zemlje Mediterana i one koje imaju po­voljnu klimu za uzgoj dudova svilca.

U osamnaestom stoljeću, za vladavine carice Mari­je Terezije i njenog sina Josipa II, svilogojstvo doži­vljava pravi procvat. Carski dvor i dvorjani, plemstvo i aristokracija Austro-Ugarske, kao ljubitelji svilene tka­nine, potiču svilogojstvo u svim zemljama carevine gdje za svilogojstvo postoje uvjeti. U Hrvatskoj, osobi­to u Vojnoj krajini država daje materijalnu i novčanu potporu svilogojstvu, a ponegdje uvodi i prisilne mjere u svilogojstvu.

Osamnaesto stoljeće je doba prosvijetiteljstva, osni­vanja pučkih škola i gimnazija, te se uz opću kulturu pučanstvo usmjerava i u gospodarskoj izobrazbi. Jedan od isusovaca, pučkih prosvjetitelja, u Osijeku piše i tis­ka popularnu knjižicu o uzgoju dudova svilca i prerad­bi svile (9). Uzgoj i hranjenje gusjenica traži dosta ljudskog rada, sezonskog je karaktera, no to postaje dobar dodatni izvor prihoda za seoska domaćinstva. Antun Matija Reljković u "Satiru" pjeva o ženi koja uzgaja svilenu bubu: "Osam nedilj što se njima bavi, lipe novce sebi zadobavi... Dobro joj se naplati nadni­ca, može živit i ona i dica" ( 1 ).

Paralelno sa svilogojstvom razvija se i svilarstvo. U tvornicama svile u Osijeku, Zagrebu, Varaždinu i dru­gim gradovima proizvodi se svilena tkanina. Budim je bio važno središte svilogojstva i svilarstva Austo-Ugarske carevine, a o njemu kao svilarskom središtu carevine svjedoči poučna knjiga budimskog profesora

Mitterpachera izdana u Budimu 1804. godine pod nazi­vom "Navuk od morveh vurednosti,, y szvilneh kukczev hranyenya za narodne škole van dan od opata L. Mitterpachera. Vu Budimu, 1804 "(11).

Svileni konac, različito obojen, počinje se koristiti u ukrašavanju narodne nošnje. Umjetničke kreacije svi­lenim vezom postaju kulturno nasljeđe narodnih ruko­tvorina. Svileni vez, kao aplikacija na odjeći i drugim rukotvorinama na platnu svojstven je pojedinim kraje­vima u Hrvatskoj. Općenito se može reći da su motiv, crtež ili grafika svilenog veza u kontinentalnom dijelu Hrvatske slika živog svijeta biljke ili životinje, latica, cvijet, list ili vitica, dok je u primorskom kraju Hrvat­ske češći motiv geometrijska i apstraktna forma, sim­bol i stilizacija.

Da bi se osiguralo dovoljno hrane za prehranu gu­sjenica, sade se dudovi, pojedinačno ili u nasadima. Dud, kao vrsta drveta donesena s Dalekog istoka, zani­mljiva je vrsta kojoj se pridavalo značenje i proučavao razvojni ciklus od sjetve sjemena, presadnje biljaka i osnivanja dudinjaka. Legenda kaže da su sjeme duda zajedno s jajašcima dudovog svilca, iz Kine u Europu, prenijeli misionari u šuplijim štapovima.

Uzgoj drveta duda još je i danas tradicija u nekim selima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uzgaja se u drvoredima, ispred kuća ili kao pojedinačna stabla. Po ostacima dudovih stabala gotovo da se može zaklju­čiti koja su se sela bavila uzgojem dudova svilca od doba vladanja carice Marije Terezije do pedesetih go­dina dvadesetog stoljeća. U narodu dudov svilac nazi­vaju "svilena baguda", a državnog nadzornika svilo­gojstva zovu "bagudar".

Pored općih klimatskih uvjeta, povoljnih za uzgoj duda i dudovog svilca, bitni su i drugi, osobito gospo­darski, kulturni i upravni uvjeti za razvoj svilarstva. Po­dručje bliže Vojnoj krajini, koje i danas zovemo "grani­čari", bilo je pod jačim utjecajem vojne organizacije cjelokupnog života. Neka sela Slavonije bit će znatni

414

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 413-423

uzgajivači dudovog svilca, te će svilarstvo među po­sljednjima (pedesetih godina ovog stoljeća) napustiti.

Svilogojstvo je gospodarska grana namijenjena si­romašnom puku, kao dodatna zarada, no ima značenje gotovo dva stoljeća kao pokret razvoja gospodarstva i

prosvjetiteljstva. Pučanstvo se putem pučkih škola, predavanja i drugih oblika obučavanja upućuje u te­meljna biološka, botanička i agrikulturna znanja i vje­štine uzgajanja duda i dudovog svilca.

TEHNIKA I TEHNOLOGIJA UZGOJA DUDOVOG SVILCA I SVILENE NITI The technique and technology of cultivation of silkworm and silk weaving

Biologija dudovog svilca (Bombyx mori L.) The biology of silkworm (Bombyx mori L.)

Pored pčele, dudov svilac (sviloprelja) je najznačaj­niji korisni insekt u poljoprivrednoj proizvodnji. U kla­sifikaciji poljoprivredne proizvodnje svrstava se u si­tnu stoku, odnosno stočarsku granu proizvodnje. Insekt dudov svilac svrstava se u- porodicu prelaca, čija je osobina da se gusjenice zapredaju u specifičnu čahuru sačinjenu od neprekinute tanke niti (svile). Sudbina jednog i drugog kukca je da se uzgajaju na umjetan na­čin, pa se dudov svilac više ne može naći u prirodi, dok se pčela nalazi još samo sporadično.

Leptir dudovog svilca je bijele boje, s rasponom krila oko pet centimetara. Na glavi se uočava par pera-stih pipaca, tijelo je dlakavo, zdepasto, leptir se ne hra­ni, slab je letač, pari se odmah posije izlijetanja iz ča­hure, a ugiba nakon dva do četiri tjedna. Leptiri se roje krajem svibnja ili početkom lipnja, ženka po oplodnji ubrzo počinje odlagati jaja. Jaja odlaže na izbojke grančice duda uz koji su životno vezani, jer se hrane is­ključivo dudovim lišćem.

U životnom ciklusu, stadiju jaja, leptir provodi nare­dnih deset mjeseci. Pod povoljnim uvjetima topline, svjetlosti i vlažnosti iz jaja se izležu gusjenice. U prirodi takvi uvjeti nastaju krajem travnja i početkom svibnja.

Stadij gusjenice traje oko mjesec dana, tri do četiri tjedna. To je najvažnije razdoblje u razvojnom ciklusu dudovog svilca i o kvaliteti gusjenice ovisi kvaliteta čahure ili kokona, odnosno sirove svile. Skrb i briga uzgajivača dudovog svilca počinje primanjem i raspo­redom jajašaca na prikladnu površinu u prostoriji s od­govarajućim režimom topline, vlažnosi zraka i intenzi­teta svijetlosti.

Inkubacija jaja odvija se u roku do šest dana na tem­peraturi oko 16 °C a tada se temperatura povećava dnevno po 1 °C na 24 "C, a vlažnost zraka treba biti oko 75 %. Postepeno se regulira odnos svjetlosti i zamra­čenja. Po izvaljivanju jaja u gusjenice zadržava se

konstantna temperatura, a vlažnost zraka povećava na 80 %. Izležene gusjenice veličine su 2-3 mm. U razdo­blju od mjesec dana, uz konstantnu i kvalitetnu ishra­nu, gusjenica naraste do 90 mm, a težina joj se poveća­va za deset do dvanaest tisuća puta.

Tijekom gusjeničnog stadija, gusjenica obavlja pet puta tzv. presvlačenje. Prigodom hranjenja i presvlače­nja nastaje mnogo izmeta, kojeg treba redovito čistiti a prostoriju provjetravati.

Gusjenice se hrane isključivo dudovim lišćem, u početku u obliku sječke, a kasnije se može upotrijebiti cijelo mlado i svježe lišće. Hranjenje se u početnom stadiju obavlja 6-8 puta dnevno, a kasnije sve rjeđe, 3-4 puta dnevno. Lemperatura se na kraju stadija gusje­nice može spustiti na 23 °C,

Zapredanje se vrši 8-10 dana nakon posljednjeg presvlačenja. Lusta gusjenica postaje nemirna, tijelo joj postaje prozirno, aktiviraju se svilne žlijezde ispod usnog ustroja. Iz jednog otvora izlučuje se svilna nit fibroin, a iz drugog ljepljiva tvar sericin koja obavija i sljepljuje svilnu nit te otvrdne na zraku. Zapredanje u kokon (kolijevku), gusjenica vrši tako da pokreće gla­vu u obliku položene osmice i tako ornata nit oko sebe, formirajući kokon. Jedna zdrava, normalna gusjenica zaprede 1500-2000 m svilene niti.

Prestankom zapredanja počinje stadij pupe ili lutke koji traje oko 15 dana, a na kraju stadija završena je metamorfoza u leptira(imago). U procesu svilarenja treba osobito paziti da čahuru ili kokon ne progrize i ne izleti leptir, jer je takva čahura nagrizena, prekinutih niti i ne dade se odmatati. Zato se lutke pravovremeno usmrćuju, bilo u vrućoj vodi ili u posebnim pećima eksikatorima. U kućnoj radinosti usmrćivanje se naj­češće obavljalo u krušnoj peći, poslije vađenja kruha. Kokoni su bijele boje ovalnog oblika, s malim ugibom u sredini.

Rase i hibridi dudovog svilca te uzgoj jaja The races and hybrids of silkworm and egg - breeding

Kod nas se u prošlosti gajila autoktona rasa dudo­vog svilca zlatna kitajka s jednom generacijom godi­

šnje. Kasnije je uvedena žuta francuska rasa (Alpis). Odabiranjem i genetskim varijacijama dobivene su u

415

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILAC A (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SV1L0G0JSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 413-423

novije vrijeme rase dudovog svilca koje imaju dvije i više generacija godišnje. Napredne zemlje (i danas) u svilarstvu (Japan, Kina, Italija, Francuska...) proizvele su u laboratorijima poluhibridne i hibridne rase dudo­vog svilca koje daju bolji randman iskoristivosti dudo­vog svilca od jajašca do svilene niti. Time je postignuta dvostruko veća ekonomičnost uzgoja, a nekoliko gene­racija godišnje povećavaju racionalnost uzgoja i neko­liko puta. No ta borba za ekonomičnost proizvodnje prirodne svile još uvijek nije konkurentna sintetičkoj proizvodnji, osim u osobitoj kakvoći.

Jaja se proizvode u specijalnim, laboratorijskim uvjetima, zavodima i institutima. Selektiraju se zdrave, genetički poželjne ženke leptira dudovog svilca koje isto oplođuju selektirani mužjaci. Odvojene ženke nesu jaja pola sata nakon oplodnje. Jaja se čuvaju u pa-kovanjima od 10, 15 i 30 grama pod posebnim reži­mom. Jedna ženka snese oko 600 jaja, a potom ugiba. Od jednog grama jaja dobije se oko 3 kilograma siro­vih kokona. U prirodi i kod primitivnog uzgoja jaja se odlažu na grančice i lišće.

Iako su bolesti dudovog svilca stalni pratitelji prili­kom uzgoja kroz povijest, masovnija pojava se očituje sredinom 19. stoljeća. Uzročnici su mikroorganizmi, glijive, virusi i bakterije. Najčešća bolest je muskardi-na ili krečavica koju uzrokuje gljiva iz porodice Fungi imperfekti, Beauveria bassiana. Konidije gljive napa­daju krvni sustav gusjenice ili lutke.

Najizrazitije oboljenje uzrokovano virusima je po-liedrija ili žutica, a uzrokuje je virus Borrelinavirus

Sirova svila u obliku kokona dorađuje se u svilana­ma (filandama), potapanjem kokona u vrelu vodu za gušenje ličinki i otapanje ljepljive tvari, sericina. Ku­hanjem sirove svile u sapunici, tzv. degumiranje, ukla­nja se svileni lijepak (sericin), pa sirova svila ima samo jednu nit, poprima bijelu boju, lijepi sjaj i postaje me­kana. Izvađeni kokoni se namataju, spredaju u obliku tanke niti na vretena. Daljnjom obradom vrši se filira-nje ili sukanje svilene niti u pređu ili konac za specifi­čna tkanja, vrpce ili vezenje.

Iako je svilogojstvo tipična proizvodnja manufak­turnog doba i odvija se u seljačkoj kući, daljnje faze prerade sirove svile nagovještavaju prve znakove indu­strijske proizvodnje devetnaestog stoljeća. Za pogon odmatanja, upredanja i tkanja svile počinje se koristiti energija vode, a pomoćni alati i strojevi počinju kori­stiti zakonitosti mehanike.

Za proizvodnju svilene niti pored dudovog svilca koriste se i neki drugi leptiri iz porodice Saturnidae, sovice. Ovi leptiri nalaze se slobodni, u prirodi ili su udomaćeni za proizvodnju svilenih kokona. Za nas je zanimljiv leptir Antherea vamamai (japansko noćno paunče), koji živi u poplavnim posavskom području i hrani se lišćem hrasta. Pretpostavlja se daje uvezen iz Japana u cilju proizvodnje svile, jer ga spominju stariji stanovnici Posavlja kao leptira za uzgoj svilenih koko­na (16).

No, ovaj leptir za proizvodnju svile, pored dobrih bioloških svojstava, ima drugu komponentu u ciklusu uzgoja nedostatnu, jer se hrani hrastovim lišćem, dr­vom čiji se izbojci poslije odsjecanja ne obnavljaju brzo i učinkovito poput bijelog duda. Hrast nije pogo­dan za plantažni uzgoj jer nema biološka svojstva za regeneraciju vegetativnim putem. U traženju ekonomi­čnosti proizvodnje svile ovim leptirom treba tražiti drukčiji pristup ishrani.

bombycis, koji u obliku poliedara razara stanice krvi. Kompleks bakterija uzrokuje bolest flašeriju ili mu­tavost, a protozoa Nosema bombycis uzrokuje bolest penbrinu ili pjegavost.

Masovni napad bilo koje od nabrojanih bolesti može uzrokovati potpuni pomor i neuspjeh gajenja du­dovog svilca. Zato se kod uzgoja poduzimaju preven­tivne higijenske mjere. Uređaji, alat i pribor se sterili-ziraju, a jajašca za uzgoj moraju biti potpuno zdrava.

U filandama se zapošljava u vrijeme odmatanja, predenja, bojanja i otpremanja specijalizirana radna snaga. Predenje obično obavlja vješta i obučena dje­vojka, a vreteno joj okreće mlađa djevojka ili dijete zvana "okretalja". Prelji pomažu "dvorilje" i "zbira-lje", a kotlove u kojima se potapaju kokoni (čahure) lože drvima muškarci. Najveći dio sirove svile dobive­ne u filandama izvozi se na doradu, sukanje i tkanje u Europu, najviše u pokrajinu Lombardiju, pod nazivom "ugarske svile". Samo manji dio prerađivao se u Hrvat-skoj (8).

Prirodna boja sirove svile izrazito je bijela, te su se za potrebe tkaonica i sukanje konca upotrebljavale ra­zne boje. Boje su bile prema potrebi odjevnih i ukras­nih predmeta, modi i ukusu. U početku se upotreblja­vaju mineralne boje iz prirodne sirovine i boje biljnog podrijetla.

Bolesti dudovog svilca - The diseases of silkworm

DORADA SIROVE SVILE, TKANJE, BOJANJE I IZRADA SVILENIH TKANINA Finishing of raw silk, weaving, painting and making silk fabric

416

J. Zelic: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) 1 BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (20(11). 413-423

Za crvenu boju se koristi korijenje biljke broća, za žutu cvijet, kora i lišće žutilovke ili biljka šafrana, a za blijedožućkastu kora divlje kruške, lišće breze i bre-skve. Plava boja se dobivala od pčelinjeg voska (saća), a zelena nastaje miješanjem žute i plave. Crnu se boju dobivalo iz kore bijelog jasena.

Kasnije se koriste boje dobivene kemijskim, sinteti­čkim putem. To su anilinske boje na bazi derivata naf-

Uzgajanje nasada dudovog drveta - Pl Drvo duda potječe iz srednje i istočne Azije, domo­

vine dudovog svilca. Dud je u drevnoj Kini stablo isto­ka. Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojeg izlazi sunce (4).

U Europi je raširen uglavnom u umjerenom pojasu. Poznato je desetak vrsta dudova iz porodice Moraceae, a za uzgoj, odnosno prehranu dudovog svilca najbolje se pokazao bijeli dud {Morns alba). Stablo duda nara­ste do visine 20 m. Za uzgajanje dudovog drveta važna su neka biološka svojstva koja će biti uspješno korište­na za dobivanje varijeteta s velikom lisnom masom i mogućnošću uspješnog križanja (hibridizacije), brzog razmnožavanja iz sjemena ili stabljike.

Lišće je na izbojku (grančici) naizmjenično raspo­ređeno. Cvjetovi su jednodomni i dvodomni, što znači da postoje i primjerci samo s muškim, odnosno žen­skim cvjetovima. Muški cvjetovi su u dugim resama, a ženski su kraće, okruglaste rese, koje se nakon oplo­dnje pretvaraju u sočan zbirni plod, murvu. Plod dozri­jeva krajem lipnja, a osušen se raspada na sitne sje­menke koje su dobre klijavosti i siju se idućeg proljeća. Iz sjemena niču mlade biljke, koje se mogu presa-dnjom školovati do starosti i razvijenosti, kada su spo­sobne za uzgoj u nasadima, dudinjacima. Plod je jestiv i sladak te se upotrebljava za dobivanje alkoholnih pića (rakija). Dobar je i za ukuhavanje, zimnicu kao džem ili pekmez.

Razmnožavanje duda moguće je i vegetativnim pu­tem, reznicama, poluodrvenjenim reznicama (tijekom ljeta), korijenovim reznicama i povaljenicama.

Različiti varijeteti, sorte i hibridi duda mogu se us­pješno cijepiti na matičnu podlogu, stoje bitno za osni­vanje nasada ili plantaža duda povoljnog genoma (lis­ne mase visoke hranjive vrijednosti). Dud je drvo br­zog godišnjeg prirasta i u relativno kratko vrijeme daje obilnu drvnu masu. Gotovo je neshvatljivo da ga danas šumari ne uzgajaju kao brzorastuću vrstu s kvalitetnim tehničkim i tehnološkim svojstvima drva. Uzgaja se kao parkovna vrsta s mnogo formi, varijeteta i oblika lista, grana i habitusa. Može se uzgajati kao živica, živa ograda.

Dobro podnosi kresanje i sječu "u glavu", a dobro se regenerira iz panja. Doživi visoku fizičku starost.

te, ugljikovodika. Zanimljivo je da je prvi puta svila obojena sintetičkom bojom grimiza, ljubičastom bo­jom. Postupak je patentirao engleski kemičar William Henry Parkin, 1856. godine. Takva boja se prije dobi­vala iz indiga. Kasnije su dobivene omiljene boje za svilu, ružičaste varijante. Crvenu boju, alizarin, koja se prije dobivala iz biljke broća, patentirao je njemački kemičar Henrich Caro početkom dvadesetog stoljeća.

anting of mulberry cultures (Morus alba) Najveći štetnik duda je ustvari dudov svilac {Bom­

byx mori), no danas u prirodi dudov svilac ne postoji. Ostali štetnici duda su bakterioza na listu {Pseudomo­nas mori), pjegavost lista {Septogloeum mori), pepelni-ca (Phyllactrinia coryllea) i bijela trulež koju uzrokuje gljiva Polyporus squamosus.

Kvaliteta drva duda je izvanredna. Drvo je trajno, s malo bjeljike, dobrih tehničkih osobina. Upotrebljava se za stupove, kolje, tarac u graditeljstvu, u brodarstvu, stolarstvu, za tokarenje i osobito u bačvarstvu.

Od početaka svilogojstva sadnice i sjeme duda se dodjeljivalo uzgajateljima. Nasadi duda osnivani su na javnim mjestima uz javne ceste, okućnice, školske ekonomije, dvorišta. Još početkom ovog stoljeća, pa mjestimično i danas postojali su drvoredi dudovih sta­bala. Ispred svake seoske kuće bilo je dva do tri stabla duda s kojih je domaćin ubirao lišće za prehranu gusje­nica dudovog svilca.

Svilogojci su pod nadzorništvom svilarskih inspek­tora svake godine dobivali količinu jajašaca primjere­nu mogućnosti prehrane gusjenica dudovim lišćem.

"Svaka graničarska kuća dobivala je jajašca dudova svilca, a morala je odgojiti i tridesetak mladih dudova. Krajem trećeg desetljeća 19. stoljeća ovaj broj se po­peo na trideset dudova po svakom članu kuće. Osnova­ni su kompanijski "dudinjaci" - rasadnici, postavljeni nadzornici - "dudari", koji su ujedno i vršili nazdor nad gajenjem dudova svilca pa su ih zvali "bagudari". Pod nadzorom dudara graničar je morao izvršavati sve naredbe koje su propisivane u vezi sa svilogojstvom, a ako sve nije bilo izvršeno kažnjavanje kućni starješi­na. Svaka regimenta imala je nadzornika svilogojstva, oni su imali sjedišta pri svilanama. U mjesecu ožujku kompanije su dostavljale iskaz regimenti o broju žena i djevojaka po kućama. Krajem travnja podijeljeno im je sjeme dudovog svilca.

Bagudari su obilazili kuće i vršili pregled smještaja sjemena, zatim kako se hrane gusjenice, imaju li lijese, vršili pregled čahura"(2).

Tako se jedan od "bagudara" u izvješću višoj in­stanci tuži na sječu dudovih stabala i nedozvoljavanje branja kod drugih ili čak na javnim mjestima. Još jedan čudan razlog o nedostatku dudovog lišća navodi: "U

417

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA [Monis alba) U SVILOGOJSIVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423

pojedinim obćinama nastaju osobito pogibeljne razmi­rice sa onim ljudima, koji hoće, da iz ploda duda peku rakiju". Vjerojatno su ljubitelji dudove rakije sjekli sta­bla duda koristeći drvo za izradu kvalitetnih bačava. Spominje se porazan podatak da je gubitak stabala duda čak do 50 % u odnosu na proteklu godinu.

Preporuča se iste godine da se dudovi nasadi uzga­jaju kao živice, "jer se dokazalo, da živice dadu u mno­go kraćem vremenu više lista". Apelira se na stručna predavanja, uključivanje inteligencije na poduči iz svi-logojstva, osobito škole usmenim putem, a tisak pisa­nim uputama.

Borba za ekonomičnije svilarenje koristi stručna i znanstvena istraživanja na području uzgajanja dudovih stabala. Uočavajući raznolika biološka svojstva duda za praktičnu primjenu, svilarski nadzornik Pavao Be-zeredj (Izvještaj za 1905.) daje slijedeći savjet: "U Ita­liji 2-3 godišnje dudove sadnice očenjem oplemenjiva-ju i to s grančicama takovih dudova, koji lijepo i veliko lišće imaju i pored toga plod ne donašaju. Toplo prepo-ručamo svilogojcima i obćinama da sliede tim primjeru te da 2-3 godišnje dudove sadnice na oko cjepaju. No pazimo, da samo s takovih dudova uporabimo granči­ce, o kojima smo posve uvjereni, da su jalovi, t.j. da rod ne donašaju"(2).

Zanimljivo je da voćarsku tehniku cijepljenja (oku-liranje), uzgajivači prenose na dudove sadnice. Očito je da se biraju samo muške forme duda, one koje ne do­našaju ploda. Manjak na plodu nadoknađuje se na lis­noj masi.

Ova tehnika okuliranja na sjemenjacima koristi se i danas u zemljama koje se još bave svilogojstvom i pro­

izvodnjom prirodne svile (Japan, Kina, Rusija, Francu­ska, Italija...).

Uzgoj dudovih nasada je plantažog oblika. Koriste se voćarske tehnike uzgajanja pa su plantaže prilago­đene za strojnu obradu, orezivanje grana i branje lišća.

Posebno je popularan hibridni dud japanskog pori­jekla, "kokuzo " s dvije forme br. 21. i br. 22.

Okuliranje jednogodišnjih sjemenjaka vrši se u pro­ljeće ili ljeto, sadnica se druge godine presađuje i osta­je u rastilištu rasadnika još 1-2 godine. Cijepljenje se obavlja i drugim tehnikama (kosi rez, u proscjep, pod koru, omega spoj i slično). Presađuje se u plantaže u razmaku 4x4 m, ili 3X4 m. U prvom slučaju je po hek­taru 630, a u drugom 830 stabala. Stabla se formiraju u tri najčešća uzgojna oblika, niska (0,30-0,60 m), sred­nji (0,60-1,50 m) i visoki (1,5-2,0 m). Orezivanje se vr­ši na "čep", "bez čepa" ili "na glavu". Oblik krošnje formira se u mladosti. Mlado lišće, odnosno izbojci beru se redovito u svibnju i lipnju ručno ili strojno.

U modernom uzgoju dudovog svilca s nekoliko ge­neracija, branje lišća se obavlja tijekom cijele vegetaci­je. S lha plantaže nabere se 10 do 15 tisuća kilograma lisne mase, odnosno 15-20 kilograma po stablu. Od 1 ha plantaže duda može se uzgojiti 10 do 12 uncija jaja od­nosno 550 do 600 tisuća gusjenica. Ako je prinos oko 100 kg kokona po 1 unciji, onda 10 uncija, odnosno 1 ha plantaže duda daje 1000 kg kokona ili oko 170 kg svile­nih niti. To je znatno ekonomičnija proizvodnja od one iz prošlosti, osamnaestog i devetnaestog stoljeća.

Uzajamni odnos dudovog svilca i biljke duda The relationship between the silkworm and the white mulberry tree

Porijeklo dudovog svilca i drvenaste biljke duda je iz istočne Azije, umjerenog pojasa Sjeverne polutke. Geo­lozi, geofizičari i biolozi nalaze iz rasprostranjenosti bi­ljaka i životinja znakove geološkog razvoja Zemlje. Zbog vezanosti duda i dudovog svilca za područje istoč­ne Azije umjerenog pojasa, može se zaključiti daje taj pojas bio geografski odvojen od Europe i zapadne Azije te Indijskog podkontinenta. Sve drvenaste vrste biljaka iz porodice Moraceae vezane su porijeklom za Daleki istok. U tu porodicu spada i dudovac (Broussonetia pa-pyrifera). Nazivaju ga i papirjevka. Nije korišten za uz­goj dudovog svilca, ali je značajna po papiru, drugom civilizacijskom izumu Kine i Dalekog istoka.

Dugo čuvana tajna proizvodnje papira sastojala se u tome da su se okorani jednogodišnji izbojci dudovca stavljali u vodu, izlagali prirodnoj truleži. Bakterije koje selektivno troše lignin ostavljale su tvrda vlakanca lika (celuloze), koja su služila za proizvodnju papira. Liko se upotrebljavalo i za izradu odjevnih predmeta.

U gotovo simbiotičkoj ovisnosti insekta dudovog svilca, za biljku duda i njegov list nalazi se potvrda o isprepletenoj mreži života, životnoj uzajamnosti vrsta i individua.

Simboličku simbiozu papira i čovjeka, (koju je u početku odigralo i liko dudovca), obilježit će kultura svh dosadašnjih povijesnih epoha i civilizacija.

Duduv svilac je monofag, troši za hranu isključivo dudovo lišće, bez biljke duda ne može opstati. S druge strane biljka duda opstaje i širi se arealom koji mu ži­votno odgovara.

U prirodi veličina populacije dudovog svilca odgo­vara količini lisne mase duda za prehranu gusjenica, stoje više stabala duda, to je više primjeraka gusjenica, odnosno dudovog svilca. U prirodi postoji regulator tzv. unutarnjeg rasta populacije koji se iskazuje brojem potomaka na prethodnu populaciju, odnosno par koji rađa potomstvo. Ako je populacija uravnotežena s ob-

418

J. Zclić: ULOC.A DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 - 8 , CXXV (2001), 413-423

žirom na stanišne uvjete i prehranu, populacija se zna­tno ne povećava.

Promjenom stanišnih, povoljnijih uvjeta, populacija se povećava do nove ravnoteže, no ako se populacija gotovo udvostruči u odnosu na prethodnu, a mogućno­sti preživljavanja i ishrane su ograničeni, nastaje kaoti­čno stanje, a broj jedinki populacije se reducira do no­vog uravnoteženja.

Za vrijeme redukcije individua populacije u progre­siji su štetnici i bolesti koje napadaju prenamnoženu

vrstu. Dudovog svilca napadaju razne mikoze, bakteri-oze i viroze.

Uzgoj dudovog svilca, kao gospodarska djelatnost, vrši se umjetnim putem pa se broj populacije može po volji povećavati. Zaštita od napada bolesti je učinkovi­tija. I u umjetnom uzgoju pokazalo se daje velika po­pulacija gusjenica dudovog svilca rizičnija za razvoj bolesti od manjih populacija na više mjesta.

EKONOMIKA SVILOGOJSTVA I SVILARSTVA Management of silkworm breeding and silk industry

Zamisli merkantilista države Austrije i Austro­ugarske da svilogojstvom i svilarstvom ostvari dobitke i uravnoteži trgovačku bilancu nisu u potpunosti uspje­li. Svilogojstvu su se učili od zemalja s tradicijom svi-logojstva i svilarstva, Italije i Francuske. Polovicom proteklog stoljeća konkurencija dolazi i s Dalekog isto­ka, iz Japana.

Za racionalano i ekonomski uspješno svilogojstvo i svilarenje pretpostavlja se prethodna opća civilizacij­ska i kulturna razina naroda, koji tu gospodarsku djela­tnost obavlja. Zemlje zapadne Europe, osobito Italija i Francuska, bile su u osamnaestom i devetnaestom sto­ljeću daleko civilizacijski i kulturno naprednije od ze­malja koje su se tek oslobodile od turskog jarma.

Zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija u sklopu Austro-Ugarske bile su ekonomski, civilizacijski i kul­turno na niskoj razini razvoja, pa je i svilogojstvo kao od države nametnuta djelatnost bilo u lošijoj poziciji nego druge zapadnoeuropske zemlje.

Ekonomiku svilarstva i manufakturu svile razmatra R. Bičanić (3), pa navodi prema Gospodarskim novi­nama iz 1854. godine. "Gospodar kuće mora svoje je­dino obitavalište - bilo ložnicu, bilo običnu sobu - dok bube othrani, isprazniti i ovima ustupi, dočim sam mora s družinom u ostalih gospodarskih zgrada smje­stiti se i spavati, a krevete, stolove, klupe i vrata u lo­žnicu donijeti i za podloge pri hranjenju buba upotrije­biti. Još mora prostorije ložiti i jednakomjerno grijati, drva sjeći i donositi, dudovo lišće brati, dudove uzga­jati i kresati, bube donositi trgovcu (manipulantu) i od­voziti ih kasnije u filandu. Ta procedura traje od 30 do 40 dana, i za to vrijeme seljačka kuća dobije ukupno nekih 14 forinti za sav rad. To znači da na čitavu kuću zajedno otpada nadnica od jedva 20 krajcara na dan, za čitav trud i za tolike neugodnosti. Godišnja proizvo­dnja po kući računa se na 20 funti galeta (bube).

