20109372 Kako Voljeti Allaha Dr Ahmed Cagil

- Sarajevo 1428./2007.

- Sarajevo 1428./2007.

Naziv originala:

ALLAHI SEVENLERIN YOLU

Prijevod:

Ajet Husović

Korektura:

Nedžad Ćeman

Tehnička priprema:

Muhamed Mulaosmanović

Sarajevo, 1428./2007.

Izdavač:

UG “SEMERKAND”

Za izdavača:

Seid Silajdžić

Štampa:

Grafostar

Za štampariju:

Mahir Tucaković

Tiraž: 500

Dr. Ahmed Çağıl

Kako voljeti

Allaha I

KAKO VOLJETI ALLAHADr. Ahmed Çağıl

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

28-53

ÇAĞIL, Ahmed Kako voljetı Allaha / Ahmed Çağıl ; (prıjevodAjet Husović). - Sarajevo : UG Semerkand, 2007. -88 str. ; 21 cm

Prijevod djela: Allahı sevenlerin yolu

ISBN 978-9958-9686-6-2

COBISS.BH-ID 15658758

KAKO VOLJETI ALLAHAI • �

SADRŽAJ

RECENZIJA 7

RIJEČ IZDAVAČA 11

TEVBA - POVRATAK ALLAHU I 13

VRSTE TEVBE 15

KO SU “ALLAHOVI I VOJNICI”? 17

ŠTA JE TO MA’NEVIJSKA (NEVIDLJIVA,

RUHANIJETSKA) PODRŠKA? 19

IMA LI ONIH KOJI SE BOJE UČINITI TEVBU 21

TEVBA SA MURŠIDOM 24

KORISTI OD TEVBE SA MURŠIDOM 29

MOŽE LI SE ZNATI DA LI JE TEVBA PRIMLJENA 44

ŠTA DA RADE PREKRŠIOCI TEVBE ? 45

KAKO ODRŽATI TEVBU? 46

O STANJIMA MURŠIDA 54

CILJ SUFIJSKOG PUTA U OVOM VREMENU 57

MURŠIDI I ALIMI, VJERSKE VOĐE 59

HATMA HADŽEGAN 62

O DŽEZBAMA 63

O NAŠEM NAJVEĆEM NEPRIJATELJU - NEFSU 65

KAKO TREBAMO RAZMIŠLJATI 67

LIJEPA ĆUD 69

ZAVRŠNA RIJEČ 77

POGOVOR 83

KRVNA SILSILA 86

SILSILA NAKŠIBENDIJSKO - HALIDIJSKOG TARIKATA 87

KAKO VOLJETI ALLAHAI • �

RECENZIJA

Kako osvojiti utvrde ljudskih rezona sa što manje napora i vremena? Pridobijanjem ljudskog srca pridobi-jamo i samog čovjeka. To je praksa Poslanika i prvih generacija muslimana. Pridobiti ljudsko srce je izuzetno plemenita stvar, ali i aktivnost koja zahtijeva posebne žrtve. U eri materijalizacije, kada je na duhovnom i duševnom planu došlo do strahovitih poremećaja, mnogi postavljaju pitanje: “Kako tom ’savremenom’ čovjeku ponuditi ruku spasa, u vremenu u kome svi nude svašta?” Moramo priznati da kada je u pitanju promjena ljudskih rezona, knjige mogu malo pomoći u dinskom oživljavanju ljudskih srca, dok je susret i vezivanje sa muršidi-kâmilom (potpunim vodičem) posve druga stvar. Riječ je o nasljednicima Allahovog I Poslanika , u čijem prisustvu zaista srca počinju oživljavati, te snagom duha (ruhanijeta) mogu uticati na ljude neovisno od vremena i odaljenosti.

Bez obzira koliko nam izgledao težak položaj musli-mana u vremenu u kojem živimo, nužno je prepoznati mjesta koja nude oživljavanje dinskih bašči, i to ne samo izvana (slijedeći i oponašajući prve generacije muslima-na), nego i iznutra, kroz srčane promjene (halove) na polju međusobne bratske ljubavi u Allahovom I dinu.

Kroz istoriju islama tarikati, ta dinska bratstva, predstavljali su centre islamske duhovnosti privlačeći i budeći ljude iz nemara, često predstavljući osovinu društvenih promjena. Treba uvijek imati na umu da snaga koja je crpljena i preko koje su opstajali i u najtežim

� • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • �

vremenima je bila praksa Poslanika , ashaba i tabiina. To je put čišćenja vlastitih loših naravi (nefsova) kroz stalni zikr (hudur), da bi se oslobodili od svojih lažnih dunjalučkih želja, božanstava, karijera, strasti, te postali iskreni Božiji robovi i stekli Njegovo zadovoljstvo. Kako je ovaj put pun iskušenja i zamki, nužno ga je preći sa istinskim poznavaocem ljudskih slabosti (muršidi-kâ-milom - uvijek mobilnim “Allahovim vojnikom”), te uz njegovu potporu (himmet) steći imansku stabilnost i sigurnost na ovom prolaznom dunjaluku. Slabima treba neko jak, ko će ih podržati. Put je težak i opasan, ali su pravila puta poznata. Treba ih samo usvojiti, tj. vezati se za čvrstu ruku vodilju.

Djelo koje je pred nama “Kako voljeti Allaha I” je prva knjiga iz serije o Nakšibendi - halidijskom tariku. Riječ je o proširenoj risali dr. Ahmeda Çağıla, izuzetno skrom-nog čovjeka, sufije, koji je iz užeg kruga ovog tarikata da-nas u Turskoj... Cilj ovog djela je upoznati našu čitalačku javnost sa ustrojstvom Nakšibendi - halidijskog tarika, čije tragove i danas nalazimo u Bosni.

Na vrlo jednostavan način dr. Ahmed Çağıl nas vodi, skoro neprimjetno, logičnom vezom iz jednog poglavlja u drugo, predočavajući nam temeljne principe ovog tarikata, počevši od tevbe, njenih plodova, muršida, njegove podrške onima koji zaista žele putovati svome Gospodaru, cilja ovog puta u današnje vrijeme, preko hatme, džezbe, do savladavanja nefsa i usvajanja svih pozitivnih osobina i to sve u pravcu jednog cilja: Ilahe ente maqsudi we ridake matlubi - Allahu Ti si moj cilj i Tvoje zadovoljstvo je ono što tražim.

Dokazi koje nam podastire dr. Ahmed Çağıl čvrsto se naslanjaju na kur’ansko-sunnetsku podlogu, često se služeći i praktičnim primjerima iz svakodnevnog života, čineći štivo razumljivim za sve intelektualne nivoe.

Kako se radi o literaturi koja problematici Islama prilazi “iznutra”, literaturi sufijske provenijencije koja je uvjek imala dobar prijem na ovim prostorima, toplo preporučujemo ovu risalu našoj čitalačkoj publici s dovom Allahu I da se svi okoristimo njenim bereketom.

mr. Hfz. Džemail Ibranović

KAKO VOLJETI ALLAHAI • 11

RIJEČ IZDAVAČA

Hvala Allahu I koji uputu Svoju daje kome On hoće i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika , preko koga On posla Objavu ljudima, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Knjiga, riječ njena, slovo, ima za cilj da čovjeku olakša, pomogne, uljepša mu život na ovom svijetu, da prenese, da pojasni uputu, da poruku svoju iskaže čovjeku... Mnogo je knjiga iz oblasti islama koje nas uče, upućuju nas kako trebamo izvršavati svoje dužnosti, kako se ponašati u određenim prilikama, dok ispunjavamo svoje osnovne, bitne obaveze (namaze, post, davanje zekâta, obavljanje hadždža...). Mnogo je knjiga koje nas uče kako bogobojaznim biti, kako i Kome dobra djela činiti, prije svega vođeni iskrenom ljubavlju prema Allahu I, ali i ljubavlju prema Božijem poslaniku i braći vjernicima, koje moramo voljeti više i od sebe samih...

Znamo također, da čovjeka treba svemu naučiti... Treba ga učiti kako hodati, govoriti, jesti, piti.. Pa i “voljeti” i “mrziti” su stvari kojima nas treba neko podučiti...

Svi znamo da se trebamo voljeti. Treba voljeti Allaha I i Božijeg poslanika . Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali kako naučiti da se On, Gospodar svega znanog i neznanog zavoli istinski, na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici, obično slegnu ramenima...

U knjizi “Kako voljeti Allaha I” dobijamo odgovor na to pitanje.. U njoj, na tako jednostavan i prefinjen način, daju nam se smjernice kako voljeti Onoga koji je dostojan ljubavi, kako voljeti Njegovog poslanika,

12 • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • 13

ashabe i sva stvorenja... Kako voljeti Njegovog poslanika da bi nas On zavolio, kako postići njegovo zadovoljstvo, a i mi da budemo zadovoljni Njime... Na sva ova pitanja dragi brate, naći ćeš odgovore na stranicama ove knjige...

