živo vreloliturgijsko–pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXIII. • cijena: 13 kn

2006 UDK 282ISSN 1331-2170

444200642006444444444444444444444444444444444

živo vreloživo vreživo vreživo vreživo vreživo vrelololololololou ovom broju:

živo vreživo vreurednikova riječ

Nadnevak dana Gospodinova

naša tema: Liturgijske boje

Blagdan pashe u starozavjetnome kalendaru, A. Rebić

Teološka, simbolička i kalendarska pozadina u određivanju datuma Uskrsa, A. Crnčević

Kada će svi kršćani slaviti Uskrs istoga gana,I. Šaško

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: I. Šaško, I. Šarčević,I. Raguž, Ž. Tanjić, D. Tokić

Misa večere Gospodnje. Veliki Četvrtak

Petak Muke Gospodnje

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova

Druga vazmena nedjelja

Treća vazmena nedjelja

Riječ i Pismo

Psalam 118., L. Marijanović

u duhu i istini

Glazbeni prilog:Pričesne pjesme za vazmeno vrijeme

trenutak

Zašto su premješteni blagdani svetaca?

2

16

40

1

36

38

Dan novi

Crkvo, novi grade sveti,pjevaj danas pjesmu novu!Uskrsnoća nada, evo,smrtnicima svima svanu!

Slavnom Kralju pobjednikumolbe žarke upravimoda nas nakon zemnog bojas pobjedničkom krunom čeka.

Vazmena nek ova slavasvima bude na spasenje.Slavnim, Kriste, uskrsnućemdaruj svoje krštenike.

iz Liturgije časova

1

URED

NIKO

VAriječriječ

URED

NIKO

VAriječU

REDN

IKOVA

UREDNIKOVAriječ4živo vrelo 2006

Nadnevak dana Gospodinova

lavljenje svetkovine Kristova uskrsnuća uvijek otvara i pitanje nadnevka te središnje kršćanske svetkovine. Datumski hod Ne-djelje Gospodinova uskrsnuća u rasponu od trideset i pet dana (između 22. ožujka i 25. travnja) pokazuje da je u pitanje nad-nevka uključeno i niz drugih odrednica – teoloških, biblijsko- povijesnih, kozmičko-simboličkih, kulturalnih… Nadnevak Us-

krsa ne tiče se, dakle, samo kalendara. Činjenica je, naime, da je upravo iz slavljenja godišnje svetkovine Kristova uskrsnuća – prve i nekoć jedine svetkovine u tijeku godine – izrastao kršćanski liturgijski kalendar. Nedjelja uskrsnuća Gospodinova i godišnji raspored svetkovina, usmjer-enih prema toj »Velikoj nedjelji«, stvarale su kalendar. Danas pak sto-jimo pred sasvim oprečnom zbiljom: kalendarom – koji je uvjetovan mnogovrsnim potrebama društva, a ponajmanje ritmom kršćanskih sla-vlja – pokušavamo ritmizirati sav život, pa i onaj liturgijsko-slavljenički. Slavljenje Nedjelje uskrsnuća Gospodinova sve se manje doživljava kao ishodište i uvir svekolikih kršćanskih slavlja. Ta je nedjelja mnogi-ma tek »jedna u nizu«. Sve jasnije izražena potreba suvremenoga svije-ta za određivanjem stalne nedjelje za slavljenje Kristova Vazma ipak ne bi smjela potisnuti u zaborav temeljne ideje koje su kršćanima nekoć bile važnije od same kalendarske točnosti i preciznosti.

Druga velika poteškoća, čiji teret osjećaju sve kršćanske Crkve, zadi-re u teško prihvatljivu činjenicu postojanja dvaju različitih kalendarskih sustava – julijanskoga i gregorijanskoga – koji priječe nužno potrebno jedinstvo svih kršćana u slavljenju Uskrsa. Stojimo tako pred zbunjujućim različitostima: slijedeći gregorijanski kalendar često ćemo Uskrs slavi-ti prije, nerijetko u isti dan, a katkad čak i poslije uskrsnog nadnevka naznačenog u julijanskome kalendaru. Kršćanske Crkve kroz zadnja de-setljeća ulažu stalan napor u kalendarskom zbližavanju koje će biti put prema većemu jedinstvu svih Kristovih vjernika.

Kroz tri tematska razmišljanja pokušali smo čitateljima »Živog vrela« približiti i rasvijetliti barem dio teškoća koje stoje iza »nestalnoga« nad-nevka Uskrsa. Vjerujemo da ćemo ovim približavanjem potaknuti veću otvorenost vjernika prema svima koji Kristovo uskrsnuće doživljavaju i slave »u različitosti«. Tome nadanju pridružujemo i želju da radost što je donosi uskrsli Gospodin pohodi i obnovi svakog čovjeka.

Urednik

lavljenje svetkovine Kristova uskrsnuća uvijek otvara i nadnevkadjelje Gospodinova uskrsnuća u rasponu od trideset i pet dana (između 22. ožujka i 25. travnja) pokazuje da je u pitanje nad-

povijesnih, kozmičko-simboličkih, kulturalnih… Nadnevak Us-krsa ne tiče se, dakle, samo kalendara. Činjenica je, naime, da je

2

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

K alendar, vremenski raspored dana, tjeda-na i mjeseci u godini, ima svoje izvo rište i opravdanje u religiji. Njime se raspo re-

đuje slavljenje blagdana i svagdana. I u Svetome pismu kalendar ima bitno vjersko obilježje. On je u službi bogosluženja kao što su uostalom bili u službi bogosluženja i egipatski kalendar i drugi ka-lendari u susjedstvu Izraela.

Židovski kalendari računanje vremenaŽidovska je godina lunarna. Ima 12 mjeseci, sva-ki po 29 ili 30 dana, jer mjesečev ciklus traje 29 da na, 12 sati, 44 minute i 3,3 sekunde. Dan u ži-dovstvu počinje i završava drukčije nego u nas – zalaskom sunca. Ukupno godina ima 354 dana, pa se razlika od jedanaest dana prema solarnoj go-dini (365,25 dana) postizava »prijestupnim« go-dinama. Svake druge ili treće godine dodavali bi dodatni mjesec nakon mjeseca adara (hebr. adar šeni). To je bilo potrebno učiniti zato što su blag-dani s jedne strane prvotno bili uvjetovani pol-jodjelstvenim poslovima, a s druge strane mjese-čevim mijenama. Blagdan Pesah uvijek se slavio o prvom proljetnom punom mjesecu, u noći s 14. na 15. dan mjeseca nisana. Tako je ži dovski kalendar zapravo bio lu nar no-solarni kalendar.

U Palestini su u I. st. prije Kri sta u upo rabi bila dva kalen-da ra. Pre ma otkrivenim spisima u Kumranu, neki su slijedili sun-čevu godinu, takozvani sadocit-ski kalendar, a drugi su slijedili mjesečevu godinu. Tjedan kum-ranske zajednice počinjao u srije-du, jer su »veliko i malo svjetlilo«, koja su kriterij za određivanje ka-lendara, prema biblijskom opisu stvaranja svi jeta stvorena tek čet-

vrtog dana, to jest u srijedu (Post 1,1–2,4a). Ovo spominjemo stoga što je prema nekim tuma čima novozavjetnih tekstova (osobito Ivanova evan đe-lja) Isus slijedio sunčev kalendar, pa je stoga po-sljednju večeru slavio u srijedu, i bio uhićen ta ko-đer u srijedu u večer.

Mjesec je bio podijeljen na tjedne. Tjedan (ša-bua) je imao sedam dana, šest radnih dana, a sed mi su dan posvećivali Gospodinu (Izl 20, 8). Dan je započinjao navečer, kad je sunce zašlo, a za vršavao drugoga dana u isto vrijeme, tj. kad je sunce zašlo. Tako se računaju i svi blagdani: od ve-čeri do večeri. I u kršćana veliki blagdani po činju u liturgiji u predvečerje po zalazu sunca molitvom Večernje (Vesperae).

Za dane u tjednu Židovi nisu imali posebna imena, nego su ih brojali: nedjelja je bio »prvi dan« (hebr. jom rišon) i tako redom, petak je bio »še sti dan« (hebr. jom šiši), a sedmi je dan bila su-bota, odnosno šabat.

U Isusovo su vrijeme Židovi ure računali po sun čanoj uri. Za noć su upotrebljavali vodene i (vje rojatno) pješčane ure. Godine su se brojale »od postanka svijeta« (godina 2006. u židovskom je kalendaru 5767).

Blagdan Pashe u starozavjetnome kalendaruAdalbert Rebić

Mojsijeve uzdignute ruke bijahu znak Božje sile koja je Izraelce izvela iz rop-

stva u slobodu, iz tame u svjetlo. (M. Vajsberg, 1989.)

3

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

Imena mjeseci Židovi su preuzeli od Babilo -naca kad su bili u babilonskom sužanjstvu, u VI. st. prije Krista: nisan (III/IV), ijar, sivan, tamuz, av, elul, tišri, hešvan, kislev, tevet, ševat i adar (II/III). U Bibliji se mjeseci zovu drukčije: prvi, drugi, treći mjesec i tako dalje. U povijesti Židova bila su dva početka nove godine: jedan u jesen i to s mjesecom tišrijem (15. rujna do 15. listopada), mjesecom u kojem je Bog stvorio svijet, a drugi u proljeće s mjesecom nisanom, kad su Izraelci izišli iz Egip-ta. Židovski su rabini uspoređivali izabrani narod s mjesecom, koji se svako malo obnavlja. Tako je i sa židovskim narodom, koji ima svoje faze ili mije-ne. Kad mislimo, da je židovski narod nestao, on se umah ponovno diže iz pepela, obnavlja se.

BlagdaniNarod izražava svoja vjerska uvjerenja upravo kroz svoje vjerske blagdane i svetkovine. Blagda ni prekidaju krugotok običnog vremena te vjerniku omogućuju odmor, kad on hvali i sla vi Stvoritelja i darivatelja svih darova, te tako po sve ćuje vrijeme. Židovski se narod o blagdanima po glavito sjećao svoje prošlosti, u kojoj je Bog dje lovao njemu u pri log, pa je narod na te dane Bogu za hva ljivao za Božja dobročinstva koja je od njega pri mio.

Tjedni je blagdan šabat odnosno subota, dan počinka. Kao dan počinka utemeljen je po uzoru na Božji počinak: Bog je otpočinuo, kad je stvorio svijet (Post 2,1-4; Izl 20,11). Šabat je povrh toga i spomen na stvaranje svijeta, na oslobođenje iz egi patskog ropstva (Pnz 5,15) i znak Saveza (Izl 31,17). Kao takav šabat je u židovskom narodu imao obilježje svetosti. Nitko nije smio obeščastiti subotnji dan (Izl 30,14). Neki se toga dana nisu htje li ni braniti kad su bili napadnuti, odnosno kad su bili u smrtnoj opasnosti (1Mak 2, 29-38 i Knjiga Jubileja 50,12). U Isusovo vrijeme subot-nji je dan bio opterećen mnogim zakonima i za-branama pa je bilo mnogo nesporazuma oko toga i razvila se oko toga vrlo složena kazuistika.

Šabat (subota) se u Židova svečano slavi.U pe-tak uvečer odmah po zalasku sunca žena pali svi-jeću što ima simboličko značenje: taj simbo li čan čin ukazuje na ženu kao onu koja je svojim grije-hom ugasila svijetlo Adamovo i na nju kao pre-nositeljicu života. Ona pali svjetlo nade. Cijela

obi telj svečano dočekuje šabat kao dragi svoju dragu. Kod večere kućedomaćin blagoslivlja kruh i vino te hvali Boga što je izabrao narod i što ga je obdario šabatom (molitva kiduš). Prije molitve kiduša čita se biblijski odlomak iz Knjige Postan-ka (2,1-3), gdje se spominje svetkovanje prvog ša-bata u povijesti. Na svršetku šabata, poslije zala-ska sunca, pobožni Židovi vrše obred završetka šabata (hebr. habdala). Nakon trećeg blagoslova

u molitvi Osamnaest blagoslova ubacuju posebni blagoslov »Ti si odijelio šabat od ostalih dana«, a poslije večernje molitve (hebr. arabit) dodaju četiri blagoslova: prvi je blagoslov izrečen nad kru-hom i vinom, a drugi nad miomirisom koji je u jed noj kutijici, umjetnički izrađenoj, koju onda pre daju iz ruke u ruku i svatko pomiriši šabatni mi ris koji treba »namirisati« sve dane u tjednu. Treći je blagoslov izrečen u zahvalu za dar svjetla. Izgovarajući taj blagoslov stavljaju ruku nad vatru zapaljene svijeće i promatraju kroz nokte prstiju svjetlo svijeće. Četvrtim blagoslovom zahvaljuju Bogu što je odijelio sveto od profanoga, blagdan od svagdana, svjetlo do tame, Izrael od drugih na-roda i šabat od drugih dana u tjednu.

Godišnji su blagdani Pesah, u proljeće, Ševuot (blagdan sedmica), koji se slavi pedesetoga dana nakon Pesaha, te Sukot, u jesen. Na ove velike blag dane – koji se zo vu i hodočasnički blagdani – Židovi se spomi nju glavnih događaja svoje po-vijesti: oslobođenja iz egipatskoga ropstva (Pe-sah), sklapanja Saveza i da ra Zakona (Ševuot) te putovanja kroz pustinju (Sukot).

Židovi slave još blagdane Roš ha šana (No-va godina), Jom kipur (Dan pomirbe), koji slijedi odmah nakon Nove godine, te blagdane Hanuka i Purim. Nova godina počinje prvoga dana mjes-eca tišrija (potkraj rujna ili početkom listopada). Liturgijska je godina u Starome zavjetu počinjala u proljeće 1. nisana (ožujak-travanj).

Židovski su rabini uspoređivali izabrani narod s Mjesecom, koji se svako malo

pojavljuje kao »novi« ili »mladi mjesec«. Sveta povijest naroda ima svoje »mijene«,

svoje posrtaje i uspone.

4

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

PashaPesah je glavni židovski blagdan, slavi se 14. nisa-na, i to kroz sedam dana. U predmojsijevsko doba bio je to proljetni pastirski blagdan kad su klali i žrtvovali janjad Bogu prije nego su krenuli na no-ve ispaše. Meso žrtvovanih životinja blagovali bi zajedno s beskvasnim kruhom na zajedničkoj goz-bi. U najstarije doba, prije Mojsija, značenje Pesa-ha bilo je vjerojatno ublaživanje Božje srdžbe. U Izl 12,23 Pesah se tumači kao »spasiteljski prola-zak Boga« koji spašava ljude od zlih sila koje lju-dima nanose štetu, bolesti i smrt. Pesah bi dakle bio obred kojim su ljudi pokušavali pobijediti zle sile koje ih ugrožavaju. Kako je taj obred u starini izgledao, možemo dijelom saznati iz Izl 12,21-23. Prema tome tekstu pashalnu su večeru blagova-li Izraelci u velikoj obitelji. Svaka je obitelj treba-la žrtvovati jednu životinju od sitnog stada. Krvlju zaklane životinje trebalo je poškropiti vrata od-nosno prvotno ulaze u šator (Izl 12,22).

Nakon ulaska u Obećanu zemlju (oko 1250. pr. Kr.) Židovi uz blagdan Pashe vežu izlazak iz Egipta, kao spomen-čin Jahvina oslobođenja, i

tako su ovaj blagdan onda »historizirali«. Pasha je bila spojena s kanaanskim blagdanom žetvenih obreda kojima su Kanaanci slavili početak žetve ječma i prinosili Bogu prvine plodova zemlje. Na-kon povratka iz babilonskoga sužanjstva (oko 538. i poslije) klali su janjad i blagovali na obitelj-skim pashalnim gozbama (hebr. seder; lat. ordo, red): uz janje, vino, gorko zelje i beskvasne kruho-ve čitali su i tumačili događaje iz egipatskog ropst-va (hebr. hagada).

U novozavjetno doba Pasha i pashalna goz-ba (Isusova posljednja večera) dobile su novo spa senjsko značenje. Iz međuzavjetne i ra bin ske književnosti saznajemo kojim se novim znače nji-ma slavljenje Pashe obogatilo. Slaveći pashalnu večeru Izrael se spominjao stvaranja svijeta, ob-re zivanja Abrahamova, žrtvovanje Izakova (hebr. Akeda), oslobođenja Josipa iz zatvora i oslo bo-đenja Izraelaca od grijeha. Pesah je bio blagdan oslobođenja po svoj svojoj odličnosti: oslobođenja iz egipatskog ropstva, oslobođenja iz babilonskog sužanjstva i konačno oslobođenja iz ropstva grije-ha. Osim toga, pashalno je slavlje u Isusovo vrije-me dobilo još i izrazito mesijansko i eshatološko značenje: u pashalnoj noći pobožni su Izraelci oče kivali novi, eshatološki izlazak iz ropstva sva-ke moći, a osobito moći grijeha (usp. Jr 16,14-15), iščekivali su dolazak Mesije, ponovni pojavak Mojsija i Ilije kao preteče Mesije, uskrsnuće pa-tri jarha i svršetak sveta. Pashalno je slavlje ta-ko u Isusovo vrijeme bilo protkano veoma boga-tim teološkim značenjem. Svaki član zajednice osjećao se o blagdanu Pesaha oslobođenim, spa-šenim. Pobožni je Izraelac Bogu zahvaljivao za ovo oslobođenje i spasenje. Zahvala Bogu za spa-senje postade kasnije središnjim dijelom pashal-nog slavlja (hebr. beraka, grč. euharistia), pa je pashalno slavlje, s pashalnom večerom u središtu, bilo kao actus memorialis, neke vrste sakramen-ta Staroga zavjeta.