Pored tehnike i tehnologije proizvodnje važni su znanje i vještina, volja, interes, motivacija i stimulaci­ja. Važan je opći kulurni i civilizacijski milje u kojem se proizvodnja događa.

U ukupnoj ocjeni ekonomske učinkovitosti proiz­vodnje svile treba, pored truda seoskog domaćinstva, uzeti u obzir investiciju u biljni kapital, rasadnik i uz­goj dudova. Trebalo je obrazovati kadrove za osnivaje dudinjaka, inspekciju i nadzor, organizaciju otkupa, transport i, konačno, osnivanje svilana za doradu koko-na i tkanje tkanina.

Zamah svilarstva u austrijskom carstvu bio je oso­bito poslije Napoleonskih ratova i pripajanja talijanske pokrajine Lombardije (europsko središte svilarsta) car­stvu. Tako se navodi daje npr. u Vojnoj krajini broj du­dovih stabala od 1804. do 1837. porastao sa 268 884 na 501 188 komada. U razdoblju od 1783. godine do 1840. proizvodnja kokona u Hrvatskoj i Slavoniji pora­sla je od 77 000 funti na 337 000 funti.

Proizvodnja kokona dudovog svilca uvelike ovisi o klimatskim prilikama proizvodnog razdoblja pa znatno varira iz godine u godinu. Na mikroklimatskc uvjete u gore opisanom seoskom domaćinstvu nije se moglo znatno utjecati, pa je proizvodnost u Italiji i Francuskoj u znatnoj mjeri bila veća i zbog povoljnijh klimatskih uvjeta.

Na ekonomiku proizvodnje svilogojstva znatno utječu organizacija otkupa kokona i visina otkupne ci­jene. Od 1763. godine do 1826. organizaciju otkupa i visinu otkupne cijene regulira država. Zbog lakšeg ma­nipuliranja i nužnosti ispravnog i pravodobnog tehno­loškog postupka sa živim kokonima, osnivaju se di­ljem sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije filande za namatanje galeta, poluprozvoda sirove svile.

Potkraj devetnaestog stoljeća počinju se u proizvo­dnji i preradi svile koristiti znanstvene i stručne meto­de. Rentabilnost proizvodnje temeljila se na uzgoju kvalitetnog materjala bijelog duda koji kao forma ili hibrid daje veću i kvalitetniju lisnu masu po jedinici površine. Osnivaju se plantaže duda, pogodne za obra­du, orezivanje, branje i transport dudovog lišća.

Racionaizacija proizvodnje vršila se na selekciji i hibridizaciji rasa dudovog svilca s dvije i više godi­šnjih generacija, s većim randmanom sirove svile po

419

.1. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis a/ha) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 413-423

jednoj gusjenici. Uzgoj se obavlja u kontroliranim mi-kroklimatskim uvjetima.

Borba protiv bolesti dudovog svilca i drveta duda također je bitna komponenta ekonomske učinkovitosti.

Ekonomska učinkovitost svilogojsva i svilarenja u dvadesetom stoljeću počiva na stručnim i znanstvenim temeljima, ali na našim povijesnim prostorima ima svoju specifičnost.

Svi ostali gospodarski uvjeti, tehnička i tehnološka razvijenost zemlje koja proizvodi prirodnu svilu bit će razlogom njenoga opstanka kao gospodarske dje­latnosti. Danas se proizvodnjom prirodne svile bave rijetke zemlje (Japan, Kina, Južna Koreja, Rusija, Francuska...).

Proizvodnja umjetne svile (sintetička vlakna) - The production of synthetic silk Ekonomičnost proizvodnje svilenih vlakana krajem

devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka kreće u smjeru proizvodnje sintetičkim (kemijskim ) putem.

Upravo je svilna nit još 1664. godine zaintrigirala dr. Hooka, skrbnika za obavljanje pokusa u akademiji Royal Society, da pomisli "da bi trebalo pronaći način da se izradi umjetna ljepljiva masa koja bi mnogo pod­sjećala na onu izlučevinu - a mogla bi imati i bolja svojstva - od koje dudov svilac pravi svoju predu. To pruža priliku oštroumnom čovjeku da u tom smjeru vrši pokuse, pa ukoliko ovi budu uspješni, pretpostav­ljam da dotični neće biti nezadovoljan"(5).

Prvi patent za proizvodnju umjetne svile dobio je švicarski učenjak George Andemann, krajem devetna­estog stoljeća . Zanimljivo je da su učenjaci, vjerojatno ponukani vezom dudovog lišća i svilene niti, tražli os­novu za svilenu nit u tvari drva, celulozi, nitrocelulozi i viskozi.

Tako je sljedeći patent za umjetnu svilu nastao na te­melju otapanja nitroceluloze u octenoj kiselini i tlače­njem te mase kroz seriju rupica. Patent nudi Joseph Swan 1883. godine.Tehnološki postupak oponaša me­tabolizam gusjenice koja preradom lisne mase akumuli­ra sirovinu za svilenu nit u obliku fibroina i sericina, te ih u zapredanju protiskuje kroz rupice u usnom ustroju.

Dva velika učenjaka, izumitelja na polju elektricite­ta, Edison i Swan, u proizvedenom umjetnom vlaknu

traže prikladnu tvar za električne žarulje. No svila kao loš vodič elektriciteta biva tom prigodom istisnuta s niti od metala. U današnjoj eri primjene loših vodiča, po-luvodiča i izolatora u elektronskoj industriji navodi na pomisao primjene niti prirodne svile u navedene svrhe.

Patent i izložak umjetne svile, rejon, na svjetskoj iz­ložbi u Parizu, krajem devetnaestog stoljeća, ostvario je grof Hilaire de Chardonet kao slučajan rezultat nje­govog proučavanja bolesti dudovog svilca.

Korištnjem ugljikovodika, nafte i naftinih derivata početkm dvadesetog stoljeća slijedi cijela serija pate­nata umjetnih vlakana pod nazivom viskozni rejon, najlon, terilen, akril i druga koji se koriste za izradu odjevnih predmeta, u kućanstvu, industriji i drugim djelatnostima.

Posebno razdoblje koje obilježava pedesete i šezde­sete godine nosi epitet "najlonskog" vremena, najlon­skih čarapa, šuškavaca i vjetrovki, košulja i vrećica... To je i vrijeme definitivnog prekda svilogojstva i proiz­vodnje prirodne svile u Hrvatskoj.

Ekonomičnst u proizvodnji umjetnog vlakna svile potisnula je svijetu prirodnu proizvodnju, no u novije vrijeme čine se pokušaji povratka prirodnoj svili, kao ekskluzivnom proizvodu u modnom odijevanju i ku­ćanstvu te drugim primjenama.

Pokušaji svilogojstva i svilarenja danas Revitalisation of silkworm breeding and sericulture today

U poslijednje vrijeme budi se znatiželja i interes za svilarenjem. godine 1994., uz pomoć Ministarstva ob­nove i razvoja pokrenut je Pilot-projekt obnove svilo­gojstva i svilarstva u Konavlima kod Dubrovnika, kra­ju s tradicijom u svilogojstvu, svilarstvu, tkanju i veze­nju svilom. Suradnja je ostvarena s francuskim gradom Cevannesom, Institutom i centrom za proizvodnju pri­rodne svile, naručeno je 11 grama jajašaca dudovog svilca i 1000 sadnica patuljastog bijelog duda. Sadnice su posađene u konavoskim selima. Cijena jajašaca je 10 njemačkih maraka po gramu. U kalkulacijama eko­nomičnosti predviđa se da za 30 grama jajašaca (unca) treba 100 dudovih stabala patuljastog duda. Od jedne

unce dobije se oko 100 kilograma sirove svile. Računa se da će cijena po kilogramu iznositi 100 kuna.

Gradnja svilane predviđa se u Cilipima, na suvre­menom tehnološkom postupku upredanja niti, prirod­nom bojenju bojama biljnog podrijetla. Pilot-projekt svilogojstva i svilarstva je rađen kao ekološki čist pro­jekt. Velike količine otpada organskog porijekla mogu se koristiti kao kvalitetno gnojivo za uzgoj povrtlarskih kultura (13).

Svilogojstvo i svilarstvo aktualizira se putem izložbi rukotvorina, umjetničkih premeta, slika na svili, ekološ­kom promidžbom, trendovima visoke mode, dakle kul-

420

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 413-423

turološkim fenomenima koje je imala i u prošlosti (17). Izradba odjevnih predmeta, ukrasnih i umjetničkih

kreacija svilom i svilenim vezom nosila bi certifikat, kao jamstvo visokovrijednog proizvoda. Kao pojam

kvalitete prirodna svila, kao i u prošlosti, trebala bi no­siti naziv "buba-svila"(10). U takvom redu i odnosu cijenovnih veličina našla bi se ekonomska isplativost proizvodnje.

SVILA I SVILARENJE KAO KULTUROLOŠKI FENOMEN, ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Silk and silk production as a cultural phenomen, conclusions Kao plemenita tkanina, svila je bila u svojim poče­

cima dostupna samo visokim slojevima društva, kra­ljevskim i plemićkim kućama, svećenstvu i visokim vojnim časnicima.

Proizvodnja svilene tkanine bila je obavijena velom tajne. Dugo godina bila je simbol veze kultura i civili­zacija Europe i Meditrana s civilizacijama Dalekog is­toka. Put iz Europe u daleku Aziju, iznad Indijskog potkontinenta nazvan je "Put svile". "Putovima svile oteklo je europsko zlato na Daleki istok"(9). U doba grčke, rimske i asirske kulture, svila se uvozila preko Indije i Perzije. Da se širila i dalje na sjeveozapad Eu­rope svjedoči jedan nalaz iz Hallstadta u Švicarskoj iz 7. stoljeća prije nove ere. Očuvana svilena tkanina na­šla se kao odjevni predmet u jednom grobu.

U 3. stoljeću car Dioklecijan u Ediktu o cijenama spominje svilenu tkaninu kao uvozni artikl. U doba procvata i širenja arapske kulture u zemlje Mediterana, posebno u Italiji i Španjolskoj, započinje od 6. stoljeća nadalje vlastiti užoj dudovog svilca i proizvodnja svile.

Svilogojstvo u Hrvatskoj počinje u primorskim gra­dovima, već od 14. stoljeća nadalje, pod utjecajem Ita­lije. Zabilježeno je da su svoje obveze prema Veneciji otoci Pag i Rab, među ostalim, podmirivali i u svili. Svila je bila "izuzetnog sjaja", a ušla je u tkanje u tek­stilni dekor ponajprije kao omiljena nit za vez (7). Okolica Dubrovnika, Konavli, bave se od 14. stoljeća svilogojstvom, a Dubrovnik prerađuje i trguje svilom. "Tekstilni proizvodi, vunene, pamučne i svilene tkani­ne, platno i svile različitih boja i vrsta, za otmjena odi­jela vlastele i za skromna odijela građana, bili su jedan od najvažnijih dubrovačkih artikala" (15). Svila se po­javljuje usporedo s razvojem gospodarstva, državne uprave i kulturnih dobara, kako je to bilo u Dubrovač­koj republici. Svila se prerađuje i stimulira kao zanat­ska proizvodnja u grupi "ars lane", odnosno "ars sete", kao zanatsko umijeće.

Dolaskom Turaka na prostore Hrvatske širi se ori­jentalni stil u izradi, tkanju i vezenju svilenih predme­ta. Kultura odijevanja Turaka cijenila je svilene košu­lje, pojaseve i marame. Svila je prepoznatljiva po ori­jentalnim, islamskim motivima (6).

Svilogojstvo i svilarstvo je, pored ekonomske drža­vne prinude, u osamnaestom i devetnaestom stoljeću odigralo značajnu kulturološku ulogu. Paralelno sa svi-

larenjem forsira se opće obrazovanje, otvaraju pučke škole, unapređuje gospodarstvo i kultura.

Već sama pojava dudovog svilca u seljačkoj kući, s čudnom biološkom metamorfozom, postavlja niz pita­nja ukućanima svih spolova i uzrasta. Kako od jajeta nastaje leptir može promatrati svako dijete koje hrani gusjenicu dudovim lišćem. Da pored hrane na razvoj dudovog svilca utječe svjetlost, toplina i vlažnost zraka sljedeća je praktična spoznaja za uzgoj i drugih agri­kultura seoskog gospodarstva. Dodatnu pouku pučani dobivaju u školi i na posebnim predavanjima.

Biljka, drvo duda sa svojim biološkim svojstvima uvjetuje razvoj sjemenarstva, rasadničke proizvodnje i osnivanje dudinjaka, što će utjecati na spozaje uzgoja voća, cijepljenje, hibridizaciju i druge voćarske tehnike.

Domaćini i domaćice u seoskim kućama uče se os­novama ekonomike i računanja. Oni znaju koliko jedna unca (28,35 g) ima jajašaca, koliko je moguće očekiva­ti gusjenica, koliku površinu gusjenice zauzimaju u određenom stadiju razvoja (od 0,3 uf pri izvaljivanju gusjenice do 60 m2 pri čahurenju) i koliko dnevno po­jedu dudovog lišća (od 3 kg pri izvaljivanju gusjenica do 600 kg pri zadnjem presvlačenju), (12). Domaćin je morao znati koje prostorije treba iseliti i s koliko dudo­vih stabala lišće brati.

Kod ispredanja niti na raščić i vitol prelja i tkalja znaju da tri "žice" čine "čišanicu", deset čišanica je "pasmo" a sedam ili deset pašama čini "kanjuru".

Prigodom predaje svilenih kokona uzgajivači moraju znati prepoznati kvalitetu sirove svile, te se naučiti va-gati kokone i prepoznavati novac s različitim apoenima.

Paraleno s drugim manufakturama tekstila (vuna, lan, konoplja, kostrijet, pamuk), svila traži izradu pose­bnih alata i uređaja za namatanje, tkanje i bojanje. Upotreba mlinova pogonjenih vodenom snagom za od­matanje galeta u osamnaestom stoljeću bit će kasnije uzor za uporabu u ostalim djelatnostima i industrijsku proizvodnju.

Plemenita podatnost svilene niti i tkanine dobrih izolacijskih svojstava elektriciteta i topline, dobre hi-groskopnosti, bili su idealni za odjeću visoke mode, dostupne samo bogatima.

Narodna umjetnost, tkanje i vezenje, ukrašavanje svilenih zastava, odjevnih predmeta, predmeta u doma-

421

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILACA (Bombyx mori) I BIJELOG DUDA (Moms alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 413-423

ćinstvu, umjetničkih predmeta, izraz su stvaralačke ima­ginacije pojedinaca i grupa. Po izražajnim osobitostima prepoznavat će se mentalitet, kultura i stupanj go­spodarskog razvoja naroda, regije, grada i sela. "Ali i er-gološki gotovo elementarnih zahvata u preradbi, a mož­da upravo zbog te primarne preradbe, ženski rad u svili, jednako u tkanju kao i u vezu, zadobio je svoje dosti­gnuće u likovno zrelom, do kraja riješenom izrazu" (7).

Umjetničko izražavanje u svili svojstveno je ženi, pa se može reći da postoji neka "tajna veza " između svile i žene. Tamo gdje je svila, valja tražiti ženu.

Utjecaj raznih kultura, umjetnički pravci i stilovi odražavaju se i u profinjenosti tkanja i veza svile. Pre­poznaje se svilovez renesanse, punto reale, kraljevski vez u primorskom dijelu naše zemlje, koja je u određe­no doba bila zapljusnuta talijanskom renesansom.

Iščitavanjem sviloveza, tehnikom i finoćom izrade iz daleke prošlosti našega naroda začuđujuće je da su pastirice i seljanke mogle doseći toliko imaginacije i umjetničke kreacije.

Da osjeti geometriju i odnose likova, ritam ponav­ljanja i prekida motiva, mogla je ženi podariti samo fi­noća svilenog konca. Intuicijom i darom prenesena ari­tmetika na potku i tkanje platna, matematika prostora, kompleksnih i iracionalnih brojeva, koja se danas kom­pjutorskim metodama pretvara u grafičke forme, nala­ze se na tkanom i svilom izvezenom ruhu naših baka.

U tkanju i aplikaciji svilom javljaju se različiti geo­metrijski, floristički, zoomorfni i antropomorfni moti­vi. Oni su odraz arhaičnih formi pojedinog naroda i re­gija ili su pod utjecajem drugih naroda, kultura, tehni­ka i tehnologija izradbe.

l . B ö s e d o r f e r Josip, Agrarni odnosi u Slavoniji, Ju­goslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1950.

2 .Bezered j Pavao, Izvještaj preuzvišenom gospodi­nu Teodoru Pejcsevichu banu Hrvatske Slavoni­je i Dalmacije o stanju svilogojstva u kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji u godini 1906. S osobitim osvrtom na Požešku županiju, Bu­dimpešta, 1907.

3. B ičan ić Rudolf, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji (1765-1860), Jugoslavenska akademi­ja znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1951.

4. Cheval i r J., G h e e r b r a n t A., Riječnik simbola, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1889.

5. De Bono Edward, Heureka, ilustrirana povijest izuma, Mladost, Zagreb, 1978.

6. Eckhel Nerina, Čarolija niti, Zbornik, Muzejski prostor Zagreb, 1988.

Slikanjem na svili bavile su se a bave se i danas naj­češće žene. Muškarci su se u proizvodnji tkanina bavili tkanjem grube vune i tkaninama od kostrijeti.

Pored tkanja svilenih tkanina svila se naješće aplici­rala na "pamuk svilenac". U Slavoiji su poznati zlato-vez, vez svilom (našivaju se na tkanje) i šupljikavi vez - "šlinga". Svilena tkanja se upotrebljavaju za rubine, rukave, marame, kalute i fertune, za ručnike i stolnja-ke, pokrivke za krevete i ponjave. Odjeća je namijenje­na posebnim događajima u životu čovjeka, rođenju, krštenju, ženidbi, crkvenim obredima i narodnim go­dovima. Pjevalo se: "Usto bi se opremila tuga, da joj nije rubine od guga".

Tradicija svile, svilarstva i bogatstvo narodnog stvaralaštva danas se njeguje kulturnim priredbama, iz­ložbama, smotrama folklora i drugim manifestacijama. Poznata smotra folklora "Đakovački vezovi" desetlje­ćima njeguju tradiciju kulture Slavonije, a posebno svi­lenu nošnju, vez i aplikcije u svili. I drugi krajevi Hr­vatske sličnim manifestacijama ističu specifičnosti u kulturi i tradiciji svoga kraja.

Posebno područje svile, njene primjene i apliciranja treba tražiti u riznicama crkvenog ruha, oltarnika, ubrusa i drugih obrednih potreba. Poznato je da su tre-ćoretkinje, "none picokare" izrađivale kreacije od svile različitih namjena. Svila se upotrebljavala za izradu stijegova i zastava, u heraldici i za različite vojne po­trebe. Za vještinu u diplomaciji još i danas vrijedi pra­vilo da se obavlja "u svilenim rukavicama".

7. G u š i ć Marijana, Svila u vezu i tkanju na dalmatin­skom narodnom ruhu, Etnografski muzej Split, 1970.

8. Kempf Julije, Požega, 1910. 9. K o l a r - D i m i t r i j ević Mira, Putovima svile u

Hrvatskoj, Hrvatski zemljopis, br. 19., 1996. 10. K o l i ć - K l i k i ć Vesna, Novogradiško svilogoj-

stvo, Đakovačka revija, 1998. 11. P i l l e r Matija i Mitterpacher Ljudevit, Putovanje

po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. god., Osijek, 1995.

12. Poljoprivredna enciklopedija, knjiga 3 Zagreb, 1973.

13. Publikacije: Gospodarski list, 15. srpnja - 1. kolo­voza 1997., str. 59. i 60., Gorup Žejko, Večernji list, Vrt, od 26. lipnja 1996., Bikić Marija i Fra-njić Nike.

LITERATURA - References

422

J. Zelić: ULOGA DUDOVOG SVILAC'A (Bombyx mori) 1 BIJELOG DUDA (Monis alba) U SVILOGOJSTVU ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 413-423

14. R a d a u š - R i b a r i ć Jelka, Čarolija niti, Zbornik, Muzejski prostor Zagreb, 1988.

15. R o l l e r Dragan, Dubrovački zanati u XV. i XVI. stoljeću, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1951.

16. S c h n e i d e r - J a c o b y Martin i H a t m u t Ern, Park prirode Lonjsko polje, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 1993.

17. To Idi Zvonimir, Katalog izložbe u povodu 17. Smotre folklora, Muzej brodskog Posavlja, Sla­vonski Brod, 1980.

SUMMARY: Silk has long been known in Chine through the cultivation of silkworm (Bombyx mori) and through the cultivation of mulberries (Morus alba). Silk fabric from China has been exported to Europe since the 6"' century.

Silk production first commenced in Eastern Mediterranean. Dalmatian cities held primacy in this respect through their trade with southern Italy. Under the Turkish dominion, in the urban areas silk was produced for fine shirts, belts and scarves. Silk production was introduced to Croatia in the 18'h

century with the planting of mulberry trees (Morus alba). The deliberate agri­cultural policies of Austrian authorities (mercantilism) were introduced into the northern areas of Croatia, as well as western and eastern Slavonia. Production was encouraged to meet the needs of manufacturing and to start the silk industry.

Silk fabric was incorporated in the local folklore. Silk production some­times constituted part of peasant economy.

It is assumed that every cultural or ethnological phenomenon contains a code of history, but also various codes of regional, ethnic, national, religious and certainly social characteristics.

The issue of revitalising this industry is very topical today. Silkworms (Mombyx mori) were raised in spring when mulberry trees

(Morus alba) on which they fed began to leaf The eggs, which had been kept in a cold place, were then placed in a warm part of the house.

Key words : Silkworm (Bombyx mori), mulberry (Morus alba), silk pro­duction, silk factory, economic silk production, silk as a cultural phenomenon

423

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001). 425-436 UDK 630* 902 I 233

L A U D O N O V GAJ

LAUDONOV GAJ

Marko VUKELIĆ*

SAŽETAK: U lijepoj našoj Hrvatskoj malo je regija koje se mogu pohvali­ti sa toliko prirodnih znamenitosti kao Lika. U toj krškoj regiji pod Upravom šuma Gospić, nalaze se naše najljepše planine, Velebit, Mala Kapela i Lička Plješevica, u kojima je izdvojeno čak 27 prirodnih zaštićenih objekata prirode različite kategorije.

Jedan od zaštićenih objekata prirode jest šumski predjel " Laudonov gaj ", odjel 16a, koji ima svojstvo specijalnog rezervata šumske vegetacije s površi­nom od 33,23 ha. Tu sastojinu - kulturu hrasta lužnjaka (Quercus roburj na Krbavskom polju, posadio je general Laudon 1746. godine. To je jedan od najstarijih živih spomenika šumarstva Like i Hrvatske posađen na živim pjescima Krbavskog polja, Bunićke kapetanije, I. Ličke pukovnije Karlovač­kog generalata iz Gospića.

U to vrijeme velike probleme gospodarstvu toga kraja pravio je živi pije­sak, kojega su austrijski šumari nazivali "Flugsand" - leteći pijesak.

Karlovački generalat sa šumarnicima I. ličke pukovnije razradili su plan i tehniku pošumljavanja živog pijeska, a kapetan Laudon je bio izvršitelj.

Svrha ovoga članka je ukazati na povijesne činjenice o starosti šumarstva Like koje je bilo pod vojnom austrijskom upravom kao i cijela Hrvatska, i kao takvo ono je bilo naše. Povijest šumarstva Like vezana je za austrijsko vojno šumarstvo, jer se gospodarenje šumama odvijalo pod njihovom upravom, oni su prvi podizali šumske kulture i izvršili prvu inventarizaciju i kartiranje šu­ma 1745. i 1746. itd.

Među poznatim austrijskim šumarnicima uz Franz oni a u karlovačkom generatu u I. ličkoj pukovniji bio je general Ja s y k, koji je podigao kulture hra­sta lužnjaka Jasikovac u Gospiću 1743. god., te u II otočnoj pukovniji šumar-nik major pl. Pirker, koji je izvršio prvu inventarizaciju šuma 1746. god. itd.

Nakon odlaska majora Laudona iz Bunićke kapetanije 1756. god., kapeta­nija Bunić pripojena je II. otočkoj pukovniji sa sjedištem u Otočcu.

Podignutu kulturu hrasta lužnjaka narod je nazvao "Laudonov gaj " u čast Laudonu za sve stoje učinio Krbavskom kraju.

K Ij učne r i/ e č i : Laudonov gaj, živi pijesak, hrast lužnjak

1. U V O D -"Laudonov gaj" je jedna od najstarijih kultura hras­

ta lužnjaka (Quercus robur), koju je podigao kapetan L a u d o n na živim pijescima Krbavskog polja 1746. godine.

Marko Vukelić, dipl. ing. šum., savjetnik UŠ Gospić

- Introduction Živi pijesci Krbavskog polja pravili su velike pro­

bleme gospodarstvu tog kraja, te je šumarski ured I. Ličke pukovnije karlovačkog generalata napravio plan i razradio tehniku pošumljavanja radi smirivanja živih pješaka. Kapetan Laudon dolazi u Bunić, te iste godine počinje pošumljavanje, a pošumljeno preko 30 ha. Isto

425

M. Vukeiić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436

se nastavlja idućih godina pa i stoljeća. Sadile su se li-stače koje odgovaraju poplavnom području krbavskog polja, a to su ponajprije hrast lužnjak i topole.

Osnivanjem imovnih općina u Laudonov gaj se unosi i obični i crni bor, bagrem te pitomi kesten.

Povijesna grada Laudonova gaja uništena je u rato­vima i nije sačuvana.

Slika 1. Panorama Krbavskog polja, sa pogledom iz Bunića na Laudonov gaj

(Foto: M. Vukeiić)

Postoje samo zapisi o ovoj šumi i predanja. Zahva­ljujući jednom jedinom i prvom statističkom opisu šuma otočke imovne općine kojega je napisao nadšu-mar S. Pere 1895. godine, može se zaključiti da su te

a) Biografija Ernesta Gideona Laudona Barun, general Ernest Gideon Laudon porijeklom

Škot, rođenje 2. veljače 1716. godine u Toutzenu u Lit­vi, . Već 1732. godine pristupa u rusku vojnu službu, a 1735. god. sudjeluje u ratu kod Donziga. Sa ruskim trupama sudjeluje u ratu protiv Turaka i 1739. god. kao natporučnik završava u Petrogradu.

Godine 1743. odlazi u Beč u austrijsku vojsku, te se u činu kapetana dodjeljuje Trenkovu korpusu. Sa Tren-kom ratuje u Bavarskoj i na Rajni te u Šlezijskom ratu. U Beču živi do 1746. god. Tada je raspoređen u Karlo­vački generalat u I Ličku pukovniju za zapovjednika u Bunićku kapetaniju u pograničnu službu. U Buniću je proveo punih 10 godina. Unapreden je u čin majora zatim u pukovnika, a 1757. god. odlazi u Pruski rat i is­tiče se u bitci kod Kahlina, da bi 1758. god. bio unapri­jeđen u čin generala, te u feld maršala lajtnanta. Za za­sluge dobiva od Marije Terezije "Križ Marije Terezije" i titulu baruna, a ruska carica poklanja mu zlatni mač.

Godine 1760. nakon niza neuspjeha u bitci kod Lieguitea i Praškog rata biva zapostavljen do 1766.

šume bile uređene. Prema istom opisu površina gaja iznosila je 813,79 rali ili 467,50 ha. Uređajni razred nosio je br. 43, a razmjera dobnih razreda utvrđenu je kako slijedi:

mlado do 40 godina 3.403 m3

srednje 40-80 god. 8.687 m3

staro 80-120 i više god. 35.828 m3

Ukupno 47.918 m3

Godišnji sječivi prihod iznosio je 710 m3. U to su vrijeme živi pijesci bili umireni, a gospodarenje kultu-rama-šumama odvijalo se prema odredbama šumsko-gospodarske osnove za g.j. Laudonov gaj.

Prestankom rada Imovnih općina 1941.god. nestala je sva arhivska građa, a u Laudonovom gaju se u to vri­jeme obavljaju nekontrolirane sječe bez evidencija.

Nakon II. svj.rata 1946. god. o gaju se počelo vodi­ti više računa, te su zabranjene sječe i paša.

Prvo poslijeratno uređivanje Laudonovog gaja iz­vršeno je 1956. god., a od tada se gajem gospodari po odredbama šumsko gospodarskih osnova.

1956. god. Zavod za zaštitu prirode, Laudonov gaj, odjel 16a, površine 33,23 ha, staru lužnjakovu hrasto­vu šumu koju je posadio Laudon 1746.god. proglašava specijalnim rezervatom šumske vegetacije. Od tada se ta šuma vodi kao šuma posebne namjene. Danas ona slavi svoj 255. rođendan kao živi spomenik šumarstva Like i Hrvatske.

Stanje Laudonovog gaja danas prikazano je u Izvo­du iz osnove gospodarenja ( 1998-2007. godine).

god., kada ga Dvorsko ratno vijeće vraća u vojnu slu­žbu i povjerava mu zapovjedništvo u Moravskoj.

Godine 1788. kao feldmaršal lcjtnant bio je zapo­vjednik u Hrvatskoj, kada je potukao Turke kod Dubi-ce, Bosanskog Novog i Gradiške, zatim osvaja Beo­grad i Semberiju.

Umire u Netitscheinu 1790. godine u 74. godini ži­vota.

Podaci su objavljeni u: Majers Konversations Lexi-konu Leipzing und Wien 1896. g. i Brockhaus Konver­sations Lexikonu Leipzing und Wien 1890. g.

b) Povijesni podaci: Laudonov gaj podigao je šumarski ured I. Ličke pu­

kovnije - Bunićka kapetanija 1746.god. na živim pijes­cima Krbavskog polja.

Živi pijesci spominju se još od Krbavske bitke koja se odigrala upravo na prostorima Laudonova gaja. U puku živi predaja kako je u tijeku bitke s Turcima vje­tar digao pijesak i nosio ga ravno u oči hrvatskoj vojs­ci, zbog čega je bitka i izgubljena. Istina je sasvim

1. POVIJEST LAUDONOVA GAJA The history of Laudonov Gaj

426

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list hr. 7 X, CXXV (2001). 425-436

drukčija, jer se bitka odigrala 9. rujna 1493. god., kada nema zračnih strujanja niti nošenja pijeska vjetrom.

Nakon oslobođenja od Turaka 1689. god. ovi pro­stori Vojne krajine su pod upravom Karlovačkog gene­ralata, koji je oko 1746. god. bio podijeljen na karlova­čku i primorsku krajinu.

Karlovačka krajina je tada podijeljena na ličku, oto­čku, ogulinsku i slunjsku pukovniju. Po pukovnijama su 1745. god. osnovani šumarski uredi s nižim jedini­cama šumarijama, koje u početku nisu bile ustrojene.

U to su vrijeme šumarski uredi osiguravali servitut-na prava krajišnika u državnim šumama. Gospodarenje šumama bilo je na niskoj razini, jer su se šume devasti­rale nekontroliranim sječama i velikim brojem stoke, posebice koza, zbog čega je 1765. god. donesen propis o šumskom redu za Vojnu krajinu, kako bi se gospoda­renje šumama podiglo na višu razinu.