Neka Allah I dâ snage da se ponese znanje koje će imati za posljedicu učvršćivanje i jačanje ljubavi prema Allahu I, Njegovom Poslaniku , ljubavi koja će nas nositi u ovom životu, te nam ga učiniti lijepim i korisnim, ljubavi koja će nas odvesti u Njegovu blizinu...

Seid Silajdžić

U

TEVBA - POVRATAK ALLAHU I

Allaha se svako mora bojati, jer je Allah obećao tešku kaznu onima koji su Mu neposlušni. Kada bi insan znao da neće biti pitan za počinjene grijehe, svako bi ih, bez imalo stida, činio. Iz ovog razloga Allah nije nikome dao obećanje da ga je oslobodio Džehennema. Ali ni-ko ne smije izgubiti nadu u Allahovu Milost. Kada bi čovjekovi grijesi bili veliki poput svemira, opet je Allahova Milost veća. Ko učini tevbu - pokajanje za svoje grijehe i nemarnost, naći će da je Allah Tevvab - Onaj koji mnogo prašta... Osim Allahovih Pejgambera nema nikoga a da nije griješnik. Stalno činiti grijehe i ustrajavati u griješenju, a ne činiti tevbu, dovu i ne biti ponizan, može uzrokovati pad u kufr - nevjerstvo.

Stalni grijesi, iako su mali, kod Allaha postaju veliki. Zato će insan, ukoliko ustraje u griješenju, natovariti na sebe veliku štetu. Jedan od aspekata ove štete je osjećati se sigurnim od Allahove I kazne. Onaj koji ustrajava u griješenju (ne čini tevbu) osjeća se bezbjedno od Allahove zamke (El-Emn min Mekrillah). Uzvišeni Allah u 99. ajetu Sure El-A’raf kaže:

"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji." (El-A'raf, 99)

14 • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • 1�

Bezbjedno se osjećati od Allahove I kazne pro-dužetak je u griješenju, neosvrtanju na Allahove I naredbe i na poslušnost Njemu. Ukoliko insan ne učini tevbu za svoje grijehe, i ne osjeti pokajanje, grižnju savjesti, te potom ustraje u griješenju, to je znak gubljenja vjere - imana.

Zato se svi, nakon počinjenog grijeha moramo pokajati i Allaha I moliti:

“Ja Rabbi, za sve grijehe koje sam počinio ja se kajem.

Kamo sreće da ih nisam počinio. InšaAllah više ih neću činiti”

Ovako ćemo iz dubine duše moliti.

Sigurno se vara onaj koji misli da je spašen zato što čini puno ibadeta, namaza, posta itd., - onaj koji se u svoja djela pouzda. Pa insan, koliko god da je ibadeta učinio, šejtan ga je u tome nadmašio. Propast Iblisova i jeste u tome što se pouzdao u svoja djela. To ga je uzoholilo i osililo. Videći svoja djela i oslanjajući se na njih, on posta upropašten... Uzvišeni Allah u Suri El-Kehf kaže:

"Reci: Hoćete li da vas obavijestim o onima koji najviše štetuju u svojim djelima. O onima čiji je

trud bio uzaludan u ovozemnom životu, a računaju da oni rade dobra djela.”

VRSTE TEVBE

U djelima islamskih klasika spomenute su tri vrste tevbe:

1. Individualna tevba,

2. Tevba sa imamom, u džemaatu, u džamijama ili na vjerskim skupovima,

3. Tevba sa muršidi - kâmilom (potpunim vodičemna ruhanijetskom putu).

Prvu i drugu tevbu činili smo više puta. Posebne promjene nismo doživjeli. Nismo ostali ustrajni. Treća vrsta tevbe je pokajanje držeći se za ruku (bej’at - prisega) potpunog din-alima, muršidi kâmila, koji je ustrajan u Šeri’atu i okićen sunnetom Resulullahovim

Insan ima dušmane koji ga od Allaha odvlače, i u grijehe uvlače. Tri su vrste ovih dušmana. Prvi najljući, najskriveniji i najopasniji jeste njegov nefs-ego. Uzvišeni Allah u 16. ajetu Sure Kâf kaže:

"Mi smo stvorili čovjeka i znamo kakvu mu vesvesu čini njegov nefs.”

U 53. ajetu Sure Jusuf, Uzvišeni Allah kaže:

"Ja ne pravdam sebe, ta nefs naređuje zlo, osim onoga kojem se Gospodar moj smiluje."

a u 40. i 41. ajetu Sure En-Nâziat Uzvišeni Allah kaže:

"A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i nefsa od prohtijeva


uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.”

Nefs nikome ne daje prednost nad sobom. Zato nev-jernici nisu imali snage da prihvate poslanike, objašnjava-jući to time da su poslanici samo obični ljudi poput njih. Tako je nefsu i danas najteže ukabuliti učitelja - muršida, objašnjavajući to time da je muršid obični čovjek, po-put drugih. Međutim, nisu znali da su poslanička srca svjetiljke blistave koje put obasjavaju. U 45. i 46. ajetu Sure El-Ahzab, Uzvišeni veli:

"O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti

i kao Poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš Allahu, i

kao svjetiljku koja sija.” (El-Ahzab, 45, 46)

A muršidi - vodiči duhovnog puta - su varisi - nas-ljednici Poslanika. I njihova srca spoznajom i ljubavlju sijaju i kao magnet srca murida - onih koji žele Allahovu blizinu, privlače. Muršidi jesu ljudi, ali, ljudi - muttekije - Bogobojazni, muhsini - koji robuju Allahu I kao da ga vide, a Allah I je upravo sa muttekijama i muhsinima. U zadnjem ajetu Sure En-Nahl, Uzvišeni Allah to ističe:

"Zaista je Allah sa onima koji su bogobojazni i koji su dobročinitelji” (Muhsinun)”

I upravo, jedino je to kvalitet koji ih naspram drugih ljudi odlikuje, ništa drugo. Uzvišeni Allah u Suri Hudžurat ističe da su takvi kod Njega najugledniji. Nefs, dakle, želi da bude iznad svih ostalih i da, napokon, dospije na sami vrh oholosti, da poput faraona, sebe božanstvom proglasi.

Drugi naš dušman je šejtan. Njegovo neprijateljstvo je očito, stoga ga nema potrebe posebno pojašnjavati.

Na trećem mjestu je loš drug. Pejgamber je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja.” Insan nije ni svjestan kako se na njega prenose osobine njegovog prijatelja.

U našem vremenu, ovi dušmani su naoružaniji sa podvalama. Naša snaga i upornost, često nam nisu dovoljni da ih pobijedimo. Imamo potrebu za dodatnom snagom, za nekim ko je u vjeri jak i stabilan. Sa njegovom podrškom izbavit ćemo se iz dušmanskih kandži, pošto je Allahova, I milost i pomoć uz njega. Allah, I je ovo naše stanje znao, pa je nakon preseljenja Resulullaha , slao muslimanima Svoje vojnike. Zato trebamo iskoristiti podršku Allahovih vojnika - pejgamberskih nasljednika, da se od dušmana koji nas na Allahovom, I putu presreću, zaštitimo. Svakako to i jeste želja i zadatak Allahovih vojnika, da muslimane potpomažu protiv dušmana.

Allah, I ih je, sa Svoje strane, za ovaj zadatak, naoružao specijalnim oružjem.

KO SU “ALLAHOVI I VOJNICI”?

Allahovi I vojnici su muršidi kamili - potpuni šejhovi. Muršidi su nasljednici Poslanika u duhovnom vođstvu. Oni su potpuni dinski alimi (pošto poznaju i zahirsku nauku - Fikh, a i batinsku - srčana stanja i stupnjeve). Na zadatku su očuvanja šerijata i sunneta od

1� • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • 1�

promjene i zaborava. Kako ćemo te Allahove I vojnike prepoznati? Kada ih vide, ljudi se odmah sjete AllahaI. Na upit ko su Allahove I evlije, Muhammed je rekao: “IZA RUÛ ZUKIRELLAH - kada ih vide, (ljudi) se sjete Allaha” (Tefsir Ibn Kesir, kod tumačenja 62. ajeta Sure Junus). Oni ljude iz gafleta - nemara bude pa ih na AllahaI podsjete, jer su nosioci ma’nevi hejbeta - duhovnog dostojanstva. Ovo je milost koju Allah, I daruje samo kome On hoće. Kada ih ljudi vide iskazuju im poštovanje. Muršidi u dnevnom životu, u svim svojim poslovima, u ibadetima, čak i u osmjesima svojim, onakvi su, kako nam knjige prenose da je bio naš Poslanik . Srca onih, koji imaju priliku da ih vide, to upečatljivo posvjedoče.

Kako ćemo dobiti podršku muršida u borbi protiv dušmana? Dobit ćemo je davanjem prisege - bej’ata. To postižemo kada posjećujemo muršida, a ako nemamo mogućnosti da ga posjetimo, sretnemo se sa njegovim vekilom - zastupnikom, koji je na zadatku od strane mur-šida. (Vekil nema nikakv ma’nevijski stepen, on je samo zastupnik pri davanju bej’ata i objašnjavanju šarta za ulazak u tarikat. ) Izgovaranjem riječi tevbe sa vekilom i obavljajući osam šarta koje ćemo kasnije objasniti, oko-ristit ćemo se ma’nevijskom - ruhanijetskom podrškom Allahovih vojnika.