Svi su ovi spasenjsko-povijesni elementi ži-dovske Pashe bili u Isusovu srcu, kad je naumio sa svojim učenicima blagovati svoju posljednju pa shalnu večeru. Prema sinoptičkim podatcima Isus je upravo za vrijeme jedne ovakve pashalne večer – svoje posljednje večere – ustanovio no-

Židovski kalendar iz god. 1300. (Navara, Italija)

5

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

vu, kršćansku pashalnu večeru, kršćansko pas-halno slavlje. Čini se kao da je kroz cijeli Stari zavjet i kasno židovstvo slavljenje Pashe bilo ta-ko oblikovano i teološki obogaćeno da ono bude izvrstan okvir i izvrsna prilika za ustanovu euha-ristijske gozbe. Na posljednjoj je večeri, točnije u smrti Isusovoj na križu i u njegovu uskrsnuću od mrtvih, ispunjeno i ostvareno ono što je ži-dovska pashalna večera naznačivala: ostvaren je novi Izlazak, novo i eshatološko oslobođenje, oslobođenje iz ropstva grijeha koji je preduvjet svakog drugog oslobođenja i ulazak (Luka naziva Isusovu smrt eisodos: ulazak) u Božji svijet. Lju-di su sada s Bogom izmireni: pregrada je između grješnog čovjeka i svetog Boga u smrti Kristovoj srušena (usp. Ef 2,24-25). U osobi Isusa Krista, koji je za ljude umro na drvu križa, počeo se ost-varivati novi svijet, svijet mira, ljubavi i pravde. Isusova posljednja pashalna večera postaje spo-men-činom (hebr. zikaron, grč. anamnesis) ovog veličanstvenog spasenjskog djela Božjega: »Ovo činite meni na spomen!« (Lk 22,19).

Isusova posljednja večer postala je za kršćane pasha novoga Saveza. Blagdan Pashe sada dobi-

va novu reinterpretaciju, koju joj je dao u bitnome već sam Isus. Ona postaje spomen Isusove mu-ke, smrti i uskrsnuća. Prema Isusovu evanđelju Isus je pashalno janje koje se žrtvovalo za ljude na križu. Prema Pavlu Isus je nova pasha (1Kor 5,7). Pasha se tumači kao prijelaz iz smrti u uskrsnuće, to jest u novi život s Bogom. Međutim, euhari-stijsko slavlje nije samo spomen nego je ono po-nazočivanje i posadašnjivanje onog spasenjskog djela Božjega, kojeg su kršćani postali dionici u smrti i u uskrsnuću Isusovu. Osim toga, poput ži-dovske pashalne večere, novozavjetno euharistij-sko slavlje je također spomen-čin sklapanja no-voga Saveza. Isus je upotrijebio gotovo isti obred i gotovo iste riječi, kojima je u Starome zavjetu Mojsije sklopio Savez između Boga i Izraela: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi! Ovo činite kad god pijete, meni na spomen« (1Kor 11, 25; Lk 22,20), odnosno: »Ovo je krv Saveza koji Gospodina sa-da s vama uspostavlja na temelju svih ovih riječi« (Izl 24,8). U sakramentalnom slavlju euharistije kršćani ponazočuju i posadašnjuju sklapanje no-vozavjetnog Saveza, koji je Krist sklopio sa svim ljudima u svojoj smrti na križu.

PedesetnicaBlagdan Ševuot (hebr. tjedni, sedmice), spomen-dan Božje objave na Sinaju i dara Deset zapovijedi i sklapanja Saveza, zove se još i blagdan žetve (Izl 23,26). Slavi se pedeseti dan po blagdanu Pashe. I na taj su blagdan Židovi ho dočastili u jeruzalem-ski hram. U Kanaanaca je to bio blagdan kad su prinosili bogovima kruhove načinjene od novoga pšeničnoga brašna. Na taj su se blagdan nakon blagdana Pashe pobožni Židovi vraćali svome sva kodnevnom životu. Njime je prestalo pashal-no blagdansko raspoloženje. Tako je bio blagdan Ševuot tijesno povezan s blagda nom Pesaha.

U Novome zavjetu Pedesetnica je blagdan si-laska Duha Svetoga na apostole i na one koji su s apostolima bili u dvorani posljednje večere. To je ujedno rođendan, inauguracija Kristove Crkve, koja se tog dana nakon Petrove propovijedi počela naglo širiti, počevši od Jeruzalema pa potom di-ljem svijeta (Dj 2,1-14). Crkva slavi ovaj događaj na svetkovinu Duhova.

Hagada, zbirka tumačenja židovske povijesti, čuva i prenosi tradiciju slavljenja Pashe.

6

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

Teološka, simbolička i kalendarska pozadina u određivanju datuma Uskrsa

Ante Crnčević

Pashalna večera, koju je Isus sa svojim uče-nicima blagovao »one noći kad bijaše pre-dan«, u vjeri prve kršćanske zajednice po-

primila je značenje koje se bitno razlikovalo od obi teljske pashalne gozbe starozavjetnoga naro-da. Gozbeni susret s dvanestoricom u »dvorani na katu« (Mk 14,15) u prvi mah se činio Isusovom oproštajnom večerom. No, uskoro će apostoli ra-zumjeti da ta gozba zapravo bijaše početak novoga – otajstvenoga – zajedništva s Učiteljem. Vjera u uskrsnuće i iskustvo susretā s Uskrslim, preobra-zili su pogled na Isusovu oproštajnu večeru, na nje govu muku i smrt. S jasnom sviješću da muka i smrt tvore vrhunac Kristova djela otkuplje nja i svekolikoga mesijanskog iščekivanja te da se to Kri stovo djelo otkupljenja zbilo o židovskome blagdanu Pashe, kršćani se nisu dvojili govori-ti o Novoj Pashi. Apostol Pavao prenijet će vje-ru apostolske Crkve: »Žrtvovan je Krist, Pasha naša.« (1Kor 5,7). Isusova riječ »Nisam došao do-kinuti nego dopuniti Zakon i Proroke« (Mt 5,17) primjenjiva je dakle i na značenje starozavjetne Pashe.

Od tjedne do godišnje svetkovine »Kad prođe subota, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu po-mazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma ra-no, o izlasku sunčevu, dođu na grob. (…) Pogle-daju, a ono kamen otkotrljan.« (Mk 16,1-4). »I na kon osam dana bijahu njegovi učenici opet unu-tra, (…) a Isus dođe, stade u sredinu i reče: ‘Mir vama!’« (Iv 20,16).

Znakovito je zapažanje evanđelistā da Isus događaj svoje muke i smrti preobražava uskrs-nu ćem kad prođe subota te da se jedanaestorici ukazuje opet nakon osam dana. »Prvi dan nakon subote« – jednak onome »nakon osam dana« – bit će već zarana shvaćen i prihvaćen kao dan ra-

dosnoga spomena na Kristovo uskrsnuće. Bit će to i dan slavljeničkog okupljanja prve kršćanske zajednice. Kršćani Novu Pashu slave u novi dan, dakle »kad prođe subota« – jer stara je Pasha »prošla«, dovršena je.

Navezanost na iskustvo susretā apostola s Us-krslim »prvog dana u tjednu« i čvrsta (katkad i nestrpljiva) nada u Kristov skori ponovni dolazak nagnale su kršćansku zajednicu prvih desetljeća da u slavljenju Kristove Pashe slijedi tjedni ka-lendar. U zajednicama sa snažnim eshatološkim nabojem nije bilo mjesta razmišljanju o godišnjem ritmu slavljenja. Svakoga prvog dana u tjed-nu, nazvanog »Dan Gospodnji« (kyriake heme-ra; dominica dies), kršćani se okupljahu da kroz naviještanje Pisama i lomljenje kruha izvrše spo-men-čin Kristove Pashe i tako iznova osnaže ra-

dosnu nadu u njegov skori Pojavak. Nedjelja, Dan Gospodnji, bijaše tako najstariji i kroz više desetljeća jedini blagdan koji je kršćanska zajedni-ca slavila kao svoj vlastiti. Istina, teško bi bilo za-misliti da judeokršćanske zajednice nisu već od sa mih početaka na poseban način doživljavale i »obilježavale« blagdane Pashe i Pedesetnice, ko-ji su Jeruzalemu okupljali mnoštva židovskih ho-dočasnika. Tako apostol Pavao, pišući oko godine 55. iz Efeza (gdje je bila snažna židovska zajed-nica) poslanicu zajednici Korinćana precizira da će ondje ostati sve do Pedesetnice (1Kor 16,8). Iz tog je podatka razvidno da su ti godišnji židovski blagdani bili od posebnoga značenja i za same krš-

Događaj Isusova uskrsnuća zbio se »prvoga dana nakon subote«.

Uskrsnućem je, dakle, dana novost vremenu u kojem živimo, ali i novost

starozavjetnoj suboti i blagdanu Pashe.

Kalendar za mjesec veljaču iz Les très riches heures. (Minijatura, Francuska, 1412.-1416.)

7

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

ćane (dakle i za one u helenskome Korintu). Nije, međutim, moguće s jasnoćom i sigurnošću govo-riti o godišnjim blagdanima kršćanske Pashe i krš-ćanske Pedesetnice u tom najranijem razdoblju. Tek se će kasnije, kad je eshatološka napetost zre-lo prerasla u eshatološku nadu i kad je sustavnije organiziran život kršćanskih zajednica, već odije-lje nih od židovstva, roditi ideja o zasebnome go di-šnjem svetkovanju kršćanske Pashe.

Najstarije sačuvano svjedočanstvo o kršćan-skom Vazmu kao godišnjem blagdanu nudi nam apokrifni spis Epistula apostolorum, nastao neg-dje u Maloj Aziji između godine 130. i 140. Zanim-ljiva je pojedinost da taj spis govori o godišnjem blagdanu Pashe, slavljene u noći između 14. i 15. dana mjeseca nisana, sa značenjem spomena na Isusovu smrt. Druga pisana svjedočanstva iz toga razdoblja dat će kršćanskoj Pashi značenje znatno širega sadržaja: Pasha ne predstavlja samo »pas-halni« (prijelazni) trenutak Isusove smrti, nego je spomen cjelokupnoga Kristova djela otkuplje-nja – od utjelovljenja, preko muke i smrti, do uskrsnuća i konačne proslave (uzašašća); nikada pak bez nade u njegov ponovni dolazak. Iz tih je svjedočanstava razvidno da se kršćanska Pasha slavi svečanim bdijenjem koje bi započinjalo na kon ponoći, tj. nakon što je završeno s lavlje židovske Pashe, a trajalo bi »do prvog pjeva pijet-lova«. Sasvim je razumljivo da je središte toga vazmenoga bdijenja bilo slavljenje euharistije. No, tematika koja nas ovdje poglavito zanima nije sadržaj slavlja koliko vremenski ili ka-lendarski odnos sa židovskom Pashom, kao i sam na čin određivanja da tu ma toga sre dišnjeg krš ćan skog blagdana.

Traženje datumaUstanovljenjem godišnje svetkovine Kristova Vaz-ma rodilo se nekoliko prevažnih pitanja i po te-škoća: Kada slaviti tu svetkovinu? Koji kalendar slijediti u određivanju datuma Vazma, ži dovski lunarni ili, već tada suvremeniji i precizniji, solar-ni? Čuvati povezanost sa židovskom Pashom ili pak naglasiti raskid s »predajom starih«?

Među kršćanima u Maloj Aziji, koji su bili na klonjeniji židovskoj religijskoj baštini, bila se uvriježila praksa slavljenja Kristova Vazma na dan židovske Pashe, tj. 14. dana mjeseca nisana, (pre-ciznije: u noći s 14. na 15. dan toga m jeseca). To je značilo da je Uskrs mogao pasti na bilo koji dan u tjednu. Zbog takvoga pashalnog »kalendara« nazivani su kvatuordecimani (od lat. quattuor-decim, četrnaest). Raskid s auktoritetom jeruza-lemskih rabina – koji su redovito donosili odred-be o korekcijama židovskoga kalendara, osobito glede periodičnoga dodavanja trinaestoga mjese-ca – stvorio je situaciju da je i u tim maloazij-skim zajednicama dolazilo do odstupanja od na početku prihvaćenoga židovskoga kalendara.

Rimska Crkva kao i ostale zajednice kršćana slavile su Uskrs u nedjelju koja slijedi nakon pr-vo ga proljetnoga uštapa, odnosno, govoreći iz per spektive židovskoga računanja, u nedjelju na - kon 14. nisana. Razlike u datumu slavljenja sre-dišnjega kršćanskoga otajstva postale su razlo-gom žestokih rasprava i sukoba koji su u ne kim trenucima prijetili raskolom između rimske i

ma lo azijskih zajednica. Zalaga njem lion-skoga biskupa sv. Ire neja kod

pape Viktora (189.-199.) do šlo je do že ljene

po mir be, ali ne od mah i do

do pot -

8

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

pu noga suglasja i prihvaćanja zajedničkoga datu-ma Us krsa. Tijekom trećega stoljeća maloazijske će se zajednice postupno priklanjati rimskoj tra-diciji. Time je međutim riješen samo dio proble-ma. Krš ćani su naime bili suglasni da Uskrs treba slaviti uvijek u nedjelju, ali nije bilo ujednačenoga stava koja će to nedjelja biti. Pozadina nesuglas-nosti jest slijeđenje dvaju različitih kalendarskih izračuna: židovskoga i rimskoga, koji se naslanjao na izračun aleksandrijskih astronoma.

Odlučan iskorak u traženju jedinstva pružit će Nicejski sabor (god. 325.), iako će se razlike u datumu slavljenja zadržati u nekim krajevnim crkvama sve do 6. stoljeća. Tako se ipak došlo do jedinstvenoga slavljenja Uskrsa. Jedinstvo je po-trajalo do god. 1582. kad je, pod vodstvom pape Grgura XIII. korigiran stari julijanski kalendar. Neprihvaćanjem novoga, gregorijanskoga, kalen-dara od strane Crkava na Istoku došlo je do no-ve, do danas nepremošćene, podjele glede datu-ma slavljenja Uskrsa. Važno je pri tom zamijetiti da je taj problem nastao uzgredno, kao posljedi-ca neprihvaćanja obnovljenoga kalendara. Neje-dinstvo oko slavljenja Uskrsa nije dakle plod ra z-ličitih pristupa otajstvu Kristova Vazma, nego je plod nejedinstvenoga kalendara.

Simbolika ekvinocija i solsticijaUz navezanost na židovsku predaju odnosno na židovsku Pashu potrebno je u određivanju datu-ma slavljenja Kristova Vazma zamijetiti i druge elemente: nastojanje za izračunom »točnoga da-tuma« Isusove smrti, kozmički ritam (faze Sunca i mijene Mjeseca), biblijsko-teološku simboli-ku. U okviru takvoga razmišljanja smijemo se pi-tati: Zašto je slavljenje Uskrsa smješteno baš na početak proljeća? Koja je simbolička vrijednost proljetnoga ekvinocija (ravnodnevnice) i proljet-noga uštapa (punoga Mjeseca)? Pokušajmo se pri-bližiti tim temama.

Ivanovo evanđelje, koje predstavlja završnu re dakciju i sažetak vjerovanja novozavjetne Crk-ve, na istu razinu važnosti smješta promišljanje o otajstvu utjelovljenja i promišljanje o otajstvu uskrsnuća. Riječ je o dvama nedjeljivim žarištima jedinstvenoga i nedjeljivoga otajstva otkupljenja

(J. Ratzinger). Ne čudi da je ta unutarnja teološka povezanost otajstva utjelovljenja i vazmenoga otaj stva još u otačkoj Crkvi zamjetljiva i kroz ka-len darski izričaj Kristova otajstva.

Poznato je, naime, da se na Zapadu ustalila praksa slavljenja Kristova rođenja na dan 25. pro-sinca. Među različitim elementima koji su utjecali na takvo datiranje nije nevažan ni onaj o poveza-nosti s datum Isusove smrti, odnosno uskrsnuća. U predaji je naime među nekim zajednicama bi-lo uvriježeno i razmišljanje da se stvaranje svi-je ta zbilo na dan 25. ožujka (izraženo našim ka-len darskim sustavom). Kako je vjera Crkve u Kri stu prepoznavala događaj »novoga stvaranja« i konačnoga otkupljenja čovjeka i svijeta, lako se došlo na ideju da se Krist utjelovio na taj isti dan te da je na taj isti dan podnio i smrt na križu. No, u određivanju datuma uskrsa prevladat će ipak lu-narni kalendar, pa će Uskrs biti vezan uz proljet-ni uštap, odnosno uz nedjelju nakon njega. Neće, stoga, proći dugo vremena da se na dan 25. ožujka, dakle devet mjeseci prije svetkovine Gospodino-va rođenja, smjesti i zasebna svetkovina Gospodi-nova navještenja (Annuntiatio Domini) odnosno utjelovljenja (sigurno potvrđena u Chronicon Pa-schale iz 624.). Istom logikom razmišljanja dola-zimo i do još jedne svetkovine: tri mjeseca nakon Gospodinova začeća (24. lipnja) slavimo svetko-vinu Isusova preteče, sv. Ivana Krstitelja. U poza-dini je svjedočanstvo evanđeliste Luke da anđeo Gabriel naviješta Isusovo rođenje šest mjeseci nakon što je Elizabeta začela Ivana (Lk 1,26). No, ni drugi podatak, onaj simbolički, nije zanemariv:

Prvi proljetni uštap – odrednica za utvrđivanje datuma Uskrsa.