Šumarnici po pukovnijama osim sječa podižu šum­ske kulture. Tako je 1743. god. I. lička pukovnija posa­dila kulturu "Jasikovac" u Gospiću, a 1746. god. "Lau-donov gaj" je pod zapovjedništvom kapetana Laudona.

Kulture su podizane uglavnom s listačama, među kojima je glavna vrsta bio hrast lužnjak (Quercus robuf). Pošumljavanja se nastavljaju idućih godina i stoljeća posebice na Krbavskom polju, radi umirivanja živih pijesaka.

Slika 2. Laudonov gaj odjel 16a. Stari hrast lužnjak kojega je posadio general Laudon 1746. god.

(Foto: M. Vukelić)

Kada je kapetan Laudon došao u Bunićku kapetani­ju 1746. god. prijavak mu je podnio poručnik Vu četi ć - ličanin, koji gaje upoznao sa zadacima kapetanije.

Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici 1. ličke pukovnije i karlo­vačkog generalata. Kapetan Laudon je proučio plan i tehniku pošumljavanja, te već iste jeseni 1746. god. pristupa realizaciji zadatka koji mu je povjeren.

427

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 42S-436

Planom pošumljavanja određena je tehnika pošum-ljavanja i vrsta sadnica, odabran je hrast lužnjak koji je proizveden na području generalata.

Šumarnici su znali daje to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome daje šumarska struka vodila stručne po­slove, a kapetan Laudon je bio izvršitelj zadatka koji su mu postavljeni.

Pošumljavanje živih pijesaka vršeno je vrlo disci­plinirano i organizirano, gotovo vojnički. Radnu snagu sačinjavali su krajišnici Bunića i okoline, kasnije upravne općine Bunić koja je imala preko 6.000 sta­novnika. Svaki krajišnik bio je dužan odraditi 10 rad­nih dana. Jame za sadnju kopale su se ručno do dubine 1 m i punile humusom iz obližnjih šuma. Na svaki 1 m2

dolazila je jedna sadnica hrasta lužnjaka, što znači da je sađeno 10.000 sadnica po ha.

Način pošumljavanja propisan je i izvršen po vojni­čkom ustroju. Prikazana je vojska - pukovnija u voj­nom pokretu i to: glavnina, rezerva, pobočnica i izvid­nica. Za nepropisno pošumljavnaje bile su poduzete stroge mjere, a pošumljene površine čuvala je vojska. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu kulture od stoke i požara.

Iste godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljava­nje se nastavlja idućih godina.

Upravo te 1746. god. bio je početak povijesnog šu­marskog zadatka na smirivanju živih pijesaka na Kr­bavskom polju i to je godina rođenja Laudonovog gaja.

Riječica Krbavica, koja izvire nedaleko Bunića u ledenoj pećini te u Dragaševu i Hrnjakovu vrelu (644 m n. m.), cijelim svojim tokom dugim preko 10 km sa sjeverozapada obilazi Laudonov gaj (637 m n. m.), i završava u Hržić polju (627 m n. m.), koji čini sjevero­istočnu granicu sadašnjega gaja. Rječica Krbavica u jesen i proljeće toliko nabuja da poplavi cijelo područje oko gaja pa i sam gaj u nižim dijelovima, a ljeti presuši. Hržić polje je uvijek pod vodom, a u nje­govim barama i danas živi riba linjak. Danas je to polje djelomično meliorirano zahvaljujući I. ličkoj i II. otočkoj pukovniji, koje su prokopale drenažne kanale do ponora u Jošanima.

Šumarski ured I. ličke pukovnije poznat je po podi­zanju kultura Jasikovac i Ludonov gaj, a II. otočke pu­kovnije po kartiranju i inventarizaciji šuma na čelu sa majorom pl. Pirkerom, koji je po nalogu Marije Terezi-je i karlovačkog generala 1745-1746 obavio zadatke i utvrdio ukupnu drvnu zalihu otočke pukovnije, čak i drvnu masu po ha po vrsti drveća.

Major pl. Pirker bio je 1765. god. na sastanku u karlovačkom generalatu kada je šumarnik Franzoni obznanio propise o šumskom redu. Donošenjem tih propisa o šumskom redu, kod nas se obilježava starost

šumarstva na ovim prostorima, međutim ono je i stari­je, što dokazuju upravo ove naše najstarije kulture kao stoje Laudonov gaj i dr.

Donošenju propisa o šumskom redu prethodilo je loše gospodarenje šumama pod vojnom upravom, jer su se šume devastirale opetovanim i nekontroliranim sječama, a broj koza je bio enormno velik. U izvještaju P i rke ra 1765. god. stoji daje svako domaćinstvo u krajini imalo i do 300 koza, a osnivanjem Imovnih op­ćina 1871. god. koze su bile gotovo nestale, što potvr­đuje statistički opis šumah otočke imovne općine 1896. god. (Š. Pere).

Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću (1746.-1756. god.) pored podizanja kultura na živim pijescima izgradio je mnoge puteve, zatim drenažne kanale na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvo­ju toga kraja, zbog čega gaje narod osobito cjenio.

Za vrijeme austrijskih vlasti u Buniću je izgrađena katolička crkva i to od bijelog klesanog kamena, koja je služila za katoličke obrede. Ista je srušena u II. svjet­skom ratu, čije zidine i danas stoje u mjestu Bunić.

Laudon je otišao iz Bunića 1756. god. s činom ma­jora, a narod jeu njegovu čast za sve dobro što je uči­nio za ovaj kraj hrastovu kulturu na živim pjescima na­zvao njegovim imenom "Laudonov gaj".

Slika 3. Crkva Sv. Rođenja Blažene Djeviee Marije u Buniću, koju je sagradilo Ratno ministarstvo iz Beča 1864. god. i to od zaklade u spomen Laudonu. Na tom mjestu je bila stara kapelica sagrađena 1743. god. u kojoj je sahranjeno dvoje djece generala Laudona, koja su umrla od šarlaha.

(Foto: M. Vukelić)

Poslije odlaska Laudona Bunička kapetanija je seg­regacijom dodijeljena II. otočkoj pukovniji, koja je na­stavila s pošumljavanjima. Pored pošumljavanja živih pijesaka 1781. god. ista pukovnija završava dva drena-žna kanala u Hržić polju i spaja ih s ponorima u Jošani­ma, a dio Hržić polja priveden je poljoprivrednim kul­turama.

428

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436

U to vrijeme živi pijesci bivaju djelomično sanirani od Milakovog gaja do ceste Šalamunić-Debelo brdo.

Od 1856. god., a i 1871. god. kada su osnovane Imovne općine, Gospodarski ured otočke imovne opći­ne nastavlja pošumljavanje živih pijesaka. U to vrijeme u Laudonov gaj se unosi obični i crni bor te bagrem, pi­tomi kesten i topola. Do II. svjetskog rata površine pod kulturama narasle su i do 400 ha.

1924. god. radi smirivanja živih pijesaka počeo se sijati zečjak (Sarothamnus scoparius), koji se održao i do danas i prirodno se razmnožava.

Tijekom I. i II. svjetskog rata Laudonov gaj se sje­kao nekontrolirano, ali se i obnavljao hrastom lužnja­kom i običnim borom.

O dosadašnjem gospodarenju Laudonova gaja vrlo je malo pisanih podataka, jer je arhivska grada propala u II. svjetskom ratu. Evidencije o sječama ne postoje, a tek 1946. god. počelo se više pozornosti posvećivati gaju, kada su i zabranjene sve sječe.

Šumsko gospodarstvo Lika iz Gospića 1968. god. pokušalo je unijeti topole na Hržić polje, pa je angaži­ralo Institut za topole iz Novog Sada. Iste godine kada nas je posjetio ing. Živojinović radi uzimanja uzoraka tla sa Hržić polja, dogodio se incident kojega moram spomenuti. Vraćajući se starom cestom preko Plitvič­kih jezera za Gospić, u Plitvičkom Ljeskovcu na cesti nas je presreo čovjek u staroj policijskoj dolamici s uperenim pištoljem i iz sveg glasa povikao "Stoj ili pu­cam". Sofer odmah nije mogao stati jer je landrover

a) Zapis 1 - 9 1. Prvi zapis objavljenje u Šumarskom listu 1886.

god. na str. 506-523, kojega je objavio profesor Šumar­ske škole iz Križevaca Vladimir K i se l j ak . Članak nosi naslov "Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko-Otočkom okružju i Primorju". Na tom putovanju -ekskurziji bilo je 12 slušatelja šumarstva. Citiram samo ono što se odnosi na Laudonov gaj.

"Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa gosp. nadšumarom A d a m e k o m , zahvalismo koreni-čanu na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje put Bunića u Laudonov gaj, odavde opet isti dan jošte kroz Kulu i Osik u Gospić.

Laudonov gaj u Krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime slavnog generala Laudona, koji gaje, bivši još kapetan u krajini oko 1750. god. zasadio. Taj gaj zapre­ma 400 jutara, te je čisti hrastik, zasađen u obliku po­stavljene i spremne vojske, tu je prednji odjel predstav­ljajući straže, zatim savezna poveća šuma (pričuva), a to bi značilo jezgru vojske, napokon dođe u stanovitoj udaljenosti u nekom redu opet hrašće kao posljednji

bio pun uzoraka zemlje, ušao je u krivinu, a ja sam po­vikao "gas", a iza nas je ostao ličanin s pištoljem. Mož­da nas je krivina spasila. Tada je naš kolega iz Novog Sada ostao bez riječi i onako preplašen progovorio "Ju bre gde dođoh da poginem". Tako je otišao naš stru­čnjak za topole u Novi Sad s uzorcima tla iz Hržić polja, a od topola ostalo samo mrtvo slovo na papiru, ne zbog prepada, već zbog toga što šumsko gospodar­stvo Lika Gospić nije imalo financijskih sredstava za proširenu reprodukciju.

Laudonov gaj upravo zbog svoje povijesne specifi­čnosti i podizanja kultura na živim pijescima postao je fenomen o kojem se sve do II. svijetskog rata posveći­valo više pozornosti nego Plitvičkim jezerima.

Stari hrastovi posađeni 1746. god. su posječeni iz­među dva rata i sastojina je obnovljena, dok odjel 16a nije posječen i danas živi u sjećanju na generala Lau­dona i I. ličku pukovniju.

Prvo poslijeratno uređivanje Laudonova gaja izvr­šeno je tek 1955. god., radove je obavio ing. I. Ko s t e -nac , šef odjela za uređivanje šuma iz Gospića. Tada je Laudonov gaj podijeljen na 16 odjela i odsjeka s glav­nim i sporednim prosjekama.

Za vrijeme Domovinskog rata ova gospodarska je­dinica bila je okupirana od srbo-četničkoga agresora, koji je posjekao 30 ha običnog bora, a pošumljavanja tih površina izvršena su 1998. god. nakon Oluje, kada su šume Šumarije Korenica i Laudonova gaja ponovo u sastavu Uprave šuma Gospić.

odjel. Vidi se ukus i strogi red vojnički koji je tada va­ljao za šume. Žali bože da tomu danas nije tako. Taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćini otočkoj, te strada od silne krađe i navale ljudi i marve. Za primjer neka budi spomenuto da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica o vrhu šumskih krađa po lugaru otkritih, a da je u istinu preko 1000 kom hrastovih stabala ukra­deno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako re-koć čista pjeskulja preobrati se haranjem šuma u čistu pustoš, tako je dobra polovina te površine, dakle 200 jutara tla pješčara ili ti pržina kako je narod zove, ta na kojoj za žege ni slamka ni travka ne stoji.

Za bure uzvitla opet vijetar taj sitni piesak tako jako da ga raznaša po Krbavskoj dolini, sve do Korenice na 15 km daljine. Uoči te velike pogibelji, koja prieti krbav­skoj inače plodnoj i marljivo obrađenoj dolini, širenjem i povećanjem te pješčare, moralo bi se najozbiljnije nasto­jati i to što skorije da se zasadi prikladnim biljem.

Za takova pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetni crni bor najpogodniji je i najprikladniji. To dokazuju dodu­še u neznatnom opsegu izvedeni radovi sa crnim bo-

2. ZABILJESKE O LAUDONOVU GAJU Notes on Laudonov Gaj

429

M. Vukclic: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 425-436

rom tik Laudonovog gaja, te je država jošte prije segre­gacije počela saditi i vezati ovo tlo, pa da se to nastavi­lo bilo bi uspjeha, da neima poteškoća koje prijete kul-turam od ljudi i marve.

Imade srestva kojimi se takovo tlo dade vazati i pre­pravljati, na timi odredbama nesmiju oklijevati oni koji se to tiče.

Drugu nepriliku u toj dolini prouzrokuje neka voda zvana Velika jaruga, koja sa sjeverne strane opkoljuje taj Laudonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usred ljeta presahne ta jaruga, al dotle je poljanam štete počinila, jer ta voda neima pravog korita niti odtoka, a kad što poplavljuje ćelu dolinu. Ovo bi zemljište mora­li strukovnjaci, posebice kulturni mjernik izpitati te shodni predlog staviti kako bi se občuvalo i osiguralo do daljnjih nepogoda.

U Buniću razgledali smo jošte crkvu generala Lau-dona koju je dala sagraditi krajika vlada prije 25 god.

Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravni­com ličkom prispjeli u Gospić do 9 (devet) sati uveče".

2. Drugu zabilješku o Laudonovu gaju nalazimo u Šumarskom listu 1889. god. na str. 193 i 194 u članku "Podizanje vrbe, topole i običnog bora na pješčenjaci­ma". Nepoznati autor piše: "Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojemu stoji nje-kad glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja -poimence dio doline od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda — tim gibućim ili plivajućim pieskom po­suto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću".

Zadaća gaja, navodi autor, imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen, a mjestimi­ce i posve poharan od nevaljale ruke. Poharom toga gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je pokrio 100-150 rali pitomine te je posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel prestavlja sliku "Sahare u ma­lom". Kad vjetar puše taj piesak leti u gustih oblacih sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane

Tablica 1. Izvod iz priloga "A" 1895. god.

li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na dale­ko, čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kul­turama u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.

3. Treći zapis o Laudonovu gaju objavljenje u Beč­kom Oesterreichische Forst-Zeitung-u i to 27. ožujka 1891. god.

Prevedeno sa njemačkog notica nosi naslov: "Lau-donova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj".

Ta zaštitna šuma osnovana je 1746. god. na granici nakon ratova sa turskom vojskom, a nazvana u čast ge­nerala Laudona njegovin imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavskom polju da bi se zaštitili plodni usjevi.

Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom lužnja­kom, bukvom, omorikom i običnim borom i strogo je čuvana od šumokradica. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla pod upravu civilnog stanovništva, potpuno je devastirana od žitelja Korenice i Udbine u ogrom­nim razmjerima. Ispostavilo se je da su sami čuvari šume pomagali šumsku krađu, te su više navrata od­stranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari šume. Po naređenju viših vlasti čitava je šuma oivičena du­bokim jarkom, koji je trebao predstavljati zapreku šu-mokradicama na za iznošenje drva iz šume i time pru­žiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije (Autor članka nije naznačen u notici).

4. Četvrti zapis o Laudonovom gaju napisao je nad-šumar Sandor Pere, upravitelj Otočke imovne općine u svom "Statističkom opisu šumah" Otočke imovne op­ćine 1896. god., koji je pronađen u staroj arhivi Šuma­rije Otočac.

U poglavlju "A" dat je prikaz Laudonovog gaja po uređajnim razredima, površina, drvna zaliha i razmjera dobnih razreda (tablica 1.)

U poglavlju "E" on piše: Kod kulturah najviše seje uložilo u Laudonov gaj radi vezanja letećeg pijeska "Flugsand". Pošumljavanje je obavljeno sadnicama običnog i crnog bora, bagremom i topolom.

Laudonov gaj predstavljao je samo jedan uređaj ni razred i nosio broj 43.

Šumarija

Korenica

Naziv sreza i uređaj nog razreda

Laudonov gaj

Broj

43

Površina rali

1.167,07

ha

671,65

Razmjera dobnih razreda mlado

do 40 god 3.403

srednje 40-80 god

8.687

staro 80-120 god

35.828

U poglavlju "J" 1859. god. dat je iskaz o proizvo­dnoj i ukupnoj površini uređajnog razreda 43, s uku­pnom drvnom zalihom i godišnjim sječivim prihodom.

5. Peti zapis o Laudonovu gaju nalazimo u Šumar­skom listu iz 1906. god. na str. 317., u članaku koji nosi

naslov: "Ovogodišnja naučna ekskurzija Slušatelja Kraljevske šumarske Akademije u Primorje i Liku. Au­tor članka Alfons K a u d e r s , asistent piše: "Od gora nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit, koji se proteže od Dalmatinske granice pa sve do Vratnika,

430

M. Vukelić: LAUDONOVGAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436

Tablica 2. Izvod iz poglavlja "Jv

Šumarija

Korenica

Uređaj ni razred

Naziv

Laudonov gaj

Broj

43

Površina Proizvodno

rali 813,79

Neplodno rali

358,28

Ukupno rali

1.167,07

Ukupna drvna zaliha

m' 47.918

Godišnji sječivi prihod

m3

710

zatim Gačko-Ličko Sredogorje, Malu Kapelu i Ličku Plješevicu. Skoro sve vode ovog popdručja su ponorni­ce, stoje karakteristika Krasa.

Od svih revira Otočke Imovne općine, šumarije Ko­renica jest jedini Laudonov gaj ravnica, a svi ostali su brdoviti.

Klimatički odnošaji prema nadmorskoj visini, te blizini visokih planina su tako reći tropske naravi, što nam flora ovog kraja kazuje, tako smo našli najednom čistacu iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog Convolvulus cantabrica, koji je zapravo mediteranac, ali uspijeva i ovdje kao poput nekih mediteranskih ele­menata.

Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali kratku zimu, a proljeće i jesen neopazice prelaze u ljeto, dotično u zimu. Izvanredne nagle promjene iz velike vrućine u zimu i obrnuto, te rani i kasni mrazevi uzrokovani su čestom neuspjehu kultura.

Veliki kompleksi od više hiljada jutara su bez kapi žive vode, dok su drugi dijelovi kao Laudonov gaj u Krbavi izvrgnuti poplavama, koje nastaju kada tkzv. "Zelena i Hrnjakova pećina" vodu izbace" završava A. Kauders.

6. Šesti zapis objavljen je u Vijestima Geološkog

povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, sve­zak I Zagreb 1911. god. u članku Ekskurzija u Ličko i Krbavsko polje od 16.-22. srpnja 1910. god. u kojem Fr. Š and or piše: "U smijem SSZ na putu prema Ogrešovu polju nalazimo isprva kamenitu, onda kršnu i šljunčastu, zatim krupno pješčanu, rđastu ilovinu, koja ispremješana sa crvenjačom u Laudonovom gaju stvara šumsko tlo sa starom hrastovom sastojinom. Dalje prena sjeveru-zapadu pojavljuju se silne mase žutog na površini rdastog pijeska, koje su djelomice smirene s pomoću hrasta i bora (S. Scopariuma na či­stinama), koje vjetar lako raznosi.

Na temelju ovih izviđa pristupit će se geološkom kartiranju ovih polja, da se daljnja ispitivanja o svoj­stvima pojedinih tala nastavljaju".

7. Sedmi zapis o Laudonovu gaju objavio je D. Pe jnov ić u časopisu "Priroda" na stranici 175-176 1985. godine.

8. Osmi zapis objavio je Z. Po toč ić u Šumarskom listu na str. 3 i 5 1990. godine.

9. Laudonov gaj u kratko je opisan u Šumarskoj en­ciklopediji 1983. god. pod nazivom "Peščare" u Lici na Krbavskom polju po ing. Š p a n o v i ć u .

PRIRODNE ZNAČAJKE LAUDONOVA GAJA Natural characteristics of Laudonov Gaj

a) Orografske i hidrografske prilike Laudonov gaj nalazi se između 15° 38' 35" i 15"

40' 25" istočne dužine, te 44° 38' 15" do 44° 49' 35" sjeverne šireine. Smješten je u obliku poluotoka na sje­verozapadnom dijelu Krbavskog polja. Od Korenice je udaljen svega 15 km, a nalazi se blizu mjesta Bunić. Svojim jugozapadnim dijelom naslanja se na cestu Bu-nić-Krbava-Podlapača. Sjevernu granicu čini riječica Krbavica koja izvire iznad Bunića u Zelenoj pećini u vrelu koje se zove Dragaševo. Rječica Krbavica za vi­sokih vodostaja poplavi sve niže dijelove do Hržić polja. Ljeti presuši, a Hržić polje se pretvori u baru, dok u nižim dijelovima ostaje s vodom u kojima može preživjeti riba linjak.

Površina cijele gospodarske jedinice Laudonov gaj nalazi se u blago nagnutom terenu u kome najviša kota ima nadmorsku visinu 644 m n. m., a najniža kota je u Hržić polju 628 m n. m.

b) Geološka podloga Istu čine kremeni pijesci, koji leže izravno na zarav-

njenoj karstificiranoj podlozi gornjokrednih vapnena­ca. U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvare, a spore­dni sastojci su feldspati, čestice rožnaca i škriljevaca. U teškoj mineralnoj frakciji prevladavaju limonitne čestice. Dominantna uloga u grupi prozirnih teških mi­nerala čine: furmalin, cirkon i ratil. Prate ih epidot i grupa amfibola i piroksena. Granit je relativno prisutan kao i drugi sporedni sastojci kao što su: staurolit, dis-ten, spinel te brakit, titarit, kloridi, apatit.

c)Tlo Tla imaju specifičnu pedogenezu, zbog geološke

podloge kremenih pijesaka, reljefa, klime i vegetacije. Identificiranje i kasifikacija tala izvršena je 1973.

god. (Škorić A., F i l i p o v s k i G. i Č i r ić N.) i Gračan N.; 1951. god. Utvrđeni su tipovi tala:

431

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 425-436

Aremosol, silikatni kontinentalni Arenosol, silikatni kontinentalni dvoslojni Arenosol, silikatni kontinentalni s procesom lesivaže Arenosol, silikatni, kontinentaln aluvijski, močvarni

- Epiglej

d) Klima PremaN. P lećku i B . K i r i g i n u 1971. god. Lau-

donov gaj s okolicom nalazi se u klimatskoj zoni C -toploumjerene kišne klime (Cfsbx poW. Köppenu) gdje su oborine jednako raspoređene cijele godine, a najsuši dio godine je ljeto. Maksimum oborina je kraj proljeća i kasne jeseni. Taj tip klime karakterističan je za područje Like i Gorskog Kotara.

Podaci o klimi odnose se na najbližu meteorološku stanicu Stipanov grič i Korenica.

e) Temeperatura zraka Klima se odlikuje srednjim godišnjim temperatura­

ma zraka od 5,7 do 7,4 °C. Srednja mjesečna maksimalna temperatura zraka u

kolovozu iznosi 20,5 "C ,a srednje mjesečni minimum u siječnju - 6,7 "C.

Apsolutni minimum temeperature zraka zabilježen je 1956. g. -27 °C , a apsolutni maksimum u kolovozu 1957. od 31,5 °C.

Vegetacija počinje krajem travnja, a završava kra­jem rujna. Rani mrazevi počinju krajem rujna i listopa­da, a kasni snijegovi mogući su do polovice svibnja.

f) Vlaga zraka Prema podacima meteoroloških stanica Stipanov

grič i Korenica relativna zračna vlaga ima godišnji prosjek 81 % - 93 %.

g) Oborine Najviše oborina padne u proljeće i jesen. Godišnji

prosjek za Stipanov grič iznosi 1204 m/m, a za Koreni-cu 1251 m/m.

Slika 4. Laudonoj gaj odjel la i b, kultura običnog bora posađena 1895. god. Odsjek b je posjekao okupator u Domovin­skom ratu. a Šumarija Korenica je isti obnovila nakon Oluje 1966. god. s hrastom lužnjakom i običnim borom.

(Foto: M. Vukelić)

Snijeg pada u ekstremnom obliku zimi, te uzrokuje štete na vegetaciji, a postojanje od 1. studenog do 1. svibnja.

Godišnji broj dana pod snijegom iznosi 69 dana. Od vjetrova najznačajniji su bura i jugo.

h) Vegetacija Sa suvremenog fitobioklimatskog stajališta (Ber-

to vić 1975. god.) Laudonov gaj se nalazi u zoni koja je karakteristična po biljnoj zajednici kitnjaka i obi­čnog graba (Querco carpinetum Ht).

Prema radovima Instituta za četinjače Jastrebarsko "Regionalni ekološko gospodarski tipovi šuma" 1975. god. za širu okolicu ovdje je utvrđen EGT: I-E-10 (P e 1 c e r) na temleju kojeg se gospodari.

Fenomen lužnjaka uvjetovan je prisutnošću pod­zemnih voda rijeke Krbavice.

4. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA Forest functions of general benefit

Laudonov gaj kao područje živih pijesaka, čije je umirivanje počelo pošumljavanjem 1746. god., danas je potpuno sanirano. Osim izravnih koristi Laudonovg gaja, isti ima ogromno značenje sa stajališta općekoris­nih funkcija šume. Šumska vegetacija ove gopsodarske jedinice štiti prije svega od eolske erozije, ona je umir­ila žive pijeske i stvara tlo, te ima veliki utjecaj na hi-drološku funkciju šume, a u širem smislu na zaštitu tla, vodnog režima, hidroenergetskog sustava, poljopri­

vredne proizvodnje, klime, proizvodnje kisika i drugih općekorisnih funkcija šume.

432

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7- 8, CXXV (2001), 425-436

5. SADAŠNJE STANJE ŠUMA (1998.-2007. god.) The present state of the forests

a) Površina

Tablica 1.

Gospodarska jedinica

Laudonov gaj Sveukupno

Obraslo Gospodarske šume

ha 313,14

Šume posebne namjene ha

33,23

Neobraslo Proizvodno

ha 59,03

Neproizvodno ha 1,68

Neplodno tlo

ha 0,50

Ukupno

ha 407,58

b) Uređajni razredi, površina, ophodnja, drvna zaliha i prirast

Tablica 2.

Uređajani razred

Sjemenjača lužnjaka Obični bor Panjača lužnjaka

Obrasla površina ha

124,75 176,64

11,75 313,14

Ophodnja godina

140 80

100

%

39,80 56,40

3,80 100,00

Drvna zaliha m3

28.746 32.368

1.771 62.885

mVha 230 283 151 201

Prirast god. m3

661 1231

63 1955

mVha 5,30 6,96 5,36 6,24

c) Etat glavnog i prethodnog prihoda za gospodarske šume

Tablica 3.

Vrsta drveća iUR

Hrast lužnjak OTB Obični bor Ukupno

Površina Glavnog

ha

44,66

Prethodnog ha

210,33

ETAT Glavnog

m3

641 92

8.576 9.309

Prethodnog m3

2.247 9

1452 3.708

Ukupno m3

2.888 101

10.028 13.017

Godišnje m!

289 10

1.003 1.302

Prosječni godišnji etat za g.j. Laudonov gaj iznosi 66 % prirasta. e) šume posebne namjene (16a) uređajni razred, površina, drvna zaliha i prirast

Tablica 4.

Uređajani razred

Hrast lužnjak

Površina ha

33,23

Ophodnja god.

-

%

100

Drvna zaliha m3

4.235 mVha

127

Prirast god. m3

16 mVha 0,48

f) Sveukupno stanje za cijelu g.j. "Laudonov gaj" (1998.-2007.) Površine, drvne zalihe, prirast po dobnim razredima i U.R.-a

Vrsta drveća U.R.

H. lužnjak OTB-Ob.bor Ukupno Površina

DOBNI RAZRED 1

ha ----

20,61

II Drvna zaliha

Prirast

m' 764

81 3.619 4.464

54 2

200 256

37,40

III Drvna zaliha

Prirast

m' 2.837

89 10.154 13.080

98 4

450 592

85,50

IV Drvna zaliha

Prirast

m' 28.101

179 5.006

33.286

635 7

179 821

124,97

V Drvna zaliha

Prirast

m' 712 98

11.245 12.055

20 4

262 286

44,66

VI Drvna zaliha

Prirast

m' ----

-----

VII Drvna zaliha

Prirast

m' 4.235

--

4.235

16 --

16 33,23

Ukupna površina brz I. dobnog razreda Neobrasla površina Neplodno Sveukupna površina

Drvna zaliha

Prirast

m' 36.649

447 30.024 67.120

823 17

1.131 1.971

346,37 346,37

59,03 2,18

407,58

Omjer smjese

% 54,60 0,67

44,73 100,00

--

--

433

M. Vukclić: LAUDONOVCJAJ Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 425-436

6. GOSPODARENJE FAUNOM Managing the fauna

Na području g.j. Laudonov gaj nema potrebe za po­sebnim gospodarenjem faunom, iz razloga što ovo po­dručje nema zaštićenih životinjskih vrsta ni potrebe za posebnom zaštitom. U sadašnjim prilikama dovoljan okvir gospodarenja faunom daje Zakon o zaštiti priro­de (N.N. br. 30/94) čijih se odredbi treba pridržavati glede zaštite životinjskih vrsta.

a) Lovno gospodarenje Područje Laudonovog gaja u cijelosti je ograđeno

još 1960.god. Lovištem je u početku gospodarilo Š.G. Lika iz Gospića te N.P Plitvice do Domovinskog rata. U tom ograđenom prostoru gospodarilo se: zecom, fa­zanom, patkama, srnama, divljim svinjama i dr. div­ljači niskog lova.

Danas se Laudonov gaj nalazi u području zajednič­kog lovišta Korenica XIII, koje ima površinu od 16.788 ha.

Lovište je 19. 6.1998. god. zakupljeno od "Bepo-prometa" d.d. iz Zagreba, koji gospodari lovištem na bazi lovno-gospodarske osnove Korenica/1996.-2005/ 6 godine.

Budući je ova g.j. specifična zbog živih pijesaka i jednodobnog gospodarenja, u ovim sastojinama treba voditi računa o površinama iz prvog dobnog razreda jer moraju biti ograđene zbog zaštite nasada.

Dakle, lovno-gospodarska osnova mora biti uskla­đena s propisima osnove gospodarenja šumama u kojoj je utvrđen broj i vrsta divljači koja se može uzgajati na tom prostoru.

7. SPECIJALNI REZERVAT ŠUMSKE VEGETACIJE Special reserve of forest vegetation

Gospodarska jedinica: Laudonov gaj, odjel 16a Rješenjem zavoda za Zaštitu prirode iz Zagreba br.

110 od 29.06.1965. god. dio šuma gospodarske jedini­ce Laudonov gaj, odjel 16a utvrđuje se kao specijalni rezervat šumske vegetacije.

Obrazloženje: šumski predjel Laudonov gaj, odjel 16a na području šumskog gospodarsva Lika iz Gospića Šumarije Korenica, s površinom od 33.23 ha predstavlja povijesnu šumu hrasta lužnjaka staru 220 godina. Ova šuma je karakteristična i relativno dobro sačuvana, a nalazi se u šumsko-privrednom području Ličko sredogorje na Krbavskom polju. U ovom zaštićenom predjelu, kao specijalnom rezervatu šumske vegetacije, nalazi se 584 stabala hrasta lužnjaka koji predstavljaju živi povijesni spomenik kojega je posadio general E.G. Laudon 1746. god., za vrijeme službovanja u Bunićkoj kapetaniji u I. Lučkoj pukovniji u Gospiću.