Ko dođe u posjetu muršidu treba da je svjestan svoje slabosti i potrebe za podrškom. Svim srcem treba da bude okupiran tom svojom slabošću... Isto, kao kad se bolestan čovjek nađe u bolnici, pa mu je jedina preokupacija kako da ozdravi. Nikakve ga druge brige

tada ne obuzimaju. Posjetilac, ukoliko bude obuzet drugim preokupacijama, neće postići željeni cilj, neće primiti lijek za ozdravljenje... Kada odemo muršidu, da bi se njegova duhovna snaga na nas odrazila, prvo svojom rukom moramo uzeti njegovu ruku (muškarci) i učiniti zajedno s njim tevbu za svoje grijehe. Nakon tevbe oba-vezni smo uzeti uputstvo šta sve trebamo tu noć raditi, pažljivo ih saslušati i srcem iskreno prihvatiti. Radnje iz uputstva obavezni smo uraditi te noći. Ovih radnji (šarta) ukupno je osam. Sastoje se iz abdesta, gusula, istihare namaza, izgovaranja tri puta tevbe, istigfara, učenja fatiha, razmišljanja o vlastitom preseljenju - smrti, te srčanog vezivanja za muršida - râbita. Svi šarti se mogu obaviti za 30 - 45 minuta. Ukoliko ove šarte ne obavimo, nismo ušli u tarikat i nećemo dobiti ma’nevijsku podršku muršida.

ŠTA JE TO MA’NEVIJSKA (NEVIDLJIVA, RUHANIJETSKA) PODRŠKA?

Uzeli smo muršida (ili vekila) za ruku, učinili bej’at i iz-govorili tevbu. Kakva nam to podrška time dolazi, koja će nam pomoći u borbi protiv ma’nevi dušmana? Onaj koji iskreno, nakon što uzme muršida za ruku, izgovori tevbu i obavi osam šartova, ubrzo će primijetiti da se ljubav prema dunjaluku presjekla, da je nestala netrpeljivost, osvetoljubivost, mržnja, da su se stari načini ponašanja izmijenili bez imalo vlastitog truda. To će opaziti i shvatiti. Doživjet će promjenu kruga svojih prijatelja. Primijetit će kod sebe promjenu naravi. Postat će blag, saburli. U


srcu će mu se roditi jača ljubav prema Allahu I . Ibadeti će mu postati draži i slađi.

Eto, sve ove i druge blagorodne - pozitivne promjene, Allahovim I bereketom, dogode se sveobuhvatnom ma’nevijskom snagom. Allah I, preko svojih voljenih osoba, šalje nam ovakve svoje poklone.

Zahirskim snagama (vazom, savjetom) ove promjene se nisu mogle dogoditi. Postoje mnogi koji se lijepim va-zovima obraćaju narodu. Ljudi ih slušaju, ali kod njih bit-nih promjena nema. Nakon što se džemat raziđe, ljudi puno od onoga što su čuli zaborave, pa kao i da nisu bili na vazu. Da je zahirska snaga ta koja budi srca, dogodile bi se srčane promjene. Sve ovo nam ukazuje da Allahovi vojnici - muršidi, Allahovom plemenitošću, posjeduju, okom nevidljivu, ali uticajnu moć koja aktivno utiče na buđenje i liječenje srca. U tome se ogleda ta sveobuhvatna, specifična snaga - tesarruf. Kako god da vojska koja čuva državu ima svoje oružje, tako i Allahovi vojnici imaju svoje oružje. Svakako, ma’nevijska vojska ima ma’nevijsko - duhovno oružje, nevidljivo ali snažno. Allahovom dobrotom, naša srca to istinski osjećaju.

Jedan vjerski službenik iz srednje Anadolije, u Turskoj ovako je pričao:

“Petnaest godina sam imam i vaiz džamije. U našu džamiju na sabah namaz dolazilo je petnaestak džematlija. Zadnjih mjesec dana naša džamija se počela puniti. Zainteresiralo me je šta je uzrok da ovi ljudi dođu u džamiju. Pitao sam ih. Odgovorili su mi da su do tada bili na krivom putu, da su pili, kockali, blud činili i opijum

koristili, ali nakon što su posjetili jednog muršida u Menzilu, od tada se kod njih pojavila ljubav za ibadetom. Dobili su snagu da ostave ružne navike. To me jako začudilo, jer do tada nisam imao priliku da nešto tako doživim. Tokom svojih petnaest godina rada ja nisam uspio nikoga odvratiti od ružnih navika. Odmah sam uzeo adresu i otišao u Menzil, tom insanu. Kada sam tamo stigao, vidio sam da se kod njega slijevaju ljudi sa svih strana Turske i šire, sa njim izgovaraju tevbu, obavljaju osam šartova i odlaze. Bez velikih vazova i savjetovanja, oni doživljavaju očite srčane promjene. Svakako, i ja sam dao bej’at, izgovorio tevbu i obavio šarte. Tada se kod mene slast i značenje ibadeta proljepšalo. U meni se rodilo još veće zalaganje i ljubav za Allahom. Shvatio sam da je posao Allahovih vojnika specifičan i da se samim razumom ne može potpuno dokučiti. To je Allahova dobrota koju najdjelotvornije i najdublje samo naša srca osjećaju.” Eto, ovako se opisuje ma’nevijska podrška muršida.

Nakon tevbe i uzimanja ruke Allahovog evlije, zaža-limo što ovo nismo još davno učinili. Koliko nam je vremena uzalud proteklo!?

IMA LI ONIH KOJI SE BOJE UČINITI TEVBU

U današnjem vremenu mnoga naša braća boje se uči-niti tevbu i vezati se za muršida. Razlog njihovom strahu uglavnom je isti. Svi oni osjećaju strah i nesigurnost da će nakon tevbe održati datu riječ pokajanja.


Oni ovako razmišljaju: “Neću ustrajati na tevbi, vratit ću se grijesima, imat ću još veću štetu”. Onaj koji treba da učini tevbu boji se to uraditi i iz razloga što nema pouzdanog saznanja o muršidu i o ma’nevijskoj podršci koja sa njim dolazi.

S druge strane, oni koji su o ovome dobro obaviješteni, i koji su to lično isprobali, žale one koji se boje da učine tevbu. A uistinu, insan nakon tevbe, Allahovom plemeni-tošću, u sebi doživi ogromne pozitivne promjene.

Oni koji međutim, neposredno poslije tevbe ne osjete promjene, treba da ustraju, da se na prvom koraku ne razočaraju, jer Allah I najbolje zna njihovo stanje i želi ih u Svoju blizinu uvoditi na najblaži način, onako kako to njima odgovara.

Nakon tevbe, grijesi koje je prethodno činio kod in-sana postaju jako odvratni. Nakon što doživi odbojnost prema grijesima, ne želi im se više vraćati.

Grijesi mu toliko postanu odbojni, da ih se više ne želi ni sjećati.

"Allah vam je omilio vjerovanje i učinio ga lijepim u srcima vašim, a odvratnim učinio nevjerstvo, grijehe i nepokornost. To su oni

koji su na pravom putu. Dobrotom Allahovom i blagodati Njegovom.” (El-Hudžurat 7,8.)

Oni koji su doživjeli blagodati tevbe, osjećaju veliko žaljenje prema onima koji tevbu nisu učinili, pa potajno počnu Allahu I činiti dovu za njih. Ne mogu iščekati da i oni ovu dobrotu tevbe nađu u svom srcu, pa stalno za

njih dovu čine. Nakon tevbe, kada grijesi AllahovomI do-brotom postanu odvratni, kao što je u predhodnim ajetima navedeno, lijepi poslovi, ponašanje i ibadeti postaju mu sve draži i miliji, tako da se vremenom ibadetima potpuno preda. Što ih više čini, to su mu miliji i draži.

U njegovom, u njenom srcu rodi se još veća ljubav prema Allahu I, prema vjeri i svoj braći muslimanima i svim sestrama muslimankama...

Allah I, tako, preko svojih vojnika neprestano šalje ma’nevijsku podršku u borbi protiv naša tri ma’nevijska dušmana. Nakon tevbe, naša ma’nevijska snaga postaje sve jača i jača. Ova pomoć teče preko srca arifa - Allahovih I vojnika, samo na ona srca i one muride koji su učinili tevbu i koji upražnjavaju râbitu (vezivanje srca za muršida).

Naša braća, koja ovo ne znaju, skeptični su i ne mogu u ovo lahko povjerovati. ”A to je Allahu lahko.” Boje se tevbu učiniti, iako Allah I, voli one koji tevbu čine.

Grijeha se treba bojati, a ne tevbe jer od tevbe štete ne može biti.

Kada bi oni imali spoznaju o ovim ma’neijskim srča-nim duhovnim oplemenjenjima, ne bi se tarikata bojali, već bi se, hrleći u karavanu uključivali.

Ja Rabbi, Ti im katance sa srca otključaj!