9

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

Ivan dolazi na svijet u vrijeme ljetnoga ekvinocija, kad dan počinje biti kraći a noć duža. Taj poda-tak bit će shvaćen kao »kozmička interpretacija« Krstiteljevih riječi: »On treba da raste, a ja da se umanjujem.« (Iv 3,30). Suprotno tome, Isuso-vo rođenje bit će slavljeno kao dolazak »mlado-ga sunca s visine« (Lk 1,78) – jer se pojavljuje i rasvjetljuje svijet na dan kad je noć najduža a dan najkraći, u zimskome solsticiju (suncostaju).

Proljetni uštap i ideja novoga rađanjaU lunarnome kalendaru, kakav je bio židovski, svaki mjesec započinje pojavkom mladoga mjese-ca, mlađaka. Četrnaesti dan svoga ciklusa Mjes-ec se pojavljuje kao uštap, puni pjesec, u fazi kad je najjače odnosno potpuno osvijetljen svjetlom Sunca (gledajući sa Zemlje). Židovi su slavili Pa-shu na uštap svoga prvoga mjeseca u godini. Taj početak godine, kojim započinje novi ciklus pri-

svoga vlastitoga svjetla nego ga dobiva od Sunca (muški element). Primijećeno je da mjesečev cik-lus (od jednoga do drugoga mlađaka) traje 28 da-na u čemu se odavna nastojalo prepoznati blis-kost pa i uvjetovanost prirodnoga ciklus kod žene. Sve je to pružilo idejni okvir u kojem će se uz prvi proljetni puni mjesec vezati ideja rađanja.

Prvi proljetni uštap u mnogim je mediteran-skim i bliskoistočnim kulturama označavao poče-tak žetvene sezone, dakle početak novoga ciklu-sa prirode, čime se jasno prizivala ideja rađanja. Glavni blagdan proljeća i novoga ciklusa prirode i života vezao se za prvi proljetni uštap, a sama priprava za središnji proljetni blagdan započinjala bi postom već od pojave proljetnoga mlađaka.

Ne čudi da su narodi kojima je takvo razu-mijevanje proljetnoga uštapa bilo blisko nastojali svetkovinu Kristova utjelovljenja kao i njegova »novoga rođenja« iz smrti gledati u simboličkoj i datumskoj sprezi s tim kozmičkim ritmom. Tak-vom kalendarskom interpretacijom Kristov Va-zam dobivao je značenje stvarne obnove svijeta i čovjeka. Kršćanstvo se dakle trudilo pronaći puto-ve inkulturacije evanđeoske novosti u civilizaciju koja ideju o novoj i konačnoj obnovi svijeta, os-tvarenoj po Kristovoj Pashi, nije mogla razumjeti izvan okvira kozmičkih ciklusa i mijena.

Sve to valja imati na umu pokuša li se razu-mjeti zašto je Crkva u određivanju godišnje svetko-vine Uskrsa insistirala da to bude nedjelja nakon prvoga uštapa koji slijedi iza proljetnog ekvino-cija. Tako je čuvana poveznica sa židovskom Pas-hom, isticana novost u odnosu na starozavjetnu Pashu te ujedno kristološkim značenjem reinter-pretirana simbolika Sunca (ekvinocij) i simboli-ka Mjeseca (uštap).

Nepodudarnost lunarne i solarne godine, po kojoj inače brojimo dane u godini, dovodi do to-ga da datum Uskrsa znatno oscilira. Budući da pro ljetni ekvinocij pada na dan 21. ožujka, prvi pro ljetni uštap može se ukazati u rasponu od 28 dana (koliko traje mjesečev ciklus), dakle u raz-doblju od 21. ožujka do 18. travnja. Rezultira dak-le da da tum Uskrsa može biti najranije u nedjelju 22. ožujka (tj. u slučaju da se prvi proljetni uštap pojavi na sam dan ekvinocija, te da je to subota).

rode, nije bez simboličkoga značenja. Spoznaja o utjecaju Mjeseca i njegovih mijena na život priro-de, na gibanje površine vodā, na promjene u ve-getaciji, pa i na samoga čovjeka, nije mogla ostati bez interpretacija u mitologiji i religioznosti koja je urodila štovanjem Mjeseca, uz već prethodno razvijeni kult Sunca.

Mitologija i religioznost, nekoć snažno oslo-njene na kozmički ritam, lako su u Mjesecu, uz Sunce najzamjetljivijem tijelu na nebeskome svo-du, prepoznale »ženski element«, neophodan za ondašnji način tumačenja nastanka i održanja svijeta. Sunce je pak bilo poimano kao »muški element«. Tako je različitim fazama mjeseca pri-pisivan lik ženskoga božanstva (kod Grka Deme-tra, a kod Rimljana Diana simbolikom su veza-ne za puni mjesec). Kao što je, prema ondašnjim zamišljanjima, pa i prema semitskome, žena stvo-rena iz tijela muškarca, tako i Mjesec (žena) nema

U pojavku prvoga proljetnog uštapai bu đenju prirode stari su narodi

prepoznavali ideju novoga rađanja. Uskrs, vezan uz nedjelju nakon uštapa, govori o Kristovu vazmenom otajstvukao novom stvaranju svijeta i čovjeka.

10

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

GodinaPROLJETNI UŠTAP

prema astro-nomskom izračunu

ŽIDOVSKA PASHA prema židovskom

izračunu

USKRS prema važećem

juli jan skom kalendaru

USKRS prema važećem gre go rijanskom

kalendaru

USKRS prijedlog pre-ma točnome astro-nomskom izračunu

(Alep, 1997.)2005. bcd 25. ožujka 24. travnja 1. svibnja 27. ožujka 27. ožujka2006. 13. travnja 13. travnja 23. travnja 16. travnja 16. travnja2007. a 2. travnja 3. travnja 8. travnja 8. travnja 8. travnja2008. bcd 21. ožujka 20. travnja 27. travnja 23. ožujka 23. ožujka2009. 9. travnja 9. travnja 19. travnja 12. travnja 12. travnja2010. a 30. ožujka 30. ožujka 4. travnja 4. travnja 4. travnja2011. a 18. travnja 19. travnja 24. travnja 24. travnja 24. travnja2012. e 6. travnja 7. travnja 15. travnja 8. travnja 8. travnja2013. d 27. ožujka 26. ožujka 5. svibnja 31. ožujka 31. ožujka2014. a 15. travnja 15. travnja 20. travnja 20. travnja 20. travnja2015. e 4. travnja 4. travnja 12. travnja 5. travnja 5. travnja2016. bcd 23. ožujka 23. travnja 1. svibnja 27. ožujka 27. ožujka2017. a 11. travnja 11. travnja 16. travnja 16. travnja 16. travnja2018. e 31. ožujka 31. ožujka 8. travnja 1. travnja 1. travnja2019. cdf 21. ožujka 20. travnja 28. travnja 21. travnja 24. ožujka2020. 8. travnja 9. travnja 19. travnja 12. travnja 12. travnja2021. d 28. ožujka 28. ožujka 2. svibnja 4. travnja 4. travnja2022. e 16. travnja 16. travnja 24. travnja 17. travnja 17. travnja2023. 6. travnja 6. travnja 16. travnja 9. travnja 9. travnja2024. bcd 25. ožujka 23. travnja 5. svibnja 31. ožujka 31. ožujka2025. a 13. travnja 13. travnja 20. travnja 20. travnja 20. travnja

USPOREDNA TABLICA RAZLIČITIH IZRAČUNA ZA SLAVLJENJE USKRSA (god. 2005- 2025.) *

NAPOMENE (zanimljivosti, katkad i nelogičnosti):a Godina kad Uskrs pada na isti dan prema julijanskome i prema gregorijanskome kalendaru.b Godina kad gregorijanski Uskrs pada prije židovske Pashe.c Godina kad židovska Pasha pada na drugi proljetni uštap.d Godina kad se Uskrs prema julijanskome kalendaru slavi nakon drugoga proljetnog uštapa.e Godina kad židovska Pasha pada na Veliku subotu gregorijanskoga kalendara.f Godina kad gregorijanski kalendar u datumu Uskrsa ne slijedi odredbu Nicejskoga sabora.

* Priređeno prema: Philipp Harnoncourt, »Unterwegs zu einem gemeinsamen Os-tertermin aller christlicher Kirchen?«, Heiliger Dienst 55(2001), br. 2, str. 92-93.

La ko je izračunati da najkasniji mogući datum Us kr sa može biti nedjelja, 25. travnja (u slučaju da se uštap pojavi 18. travnja i da je taj dan nedje-lja). Od kada je uvedena grgurovska reforma ka-lendara bilo je tek nekoliko prigoda za takvo na-jranije odnosno najkasnije slavljenje Uskrsa. Na dan 22. ožujka Uskrs se slavio u godinama 1693., 1761. i 1818, a ponovo će na taj dan pasti god. 2285., 2335… Nedjelja Gospodinova uskrsnuća

slavila se dana 25. travnja u godinama 1666., 1734., 1886. i 1943., a predstoji nam ponovno u god. 2190., 2258…

Ipak nam se nadati da će sve kršćanske Crkvepri je dočeka tih godina pronaći put zajedničke ob nove kalendara koji će dovesti do ponovne us postave jedinstva u slavljenju središnjeg i is-kon skog kršćanskog blagdana – Gospodinova us-krsnuća.

11

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

Godine 2001. sve su Crkve na Istoku – kako pravoslavne tako i katoličke – kao i Crkve na Zapadu – bilo katoličke, bilo Crkve

proizišle iz reformacije – slavile Uskrs istoga da-na, zato što je u julijanskome kalendaru datum 2. travnja označavao istu nedjelju koja je u gregori-janskome kalendaru bila pod datumom 15. trav-nja. U 20. st. bilo je dvadeset takvih slučajeva, a kroz započeto 21. stoljeće bit će, ako se i dalje bu-de računalo sadašnjim kalendarskim metodama, čak trideset godina u kojima će svi kršćani Uskrs slaviti iste nedjelje.

To je lijep znak te je stoga dobro pronaći neke razloge koji priječe ostvarenje već prilično stare na-kane o prevladavanju neobičnih okolnosti da krš-ćani Uskrs slave na različite dane. Gdje se to na-lazi uzrok različitih datuma za isto slavlje? Zašto je tako teško prevladati razlike u izračunu? Ko-je su inicijative poduzete? Koliki su zbiljski izgle-di za uspjeh takvoga pothvata? U ovome prilogu, preuzimajući razmišljanja Philippa Harnoncour-ta, naznačujemo samo neke elemente za prilično složenu problematiku kalendarskih izračuna i nji-hovih posljedica koje su duboko zarezale u kultu-ralno i eklezijalno tkivo.

matranje (znanstveno mjerenje). Religijska vlast oduvijek je određivala blagdane važne za religijski život; politička vlast je određivala koji kalendar-ski sustav vrijedi u nekoj državi i koje spomen-da ne pravno treba štititi i obilježavati; znanost, u načelu matematika i astronomija, nastojala je pru-žiti točnost astronomskih podataka.

Dva kalendarska sustavaKalendar je uvijek neka vrsta kompromisa: tre-ba biti točan, budući da mjeri vrijeme, ali u toj točnosti treba biti i što je moguće jednostavniji za primjenu. Kad se kršćanstvo iz Jeruzalema počelo širiti Sredozemljem, u tome su dijelu svijeta na snazi bila dva prilično nepomirljiva kalendara. Prvi je bio židovski lunarni kalendar kojemu se u nekim godinama dodavao trinaesti mjesec. Svaki je mjesec započinjao mlađakom, a 14. dan uvijek je padao na uštap i to neovisno o danu u tjednu. Na taj je način židovska pasha uvijek na 14./15. dan mjeseca nisana ujedno i slavlje punoga mje-seca. U pravilu se to događa na prvi uštap nakon proljetnoga ekvinocija. Za židovski je kalendar važno primijetiti da mu je nosiva i uporišna veli-čina Mjesec, a ne Sunce.

Drukčiji je sustav bio sustav rimskoga solar-nog kalendara nakon obnove koju je, na temelju egipatskih izračuna i uz pomoć astronoma i mate-matičara Sosigena, 45. god. pr. Kr. proveo Julije Cezar. U oba sustava zajednički je sedmo dnevni tjedan koji ima židovske korijene te je po du dar -nost tjednih dana vidljiva i kad datumi nisu po-dudarni. Rimskim osvajanjima i koloniziranjem, ali i za hva ljujući svojoj preciznosti, julijanski je kalendar gotovo potisnuo druge kalendare, ba-rem u građansko-gospodarsko me po dručju. Da-nas bi u globalizacijskim prilikama također bilo teško zamislivo poslovanje bez zajedničkoga ka-lendarskog sustava.

Kada će svi kršćani slaviti Uskrs istoga dana?Kalendarsko pitanje s teološkom pozadinom

Ivan Šaško

Kalendar uvijek pomaže u ustrojavanju i orga-niziranju vremena u životu društva u sadašnjosti; pomaže dokumentirati prošlost i oblikovati ju u spomen te planirati vrijeme kojemu idemo usu-sret. U svim je kulturama ipak zajedničko to da je dan (uključujući cjelovitost izmjene dan-noć) naj-manja jedinica. U stvaranju kalendara do danas su prisutna tri čimbenika: religija, politika i pro-

Rasprave o obnovi kalendara i zajedničkom danu Uskrsa počivaju na teološkim razlozi-ma i cilj im je jedinstvo Crkava, a ne želja za

preciznošću kalendara pod svaku cijenu.

12

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

Početni koraci razmimoilaženjaGodišnje slavlje Vazma ima duboke korijene u ži dovskome slavlju, ali je nosivi sadržaj spomen Kristova uskrsnuća koje se od apostolskih vreme-na slavi iz nedjelje u nedjelju – prvoga dana u tjednu. Kršćani koji su bili židovskoga podrijetla držali su se 14. nisana kao datuma Uskrsa, dok su kršćani obraćeni s poganstva Uskrs slavili nedjel-ju nakon toga dana. Već su veoma rano kršćani iz Egipta tražili stalni, fiksni datum Uskrsa, kao što je to bio slučaj s drugim slavljima. Stoga su predlagali da to bude 27. ožujka ili 7. travnja. Za svaki je od tih prijedloga postojalo primjereno opravdanje i tumačenje. Tražeći ‘pravi’ datum ni-je se radilo poglavito o povijesnoj točnosti, nego o čekanju Kristova povratka, drugoga dolaska na ‘točan’ dan, budući da su kršćani bili uvjere ni da će Krist doći na neki od Uskrsā kako bi ispu nio i dovršio otkupljenje. Nadalje, u pitanju je bio od-nos prema židovstvu, od kojega se sve više ogra-đivao i udaljavao. Kršćani su sebe počeli shvaćati kao pravi Izrael, pravi izabrani narod. I konačno, sve su mjesne Crkve trebale slaviti Kristovu po-bjedu nad smrću istoga dana.

Zbog toga je došlo do raspre koju je razriješio Nicejski sabor (325.), određujući da se Uskrs ima slaviti na nedjelju nakon prvoga uštapa nakon pro ljetnoga ekvinocija (polazeći od 21. ožujka, kao nepromjenjivoga datuma ekvinocija). Uskrs je ponajprije nedjeljno slavlje, te je stoga promje-njivo. Za Nicejski su koncil važna dva podatka: 1) Uskrs se ne smije slaviti nikada prije prvoga pro-ljetnog uštapa; 2) Uskrs se ne smije slaviti niti is-todobno sa židovskom pashom niti prije nje (ako prvi proljetni uštap padne na nedjelju, tada je Us-krs na nedjelju nakon toga). S tim je odredba-ma bilo poteškoća, jer židovski kalendar nije da-vao tako veliku važnost proljetnomu ekvinociju kao rimski solarni kalendar, a od kada židovski kalendar više ne počinje nisanom, nego uje-sen, mjesecom tišrijem, ti su odnosi još nejasni-ji. Bez obzira na jasne

koncil ske zaključke i na jedinstveni julijanski ka-lendar, nije se dolazilo do sveopćega suglasja za svaku godinu kada treba slaviti Uskrs te je u to-me pogledu dolazilo često do nesuglasica između Aleksandrijske i Rimske crkve. Nakon stanovi-toga vremena napravljene su i tzv. vazmene ta-blice za izračunavanje datuma Uskrsa puno godi-na unaprijed.

ZAJ

EDN

IČKI

DAT

UM

Nakon nekoliko stoljeća, uvidjelo se da izra ču-nati datumi Uskrsa ne odgovaraju uvijek zahtje-vima Nicejskoga koncila, zbog prihvaćene dulji-ne godine po julijanskome kalendaru (365,25 dana) koja je veća od srednje vrijednosti trop-ske godine (365,2422 dana). Jedanaest minuta razlike po godini u 128 godina naraste na jedan dan. I mjesečev ciklus je zbog netočnosti dovodio do odstupanja zbog kojih je u 310 godina dolazi-lo do nepoduradnosti od jednoga dana. Da bi se poštovalo pravilo iz Niceje, obnova kalendara bi-la je neizbježna. Imena koja valja spomenuti u tim nastojanjima svakako su: Beda Venerabilis († 735.), Roger Bacon († oko 1266.), Nikola Kuzan ski († 1436.), Johannes Mueller († 1474.). Osim njih, valja spomenuti i crkvene sabore koji su se bavili tim pitanjem: Četvrti lateranski (1215.), Bazelski (1437.), Peti lateranski (1512.) i konačno Triden-tski na posljednjemu zasjedanju (1563.). U doba toga sabora pogrješka julijanskoga kalendara na-rasla je na deset dana odstupanja, tako da je pro-ljetni ekvinocij padao 11. ožujka!