Danas je ta sastojina hrasta lužnjaka stara 255 god., sa 17 stabala po ha ili 554 stabla. Srednji promjer d -1,30 m iznosi 89,4 cm, s prosječnom visinom stabala 23 metra, ukupnom drvnom zalihom od 4.235 m3. Go­dišnji tečajni prirast iznosi 0,50 mVha, s postotkom prirasta od 0,38%.

Slika5. Laudonov gaj odjel 16a, kultura hrasta lužnjaka na živim pijescima, posađena 1746. god.

(Foto: M. Vukclić)

Sastojina je prezrela, fiziološki slaba i napadnuta hrastovom strizibubom (Cerambix cerdo).

Ako želite vidjeti ovaj objekat, to je istočno od mje­sta Bunić prema mjestu Krbava, samo 5 km ili 10 mi­nuta lagane vožnje. Mjesto Bunić nalazi se na asfalti­ranoj cesti Korenica-Gospić.

8. BUDUĆE GOSPODARENJE ŠUMAMA Future management with forests

Cilj i način gospodarenja određenje osnovom gos­podarenja za g.j. Laudonov gaj 1998.-2007. god. a to su:

1. Osiguranje potrajnosti ekosustava; 2. Osiguranje i poboljšanje općekorisnih funkcija

šume:

434

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 425-436

3. Napredno i potrajno gospodarenje ovih šuma i šumskih zemljišta na način da se održi njihova biološ­ka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost, te da se ispune sada i u budućnosti bitne gos­podarske, ekološke i socijalne funkcije šuma.

Oblik gospodarenja u ovoj gospodarskoj jedinici je jednodobni sastojinski oblik, koji vrijedi zajednodob-ne šume.

Dosadašnja publicirana grada o Laudonovom gaju je vrlo skromna. Osim nekoliko članaka koji su objav­ljeni u Šumarskim listovima i časopisima, ne postoji arhivska grada iz koje bi nešto više saznali o njemu. Sve stoje pisano i zapisano autor ovog članka nastojao je skupiti i kronološki opisati.

Tako Laudonov gaj od svog osnivanja 1746. god. koliko je nama poznto, prvi put posjećuju 1886. god. slušatelji Srednje šumarske škole iz Križevaca, na čelu s prof. Vladimirom Kiseljakom, koji je opisao povijes­nu kulturu hrasta lužnjaka (Q.robur) tada staru 140 god., sa svim njezinim karakteristikama. Taj zapis i opis Laudonova gaja istovjetan je i potpuno se podu­dara s podacima koji su u povijesnom dijelu opisani prilikom izrade prve poslijeratne šumsko-gospodarske osnove 1956.god., koju je izradio Odjel za uređivanje šuma S.G. Gospić.

Profesor V. Kiseljak spominje slavnog generala Laudona, bivšeg kapetana Bunićke kapetanije, koja je pripadala I. Ličkoj pukovniji u Gospiću.

Rezultati i uspjeh Laudona su veliki, jer je podignu­ta šuma (kultura) hrasta lužnjaka na živim pijescima, kojoj se treba diviti s punim poštovanjem.

Bečki Oesterreichisehe Forst-Zeifung 1891.god. piše o Laudonovoj zaštitnoj šumi u Krbavi u Hrvataskoj, koja je podignuta 1746. god., koja na opće čuđenje stradava od šumokradica otkako je došla pod civilnu upravu, te su po naređenju viših vlasti smjenji­vani čuvari šuma koji su pomagali šumsku krađu.

K a u d e r s , A. 1906: Ovogodišnja naučna ekskurzija slušatelja Kraljevske šumarske akademije u Pri­morje i Liku Šum. list 1906 (317)

K i se l j ak , V. 1886: Izvještaj o poučnom putovanju po Ličko-Otočkom okružju i Primorju. Šum. list 1886.(506-523)

Kolar , I. 1892: šume i šumarstvo u Vojnoj krajini. Šum. list 1892.

K o s o v i ć , B. 1914: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu, Velikoj Kapeli od Dalmatin-

Smjernice gospodarenja prikazane su u osnovi gospodarenja ove gospodarske jedinice po uređajnim razredima po odjelima i odsjecima za gospodarske šume i za šume posebne namjene.

Interesantan je statistički opis šuma Otočke imovne općine koji je napisao nadšumar Šandor Pere 1896.god. Tada je s Laudonovim gajom gospodarila Šumarija Korenica.

U poglavlju "A" prikazan je Laudonov gaj kao uređena gospdoarska jedinica s uređajnim razredima hrasta lužnjaka, utvrđenom površinom, razmjerom dobnih razreda, s drvnom zalihom i sječivim prihodom itd.

U poglavlju "E" on piše daje naviše uložilo u kul­ture u Laudonovom gaju radi vezanja živoga pijeska.

U to vrijeme u gaj se unosi i obični bor, bagrem i topola, rezultati su više nego zadovoljavajući.

Laudonov gaj posjećuju i geolozi radi kartiranja Krbavskog polja i njegove matične podloge i živih pijesaka.

Danas je Laudonov gaj većim dijelom gospodarska šuma, kojom se gospodari po načinu i metodama koje vrijede za jednodobne šume s utvrđenim uređajnim razredima, dobnim rezredima, drvnom zalihom, priras­tom i etatom.

Odjel 16a je šuma posebne namjene, specijalni rez­ervat šumske vegetacije hrasta lužnjaka na površini 33,23 ha.

Taj živi spomenik star 255 god. preživio je sve ratove i nedaće, i sada stoji ponosno kao živi spomenik šumarstva Like i Hrvatske.

ske granice do Mrkoplja i Ogulina. Šum. list 1914 (4-16), (68-86), (133-145), (170-189), (208-223), (250-266)

P e j n o v i ć , D. 1985: Laudonov gaj -zapis "Priroda". Pe re , Š. 1895: "Statistički opis šumah" Otočke imo­

vne općine ( 1879-1895) P i š k o r i ć , O. 1965: Dvije stota godišnjica značajnih

dokumenata našeg šumarstva, Šum. list 9-10 (463-465)

ZAKLJUČAK:- Conclusion

LITERATURA References

435

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski liši br. 7 -8. CXXV (2001). 425-4.16

P o t o č i ć , Z. 1990: Laudonov gaj Šum. list 1990 (195-198)

***: Osnova gospodarenja šumama za g.j. "Laudonov gaj" (1998-2007. g.)

SUMMARY: The beautiful country of Croatia contains few regions that can boast of more natural wealth than Lika. This karst region under the Gos­pić Forest Administration is home to the most beautiful mountains in Croatia: Velebit, Mala Kapela and Lička Plješivica, with as many as 27protected nat­ural sites in different categories.

One of the protected natural sites is the forest area of "Laudonov Gaj", compartment 16a, which has a characteristic of a special reserve of forest vegetation with an area of 33.23 ha. This is a stand - culture of pedunculate oak (Quercus robur) in the Krbavsko Polje valley, established by General Laudon in 1746. This is one of the oldest living monuments to the forestry of Lika and Croatia planted on quick sands of the Krbavsko Polje valley, the Bunić Captaincy, the T' Lika Regiment from Gospić in the Karlovac Generalate.

At that time quick sand, called "Flugsand" -flying sand by Austrian foresters, was a source of a number of problems in the economy of the area.

The Karlovac Generalate with the foresters of the 1st Lika Regiment made plans and formed techniques of afforesting quick sand areas. Captain Laudon was the executor.

The aim of this paper is to shed light on the historical facts related to the forestry in Lika, which was, like the whole of Croatia, under the Austrian mili­tary rule. The history of forestry in Lika is linked to the Austrian military forestry, because forests were managed under their administration. They were the first to establish forest cultures and the first to take stock and map the forests in 1745 and 1746, etc.

Along with Franzoni in the Karlovac Generalate, other well-known Austrian foresters was General Jasyk in the P' Lika Regiment, who estab­lished the Jasikovac cultures of pedunculate oak in Gospić in 1743, Major Pirker from the 2"J Otocal Regiment, who carried out the first inventory in 1746, and others.

After Major Laudon left the Bunić Captaincy in 1756, the Bunić Captaincy was joined to the 2'"' Otočac Regiment with the headquarters in Otočac.

The local people named the culture of pedunculate oak "Laudonov Gaj" as a token of gratitude to Laudon for his good deeds in the Krbava area.

Key words : Laudonov Gaj, quick sand, pedunculate oak

436

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001), 437-441 UDK 630* 902 + 469

MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST.

A CONTRIBUTION TO ASSESSING THE CONDITIONS IN THE FORESTRY OF LIKA IN THE SECOND PART OF THE 19™ CENTURY

Frane GROSPIĆ*

SAŽETAK: Polovicom pretprošlog stoljeća, uloga Vojne krajne nakon više od tri stoljeća postojanja gubi svoju funkciju, te pod stalnim pritiskom Hrvat­skog sabora dolazi do njenog razvojačenja (1873. g.) i sjedinjenja sa Hrvat­skom (1881. g.J. Nesređeni imovinski odnosi u posjedovanju zemljišta i šuma imaju vrlo štetne posljedice na odnose stanovništva, koje se poziva na stečena pravoužitnička prava. Poseban problem postojao je u području Like, a podu­darao se s površinom pod upravom Ličke regimente, gdje ukidanjem "prava služnosti" iz 1871. g. i osnivanje imovnih općina nije nikada u praksi pro­vedeno. Krajišnici ne prihvaćaju podjelu šuma (segregaciju) i nastavljaju ne-povlasno koristiti drvo iz državnih šuma. Provodeći svoje administrativne mjere Austro-L!gar ska nastoji uvesti red organizirajući šumarsku službu i ču­vanje šuma. U nedostatku stručnih osoba dovode se u javne službe mnogi ško­lovani ljudi iz ostalog dijela monarhije.

Jedan dokument evocira na to vrijeme i prilike koje su vladale u odnosima šumarstva, sudstva i lokalnog stanovništva.

KIjučne r iječi : pravoužitnici, sud, počinitelj, šumarija, imovna općina

UVOD

Poznavanje šumarske prošlosti Like dostaje šturo, a posebno se to odnosi na istočni dio Like i Krbavu. Poznato je da u ovom dijelu Like (za razliku od podru­čja pukovnije Otočac) nikad nije u praksi provedena podjela šuma na državne i šume imovne općine. Za­pravo, taje podjela bila administrativno donesena, ali su zastupnici pravoužitnika odbili potpisati "diobenu odluku" zbog lošeg stanja, nepristupačnosti terena i pomanjkanja sredstava za poslovanje iz prihoda (M. Vu k e 1 i ć, Šum. list 9/10 2000. g.).

U ovakvim okolnostima pravoužitnici su željeli svoja prava ostvariti u državnim šumama, što im je osporavano, jer su njihova prava bila administrativno ograničena samo na šume koje su diobom iz 1980. g. trebale pripasti imovnoj općini.

Franc Grospic, dipl. ing. šum., Zagreb

Ratovi, česta mijenjanja šumarske organizacije, se-lenje šumarskih ureda i nebriga, učinili su daje ostalo malo dokumenata koji bi mogli vjerodostojno posvje­dočiti o stanju u šumarstvu toga razdoblja. Kao primjer navodim kazivanje izvjesnog M i l e u s n i ć a iz D. Lapca (lugar ili otpremnik) koji se sjeća daje u dvori­štu šumarije poslije II svjetskog rata tri dana spaljivana stara dokumentacija, koja po tadašnjoj logici nije slu­žila ničemu, tim više stoje, kaže on, bila dobrim dije­lom pisana na njemačkom jeziku.

Prilikom rušenja stare kuće u Gospiću 1970. g., me­đu mnoštvom papira pronašao sam i jedan dokumenat koji je s još nekim službenim papirima mog pradjeda šumara Ferdinanda Grospića "zalutao" medu obitelj­ske papire. Možda je to zbog toga što je dokument iz kasnog doba njegovog službovanja, pa obzirom daje tada već živio u Gospiću, nosio je dio dokumentacije sa sobom. Taj papir, koji sam tada izdvojio i sačuvao ponukao me da iznesem ovaj prilog poznavanju prilika u šumarstvu toga vremena u tom prostoru.

437

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 437-441

Odnosi sudstva, šumarstva i lokalnog stanovništva

Austro-Ugarska administracija već je sredinom pretprošloga stoljeća intenzivnije sređivala upravne poslove, što se očitovalo u sudstvu, sređivanju zemljiš­nih knjiga i organiziranju upravljanjem šumama. U tom dijelu Like osnovane su državne šumarske uprave u D. Lapcu i Udbini, a postojale su i u ostalim dijelovi­ma Like.

Šumarsko osoblje imalo je problema s lokalnim sta­novništvom, koje je dugogodišnjim pravoužitničkim na- ' sljeđem steklo navike da nepovlasno sječe šume, i to ne samo na dijelu koje je trebalo pripasti imovnoj općini. Lugari su čuvali prevelike površine, a prijavljene štete

sud je kažnjavao preblago. Ovdje je opisan slučaj koji je predmet sudske presude kao posljedice prijave lugara.

Kraljevska šumarija u Udbini (kao adresa spominje se i Mutilić, selo u neposrednoj blizini Udbine) tužila je kraljevskom kotarskom sudu u Korenici, na temelju prijave lugara B o ž a n i ć a , Isu i Đukana Do11 i ća za počinjenu šumsku štetu.

Šumariju zastupa kraljevski šumar Ferdinand Gros­pić1), a kotarski sud kraljevski sudac dr. Ladislav Ba-logh2).

Obzirom na interesantnost sadržaja i jezika, navo­dim dokument u cijelosti:

Broj 1674 kz OSUDA

U IME NJEGOVA CES. I KR. APOSTOLSKOGA VELIČANSTVA! Kralj. kot. sud u Korenici u prisutnosti kr. kot. sudca Dra Ladislava Balogha kao predsjedatelja, Rade Žigica kao perovode Bože i Stanka Drakulića kao prisežnika u stvari kaznenoj proti Isi, Gjukanu Dotliću radi prekršaja po § 460 kz

uslijed prijave učinjene po lugaru Božaniću sudio jest: 1. Iso Dotlić, k broj 102 iz Klašnjice, 30 god. star, pravoslavne vjere, oženjen, otac 2 djece. 2. Gjukan Dotlić kbroj 102 iz Klašnjice, 17god. star, pravoslavne vjere,

prepis

1 Ferdinand Grospić (u starijim papirima Grosspitch) rođenje 1828. g. u Kralevu Polu (danas dio Brna) u Moravskoj. Nakon školovanja u Češkoj i Austriji 1860. g. dolazi kao šumar sa djelom obitelji u Liku. Službovao je u D.Lapcu i Udbini, a vjerojatno i u drugim djelovima Like. Umro je u Gospiću 1915. g. gdje je i sahranjen. 2 Dr. Ladislav Balogh po kazivanju dr. Marijana Balogha iz Zagreba je vjerojatno njegov pradjed (jer i djed je dr. Ladislav) koji je u tim vremenima došao u Liku od Nitre iz Slovačke.

438

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7 X, CXXV (2001), 437-441

krivi su, što su dne 14. rujna 1888. u državnomu šumskom srezu Šmanjkovac zvanom nepovlastno si drvo suho sakupljali i time počinili prekršaj suprot sigurnosti vlasničtva označen u § 460 kz. te se stoga odsdjuju po istom ovom § uporabom § 266 kz. na kazan od svaki 24 sata zatvora, zatim po § 330 kp solidarno na naknadu troškovah, kaznenog postupanja a ovršenja kazni svaki za se, koji se troškovi zbog pomanjkanja imovine neutjerivim proglašuju, dočim se kralj, šumarija na Udbini sa odštetnim zahtjevom od 8 for. 24 krajc. odpućuje na put pravde

RAZLOZI

Lugar Samojlo Božanić prijavio je Isu i Gjukana Dotlića, da ih je dne 14 rujna 1888 u državnoj šumi Šmanjkovac zvanoj zatekao, kraj jedne jur posječene jelve. Obtuženici pako priznavaju, da ih je lugaru šumi ulovio, kraj jedne posječene jelve nu da su tamo gnjilo drvetje sakupljali, te da oni upitne jelve posjekli nisu, pak uvaživ, da niti lugar u prijavi navadja da su obtuženici posjekli, pa uvaživ, da ovi ne priznaju, da su to počinili to ih je sud na temelju njihova priznanja jedino krivim proglasio, što su nepovlastno u šumu išli— navodno gnjilo si drveće sakupljati, a niti lugar ne navada, daje kakovu gradju kod njih uhvatijo. Kod odmjere kazni uvažijo je sud dosadanju neporočnost, zatim počinjcnje manje štete pak je sudio na kazan kao u osudi. Pošto se glede odštete pako uvjeriti mogao nije, te je kralj, šumariju sa istom po § 307 kp na put pravde odputiti morao. Osuda o naknadi troškovah kaznenog postupanja i ovršenja kazni temelji se na § 310 i 330 i 332 kp-

Kralj. kotarski sud u Korenici dne 19. studena 1888.

Balog vr. Žigić v.r. Kralj, kotarski sud u

Korenici dne 19 studena 1888. Kosanović

Okrugli pečat: kraljevski kotarski sud u Korenici Broj 1679 kz

Slavnoj kralj, šumariji na Udbini Osuda u ovjerovljenom prepisu dostavlja Vam se znalja radi

Kralj, kotarski sud u Korenici 19 studena 1888. Upravitelj suda

Balogh Broj 853

Prim, dne 25. studena 1888. Grospić šumar

SI. kralj kot. sudu u Korenici Lugar prijavitelj valuje da je jelovo stablo u svojem srezu zametio posečeno, pak daje vrebajući na počinitelja toga kvara zatekao, ovde označene prijavitelje, da isto stablo izradjuju nu na suočenje k razpravi da pozvat nebijaše, pak se moli, da se nova razprava na temelju toga započne i na istu lugar prijavitelj pozove te nakon toga uspeh razprave amo saobćiti izvoli.

Mutilić 2. sečnja 1889. Grospić kr. šumar

Prim: 4 siečnja 1889. Broji 7 kz 1888/485

Odluka S razloga, jer sam lugar u prijavnici navadja, daje stablo od prije posječeno bilo.

pa s razloga, jer lugar prijavitelj nemože uztvrditi da su okrivljeni stablo posjekli, pa uvaživ, da stablo jur posječeno neima one vriednosti kao stojeće, pa uvaživ, da § 422 kz priznaje samo 2 slučaja obnove i to ako je okrivljeni riešen obtužbc, pa se nadje novih dokaza, iz kojih se razlogom očitovati može, da će biti osudjen i ako je tko odsjuden, pa doprinese dokaza, kojim može svoju nevi­nost posvjedočiti, a nepriznaje obnove radi privatno pravnih tražbina to se molba odbija

Kralj, kotarski sud u Korenici dne 7. sječnja 1889. Upravitelj suda

Balogh Kraljevskoj šumariji u Mutiliću Broj 853

Prim dne 21. veljače 1889. Grospić šumar

439

F. Grospić: MALI PRILOG POZNAVANJU PRILIKA U ŠUMARSTVU LIKE U DRUGOJ POLOVICI XIX ST. Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 437-441

Priziv prijavljen dne 18 Po Priziv izveden dne 18 Izvedba prizivnih razlogah prileži pismeno pod: Kazan ovršena dne Priziv nije prijavljen niti održan, a podataka o izvršenoj kazni u ovom dokumentu nema.

Očito je da je sud iskoristio nedorečenost u prijavi lugara (koju doduše u izvornom obliku ne poznamo) i donio presudu samo na bazi blagog prekršaja "nepovla-sno si drvo suho sakupljali", dok se ustvari radilo o po­sječenom jelovom stablu. Lugar ih nije vidio da sijeku stablo, ali ih je vidio da izrađuju to stablo. Sklonost suda da formalno završi ovu prijavu blagom kaznom očita je. Na inzistiranje šumara za suočenje lugara i počinitelja sud koristi odredbe KZ za obustavu daljnjeg postupka.

S druge strane važno je znati daje Lika tada bila gu­sto naseljena (gotovo 4 puta više stanovnika nego da­nas), te da su socijalne prilike bile teške, a stočarstvo i eventualna prodaja drveta jedini prihodi. U ovakvim o-kolnostima lugari (koji su bili uglavnom domaći ljudi) teško su izlazili na kraj sa počiniteljima šumskih šteta, tim više što su lugarski srezovi bili veliki (lugar na konju čuvao je 100 000 jutara, a lugar pješak 10 000 jutara).

Gusta naseljenost, velik broj stoke, a posebno ovaca i koza, za koje se morala pripremiti zimska prehrana dobrim dijelom kresanjem grana i prevršavanjem sta­bala, zatim upotreba otvorenih ognjišta koja su trošila velike količine ogrijeva, prouzrokovala je devastaciju šuma pretvaranjem šumskog zemljišta u pašnjake, a vi­sokih šuma u panjače.

Saznanja o stanju šumarstva Like u XIX stoljeću su zbog pomanjkanja izvorne dokumentacije dosta nepo­uzdana. Ratovi, seobe, politička previranja i odnos lo­kalne vlasti prema šumarstvu učinile su da su šumarske arhive uglavnom uništene, a vrijedni dokazi o radu šu­marskog osoblja nestali.

Zbog toga i mali trag u prošlost može omogućiti da se proširi saznanje o odnosima i stanju iz ne tako davne prošlosti šumarstva.

Posebno je oskudno poznavanje stanja i organizira­nosti šumarstva u ovom (istočnom) dijelu Like. Posto­janje šumske uprave u D. Lapcu navodi se u literaturi češće, dok se Udbina gotovo i ne spominje. Iz doku­menta u ovom članku evidentno je, daje na Udbini po­stojala šumarska uprava pod punim nazivom "Kraljev­ska državna šumarija", koja se protezala skroz do Ko-renice (Klašnica se nalazi blizu Korenice), a možda je obuhvaćala i područje Korenice. Šumarija je očito ima­la organiziranu lugarsku službu i ured, što se vidi po dopisivanju, prijemu i otpremi pošte.

Ovakvo stanje, koje je u ovom dijelu Like bilo gore nego drugdje, dovelo je vremenom do obezvređivanja velikih šumskih površina, što je onemogućilo proved­bu "diobene odluke" u praksi.

Iako relativno velike površine (55 000 ha) Lička imovna općina bila je sastavljena od nekvalitetnih i ne­pristupačnih šuma, pa nije nikada prihvaćena od pravo-užitnika, koji su svoja prava nastojali ostvariti u držav­nim šumama. Kako su pak šumske uprave gospodarile svim površinama, nastojale su usmjeriti potrošnju sta­novništva na površine koje su diobom iz 1880. g. treba­li pripasti imovnoj općini.

Iz tih razloga došlo je do povećanih šumskih šteta u državnim šumama koje šumarsko osoblje nije moglo u potpunosti spriječiti. Stanje na površinama imovne općine bilo je još mnogo gore, jer je nadležnost šum­skih uprava za kontrolu i čuvanje ovih površina bila formalna.

Lošem stanju u šumarstvu sigurno je doprinjelo i odnos sudstva, koje je uvažavalo dugogodišnje pravo servituta krajišnika i socijalne prilike stanovništva.

Zbog teškog socijalnog položaja, stanovništvo ovoga područja uglavnom je orijentirano na stočarstvo i koristi od šume. Brojna stoka ne samo daje boravila i pasla po šumama (pogotovo na površinama namijenje­nim imovnoj općini), već je za nju trebalo pripremiti granjevinu za zimsku prehranu, jer je za taj broj stoke košanica bilo premalo. Otvorena ognjišta uzrok su ve­like potrošnje ogrijevnog drveta, koje se sjeklo uglav­nom u blizini naselja.

Loše navike stvorene dugogodišnjim korištenjem pravoužitničke opskrbe drvom uzrok su čestih šumskih šteta, koje sud kažnjava preblago.

Ovakvo stanje, nedefinirano i u praksi neprovedena administrativna podjela, nepovoljno su djelovali na kva­litetu državnih šuma, i onih namijenjenih imovnoj op­ćini, stoje bilo posebno naglašeno u ovom dijelu Like.

ZAKLJUČAK:

440

M. Vukelić: LAUDONOV GAJ Šumarski list hr. 7 -8. (XXV (2001), 437-441

LITERATURA:

K a u d e r s , A . 1983: Povjest šumarstva, Šumarska en- V o j n a k r a j n a , Opća enciklopedija leksikografskog ciklopedija strana 81-86. zavoda, strana 566, izdanje 1969. g. Zagreb.

P i š k o r i ć , O. 1983: Povjest šumarstva, Šumarska en- V u k e l i ć , M. 2000: Otočka imovna općina, Šumarski ciklopedija strana 81-86. list 9/10, strana 533-547.

SUMMARY: In mid-nineteenth century, after over three centuries of exis­tence, the Military Border lost its function. As a result, due to constant pres­sure by the Croatian Parliament, it was demilitarised (1873) and united with Croatia (1881). Unsettled land and forest property relations had detrimental effects on the relationships among the people, who resorted to acquired rights of usufruct. The problem was especially prominent in the Lika area, which coincided with the area under the management of the Lika Regiment. After the abolition of the "usufruct" from 1871, landed municipalities were never established in practice. The settlers of the Military Border did not accept fo­rest segregation and continued to use the timber from state forests. In carry­ing out their administrative measures, the Austro-Hungarian Empire attemp­ted to restore order by organising forestry services and introducing forest sur­veillance. A number of trained people from other parts of the Monarchy were brought into the public service since the local expert personnel were lacking.

This period and the prevailing conditions in the relations among the forestry, the judiciary and the local population are evoked in one document.

Key words: usufruct holders, court, perpetrator, forest enterprise, landed municipality

441

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7 8. CXXV (2001), 443-450 UDK 630* 648

UZORAK ZA PISANJE I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA DELNICE

A MODEL FOR WRITING AND DRAWING UP FOREST RECORDS FOR ALL FOREST ENTERPRISES IN THE DELNICE FOREST ADMINISTRATION

Ivan BOŽIČEVIĆ*

SAŽETAK: Uprava šuma Delnice dobila je u 2.000. godini Uzorak za pisanje i izradu šumske kronike za sve šumarije Uprave šuma Delnice koji predstavlja ogledni primjerak ili pomoćni priručnik kolegama šumarima kod pisanja i izrade šumske kronike za pojedinu šumariju.

Uzorak predviđa da bi kvalitetna šumska kronika trebala imati prvo povi­jesni dio, koji bi obuhvatio svu poznatu pisanu šumarsku povijest u svezi s gospodarenjem šumama dotične šumarije, te sve poznate organizacije i reor­ganizacije do sadašnje. Ovaj povijesni dio, kojega autor Uzorka razrađuje u deset razdoblja, stalnije dio, odnosno fiksni i ne mijenja se svaka godine. Na stalni povijesni dio šumske kronike svake godine dodaju se ljetopisi i značaj­na zbivanja tijekom protekle godine. To je ujedno i drugi dio šumske kronike, promjenljivi ili varijabilni. Svakako da oni čine jednu cjelinu odnosno šumsku kroniku šumarije.

Uzorak ima dodatak "Kronološki pregled šumarske povijesti za područje Uprave šuma Delnice " kojemu naziv govori da sadrži sve povijesne karakte­ristike iznesene enciklopedijski za područje Uprave šuma Delnice, a služi kao pomoć kod pisanja povijesnog dijela šumske kronike.

K Ij u č n e r ij eči : Uzorak, kronika, šumarska povijest

Na temelju članka 65. "Pravilnika o uređivanju šu­ma" Narodne novine Republike Hrvatske broj 11/97 od 31. siječnja 1997. godine propisuje se izrada i pisanje šumske kronike, a u stavci drugoj u točkama 1-11 navo­de se podaci koji se trebaju unositi u šumsku kroniku.

Ovi podaci odnose se na drugi dio pisanja šumske kronike, odnosno na ljetopise. Moj koncept dodaje po­četak pisanja kronike, odnosno četiri poglavlja koja se odnose na prvi fiksni povijesni dio kronike.

Navodim sadržaje svakog poglavlja. 1. Uvod u kojem se upisuje početak rada i djelovanja

šumarije kao i početak izrade i pisanja šumske kronike. Drugo poglavlje sadrži šumarsku povijest za podru­

čje šumarije od prvih pisanih dokumenata preko krč­kih knezova Frankopana, bribirskih knezova Subića

* Ivan Božičcvić

Zrinskih, Generalata Karlovačkog Hrvatske vojne kra­jine, ugarske i austrijske komorske imovine, vlastelina Thurn-Taxis i Ghyczy, Matije Josipa Paravića, zemlji­šnih zajednica, imovnih općina do današnjih dana.

Treće poglavlje govori o organiziranosti od prvih pisanih dokumenata do današnjih dana kroz deset po­vijesnih razdoblja koja se navode u Dodatku.

Četvrto poglavlje obraduje sadašnju organiziranost odnosno preko J.P "Hrvatske šume" - Direkcije upra­va šuma, šumarija, revira, radilišta.

U mojoj koncepciji pisanja i izradi šumske kronike s petim poglavljem počinje drugi dio, promjenljivi dio, ljetopis, koji se piše i izrađuje krajem svake godine ili početkom nove godine, a mora biti završen prema Pra­vilniku do 1. ožujka nove godine.

Petim poglavljem počinje pisanje ljetopisa događa­nja i događaja tijekom prošle godine. Nosi naslov: "Vremenske prilike tijekom godine i njihov utjecaj na

443

1. Božičević: UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski liši br. 7 8. CXXV (2001). 443-450

rast i prirast šuma". Vremenske prilike opisuju se po godišnjim dobima, zima, proljeće, ljeto i jesen a pose­bno se ističu ekstremne pojave hladnoće, studeni, ranih i kasnih mrazova, veliki snijegovi, snjegolomi i snje-goizvale stabala u šumi, golomrazica, zimotrenost, jake kiše, prolomi oblaka, gromovi, suša, vrućine, ljet­ne žegc, početak li stanja, vjetrovi i štete.

Šesto poglavlje nosi naslov "Urod šumskog sjeme­na", a sadrži opis uroda šumskim sjemenom svake go­dine za glavne vrste drveća, kao i za sve ostale vrste dr­veća i grmlja. Posebno se treba pratiti urod sjemena u sjemenskim bazama ako postoje u šumariji. Važnost, urodom sjemena glavnih vrsta drveća, očituje se kod planiranja pojedinih sjekova kod oplodne sječe, kao i kod prebornih sječa. Ako postoje sjemenske baze na šumariji onda obvezno navesti sabiranje šumskog sje­mena, kada, koje vrste i gdje.

U sedmom poglavlju o promjeni granica gospo­darskih jedinica opisuje se da li je te godine bilo pro­mjena granica, da li je te godine vršena reambulacija meda, da lije bilo sudskih sporova sa susjedima u svezi s medama.

Osmo poglavlje nosi naslov "Divljač i lov". Iako je za svako lovište po Zakonu o lovu obveza voditi lovno gospodarsku kroniku u lovno gospodarskoj osnovi, ovdje treba u kratko opisati lovišta na terenu šumarije, čija su, tko s njima gospodari, tko ih drži u zakupu. Zatim o divljači i ostalim životinjama pratiti zdravstve­no stanje, zarazne bolesti i sve ekološke promjene na divljači. Posebno treba voditi brigu o rijetkim i zaštiće­nim vrstama životinja.