TEVBA SA MURŠIDOM

Tevba i istigfar nisu isto. Istigfar znači traženje op-rosta. Tevba je, pak, daleko širi pojam. Tevba je promjena čovjeka iz njegovog lošeg u bolje stanje. Tevba je duhovno oživljenje srca. Tevba podrazumjeva vraćanje vjeri i napuštanje lošeg društva. Tevba je povratak Allahu I i riječima i djelom. Tevba je stalna, neprestana borba sa svojim nefsom (egom) sve dok se on ne preporodi, odgoji i preraste u “smirenu dušu”, koja je zadovoljna Allahom, I i sa kojom je Allah, I zadovoljan. Tevba je dakle, djelo srca, tjela i jezika zajedno, uz snagu dže-maata. Bez džemaata, tevba nema snage. Tevba se može održati samo u jakom društvu, u džemaatu. Zato Allah, I traži da vjernici zajedno čine tevbu kako bi na taj način postigli puni uspjeh.

"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite" (Nur, 31)

Samo zajedno, u džemaatu, možemo postići dob-ročinstvo i takvaluk.

"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti” (Maide, 2)

Da bi insan postigao takvaluk i ustrajnost mora se udružiti sa iskrenima.

"O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni" (Tevba, 119)

Vezivanje za muršida, ili davanje bej'ata, je praksa iz poslaničkog doba i doba pravednih halifa. O prisegi (bej’atu) govori se u suri Feth i suri Mumtehine. Mnogo je

vjerodostojnih hadisa koji govore o neophodnosti bej’ata. U hadisima stoji da će oni koji umru bez bej’ata umrijeti džahilijetskom smrću – smrću neznalice. Onaj koji se srcem ne poveže za Allahovo, I uže, tj. srca iskrenih, biće uskraćen za mnoge dobrote, za spoznaje koja se Allahovom, I milošću, na srce spuštaju. U hadisima nije rečeno da će čovjek bez bejata umrijeti kao nevjernik, već kao neznalica. Onaj koji nije pod bej’atom, puno je uskraćen u osjećanjima ihsana. On neće upoznati ruhanijetski svijet i njegove blagodati neće osjetiti. Čovjek se donekle, može sam sa sobom, nositi u svekolikim sferama islama i imana, ali bez bej’ata, u sferama ihsana, nikako. Svakom muslimanu je potrebno vođstvo muršida jer bez ruke muršida, usamljen ne može da dođe do sveobuhvatne spoznaje. I alimu je potrebna evlijanska ruka, jer će se i on, bez vođstva i bez svijetla u srcu, zanijeti znanjem. Vjera će mu opstajati samo u sferi racia - razuma, a srce će ostati neprobuđeno. Tako neće usvojiti Allahove I tedžellijate i neće proći kroz srčane stupnjeve. Strahopoštovanje prema Allahu, I, iskrenost, srčani vid-besiret, srčana pronicljivost-firaset i tome slično, stanja su i spoznaje koja samo srca osjećaju. Takva stanja i spoznaje razum sam po sebi ne osjeća. Za spoznaju tih stanja potrebno je kušanje-zevk...

Moramo znati da je muršid nasljednik-varis Resu-lullahov Ashabi njegovi činili su tevbu individu-alno, ali su dolazili i Resullulahu da za njih on zatraži oprosta. To je skraćivanje puta. Pejgamberov pogled-nazar, ubrzava srčani put.


Uzvišeni Allah veli:

"A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni, koji su se sami prema sebi ogriješili, dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i

Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv." (Nisa, 64)

Tako postupa i muršid, slijedeći Poslanika Izgovarajući riječi tevbe, on sâm za sebe traži oprost od Allaha I, istovremeno tražeći oprost i za muride. Oni koji ovo negiraju i ovo smatraju beznačajnim i bez-vrijednim, pa tako su i dvoličnjaci reagirali kada su bili pozvani da dođu Poslaniku da i on za njih oprost zatraži.

"A kada im se kaže: 'Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti’, oni glavama svojim tresu

i vidiš ih kako nadmeno odbijaju” (Munafikun)

Niko od murida, dajući bej’at i izgovarajući riječi tevbe nije rekao niti govori:

“O šejhu, oprosti mi, izbriši mi grijehe, spasi me od džehennema, uvedi me u džennet” Svi znamo da ovaj hak apsulutno pripada Allahu I...

Prema tome, tevba nema nikakve veze sa traženjem oprosta od ljudi. Naprotiv, muršid u prvom redu traži oprosta za sebe, a zatim za vjernike i vjernice kao što je to i Poslaniku naređeno da čini.

"Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za

vjernike i vjernice" (Muhammed, 19)

Muršid i murid, držeći se za ruke, zajedno tevbu čine izgovarajući:

“Ja Rabbi, za sve grijehe koje sam počinio ja se kajem.

Kamo sreće da ih nisam počinio. InšaAllah više ih neću činiti”

Muršid voli ovaj ummet i zato za njega traži oprost, a to je najplemenitije svojstvo evlija.

"O oče naš - rekoše oni - zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo zaista zgriješili. Zamoliću

Gospodara svoga da vam oprosti - odgovori on - jer On prašta i On je Milostiv” (Jusuf, 97-98)

Ko je ispravno shvatio bej'at - prisegu i tevbu sa muršidom, on će ispravno shvatiti i teslimijjet – poslušnost prema muršidu. Muršid je Allahov I vojnik. Naoružan je Allahovim I oružjem. Srce mu je ispunjeno spoznajom i ljubavlju. Ne naređuje ništa osim šerijat, budno nad njim bdijući. Muridi mu se pokoravaju sve dok je on pokoran Allahu I i Njegovom Poslaniku Zbog toga ga muridi vole i slijede. Kad je Ebu Bekr Es-Siddik postao halifa rekao je: “Sve dok sam u pokornosti Allahu i Poslaniku dužnost vam je da mi budete pokorni, jer, Allah od vas to traži . Ako ja skrenem sa staze, neka me niko ne slijedi”.

Kao što su se vjernici pokoravali halifi, tako se i muridi pokoravaju muršidu. Zar Allah, I ne naređuje da budemo pokorni svojim predstavnicima – ulul emru?


"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima

vašim (ulul – emr)" (Nisa, 59)

A ko je ulul - emr ako nisu muršidi kamili?

Ko ne razumije bej’at, tevbu i teslimijjet na način kako je izloženo, uskraćen je velike blagodati. Svi zazivamo džemaat a slabo smo spremni da emiru-zapovjedniku budemo poslušni. Pa može li džemaat biti bez imama?

Komentarišući hadise o bej’atu, koje bilježi Muslim, En-Nevevi naglašava da je bej’at farzi ajn, tj. stroga obaveza svakom muslimanu i muslimanki. Evlijanska ruka za bejat je najpreča.

Ukoliko smo spriječeni da posjetimo muršida, tevbu ćemo izgovoriti, i uputstvo o osam šarta dobiti od njegovih vekila. Njima ćemo se obratiti, oni će nas uzeti za ruku, učinit ćemo bej’at (muškarci kod vekila muškaraca, a žene kod vekila - žena) ovako izgovarajući:

“JA RABBI, ZA SVE GRIJEHE KOJE SAM POČINIO JA SE KAJEM.

KAMO SREćE DA IH NISAM POČINIO. INŠAALLAH VIŠE IH NEćU ČINITI”

Ove riječi ponovit ćemo za vekilom.

Onaj koji ovako učini tevbu, pri izgovoru INŠAALLAH, uvjetovao je to Allahovom I pomoći. Po našem akaidu i hajr i šerr se događaju sa Allahovim I emrom.

Iz tog razloga:

BEZ ALLAHOVE I POMOćI NIKO NE MOŽE TEVBU ODRŽATI. JER SVAKI IBADET ČINIMO

ISKLJUČIVO SA ALLAHOVOM POMOćI.

La havle, ve la kuvvete illa billah - nema izbjegavanja grijeha i zla, a nema ni snage za ibadet i dobro osim sa Allahovom I dozvolom.

Nakon zadobijanja ma’nevijske podrške, AllahovomI voljom, moći ćemo svoju tevbu održati. A ako poskliznemo, dobit ćemo snagu i želju za ponovno pokajanje. Eto, to je bereket vezivanja za Allahovog I vojnika.

KORISTI OD TEVBE SA MURŠIDOM

1. Hadis: ”Et-Taibu mine-zzenbi, ke men la zenbe lehu”.Značenje hadisa: “Ko učini tevbu - pokajanje od grijeha, on je kao onaj koji nema grijeha”

2. Ko učini tevbu, i ona mu bude primljena, kako god da se grijeha očistio, tako biva i nagrađen za samu tevbu.

Veličina ove nagrade ovisi o količini grijeha. Pokajnik dobije onoliko sevaba koliko je grijeha počinio. Što je veći broj grijeha, veća mu je i nagrada, jer je onima koji imaju više grijeha, teže tevbu učiniti, nego onim koji su manje griješili. U 70. ajetu Sure El-Furkan, Uzvišeni Allah kaže:

"Ali onima koji se pokaju, uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela (grijehe) u dobra (sevabe) promijeniti.