Nicejski sabor (god. 325.) donio je odredbe: • Uskrs se mora slaviti uvijek u nedjelju nakon prvoga uštapa nakon proljetnog ekvi-nocija (tj. nakon 21. ožujka).• Uskrs ne smije nikada biti na isti dan kad i židovska Pasha; • Ako bi Uskrs padao na isti dan kad i ži dov-ska Pasha (tj. kad je prvi proljetni uštap u ne-dje lju), Uskrs se prenosi na sljedeću nedjelju.

Drveni lunarni almanah. (Engleska, 17. st.)

13

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

Reforma pape Grgura XIII.Nakon temeljite rasprave i savjetovanja, papa Gr gur XIII. odlučio je (god. 1582.) provesti refor-mu jer se navršio treći veliki uskršnji ciklus, a novi je mogao započeti točnije. Liječnik i matematičar Alojzije Lilius predložio je obnovu s pomoću tri ge nijalne mjere kojima se moglo sačuvati tradi-cionalno računanje datuma Uskrsa: a) deset je dana moralo biti ispušteno, kako bi ekvinocij bio vraćen na 21. ožujka; b) uvesti novo pravilo prijestupnih godina (solarno usklađivanje) pri čemu su stotice godina koje su nedjeljive s 400 postale redovite a ne prijestupne godine (npr. 1600., 2000. i 2400. su prijestupne, ali 1700., 1800., 1900., 2100. nisu); c) uvesti novo pravilo lunarnoga usklađivanja koje je zamijenilo 19 julij-anskih epakti (‘starost’ mjeseca na određeni dan u godini, npr. 1. siječnja) i uvelo izmjenjive 29 i 30 gregorijanske epakte.

U zemljama s većinskim pravoslavnim sta-novništvom ta je obnova kalendara odbijana kao ‘ka tolička’ pa u tim zemljama postoji nekoliko različitih uređenja. Obnovljeni je kalendar u tim zemljama zaživio na građanskome području. U crk venome području blagdani vezani uz datume u svim se Crkvama, osim u staroistočnim Crkvama, te u Moskovskome, Beogradskome i Gruzijskome patrijarhatu, ravnaju prema gregorijan skome ka-lendaru. Glede datuma Uskrsa sve se Crkve, osim one u Finskoj, ravnaju prema julijanskome ka-lendaru. Poboljšanje toga sustava trebalo bi biti riješeno na već dugo najavljivanome ‘svepravo-slavnome koncilu’.

Što se tiče argumentacije da se pravoslavne Crkve drže julijanskoga kalendara, zbog toga da bi ostale vjerne odredbama Nicejskoga koncila, ona nije održiva, budući da je u pozadini gregorijans-ke obnove kalendara baš ta vjernost, jer je primj-ena Cezarova kalendara dovela do odstupanja od odluka Nicejskoga sabora. No, činjenica ostaje da je gregorijanska obnova dovela do narušavanje zajedničkoga slavlja Uskrsa svih kršćanskih Crka-va te je time nestao važan znak međupripadnosti. Na temelju toga razilaženja stvorena su poseb-na identitetska obilježja, te je otežano daljnje rješavanje poteškoća.

Početni koraci približavanjaRazmimoilaženje u određivanju datuma Uskrsa u nekim je zemljama s kršćanskom manjinom preraslo u gotovo nepodnošljivu ‘sablazan’. Od 19. st. i od prvih gospodarskih težnja prema glo-balizaciji počinju živjeti ne samo nastojanja oko suglasja o jednakome računanju toga datuma, ne-go i težnje da postoji općeprihvaćen stalan da tum Uskrsa. Od 1923., kada je uspostavljeno Vijeće za kalendar na međunarodnoj razini, preko World-Calendar-Association (osnovano 1930.) do orga-

nizacije Ujedinjenih naroda (1946.), koja nastav-lja rad Vijeća za kalendar, sve je više kon kretnih prijedloga. Kršćanske Crkve trebaju odlučiti o ba rem tri pitanja koja se tiču ekumenskoga gi-banja i međureligijskoga dijaloga (osobito sa ži-dov stvom): 1. Kakvo je značenje zajedničkoga da-tuma Uskrsa za Crkve? 2. Kakve posljedice imaju zaključci Nicejskoga sabora za sadašnjost, budući da po različitim sustavima postoje slučajevi kad je datum Uskrsa u suprotnosti s tim odredbama. 3. Koji zahtjevi za obnovu kalendara proizlaze iz bi-blijske objave?

Još je 1897. iz astronomskih krugova raznih zemalja Papi odaslana zamolba za reformom ra-čunanja datuma Uskrsa. Početkom 20. st. i iz crk venih krugova dolaze izričiti prijedlozi koji teže prema zajedničkome slavljenju središnjega kršćanskog otajstva. Godine 1920. za to se zalaže carigradski patrijarh, a 1923. na svepravoslavnoj konferenciji događa se oprezna korekcija julijan-skoga računanja te uvođenje gregorijanskoga su-s tava za slavljenje blagdana svetaca, čemu se su-protstavljaju naročito samostanski i eremitski pra voslavni krugovi. Nakon pozitivnih signala, Rim ska je kurija 1932. odbila prijedloge. Drugi svjetski rat i zahlađivanje političkih odnosa Isto-ka i Zapada zaustavili su prijašnje pomake.

Drugi vatikanski sabor donosi izjavu kojom izriče suglasnost s nastojanjima

da se za svetkovinu Uskrsa ustanovi stalna nedjelja u gregorijanskome kalendaru,

uz pristanak svih kršćanskih Crkava.

14

NAŠAtemaZ

AJED

NIČ

KI D

ATU

MU

skrs

aU

skrs

a

Ulazak pravoslavnih Crkava u Svjetsko vije će Crkava (WCC) 1961. vraća temu e kumenizma na dnevni red i dobiva svoje osnaženje u Drugome va tikanskome koncilu i u zauzimanju stajališta o kalendaru 1963. (u Konstituciji o liturgiji). U pro-mišljanjima s raznih strana Crkve su nagla šavale da je na prvome mjestu teološko utemeljenje i je-dinstvo kršćana, a ne gospodarski interes pove-zan s kalendarom. Papa Pavao VI. god. 1975. pi-še patrijarhu Dimitriju I. da zajednička vjera u Uskrsnuće traži i zajednički datum slavljenja. Po-kazuje i spremnost da se slavljenje Uskrsa trajno smjesti na nedjelju nakon druge subote u tra-vnju. Na taj znak plenarna sjednica Svjetskoga vijeća Crkava u Nairobiju ne odgovara pozitivno. Iz samostana na Atosu 1982. dolazi jasno odbija-nje trajno određenoga datuma Uskrsa. Traženje rješenja premješta se u ona područja u kojima su kršćani manjina (Bliski i Srednji Istok te Indija). WCC u 90-im godinama prošloga stoljeća poziva na studijske dane o tom pitanju (1994. Rumunj-ska i Engleska), s nakanom da se postigne dogo-vor do 2001. kada je prema oba sustava Uskrs pa-dao na isti dan. Osobito je važna godina 1997. kad je održan zajednički studijski kongres u Aleppu (Sirija) s konkretnim prijedlozima.

Baština Drugoga vatikanskog sabora i moguća rješenjaDrugi vatikanski sabor donosi izjavu kao dodatak konstituciji Sacrosanctum Concilium u kojoj kaže da se Sabor ne protivi određivanju jedne određene nedjelje u gregorijanskome kalendaru za blagdan Uskrsa i to čini s ekumenskom osjetljivošću. Na-dalje, u reformama treba čuvati sedmodnevni tje-dan s nedjeljom. Dekret o istočnim katoličkim Crk vama (Unitatis Redintegratio) u br. 20. i 21. po kazuje prijelazna rješenja koja odgovornost po-vjeravaju mjesnim vlastima.

U konačnici, koje su mogućnosti da dođe do su glasja o ovome prijepornome pitanju? Iskrista-liziralo se pet rješenja: 1. Prihvaćanje gregorijan-skoga načina računanja od strane svih Crkava na Istoku; 2. Vraćanje Crkava na Zapadu na sustav ju lijanskoga kalendara; 3. Ponovno uvođenje prak se kvatuordecimana, tj. povezivanje Uskrsa

sa židovskom pashom; 4. Suglasje svih Crkava o stalnome datumu Uskrsa unutar postojećih ka-lendarskih sustava; 5. Suglasje glede novoga na či-na računanja.

Prva četiri moguća rješenja teško su ostvari-va i zamisliva, zbog male vjerojatnosti za postiza-nje suglasja svih strana. Gregorijanski je kalendar za mnoge Crkve na Istoku odviše ‘papinski’ i ‘kato-lički’ te se neki »pribojavaju« da se takvim pris-tupom ne bi proširila cjelokupna papinska ju-risdikcija. Nevjerojatno je, nadalje, da bi Zapad pri hvatio julijanski kalendar i vratio se na stajalište koje je zahtijevalo reformu uz veliku cijenu. Pove-zivanje sa židovskom pashom u suprotnosti je sa zaključcima Nicejskoga koncila te je nemoguće očekivati suglasje svih Crkava. Radikalno rješenje koje bi prekinulo vezu sa židovskom i kršćanskom tradicijom i tipologijom (uštap i sedmodnevni ri-tam tjedna) također je nezamislivo. Ostaje dak-le otvoreno samo jedno moguće rješenje: valja tražiti način računanja koje ostaje u postojećoj tradiciji, ali izbjegava dosadašnje pogrješke.

Pergamena iz 11. st. s »vazmenom tablicom« koja donosi izračun datuma Uskrsa za jedan izračunski ciklus, tj. za raz-doblje od 532 godine (od 1064. do 1595.)

15

4živo vrelo 2006Z

AJEDN

IČKI D

ATUMU

skrsaU

skrsa

LITURGIJSKIkalendar

TRAVANJ 13. Č ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE 14. P PETAK MUKE GOSPODNJE 15. S VELIKA SUBOTA 16. N NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA 17. P DRUGI DAN VAZMENE OSMINE Dj 2,14.22-32; Ps 16,1-2a.5.7-8.11; Mt 28,8-15 18. U TREĆI DAN VAZMENE OSMINE Dj 2,36-41; Ps 33,4-5.18-20.22; Iv 20,11-18 19. S ČETVRTI DAN VAZMENE OSMINE Dj 3,1-10; Ps 105,1-4.6-9; Lk 24,13-35 20. Č PETI DAN VAZMENE OSMINE Dj 3,11-26; Ps 8,2a.5-9; Lk 24,35-48 21. P ŠESTI DAN VAZMENE OSMINE Dj 4,1-12; Ps 118,1-2.4.22-27a; Iv 21,1-14 22. S SEDMI DAN VAZMENE OSMINE Dj 4,13-21; Ps 118,1.14-21; Mk 16,9-15 23. N DRUGA VAZMENA NEDJELJA 24. P Svagdan: Dj 4,23-31; Ps 2,1-9; Iv 3,1-8 25. U SV. MARKO EVANĐELIST, blagdan 1Pt 5,5b-14; Ps 89,2-3.6-7.16-17; Mk 16,15-20 26. S Svagdan: Dj 5,17-26; Ps 34,2-9; Iv 3,16-21 27. Č Svagdan: Dj 5,27-32; Ps 34,2.9.17-20; Iv 3,31-36 28. P Svagdan; ili: Sv. Petar Chanel; Sv. Ljudevit G. Dj 5, 34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15 29. S SV. KATARINA SIJENSKA, blagdan 1Iv 1,5–2,2; Ps 45,11-12.14-17; Mt 25,1-13 30. N TREĆA VAZMENA NEDJELJA

SVIBANJ 1. P Svagdan; ili: Sv. Josip Radnik Dj 6,8-15; Ps 119,23-24.26-27.29-30; Iv 6,22-29 2. U Sv. Atanazije, biskup, spomendan Dj 7,51–8,1a; Ps 31; Iv 6,30-35 3. S SV. FILIP I JAKOV, apostoli, blagdan 1Kor 15,1-8; Ps 19,2-5; Iv 14,6-14 4. Č Svagdan Dj 8,26-40; Ps 66,8-9.16-17.20; Iv 6,44-51 5. P Svagdan Dj 9,1-20; Ps 117,1-2; Iv 6,52-59 6. S Svagdan Dj 9,31-42; Ps 116,12-17; Iv 6,60-69

Načela koja čuvaju teološku pozadinuU tome je smjeru išlo razmišljanje i rasprava na Konferenciji o kalendaru u Aleppu god. 1997. Ta-mo su done sena uistinu vrijedna načela koja se mo gu sažeti ovako:a) Koliko je moguće, maksimalno valja zadržati odredbe Nicejskoga koncila. b) Određujući elementi za Uskrs, a to su ekvino cij i uštap, ne smiju se određivati više prema uskrš-njim ciklusima i kalendaru koji kao osnov nu je-dinicu ima dan, nego na temelju točnijih astro-nomskih podataka, kako bi se umanjile pogrješke. Naime i koncilski oci u Niceji željeli su rabiti naj-točnije podatke. c) Mjerodavnost za datum i vrijeme proljetnoga ekvinocija te uštapa treba biti jeruzalemski meri-dijan, jer se događaji odnose na to područje.

Poteškoće i dalje postoje, jer židovski kalen-dar ne daje toliku važnost ekvinociju koju ima u našemu kalendarskome sustavu te se može dogo-diti da astronomski točan kršćanski datum pad-ne prije židovske pashe. Za daljnju raspravu na kršćanskome Istoku važno je odrediti što ima pred nost u nicejskome pravilu: nedjelja nakon pr-voga uštapa nakon ekvinocija ili nedjelja nakon židovske pashe.

Na te zaključke neki su dali primjedbe da su pre malo osjetljivi za židovsku baštinu koja je tako važna i za teologiju i za povijest i za liturgiju, te bi se u daljnjim razgovorima trebala uključiti veća prisutnost židovskih stručnjaka. Uvođenje astro-nomski točnoga sustava onemogućuje jednostav-nost primjene, no to ne bi trebao biti ključni ar-gument protiv, jer je danas i računalna potpora dostupna gotovo svima.

Na kraju, čini mi se važnim uočiti motivaci ju. Ona u ovim raspravama ima teološke cilje ve i za jed ništvo Crkava, a ne preciznost pod s vaku cije nu. Kalendar je uvijek stanovi ti kompromis izračuna. Bilo bi loše, što se u proš losti to liko puta pokazalo, da i neka nova reforma kalendara dove-de do novih podjela. Pitanja o kalendaru počivaju na svijesti o identitetu pojedi naca i skupina te zahvaćaju posebno emotivnu sastavnicu. To se ne smije previdjeti kao ni odustati od započetoga traženja suglasja i jedinstva.

16

OTAJSTVO i zbilja

Prvo čitanjeIzl 12,1-8.11-14

Čitanje Knjige IzlaskaU one dane Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mje sec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izrael skoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, naj-bližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Ži vinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva su-tona. Neka uzmu krvi i poškrope oba do-vratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od ko ljena do koljena.«Riječ je Gospodnja.

Drugo čitanje1Kor 11,23-26

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad

Misa Večere Gospodnje. Veliki četvrtak 13. travnja 2006.

Ulazna pjesmaGal 6,14

Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista,u kojem je spas, život i uskrsnuće naše,po kojemu smo spašeni i oslobođeni.

Zborna molitva

Bože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt, predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitva

Gospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve,izvršuje se djelo našeg otkupljenja.Zato daj da dostojno slavimo ta otajstva,po Kristu, Gospodinu našemu.

Popričesna molitva

Svemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina:daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prijedlozi za pjevanje

Unošenje novoposvećenoga ulja: 500-502 Spase svijetaUlazna: 503 Mi treba da se hvalimoPripj.ps.: 504 Čaša blagoslovnaPrinosna: 427 Ti GospodinePjesma prije Ev.: 505 Zapovijed vam novu dajem (ili 507)Za pranje nogu: 506 Neka u vama ostanu 507 Zapovijed vam novu dajemPrinosna: 508 Gdje je ljubavPričesna: 247 Uzmite, jedite ili: 242 O sveta gozboPrijenos Svetootajstva: 246-271 Usta moja uzdižite

VELI

KI četv

rtak

četv

rtak

VELI

KI četv

rtak

VELI

KI

17

4živo vrelo 2006

Molitva vjernikaOkupljeni poput apostola u dvorani posljednje večere, svjesni svoje razjedinjenosti i nedostatne ljubavi, uputimo Ocu nebeskom svoje molitve:

Daj nam, Gospodine, snagu ljubavi Kristove.1. Svojoj Crkvi, koja je te slavi u otajstvu

euharistije, pomozi da bude sakrament zajedništva među ljudima i živi znak tvoje prisutnosti u svijetu, molimo te.

2. Svojoj Crkvi, Gospodine, darovao si dar svećeništva: papu našega Benedikta, sve biskupe i svećenike okrijepi novom snagom i istinskim predanjem u služenju evanđelju, molimo te.

3. Svima nama, Gospodine, daruj svjetlo Duha Svetoga da spoznamo što si nam u Kristu učinio te budemo ustrajni darivatelji darovane ljubavi, molimo te.

4. Tvoj je Sin pouzdanjem u tebe i predanjem u tvoju volju pobijedio moć svijeta. Nadahni nas da kroz posluh tvojoj volji preobražavamo svijet u kojem živimo,molimo te.

Usliši, nebeski Oče, naše smjerne molitve.Ne dopusti da život rasprši snagu zajedništva što nam je sada daruješpo Kristu, Gospodinu našemu.

bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.Riječ je Gospodnja.