Svakako treba evidentirati i pratiti štete od divljači. Deveto poglavlje govori o čuvarskoj službi. Ovdje

treba evidentirati kako se poštuje Pravilnik o čuvanju šuma od 1. lipnja 1993. godine. Kako je na šumariji or­ganizirana čuvarska služba, koji su bili problemi u sve­zi s njom i što treba mijenjati.

Deseto poglavlje govori o šumskim štetama, odno­sno o štetama na šumskom drveću i grmlju od nežive prirode, ljudi i životinja.

Svakako da štete od nežive prirode čine vremenske neprilike naprijed navedene i požari. Čovjek štetu čini fizičkim prisvajanjem i nezakonitom sječom stabala te

Kronološki pregled šumarske povijesti ima zadatak pomoći mladim kolegama i šumarijama da lakše i na jednom mjestu dođu do potrebnih podataka iz šumar­ske povijesti.

kradom korisnih sporednih šumskih proizvoda (listin-ca, humusa, trava, gljiva, divljači i dr.) Uništavanje međašnih znakova, objekata u šumi, izvora, bunara i si. čine nesavjesni izletnici.

Sve šumske štete treba voditi za svaku godinu pose­bno u Očevidniku šumskih šteta.

Jedanaesto poglavlje čine šumski požari, njihova pojava, prevencija, sprječavanje i evidencija u Očevid­niku šumskih požara svake godine. Šumarije su obve­zne praviti godišnje planove zaštite šuma od požara. Posebno je kritično u Priobalju ljeti za vrijeme ljetnih suša i turističke sezone.

Dvanaesto poglavlje govori o iskorišćivanju šuma. Ovdje se riječima opisuju metode rada, da li stabalna ili debalna, da li s doradom ogrijeva iz krošnji.

Dalje treba navesti tko je obavljao radove prema fa­zama rada, da li vlastita radna snaga ili obrtnici, koope­ranti, privatnici, ili ispomoć susjednih i drugih šumarija. Prijevoz drvnih sortimenata, tko gaje obavljao, kuda su voženi trupci odnosno tehnička roba, da li su obavljane licitacije, koje i kada, za koje radove i koje drvne Sor­timente. Zatim opisati uspostavu šumskog reda i štete nastale eksploatacijom, na robi, pomlatku i cesti.

U trinaestom poglavlju govori se o Pokusima za znanstvena istraživanja,odnosno da li ih je bio tijekom godine na području šumarije, tko ih je izradio, koje te­me, koji su bili rezultati, da li su radovi publicirani.

Petnaesto poglavlje govori o izgradnji šumskih ce­sta i vlaka. Navodi se da li ih je bilo tijekom godine na području šumarije, koje su, njihove dužine, izvođači.

Šesnaesto poglavlje obuhvaća sve druge važnije događaje i okolnosti koje nisu naprijed navedene. To su ekskurzije studenata, znanstvenika, stranaca, lovaca, turista, koji su domaćini bili na stručnim sastancima i siiupozijima.

I konačno sedamnaesto poglavlje nosi naslov "Spo­redni šumski proizvodi", gdje ih treba nabrojiti, koji su, da li se koriste planski i organizirano, da li se ostva­ruju prihodi od njih i koliki.

Uzorak završava mjestom izrade i datumom izrade te potpisima pisca kronike lijevo i upravitelja šumarije na desnoj strani.

Enciklopedijski izneseni podaci šumarske povijesti za područje Uprave šuma Delnice pomoći će kod pisa­nja povijesnog dijela u Šumskoj kronici za pojedinu šumariju Uprave šuma Delnice.

DODATAK KRONOLOŠKI PREGLED ŠUMARSKE POVIJESTI ZA

PODRUČJE UPRAVE ŠUMA DELNICE Predgovor

444

I. Bo/ičević: UZORAK ZA PISANJE ] IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVK ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7 8, CXXV (2001), 443-450

Također će ovaj Dodatak pomoći kolegama uređi-vačima kod pisanja povijesnog dijela Uređajnog zapi­snika, prilikom obnove i revizije Osnova gospodarenja za pojedine gospodarske jedinice.

Glede različitih povijesnih posjedovnih i pravnih prilika, materija je razdijeljenja u deset razdoblja ka­rakterističnih po organiziranosti, načinu gospodarenja, te po posjedovnim i pravnim prilikama. Navodim ta razdoblja:

1. razdoblje od prvih pisanih dokumenata do 1576. godine;

2. " od 1577. do 1670. godine; 3. " od 1671. do 1847. godine; 4. " od 1848. do 1940. godine; 5. " od 1941. do 1945. godine; 6. " od 1946. do 1950. godine; 7. " od 1951. do 1959. godine: 8. " od 1960. do 1984. godine; 9. " od 1985. do 1990. godine;

10. " od 1991. do 2000. godine.

Dolaskom Hrvata na područje današnje Hrvatske naseljene su bile plodne ravnice, doline rijeka i kraška polja. Planinski dijelovi, kraški neprohodni dijelovi, jako šumoviti dijelovi te močvarni dijelovi bili su ne-naseljani ili vrlo slabo naseljeni.

Hrvati formiraju svoje državice, a dolaskom kralja Tomislava 925. godine stvorena je velika i snažna dr­žava Hrvatska od Jadranskog mora do rijeke Drave. Vladanje državom bilo je u nadležnosti kralja, dok su posjedovanje imanja-feuda i vlast nad podložnicima-kmetovima imali hrvatski knezovi- grofovi, feudalci.

U bitci na Gvozdu 1097.godine pogiba posljednji hrvatski kralj Petar Svačić iz hrvatske vladarske poro­dice Trpimirovića. Po njemu je planina Gvozd prozva­na Petrova Gora. Hrvatsko kraljevstvo ostaje bez kralja.

Udovica hrvatskog kralja Zvonimira Jelena, bila je sestra ugarskog kralja Ladislava. Ona je pomogla da se 1102. godine u Biogradu na moru - hrvatskoj prijestol­nici kruni za hrvatsko-dalmatinskog kralja Koloman Arpadović. Vjeruje se daje od Jelene dobio i krunu hr­vatskog kralja Zvonimira. Nadalje sve do 1301. godine hrvatskim zemljama vlada ugarska obitelj Arpadović.

Hrvatska 1102. godine gubi svoju nezavisnost pa djeluje u Ugarskoj kraljevini, kasnije u Austrougarskoj monarhiji pa u Jugoslaviji sve do 1990. godine, odnos­no do stvaranja Republike Hrvatske međunarodno pri­znate, a u Domovinskom ratu i krvlju oslobođene.

Područje Uprave šuma Delnice - Gorski kotar i šire - bilo je neprohodni planinski masiv od Cabranke i Kupe preko Risnjaka i Kapele do mora s nepreglednim

Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, radeći kao profesor Šumarske škole u Delnicama, u suradnji sa svojim učenicima iz Gorskog kotara, Hrvatskog pri­morja i Like, pronalazili smo živa stabla jele, smreke i bukve, koje smo nazvali "kraljice", stara i do 500 godi­na, dok su neki primjerci jele iz prašume "Čorkova uvala" bili stari i do 700 godina. To su živi svjedoci naše burne hrvatske i šumarske povijesti.

Zato želim kod kolega šumara izazvati interes za pi­sanje šumske kronike što sadržajnije i kvalitetnije, a ujedno i zainteresiranost za šumarsku povijest, pa ma­kar i nekoliko stoljeća u prošlosti, jer živimo sa stabli­ma starim nekoliko stoljeća.

Želim dobiti što više primjedbi, što više netočnih navoda. To će mi biti potvrda da se ovaj kronološki pregled šumarske povijesti čita i koristi, jer tijekom vremena

"riječi nestaju, a slova ostaju". Ivan Božičević

šumama i prašumama. Tu planinsku barijeru sa dugim, sniježnim i hladnim zimama obilaze i rimski putovi sa sjevernog Jadrana u Panoniju. Tako je jedan glavni smjer tih putova bio iz Trsta i Rijeke preko Ilirske Bistrice i Postojne do Ljubljane - rimski grad Emona, a drugi smjer ide kroz Vinodol do Senja pa preko Vratnika i Otočca do Siska - rimski grad Siscia.

Gorski kotar je u srednjem vijeku povezan sa sus­jednim Hrvatskim primorjem te s njim spada pod juris­dikciju krčkih knezova Frankopana, a od 1577. godine i bribirskih knezova Šubića-Zrinskih sve do godine 1671., odnosno do pogibije posljednjih hrvatskih kne­zova Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu.

Od 1671. godine šumom i šumskim posjedima Gor­skog kotara gospodare tuđinci preko Ugarske komore pa preprodajom Austrijska komora, i na temelju darov­nica dobivenih od austrijskog cara za "posebne zaslu­ge" postaju vlastelinska imanja, a prodajom među vla­stelom prelaze iz jedne u drugu ruku, uglavnom stranih vlastela.

Posjedovne i pravne prilike nad šumom i šumskim posjedima razrađujem po povijesnim razdobljima, ko­jih ima deset. Za svako razdoblje navodim posjedovne prilike, organiziranost šumarstva, karakteristike u gos­podarenju šumama, a to je već glavni sadržaj ovoga "Dodatka", pa nastavljam izlaganje sa sadržajem.

UVOD

445

I. Božićcvić:. UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 443-450

Posjedovne prilike Prvo razdoblje: Od početka pisanih dokumenata do 1576. godine

Ovom razdoblju daju pečat Krčki knezovi Frankopa-ni. Detaljnije je opisan njihov uspon, kulminacija i pad radi njihovog značenja za šume i šumske posjede Gor­skog kotara i Hrvatskog primorja. U ovom razdoblju na­lazimo prve pisane dokumente o šumama Gorskog kota­ra i Hrvatskog primorja. Frančiškovič piše o prvim sje­čama šuma, o prvoj trgovini drvetom o prvim pilanama na vodeni pogon - potočarama. Prvi izvoz drvnih proiz­voda ide preko luke Senja, a kasnije Bakra i Sušaka za Veneciju. To je bila uglavnom brodska grada za Veneci­ju, tada najjaču pomorsku silu na Sredozemlju.

Frankopani darovnicama ugarskih kraljeva dobiva­ju u posjed pojedine župe. Tako 1193. godine dobivaju u vječni posjed Vinodolsku župu, kojoj pripada Gorski kotar. 1225. godine dobivaju u vječni posjed Modrušku župu, a 1290. godine dobivaju u vječni posjed Gacku župu. 1271. godine građani grada Senja izabiru Fran-kopane za svoje knezove.

To je vrhunac moći Frankopana, pa se šire i osniva­ju četiri loze: cetinska, slunjska, ozaljska i tržačka. Gor­

ski kotar i Hrvatsko primorje pripada ozaljskoj lozi. Prodorom Turaka - Osmanlijskog carstva prema

zapadu, odnosno u posjede Frankopana, moć njihova slabi. Tragedija nastaje nakon poraza Hrvata u bici na Krbavskom polju 9. rujna 1493. g.

Evo nekoliko pisanih dokumenata iz toga razdoblja: Vinodolski zakonik iz siječnja mjeseca 1288. godine govori o svemu što je značilo za život pučana, ali o šumi ništa ne piše, pa Frančiškovič zaključuje daje tada u Hrv. primorju bilo puno šume, sve do morske obale. Ona je bila na raspolaganju pučanstvu prema njihovim potrebama bez ograničenja isto kao i čisti zrak, kisik i si., koji se također ne spominju u Zakoniku.

1428. godine spominje se izgradnja prve pilane na vodeni pogon na rijeci Dubračini u Vinodolu kod Cri­kvenice i prvo pravo na alimentaciju trupaca iz susjed­nih šuma crkvenom redu Pavlini.

Drugo razdoblje: od 1577. godine do 1670. godine

Pečat ovom razdoblju daju bribirski knezovi Šubi-ći-Zrinski. Naziv bribirski knezovi ne dolazi od fran-kopanskog grada Bribira u Vinodolu, nego od njihovog grada Bribira u Dalmatinskoj zagori nedaleko Skradina i Šibenika. Dolaze u posjed Hrvatskog primorja i Gor­skog kotara preko darovnice Stjepana Frankopana-Ozaljske loze, koji nije imao potomaka pa svoje posje­de poslije svoje smrti darovnicom daje sestri Katarini.

Katarina je bila žena Nikole Subića-Zrinskog siget-skog junaka, a imali su četiri sina. Kako je Stjepan Frankopan-ozaljski umro 1577. godine, njegovi posje­di darovnicom prelaze u vlasništvo hrvatskih knezova Zrinskih.

To razdoblje obilježava procvat djelatnosti u gospo­darstvu Gorskog kotara, a posebice grada Čabra, gdje niču prve kovačnice za izradu šumskog alata, talionica

željeza, mlinovi za žito, pilane na vodeni pogon. Sječa šuma i korištenja drveta ide po dolinama rijeka i to Ča-branke, Kupe, Rječine i dr., gdje dolazi i do pustošenja šuma.

To je razdoblje kada Turci doživljavaju prvi poraz kod Siska (bitka 22. lipnja 1593. godine) osmanlijska sila slabi, a na vlast nakon Cetinskog sabora dolazi nje­mačka loza Habsburgovaca, podiže se grad vojna utvr­da Karlovac, osniva se Hrvatska vojna krajina - Karlo­vački generalat sa četiri pukovnije - regimente te dvije banske pukovnije u Banovini.

U ovom razdoblju spominjemo Trsatski statut iz 1640. godine, koji govori o prvoj zaštiti šuma, o čuva­nju branjevina, kaznama za sječu u branjevinama, za­brani koza i dr.

Treće razdoblje: od 1671. godine do 1848. god. Ovo razdoblje značajno je po završetku vremena

vladavine hrvatskih knezova Zrinskih i Frankopana u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a započelo je razdoblje kada šumama i šumskim posjedima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja gotovo dva i pol stoljeća vladaju tuđinci.

Nakon neuspjele Urote Zrinskih-Frankopana i po­gubljenja posljednih hrvatskih knezova Petra Zrinskog i Ivana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine, njihova imanja i posjedi po­

staju državna komorska dobra, koja bečki car dodjeluje darovnicama stranim vlastelima, grofovima za poseb­ne zasluge.

Navodimo delnički posjed, koji je najprije u rukama baruna F. Rigonija, pa zatim grofovske obitelji Perlas iz Španjolske. 1766. godine kupoprodajom ove posjede dobivaju mađarski grofovi Bacani (Bathyani). 1872. godine sve ove delničke posjede od mađarskih grofova Bathyani kupuje knjeginja Viktoria Thurn-Taxis.

446

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJE 1 IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8, CXXV (2001). 443-450

Jedino u čabarskom kraju darovnicom cara Franje II šumu i šumske posjede dobiva Hrvat Matija Josip Paravić. Darovnica je pisana 14. rujna 1798. godine, a u njoj se navode zasluge Matije Josipa Paravića i nje­govih predaka u borbama protiv Turaka. Sin Matije Jo­sipa Paravića Ivan Polikarp umire mlad 1866. godine, a njegova žena, mlada udovica udaje se za mađarskog plemića Nikolu plemenitog Ghyczya (Gici), pa tako i šume sa šumskim posjedima u čabarskom kraju dobi­vaju stranci.

Carica Marija Terezija vrši reforme vlasti u Hrvat­skoj vojnoj Krajini te 1764. godine naselja Ravna Go­ra, Fužine i Moravice izdvaja iz Vojne krajine i vraća ih zajedno sa šumskim posjedima civilnoj Hrvatskoj. Ca­rica Marija Terezija izdaje prvi zakon o šumama na hr­vatskom jeziku. To je razdoblje razvoja šumskog gos­podarstva, koje je povjereno Tršćanskoj intendanturi, a u Vojnoj krajini sve je pod vojnom upravom preko Karlovačkog generalata.

Počinju prve premjerbe šuma u Vojnoj krajini. Ma­jor Piercker prvi je uređivač, koji 1764. godine završa­va s prvom premjerbom krajiških šuma razdijeljenih na okružja ili distrikte. Tu spada osnivanje prvih šumskih ureda - šumarija u Vojnoj krajini i to u Krasnom 1765. godine te u Oštarijama na Velebitu i na Petrovoj Gori.

Spominjemo izdatak Šumskog reda u Bakru te "Upute za šumare" iz 1767. godine.

To je razdoblje razvoja staklarske industrije u Staroj Sušici, Mrzloj Vodici i Lokvama.

Promet prema Rijeci, odnosno sjevernom Jadranu, započinje gradnjom prvih pravih prometnica. Spominje­mo prvu prometnicu iz Karlovca prema Rijeci - odno­sno Sušaku cestu "Karolinu" izgrađenu 1726-1732. go­dine. Ide smjerom Karlovac-Bosiljevo-Vrbovsko-Rav-na Gora-Stari Laz-Mrkopalj-Fužine-Zlobin-Meja te Ba­kar ili Rijeka. Izgrađena je za vrijeme vladavine cara Karla II, pa je po njemu dobila ime Karolina.

Najznačajnija i najkvalitetnija cesta je "Lujzijana", koja se počela graditi 1803. godine iz Rijeke, a završe­na je za vrijeme Napoleonove Ilirije, pa joj je Napo­kon da ime po svojoj tadanjoj ženi Lujzi-"Lujzijana".

Godine 1776-1779. izgrađena je cesta Karlovac-Senj pod nazivom "Jozefina", jer ju je izgradio bečki car Josip II. Godine 1888. izgrađena je cestovna veza iz Ogulina do Novog Vinodolskog preko Jasenka, Mo-šuna i Breza, a nosi naziv "Rudolfina".

U ovom razdoblju pod poglavljem "Promet" spo­minjemo izgradnju željezničke pruge Budimpešta-Za-greb-Karlovac-Rijeka 1868-1873. godine.

Četvrto razdoblje: Od 1848. godine do 1940. godine Glavno obilježje ovoga razdoblja je ukidanje kmet­

stva u Hrvatskoj i Slavoniji. Dolazi do odcjepljenja ili segregacija šuma od državnih i vlastelinskih u jednom dijelu u korist zemljišnih zajednica i imovnih općina slobodnih seljaka-pučana.

Šume se dijele prema vlasnicima na: državne šume, vlastelinske ili veleposjedničke šume, šume zemljišnih zajednica i šume imovnih općina.

Ovo je vrijeme osnivanja prvih šumskih ureda - šu­marija. Šumarije se također dijele na državne, vlaste­linske, šumarije imovnih općina.

Navodimo prvoosnovane šumarije. Za državne šu­me Ogulinske pukovnije formiraju se državne šumarije u Ogulinu, Jasenku, Begovom Razdolju i Krivom Pu­tu. Ove su šumarije bile osnovane 1878. godine.

Za državne šume civilne Hrvatske formiraju se dr­žavne šumarije u Fužinama, Lokvama i Ravnoj Gori. Direkcija državnih šuma bila je u Zagrebu, a kasnije seli na Sušak. Od 1873. godine ove su šumarije pod upravom Ministarstva poljoprivrede u Budimpešti.

Prve gospodarske osnove državnih šuma izrađene su za Ogulinsku pukovniju 1881-1883. godine, a osim hr­vatskog jezika pisane su i na mađarskom jeziku. Za senjsko područje izrađene su 1883. godine na hrvat­skom i njemačkom jeziku. Šumarije Ravna Gora i Fuži­ne dobivaju prve osnove za državne šume 1897. godine.

Osnove su rađene metodom rašestarenja sa stabili-mičnim prebiranjem i ophodnjom od 150 godina, a op-hodnjicom od 30 godina. Radi slabe otvorenosti šuma realizacija etata bila je u odjelima uz ceste. Mađarske vlasti kod revizije ovih osnova 1906. godine naređuju izradu tzv. "privremenih osnova gospodarenja" na na­čelima oplodnih sječa s ciljem povećanog korištenja otvorenih šuma, uz minimalne troškove i ulaganja.

Tako su bile uređene šume šumarija Ravna Gora i Fužine 1908. godine, Ogulina 1908/9. godine, Krasno 1910/11. godine i g.j. "Štirovača" 1910/11. godine.

Realizacija etata iz "privremenih osnova gospoda­renja" bila je pogubna za prirodne šume našeg planin­skog dijela, a posebice za sastojine na Kršu.

Povećanu sječu šuma i veću potražnju za drvetom traže prve pilane na parni pogon sa znatno većim pro­rezom i većim kapacitetom prerade trupaca, koje rade u Gorskom kotaru od 1860. godine.

Vlastelinske šume morale su se urediti po Zakonu iz 1894. godine. Najveći posjed šuma ima Thurn - Tak-sis, koji ima u Lokvama direkciju šuma, a šumarije u Klani, Platku, Lokvama, Crnom, Lugu, Delnicama, Zalesini, Brod Moravicama (sjedište u Skradu), i Bro­du na Kupi. Kasnije se spajaju šumarije Klana i Platak u šumariju Grobnik sa sjedištem na Sušaku, te šumarije Brod Moravice i Zalesina u šumariju Zalesina u Zalesi-

447

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJli I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJE UPRAVE ŠUMA Šumarski liši br. 7 8. CXXV (2001), 443-450

ni. Ove šume spadaju pod jurisdikciju Kneževske ko­more u Regensburgu.

Vlastelinske šume grofa Ghyczy-a bile su razdije-ljenje u sedam šumarija.

Sume zemljišnih zajednica bile su pod nadzorom kotarskih šumarnika. Zakon o zemljišnim zajednicama iz 1894. godine propisuje rad i poslovanje s ovim šu­mama. Kotarske šumarije - referenti postoje u Senju, Sušaku, Čabru, Delnicama, Fužinama, Vrbovskom i Ogulinu sa kotarskim šumarnicima.

Ogulinska imovna općina imala je za svoje šume šumarije u Ogulinu, Brinju, Plaškom, a našto kasnije u Modrušu i Rakovici, koja seli u Drežnik Grad, te u Kri­vom Putu, kasnije seli u Senj.

Nova država Jugoslavija sa svojim Zakonom o a-grarnoj reformi iz 1931. godine izvršila je ekspropriaci-ju šuma veleposjednika u Gorskom kotaru kako slijedi:

1. Thurn Taxis 41.622 k.j. 2. Koloman Ghyczy 17.092 k.j. 3. Ika Ghyczy 7.623 k.j. 4. Auersperg 4.343 k.j. 5. Sava Neuberger 1.666 k.j. 6. Josip Neuberger 25 k.j. 7. Nikola Petrović 110 k.j.

SVEUKUPNO: 72.481 k.j.

Za eksproprirane šume u Delnicama je osnovana "Privremena uprava ekspropriranih šuma", a u svom sastavu imala je sedam šumarija i to: Čabar I, Čabar II, Delnice, Lokve, Skrad, Sušak i Vrbovsko. Vrhovna vlast jeste Banska uprava u Zagrebu i Ministarstvo šu­ma i rudnika u Beogradu. Uprava u Delnicama radi do 1942. godine.

Grof Thurn - Taxis vodio je sudski spor kod među­narodnog suda u Hagu, a spor je riješen tek 1938. godi­ne sporazumom između stranaka.

Stanje šuma po vlasnicima 1938. godine za podru­čje sadašnje Uprave šuma Delnice izgledalo je ovako: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Državne šume Općinske šume Seoske šume Sume z.z. Šume i.o. Crkvene šume Eksproprirane šume Privatne šume SVEUKUPNO:

13.698 ha 1.467 ha

276 ha 24.358 ha

568 ha 102 ha

39.657 ha 17.746 ha 97.871 ha

14% 1%

-25%

1% -

41% 18%

100%

Peto razdoblje: Od 1941. godine do 1945. godine To je razdoblje Drugog svjetskog rada gdje je jedan

dio ovih šuma bio okupiran od Italije. Kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. godine, Gorski kotar je pod kon­trolom Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).

Iz ovog razdoblja poznate su tzv. "strateške sječe". To su bile gole sječe uz željezničku prugu, ceste i vojne

objekte. 29. studenoga 1944. godine odlukom AVNOJ-a konfiscirani su svi šumski posjedi državljana njemač­kog Reicha i prešli u vlasništvo države kao općenarodna imovina (ONI). Tako nestaju vlastelinske šume u Gor­skom kotaru.

Šesto razdoblje: Od 1946. godine do 1950. godine Obilježava ga poratna obnova zemlje i velike sječe

na temelju godišnjih planova, koji su dolazili iz vrha, iz saveznih i republičkih organa.

To je razdoblje čestih reorganizacija. Petar Nežić spominje čak 13 krupnih reorganizacija.

Sedmo razdoblje: Od 1951. godine do 1959. godine

Obilježava ga normalizacija sječe te izrada dugoro­čne osnove sječa za razdoblje od 1957. do 1971. godi­ne. Vršene su premjerbe šuma i šumskog fonda iznad taksakcijske granice od 10 cm prsnog promjera i to to­talnom klupažom. Formiraju se šumska gospodarstva u Rijeci i Ogulinu, a naredbom od 23. ožujka 1954. godi­ne ukidaju se sva šumska gospodarstva, a šumarije po­

staju ustanove sa samostalnim financiranjem. One obavljaju uzgojne radove, lov i sanitarnu sječu, a DIP-ovi obavljaju eksploataciju šuma. Osnovan je Fond za unapređenje šuma (FUŠ). To je početak kolektivnog oblika upravljanja - Upravni odbori po šumarijama. Formirana je Sekcija za uređivanje šuma u Rijeci 1951. godine, a nacionalni park "Risnjak" 1953. godine.

Osmo razdoblje: Od 1960. godine do 1984. godine

Ovo razdoblje počinje velikom reorganizacijom, objedinjavanjem svih djelatnosti u gospodarenju šuma­

ma u jednu radnu organizaciju - šumsko gospodarstvo. To je objedinjavanje svih radova na uzgajanju šuma.

448

I. Božičević: UZORAK ZA PISANJE ] IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVE ŠUMARIJU UPRAVE ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001). 443-450

zaštiti i čuvanju šuma, iskorišćivanju šuma, uređivanju šuma, te objedinjavanje svih pomoćnih djelatnosti u šu­marstvu, u korištenju sporednih šumskih proizvoda, šumskog transporta, gradnje šumskih prometnica i dru­gih građevnih objekata potrebnih u šumarstvu, te lova i lovnog turizma u jednu radnu organizaciju.

1. lipnja 1960. godine počinju radom šumska gos­podarstva Delnice, Ogulin i Senj. Ova organizacija s manjim izmjenama djeluje sve do 31. prosinca 1984. godine, odnosno djeluje 24 godine i 7 mjeseci, što je rekord u dužini trajanja.

Šumsko gospodarstvo Delnice u svom sastavu ima šumarije: Delnice, Lokve, Fužine, Gerovo, Klana, Mali Lošinj, Mrkopalj, Opatija, Ravna Gora, Rijeka, Prezid, Skrad, Tršće, te ispostava šumarije Delnice u Zalesini.

Od 1962. godine djeluje pogon Transporta sa servi­som i radionicom kao i Građevna uprava za gradnju

Karakteristično je po tzv. funkcionalnom organizi­ranju šumarstva. To je početak raspadanja prethodne organiziranosti. Zakonom o šumama krajem 1983. go­dine propisano je novo šumsko gospodarsko područje goransko-primorsko. Na temelju toga zakona formira­no je novo Goransko-primorsko šumsko gospodarstvo Delnice (GPŠG) objedinjavanjem Šumskog gospodar­stva Delnice, Ogulin, Senj i Vrbosko ujednu radnu or­ganizaciju. Šumsko gospodarstvo Vrbovsko na temelju ustavnih amandmana iz 1973. godine oformljeno je od šumarije Vrbovsko i Gomirje.

Zakon o šumama iz 1990.godine u članku 16, sve šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvat­ske, osim šuma u privatnom vlasništvu, proglašava dr­žavnim šumama.

Osnovano je Javno poduzeće za gospodarenje šu­mama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj "Hrvatske šume", p.o. Zagreb. Osnovao ga je Sabor Republike Hrvatske sa sjedištem Direkcije u Zagrebu i

1. Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980 s osvrtom na prošlost šumarstva Gorskog kotara Delnice, travnja 1981. Izdavač: Šumarsko društvo Delni­ce.

2. Gorski kotar Gelnice, 1981. monografija. Izdavač: Fond knjige "Gorski kotar" Delnice. Tisak: Gra­fičko poduzeće "Tipograf Rijeka.

3. Šumsko gospodarska osnova Goransko-primorskog šumsko gospodarskog područja. 1. siječnja

šumskih cesta. Krajem 1960. godine ukidaju se ispo­stava Zalesena i šumarija Lokve.

To je razdoblje ustavnih amandmana 1973. godine i uvođenja radničkog samoupravljanja, koje se odražava i na strukturu djelovanja vlasti i nadležnosti u šumarstvu. To je razdoblje ourizacije (OOUR-a) šumskih gospodar­stava i šumarija te njihovih pogona. Šumarije i uslužni pogoni postaju osnovne organizacije udruženog rada, a šumsko gospodarstvo postaje radna organizacija.

Godine 1971. osniva se Odjel za uređivanje šuma u Delnicama, a 1972. godine šumarija Mali Lošinj izdva­ja se u općinsku šumariju. Isto to se događa i sa šumari­jom Opatija, samo godinu kasnije.

Godine 1975. počinje radom OOUR-a "Drvenjača" u Fužinama.

Sada postoje posebno OOUR-i za uzgajanje šuma i OOUR-i za iskorišćivanje šuma.

OOUR-a za uzgajanje i zaštitu šuma jesu šumarije Delnice, Gomirje, Novi Vinodolski, Ogulin, Rijeka, Senj, Tršće, te OOUR-a za gospodarenje šumama Krša u Senju.

OOUR-a za iskorišćivanje šuma su šumarije u No­vom Vinodolskom, Senju, Tršću, Vrbovskom, Delnica­ma, Klani i Ogulinu.

upravama šuma na terenu, zajedno sa šumarijama, re-virima i radilištima.

Goransko primorsko šumsko gospodarstvo Delnice prelazi u Uprave šuma Delnice, Ogulin i Senj.

Upravu šuma Delnice čine šumarije u Delnicama, Fužinama, Gomirju, Klani, Mrkoplju, Prezidu, Ravnoj Gori, Rijeci, Crnom Lugu, Gerovu, Tršću, Skradu, Vr­bovskom i od 1. siječnja 1996. godine u Lokvama.

1986. g. - 31. prosinva 1995. godine. Izdavač: Sektor za uređivanje šuma Ogulin.

4. K l e p a c , D.: Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost Zagreb, 1997. godine. Izdavač: "Hrvatske šume" - Javno poduzeće za gospoda­renje šumama i šumskim zemljištima u Republi­ci Hrvatskoj p.o. Zagreb.

Deveto razdoblje: Od 1985. godine do 1990. godine

Deseto razdoblje: Od 1991. godine do 2000. godine

LITERATURA

449

I. Bo/ičević: UZORAK ZA PISANJE I IZRADU ŠUMSKE KRONIKE ZA SVF. ŠUMARIJE UPRAVH ŠUMA ... Šumarski list br. 7-8. CXXV (2001), 443-450

SUMMARY: In the year 2000, the Forest Administration of Delnice was provided with a Model for writing and drawing up forest records for all forest enterprises in the Delnice Forest Administration. This Model represents a sample or an ancillary handbook for colleague foresters to be used in writing and drawing up a forest record for any individual forest enterprise.