A Allah prašta i samilostan je.”


3. Iz iskustva znamo i vidimo da Allah, I, činitelju tevbe sa muršidom - Allahovim vojnikom, daruje i pomoć da tevbu održi. Insan tom tevbom i tim bej’atom postaje član ruhanijjetskog džemaata. Ovdje se jasno uočava razlika između individualne, nasamo učinjene tevbe i tevbe sa Allahovim, I evlijom.

4. Činitelja tevbe Allah Uzvišeni upisuje u Knjigu voljenih.

"Zaista Allah voli one koji se kaju i voli one koji se čiste.” (El-Bekare, 222.)

5. Nakon tevbe sa muršidom, njegovim himmetom - ma'nevijskom podrškom, u insanu počinju zaživljavati vjerske istine i stvarnosti.

Allah Uzvišeni, na razne načine počinje ukazivati na blizinu i realnost života poslije smrti. Sve to s ciljem da bi insan zadobio jekin - čvrsto ubjeđenje i da bi njegov iman očvrsnuo od svake sumnje. Primjer su kerameti, lijepi snovi, mudri poslovi, mnogi ma’nevijski halovi - srčana stanja. Jačanjem imana raste i pokornost naredbama. Ljubav i nada prema Allahu, I se povećavaju. Kada neko vidi ili čuje keramet (nadnaravno djelo), ili jako mudar postupak, on pokuša razumom dokučiti značenje. Nakon što se uvjeri da to ne može, preda se razmišljanju. Na kraju bude primoran da prizna da postoje znanje i snaga koji su nevidljivi. Ovo znanje zove se ilmi-ledun ili ilmi-ma’nevijat. Ova vrsta znanja je spomenuta u Kur’anu

u Suri Kehf, u slučaju Musau i Hidra u. Allah, I je ovako opisao hazreti Hidra:

"I nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali, i onome što samo Mi znamo, naučili.” (El-Kehf, 65. )

Postao je iskreni Allahov rob, zatim posebnu milost od Allaha I zadobio, i na kraju, (ilmi-ledun) posebno znanje, darovano od Allaha I, ponio. Allah I ovim znanjem dariva svoje izabranike od svojih evlija. U literaturi se oni zovu havasul-evlija. Preko ovog Allahovog, I znanja - ilmi-ledun, muršidu je omogućeno da kontroliše na hiljadama kilometara udaljene muride, da im podršku daje, da oni u grijehe ne bi ulazili, da bi ih od ma’nevijskih bolesti liječo i štitio. Nije ovo čudno, jer on (muršid) gleda Allahovim, I nûrom - svjetlom, kako stoji u hadisu: “Itteku firasetel-mu’mini. Fe innehu jenzuru bi Nurillahi azze ve dželle – Pazite na pronicljivost mu’minskog pogleda. Pa zaista on gleda AllahovimI nûrom - svjetlošću.” Hadis prenosi Ebu Seid El-Hudri t, a bilježi ga Tirmizi u svom “Sunenu”.

Ovim specifičnim znanjem (ilmi-ledun) i srčanim vidom (firaset), Allahov, I vojnik - muršidi-kâmil, potpuni vodič, Allahovim, I emerom utiče na one koji su učinili tevbu. Ovaj uticaj i djelovanje zove se himmet muršida.

6. Onaj koji tevbu učini, doživi da mu Allahovo, I zadovoljstvo bude stalno u nijjetu - namjerama pri činjenju djela. I ova promjena se događa isključivo himmetom muršida.


7. Za hatar tevbe i himmeta muršida, Allah Uzvišeni onima koji su tevbu učinili uskladi ovosvjetske poslove.

Hadis: “Ko tevbu učini i u istigfaru ustraje, Uzvišeni Allah će ga ovosvjetskih i ahiretskih tegoba i briga osloboditi i odakle se ne nada, opskrbiti.” (Ebu Davud)

Trgovac, kome trgovina ne ide dobro, službenik ili radnik, koji ima nedovoljno primanje, dobit će bereket - Allahov, I blagoslov u zaradi i hrani koju jede. Ukoliko ga pogodi nevolja ili bolest, Allah, I, koji mu je to spustio će, sebebom dove i himmeta muršida, to otkloniti i dati mu ozdravljenje.

8. Bolesti koje mnogo štete ibadetu kao:

klanjanje namaza sa teškoćom i srčana neprisutnost u namazu,

ne obavljanje namaza na vrijeme,

vesvese u ibadetima,

duga nada,

ljubav za imetkom, dunjalukom, itd.

bivaju blago izliječene bereketom muršidovog ma’ne-vi pogleda (nazar) na srce murida.

9. Ružna narav, kao ohlost, pohlepa, zavist, pre-nošenje tuđih riječi, škrtost, samoljublje, samoisticanje,

svađanje, hvalisanje, uhođenje, otkrivanje sramota, itd. bereketom Allahovog vojnika - muršida i njegove dove, polahko se otklonjaju. Ove loše navike su uzrokom da ne možemo ni sebe, a niti druge zavoljeti u ime Allaha, I Lijek protiv njih dolazi preko muršidovog srca. Argument za ovu tvrdnju je stanje i ahlak prije i poslije vezivanja za muršida.

10. Za one koji su upali u velike grijehe kao što su kocka, alkohol, zinaluk, ubistva, itd. te koji se iz ovakvih i sličnih stanja sami ne mogu izbaviti, muršidova podrška je od ogromnog značaja.

Nakon tevbe, oni će se uvjeriti da će im ovi grijesi postati jako odvratni i strani. Veliki je broj onih, iz naše sredine, koji su se u ovo potpuno uvjerili.

11. Osvjedočena korist je ljubav koja se povećava prema muršidu. Posebno što je naš muršid od ehli-bejta, jer je krvno vezan preko Hazreti Husejna t za Resulullaha .

Muhamed je rekao: “Volite Allaha jer vas hrani iz Svojih blagodati. Volite mene radi Allahove ljubavi, a volite moj ehli-bejt radi moje ljubavi.” Hadis bilježi Tirmizi, Bejheki u Šuabu i Hakim u Mustedreku. Znati voljeti je dragocjeni dar koji ne uživaju sva srca. U drugom hadisu ovako stoji: “Čovjek je sa onim koga voli.” Hadis bilježe Buharija i Muslim. Svakako, ovo zajedništvo će biti i ahiretsko. Ljubav prema muršidu


obezbijedit će nam Allahovu, I ljubav. Iz ljubavi prema svojim muršidima i Junus Emre, i Mevlana i Šah Nakši-bend i Sejjid Abdul-Kadir Gejlani i mnogi drugi velikani, zadobili su Allahovu, I ljubav. Zato je voljeti dragocjeni ni’met od Allaha, I Voljeti je najdragocjeniji, i u isto vrijeme najlakši način ibadeta. Zamisli - voljeti radi Allahovog, I zadovoljstva! O, naš Gospodaru, ispuni naša srca ljubavlju radi Tebe!

12. Oni koji su se, čineći tevbu, vezali za muršida, počinju sve više i više voljeti svoju braću muslimane.

Da bi čovjek shvatio veličinu međusobne ljubavi, dovoljno je da prati međusobne susrete onih koji su se sa muršidom Allahu, I pokajali. Kad se sretnu rukuju se, grle i ljube. Mlađi ljube ruke starijim, a stariji mlađe ljube u oči. Svako drugoga vidi boljim od sebe i stoga mu iskazuje ljubav i poštovanje. Onaj koji je prije tevbe imao puno grijeha, stalno vidi svoje grijehe pred sobom. Sebe vidi malim i lošim, a sve ostale većim i boljim, pa ih stoga smatra zaslužnijim da im ruke ljubi. Obzirom da svi vide sebe takvim, stalno pokušavaju drugima ruku poljubiti. I ovim činom, zadivljujuće raste međusobna ljubav. Alim, pak, ovako o sebi razmišlja: “Ja sam počinio grijehe, jer sam svoj život provodio bez stvarnog srčanog zikra - spominjanja Allaha, I . Ibadete sam obavljao sa gafletom - srčanim nemarom. I oni su nepotpuni. Druge sam savjetovao a sâm nisam puno od toga činio. Neznalici će biti oprošteno zato što nije znao, a šta je sa mnom? ” I oni koji su griješili, i oni koji

su puno ibadeta činili tako razmišljajući bivaju ponizni prema Allahu, I i blagi prema braći i sestrama. Alimi - sufije svoje ibadete ispunjavaju sa brigom da li su im kabul – da li su im primljeni. Zabrinuti su, jer znaju da će na kijametskom danu biti izvedena jedna grupa - onih gluhih. To su oni koji su se divili i ponosili svojim djelima i sebe smatrali dobrim insanima, oni koji su mislili: “Ima li iko kao mi?” Naš Pejgamber se utjecao AllahuI od dičenja svojim dobrim djelima. Znajući ovaj sunnet, prave sufije stalno obnavljaju tevbu i mnogo čine istigfar - mole Allaha, I za oprost.