EvanđeljeIv 13,1-15

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gos-podinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«Riječ je Gospodnja

VELIKIčetvrtakčetvrtak

Razumijete li što sam vam učinio? Ako ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, treba di i vi jedni drugima perete noge.

B. Lo

pez

18

OTAJSTVO i zbilja

Nakon korizmene pripreme, večerašnjim sla vljem započinjemo sveto Trodnevlje Kri stova vazma, otajstva muke, smrti i us-

krsnuća. Tri dana pred nama jedna su cjelina ko-ju započinjemo ulaskom u euharistijsku dvoranu i u spomen Posljednje Kristove večere. Odjekuje pjesma Slava Bogu na visini u svojoj snazi, da bi orgulje zašutjele do vazmene noći, prepustile go-vor smirenosti, sabranosti i tišini.

Govor napetosti proturječja i jedna oporukaOva je večer prožeta prisnošću, sumnjama, izda-jom, oklijevanjima, prebrzim izjavama vjernosti; neka blizina i gorčina zajedno; sigurnosti i oplaki-vanja; poniznost i osjećaj prava na nešto; topli-na i jeza hladnoće; šutnja ispunjena pozornošću i zbunjujuća tišina. Povezanost s Učiteljem koja vla-da u Posljednjoj večeri stopljena je s raskidanjem veza jedinstva, i to ne samo Judinim odlaskom »u noć«. Uvijek je tako kada se posrijedi nađemo mi ljudi. U odlučujućemu trenutku uspi jevamo biti mnogostruki, podijeljeni. Svečano preuzimamo obveze koje ne kanimo izvršiti savjesno; kanimo se približavati bježeći, a Veliki je Četvrtak možda najjasniji govor napetosti ljud skih proturječja. Još nam se jednom Gospodin daje u ruke. Ruke... Večerašnje evanđelje veli: Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke... Očekivali bismo gestu moći, posljednje veličanstveno čudo u kojemu bi-smo mogli usidriti svoj spomen. Umjesto toga u nje govim rukama danas gledamo praonik, lavor. Ruke koje odlažu haljine, uzimaju ubrus i peru noge, noge koje trebaju nositi radosnu vijest.

Obično se na ovaj dan govori o Kristovoj du-hovnoj oporuci, testamentu. Što je to zapisano u njegovoj oporuci? U njemu je kod Posljednje ve-čere zapisana jedna promjena, pretvorba. Ne to - li ko ona pretvorba koju vežemo uz kruh i vino, već pretvorba koja iz tih darova ide prema Crkvi. Os-tat ćemo možda iznenađeni što se večeras na spo-mendan ustanovljenja euharistije ne naviješta evan đelje o ustanovljenju i što se naviješta evan-đelje o pranju nogu.

Ta slika pranja nogu želi euharistiju staviti ne pod pitanje što se to dogodilo, već pod pitanje Ra-zumijete li što sam vam učinio? Ovdje se nalazi središte bilo kojega euharistijskog slavlja: ra spo-znavanje i posadašnjenje onoga što je Isus uči nio za nas: »odloži haljine, uze ubrus i opasa se, ulije vodu u praonik i poče učenicima prati noge...«. Sve te geste znak su onoga što će se dogoditi na kri žu, kao posljedica rečenice kojom počinje da-našnje evanđelje: budući da je ljubio svoje, ljubio ih je do kraja. Isus ide do kraja, ne čuvajući za se-be ništa od vlasti, moći, ljudskoga obzira...

Dao sam vam primjerU vjeri priznajemo da se time Bog očituje kao lju-bav, ali u nama postoji nešto što se protivi takvoj slici Boga. Treba li to uistinu biti naš Bog? Malen, bespomoćan, pred našim nogama? Zato se i Petar pobunio: Ti si Gospodin, tebi valja služiti; jedino tebi se duguje poštovanje. Ako te ne operem nećeš imati dijela sa mnom. Taj imati dijela nije tek ne-ko primanje, darivanje od prigode do prigode, već je riječ o Bogu koji služi, koji nas uzima ozbiljno do točke obespravljenosti koju Isus prihvaća iz lju bavi. Oplijeni sam sebe, obespravi sam sebe, premda je imao pravo na moć, na djelovanje po Božju, izabire drugi put.

Razumijete li što sam vam učinio?

VELI

KI četv

rtak

četv

rtak

VELI

KI četv

rtak

VELI

KI

19

4živo vrelo 2006

Razumjeti što nam učini BogPitamo se danas: Kakav je to Bog, koji je uprljao ruke zemljanim prahomi našim znojnim koracima?Kakav je to Bog koji se zanima za naše strmine i lutanja?Izaziva Bog da i mi jedni drugimaperemo noge, služimo,poštujemo tuđe nevolje, čak i onda kada nam je neugodno, kada se sramimo i kada nemamo snage reći drugima da nam je do njih stalo.Kakav je to Bog koji sjeda za stol s ljudima koji će ga izdati i zatajitii koji kaže: »Vas sam nazvao prijateljima!«?Kakav je to Bog koji želi postati našom hranom da bude nošen, da bude u nama i mi u njemu,bez obzira na naše nedorečenosti, neistine i padove; ljutnje, ograničenosti, nevjere…?Hoćemo li razumjeti Boga Velikoga četvrtka, Boga euharistije?

I. Šaško

Ljubav se ne boji svoje vlastite nemoći. I baš u tome je snaga njezine svemoćnosti.

E. JüngelTvoja večera trajat će dovijeka, a svaka naša može biti poljednja.

R. Kupareo

Najjača rečenica koja izlazi iz prizora svakako je Dao sam vam primjer. Ako bi naše slavlje bilo nešto što činimo za Boga, poslije toga slavlja sve bi se završilo, ali budući da je riječ o nečemu što Bog čini za nas, naša se euharistija produžuje u životu. Naše sudjelovanje, naše ‘imati udjela s Bo-gom’ postaje egzistencijalnim znakom. Po našoj promjeni pokazujemo tko je naš Bog i zašto mu tre ba vjerovati.

Želeći konkretizirati taj govor Velikoga če-tvrtka sveti Augustin piše: »Darujmo jedni drugi-ma svoje pogrješke i uzajamno molimo za tuđe gri jehe i pogreške te tako jedni drugima perimo no ge.« Invicem pedes nostros lavemus. Jedni dru gima možemo dati svoje pogrješke, grijehe, stra hove, nesigurnosti; možemo dati svoje opro-štenje, prihvaćanje, utjehu ili jednostavnije reče-no: možemo drugima olakšati život. To je uzajam-no pranje nogu. I kad poštovanje, svježina, ljubav, postanu dosada i nepodnošljivost, nađimo se po-novno u euharistijskoj dvorani i pokušajmo razu-mjeti što nam je to Bog učinio. Trodnevlje ne tre-ba imati velika očekivanja i prolome osjećajnosti, već ponovno prepoznavanje Božje dobrote koja mijenja.

Evanđelje je prodahnuto glagolom činiti, a ta-kva je i euharistija: Razumijete što sam vam uči-nio? Da i vi činite tako? Ovo činite meni na spo-men! Poziv je to koji ima izvorište u ovoj večeri. Krist ne ostavlja samo euharistiju u svojoj oporu-ci, već i pranje nogu, kako bismo razumjeli da nas služenje pročišćuje; i da euharistija nije za pro-matranje, već za življenje, poput udisanja zraka. Bez nje kršćanin umire.

Razumijete li što sam vam učinio?Večeras započinjemo svoj prijelaz s Kristom Ocu. Prije našega prijelaska mora proći Bog. U dvora-ni posljednje večere nalazi se stol, kruh i vino, za-jedništvo i praonik. Može li praonik biti znak no-voga svijeta, taj običan predmet iz svakodnevice koji i ne zapažamo? Upravo je put kroz taj simbol promijenio povijest. I dok ćemo sudjelovati u sla-vlju, ne dopustimo da se geste pretvore u godišnju predstavu, već osluškujmo svaki osobno kako u nama progovara stav služenja. »Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke.« A on u ruke nije

uzeo ni vlast, ni mač, već praonik i ubrus… I dok smo u opasnosti da odlutamo u pobožnostima, da-leko od služenja drugima, sjetimo se ove geste i pokušajmo kroz život odgovarati na Isusovo pi-tanje: Razumijete li što sam vam učinio?

Ne može se shvatiti euharistija i istovremeno biti sebičan. Možda nam nije teško nešto dati, ali se bojimo predati. Pa ipak, želimo li to ili ne, su-djelovati u euharistiji znači predati se, izjaviti da smo na strani ljubavi koja postaje darom.

Ivan Šaško

VELIKIčetvrtakčetvrtak

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

ZRnjenjenjenje

Večer isprepletana zajedništvom, ljubavlju i izdajom.(Nepoznati autor iz 12. st. Galleria Uffizi, Firenze)

20

OTAJSTVO i zbilja

20

i zbiljai zbiljai zbilja

Petak Muke Gospodnje 14. travnja 2006.

Prvo čitanjeIz 52,13–53,12

Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige IzlaskaGle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen.On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim,od Boga pogođenim, poniženim.Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.Poput stada svi smo mi lutali,svatko je svojim okrenuo putem.A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori. Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori.Iz pritvora je i sa suda otet;tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen,

za grijehe naroda svog na smrt izbijen.Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bî s bogatima,premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše.Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlosti nasititi se spoznajom njezinom.Sluga moj pravedni opravdat će mnogei krivicu njihovu na sebe uzeti.Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sâm se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 31,2.6.12-13.15-17.25

Pripjev: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!U tvoje ruke predajem duh svoj:otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;koji me vide vani, bježe od mene.Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;govorim: Ti si Bog moj!U tvojoj je ruci sudbina moja:istrgni me iz ruke dušmanai onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

VELI

KIpe

tak

peta

kpe

tak

peta

k

21

4živo vrelo 2006

21

Uvodna molitva

Spomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa;spomeni se vazmenog otajstvašto ga je Krist, Sin tvoj, započeokad je za nas prolio krv:štiti nas vazda i posvećuj,po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva nad narodom

Tvoj narod, Gospodine, slavio je smrt tvoga Sina u nadi uskrsnuća s njime.Molimo te, blagoslovi ga i daj mu oproštenje i utjehu,učvrsti vjeru u vječno otkupljenje,po Kristu, Gospodinu našemu.

Drugo čitanjeHeb 4,14-16; 5,7-9

Naviknu slušati, te svima koji ga slušaju posta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Imajući velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!Ta Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ je Gospodnja.

Pjesma prije EvanđeljaFil 2,8-9

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

EvanđeljeIv 18,1 – 19,42

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

21

VELIKIpetakpetakpetakpetak

Prijedlozi za pjevanje

Pripj. ps.: 510 ili 511 Oče, u ruke tvojePjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušanPokazivanje Križa: 512 ili 513 Dođite, poklonimo seKlanjanje Križu: 515 Puče moj 490 Narode moj ljubljeni 516 Usta moja opjevajtePričesna: 248 Zdravo tijelo

Krist postade poslušan do smrti na križu. (Albert Tucker, 1962.)

22

OTAJSTVO i zbilja

Veliki petak: put do bitnoga

A ko je razumljivo da je na ovaj dan riječ ho milije kratka, onda to ne bi trebalo bi-ti zato što je dugo traje čitanje Isuso ve

mu ke ili što se umorimo stajanjem. Kritiku na ših suvišnih riječi vrši Isusova patnja i smrt na kri-žu. Ona zahtijeva šutnju, a ne nijemost. Šut nju pojedinačnosti, a ne samo propisanu i na mje šte-nu. Veliki petak i njegovi obredi ne traže prazni-nu i nijemost, jer Isusova muka nije poraz riječi. Njegova smrt nije poništenje unutarnjega dijalo-ga kojega vodimo s iskonom svoga bića, nije do-kidanje razgovora o posljednjem smislu postoja-nja. I ako ikada, onda na posljednji Isusov dan valja potražiti otkupiteljsku riječ, onu zadnju, ele-mentarnu riječ o kojoj sve ovisi. Nužno je ukloni-ti se iz vreve svijeta i komešanja želja i zaputiti se u šutnju, onom mjestu kojemu izmičemo, koje odgađamo kada manje budemo zaposleni, onamo gdje se susrećemo s pitanjem tko je Isus iz Naza-reta u mome životu, s pitanjem i pozivom njegova nasljedovanja, mjestu i vremenu gdje susrećemo Njega sama.

Kao svjetina i vlastiA kako stići do bitnoga, ako se u našim životima zgusnulo kao u šipražje mnoštvo sitnica i htijenja, mnogo ružnoga i nedovršenoga, ako smo već da-vno odgurnuli ispravan put i uvjeravamo se da smo u pravu. Još uvijek mislimo kako vladamo si -tu acijom, a ako se malo izmaknemo, uviđamo da nam vrijeme neumitno curi, a mi postajmo bo le-ćiva, nervozna i razočarana stvorenja neispunje-nih želja, sve manjih mogućnosti – ljudi kiča, di-fuzna identiteta, razmrvljenih osjećaja.

I naša duša kao da nije naša. Kao da smo iselje-ni iz sebe, a naše srce razgrabljeno na vjetrometini izvanjskoga. Još dišemo sa svjetinom željnom sen-zacija. Čekamo ‘nove’ vijesti. Još uvijek smo sklo-niji ‘barabama’ nego Isusu. Štoviše, otišli smo da-le ko, barabe i razbojnike povezujemo s njime, nji hovu ‘patnju’ s Isusovom, a zanemarujemo Isu-sove siromahe i prezrene.

Kako stići do bitnoga, ako u dnu nas, u susre tu s Isusom, prepoznajemo strah od svega i svakoga: strah Ane i Kajfe, Pilata i Heroda, strah za vlasti-

VELI

KIpe

tak

peta

k

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj...

Thom

as K

ish, 2

005.

23

4živo vrelo 2006

Evanđelja bilježe sedam posljednjih Isusovih ri ječi. Prva je od njih: Oče oprosti im, ne znaju što čine! Što ta »riječ« izriče, moguće je naslutiti samo ako se razmišlja o onome što je pretho-di lo Isusovu uhićenju, osudi i razapinjanju. Sve je započelo navještajem blizine kraljevstva Božje-ga i pozivom na bezuvjetnu odluku za dobro, za ljubav. Na vrhuncu je stajao poziv na ljubav prema neprijateljima. I na kraju: molitva Ocu za oprost onima koji ga ubijaju. Isus oprost vidi u odnosu s Ocem. Ne u odnosu s onima koji ga razapinju. On oprost oblikuje kao molitvu, molitvu koja najavljuje uskrsnuće. Slu-timo kako bez oprosta nije moguć novi život. Oprost unutar molitve Ocu uz to je i jasna upu-ta kako je svako zlo uvijek i zlo protiv Oca.

A. Vučković

ti »ego«, strah od istine, strah od ljepote, strah od dobrote, strah od patnje. Kako se samo navezuje-mo na laž, na kriva svjedočanstva, na zamamnu oholost i licemjerstvo, na ljigavu ugodu; kako se la gano solidariziramo u zlu i žrtvujemo pravedne i sve to uokvirujemo u kršćanstvo i blagoslivljamo Isusovim križem.

Kao učenici i prijateljiKako stići do bitnoga, ako smo skloni izdajama i zatajivanjima prijatelja kao i Isusovi učenici, ako nevjernost proglašavamo vlastitom snalažljivošću ili vrlinom, ili bez imalo samokritičnosti krivnju za bijeg od svjedočanstva za bližnje i prijatelje sva-ljujemo na njih i tumačimo da su se oni promije-nili, čak pokvarili.

Kako stići do bitnoga, ako svoju kršćansku ne-dosljednost pravdamo jeftinom nemoći, dvolično se priljubljujemo uz Isusov križ bježeći od odgo-vornosti, od života, kao mrtvi heroji patnje koja ni-koga nije spašava, nemoćnici koji ni u kome nisu probudili radost ni zov za moralnijim životom.

Veliki petak počinje osamom, strahovima i iz-dajama, odsutnošću Boga, stvarnom odsutnošću. Veliki petak je preuzimanje svoga vlastitoga križa u istini, slobodi i ljubavi. Nema izmicanja, nema zamjenā. Veliki petak je završnica nasljedovanja Isusa iz Nazareta. On je posljednje uporište u vje-ri kada patnja prerasta u ljubav za bližnje, smrt u život u Božjoj blizini. On je neizbježni uvjet uskrs-nuća, novog postojanja.

Ako išta, onda ovog Velikog petka pristupimo podnožju Isusova križu s molitvom ne samo za is-kren poljubac i ponizan poklon, nego za iskreniji susret s Isusom Kristom!

Ivan Šarčević

VELIKIpetakpetak

ZRnjenjenjenje

Položen u novi grobNa mjestu gdje si bio raspetbijaše vrt, i u vrtu grob, novi, u kojega još nitko ne bješe pokopan.Položiše te u novi grob.Ne htjedoše te nositi drugamo, na dostojno mjesto ukopa,jer ne htjedoše povrijediti svetostsvoga velikog blagdana.Pokopaše te – kradom. I odoše.Ostaviše te i ne znajućida grob novi bijaše znak života novog,tvojom smrću darovanog.I onaj vrt bijaše znakda zemlja u koju si položenživotom će procvast’.Pred čovjekom je opet vrt, onaj iskonski,iz kojega je grijehom izgnan.Sve bijaše govorljiv znak:i sunce koje potamni, i zemlja koja zadrhta,i novi grob, i vrt, i Dan u koji si ubijen – sve bijaše znak.Samo čovjek osta nijem.Daj nam, Gospodine, razumjeti križ, i smrt tvoju,i grob novi u koji te položiše, kradom.

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

24

OTAJSTVO i zbilja

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova 16. travnja 2006.