According to the Model, a good forest record should start with a historical part, which would encompass all known written forestry history related to managing with the forests under a given forest enterprise, as well as all known organisations and reorganisations so far. The historical part, divided into ten periods by the Model author, is a permanent, or a fixed section that does not change annually. Every year the permanent historical part is com­plemented with annals and significant events taking place in the past year. This section represents the second, changeable or variable, part of the forest record. Both these sections form a unit contained in the forest record of a fo­rest enterprise.

The Model is supplemented with "A chronological review of forest history for the area of the Delnice Forest Administration ". The title suggests that the review contains all the encyclopaedically listed historical characteristics for the area of the Delnice Forest Administration, and can be resorted to in writ­ing the historical part of the forest record.

Key words : Model, record, forest history

450

AKTUALNO

BIOKOVO JE U SVEMU POSEBNOST

Kada sam prije godinu dana na stranicama našega glasila predstavio novoga prvaka Hrvatske u rogovima divokoze iz lovišta "Jablanac"1 (i jelena običnog iz lo­višta "Garjevica") teško je bilo i pomisliti da će naša zemlja kroz tako kratko vrijeme dobiti još jaču trofeju u rogovima, ove izrazito gorske vrste divljači. Dosa­dašnjega prvaka iz lovišta "Jablanac" na području ma­siva Sjevernog Velebita s ocjenom od 114,02 CIC to­čaka, lovca Božidara Šego te iz Omišlja, za pune 1,46 CIC točaka nadvisile su kuke divokoze iz lovišta "Biokovo", lovca Ivice Tod ori ča iz Zagreba, i tako s ocjenom od 115,48 CIC točaka postala novi prvak Hrvatske. Odstrjel je izvršen u reviru Kimet, blokov­skog masiva 11. studenog 2000., a samo službeno ocjenjivanje provedeno je u Kamenici 8. lipnja 2001. od Ad hoc CIC povjerenstva "Izložbe i trofeje" u sasta­vu: Veljko Var ićak , predsjednik, Annibale Drob-n i g, Ivica L o v r i ć i Božidar R a d e š i č .

Usporedbom mjera dobivenih po formuli CIC-a bivšega i sadašnjega prvaka u rogovima divokoze (Ta­blica 1 ) proizlazi da su u dužini rogova (srednja mjera) kuke s Velebita za 0,5 cm kraće od kuka divokoze s Biokova, a u visini rogova za 0,3 cm dujje. U mjerama opsega debljeg roga kuke divokoze s Velebita su za 0,1 cm dulje, a u rasponu rogova za 1,4 cm slabije od no­vog prvaka, stoje i presudilo u sticanju prvenstva. Nai­me, za godine starosti (divokoza s Velebita imala je 13 godina, a divokoza s Biokova 17 godina) obje su trofe­je, kako to nalaže formula, dobile jednak broj dodatnih točaka, svaka po tri dodatne točke.

Tablica 1. Mjere i ocjene dviju najjačih rogova divokoza sa Sjevernog Velebita (I) i Biokova (II)

Mjere Dužina rogova Visina rogova Opseg debljeg roga Raspon rogova Točke na starost Ocjena

I 28,3/28,0 19,8 8,2

16,2 3

114,02

II 28,7/28,6 19,5 8,1

17,6 3

115,48

Iako ukupna razlika u konačnim ocjenama obiju tro­feja od 1,46 CIC točaka izgleda naoko mala, taje ra­zlika, imajući na umu relativno mali broj elemenata mjerenja, odnosno dodatnih točaka, ipak znatna. Potvr-

Frković. A.(2000): Novi hrvatski prvaci u rogovima jelena i divokoze. Šum. list 5-6, str. 324-327.

da tome je i najnovija ranglista deset najjačih rogova divokoze svijeta. Uz izuzetak svjetskog prvaka, rogove divokoze iz Rumunjske (141,10 t.) i viceprvaka (Slo­venija, 127,50 t.), od trećeg do desetog mjesta redo­slijed rogova po trofejnoj snazi je slijedeći: 120,70 t., 119,60 t., 118,30 t., 117,50 t., 115,48 t. (Hrvatska, 7. mjesto), 114,53 t., 114,02 t. (Hrvatska, 9. mjesto) i 113,75 t. Razlika je dakle od trećeg do desetog mjesta svega 6,95 CIC točaka, ili u prosjeku 0,86 CIC točaka, između svake od rangiranih trofeja.

Uspješna reintrodukcija Pored izvorne divokoze Gorskog kotara, čija je po­

pulacija u uskoj migracijskoj vezi s divokozama snež-ničko-javorniškog područja i Kočevske susjedne Slo­venije, u Hrvatskoj postoje još dvije odvojene kolonije divokoze koje danas stane Sjeverni Velebit i Biokovo, a potomci su uspješno naseljene divokoze sa strane. Računa se daje autohtona divokoza nestala s Velebita

Slika 1. Kapitalni rogovi divokoze iz lovišta "Biokovo", 115,48 CIC točaka, novi prvak Hrvatske

(Foto: Filip Šabić)

451

početkom druge polovice 20. stoljeća (oko 1912). Uni­štio ju je čovjek nerazumnim lovom i uskraćivanjem svake zaštite i čuvanja (Z. Car 1968). Opisujući spa­šavanje divokoze iz mora kod Jablanca 1896. god., G.E. Sch re ibe r u članku tiskanom u Lovačko-ribar-skom vjesniku 1908. god. jasno daje do znanja da "di-vokoza ima još i danas na Velebitu". I masiv Bioko-va stanila je u prošlosti divokoza, vjerojatno nestavši tu zbog intenzivnog stočarenja (N. T v r tkov ić 1994).

Predstavljajući kapitalne rogove divokoza s Velebita i Biokova ukratko ću prikazati usporedne podatke us­pješno provedenog naseljavanja (reintrodukcije) i do-

No i pored tako rano započetih priprema i pokušaja povratka divokoze u staru postojbinu (Velebit) prva us­pješna naseljavanja provedena su na Biokovu. Godine 1964. uneseno je prvih 19 grla, da bi ih u još četiri na­vrata (1965-1969.) bilo uneseno 28, ili ukupno 47 grla (12 muških i 36 ženskih). Sva divljač uhvaćena je u po­znatim divokozjim staništima Bosne i Hercegovine, na Prenju i Čvrsnici, i pripadnici su podvrste Rupicapra rupicapra balcanica. Prvih 10 divokoza iste proveni­jencije Velebit je dobio 10 godina kasnije, 1974. god.

sadašnje gospodarenje tom vrsti divljači na ova dva iz­dvojena lokaliteta (Tablica 2). Kako je uzrok nestanka divokoza s ovih prostora bio bez svake sumnje čovjek, a ne nepovoljni odnosi biotopa, degeneracija i/ili sli­čno, pred sam početak Drugog svjetskog rata otpočele su pripreme za povrat divokoze na Sjeverni Velebit. Sli­ka biotopa, ocijenjeno je, ostala je posve nepromijenje­na, predjeli prikladni za opstanak divljači postali su veći, budući daje izostao opsežan ugon domaće stoke, a držanje domaćih koza, kao glavnog prehrambenog i prostornog konkurenta divokozama, zabranjeno.

Kako je naknadno 1978. god. uneseno još 5 grla iz Kamniških Alpi (Slovenija) današnja velebitska po­pulacija je dvojnog podrijetla sastavljenog od podvrste R. r. balcanica i podvrste R. r. rupicapra.

U dva lovišta masiva Sjevernog Velebita zajedno s dijelom površina novoosnovanog Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, ukupne površine 40.700 ha, procjen­juje se da danas, u dvije odvojene skupine, obitava 200 divokoza. Pred prva izlučenja godine 1997. brojnost im je procijenjena na 190 grla, od čega na lovište

Tablica 2. Pregled usporednih podataka provedene reintrodukcije i gospodarenje divokozom na Biokovu i Sjevernom Velebitu*

Lovište (masiv) Površina (u ha) Godina prvog unašanja Broj unešenih primjeraka po godinama

Ukupno uneseno: muških ženskih ukupno

Provenijencija unesene divljači

Lovnoproduktivna površina (u ha) Gospodarski kapacitet (grla) Brojnost divljači pred prva izlučenja (grla) Prva godina provedbe odstrjelnih zahvata Ukupna izlučenja odstrjelom (grla) -razdoblje 1976-1997. -razdoblje 1998-2001. Napad medaljnih trofeja u razdoblju 1978-2001. - zlatnih - srebrnih - brončanih Ocjene trofejno najjačih kuka (CIC točaka) - u divojarca

u divokoze

Biokovo 17.003 1964.

1964.-19 1965.-6 1967.-5 1968.-5 1969.-12 12(24%) 36 (76 %)

47 Prenj i Cvrsnica

(BUS) 11.090 1.182 850

1976.

1.048 108

1 3 14

116,35 115,48

Sjeverni Velebit 40.700 1974.

1974.-10 1978.-5

8 (53 %) 7 (47 %)

15 Prenj (BiH)

Kamniške Alpe (SI.) 7.110 300 190

1997.

17

3 5 3

115,15 114,02

* Prema podacima Filipa Vilima Šabića, Vlatka Skorupa i Josipa Tomljanovića.

452

"Jablanac" IX/6 otpada 120 grla ili 63 % ukupne popu­lacije (usmeni podatak J. To m 1 j a n o v i ć a ).

Odstrjelni zahvati Prema važećim lovnogospodarskim osnovama izra­

čunata lovnoproduktivna površina za lovište "Bioko-vo" XVII/ 1 iznosi 11.090 ha, a gospodarski kapacitet 1182 grla, dok se kao prikladna divokozja staništa Sje­vernog Velebita (LPP) vodi površina od 7110 ha te gos­podarski kapacitet od 300 grla.

Stabilizacijom populacije unesene divokoze na Biokovu se otpočelo s izlovljavanjem 1976. godine, a na Sjevernom Velebitu, u lovištu "Jablanac", 1997. god. U razdoblju od 1976. do 1997. (22 godine), prema evidenciji Šumarije Makarska, na Biokovu je registri­ran ulov od 1048 grla (muških 693 i ženskih 355) ili prosječno godišnje 48 grla. Daje populacija divokoza ovog staništa vrlo dobra jasno potvrđuje napad medalj-nih trofeja: zlatnih 45, srebrnih 77 i brončanih 196.

Za drugo razdoblje izlučenja, odstrjeljnih zahvata od 1998. do 2001. godine, u kojemu je u "igri" i Vele­bit, ulov je u srazmjeru s fondom: u minule 4 godine na

Slika 2. Naoko ogoljelu primorsku stranu Biokova krase ponikve (bogodoli), doći i japage. Dok se nekada u njima sadio krumpir i napasivala stoka danas su to ponajbolja staništa divokoza.

(Foto: Alojzije Frković)

Biokovu je ustrijeljeno 108 grla, a na Velebitu (lovište "Jablanac") 17 grla. Napad trofejno vrijedni]ih trofeja bio je veći na Velebitu nego na Biokovu: od ukupno 11 medaljnih kuka na Velebitu su stečene 3 "zlatne" (od 105 točaka na više) i 5 "srebrnih" (od 100 do 104,99 točaka) trofeja, a na Biokvu jedna "zlatna" i 3 "sre­brne" trofeje. Sticanjem najnovije kapitalne divokoze, Biokovo je u posjedu dva nacionalna prvaka: u ro­govima divojarca, 116,35 C1C točaka (neslužbena ocjena!) i u rogovima divokoze, 115,48 CIC točaka.

Od do sada poduzetih mjera zaštite divokoze, može se uzeti dijelom skraćivanje lovne sezone. Zakonom o lovu divokoza je pod lovostajom od 1. siječnja do 31. kolovoza. Planovi odstrjela, uz izuzetak Biokova, te­melje se na osnovi neusaglašenih procjena veličina po­pulacija. Sretna je okolnost da su vršni dijelovi Sjever­nog Velebita proglašeni nacionalnim parkom, a Nacio­nalni park Risnjak proširen na šire podatčje hrvatskog Snježnika i izvora Kupe, što je još uvijek nedostatno za učinkovitiju zaštitu malobrojne izvorne populacije di­vokoze Gorskog kotara.

Slika 3. Lomska duliba podno Velikog Rajinca na Sjevernom Velebitu gdje je 1974. god. ispušteno prvih 10 divokoza sa Prenja i Čvrsnice

(Foto: Alojzije Frković)

453

U Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hr­vatske - Sisavci iz 1994. god., u koju je divokoza une­sena kao rijetka svojta (prirodno zastupljena malom populacijom ograničenom na posebnom staništu!), kao zaštitne mjere koje valja poduzeti navode se: Učinko­vitije provođenje propisane zaštite, stalno praćenje sta­nja populacija, kontrolirano unošenje na staništa i lo­kalitete koje je nekad zauzimala, pogotovo u područja gdje je zamrlo stočarstvo.

Verifikacija "zlatnih" trofeja lovišta "Garjevica" Prilikom boravka u Kamenici na području Lovnog

gospodarstva Moslavina 8. i 9. lipnja 2001. naprijed spomenuto Ad hoc CIC-povjerenstvo "Izložbe i trofe­je" izvršilo je, uz ocjenjivanja rogova divokoze s Bio-kova, i ocjenjivanje svih "zlatnih" trofeja jelena obi­čnog i muflona te kljova veprova stečenih u lovištu "Garjevica" VI1/4 u razdoblju od 1996. (kada je održa­na posljednja lovačka izložba u Zagrebu) do 2001. go­dine.2 Od 14 "zlatnih" muflona (od 205 točaka na više) najbolji je ocijenjen s 220,00 CIC točaka, najbolji ve­par od 5 "zlatnih" (od 120 točaka na više) s 130,25 CIC točaka, a od trideset i jednog "zlatnog" rogovlja jelena (od 210 točaka na više) najbolji je ocijenjen s 244,65 CIC točaka, novi viceprvak Hrvatske.

Slika 4. CIC nagrada "Edmond-Blanc 2001"

Službenoj verifikaciji podvrgnuta su i tri muflonska roga iz senjskog lovišta "Sveti Juraj" stečena krajem prošle i početkom ove godine. Novim prvakom ovog već dobro poznatog muflonskog lovišta u nas progla­šeni su rogovi lovca Franza M er an a, s ocjenom od 225,85 CIC točaka. Ostala dva trofeja ocijenjena su s 221,80 i 213,35 CIC točaka. Nažalost i pored tako vi­sokih ocjena mufloni iz senjskog podvelebita još uvi­jek nisu među 50 trofejno najjačih a Europi. Taj privi­legij i dalje uživaju dva muflonska roga s poluotoka Pelješca s ocjenama od 233,40 CIC točaka (Ratko

; Na 48. Generalnoj skupštini Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC), koja je održana u Portorožu (Slovenija) od 1. do 6. svibnja 2001., tradicionalna godišnja nagrada Edmond-Blanc 2001 za najbolje lovište dodijeljena je lovištu "Garjevica" Lovnog gospodarstva Moslavina

Ti odoro v ic , 1984.) i od 231,50 CIC točaka (Jure B i 1 ić, 1981.), koji i dalje drže solidno 34. i 48. mjesto na ljestvici najboljih muflona starog kontinenta.

Na zasjedanju u Kamenici CIC- Ad hoc povjerenst­vo je službeno ocijenilo i rogove kapitalnog srnjaka iz San Lea (Pesaro Urbino, Italija), odstrjel iz 1999 god., koji su rogovi u suhom stanju težili 720 g. S ocjenom od 199,85 CIC točaka Italija je dobila novog nacional­nog prvaka, zauzevši 15. mjesto na svjetskoj ranglisti.

Slika 5. "Zlatno" rogovlje jelena običnog iz lovišta "Garjevica" Lovnog gospodarstva Moslavina službeno ocijenjeno 8. i 9. 5 2001. u Kamenici

(Foto: Alojzije Frković)

Slika 6. Rogovi muflona iz sej+jskog lovišta "Sveti Juraj"; najjači muflon ocijenjen s 224/85 CIC točaka

(Foto: Alojzije Frković)

454

Literatura: Car, Z. (1968): Lovnogospodarska osnova za lovište

Senjski Sjeverni Velebit 1968-1977. F r k o v i ć , A. (1998): Biokovska divokoza za nova

staništa. Lovački vjesnik 11, str. 16-19. F r k o v i ć , A. (2000): Trofejno najjači velebitski divo-

jarac. Lovački vjesnik 5, str. 10-11. M i k u 1 i ć, Z. ( 1982): Velebit i divokoze. Zbornik Raz­

govori o divokozama, Makarska 27-28. V 1982. Republički zavod za zaštitu prirode Zagreb, str. 12-17.

S k o r u p , V (1999.): Na Velebitu ima mjesta za nove divokoze. Lovački vjesnik 3, str. 36-40.

Šab i ć , F. (1982): Divokoze na biokovskom masivu. Zbornik Razgovori o divokozama, Makarska 27-28. V 1982. Republički zavod za zaštitu pri­rode Zagreb, str. 1-6.

T v r t k o v i ć , N. (1994): Rupicapra rupicapra (Lin­naeus, 1758). Divokoza. Crvena knjiga životinj­skih svojti Republike Hrvatske - Sisavci. Mini­starstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode Zagreb, str. 68-69.

Alojzije Frković

PRILOG RASPRAVI O PRIHVATLJIVOM REŽIMU PODZEMNIH VODA SA STAJALIŠTA ODRŽANJA ŠUMSKIH EKOSUSTAVA*

U Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu, dana 16. svibnja 2000., održana je znanstvena i stručna ras­prava na temelju studije pod nazivom:

"He Novo Virje - prihvatljivi režim podzemnih voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava".

Investitor studije je "Hrvatska elektroprivreda" d.d., Direkcija za proizvodnju, a izvođač je OIKON d.o.o.

Projektanti su: dr. se. Oleg A n t o n i e , dipl. ing. šum; Dalibor Ha t i ć , dipl. ing. šum; Josip Kr ižan , dipl. ing. mat. i Dragan B u k o v e c, dipl. ing. geol.

Opseg studije: 18 poglavlja s ukupno 213 tiskanih stranica teksta, 28 tablica, 91 slikovni prilog i 69 refe­renci citirane literature.

Studija prema sadržaju odgovara naslovu i podije­ljena je na poglavlja kako slijedi:

1. Uvod; 2. Idejno rješenje i program istraživanja; 3. Postavljanje terenskog uzorka; 4. Dendrokronološka istraživanja 5. Definiranje zavisne varijable; 6. Defini­ranje nezavisnih varijabli; 7. Utjecaj položaja stabla u sastojini i kompeticije medu stablima; 8. Klima; 9. Di­gitalni model terena i izvedenice; 10. Podzemne vode; 11. Hidropedološke varijable; 12. Geografski informa­cijski sustav i priprema podataka za analizu; 13. Mo­deliranje zavisnosti prirasta od ekoloških varijabli; 14. Simulacije prirašćivanja pri različitim režimima pod­zemnih voda; 15. Prihvatljivi režim podzemnih voda;

* Ova studija je dio Konačne studije o utjecaju na okoliš HE Novo Virje koja je izhitreno prihvaćena usprkos negativnom mišljenju šumarske struke, pa smatramo da je dobro obavijestiti struku o pojedinostima. Dr. sc. K. Bezak je djelomice obuhvatio negativne strane spomenute šumarske studije, koje su potanko opisane u ovome broju Šumarskoga lista, u članku B. Prpića pod naslovom: Utjecaj vodotehničkih zahvata na stabilnost sastojina hrasta lužnjaka u Hrvatskoj u primjeru HE Novo Virje.

16. Prijedlog dopunskih istraživanja; 17. Literatura; 18. Prilozi.

Osnovna poglavlja podijeljena su u nekoliko pod-poglavlja, u kojima je dotična problematika detaljno obrađena i obrazložena.

Problem i cilj Problem i cilj projektnog zadatka obrazložen je u

uvodnom dijelu. Akumulacija buduće He Novo Virje mogla bi trajno podići razine podzemnih voda u zaoba-lju, i znatno smanjiti varijabilnost tih razina tijekom godine. To bi moglo imati nepovoljan utjecaj na šum­ske ekosustave u blizini akumulacije, koji su posebno vrijedni s gospodarskog stajališta, i sa stajališta opće­korisnih funkcija šume. Stoga se planira primijeniti niz tehničkih mjera zaštite zaobalja u svrhu smanjivanja spomenutog nepovoljnog utjecaja i održanja šumskih ekosustava. Dabi se mogao projektirati i izvesti takav sustav tehničkih mjera zaštite koji u potpunosti ispu­njava navedene ciljeve, potrebno je prvo odrediti koji je režim podzemnih voda s biološkog stajališta pri­hvatljiv.

Cilj projekta je egzaktno odrediti prihvatljivi režim podzemnih voda na temelju bioloških pokazatelja. Tako odredden prihvatljiv režim treba biti osnova za konačno tehničko rješenje zaštite zaobalja, a posebno šume Repaš.

Metode istraživanja Metode istraživanja prilagođene su projektnom za­

datku. Primijenjene su suvremene metode mjerenja. Prostorna kompatibilnost varijabli iz različitih izvora i obrada podataka osigurana je georeferenciranjem i iz­gradnjom internog geografskog informacijskog susta­va. Za određivanje funkcijskih veza između ekoloških

455

i bioloških varijabli korištene su metode multivari-jantne statistike. U to svrhu definirane su zavisne i ne­zavisne varijable.

Očekivani rezultati Autori očekuju uspostavljanje stohastičke veze re­

žima podzemnih voda te godišnjeg debljinskog prirasta hrasta lužnjaka i poljskog jasena, uz uvažavanje utje­caja klimatskih i hidropedoloških varijabli, te utjecaja šumskog sklopa.

Definiranje zavisne i nezavisne varijable Debljinski prirast dominatnih stabala hrasta lužnja­

ka i poljskog jasena odabran je kao biološka varijabla, na temelju koje se projektira prihvatljivi režim pod­zemnih voda. Pritom su autori istaknuli problem re­konstrukcije visinskog prirasta, kako bi se pomoću de­bljinskog izračunao prirast volumena. Nezavisne vari­jable koje u prirodi utječu na prirast drveća autori su podijelili u pet skupina: I. Varijable koje opisuju utjecaj položaja stabla u sas­

tojim i kompeticije između susjednih stabala. II. Klimatske varijable koje utječu na fotozintezu. III. Varijable koje su elementi vodnog režima i opskrbe

biljke vodom. IV. Vrijeme, odnosno starost stabla. V. Pojava primarnih štetnika i bolesti.

Modeliranje zavisnosti prirasta od ekoloških varijabli Integralni model za dominantna stabla građenje oko

glatke linije prirašćivanja, s jednom kulminacijom i dvi­je točke infleksije koja je opisana Kollerovom funkcijom

y = athect

gdje je y prirast temeljnice, t vrijeme, dok su a,bic pa­rametri funkcije. Ti se parametri opisuju kao funkcije ekoloških varijabli. Problem zavisnosti prirasta od ekoloških varijabli je u osnovi problem nelinerane re­gresije, za koju su primjenjive MLP "Multilayer per-ceptrons" neuralne mreže. Takva se mreža može inter­pretirati kao nelinearni regresijski model s težinama i pragovima kao parametrima. Na taj se način mogu mo­delirati funkcije gotovo proizvoljne složenosti, pri če­mu broj skrivenih slojeva i neurona u tim slojevima određuje kompleksnost funkcije.

Kritički osvrt Autori studije hrabro su se prihvatili vrlo složenog

zadatka koji se klasičnim alatima praktično ne može ni riješiti. Kako kvantitativno utvrditi promjene na priras­tu ili okolišu zbog utjecaja bilo kojeg ekološkog čim­benika ili stresne situacije, oduvijek je bio izazov za mnoge znanstvenike i šumarske stručnjake. Prognoza budućeg debljinskog i visinskog prirasta ključni je pro­blem u biotehničkoj znanosti. Uloženo je mnogo inte­lektualnih napora u iznalaženju sveobuhvatne zakoni­

tosti temeljnog fenomena prirode, a to je rast. Nažalost moderna biotehnička i šumarska znanost još uvijek nema fundamentalne teorije rasta.

Pretkazanja takve vrste rješava kvantna teorija po­lja. Kvantne teorije polja točno opisuju što se događa u svakoj točki prostora u svakom vremenskom trenutku. Kvantne teorije vrijede i za rastcnje šuma, jamačno je­dan od složenijih makrosustava. Dualizam val-korpus-kula kao temeljni zakon koji proniče čitavu prirodu, proniče i šumske sastojine.

Oscilacije debljinskog i visinskog prirasta hrasta lužnjaka su činjenica s kojima su se suočili mnogi šu­marski istraživači.

Model debljinskog rasta koji su predložili autori studije je neprihvatljiv. Nije ispravna ni definicija da stablo raslo u okolišu u kojem bi svi relevantni ekolo­ški čimbenici bili stalni, njegov prirast bi se mijenjao po glatkoj krivulji prirašćivanja od nule (u nultoj godi­ni) prema maksimumu, a nakon maksimuma bi uslije­dila točka infleksije i maksimalno približavanje nuli do kraja života stabla. Iako je ova definicija rasta Aksiom u biotehničkoj znanosti, krajnje je vrijeme da se izvrši njezina revizija. Prema Aksiomu, i opisanoj krivulji prirašćivanja, sustav rasta mora činiti neperiodična gi­banja. Uzrok neperiodičnih gibanja su velike sile otpo­ra koja sprječavaju sustav da postigne položaj ravnote­že. Takva gibanja čine kodominantna i podstojna stabla u sastojini, kojima susjedna dominantna stabla sprječa­vaju ulazak u dominantnu etažu, drugim riječima uspo­stavu položaja ravnoteže. Složenost fizičkih pojava i periodičnost u prirodi sprječava nas u točnim progno­zama rasta i razvoja šuma na osnovi modela s jednom kulminacijom. Razvojni tijek rasta i razvoja šuma po­kazuje odstupanje od očekivanog tijeka s jednom kul­minacijom prirasta, pokazuje oscilacije, drugim riječi­ma pokazuje periodična gibanja.

Također je neprihvatljiva definicija minimalnog prirasta od 0.5 mm (koji osigurava preživljavanje bi­ljaka) kao faktor sigurnosti.

Zato zaključci koji se donose na temelju modela au­tora studije "HE - Novo Virje" mogu biti kobni za šumski ekosustav gospodarske jedinice "Repaš" i dru­ge ekosustave u zaobalju Drave.

Samo presijecanje prostora tijekom izgradnje hi­drocentrale prouzročit će stresnu situaciju šumskog ekosustava u zaobalju. Naravno prvo će reagirati fizio­loški oslabljene i najstarije sastojine, a potom i ostale mlade sastojine.

Izgradnja hidrocentrale "HE — Novo Virje" ugrozit će šumski ekosustav, vitalnost, biološku raz­nolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnoj i nacio­nalnoj razini.

Dr. sc. Karlo Bezak, dipl. ing. šum.

456

ZAŠTITA PRIRODE

RUSI SVRAČAK Mužjak ima plavosivu glavu i trticu sa smeđim leđi­

ma. Široka očna pruga je crna s bijelom nadočnom pru­gom i bijelim podbratkom. Ženka i neodrasle ptice su pretežito smeđe s poprečnim polumjesečastim šarama odozdo. Veličine su 17-18 centimetra.

Najčešće ih opažamo kako sjede na najvišim vrho­vima grmlja i nižega drveća, odakle promatraju svoje lovno područje i očekuju plijen. Hrane se kukcima, ali i manjim (neodraslim) žabama, miševima pa i ptićima. Kao pomoć kod hranjenja često im služe trnovi biljaka na koje nabadaju plijen te ga trgaju (zbog veličine).

Gnijezdo grade u gustom grmlju, nisko iznad tla. Tijekom svibnja i lipnja ženka nese 3-8 jaja zelenkasto do zućkastobijele boje, s prošaranim rđastim pjegama.

Slika 1. Odrasli mužjak na svom osmatralištu

(Lanius collurio L.) Na jajima uglavnom sijedi ženka 12-16 dana. Mladi ptići napuštaju gnijezdo za dva tjedna, ali ih roditelji hrane još dva do tri tjedna. Nekoliko puta sam prona­šao mlade ptice koje su nakon što su napustile gnijezda još hranili roditelji. Svaki put kada bi im se "previše" približio radi fotografiranja, nisko tik iznad glave pre-letjeli bi mi njihovi roditelji pokazujući time svoju drs­kost, hrabrost, ali i skrb za svoje potomstvo.

Rusi svračak je česta gnjezdarica u cijeloj Hrvat­skoj, uključujući i najudaljenije otoke. Selica je koja k nama dolazi u travnju, a odlazi krajem kolovoza i u ruj­nu u gotovo sve dijelove Afrike.

U Republici Hrvatskoj rusi svračak je zaštićena vrsta.

Slika 2. Neodrasla ptica koja je napustila gnijezdo, ali je još hrane roditelji

Tekst i fotografije: Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.

457

KNJIGE I ČASOPISI

MONTI E BOSCHI (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš)

Iz broja 2, ožujak-travanj 2001. izdvajamo sljedeće priloge:

Giuseppe di C r o c e Šume i provedba Protoko­la iz Kyota

Šesta konferencija članica potpisnica konvencije o klimatskim promjenama održana je u Hagu 13. stude­noga 2000. g. Predstavnici država nastojali su doći do zaključka u svezi s aktualnim stanjem Protokola iz Kyota prihvaćenog 1997. g., koji obvezuje industrijske zemlje da smanje emisije ugljičnoga dioksida i ostalih štetnih plinova, koji su odgovorni za učinak staklenika.

Od 1997. g. do danas emisije štetnih plinova sma­njene su za 6 %, ali to nije rezultat preuzetih obveza, jer je na primjer Italija povećala emisije za 4 %, a SAD čak 11 %. Pozitivni rezultat proizišao je iz ekonom­skog kolapsa Rusije i Ukrajne, što je rezultiralo sma­njenjem emisije za 36 %.

U toj međunarodnoj raspravi naglašena je uloga šu­ma koje svojim mehanizmima prilagodbe omogućava­ju nekim državama smanjenje emisije štetnih plinova, bez reduciranja njihovih izvora. Tu je uključena i važ­nost trgovačke razmjene drveta između zemalja u tran­ziciji i razvijenih industrijskih zemalja. Tako države koje su u ekonomskoj krizi, praktički mogu prodati svoju kvotu "prava na zagađenje", državama koje ne uspijevaju održati određene okvire. Drugi način pri­bavljanja kvota mogao bi biti i realizacija projekata ob­nova šuma u zemljama u razvoju.

SAD, Japan, Kanada i Australija predložile su u Hagu da se Amazonska prašuma i druge prirodne zone smatraju "apsorbirajućim bunarima" ugljičnog dioksi­da, ali se Europska unija suprotstavila tom prijedlogu, smatrajući da bi to bilo samo opravdanje industrijskim zemljama za izostanak stvarnog smanjenja emisija štetnih plinova.