13. Allah, I će posjetioce Njegovog alima, evlije, za svaku stopu nagraditi sevabima.

Ovakvim posjetama povećava se ljubav murida prema muršidu. Allah, I spušta svoju ljubav na one koji se radi Njega posjećuju. I ovo se može samo doživljavati, ovo se neda ispričati. Pitali su jednog arifa kako se muhabbet - ljubav može povećati? “Čestom posjetom muršidu”, odgovorio je. I često druženje braće, radi Allaha, I, radi ibadeta i hizmeta dinu, kao i druženje sestara, rezultirat će ogromnom međusobnom ljubavlju. Oni u druženjima (sohbetima) postaju stvarnom dinskom braćom, kako je i pomenuto u suri Hudžurat.

14. Slijedeća korist od tevbe sa muršidom vezana je za preseljenje sa ovoga svijeta.


Najveća opasnost za insana je u posljednjim ovodunjalučkim trenutcima, onda kada dušu svoju ispušta. Ko god svoj iman u tim trenutcima spasi, on je vječiti sretnik. Ukoliko pak, insan, svoj kraj ne okonča sa imanom, kakve koristi od svog njegovog prethodnog ibadeta i znanja. U trenutku preseljenja svakom muslimanu, prije nego ispusti svoju dušu, šejtan obavezno dođe, da tada, kada je insan najslabiji, njegov iman mu ukrade. Šejtan je vrlo lukav i iskusan u ovom svom zanatu. Zato kada prilazi onome koji preseljava on ne otkriva svoje pravo lice, jer je došao da insana prevari. On posudi lik nekog dobrog alima ili osobe od povjerenja, dobrog poznanika smrtnikovog. U smrtnoj agoniji insan dobije groznicu. Za ublažavanje te vrućice, te iscrpljujuće temperature, kada se mozak pomuti, šejtan mu ponudi vodu, lubenicu ili voće koje bi insana osvježilo. Tada se, na vrlo neprimjetan način, šejtan potrudi da insana navede da izgovori riječ koja bi ga bez imana odvela sa ovoga svijeta... Nažalost, u dosta slučajeva i uspijeva. U smrtnoj muci pamet i znanje ništa ne koriste. Kako god se u prirodnoj nepogodi ili u saobraćajnoj nesreći insan od panike zbuni i ne zna šta da uradi, u smrtnoj situaciji njegovo stanje je još teže i beznadežnije. Samo Allah, I tada može insana zaštiti. Za tjeranje šejtana, Allah, I baš u tom trenutku otkrije muršidov ruhanijjet - njegovu duhovnu snagu, od koje šejtan prestrašen pobjegne. Murid tada osjeti prisutnost prijatelja, Allahovog, I vojnika, razboritost mu se vrati i sa imanom, inšaAllah preseli. Ovo čovjekovo stanje mnogi alimi u svojim knjigama opisuju. Arifi prenose da to u svojim kešfovima - ruhanijjetskim otkrovenjima,

vide. A mnogi muridi nakon preseljenja, na snu izvijeste one koji ih sanjaju da se sve baš ovako događa.

15. Slijedeća korist od tevbe sa muršidom vezana je za liječenje srca od štete nastale svakodnevnim svjesnim ili nesvjesnim griješenjem.

Nakon svakog našeg grijeha na srcu nam ostane crna tačka, kako nam se to u hadisu opisuje. Pošto se ove tačke našim griješenjem namnože, srce biva poput zatamnjenog, zacrnjenog ogledala. Na ogledalu srca ne može se više ništa vidjeti. Ovako potamnjeno srce postalo je bolesno. Iz tog razloga ono u ibadetima ne osjeća slast, niti je zbog naših prekršaja tužno. Poput je onoga koji je prehlađen, pa ni u čemu slasti i okusa nema. Ni lijepe ni ružne mirise ne osjeća.

Za ovakvu srčanu - ma’nevi bolest, lijek je kod ma’nevi doktora - muršida.

Muršidovim srčanim pogledom - nazar, tevedždžu-hom, sohbetom, dovom i preporučenim ma’nevijskim lijekovima - zikrom, ova će bolest polahko nestati. Bolesnik koji se malo oporavi, ne smije prestati sa daljom terapijom. Ukoliko je moguće mjesečno, ili nakon nekoliko mjeseci, ili bar jednom godišnje, potrebno je otići muršidu na kontrolu, da bi muršid spriječio ponovnu pojavu bolesti.

Nemoj se čuditi, poštovani čitaoče, što Allah, I ovolike srčane berekete, spušta preko svojih vojnika. Čuvaj se da bi ovo porekao jer ćeš tada neke ajete i


hadise zanegirati. Naveli smo ti dokaze da specifično znanje, ilmi-ledun, tedžellijati, i pogled sa Allahovim, I nûrom - firaset, postoji. A u hadisu – kudsiji, koji bilježi Buhari, kada Allah, I opisuje roba kojeg zavoli, ističe da Allah, I, baš On lično, upravlja vidom, sluhom, rukom, nogom svog roba. I na kraju kaže:

“I kada on kod Mene utočište zatraži, Ja mu sigurno utočište pružim. I kada od Mene nešto zatraži, Ja mu to obavezno dam.”

Kao što vidimo, dova ovakvih insana se ne odbija. Ovo je velika Allahova, I plemenitost. Da i mi budemo dostojni, pa da Allahove, I evlije za nas dovu čine. Amin!

16. Murid, pored velike koristi od tevbe sa muršidom, ima veliku korist od zikrova koje mu muršid preporuči.

Zikr - vird daje se samo na lični zahtjev murida. Tako, uzimanje virda, poslije tevbe nije obavezno. Sam murid će to, vremenom, srcem poželjeti. Ovaj vird je veoma jak. Pošto se kod nas Nakšibendija - Halidija zikr obavlja direktno srcem, bez pokretanja tijela i jezika, u samoći, srce vrlo brzo oživi i dobije nur. Oni koji čine zikr, nakon slasti i očitog mehlema koji dobiju, više zikir ne napuštaju. Od zikra - srčanog spominjanja Allaha, I , koristi su nebrojene.

Zikr je lijek duhovnim bolestima srca. Svima je ovaj lijek potreban. Ni jedan insan se ne može smiriti, osim kod Allaha Uzvišenog, kada Njega spominje. Šta je

razlog velikim psihičkim i duševnim krizama, ogromnim prazninama u dubini duše, osim nedostatak zikrullaha - spominjanja Voljenog. Uzvišeni veli:

"One koji vjeruju, i čija se srca, kada se Allah spomene, smiruju - a srca se doista

spominjanjem Allaha smiruju.” (Er-Ra’d, 28. )

U ajetu je rečeno da se srca smiruju spominjanjem Allaha, I , tako da nosioc zikra treba biti srce, a ne samo jezik kao što mnogi misle. Zato je svako dužan srce na to privikavati dok samo srce ne počne činiti zikir. Šejh Ibn Ataullah El-Iskenderi u svojim “Mudrostima” kaže: “Ne ostavljaj zikra zbog toga što tvoje srce nije prisutno sa Allahom u njemu. Jer je tvoja nemarnost od zikra još gora od nemarnosti u zikru. Možda će te On sa zikra popraćenog nemarnošću (gaflet), uzdići na zikr popraćen budnošću (jekaza), a sa zikra popraćenog budnošću, na zikr popraćen prisutnošću (hudur). A sa zikra popraćenog prisutnošću, na zikr tvog osjećaja odsutnosti u odnosu na sve osim na Spominjanog, a to Allahu nije teško.” Vidimo, dakle da zikr može i treba biti srcem (kalbi).

Da navedemo još koji hadis koji opisuje veličinu zikrullaha.

Od Ebu Derdaa t se prenosi da je Vjerovjesnik rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o vašem najboljem djelu, najčišćem kod vašeg Gospodara, koje će vas na najveće deredže uzdići, i koje je bolje od dijeljenja zlata i srebra, i koje vam je bolje od toga da sretnete svoje neprijatelje pa da ih po


vratovima njihovim udarate, i da oni po vratovima vašim udaraju?” Rekoše (prisutni): “Svakako, o Allahov poslaniče.” Reče (Alejhisselam): “Zikrullah, spominjanje Allaha Uzvišenog.” Hadis bilježi Ibn Madže, u kitabu El-Edeb, u poglavlju Fadluzzikri, zatim Imami Malik u svom Muvettau.

Ebu Seid El-Hudri, t prenosi da je Vjerovjesnik, upitan: “Koji su robovi najboljeg stepena kod Allaha na Sudnjem danu?” (Alejhisselam) odgovori: “Oni koji Allaha mnogo spominju.” Rekao sam (Ebu Seid): “O Allahov poslaniče, i od gazije na Allahovom putu?” Reče: “Kada bi čak udarao po kafirima i mušricima sve dok se sablja ne slomi i krvlju oboji, opet bi oni koji Allaha mnogo spominju, bili bolji od njega za deredžu.” Bilježi Tirmizi u kitabu “Ed-Deavat”.