NED

JELJ

A Usk

rsnu

ćaU

skrs

nuća

Ulazna pjesmaLk 24,34

Doista uskrsnu Gospodin.Njemu slava i vlast u vijeke vjekova.

Zborna molitva

Bože, ti si danaspo svojem Jedinorođencu pobijedio smrti nama otvorio pristup vječnom životu.Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:obnovi nas, molimo, svojim Duhomi daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, Gospodine, dar što ga na dan Vazmaradosni prinosimo za žrtvukojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma1Kor 5,7-8

Žrtvovana je pasha naša, Krist.Zato svetkujmo s beskvasnim kruhom čistoće i istine, aleluja.

Popričesna molitva

Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima: štiti je trajno svojom dobrotomi privedi k slavi uskrsnuća,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeDj 10,34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskihU one dane: Prozbori Petar: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati na-rodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 118,1-2,16-17,22-23

Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 526 Doista uskrsnu Gospodin ili: 555 Gospodin slavno uskrsnuObred škropljenja: 46-7 Vidjeh vodu Pripj. ps.: 531 Ovo je danPosljednica: 538 Žrtvi uskrsniciPrinosna: 558 Pobjedni dan slavimoPričesna: 542 Žrtvovan je Krist ili: 544-545 Na gozbu Kralja JaganjcaZavršetak: 561-2 Kraljice neba

Danja misa

25

4živo vrelo 2006

Molitva vjernikaBraćo i sestre, Krist Uskrsli danas je među nama. U toj vjeri molitvom se utecimo njegovu i našem Ocu da nas okrijepi nadom u uskrsnuće. Molimo:

Bože, izvore života, usliši nas.1. Crkvu, zajednicu tvojih vjernika, obdari

radosnom nadom da ovome svijetu bude očit znak budućega života, molimo te.

2. Svima koji se nazivaju kršćanima obnovi vje-ru i daj im živjeti novim životom, molimo te.

3. Braći i sestrama koji su zaokupljeni križem i strahom pred smrću daruj svjetlo koje je raspršilo tamu smrti, molimo te.

4. Nama, sabranima oko Kristova stola, daj pre poznati njegovu živu prisutnost u riječi i kruhu kojim nas krijepi, molimo te.

5. Braću i sestre s kojima se rastadosmo nad otvorenim grobom privedi u vječno zajedništvo svoga uskrsloga Sina, molimo te.

Usliši, Oče nebeski, naše molitve. Oživi nam vjeru i okrijepi nadu da ćemo jednom biti dionici tvoje vječne slave, po Kristu, Gospodinu našemu.

NED

JELJAUskrsnuća

Uskrsnuća

Drugo čitanjeKol 3,1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola KološanimaBraćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.Riječ je Gospodnja.

Aleluja1Kor 5,7b-8a

Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!

EvanđeljeIv 20,1-9

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuPrvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.Riječ je Gospodnja.

Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

26

OTAJSTVO i zbilja

Uskrsna fenomenologija tijela

NED

JELJ

A Usk

rsnu

ćaU

skrs

nuća

26

Teologija ističe da je čovjek jedinstvo duha i tijela. Radi se o tako snažnome jedinstvu da se u stvarnosti uopće ne može razlikova-

ti između duha i tijela, u smislu da bismo mogli ki-ruruški razdvojiti duh i tijelo te pokazati prstom ovo je duh, a ovo tijelo. Razlikovanje između duha i tijela moguće je samo kao misaono razlikovanje, a i ono je opet posredovano i uvjetovano tijelom, njegovim osjetilima. Teologija taj duboki suodnos između duha i tijela pojašnjava pojmom real-ni sim bol. Time se želi reći da je tijelo simbol po koje mu se duh realno izriče i pokazuje, još više, po tijelu sam duh realno dolazi k sebi i sebe ost-varuje. Stoga ne preobražava samo duh tijelo, već preobrazba tijela preobražava i duh. Pojednosta-vljeno rečeno: kakav duh takvo tijelo, i kakvo tijelo takav duh. Tu teološku činjenicu potvrđuje i naše svakidašnje iskustvo. Susret s drugim čovjekom

uvijek je ‘tjelesan’ susret. Po svome vlastitome ti je lu, ili kako to volimo reći na »svojoj vlastitoj koži«, osjećamo tijelo drugoga. Tijelo drugoga na nas ne djeluje toliko u svojim pojedinim tjelesnim značajkama (npr. izgled lica, ruku, hod), koliko svojim cjelokupnim likom (‘Gestalt’). Cjelokupni tjelesni lik odaje nam duh drugoga. U tome smis-lu fenomenologija tijela je fenomenologija duha.

Gledljivo tijelo zlatnoga teletaKako se danas pristupa fenomenu tijela? Možemo slobodno reći da se danas kao glavna svrha tijela vidi u logici koju bismo mogli nazvati logikom gled-ljivosti. Tijelo je tu da bude gledano, ono se pred-stavlja kao za tvorena, zaokružena, nepristupačna stvarnost, ko ju treba što više gledati, kako bi ta gledljivost uči nila tijelom poželjnim. Ta se gled-ljivost na sto ji postići raznim ukrašavanjem tije-la (moda, šmin ka, ‘piercing’, tetovaža) i što većim medij skim eksponiranjem tijela (gledljivo, ali ne-dohvatljivo). Biblijski rečeno, danas tijelo ima ulogu »zlatnoga teleta«, kumira. Stoga ono treba biti uglađenije, atletski nabildanije, našminkanije, nepristupačnije. Da, upravo poput zlatnoga teleta koje se treba gledati.

Prema početnoj misli o jedinstvu duha i tije-la, očito je da ovako shvaćeno tijelo razotkriva za tvoreni samodopadni duh, kojemu nije u inte-resu gledatelj, nego on sam. Sami su gledatelji op-činjeni zlatnim teletom tijela jer i oni sami žele imati takvo gledljivo zlatno tele tijela. Susret tak-vih tijela zapravo je ne-susret, budući da svatko ostaje zatvoren, zaleđen u svojoj vlastitoj samo-dopadnoj gledljivosti. No, je li time iscrpljeno cje-lokupno značenje fenomena tijela? Postoji li neko drukčije tijelo, neko tijelo koje realno-simbolički izražava drukčiji duh?

Ljubljivo-ranjivo tijelo Isusa KristaDogađaj Uskrsa pokazuje da postoji jedno takvo tijelo, da postoji drugačija fenomenologija, uskrs-na fenomenologija tijela. Isus Krist ne želi imati gledljivo tijelo. To potvrđuju njegova česta skriva-nja i bijeg od svjetine, koja ga želi zakraljiti, tj. gle-dati, učiniti gledljivim (Iv 6,15). A to je jedan od bitnih razloga zašto evanđelisti uopće ne pokazu-ju nikakav interes za Isusov vanjski izgled, za nje-

Tada uđe onaj drugi učenik, vidje prazan grob i povjerova.

27

4živo vrelo 2006

ZRnjenjenjenje

Riječ u srce davno pohranjena

Puni straha i zebnje,ali i u srcu zapretanog nadanja,pretekoše zoru i dođoše na grob,rano ujutro, još za mraka.I nađoše prazan grob, onaj novi,u koji još nitko ne bijaše položen.I vidjevši prazninu groba, vjerom spoznaše…Ne čuše ni tvoje riječi, niti ti vidješe lica,niti zamijetiše traga na grobu novom.Tek riječ tvoja,ona u što u srca njihova davno je pohranjena,nekad tvrda i zahtjevna, možda nekad i odbačena,sad progovara o životu novom, uskrsnulom.Izliječi nam Gospodine vjerukoja samo gledat’ želi.I daj nam razumjet’ riječ koju uho ne čuje –onu riječ što iz srca zbori,riječ u nas davno pohranjenu,možda i zaboravljenu.

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

Stražari na Isusovu grobu bijahu zaspali. San stražarā označava Božju pobjedu nad ljudskom moći. Dan prije ta se moć činila tako snažnom, neumoljivom, nepobjedivom. Sada je obuzeta snom. U snu je čovjek nemoćan. Ne opire se. U snu je uvijek pobijeđen. Zato oni koji »bijahu za spali« Isusovo uskrsnuće doživješe kao vlas-titi poraz. Oni pak koji vjerovahu, bijahu budni – »rano ujutro, još za mraka« dođoše na grob. Samo se u budnosti može doživjeti susret s Us-krslim. Stoga »oni budni« Uskrsnuće doživješe kao dar Uskrsloga. A. Crnčević

NED

JELJAUskrsnuća

Uskrsnuća

govu tjelesnu gledljivost. Krist ne želi biti gledljiv, nego ljubljiv. Dok pojam gledljivosti pretpostavlja zatvoreno, samodopadno tijelo, pojam ljubljivosti uključuje otvorenost tijela.

Kristovo se tijelo želi očitovati ljubljivim, jer je ono samo potpuno otvoreno u ljubavi. Ta se otvo-renost u ljubavi pokazuje u njegovu suosjećanju s napuštenima, bolesnima, grješnicima. Još više, njegovo tijelo pogođeno je, probodeno i ranjivo prisutnošću drugoga. Vrhunac rastvorenosti, ra-nji vosti, probodenosti njegova tijela jest križ, ras -peto i probodeno tijelo. Križ je mjesto prekida sva ke logike gledljivosti, odnosno dovršetak sta-rozavjetne zabrane Jahvine gledljivosti. Ako se još uopće može govoriti o gledljivosti Krista u krš-ćanskome smislu, onda samo o gledljivosti Kri-stove ljubavi, koja nas poziva da i mi rastvorimo i dademo »probosti« svoja tijela za njega i za bli-žnjega. U uskrsnuću njegovo tijelo postaje uni-verzalno ljubljivo i ranjivo za sve ljude.

Kristova pouskrsna ukazanja imaju značenje ne samo očitovanja Kristove uskrsne slave, već je to razdoblje kad Krist svojim rastvorenim i pro-bodenim tijelom poučava svoje učenike da Kristu sada pristupaju pod vidom ljubljivosti i ranjivo sti, a ne gledljivosti. Može nas začuditi na koliko se mjesta u evanđeljima zapravo spominje nevjera, sumnja, čuđenje apostola spram Kristovih uka-zanja. Da, vjera i sumnja nisu još bile prevlada-ne, jer su mnogi i dalje htjeli ‘gledati’ Krista pod vidom gledljivosti, htjeli su i dalje promatrati nje-ga poput »zlatnoga teleta«.

Dodir tijela kao dodir nebaTako Uskrs predstavlja drukčiju, uskrsnu feno-menologiju tijela u kojoj sjaji Kristovo ljubljivo i ranjivo tijelo, koje je realni simbol Kristova duha, njegove unutartrojstvene ljubljivosti i ranjivosti prema ljubavi vječnoga Oca u Duhu Svetomu. Ta je uskrsna fenomenologija tijela istinska alterna-tiva današnjoj fenomenologiji tijela zlatnoga te-leta. Uskrs nas tako poziva da promijenimo svoj odnos prema tijelu, da obučemo novoga čovjeka (Ef 4,23), da obučemo novo Kristovo ljubljivo i ranjivo tijelo, da i naše tijelo bude realni simbol Kristova duha, njegove rastvorenosti i otvorenos-ti prema Bogu i prema čovjeku.

»Da ti se ne dogodi da izgubiš nebo, dodirujući zemlju; da ostajući u čovjeku, prestaneš vjero-vati u Boga« (sv. Augustin). Ne, nego da drugi dodirujući naše tijelo, osjete nebo, da susrećući i ostajući u nama, vjeruju u Boga…

Ivica Raguž

28

OTAJSTVO i zbiljaD

RUG

A VA

ZM

ENA ne

djel

jane

djel

jaD

RUG

A VA

ZM

ENA ne

djel

jaD

RUG

A VA

ZM

ENA

Ulazna pjesma1Pt 2,2

Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom,da po njemu uzrastete u spasenje, aleluja.

Zborna molitva

Bože vječnog milosrđa,ti svake godine vazmenim slavljemužižeš vjeru svoga svetog naroda. Umnoži u nama milost da sve dublje shvaćamo što je krst koji nas je oprao,što je duh koji nas je nanovo rodio,što je krv koja nas je otkupila.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili: daj da postignu vječno blaženstvo,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaIv 20,27

Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavlii ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja.

Popričesna molitva

Svemogući bože, daj da pričest vazmenog otajstva trajno djeluje u našoj duši,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeDj 4,32-35

Čitanje Djela apostolskihU mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima.A dijelilo se svakomu koliko je trebao.Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 118,2-4.16ab-18.22-24

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«Neka rekne dom Aronov:»Vječna je ljubav njegova!«Svi koji se Gospodina boje neka reknu:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.Kaznom teškom kaznio me Gospodin,ali me smrti ne preda.

Drugo čitanje1Iv 5,1-6

Čitanje Prve poslanicesvetoga Ivana apostolaLjubljeni! Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda

Druga vazmena nedjelja 23. travnja 2006.

Prijedlozi za pjevanje

Ulazna: 553 Uskrsnu Isus doistaPripjevni ps.: 527 Zahvaljujte GospodinuPrinosna: 237 Mir svoj, o BožePričesna: 542 Prinesi ruku ili: 557 Pjevaj hvale, MagdalenoZavršetak: 559 Nek mine, Majko

29

4živo vrelo 2006

Molitva vjernikaBraćo i sestre, povjerimo u iskrenoj molitvi Ocu nebeskom svoje sumnje, životna traženjai želju za sigurnošću života. Molimo zajedno:

Otvori nam, Gospodine, oči vjere.1. Za tvoju Crkvu: ujedini je snagom vjere

i u Kristu darovane ljubavi da bude »jedno srce i jedna duša«, molimo te.

2. Za one koji u Crkvi danas vrše službu apostolā: prodahni ih mudrošću svoga Duha da budu svijetli uzori vjere u tebe, molimo te.

3. Za sve koji te traže izvan zajednice vjernika:daj im iskusiti snagu zajedništva u Crkvii obdari ih svjetlom vjere, molimo te.

4. Za nas ovdje okupljene: izliječi nas od naših sumnjā i daj nam spoznati da je povjerenje u tebe jače od sigurnosti što je nudi život, molimo te.

5 Za braću i sestre koji su preminuli: učini ih dionicima Kristova uskrsnuća, molimo te.

Gospodine Bože, u ovom blagovanju tvoje riječi krijepiš nam snagu vjere i šalješ nas da budemo svjedoci Kristova uskrsnuća. Prati nas svojim Duhom na tom putu vjere, po Kristu Gospodinu našemu.

što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.Riječ je Gospodnja.

EvanđeljeIv 20,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuUvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili za tvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanae-storice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisa-na u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vje-rujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.Riječ je Gospodnja.

DRU

GA VAZ

MEN

Anedjeljanedjelja

DRU

GA VAZ

MEN

AnedjeljaD

RUG

A VAZM

ENA

Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!

30

OTAJSTVO i zbilja

Susret s Uskrslim

Vazmeno vrijeme ispunjeno je svjedočan-stvi ma o potpunom životnom obratu onih koji su susreli uskrslog Gospodina. Taj ži-

votni obrat izbija toliko snažno da nam se čini ne-shvatljivim. Kukavički raspoloženi učenici koji su se razbježali na sve strane i ostavili Učitelja samo-ga u njegovoj muci, učenici puni straha, zatvoreni pred Židovima nakon njegove smrti, postaju ne-prepoznatljivi kroz susret s Uskrslim. Svetopisam-ska čitanja vazmenih nedjelja pružaju nam uvid u stvarnost novonastale zajednice Crkve koja se pri-kazuje gotovo idealistički i u potpunoj suprotno-sti s onim što je bilo prije Uskrsa: učenici su bili jed nog srca i jedne duše, velikom su silom davali svjedočanstvo o uskrsnuću i međusobno dijelili dobra kako nitko ne bi oskudijevao. Susret s Uskr-slim i svjedočanstvo apostolā o tome susretu omo-gućili su zajednici i pojedincima rađanje vjere koja pobjeđuje svijet. Sve nestaje: strah, neodlučnost, kukavičluk. Oblikovani su novi ljudi, preobraženi vjerom. Vjera u Uskrsloga ne ostavlja prostora ni-če mu što bi remetilo ovu preobrazbu duha u sigur-nost pobjede koja pobjeđuje svijet.

Sumnja koja rađa povjerenjemNama ljudima današnjice čini se da je takva vje-ra nadljudski napor koji, premda temeljen na ži-vo me svjedočanstvu apostolā i Pisma, nije moguć sva kome čovjeku. To nas pomalo plaši. I mi bi-smo htjeli vjerovati poput prvih učenika, poput pr-ve zajednice. Htjeli bismo da je i naša vjera takva da pobjeđuje svijet; da je sposobna mijenjati ne samo našu, nego i stvarnost svijeta – onako ka-ko je, vođena vjerom u Uskrsloga, činila prva Crk-va i kako su, vođeni istom vjerom, činili mnogi u kasnijim pokoljenjima.

Današnji nam odlomak iz Ivano va evanđelja, koji govori o 'nevjernom' Tomi, poka zuje da vje-ra u Uskrslog nije nadljudski napor ili nešto što bi bilo povlastica samo posebno nadare nih. Ona se ne temelji na sposobnostima vlastitog duha i uma, nego na otvorenosti i povjerenju Du hu Uskrslo-ga, koji donosi mir i radost.Ona nije ni slijepa. I u trenutcima najvećega za nosa i oduševljenja,

kad se čini da sve drugo nestaje, Ivan nam želi po-svjedočiti da vjera u Uskrsloga nije ideologija koja traži jednoumlje, niti je jednostavni emocionalni stav koji odiše neupit no šću. Vjera ne isključuje pi-tanja, sumnju, nedo umicu, premda se mnogima čini da se vjera i su m nja isključuju. Ne isključuje ju i stoga što se mo že početi vjerovati samo ako se sumnja da je ono što nam se nudi kao stvarnost jedino moguće i prihvatljivo.