Također postoji rizik da se u traženju mogućnosti za kupnju kvota posjeku prirodni kompleksi šuma i posa­de plantaže, koje nikako ne mogu nadoknaditi prirodni ambijent i sačuvati biodiverzitet. Primjer je japanska firma Tokyo Electric Power Company, koja je u Tas­maniji investirala 100 mil DEM za 3 000 ha plantaža eukaliptusa, postigavši na taj način pravo na kvote po protokolu iz Kyota, uz cijenu uništenja jedne od naj­ljepših šuma te zone.

Očito je, da još ne postoji znanstvena osnova za neku politiku nepobitnog smanjenja emisija štetnih pli­

nova bez ograničenja njihovih izvora, no ipak na svi-jetskoj razini postoji akcijsko tržište kvotama.

Na internacionalnom planu mnogi stručnjaci, među kojima ima i poznatih talijanskih istraživača, bave se tom problematikom. Postignuti rezultati u istraživanju često su kontradiktorni. Tako se na primjer po nekim saznanjima dovodi u pitanje pozitivan gnojidbeni uči­nak ugljičnog dioksida na šumske ekosustave. Nagla­šena je potreba detaljnog istraživanja kapaciteta šum­skih ekosustava za apsorpciju ugljičnog dioksida. U toj neizvjesnoj situaciji ostaje ipak potreba za zaštitu i ču­vanje postojećih prirodnih šuma, koje sigurno jamče veću mogućnost "uskladištenja" ugljičnog dioksida u dužem razdoblju. Osim toga, prirodne šume posjeduju veću razinu biodiverziteta kojega je potrebno očuvati.

Činjenica je, da su emisije štetnih plinova problem tehnološki razvijene zapadne kulture, i njeno rješenje treba naći unutar tehnologije koja gaje i prouzročila, a to je neodgodiva obveza kako bi se osigurala kvaliteta života sadašnjih i budućih generacija.

Šumska patologija Nikola L u c h i : Osvrt na askomicete, parazite na

bukovo drvo Bukva, jedna od najraširenijih vrsta Italije uglav­

nom je stabilnog fitosanitarnog stanja, no u posljednje vrijeme lokalizirana su oboljenja koja uzrokuju slablje­nje i odumiranje pojedinih stabala. Najeklatantniji slu­čajevi registrirani su u Kalabriji i Siciliji (Granata 1994, Moriondo 1999 i Paoletti 1999). Te pojave pripi­suju se zajedničkom djelovanju biotskih i abiotskih čimbenika koji dovode vegetaciju u krizno stanje. Po­sebno je izvjesno da su tu pronađene gljive Ascomyce-tes, koje žive na drvetu ili u razini panja ili krošnje, a koje se posebno manifestiraju kada je biljka izložena nepovoljnom vodnom režimu.

U ovom članku autor iznosi prisutnost nekih gljiva na deblu i granama oslabljenih stabala bukve.

Ispitivanja su vršena na nekim zonama Apenina u Kalabriji i Toskani. Proučavani organizmi spadaju u porodicu Xylariaceae i to: Biscogniauxia nummularia, Hypoxylonfragiforme, Kretzschmaria {Ustulind) deus-ta, Xylaria polymorpha i iz porodice Diatrypaceae vrs­ta Diatrype disciformis.

Ove gljive sazrijevanjem askospora proizvode kras-taste deformacije na napadnutim dijelovima biljke.

458

Prepoznavanje ovih mikroorganizama vršeno je na te­melju morfoloških karakteristika askospora uspoređe­nih s podacima iz literature (Mil ler 1961, Roger s 1996).-

Slika 1. Biscogniauxia nummularia na grani bukvo

Slika 3. Diatrype disciformis na grani bukve

U talijanskoj fitopatološkoj literaturi ove gljive su slabo prisutne. One u pravilu ne predstavljaju poseban problem za zdravstveno stanje biljaka, ali u bukovim sastojinama mogu u određenim okolnostima odigrati ulogu blagih patogena, koji su prije svega uzročnici de­kompozicije drveta. U većini slučajeva njihovo nega­tivno djelovanje povezano je sa sušenjem krošnje, odu­miranjem i rušenjem stabla. Opasnosti od tih vrsta glji­va ne bi trebalo zanemariti u zonama gdje postoje uvje­ti za nepovoljno hidrološko stanje, koje uzrokuje slab­ljenje fiziologije stabala i stvara uvijete za napad gljiva.

Michèle Pa lmas : Korisna metoda za racionali­zaciju visine skidanja pluta u šumama hrasta plut-njaka ii povećanje proizvodnje

Glavni problemi koji se odnose na šume hrasta plut-njaka (Querem suber L.) u Italiji i Sardiniji su: - slaba gustoća sastojina,

nedostatak prirodnog obnavljanja (pašarenje, ne­adekvatna upotreba traktora i nestručno gospoda­renje),

Autor u daljnjem tekstu daje opis ovih mikroorgani­zama s osnovnim karakteristikama (oblik i veličina) askospora, kao i oblike oštećenja koja prouzrokuju. (vidi slike)

Slika 2. Hypoxylon fragiforme napad na grani bukve

Slika 4. Bukov panj zaražen gljivom Kretzschmaria (Ustulina) deusta

- veliki broj požara i loša briga o postojećim šumama i sadnji na novim odgovarajućim površinama U ovom članku autor obrađuje probleme vezane za

visinu prvog skidanja sloja pluta (demaschiatura), kao i svih ostalih redovitih guljenja pluta (decortica).

Osnovna načela ovih radnja bazirana su na pravilu da se sa stabla skida ona površina pluta, koja osigurava da se pritom ne ugrozi vitalnost stabla. Zbog toga povr­šina debla s kojega se skida kora je ona koju stablo može podnijeti, a da se njegovo stanje ne ugrozi te da je sposobno u daljnjem razdoblju osigurati redovitu proizvodnju pluta. To je normalna površina čija je visi­na proporcionalna promjeru stabla na prsnoj visini (130 cm od tla). Taj koeficijent (coefficiente di decorti-ca-Cd) je konstanta koja pomnožena s opsegom stabla zajedno s korom, mjerena na prsnoj visini, daje opti­malnu visinu skidanja kore. U idućim skidanjima kore koeficijent može ostati nepromijenjen, ili se može po­većati ili smanjiti, o čemu odlučuju posebni eksperti.

459

Ti su koeficijenti u Italiji dosta niski 1,4-2,0, za razliku od Portugala, gdje poprimaju vrijednosti od 2-3.

Pluto je materijal biljnog porijekla sastavljen od stanica koje čine molekule suberina i voštanih tvari slojevite strukture. Ovogodišnji sloj raste iznad prošlo­godišnjeg tvoreći finu strukturu , male specifične teži­ne, velike elastičnosti i savitljivosti. Pluto je nepropus­no za tekućine i plinove, niskog je stupnja zapaljivosti i dugotrajno zbog otpornosti na vanjske čimbenike i mikroorganizme. Osim toga posjeduje veliki kapacitet izolacije ambijenta.

Osim ovih karakteristika važno je da je pluto ob­novljiv materijal koji ne zagađuje okolinu a za Sardini­ju predstavlja važan strateški materijal.

Hrast plutnjak u ovom napuštenom i brdskom po­dručju predstavlja važnu vrstu za izgled okoliša, a osim toga osigurava visoke prihode te bi o njemu tre­balo voditi posebnu brigu.

Italija proizvdi godišnje oko 14 000 tona pluta na 120 000 ha površine. U 1991. g. u Italiji je postojalo 156 poduzeća sa preko 2 000 zaposlenih radnika, a fakturi­ranje iznos od 141 milijarde lira. Po nekim procjenama, samo bi Sardinija mogla imati gotovo 1,5 mil. ha zem­ljišta koje bi odgovaralo kao stanište za hrast plutnjak, a takvih površina ima gotovo isto toliko i na kontinental­nom dijelu Italije, što daje plutnjaku značenje na nacio­nalnom planu. Za stvaranje takvog programa potrebno je osiguravati izvore financiranja za idućih 30 g. Upravo zbog toga što je taj program kompatibilan s ambijentom tirenske obale, juga Italije i otoka, a osigu­rava prihod od 4 t po ha ili 3-4 mil. lira po ha godišnje, ovaj projekt poprima sve veće značenje. Vlasnici šuma koji su uglavnom odsutni trebaju osnovati "udruženje proizvođača pluta" te na taj način zaštititi svoje interese, a isto tako doprinijeti provedbi tehničkih, ekonomskih i ekoloških mjera. Predviđeno je školovan­je kadrova i to ekspertnih tehničara za pluto i kvalifici­ranih radnika za skidanje pluta. Na ovaj bi se način omogućilo provođenje zakona o visini i načinu skidanja pluta i doprinijelo kvaliteti i vitalnosti šuma hrasta plut-njaka.

Antonio Šarac ino , Vittorio Leone : Strategija preživljavanja požara i poslijepožarna obnova u mediteranskom području - primjer alepskog bora

Vegetacija mediteranskog područja izložena je čes­tim sezonskim požarima. U toj zoni registrirano je go­dišnje oko 50 000 požara na 600 000 ha površine, a to je gotovo dvostruka površiina u odnosu na 70-te godi­ne. Od te površine, gotovo se trećina odnosi na šume alepskog bora (P halepensis).

U mediteranskom području šumski su požari uglav­nom antropološkog porijekla, socijalno-ekonomske motivacije. Sve je više požara namjerno iniciranih, kao i onih koji imaju velik negativni učinak na šumske ce-

noze, pogotovo kad se ponavljaju u kraćim intervalima na istim površinama.

U Italjji se ulažu velika tehnička i ekonomska sred­stva na gašenje požara, dok su sredstva za preventivne mjere neznatna.

Opožarene površine teško se obnavljaju uz velike troškove i negativne ekološke posljedice.

U ovom članku autor je obradio strategiju preživ­ljavanja biljaka alepskog bora i metode obnove opoža-renih površina.

Poslije požara vegetacija se obnavlja na dva načina i to:

vegetativnim putem iz spavajućih pupova koji su ostali sačuvani na panjevima, korijenju ili drugim podzemnim dijelovima (Q. ilex) ili sjemenjem koje je ostalo sačuvano na terenu ili na krošnji (P hale­pensis). Kod alepskog bora gdje je češer zatvoren, iako je

sjeme već zrelo, često se sačuva klijavost. To predstav­lja veliku zalihu sjemena u krošnji debla koja poslije požara dospije na tlo, pa je klijavost relativno dobro sačuvana. Ovu kvalitetu ne posjeduju ostale vrste borova, te se smatra da je ona kod alepskog bora evolutivnog karaktera, kao zaštita protiv suhih i vrućih vjetrova mediterana. Pored toga, češer alepskog bora je zatvoren i sjemenke su obavijene čvrstim, nepropus­nim i na temperaturu dosta otprnim ovoj em.

Klijavost sjemana alepskog bora nastupa s jesen­skim kišama i produžuje se kroz cijelu zimu nakon prolaza požara. Znatna količina sjemena (1/3) dospije na tlo već u prvih 10 dana nakon požara.

Sjeme alepskog bora optimalno klija pri tempera­turi od oko 19 °C u jesensko-zimskom razdoblju, kada vlažnost tla i temperatura pogoduju razvoju mlade bilj­ke prije nastupajućeg sušnog razdoblja.

Za vrijeme požara sjemenke su izložene visokoj temperaturi koja ne djeluje povoljno na klijavost, te se smatra daje prag smrtnosti temperatura od 150 °C za

Slika 5. Obnova alepskog bora dvije godine nakon požara u blizini matičnog stabla, koje je posječeno 16 mjeseci nakon požara

460

sjemenke koje nisu zaštićene ljuskama češera. Pri viso­koj temperaturi češer snažno eksplodira i sjeme se ra­zleti nošeno vitlanjem zraka, koje se javlja prilikom požara, i tako dosegne udaljenosti gdje temperatura nije smrtonosna. Ako pak sjeme nije izbačeno, ostane dobro zaštićeno, jer ljuske češera tvore čvrstu zaštitu protiv visoke temperature.

Sve u svemu, alepski bor ne spada u pirofite, ali ipak dosta dobro podnosi okolnosti požara i brzo nase­ljava opožarene površine, zahvaljujući laganom sjeme­nu (s krilcima) koje je nošeno vjetrom u stanju doseći velike udaljenosti od matičnog stabla.

Uslijed izgorene krošnje koju kiša zajedno s karbo­niziranim dijelovima grana ispere na tlo oko svakog debla, formira se crni krug koji ima površinu tlocrta krošnje. U prvim godinama nova vegetacija je inten­zivnija izvan crnog kruga, da bi nakon dužeg vremena biljke unutar kruga bile bolje razvijene od drugih.

Poslije požara potrebno je postupati po sljedećim pravilima:

prije prve zime poslije požara treba ukloniti izgore -na stabla, ako je naplođenost sjemenkama alepskog bora najmanje 3 sjemenke po metru kvadratnom, ili na kraju drugog vegetacijskog razdoblja ako je oko 1,5 sjemenki po metru kvadratnom, djelomično oštećena stabla, iako će biti izložena na­padu skolitida, treba zadržati još jedno vrijeme jer su aktivni izvori zasijavanja,

- uporabu mehaničkih sredstava ograničiti samo na predviđene piste, granjevinu po mogućnosti samljeti radi bržeg tru­ljenja, posebnu pozornost treba posvetiti obnovi oko pa-njeva matičnih stabala, jer to predstavlja "jezgru" buduće vegetacije, plantažni se uzgoj ne preporuča, jer ne omogućava biodiverzitet, u izuzetnim slučajevima gdje je pokrivenost sjeme­na mala (oko 0,6 sjemenki po metru kvadratnom) preporuča se u rasadniku uzgojiti sadni materijal iz sjemena dobivenog od češera koji su ostali na kro­šnji iza požara (prepoznaju se po sivoj boji),

- preporuča se i uzgoj sadnica na supstratu sa sadrža­jem svijetlog pepela koji proizlazi iz biomase skup­ljene ispod velikih borovih stabala, kako bi se mo­glo selekcionirati sadnice prikladne za rast u speci­fičnim uvjetima. Maurizio Mulas , Emanuele Cau l i , Ana Helena

Dias F r a n c e s c o n i : Vrednovanje divljih oblika masline za šumski uzgoj

U ovom članku autori su obradili mogućnost šire pri­mjene divlje forme masline (Olea europaea L var. sylve­stris ili Olea europaea var. oleaster) kao šumske vrste.

Maslina zauzima šire prostore mediteranskog baze­na, tvoreći prirodne višestoljetne šume i makije.

Po nekim autorima iz ove divlje forme masline uz­gojena je kultivirana maslina, dok drugi autori tvrde da su ove šume masline nastale prirodnim širenjem i div­ljanjem kultivirane masline.

Morfološke razlike očituju se u sljedećim karakteri­stikama:

manja dlakavost donje strane lista, što joj daje više intenzivnu zelenu boju, kora u pravilu znatno tamnija i hrapavija kod pito­me masline,

- cvjetanje cvjetova i sazrijevanje plodova je kasnije, - cvjetne su rese raznih dimenzija, ali često velike i

razgranate, plodovi su mali i vrlo mali, u grozdovima većim nego kod obične masline, deblo je nepravilnog oblika, rijetko kad uspravno i nepravilnog presjeka,

- stablo naraste do 15 m visine i 60 cm debljine - doživi starost od 200-300 g.

U Sardiniji, gdje je maslina vrlo raširena, predstav­ljena je u mnogo oblika koji se razlikuju po izgledu, o-bliku krošnje i posebice nijansama boje lišća. U Sardini­ji je normalno rasprostranjena na visini od 400-500 m, a na povoljnim terenima i do 800 m n.v. Hladnoća je limi­tirajući čimbenik njenog rasprostranjenja.

Ne postoji tradicija u uzgoju i kontroli šuma divlje masline. Drvo se upotrebljava za ogrijev, ali je i inače posebno cijenjeno u finom stolarstvu za izradu drvne galanterije, suvenira i skulptura, kao i za tokarenje i izradu skupog parketa. Drvo se teško pili i obraduje, a zbog nepravilne strukture ne može se ljuštiti, ali se može raditi rezani furnir. Nepravilna struktura i lijepa smeđasto-siva boja daju izrađenim predmetima poseb­nu vrijednost.

Iako su mnoge sadnice masline upotrijebljene za programe pošumljavanja, ne postoji selekcija s biološ­kim i tehničkim karakteristikama za produkciju drvnih sortimenata. Zbog toga su tijekom 1997-1999. g. usta­novljene zone promatranja na Sardiniji, gdje su obilje­žena 74 matična stabla i to 5-15 stabala sa svake pro­matrane zone. Za svako stablo ustanovljena je lista na kojoj su evidentirane sve morfološke, biološke i ekolo­ške karakteristike.

Na toj osnovi nakon dugog promatranja svih relevan­tnih čimbenika moći će se doći do značajnih saznanja o klijavosti, rastu, obliku ploda i lista. Posebna pozornost je posvećena obliku debla matičnih stabala, da bi se selekcijom dobio materijal koji bi bio prikladan za šumski uzgoj na velikim površinama, koje obzirom na tlo, klimu i mediteranski ambijent odgovaraju ovoj vrsti.

Frane Grospić dipl. ing.

461

FORSTINFO - lipanj 12/2001. GREDERl 1 POKRETNI STROJ ZA GULJENJE KORE

(Prilog Programu restrukturiranja "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb)

Ministar Bavarskog ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo Josef Mi l l e r otvorio je novi pogon za me­hanizaciju i graditeljstvo u Schönau

15 velikih šumarskih strojeva, od gredera do po­kretnih strojeva za guljenje kore, u Schönau u Okru­gu Rosenheim, čekaju na stavljanje u pogon u šumar­skoj upravi Gornje Bavarske i Švabije. Ministar Josef Miller službeno je otvorio pogon s novim strojevima, koji su se do sada nalazili u Miinchenu. Novogradnju vrijednu 6,0 milijuna maraka ministar je opisao kao

"potpuno uspjeli, uzorni objekt". S obzirom na trans­portni položaj, pogon predstavlja optimalno mjesto i najbolje je opremljen za radne zahtjeve. Prema Milleru težišta su određena prema ponudi usluga, na pokretni stroj za guljenje kore, održavanje i izgradnju šumskih cesta, privlačenje drva pomoću žičara iz brdskih šuma koje ne štete tlu, kao i na radove na njezi krajolika. Po­sebno je specijalizirano 19 radnika - strojara za poslo­ve u visokim planinama sa osobito teškim karakteristi­kama terena i strminama.

Zgrada pogona za mehanizaciju Schönau izgrađena je pretežito iz drveta. Moderni sustav koristi biomasu za grijanje mehaničke radionice i upravne zgrade pogona.

Bavarska državna šumarska uprava, koja je s više od 800 000 hektara šume jedan od najvećih srednjeeu-ropskih šumoposjednika, uz Schönau održava još tri takva pogona: Rechtenbach (pokrajina Unterfranken), Bayreuth (Oberfranken) i Bodenwöhr (Oberpfalz).

Između ostaloga, spomenuti pogoni postavljaju kvalitativne standarde za ekološku uporabu stroje­va te razvijaju nove tehnologije i postupke. Prema Milleru, pogoni za mehanizaciju i graditeljstvo moraju gospodarski stajati na vlastitim nogama i mjeriti se s učincima privatnih poduzetnika. No prava konkurenci­ja privatnicima ovi pogoni nisu već i zbog toga što rade samo u državnoj šumi, te kod sječe, izrade i privlače­nja, zbog znatno nižih kapaciteta, sudjeluju s 55 000 m3

na godinu - a to je samo 5 % udjela privatnih poduzeća u državnoj šumi.

Pressereferat, Staatsministerium Iz FORSTINFO Juni 12/2001.

Preveo: mr. se. Josip Dundović, dipl. ing. šum.

462

OBLJETNICE

OBILJEŽAVANJE 30. OBLJETNICE CENTRA ZA ZNANSTVENI RAD HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI

I UMJETNOSTI U VINKOVCIMA

20. lipnja 2001. Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima sveča­no je u novome poslovnom prostoru obilježio 30. ob­ljetnicu svojega djelovanja, pretežito znanstvenoistra­živačkoga i nakladničkoga. Jubilarni su skup svojom nazočnošću uveličali predsjednik i potpredsjednik Hr­vatske akademije - gospoda akademici Ivo Padovan i Milan M o g u š , voditelj Akademijina Centra u Vin­kovcima skoro u četvrtstoljetnome razdoblju•- akade­mik Dušan K lepac , član Znanstvenoga savjeta Cen­tra od njegova osnutka - akademik Mirko V idako -v i ć, bard hrvatskoga pjesništva te od godine 1980. ta­kođer član Znanstvenoga savjeta Centra - akademik Dragutin T a d i j a n o v i ć , član Akademijina Razreda za prirodne znanosti - akademik Dragutin Skoko , predstavnik šumarskoga instituta Jastrebarsko dr. Juraj M e d v e d o v i ć , prof. dr. Mira Kolar-Dim i tri j e-

Katica Čorkalo

Spomenica CENTRA ZA ZNANSTVENI RAD HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI U VINKOVCIMA 1969./70.-2000.

,.<rv

vić , župan vukovarsko-srijemski Petar Č o b a n k o -vić , savjetnik u Hrvatskim šumama mr. se. Josip Dundo v ić , pročelnica za kulturu i prosvjetu Vuko-varsko-srijemske županije gospoda Zdenka Bul jan , dekan i župnik vinkovački msgr. Tadija Pranj ić te mnogi drugi uglednici koji su suradnjom ili potporom usko povezani s tridesetoljećem rada Akademijina Centra u Vinkovcima.

Čestitarske brzojave i pisma uputili su slavljeniku glavni tajnik Hrvatske akademije akademik Andrija Kaš te l an , tajnik Razreda za društvene znanosti aka­demik Dušan B i 1 a n d ž i ć, tajnik Razreda za medicin­ske znanosti akademik Dragan D e k a r i s, tajnik Razre­da za književnost akademik Dubravko Je l č i ć , pred­sjednik Akademije šumarskih znanosti prof. dr. h. c. Slavko Matić i glavni tajnik prof, emeritus dr. Brani­mir P rp ić , upravitelj Akademijina Zavoda za znan­stveni i umjetnički rad u Osijeku - prof, emeritus dr. Ju-lijo Mar t i nč i ć , dijecezanski biskup đakovački i sri­jemski mons. dr. Marin Srakić te dr. Vlado Horva t .

U programu obilježavanja 30. obljetnice predsjed­nik Hrvatske akademije akademik Ivo Padovan u uvodnoj je riječi istaknuo daje prema objektivnim po­kazateljima Centar u Vinkovcima ''među najproduk­tivnijim sastavnicama naše Akademije", što pokazuje da "Slavonija ima snaga, misli i djela koje obogaćuju rad Hrvatske akademije, a isto tako i naše Hrvatske dr­žave. Nema dvojbe da stvaralački duh velikog Josipa Jurja Strossmayera, od njegovih dana sve do naših, obogaćuje suvremenim spoznajama i intelektualnim plodovima kojima se može ponositi naša Akademija i svi građani Republike Hrvatske". Potom se predsjed­nik Padovan zahvalio "svim uvaženim dobrotvorima i predstavnicima vlasti Vinkovaca koji su uočili korisnu i pionirsku ulogu vinkovačkoga Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije" te čestitao djelatnicima Cen­tra i svim građanima "sa željom i molbom da se ova­kva suradnja između građana grada Vinkovaca i našeg Akademijina Centra još jače razvija i pridonosi znan­stvenom napretku naše nam drage Slavonije".

U svojem se obraćanju skupu potpredsjednik Hrvat­ske akademije akademik Milan Moguš osvrnuo na posljednje desetljeće, kad je kao glavni tajnik Akade­mije bio povezaniji s radom Centra, nadahnuto progo-vorivši o radu u ratnim uvjetima i potpori Akademije

463

njegovu opstanku i uspješnu djelovanju, kad "djelatnici ove Akademijine jedinice nisu, kao ni mnogi drugi, poklekli očaju, nego su tražili i nalazili svoj kutak da odrade ono što su sami odredili da su domovini dužni". Potom je potpredsjednik pohvalio izdavačku djelatnost Centra nanizavši najznačajnija njegova izdanja. Navo­deći kako je Akademija dijelila tada, u teškome ratnom vihoru, zajedničku sudbinu sa svojim Centrom, nagla­sio je da u to "zajedništvo Akademija rado ubraja i Gradsko poglavarstvo Vinkovaca i županiju vukovar-sko-srijemsku i Hrvatske šume i sve one koji su u djelatnosti Vinkovačkoga znanstvenoga centra prepo­znali aktivnost svoje Akademije, prepoznali dotle da su se brinuli i o smještaju Centra, da bi mu sada osigurali udobno mjesto ovdje, u Ulici Jurja Dalmatinca'1.

Voditelj Centra akademik K1 e p a c izvijestio je de­taljnije o dosadašnjem radu i predstavio upravo izašlu Spomenicu Centra za znanstveni rad Hrvatske akade­mije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima 1969./70. -2000. (Zagreb - Vinkovci, 2000.). Oživio je vrijeme kada je prije 30 godina Akademija utemeljila svoju znanstvenu jedinicu u Vinkovcima "gradu bogate knji­ževne, kulturne, prirodoznanstvene, a posebno šumar­ske tradicije", a potom prikazao strukturu Spomenice s njezinim poglavljima, zaustavivši se posebice na broj­čanim pokazateljima o izdavčkoj djelatnosti Centra, koji precizno i slikovito svjedoče o kontinuiranu radu u njegovoj tridesetogodišnjoj povijesti. Takoder je upo­zorio na teške okolnosti i nedaće kroz koje je Centar prošao u vrijeme Domovinskoga rata da bi, usprkos svemu, uporno ostvarivao zadatke i ciljeve Akademije kao svojega utemeljitelja, proširivši postupno svoj rad "na dobrobit ne samo Slavonije i Srijema nego i cijele Hrvatske".

Akademik Mirko Vidakov ić u obljetničkom je programu predstavio monografiju akademika Klepca Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj Spačva (Zagreb - Vinkovci, 2000.). U svojemu je pri­kazu istaknuo preglednost monografije i autorovu tran-sparentnu nakanu da obradi Spačvu u prošlosti, sada­šnjosti i budućnosti, no ipak s težištem u najvećemu poglavlju knjige Današnje šume hrasta lužnjaka u Spa-čvi, da bi nas u jasnim preporukama kako sačuvati tu najveću cjelinu lužnjakovih hrastika od propadanja većih razmjera suočio sa svojom vizijom o njihovu očuvanju u budućnosti. Naposljetku je akademik Vida­ković čestitao autoru na cjelovitu prikazu toga naj­vrednijega šumskoga kompleksa u Hrvatskoj.

Prof. dr. Mira Kola r -Dimi t r i j ev ić predstavila je iscrpno Zbornik radova Hrvatski ban Josip Šokčević (Zagreb - Vinkovci, 2000.), jedno od najprestižnijih Centrovih izdanja. Prikazala je pritom svaku od triju cjelina, članak po članak prema redoslijedu u Zborniku, prožimljući sve izneseno osobnim stavovima, erudit-skim znanjem i zanesenošću za to povijesno razdoblje, a

posebice osobu bana Josipa Sokčevića i njegov udio u političkom osamostaljenju i gospodarskom razvoju Hr­vatske. Osobito je u ovom prikazu vrijedna autoričina sinteza, gdje je u 15. točaka izričito navedeno sve stoje za Hrvatsku učinio ovaj s nepravom zanemaren i zabo­ravljen hrvatski ban, čije djelo ovim Akademijinim iz­danjem najzad dobiva zasluženo priznanje.

Obljetnički skup Centra za znanstveni rad u Vin­kovcima pozdravili su i lokalni čelnici, vukovarsko-srijemski župan Petar Č o b a n k o v i ć , upravitelj Uprave šuma Vinkovci Luka Vukovac i predsjednik Matice hrvatske Vinkovci Ante M i 1 j ak.

Na kraju se upraviteljica Akademijina Centra za znanstveni rad u Vinkovcima, znanstvena savjetnica dr. Katica Čorka lo koja je i vodila prethodni pro­gram, zahvalila Gradskom poglavarstvu Vinkovaca na uređenu i ustupljenu poslovnom prostoru (gdje je za uzvanike priređena izložba svih Centrovih izdanja), kao i na potpori u ostvarenju drugih programa, a Vukovarsko-srijemskoj županiji i Hrvatskim šumama što su tome na svoj način pripomogli. K tome je izrazi­la zahvalnost i uglednim vinkovačkim slikarima koji su se odazvali Centrovu pozivu i darivali svoje umjet­nine - doajenu među vinkovačkim slikarima Jozi M a t a k o v i ć u i akad. slikaru Stjepanu Joz i ću .

Obljetnica je na primjeren način zabilježena u dnevnom i tjednom tisku, Vjesniku, Večernjem listu, Glasu Slavonije i Vinkovačkom listu te u vrijednim prilozima Hrvatske i Vinkovačke televizije.

Katica Čorkalo i Juraj Medvedović

464

MEĐUNARODNA SURADNJA

EKSKURZIJA "HRVATSKIH SUMA" U REPUBLIKU CESKU od 24, do 30. lipnja 2001.

Od 24. do 30. lipnja 2001. "Hrvatske šume" organi­zirale su službeni put u Republiku Češku. Izaslanstvo " Hrvatskih šuma" činili su mahom upravitelji šumarija i stručni suradnici iz pet uprava šuma, i to: 17 putnika iz Uprave šuma Bjelovar, s upraviteljem uprave Antu­nom P e h a č e k o m , dipl. ing, šum., 15 putnika iz Uprave šuma Vinkovci, s upraviteljem uprave Lukom V u k o v c e m , dipl. ing. šum., 2 putnika iz Uprave šu­ma Osijek, 2 iz Uprave šuma Koprivnica, jedan iz Uprave šuma Požega i osam iz Direkcije. Službeni predstavnik "Hrvatskih šuma" ispred izaslanstva bio je zamjenik direktora "Hrvatskih šuma" gospodin Ivan H o d i ć , dipl. ing. šum., vođa puta bio je zamjenik upravitelja Uprave šuma Bjelovar Anđelko Kala -b e k, dipl. ing. šum., a prevoditelj za češki jezik bio je Vlado L a c i n a, dipl, ing. šum.

Stigli smo u nedjelju 24. lipnja u večernjim satima u šumariju Hluboka nad Vltavou, gdje su nas dočekali predstavnici poduzeća "Šume Republike Češke" i šu-marije-domaćina. Dobrodošlicu su nam poželjeli za­mjenik direktora "Šuma Republike Češke" gospodin ing. Brejislav J akobec i upravitelj šumarije Hluboka gospodin ing. Vladimir Pau er.

U ponedjeljak smo čitav dan bili gosti šumarije Hluboka nad Vltavou. Upoznati smo s općim podaci­ma te razgledali gater Stara obora, kroz koji nas je vo­dio sam upravitelj gâtera (lovišta) ing. Petr Z i e g r o s -ser. Gater je osnovan 1771. godine i najstariji je u Češkoj. Od 1948. godine ima status državnog lovišta, a od 1992. je u sastavu "Šuma Republike Češke". Povr­šina mu je oko 1500 ha i ograđen je s oko 24 km ogra­de. Kroz čitavo lovište vijuga cesta s koje se mogu vi­djeti krda lopatara i muflona, dok se divlje svinje na­laze u posebno ograđenom dijelu. Godišnji odstrel je 600-800 komada divljači, većinu kojeg obave strani lovci. Za razliku od lova u slobodnoj prirodi, ovdje je odstrel zbog velikog broja divljači siguran. Kod skup­nih lovova strogo se pazi na smjerove pogona i način tjeranja divljači, sve da bi lov bio što uspješniji.