Taberani bilježi hadis od Ebul-Vazia, a ovaj prenosi od Ebu Derde, a ovaj od Ebu Musa El-Ešarija, t da je Vjerovjesnik, rekao: “Kada bi čovjek iz svog krila dijelio dirheme (srebreni novac), a drugi Allaha spominjao, zakir - onaj koji Allaha spominje, bio bi bolji.” U “Medžmei-zzevaidu” stoji, bilježi ga Taberani u “Evsatu”, a prenosioci su pouzdani - sikat.

Ebu Hurejre je rekao: “Resulullah, je putovao prema Mekki, pa je prošao pored brda koje se zove Džemedan, pa reče: “Putujte, ovo je Džemedan, pretekli su muferridun.” Upitaše: “A ko su muferridun, o Allahov Poslaniče?” Reče: “Oni koji Allaha mnogo spominju, i one (žene) koje Allaha mnogo spominju.” Hadis bilježi Muslim.

Vjerovjesnik, je rekao: “Primjer onoga koji spominje svog Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je primjer živog i mrtvog.” Hadis bilježi Buhari od Ebu Musa El-Ešarija.

Bejheki merfuan bilježi hadis Abdullah b. Omera, da je Vjerovjesnik, rekao: “Svaka stvar ima sredstvo za čišćenje. Sredstvo za čišćenje srca je zikrullah - spominjanje Allaha Uzvišenog. I nema ničega što bolje spašava od Allahove kazne, od zikrullaha.” Rekoše: “A ni džihad na Allahovom putu?” Reče: “Pa čak i kada bi udarao sabljom sve dok je ne slomi.”

Samo se sa zikrullahom postiže spoznaja i AllahovaI ljubav. Kroz zikir sve više i više upoznajemo Allaha, I Meleci poznaju Allaha, I, pa zato u zikru i u ljubavi ne posustaju. Ljubav raste samo sa zikrullahom. Ko koga voli on ga i spominje.

I da navedemo koristi zikra koje Kur’an spominje:

"Spominjite Vi Mene, i Ja ću vas spominjati.” (El-Bekare, 152.)

Hadis kudsi: "Ja sam sa onim ko Me spominje, pa ko Me spominje u jednoj skupini Ja ga spominjem u još boljoj skupini, a ko Me spominje u sebi Ja ga spominjem u Svom Biću.”

17. Sljedeća korist koja dolazi od tevbe sa AllahovimI prijateljem, jeste da će kod insana nestati neodlučnosti, a zadobit će pouzdanost i sigurnost. Slast prema ovom


svijetu se topi. Žudnja za dobrim djelima se povećava, sve više i jače.

18. Nakon tevbe, dolazi do proljepšavanja ahlaka i ibadeta. Allah, I će murida podučavati ma’nevijskim znanjem - ilmi-ledun. U hadisu stoji: “Ko bude postupao po onome što zna, Allah će ga podučiti onome što nije znao.”

19. Ova tačka odnosi se na onoga koji bude sebeb da neko drugi učini tevbu.

Onaj koji učini tevbu, pa ispriča ljepote koje je nakon tevbe doživio i bude uzrok da ostala braća i sestre saznaju za muršida i obave tevbu, imat će sevabe od njihove tevbe. Iz hadisa znamo da svako ko bude sebeb nekog hairli djela, ima nagradu njegovih počinitelja.

20. Oni koji sa muršidom učine tevbu, osjete kod sebe velike promjene i koristi. Muršid u njihovim očima počinje bivati sve draži i dragocjeniji. Iz ovoga vidimo da nam Allah, I sve ljepote spušta preko muršida. Ma’nevijske ljepote idu preko ruhova, ma’nevi svijeta. Muršida, zbog toga što nas priprema za ahiretski život, zavolimo kao rođenog oca. A neki ga vole i više od toga. Pa nakon što se u našem srcu upotpuni ljubav prema muršidu, Allah Uzvišeni ovoj ljubavi pridoda ljubav prema Resulullahu , a kada se ova ljubav upotpuni, tada On doda ljubav prema Sebi.

21. Mogućnost saznanja o koristi ili štetnosti posla koji radimo

Allah I je muršide naoružao ilmi-ledunom - skrivenim, specifičnim znanjem. Njihova srca su česme ilhama - Allahovog, I nadahnuća njegovim robovima. Tako se i mi râbitom - srčanim vezivanjem za (ruhanijjet) muršida, ovim, muršidu datim ilumom, okoristimo.

22. Tražiti njihovu dovu, jer se ona ne odbija.

Za hatar svojih prijatelja Allah I će nam ono što od Njega tražimo, dati. I dunja i Ahiret su u Allahovoj, I ruci.

23. Koristi koje imamo kada pričamo o muršidima, dobrim ljudima.

U uvodu knjige “Nuzhetul-Medžalis” stoji hadis: “Spominjite salihine - dobre ljude, spustit će se na vas bereket - blagoslov.” kao i hadis: “Pri spominjanju salihina - dobrih Allahovih, I robova, spušta se rahmet – milost”.

Kada se na jednom mjestu spusti rahmet, ući će u srca prisutnih, te će njihova srca omekšati. U njihovim srcima će se povećati ljubav prema Allahu I, i zaželit će put koji Njemu vodi.

24. Prisustvo muršidovom sohbetu - sijelu, je od velike važnosti za bolesna srca. Pogled muršidov je


podržan tedželli-nûrevima. Preko njegovog pogleda Allah, I oživljava uspavana srca. Buhari bilježi poduži hadis (br. 2161) u kojem se spominje da Allah, I ima posebne meleke koji samo traže mjesta gdje se Allah, I spominje. Pri kraju hadisa stoji da Allah, I kaže svojim melecima: “Budite svjedoci da sam ovima oprostio.” Onda meleci kažu: “Među njima je jedan koji nije od njih, došao je zbog svoje lične potrebe.” Allah, I im odgovori: “To su takvi ljudi, neće biti od nesretnih onaj, koji sa njima sjedi.” Ovaj hadis je muštuluk onima koji se okupljaju radi hatme-Hadžegan i sohbeta. Hadis također potpuno objelodanjuje dragocjenost zajedničke dove.

MOŽE LI SE ZNATI DA LI JE TEVBA PRIMLJENA

Odgovor na ovo višeznačno pitanje je pozitivan. Postoje očigledni dokazi koji potvrđuju da je tevba kabul – da je primljena. Stanje muridovo nakon tevbe se promijeni, i to se očituje:

Počinitelj tevbe prestane činiti grijehe;

Njegova narav se počne mijenjati na bolje;

Ibadeti mu u srcu postaju sve draži;

Harami su mu sve odvratniji.

Muštuluk je onome koji kod sebe primijeti ovakve promjene.

ŠTA DA RADE PREKRŠIOCI TEVBE ?

1. Moraju napustiti staro (loše) društvo;

2. zmirit će tuđi hakk (dugove), ako postoje;

3. Ponovo će učiniti tevbu sa muršidom ili vekilom, nastojat će, u svom pokajanju, biti što iskreniji. Osam šartova će te noći obavezno obaviti. Samo tako će biti potpomognuti ma’nevi podrškom koju Allah, I šalje preko srca svojih prijatelja.

4. Činitelj tevbe, za svoje grijehe, apsolutno mora sebe vidjeti krivim. Ne smije nikako krivicu svojih grijeha, preko sudbine (kadera) pripisivati Allahu Uzvišenom. Adem u je u Džennetu pojeo sa zabranjenog stabla, ali je potom učinio tevbu, iskreno se pokajao Allahu I, i taj grijeh vidio djelom svog manjkavog nefsa. Međutim, Iblis nije okrivio svoj nefs. Njegov nefs mu se svidio, pa je grijeh, okrivljujući kader, pripisao Allahu Uzvišenom.

"E zato što si odredio, pa sam u zabludu pao.” “Reče: ‘Kunem se da ću ih na Tvom pravom

putu presretati.’ ” (El-A’raf, 16.)

Zbog toga, mu tevba nije primljena. Pretjerana zaljubljenost u svoj nefs, ogromna samodopadljivost, viđenje sebe bezgriješnim, bez mane, proizveli su u njemu oholost. Zbog toga on zasluži vječno prokletstvo.

Ko učini tevbu, priznajući svoju slabost, okrivljujući sebe, moleći Allaha, I ponizno, njegova će tevba, inšaAllah, biti kabul.


Ko jednom učini tevbu sa muršidom, ili vekilom, pa je prekrši, vrata tevbe mu se neće zatvoriti. On ima pravo da obnavlja tevbu sve dok ne postigne njenu ispravnost i u tom ne postane ustrajan.

Jednog dana došao je neki čovjek Aliji t i rekao: “O Ali, ja sam počinio grijeh. Šta da radim?” “Učini tevbu”, odgovorio je Hazreti Ali. “Učinio sam tevbu, ali sam je prekršio”, uzvrati čovjek. “Opet ponovi tevbu”, posavjetova ga H. Ali. “Do kada ću ponavljati tevbu?”, upita čovjek. “Sve dok šejtan ne bude pobijeđen”, odgovori H. Ali, t

Iz ovoga proizilazi da musliman ne smije gubiti nadu i da će, ma koliko puta poskliznuo na putu, ili sa njega sasvim skrenuo, opet moći svoju tevbu obnoviti, i činiće tako sve dok ne postane duhovno potpuno stabilan.