Mnogi smatraju da vjernik ne smije sumnjati i propitkivati te da se mora bez pridržaja prepustiti onome kome se vjeruje. Tako je Friedrich Nietz-sche tvrdio da je čovjek bačen u vjeru bez razuma, kroz čudo, te da mora uvijek imati u vidu kako je promišljanje o utemeljenju vjere i njezinom iz-voru nešto što je isključeno kao grješno. Onaj tko vjeruje ne želi razumsku, prosvjećujuću sumnju nego sljepoću i »vječiti pjev iznad valova u kojima se razum utopio«. Vjera je za Nietzschea »ne htje-ti znati što je istina«, »veto protiv istine«.

Mi pak znademo da vjerovati u Krista ne zna-či biti fanatik i fundamentalist i da vjerovanje tra-ži pristanak razuma kako bi čin vjere bio ljudski i odlučujući za naš život. Isto tako znademo da vje-ra ne isključuje sumnju, već zbog toga što si gur-nost vjere ne počiva prvenstveno na racional nim razlozima, nego je stvarnost kojom nikada ne mo žemo u potpunosti raspolagati. Ona je prven-stveno plod milosti i stoga nam u dvostrukom

DRU

GA

VAZ

MEN

A nedj

elja

nedj

elja

DRU

GA

VAZ

MEN

A nedj

elja

DRU

GA

VAZ

MEN

A

Prepoznati Uskrsloga očima vjere.

31

4živo vrelo 2006

Na temelju Isusovih ukazanja nakon uskrsnuća la-ko je zaključiti da je vjera u uskrsnuće vjera za jed-nice. Učenici bijahu obuzeti sumnjom. Tek na kon spoznaje da i drugi imaju jednako is kustvo susre-ta s Uskrslim, iz prve nevjerice i sum nje izrasta vje ra u uskrsnuće. Tek kad spoznamo da je ono ne o bjašnjivo doista i iskustvo drugih, tada imamo te melja vjerovati da je ono neobjašnjivo moguće. Apostol Toma prikazan je kao čovjek koji Uskrslo-ga pokušava traži sam, izvan zajednice. Ostavlja jedanaestoricu i odlazi tražiti Isusa. Njegovo tra-ženje nije znak nevjere nego pokušaj osobnog put k Uskrslom. I na kraju, Uskrsloga susreće tek kad se vraća u zajednicu učenika. A. Crnčević

smi slu ne stoji jednostavno na raspolaganju: na vjeru se ne može prisiliti nikakvim argumentima i vjeru se ne može osigurati protiv sumnje samo kroz racionalno utemeljenje, bez obzira koliko je ono važno u životnom sučeljavanju sa sumnjom. Vjera je, naime, prije svega izazov koji se temelji na obećanju i nadi, odgovor vjere tome obećanju punom nade.

Preobrazba sigurnostiNeuvjetovana sigurnost vjere želi ljude pridobiti za perspektivu nade kako je važno i neophodno u svome životu predati se Bogu znajući da vjera živi iz iskustva kako ono što ona vidi i ono na čemu ona temelji vlastitu nadu može nekome izgleda-ti drugačije. Vjera je stoga u nekim dimenzija ma »čovječnija« od samoga razuma, koji ništa ne pri-hvaća ako nema potpuni i sigurni uvid u cilj svoje argumentacije. Razum se ponekad pokazuje 'nad -ljudskim', a vjera toliko ljudskom jer ne može imati neutralan odnos spram onoga što vjeruje. Zamislite da nemate povjerenja u prijatelje, bliž-nje i drage osobe i da morate imati potpunu kont-rolu nad njihovim životima. Takav bi život bio nemoguć, nepodnošljiv. Bio bi negacija prijatelj-stva, negacija povjerenja.

Susret Uskrslog i Tome svjedoči o svim tim di-menzijama vjere. Toma sumnja jer znade što je vi dio i doživio u danima Isusove agonije. Sumnja D

RUG

A VAZM

ENAnedjeljanedjelja

DRU

GA VAZ

MEN

AnedjeljaD

RUG

A VAZM

ENA

ZRnjenjenjenje

U učitelju vidje Gospodina»Ne znamo Gospodine kamo ideš.Kako onda možemoput znati?«– bijaše to riječ apostola Tomeu dvorani posljednje večere.Priznaje da ne razumije ljubljenog Učitelja,ali ne odbija njegova Puta. Štoviše, želi znati Put!A sada – Učitelj je otišao,a Toma ostao sam – na svome putu.Nije s drugima, skrivenima iza zatvorenih vrata.On traga, ne skriva se, traži Učitelja i njegov Put.I kad ču Njegovu riječi vidje njegove ruke, probodene,s vjerom prizna: »Gospodin moj i Bog moj!«.Ne naziva ga više učiteljem niti vođom.On sada je Gospodin i Bog!To ne bijaše plod sumnje, nego traganja u vjeri.I oči mu se otvoriše te spoznada probodene ruke bijahu put kojim Gospodin je morao proći.Daj i nama, ljubljeni Učitelju, da te priznamo Gospodinom i Bogom.I da u tvome križu i rukama probodenimprepoznamo i svoj put. Amen.

MOLITIs Crkvoms Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

jer se boji. Zna da je pored svjedočanstva zajed-nice važno i njegovo osobno iskustvo. Ne vjeru-je svojim prijateljima i želi sigurnost. Nju dobiva kroz susret s Uskrslim. I on ga mora prepoznati kroz susret. Uskrsli poziva Tomu da bude vjeran, ali ne okomljuje se na njegovu sumnju. Ne udalja-va se zbog toga od njega, nego se upravo stoga obraća samo njemu i njega poziva da vjeruje. A Toma se izručuje Uskrslome koji mu poručuje da su blaženiji oni koji ne vidješe, a vjeruju. Kaže dakle, da smo mi »blaženiji«. Uskrsli nam ne odu-zima prostor životne i egzistencijalne sumnje, ali nas po svojoj Riječi, osobito u ove dane vazmeno-ga slavlja, poziva da sumnju ispunimo nadom i vjerom da je On onaj koji je sposoban učiniti pot-punu preobrazbu našega života i ispuniti nas svo-jim mirom. On je kadar preobraziti sumnju i po-vesti nas onamo kamo to nitko drugi ne može: u pobjedu koja pobjeđuje svijet.

Željko Tanjić

32

OTAJSTVO i zbilja

Ulazna pjesmaPs 66,1-2

Kliči Bogu sva zemljo,opjevaj slavu imena njegova,podaj mu hvalu dostojnu, aleluja

Zborna molitva

Bože, nek se tvoj narod vazda raduješto si mu obnovio mladost duha.Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri:utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti.Po Gospodinu.

Darovna molitva

Primi, Gospodine,darove svoje raspjevane Crkve.Ti si uzrok tolikom veselju:daj da nam prijeđe u vječnu radost,po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesmaLk 24, 26-27

Trebalo je da Krist trpii treći dan ustane od mrtvih,i da se u njegovo ime propovijeda obraćenjei otpuštenje grijeha svim narodima.

Popričesna molitva

Pogledaj, Gospodine, svoj narod.Ti si ga obnovio otajstvima vječnoga života:daj mu da dostigne slavu neraspadljivostiu uskrsnuću tijela,po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanjeDj 3,13-15.17-19

Čitanje Djela apostolskihU one dane: Reče Petar narodu:»Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalamPs 4,2.4.7.9

Pripjev: Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,ti što me u tjeskobi izbavi:smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Gospodin čudesnouzvisuje prijatelja svoga;Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Mnogi govore:»Tko će nam pokazati sreću?«Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,jer mi samo ti, Gospodine,daješ miran počinak.

Drugo čitanje1Iv 2,1-5a

Čitanje Prve poslanicesvetoga Ivana apostolaDječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika.

Treća vazmena nedjelja 30. travnja 2006.

Prijedlozi za pjevanjeUlazna: 239 Danas Isus (1. i 2. kitica)Pripjevni ps.: 529 Vječna je ljubav njegova Prinosna: XIV Evo nas, OčePričesna: 542 Prepoznaše učenici ili: 186 Sva ljubavi mi, IsuseZavršetak: XIX Radujte se, kršćani

TREĆ

A VA

ZM

ENA ne

djel

jane

djel

jaTR

EĆA

VAZ

MEN

A nedj

elja

TREĆ

A VA

ZM

ENA

33

4živo vrelo 2006

Molitva vjernikaBraćo i sestre, snagom Kristova uskrsnuća Bog je raspršio tamu svijeta i izliječio strah njegovih učenika. I mi se molitvom obratimo Ocu nebeskom zajedno proseći:

Usliši nam molitvu, Gospodine.1. Osnaži vjeru svoje Crkve

i daj joj da bude sigurno utočište svima koji te traže, molimo te.

2. U svojim vjernicima probudi svijest da su poslani biti vjerodostojni svjedoci tvoje pobjede nad smrćui tvoje prisutnosti u svijetu, molimo te.

3. Djecu i mlade koji će uskoro pristupiti sakramentima euharistije i potvrde okrijepi milošću Duha Svetoga da trajno rastu u spoznaji tvoje dobrote, molimo te.

4. Nas sabrane oko Kristova stola okrijepi novom snagom vjere i darom djelatne ljubavi prema svim potrebnima, molimo te.

5. Braću i sestre koji u vjeri usnuše primi u nebesko kraljevstvo, molimo te.

Ne ostavljaj nas Gospodine u našim sumnjama. Snagom svoje riječi i okrepom sakramenta krijepi nas na putu na koji nas zoveš, po Kristu Gospodinu našemu.

On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njego-vih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.Riječ je Gospodnja.

Pjesma prije evanđeljaUsp. Lk 24,32

Gospodine Isuse, otkrij nam Pisma; ražari nam srce dok nam govoriš!

EvanđeljeLk 24,35,48

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovije-dali što se dogodilo na putu i kako ga prepo-znaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzi-maju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.Nato im reče: »To je ono što sam vam go-vorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Pro-rocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeru-zalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«Riječ je Gospodnja.

TREĆA VAZ

MEN

Anedjeljanedjelja

Zašto vam sumnje obuzimaju srce. Pogledajte ruke koje i noge. Ja sam!

B. Lo

pez

34

OTAJSTVO i zbilja

Sumnje u srcu učenika

Nismo li već čuli pritužbe na ljude, da dru-gima čine nažao, a veli se da su svake ne-djelje na misi? Ako smo vjernici, ne znači

da smo bezgrješnici. Ta svaki čovjek koji radi taj i griješi. Ali ne bismo smjeli dopustiti da postane-mo malodušni vjernici; da nam ponestane vjere u praktičnom djelovanju i da se izvana ni ne razli-kujemo od onih ne vjeruju. Pouskrsna izvješća Evan đelja po Luki donose nam dva razloga zbog kojih nam se to može dogoditi.

Očekivanja različita od Božjih Isusov učenik može postati malodušnim vjerni-kom zbog vlastitih krivih očekivanja. Sjetimo se dvojice učenika na putu za Emaus, o čemu nam go vore prve rečenice današnjega evanđeoskog od lomka. U susretu sa stvarnošću surovog pogu-bljenja njihovog dragog Učitelja, u susretu s izne-vjerenim vlastitim očekivanjima: »A mi smo mis-

lili…«, odlaze snuždeni svojoj kući, u raspoloženju koje ih onesposobljuje da u tim događajima koji-ma su bili svjedoci prepoznaju prst Božji i Isuso-vu novu prisutnost među njima. Zato ih Isus pre korava: »O bezumni i srca spora da vjeruje-te«. Oni svoje učeništvo i vjeru u Boga žive u ma-lodušju jer se događaji ne odvijaju po njihovim očekivanjima.

Nije li u našim životima puno toga što ne ide po našim očekivanjima i zbog čega gubimo nadu, a vjeru živimo s nevjericom? Ne čini li se i nama koji put da je prst Božji daleko i da Bog nema ni-šta s onim što nam se događa? Tada nam je zalu-du i to što smo kršteni i to što smo se na popi su pučanstva izjasnili kao katolici. Vjera nam je ma-la i slaba, što se vidi i po našim djelima. U tak-vim trenucima kad se čini da je svaka nada mrt-va, malodušje guši vjeru te gubimo iz vida Božju dobrotu i ljubav. Oči nam može otvoriti jedino su-sret s Uskrslim. Srce nam može zapaliti jedino njegova riječ. Tako su ga i ona dvojica prepoznali i stoga pohitali nazad, k svojoj malodušnoj subraći u Jeruzalemu, da im pripovjede radosnu vijest: što im se dogodilo na putu dok im je srce gorjelo slušajući njegovu riječ i kako ga »prepoznaše u lo mljenju kruha«. Nakon što im je Isus uskladio njihova očekivanja s Božjim planovima, učenici s puta odvažili su se i promijenili smjer svoga kreta-nja i djelovanja. Njihova je vjera živnula.

»Prelijepo da bi bilo istinito«Malodušnim vjernicima možemo postati i zbog vlastite nevjerice – stoji u današnjem evanđe o-skom odlomku. Učenici, u prvi mah zbunjeni i pre strašeni zbog Isusovog prolaska kroz zatvore-na vrata, kad su ga ipak prepoznali po tragovi-ma muke koju je prošao, »od radosti još ne vje-rovahu.« Da, može se nevjerovati i od lijepih događaja i stvarnosti u životu. U takvoj situacija-ma običavamo reći: »Pre lijepo da bi bilo istini-to!«. Isus je svojim blagova njem s učenicima i svo jom poukom, kojom im je »otvorio pamet da ra zumiju Pisma«, pobijedio nji hovu nevjericu,

TREĆ

A VA

ZM

ENA ne

djel

jane

djel

jane

djel

jaTR

EĆA

VAZ

MEN

A nedj

elja

TREĆ

A VA

ZM

ENA

Hoditi svijetom kao svjedoci Uskrsloga.

35

4živo vrelo 2006

spu tanost njihove radosti, i osposobio ih da djeli-ma pokažu svoju vjeru, izvršujući poslanje koje im je povjerio: »Vi ste tome svjedoci.«

U svakom slavlju euharistije vjernik, bez ob-zira na svoje sumnje, malodušja i nevjerice, su-sre će živog Isusa koji mu može osnažiti vjeru – bilo da to Isus čini djelujući na čovjekovu in-teligenciju razumijevanjem Božje riječi, bilo dje-lujući na osjećaje kroz doživljaj žive njegove pri-sutnosti u samom činu slavlja, bilo djelujući na volju obnavljajući vjernikovo poslanje i zauze-tost u svjedočenju ljubavi prema Bogu i prema bli-žnjima. Zar je to sve kadar učiniti Isus u jednoj »običnoj« euharistiji? Zar to nije prelijepo da bi bilo istinito? Naš je izbor hoćemo li odabrati ne-vjericu i okrenuti leđa tako velikom daru euhari-stije, ili ćemo Božju blizinu potražiti u ponuđenim euharistijskim »znakovima« i prihvatiti njegovu ponudu spasenja.

Stvarnost prihvatiti kao Božji darBilo da nam vjera malakše zbog ružnih ili zbog lijepih stvarnosti, logika malodušja i nevjerice je ista: ne prihvaćamo stanje stvari onakvim kakvo jest. Malodušni učenici na putu u Emaus od tu ge nisu mogli prihvatiti Isusovu smrt; u dvorani opro-štajne večere radost učenika zbog nevjerice da je Isus živ nije mogla biti ni potpuna ni slobodna. Iz toga se dade zaključiti da se vjera ne može živjeti u potpunosti, ukoliko se stvarne okolnosti života, takve kakve jesu, ne prihvate kao izraz Božjeg pla-na kojim on objavljuje svoju ljubav i do brotu. Tu

je možda i razlog zašto euharistija mnogima zna-či malo u životu: ispovijedaju vjeru, ali žive ma-lodušje i nevjericu, jer euharistijska prisutnost Kri stova ne odgovara njihovim očekivanjima, nji-hovoj predodžbi kako bi Gospodin Bog morao iz-gledati i djelovati u ovom svijetu.

Euharistije koje slavimo ne upriličuju Isusovu prisutnost onako kako bismo to možda željeli ili očekivali od jednoga Gospodina Boga. Ali za ono-ga tko uistinu želi voljeti Boga, za onoga koji se trudi upoznati njegovu riječ u Svetom pismu, i ko-ji vjerom želi prihvatiti stvarnost njegove prisutno-sti pod skromnim euharistijskim prilikama – tak-vome život zasigurno neće proći u samosažaljenju i beskrajnim tužaljkama nad nepravdama života, kako to slušamo oko sebe. Naprotiv, euharistija će ga osposobiti za istinsku Božju prisutnost, za život pun smisla i radosti u svijetu koji je bar malo bolji – zahvaljujući i njegovoj živoj vjeri.

Dario Tokić

I nakon uskrsnuća opet tema obraćenja. Učeni-ke, svjedoke uskrsnuća, Isus šalje propovijedati obraćenje. Crkva se danas susreće s mnogim »ob-raćenicima«, onima koji za sebe vole reći da su se obratili. No, za rast Crkve i evanđelja po trebni su ljudi koji se neće usuditi reći da su se obratili nego da su potrebni obraćenja. Takvi mo gu pru-žiti svjedočanstvo evanđelja i biti svje doci uskrs-nuća. Svjedočanstvo izvire iz ob ra ćenja, ne iz znanja ili viđenja. Jesmo li svjedo ci? T. A.