Osim Stare obore, toga smo dana vidjeli još šumar-sko-lovaćki i ribarski muzej u dvorcu Ohrada, a to po­podne razgledali grad Češke Budejovice. Budući da smo imali vodiča, upoznati smo s nekim događajima iz povijesti grada, te smo razgledali najistaknutije zna­menitosti i građevine grada poznatog po proizvodnji budvarskog piva.

U utorak 26. lipnja razgledali smo dvorac Hluboka i grad Česky Krumlov, i uz te su posjete vezani iznimni dojmovi. Vlasnici dvorca Hluboka (kao i mnogih dru­gih dvoraca i posjeda u široj regiji) bili su plemići iz obitelji Schwarzenberg. Vladali su oko 300 godina do 1939., kada su pred nacistima otišli u egzil u Kanadu. Sam dvorac su od 1840-1871. Schwarzenberzi obnovili u neogotičkom stilu po uzoru na poznati engleski dvo­rac Windsor. Unutrašnjost mu obiluje slikama i raznim drugim umjetninama, knjigama, oružjem i originalnim namještajem. Zidovi i stropovi gotovo svih soba obloženi su majstorski izrezbarenim drvom, a parket u prostorijama napravljen je od devet različitih vrsta drveta. Oko dvorca je podignut park iznimne ljepote.

Slika 1. U razgledavanju bogate češke kulturne baštine - dolazak u dvorac Hluboka

(Foto: D. Posarić)

Nakon dvorca Hluboka razgledali smo grad Česky Krumlov. Taj je grad zbog iznimne povijesne i kultur­ne vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a. Kompleks dvorca u Krumlovu drugi je po veličini u Češkoj (nez­natno je manji od praškoga dvorca). Stara je gradska jezgra dobro očuvana i obiluje spomenicima kulture. Krumlov je danas poznat po kulturnim sadržajima i u njemu se održavaju mnogi festivali, izložbe, razne ka­zališne predstave itd.

U šumariji Česky Krumlov domaćin nam je bio ing. Mikulaš Riha . Kroz sadržajnu terensku ekskurziju upoznali smo se s načinom gospodarenja gorskim šu­mama. Na nekoliko stajališta vidjeli smo različite sas-tojine, od čistih smrekovih, preko tipične zajednice bukve, jele i smreke, do mješovitih sastojina u kojima

465

uz spomenute vrste pridolaze još obični bor i ariš. Do­minantna vrsta u svim tim šumama je smreka, nju je najlakše obnoviti, a nakon sječe i prodati. Osim smre­ke, na većini se lokaliteta obilnije javlja i bukva, dok je jele zbog sušenja ostalo vrlo malo. Budući daje trend u češkom šumarstvu postizanje mješovitih šuma, pri obnovi se ulažu napori da se unese jela, ali i obični ja­sen, javor mliječ (na niže položaje), gorski javor (na više položaje) i trešnja. Zbog velike brojnosti divljači sadnice se moraju zaštićivati (npr. jelu ograđuju, a ja­sen štite plastičnim cijevima).

U zadnjih desetak godina šume se sve više nastoji obnoviti prirodnim putem. Saznali smo podatak da je udio prirodne obnove 1991. bio svega 2 %, a sada je već 20 %. Istovremeno je ukupni etat smanjen. Upo­znati smo s najčešćim načinom obnove: u sastojini se posiječe grmlje (ako ga ima) i dio stabala, da na tlo dođe malo više svjetla, ali ne previše. Grebačima se na­prave široke brazde na tlu da sjeme lakše stupi a vezu s njim. Kad se tlo dovoljno naplodi sjemenom sa starih stabala, počnu rasti mlade biljčice smreke i bukve. Isto­dobno se posade i sadnice jele, a eventualno i drugih vrsta. Tlo se drži pod zastorom krošanja stare sastojine da ne uzrastu korovi i da se izbjegnu radovi njege, a i zbog opasnosti da čitava mlada sastojina strada od mra­za (ta je opasnost prisutna dok mlada sastojina ne pre­raste visinu od 1 m). Kroz čitavo pomladno razdoblje (koje traje oko 30 godina), svjetlo se dovodi vrlo po­lagano, a stara se sastojina potpuno uklanja kad je mla­da visoka 1-1,5 m. Sječa se obavlja harvesterima, koji najmanje oštećuju tlo i stabalca buduće sastojine.

Tijekom dana imali smo priliku vidjeti i rasadnik privatnog poduzeća "Vltava", u kojem se proizvode sadnice za poduzeće "Šume Republike Češke". Godi­šnja proizvodnja iznosi oko milijun sadnica. Šumari nadziru proces proizvodnje, jer su izbirljivi glede kva­litete sadnog materijala. Svake godine u "Šumama Re­publike Češke" sastavljaju popis dobavljača sadnog

Slika 2. Problemi obnove u šumariji Krivoklât - izostanak uroda sjemena i rast travne vegetacije

(Foto: D. Posarić)

materijala koji zadovoljavaju njihove kriterije kvalite­te i samo s njima surađuju.

Čitav četvrti dan bio je rezerviran za posjet Pragu. Opet smo imali vodiča (kao i prva dva dana), te smo razgledali mnoge istaknute znamenitosti češkoga glav­nog grada.

Petoga dana posjeta obišli smo područje šumarije Krivoklat, gdje nanije domaćin bio ing. František Da-v idek , voditelj oblasnog inspektorata. Šumarija se prostire na oko 14.000 ha, a čitava krivoklâtska oblast je zaštitno područje. Gospodare s različitim šumama, a gotovo u svima imaju problema s obnovom. •

Kitnjakove šume su im kroz 15 godina uzastopce vrlo intenzivno brštene. Krošnje stabala su se prorije­dile, urod je izostajao, a tlo se zakorovilo. Tretirali su sastojine iz zrakoplova preparatom Foray (na bazi Bacillus thuringiensis) i stanje se značajno popravlja. Jela im se, također kroz razdoblje od petnaestak godi­na vrlo intenzivno sušila, najvjerojatnije zbog istovre­menog djelovanja niza nepovoljnih činitelja: suše, onečišćenja, bolesti i štetnika. Potom se stanje, bez in­tervencije čovjeka, popravilo, ali su već nastale velike štete. Jelu danas obnavljaju isključivo sadnjom sadni­ca, uz strogu kontrolu provenijencije. Bukove sasto­jine obnavljaju uz podstojnu etažu graba. Nju u nekoli­ko navrata prorjeđuju i dovode sve više svjetla buko­vom pomlatku, da bi ga nakon 8-10 godina potpuno oslobodili. U mnogim šumama pridolazi ariš. Budući da mu je autoktonost na ovom području sporna, zašti-tari prirode zalagali su se da ga se iskorijeni. Šumari su bili protiv toga, jer je ariš već formirao ekotip, a i eko­nomski je opravdan. Stoga je dogovoreno da ga se to­lerira u omjeru smjese do 10 %. Vidjeli smo i mono­kulture smreke, u koje se pri obnovi nastoji unositi jelu i bukvu. To se ovdje čini sadnjom sadnica prije po­četka obnove, jer bi ih smreka masovnošću zagušila, ako bi se sadila nakon početka obnove.

Velike probleme pri obnovi gotovo svih sastojina stvara im divljač odgrizanjem pupova i grančica s mla­dih biljaka, pa su morali poduzeti mjere da smanje brojnost divljači. Velik je problem i učestali deficit oborina. Zadnjih desetak godina količina oborina nije došla na razinu višegodišnjeg prosjeka od 510 mm. Uza sve to, kasni mrazevi, koji se ponekad jave čak u lipnju, mogu upropastiti sav pomladak. Imajući sve to na umu, treba vrlo oprezno procjenjivati vrijeme ukla­njanja stare sastojine: predugo ostavljanje starih sta­bala znači malenu količinu svjetla i oborina za pomla­dak, što na kraju može dovesti do propadanja mladih biljaka, a prerano uklanjanje stare sastojine mladu ostavlja izloženu mrazu, koji ju također može uništiti.

Na području šumarije Krivoklât vidjeli smo i dva rezervata: jedan strogi rezervat, u kojemu čovjek ne in­tervenira nikakvim zahvatima, to rezervat tise na obali

466

rijeke Berounke. U potonjem nalazimo obilje tise raz­ličite starosti. U dogovoru sa zaštitarima prirode kroz ovo je područje napravljena poučna staza, da se sta­novništvo upozna s vrstama koje tu pridolaze.

U "Sumama Republike Češke" prije dvije godine usvojen je projekt nazvan "Program 2000", koji se od­nosi na upoznavanje pučanstva sa šumom. O njemu nam je govorio jedan od njegovih začetnika, gospodin ing. František Moravek . Ljude se nastoji educirati o šumi, formirane su mnoge poučne staze i tiskane razli­čite brošure, u kojima se između ostalog govori i o po­stupanju i ponašanju u šumi. Izgradnjom nadstrešnica, sjenica i klupa nastojalo se usmjeriti stanovništvo na određene dijelove šume, da ne hodaju po cijeloj šumi i ne uznemiruju divljač.

Nakon bogatog strukovnog dijela odvezli smo se u obližnji dvorac Krivoklât, koji je sagrađen u 13. stolje­ću. Bio je omiljeno mjesto vladara Otakara II i Wence-la IV, a kasnije je služio kao zatvor. Nekoliko puta je renoviran, a zanimljiv je i zbog druge po veličini goti­čke sale u Češkoj.

Na kraju dana odvezli smo se a Šumarski zavod u južnomoravskom mjestu Židlochovice, gdje smo smješteni u istoimeni dvorac pod upravom zavoda.

Ujutro smo od zamjenika upravitelja zavoda, gos­podina ing. Zbyneka N e č a s a, saznali opće podatke o Zavodu, koji u svom sastavu ima lovište i fazaneriju, a šume kojima gospodari su većim dijelom nizinske. Najprije smo razgledali fazaneriju. Matično fazansko jato proizvodi jaja do kraja lipnja. U odjeljcima je smješteno po 80 ptica, s omjerom spolova 1:10. Jaja se sakupljaju i nose u inkubatore, a fazani nakon izlije-ganja provode ukupno sedam tjedana zatvoreni, da bi ih se potom pustilo u šumu koja je ograđena žicom do 4 m visine, gdje se podivljavaju i pripremaju za lov. Gubici fazanske divljači (najviše od predatora i krivo-lovaca) nisu mali, ali se čitava proizvodnja isplati, jer je godišnji odstrel oko 60.000 ptica, a cijena jednog odstreljenog fazana je 30 DEM. Lovovi su vrhunski organizirani i u svakom pogonu se strogo pazi na smje­rove tjeranja fazana, pa nije rijetkost da u pojedinom pogonu padne i 400 fazana, a po lovu ima najčešće se­dam pogona. Klijenti su lovci iz cijeloga svijeta.

Nakon fazanerije vidjeli smo nizinske šume hrasta lužnjaka, kao i sastojine slavonskog hrasta lužnjaka. Zbog pada razine podzemne vode ove se sastojine suše, pa im je već sad prosječni obrast 0,7. Podstojnu etažu gotovo i nemaju, pa se tlo zakorovilo. Starost vi­đene sastojine je 117 godina, uskoro će je trebati obno­viti, a to će se najvjerojatnije morati učiniti čistom sje­čom i sadnjom sadnica, jer žir uopće ne rodi.

Kasnije smo stali na poučnoj stazi lužnjakovih šu­ma koja ima 15 stajališta i napravljena je u okviru "Programa 2000". Toga smo dana vidjeli još muzej u

lovačkom dvorcu Pohansko i impresivni narodni priro­dni rezervat Ranšpurk, u kome je drvna zaliha 600 mVha, a starost mu je oko 300 godina.

Uvečer smo, po povratku a dvorac Židlochovice, imali svečanu večeru s direktorom "Šuma Republike Češke" gospodinom ing. Jiri 01 i v o m, a nakon veče­re razgledali smo dvorac. Radi se o vrhunskom objek­tu, s obiljem vrijednih umjetnina, posebice slika. Tro­feji divljači izloženi na zidovima, u prostorijama i hod­nicima dvorca potječu većinom s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a najvrjednijije trofej muflona- svjetskog prvaka..

U subotu smo nakon doručka krenuli za Brno, a po razgledavanju grada - kući, u Hrvatsku.

Slika 3. Fotografija gotovo svih sudionika ekskurzije s direktorom "Suma Republike Češke" gospodinom ing. Jiri Olivom. koji nam se posljednjega dana posjeta pridružio na večeri (snimljeno ispred dvorca Židlochovice)

(Foto: D. Posarić)

Rezimirati bismo mogli ovako: ekskurzija je bila do­bra i sadržajno bogata. Vidjeli smo različite poslove a šumarstvu i način na koji se oni u Češkoj obavljaju. Lovstvo su, uz poštivanje pridržavanja lovačkih običa­ja, znatno više od nas komercijalizirali i usmjerili na stvaranje financijske dobiti, i u tome su uspješni, ali se pomalo izgubila draž prirodnosti takvog načina lova (uglavnom su bazirani na velikom broju divljači i sigur­nom odstrelu). U šumarstvu upadaju u oči visoke cijene koje postižu za drvo, kao i velika iskoristivost. Tako npr. za lužnjak postižu, prema njihovom iskazu, prosje­čnu cijenu od 5.000-7.000 kruna (300-400 DEM) po ku­biku trupaca, a crnog oraha čak 20.000-30.000 kruna (1.200-1.800 DEM). Za smreku imaju siguran plas­man, a uvjerili smo se da iskoriste i najtanji dio debla (čak do 3-4 cm debljine), koji režu a metricu. Nije ri­jetkost uz cestu vidjeti složenu robu koja bi bila pan­dan našoj iz kasnog letvika ili prvih prorjeda, i to goto­vo čitava debalca od perca do vrha. Ima tu i višestruko zakrivljenih sortimenata, čak brezovih, ali sve je to složeno uz cestu i bit će prodano. Takoder je primjetno

467

reagiranje na tržišna kretanja. U okviru "Suma Repu­blike Češke" prestali su proizvoditi sadnice, jer su za­ključili da im se to manje isplati nego nadzirati proiz­vodnju privatnika i kupovati njegove; prestali su pri­pravljati hranu za fazane, jer im je jeftinije kupovati gotovu itd. Sto se obnove šuma tiče, upoznati smo s posebnostima obnove gorskih i nizinskih šuma, te smo vidjeli probleme s kojima se češki šumari susreću i kako ih nastoje riješiti. Ti se problemi jednim dijelom poklapaju s onima koje i sami imamo. U svakom sluča­ju, vidljiva je volja za boljitkom šume korištenjem zna-

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI

Na Brijunima je od 3. do 7. srpnja 2001. održan IX Kongres Hrvatskog tloznanstvenog društva, s međuna­rodnim sudjelovanjem. Kako je ovo najznačajniji do­gađaj za ovu udrugu pod navedenim imenom, pod ko­jim se prvi puta pojavljuje na stranicama ovoga časopi­sa, smatram nužnim čitateljima Šumarskog lista najpri­je dati kratke informacije o Hrvatskom tloznanstvenom društvu.

Hrvatsko tloznanstveno društvo je nevladina nepo­litička i izvanstranačka društvena organizacija, čija je temeljna djelatnost unapređenje, javna promidžba, raz­mjena iskustva i primjena rezultata znanstveno-istraži-vačkog rada na svim područjima tloznanstvenih disci­plina:

tvorbe, klasifikacije, i kartografije tala fizike, kemije, biologije i plodnosti tla hidropedologije, natapanja i odvodnje

- gospodarenja tlom obrade i konzervacije tla, ishrane bilja, primjene gnojiva bonitiranja i prostornog uređenja tla

nja šumarske struke, taje orijentacija poduzeća "Sume Republike Češke" u tom pogledu neupitna.

U izvanstrukovnom dijelu programa vidjeli smo bogatstvo češke kulturne baštine kroz dvorce, crkve, parkove i različite spomenike kulture. Ostaje nam samo zahvaliti se domaćinima na gostoprimstvu i po­željeti im ugodan boravak pri uzvratnom posjetu Hr­vatskoj.

Darko Posarić, dipl, ing. šum.

- uloge tla u prirodnim i antropogeniziranim ekosus­tavima

- zaštite tla - monitoringa tla - informacijskih sustava tla.

Svojim djelovanjem Društvo se zalaže za opći raz­voj, a napose za razvoj poljoprivrede, šumarstva i vo­doprivrede, te zaštite prirodnih resursa Republike Hrvatske.

Hrvatsko tloznanstveno društvo je pravni slijednik Hrvatskog društva za proučavanje tla, utemeljenog 1992. godine, a ovo je bilo slijednik Društva za prouča­vanje tla SRH, koje je djelovalo samostalno u okviru Jugoslavenskog društva za proučavanje zemljišta.

Društvo okuplja pretežito agronome, šumare, vodo-privrednike te stručnjake i znanstvenike i iz drugih po­dručja.

* Trenutno sjedište Društva je na Agronomskom fa­kultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Ove godine iskorištena je prigoda de se o jubilarnoj obljetnici (70. godišnjica HTD-a) organizira prvi kon-

IX KONGRES HRVATSKOG TLOZNANSTVENOG DRUŠTVA "GOSPODARENJE I ZAŠTITA TLA ZA BUDUĆE GENERACIJE'

HJO

Brijuni, 3-7. srpnja 2001.

468

gres Društva u samostalnoj Hrvatskoj, te deveti od ute­meljenja udruge (1931.) iz koje je, prema kratkom pri­kazu, evoluiralo i HTD.

Kongres je organiziran u suradnji s Međunarodnom unijom tloznanstvenih društava (IUSS), a na njemu su sudjelovali i pripadnici nacionalnih društava iz više europskih zemalja. Pokrovitelji Kongresa bili su Mini­starstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo poljopri­vrede i šumarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i pros­tornog uređenja te Istarska županija, a suorganizatori Agronomski fakultet Zagreb, Šumarski fakultet Za­greb, Poljoprivredni fakultet Osijek, Šumarski institut Jastrebarsko te Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča.

Okosnica kongresa bila je predstavljanje prihvaće­nih znanstvenih i stručnih radova. Ono se tijekom 4. i 5. srpnja odvijalo u Hotelu "Neptun" na Brijunima, a otvoreno je uvodnim izlaganjem predsjednika Kongre­sa, prof. dr. sc. Željka V idačeka , t e pozdravnim go­vorom W. E. H. BI um a, generalnog tajnika IUSS-a (zbog spriječenosti nije bio nazočan skupu).

Slika 1. Otvaranje IX. Kongresa 4. 7. 2001.

Kongres je ispred šumarske struke pozdravio dr. se. Joso Gračan , ravnatelj Šumarskog instituta Jastre­barsko. Radovi su predstavljeni usmenim izlaganjem (82 rada ) te posterskom prezentacijom (33 rada), a bili su strukturirani u 5 tema: I. Višenamjensko korištenje tla (19 radova) II. Tlo-voda-biljka u funkciji biljne proizvodnje (52

rada) III. Uređenje i zaštita tla (28 radova) IV. Gospodarenje tlom u ratnim i poratnim uvjetima

(7 radova) V Tlo' u zakonodavstvu i međunarodnim konvenci­

jama (9 radova) Najviše radova kroz navedene teme bavilo se razli­

čitim pitanjima poljodjelskih tala a zatim šumskih tala. Okosnica većine radova, ili njihov zajednički sažetak,

temelji se na zaštiti tla, očuvanju njegovih svojstava i održivom gospodarenju tlom. Kao krucijalni problem, naglašen na okruglom stolu održanom 5. srpnja, prije zatvaranja skupa, pokazao se gospodarenje tlom. Za­ključeno je de je plansko, suvremeno gospodarenje tlom ujedno i njegova najbolja zaštita, a preduvjet za takvo gospodarenje je operacionalizacija informacij­skog sustava tala kao sastavnice informacijskog susta­va okoliša.

Slika 2. Profil crvenice na lokalitetu Bašići, kod Badcrne u Istri.

Zaključci Konresa inicirani su na okruglom stolu, a bit će u cijelosti formulirani u rujnu 2001. i dostupni na stranici Društva (http://www.agr.hr/htd).

Dana 6. srpnja organizirana je jednodnevna kon­gresna ekskurzija na području Istre. Maršruta je obu­hvatila tla fliša (Rašički brijeg) i crvenice (Bašići) -pedogenetske i fiziografske značajke, istraživački sta­cionar erozije tla «Abrami», vodenu akumulaciju "Bo-tonega" te Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Svi radovi predstavljeni na Kongresu tiskani su u sažetom obliku u zborniku sažetaka (153 p), koji je, zajedno s vodičem ze ekskurziju, podijeljen sudionici­ma skupa. Očekuje se da većina autora pripremi rado­ve za tisak u nekom od tri preporučena časopisa: "Glasnik za šumske pokuse", "Poljoprivredna znan­stvena smotra" te "Hrvatske vode".

Dr. sc. Nikola Pernar

469

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Iz rada područnih ogranaka

PROŠLA 2000. GODINA BILA JE U ZNAKU ŽIVE AKTIVNOSTI SENJSKOG OGRANKA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA

Kao i prošlih godina, prvi kvartal bio je "rezervi­ran" za provedbu akcije podjele sadnica svim prvo-školcima na području Uprave šuma Senj, pod nazivom "Svakom prvašiću po jedna sadnica", koja je u organi­zaciji Hrvatskoga šumarskog društva, Ogranka Senj i J. P. "Hrvatske šume", Uprave šuma Senj, poprimila tradicionalno obilježje. Početkom ožujka za vrijeme tjednog odmora, dio članova Ogranka sudjelovao je na pošumljavanju, kako bi se osigurala sredstva za ostva­renje godišnjeg programa rada. U sklopu Dana šumar­stva održana je godišnja skupština u Senju uz sudjelo­vanje većeg broja članstva, posebice starijih članova. Nakon Skupštine organizirano je zanimljivo predava­nje za članove Ogranka i građanstvo kolege G M i č e -t i ć a, (Hrvatske vode) pod nazivom "Erozija u Hrvat­skom primorju" . Tijekom prvog polugodišta na podru­čju Uprave šuma Senj održane su stručne ekskurzije studenata 1, 3 i 4 godine Šumarskog fakulteta, i sude-nata 1 godine Farmaceutskog fakulteta. U organizaciji terenske nastave sudjelovali su šumarski stručnjaci Uprave šuma Senj i područnog Ogranka.

Krajem svibnja i početkom lipnja senjski Ogranak bio je domaćin Šumarskom društvu Gornje Austrije, a ubrzo nakon toga osječkomg Ogranku. Naši prijatelji iz Austrije i Osijeka bili su u višednevnoj stručnoj ekskur­ziji u sklopu razmjene na osnovi reciprociteta. Krajem lipnja održanje na području Uprave šuma Senj, po prvi puta u našoj zemlji, 13. međunarodni interkalibracijski

Slika 1. .loš jedna zajednička fotografija umirovljenih članova Ogranka ispred zgrade Uprave šuma Senj na kraju susreta, uz želje za puno zdravlja i ponovne susrete.

tečaj za procjenu oštećenosti šuma mediteranskog po­dručja. U organizaciji i provedbi sudjelovao je i senjski Ogranak zajedno s J. P. "Hrvatske šume", Šumarskim institutom i Upravom šuma Senj s područnim šumarija­ma. Prema ocjeni svih sudionika, tečaj je dobio visoka priznanja za odličnu organizaciju. Krajem kolovoza posjetili su Upravu šuma stručnjaci članovi udruge "Pro silva". 1 ovu uspjelu stručnu ekskurziju organizirali su zajedno Uprava šuma Senj i senjski Ogranak.

Zajedno s Gradskom knjižnicom Novi Vinodolski priredili smo u kolovozu uspjelu i posjećenu izložbu fotografija drveća prof. dr. A. P Krpana . Sljedeća važna aktivnost senjskog Ogranka bila je u znaku pri­prema i obilježavanja 235. obljetnice Šumarije Kra­sno, najstarije šumarije u našoj zemlji i 110. obljetnice rođenja prof. dr. Josipa Bal en a. Ovaj uspjeli skup održanje krajem studenoga u Senju i Krasnu uz nazo­čnost velikog broja sudionika. Iz vrlo sadržajnog pro­grama obilježavanja obljetnica ističemo potpunu ob­novu groba kolege Jurja Sabo l i ća , tragično strada-log mladog upravitelja Šumarije Krasno na mjesnom groblju a Krasnu. Daljnju brigu oko njegova održava­nja preuzet će naš Ogranak zajedno sa Šumarijom Kra­sno. Bez pretjerivanja može se ustvrditi da je njegov obnovljeni grob jedan od najljepših na mjesnom gro­blju u Krasnu. Za vrijeme održavanja skupa u Krasnu, osim izložbe skulptura i duboreza Milana "Brace" An ića , šumarskog tehničara u mirovini, inače člana našeg Ogranka, bila je priređdena i izložba fotografija kolege Gorana C aj z e k a o svakodnevnom životu Šu­marije Krasno, koje je ovaj daroviti majstor slike ostvario za svog kratkotrajnog rada a Krasnu.

Kraj godine bio je obilježen pojačanom aktivnošću našeg Ogranka. Tako je po prvi puta organiziran susret s umirovljenim članovima Ogranka, kojemu se oda­zvala većina članova naših "seniora". Na početku sus­reta predsjednik Ogranka pozdravio je nazočne, a za­tim je govorio o protekloj aktivnosti i planovima senj­skog Ogranka. Nakon toga je Jurica T o m l j a n o v i ć , dipl. ing. šum., upravitelj Uprave šuma Senj također pozdravio najstarije članove, a potom ih upoznao s po­slovanjem Uprave šuma Senj. U daljnjem kontaktu članovi Ogranka živo su se zanimali za sva zbivanja vezana za poslovanje Uprave šuma Senj i općenito na­šeg šumarstva. U ime pozvanih članova zahvalio se

470

Slika 2. Ipak i oproštaji medu kolegama ne prolaze bez emocija.

nestor šumarske struke kolega Vilim Hi bi er, dipl. ing. šum., koji je, između ostalog, izrazio veliko zado­voljstvo ovakvim sadržajem našeg Ogranka. Nastavak druženja prošao je u ugodnoj atmosferi, uz evociranje uspomena vezanih za događanja tijekom proteklih go­dina. Ocjena je svih sudionika da su nam takvi sadržaji Ogranka poželjni, pa se nadamo da će ih mlade genera­cije šumara prihvatiti i dalje unaprijedi vati. U tom sklopu bilježimo i posjet članovima Ogranka koji se druže vremena nalaze na bolovanju.

Na zadnjoj sjednici stručnog kolegija krajem pro­sinca, oprostili smo se od kolege Antona "Tone" P e -ćan i ča, koji je otišao u zasluženu mirovinu, nakon što je cijeli radni vijek proveo u područnom šumar­stvu. U ime Ogranka od kolege Tone oprostio se top­lim riječima njegov predsjednik, a potom darovao sli­ku s motivom Novog Vinodolskog autora Ivana Bala -ž e v i ć a, akademskog slikara. U svom emotivnom go­voru kolega Tone Pećanić zahvalio je svim kolegama na uspješnoj suradnji, a mladim kolegama savjetovao da se a budućem radu uvijek rukovode poštenjem i ve­likom odgovornošću prema radu. Njegov odlazak iz naše struke neće biti potpun, budući se sada nalazi na mjestu predsjednika Lovačkog društva iz Novog Vino­dolskog. Poželimo mu na kraju radnog vijeka puno zdravlja i osobnog zadovoljstva.

Slika 3. Glavne riječi poruke kolege Tone duboko su dojmile sve kolege.

Napokon kraj godine završio je na najbolji mogući način, i to nastavkom tradicionalne šumarske zabave, koja se nažalost posljednjih godina nije održavala. Ovogodišnja 11. šumarska zabava održana je u vrlo ugodnom ambijentu hotela "Park" u Crikvenici, uz na­zočnost velikog broja članova te članova najbliže obi­telji i prijatelja. Uz pristupačne cijene, bogatu tombo­lu, odličnu glazbu s Josom Butorcem kao glavnim vo­kalnim interpretatorom, i vrlo lijepno druženje, svi su sudionici na kraju izrazili svoje zadovoljstvo nastav­kom ove tradicionalne manifestacije. Iako je sadašnje vrijeme nagomilano mnogobrojnim teškoćama, ipak nas veseli da još nismo izgubili smisao za opuštanje i stvaranje prave atmosfere istinskog druženja.

Završavajući opis aktivnosti senjskog Ogranka u protekloj godini, možemo izraziti zadovoljstvo našim radom u okvirima objektivnih mogućnosti. Dakako ni­kada nije tako dobro da ne bi moglo biti još i bolje. U tom uvjerenju dočekali smo i prvu godinu novoga ti­sućljeća.

V. Ivančević

471

UPUTE AUTORIMA

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz po­dručja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite pri­rode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predava­nja, savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz domaće i strane stručne literature, te važnije spozna­je iz drugih područja koje su važne za razvoj i una­pređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove Hrvatskoga šumarskog društva. Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavlja­ju zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaklju­čke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom na papiru formata A4. Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: - Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 stranice napisane s proredom na papiru formata A4. - U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog područja šumarske struke i prakse. - Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (ta­blice, crteži, slike...), što znači do 16 stranica s pro­redom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevi­ma Uređivački odbor časopisa može prihvatiti rado­ve nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu op-sežnost opravdavaju. - Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izra­žavati sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se ra­di o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fus­note) navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan.

Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvo­dom, metodološkim napomenama, raspravom, rezultatima istraživanja i zaključcima), opise sli­ka i tablica, treba napisati i na engleskom ili nje­mačkom jeziku. - Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdi­com, dok se fusnote u tekstu označavaju redoslje-dom arapskim brojevima, a navode se na dnu strani­ce gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju se malim slovima i navode se odmah iza tablica. - Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizi­kalnih veličina, dok manje poznate fizikalne veliči­ne treba posebno objasniti u jednadžbama i si.

- Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima kako slijede. - Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvo­jeno od teksta i olovkom napisati broj slike, ime au­tora i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1. - Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti ja­sne i kontrastne. - Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kri­terijima. - Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navo­dimo: 1. K lepac , D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 2. P rp ić , B., K o m l e n o v i ć , N., S e l e t k o v i ć ,

Z. 1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šu­marski list 5-6, str. 195-215.

- Pored punog imena i prezimena autora treba navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., mr., dipl. ing....). -Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s pomoću nekog od tzv. wordprocesora na oso­bnom računalu sukladnom s IBM, te tako uređe­ni rukopis predati na disketi 3.5". - Potpuno završene i kompletne članke (disketu, tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani jezik. - Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu od­govarajućeg područja na mišljenje u zemlji, a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. - Autori koji žele separate - posebne pretiske svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem ruko­pisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 20 separata. - Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, JMBG, adresu i općinu stanovanja.

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA Zagreb, Trg Mažuranića 11

Telefon: 48 28 477,48 28 359 Telefax: 48 28 477

E-mail : hrvatsko-sumarsko-drustvo @ zg. tel .hr WEB stranica: www.hrsume.hr/sumlist