ZRnjenjenjenje

Rane ljubaviUčenici, čuvši glas uskrsloga Gospodina i vidjevši njegove probodene ruke,»od radosti još ne vjerovahu, nego se čudom čuđahu«.Eto, i sami priznahu da gledanje i čudo mogu biti zapreka vjerii zasljepljenje vjere.Ali Uskrsli baš htjede pokazatisvoje raspete ruke i probodene noge –ne da bi se čudili njegovoj moćinego da bi rasvijetlio njihovu vjeru:»Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam!«Evo nas pred otajstvom Božje ljubavi:Boga ne spoznajemo po ljepoti njegova licanego po ljubavi koja je za nas raspeta i probodena,na stvaran način – u tijelu koje je od nas uzeo.Evo nas i pred pitanjem:Hoćemo li pred Gospodinom i mi biti prepoznati po rukama u koje je urezan živi trag ljubavi?

MOLITIs Crkvoms Crkvoms CrkvomMOLITIs CrkvomMOLITI

TREĆA VAZ

MEN

Anedjeljanedjeljanedjeljanedjelja

36

RIJEČ IPismoPS

ALAM

118.

118.

118.

118.

Psalam 118. – Pjesma o Životu

Dva su starozavjetna psalma upravo utka-na u Novi zavjet. Prvi od njih je Ps 22 ko ji proročki opisuje Isusovo trpljenje.

Njegove početne riječi Isus izgovara na križu kao svoju molitvu. Drugi je Ps 118 koji koristi prva Crkva da njime iskaže svoju neizrecivu radost zbog Isusova uskrsnuća. Također Ps 16, Ps 69 i mnogi drugi pjevaju o njegovoj slavi i oslobođenju, što ga je izveo. Liturgija Crkve priključuje se Novom zavjetu pa u misi Vazmenog bdijenja, tj. u »noći svih noći«, na Dan Vazma, tj. na »blagdan nad blagdanima«, te na kraju vazmene osmine, na Bijelu nedjelju za Službu čitanja uzima Ps 118. To je inače bio posljednji psalam koji se pjevao na pashalnoj gozbi, a završetak mu zadobiva zna-čajnu mesijansku perspektivu: »Gospodine, spa-senje nam daj! Gospodine, sreću nam daj!« (Ps 118,25). I zato: »Zahvaljujte Gospodinu, jer je do-bar, jer je vječna ljubav njegova!« (Ps 118,29). Za hvaljujte Gospodinu, hvalite Gospodina, ili he brejski »Hallelu-Jah«. Naš »Aleluja« odiše us-krs nom radošću kroz cijelo uskrsno vrijeme.

Pjesma uskrsne radostiDakle, Ps 118 je uskrsni psalam: »Ne, umrijeti neću, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja!« (r.17). Ima svoje čvrsto mjesto u Isusovoj mu ci i apostolskom propovijedanju o njegovu uskrs-nuću. Iz ovoga psalma sv. Petar pred Velikim vi-jećem navodi riječi: »On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen za-glavni« (Dj 4,11). Kao takav ovaj je psalam jed-na od najstarijih uskrsnih pjesama. »Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se nje-mu!« (r.24) čuje se često u uskrsnoj osmini. Nji-me priznajemo svoju vjeru u Isusa Krista i za hva-ljujemo Bogu za Uskrs, za spas, za svaku ne djelju i blagdan, za vječnu Božju ljubav.

Koji je to dan bio? Prvotno je, gledajući na-stanak Psalma, to bio jesenski Blagdan sjenica. Kad danas tako često pjevamo ovaj pripjevni psa lam, jedva pomišljamo na onaj stari židovski blagdan žetve. Sve misli odnose se zapravo na

Isu sa, na pravo pšenično zrno (Iv 12,24), koje je umrlo, pokopano i položeno u zemlju, uskrsnulo od mrtvih pa je sada »prvina usnulih« (1Kor 15,20). Izašlo je iz zemlje, donoseći svojima plod koji se zove »život«. Sjenice, odnosno kolibice od lišća, podsjećale su Izraelce jednoć na šatore na putu kroz pustinju, tj. na stalnu Božju brigu za svoj narod. Međutim, Bog više ne ide pred na ma u stupu od oblaka i ognja, već u slici Sina čovječjega koji je »Jedno s Ocem« (Iv 10,30). Kad mi kažemo »Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Po d zemlju, Gospodine, pokazat ćeš mi stazu u ži-vot« (Ps 16,10-11), nama to znači puno više nego nekoć Mojsiju ili Davidu. »Ja sam Put«, kaže nam Isus, »Ja sam Život« (Iv 14,6). Isus sam jamči da je život vrijedan življenja. On nas osvjetljuje ku dikamo više nego je osvijetljen Jeruzalem za Blagdan sjenica. Štoviše, Isus je svjetiljka u no-vome, nebeskom Jeruzalemu (Otk 21,23). U nje-mu se zrcali sva ljepota neba i zemlje. Radost u uskrsne dane ima posljednju riječ, jedino radost. Zato: Hallelujah! Aleluja!

Zajednička zahvala Božjoj dobrotiI kod starih Izraelaca je Ps 118 bio poziv na hvalu, kako same zajednice, odnosno zborova pjevača na Blagdan sjenica, tako i čovjeka pojedinca (rr. 5-21.18). Zajednica se okuplja, vjerojatno pri ula-zu u hram u Jeruzalemu, te u povorci, noseći grančice, kreće od vrata do žrtvenika, i zahvaljuje za velika Božja djela, prije svega za oslobođenje od neprijatelja. Prezreni izraelski narod postao je moćan narod (r.22). Na žalost, u Isusove dane Izrael je izgubio svoj povlašteni položaj (Mt 21, 42-43). Psalmist svoje sunarodnjake na način li ta nija poziva na zahvalu Bogu. »Zahvaljujte Gospodinu« je inače obljubljeni povik koji se u Psaltiru češće susreće. Božja je dobrota i vječna vjernost uvijek razlog za novu zahvalu. Kao dokaz Božje dobrote psalam navodi spasenje Izraelaca na Crvenome moru: »Gospodin je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj« (r.14). »Desnica Go-spodnja« znak je njegove moći i snage. Nitko

37

4živo vrelo 2006PSALAM118.

118.118.118.

Ne, umrijeti neću nego živjeti!Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«Gospodnja me uzdigne desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću nego živjetii kazivat ću djela Jahvina.Kamen što ga odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

mu se oduprijeti ne može. Dobro su znali da tko sigurnost i zaštitu traži, treba da se u Gospodina uzda. Tko pomoć treba, kod njega će biti u dobrim rukama. Zajednica dopunjuje hvalu pojedinca. Iz te se zahvale zajednice čak vidi kako Bog pro-matra svoj narod: »Kamen što ga odbaciše gra-di telji, postade kamen zaglavni«. Bog naime ra čuna s tom zajednicom. Uzdiže Izrael kao ku ću na »kamenu zaglavnom«, koja stoji čvrsto utemeljena na stijeni. Na njoj se sigurno više neće ponoviti sudbina Babilona.

»Ne, umrijeti neću, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja!« Možda je psalmist pritom mi-slio kako je sretno nadvladao smrtnu opasnost, pa zahvaljuje za pobjedu. No, te riječi zacijelo imaju novi prizvuk, otkako je pobjednik nad smr-ću napustio grob. Smijemo s razlogom misliti da ih je prije svega izgovorio Isus sam, Zaglavni Ka men, koji stvara život za sve i svakoga. »Ja ži-vim», veli on, »i vi ćete živjeti« (Iv 14,19). On ne samo da ide pred svojim učenicima u Galileju (Mt 28,7), već pred svima nama ide u trajni život koji tek da naslućujemo. Već su stari govorili kako živjeti sretno i blaženo (sv. Augustin) pretpostavlja trajni, vječni život. Koji vjeruju u uskrsnuće, ne umiru »nikada« (Iv 11,26), žive vječno, konačno, neopozivo. Za njih više ne postoji nedvosmislena opreka: zemaljski život ili zemaljska smrt. Oni s

Kristom prelaze iz života u život. Takvi su duboko osvjedočeni da bi im bez Krista sav život bio očaj, neprekidno umiranje i prije same konačne bi ološke smrti. No, on usprkos smrti govori: Ži-vjet ću! Pa ako se već netko ovdje može veseliti u »zemlji živih« (Ps 27,13), koliko će se više ra-do vati kršćanin, koji se uzda u Isusa i njegova Oca, kad se ovo raspadljivo tijelo bude obuklo u neraspadljivost, a ovo smrtno u besmrtnost (1Kor 15,53).

Temelj novoga životaPsalam 118 je jedan od rijetkih psalama za koje sigurno znademo da ga je molio Isus. Marko bilježi: »Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se pre-ma Maslinskoj gori« (14,26). To je sigurno onaj poznati »mali Halel« (Ps 113-118) koji se pjevao na najvažnije blagdane u čast Jahvi. Tako ga je pjevao Isus s Dvanaestoricom na kraju svoje po-sljednje vazmene večere. Drugačije su iz Isusovih usta zvučale riječi »Ne, umrijeti neću, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja«, kojima je dao novi smisao. Ne, umrijeti neću kao što inače ljudi umiru. Živjet ću i proslaviti svoga Oca koji će me uskrisiti od mrtvih.

Ne, umrijeti neću nego živjeti! Isus Krist ka-men je temeljac novoga Božjeg svijeta. On sam je naveo taj redak u svojoj teškoj prispodobi o vi-nogradarima ubojicama (Mt 21,42). Nezahvalni Izraelci su ga odbacili. Naprotiv, mi na njemu gra dimo svoj život i svoje odnose s Bogom i me-đusobno. Koliko je to psalam naše uskrsne ra-dosti, toliko je i ozbiljna poruka da svoj život te-meljimo na Kristu i tako se već sada uključimo u sretnu završnicu uskrsne povijesti. Dok su mnogi graditelji suvremenoga svijeta odbacili Krista, nama je on zaglavni kamen, temeljac. S Kristom gradimo novi Božji svijet. Radujemo se Kristovu uskrsnuću i svojoj suuskrslosti s njime. U nadi da nam život odgovora uskrsnoj novini života, kličemo radosno: »Ne, umrijeti neću, nego živjeti«. Radost nam nije tek posebno duševno stanje već način postojanja. Nismo tugaljivi i melankolični ljudi, već ljudi radosti, jer vjerujemo u radosnu vijest spasenja (Dj 10,36), koja je u Uskrsnuću.

Luka Marijanović

38

U DUHUi istiniG

LAZ

BEN

I prilo

gpr

ilog

prilo

g

Evo ja sam s vama u sve dane

39

4živo vrelo 2006G

LAZBEN

Iprilogprilog

Žrtvovan je Krist, pasha naša!

40

TRENutakPI

SMA čit

atelja

čitate

ljaPI

SMA čit

atelja

PISM

A

Zašto su premješteni blagdani svetaca?

Nije rijedak slučaj da (se) vjernici pitaju što je bio razlog da su se neka slavlja svetaca nakon Drugoga vatikanskog sabora pre-

mje stila na dane različite od onih koji su postali sta novitim ‘smjerokazima’ u kalendaru i dijelom kulturalne baštine do te mjere da ih se spominje u poslovicama i u folklornome blagu (npr.: »Sve-ta Kata snijeg na vrata« i sl.). Danas se neki od tih blagdana više ne slave na dane koji su im nekoć bili dodijeljeni te su i spomenute izreke izgubile smisao. Razlog za to nije neki crkveni hir i promje-na radi promjene, nego je on teološko-liturgijske naravi, a Crkva se ne smije dati voditi folklorom, niti teologija folklorizirati, nego suprotno tomu treba oplemenjivati kulturu kršćanskim vrijedno-stima.

Štovanje svetaca u srednjemu vijeku postalo je toliko snažno i ‘osamostaljeno’ – tj. bez nužne poveznice s blagdanima Gospodinovim – da se više nije razabirao nutarnji ustroj liturgijske godi-ne. Od 15. st. nadalje postojali su snažniji zahtje vi za smanjivanjem broja svetačkih slavlja. Reforma nakon Tridentskoga sabora (1545.-1563.) djelo-mice je ostvarila tu nakanu, ali je blagdanski ka-lendar bio i dalje preopterećen, a broj obvezatnih slavlja svetaca sve je više rastao. Godine 1950. na-suprot 71 ferijalnome danu stajala su 262 blagda-na svetaca.

Sada Opći rimski kalendar, prema o dredbi Dru goga vat. sabora bilježi samo spomene »sve-taca koji imaju uistinu sveopću važnost«, ostavlja-jući partikularnim kalendarima ( nacionalnim, kra-jevnim, biskupijskim ili kalendarima redovničkih zajednica) naznaku spomena ostalih svetaca.

Ovdje je prikladno prisjetiti se razloga smanji-vanja broja slavlja svetaca i ozbiljno ga uzeti u ob-zir u pastoralnoj praksi. Smanjivanje je učinjeno »da blagdani svetaca ne bi prevladali nad blagda-nima u kojima se svetkuju otajstva spasenja« (SC 111). Naime, tijekom stoljećā umnažanje blag-danā, bdjenjā i osminā, često je vjernike odvodi-lo u posebne pobožnosti, tako da je stvoren do-jam stanovita udaljavanja od temeljnih otajstava bo žanskoga otkupljenja.

Nakon Koncila ostalo je 90 obvezatnih sve ta-čkih slavlja. Zbog povijesne istine – zbog toga što nije bilo dovoljno sigurnosti o njihovu postoja nju – iz kalendara je odstranjeno 26 imena svetaca. Zbog nedovoljne povezanosti sa sadašnjošću ili zbog ‘nepoznatosti’, više se ne pojavljuje 70 sveta-ca. Novi kalendar izražava sveopćenitost sveto sti te donosi svece sa svih kontinenata i barem po jednoga sveca iz svakoga stoljeća.

Izražavajući da su Krist i njegovo otajstvo na prvome mjestu, žele se naglasiti tzv. jaka vre-mena i godišnji ciklusi. Koncil je težište stavio na slavljenje nedjelje i liturgijskoga vremena i ne dopušta da svetačka slavlja zatamne Kristove blagdane. Zbog toga na osobitoj važnosti dobi-vaju korizma i došašće. Osam dana prije Božića i četrdesetnica ne smiju biti prekrivene slavlji-ma svetaca. Ona svetačka slavlja koja su važna za opću Crkvu, a našla su se u tim liturgijskim vre-menima, premještana su na druge dane. Zbog to-ga su neki blagdani premješteni: npr. blagdan sv. Tome Apostola s 21. prosinca na 3. srpnja, sv. Ma-tije Apostola s 24. veljače na 14. svibnja; sv. Tome Akvinskoga s 7. ožujka na 28. siječnja; sv. Grgu-ra Velikoga s 12. ožujka na 3. rujna, sv. Benedik-ta s 21. ožujka na 11. srpnja itd. Iako se u nekim slučajevima moralo odstupiti od datuma njihove smrti (rođenja za nebo), svaki od novih datuma ima duboku vezu sa životom tih svetaca i datumi nisu birani bez toga utemeljenja.

U tome potezu premještanja ne treba vidjeti zanemarivanje čašćenja svetaca, nego isticanje ra-zloga njihove svetosti – Krista Gospodina. Osobi-to je potrebno izbjegavati da razlozi koji su odredi-li premještanje datuma nekih blagdana svetaca ili blaženika – na primjer iz korizme u vrijeme kroz godinu – u pastoralnoj praksi ne budu uzeti u ob-zir: slaviti u liturgijskome kontekstu blagdan ne-koga sveca prema novome datumu i istovremeno nastaviti slaviti taj isti blagdan u kontekstu pučke pobožnosti prema prijašnjemu datumu, ne samo da teško narušava sklad između liturgije i pučke pobožnosti, već – otvarajući prostor udvojenosti – stvara zbrku i nesnalaženje.

živo vrelogod. XXIII. (2006.) br. 4

Liturgijsko-pastoralni list za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević, Ivan Ćurić,Ivan Šaško, msgr. Antun Škvorčević, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić, Vječna Tadić Stepinac

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferencijiTrakošćanska 4710000 ZAGREBTelefon: 01 309 7117Faks: 01 309 7118e-mail: hilp@zg.t-com.hr

Tisak:Off set Markulin, Lukavec

živo vrelo

List izlazi 13 puta godišnje.Cijena pojedinog primjerka: 13,00 Kn

inozemstvo: 3,00 EUR; 4,60 CHF; 4,80 USD; 5,70 CAD; 7,00 AUDGodišnja pretplata: 169,00 Kn

inozemstvo: 39 EUR; 60 CHF; 62 USD; 74 CAD; 91 AUD

Za pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%.

Uplate iz Hrvatske: žiro-račun: Privredna banka Zagreb, d.d. 2340009-1110174994 model plaćanja: 02poziv na broj: upisati vlastiti pretplatnički broj

Uplate iz inozemstva: devizni račun: Privredna banka Zagreb, d.d.: 703000-012769 SWIFT: PBZGHR2X

Međunarodni broj bankovnog računa - IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

iz naših izdanja:

Bogoslužni prostor.Crkva u svjetlu teologije, arhitekture i umjetnosti

Zbornik radova,216 str.

120 kn

I. Dugandžić, Osluškujući Riječ.

Homiletska razmišljanjauz čitanja godine B.

252 str. 65 kn

NOVO!

preporučujemo:

Božanski časoslov. Liturgijski molitvenih za puk,

1110 str. 120 kn

Naša izdanja potražite: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Trakošćanska 47, 10000 Zagrebtel.: 01 309 7117

faks: 01 309 7118e-mail: hilp@zg.t-com.hr