KAKO ODRŽATI TEVBU?

Za održavanje tevbe potrebno je biti ustrajan u sljedećih pet obaveznih radnji, a to su:

posjeta muršidu,

izbor dobrog društva,

prisustvo sohbetima i hatmama,

obavljanje râbite nakon akšam-namaza,

zikr, obavljanje virda.

1. Posjeta muršidu

Murid treba imati stalnu želju za posjetom svome muršidu. Ne smije odustajati od te namjere. Treba da bude u čežnji za tim susretom, i to: jednom sedmično, jednom mjesečno ili bar jednom godišnje. Oni koji iz opravdanog razloga ne mognu otići u posjetu muršidu niti jednom u toku godine, strpljivo će isčekivati vrijeme kada će im Allah, I omogućiti tu posjetu.

2. Izbor dobrog društva

Murid će nastojati da što više bude u društvu onih koji su obavili tevbu. Naveli smo hadis: “Čovjek je na vjeri svog prijatelja”. Stoga, od velikog je značaja biti u društvu onih koji se kaju.

3. Prisustvo sohbetima i hatmama

Murid će nastojati biti prisutan na sohbetu i hatmi, bar jednom sedmično. Mlađe osobe, učenici, to će činiti u onoj mjeri kad i koliko im okolnosti dozvoljavaju. Za njih je njihovo učenje prioritet, ali ako budu u mogućnosti, s vremena na vrijeme obavit će hatmu i slušati sohbet.

4. R Â B I T A

Râbitu moramo ispravno shvatiti, jer mnogi je pogrešno razumiju. Svaki je čovjek, htio to ili ne, u râbiti, tj. u misanoj vezi s nekim ili nečim i u razmišljanju. Svi smo mi svakodnevno u nekoj vrsti râbite. Nekima je srce vezano za posao, nekima za karijeru, nekima za bolest,


itd. Râbita u tesavvufu podrazumijeva razmišljanje i vezivanje za nekoga ko će nas podsjećati na Allaha, I Već prije smo citirali hadis u kojem stoji da su evlije oni koji ljude podsjećaju na Allaha, I

Evo jednog od objašnjenja râbite. ”Râbita podrazumijeva vezivanje srca za muršidi kâmila - potpunog vodiča, koji je postigao kod Allaha, I takav stupanj da posjeduje Allahov, I nûr, tj. besiret - srčani vid i firaset - srčanu pronicljivost, i na kome se jasno vide Allahovi, I tedžellijati, jer muršidi kâmil je muridu poput oluka. Murid koji svoje srce ljubavlju veže za muršida, će postići da mu sa njegovog (muršidovog) srca teče fejz - Allahovo, I svjetlo.” (Ibrahim Fesih)

Râbita je jedna od kur’anskih naredbi razmišljanja, jedan od vidova murakabe - samonadziranja, i jedan vid ljubavi prema Allahu, I Oni koji niječu râbitu vele: “Zašto da razmišljamo o insanu, zašto da ne razmišljamo o Allahu, I? Kakav je plod razmišljanja o nekom čovjeku?” Međutim znamo da su učenjaci akaida rekli: “Allah, I je uzvišen od toga da Ga možemo zamišljati. Kako god Allaha, I zamisliš, pogriješio si, Allah, I je uzvišen od te predodžbe.” U hadisu stoji: “Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu”. Ko bude činio râbitu sa nijjetom da mu se srce sjeti Allaha, I, da postigne stvarni srčani zikr, da se Allahovi, I tedžellijati na njega prenesu, njegova râbita će biti ispravna i plodonosna. Ovo nije širk, već naprotiv, muridova staza se osvjetljava nurom muršidovog besireta i firaseta, te

na taj način srce putuje i uzima veće svjetlo, i postaje ašik za Allahom, I

Ashabi su mnogo voljeli Resulullaha , o njemu razmišljali, o njemu pričali, pa su se uspeli na visoke stupnjeve i postigli Allahovo, I zadovoljstvo. Oni su se stalno sa srca pejgamberskog napajali. A uzimanjem fejza uspostavlja se hôd siratul-mustekimom, od stupnja ka stupnju, iz stanja u stanje.

Pošto su muršidi kâmili nosioci tedžellijata Allahovih, I imena i svojstava, nasljednici Allahovih Poslanika, oni ih u njihovim zadacima i nasljeđuju. Ljudi, Ademovi sinovi, trebaju poput svog babe Ademau, usvojiti Allahova, I imena. Oni koji žele Allaha, I u svom sazrijevanju, vežu svoja srca za one sa kojima je Allah.

Uzvišeni kaže:

"A Allah je zaista sa muhsinima" (El-’Ankebut, 69)

Znamo da stupanj ihsana znači, robovati AllahuI kao da Ga gledaš. Treba znati da se na takvima, na muhsinima, pored svih stvorenja, pored svega stvorenog, Allahovi tedžellijati najviše manifestuju. Pa zar nije upravo čovjek, Allahov halifa na Zemlji?!

Suština râbite je zadobiti ljubav. Ashabi su upravo i postigli suštinu râbite. Hadis: “Nećete postati istinski vjernici, dok vam ja ne budem draži od vas samih, od vaših ukućana, od vaših imetaka, i od svih ostalih ljudi”. (Buhari, Muslim, Nesai, Ibn Madže) Upravo sufije, preko pejgamberskih nasljednika, dobijajući gorivo

�0 • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • �1

ljubavi, Pejgambera , kako je rečeno u prethodnom hadisu, i zavole. Zato nam je râbita potrebna.

Djevojke i žene neće zamišljati muršidove crte lica, nego nûr koji s njegovog čela dolazi, a evlijanski nûr srcima je lijek. Ovo nije šehvet, strast nefsa, jer nûr od Allaha, I dolazi i na srce silazi, ako je nijet radi AllahaI. Ashabijke nisu voljele Pejgambera zbog njegove muškosti, nego zbog toga što ga Allah I voli, što svjetlo spoznaje i miris Dženneta od njega dolazi. Tako se i žene muridi odnose prema muršidu. Ko drugačije o ovome misli, ili je velika neznalica, ili munafik što sumnju ubacuje.

U râbiti nije cilj sam insan, nego manifestacija Allahovih svojstava koja se nalaze u njemu. Mi ih postižemo preko onih koji su postigli Allahova, I imena. Kome je Allah I olakšao da ovo shvati na velikom je dobru. Sa muršidom činimo tevbu, jer Allah uz tevbu svoga evlije, Svojom plemenitošću i našu tevbu prima - ukabuli. Muršida volimo i njemu smo u teslimijjetu zato što njega Allah, I voli. Pošto je on u pokornosti Allahu, I, volimo ga jer Allah preko njega svoj fejz na nas izljeva. Mi svoje srce u suštini, izlažemo Allahovom nûru. Oni koji ovo niječu, koji suštinu firaseta ne znaju, koji mu se suprotstavljaju, šta god da kažu, neka kažu... Mi s ljubavlju svoju râbitu činimo...

Biti sa iskrenim Allahovim robovima ne znači biti sa njima samo tjelesno, a srcima se vezati za nešto drugo. Pravo bivanje sa iskrenima je biti svojim srcima sa njima. Allah nam naređuje da budemo sa iskrenima pa kaže:

"O vjernici, bojte se Allaha, i budite sa onima koji su iskreni." (El-Bekare, 119)

Ta njihova iskrenost u vjeri, ukoliko svoja srca povežemo sa njihovim, preći će na naša srca. Eto, to je râbita. Džahili će zbog nepoznavanja prenošenja ruhanijjetskih darova, sa srca na srce, râbitu možda nazvati i širkom. Međutim, muršid je upravo sredstvo (vesilet) na putu spoznaje i postizanja Allahovog, I zadovoljstva.

Allah Uzvišeni kaže:

"O vjernici, Allaha se bojte i tražite do Njega sredstva - vesilet." (El-Maide, 35)

Mnogi komentatori Kur'ana kažu da se sredstvo u ajetu "vesilet", odnosi na "ulemau-l-hakikati ve meša-jihu-t-tarikati", tj. poznavaoce suštine dina, vodiče na srčanom putu. O ovome ajetu pogledaj knjige o tevessulu i vesiletu.

Murid se treba srcem vezati za ruhanijjet svoga muršida, kojeg će predočiti pred sobom, tako isčekujući fejz. Za svijet ruhova, fizička udaljenost ne predstavlja nikakvu zapreku. Srca se i na velikim udaljenostima povezuju. Srčana ljubav ne poznaje granice. Ukoliko se srce ne bude napajalo tedžellijatima sa srca Allahovog, I evlije, i ne bude se za njega vezalo, vezat će se za nešto od dunjaluka. Râbita presjeca srčane veze prema dunjaluku, a povećava ljubav prema Džennetu, što je uslov srčanog puta. Ruhanijjet jednog muršida može biti prisutan u isto vrijeme na nekoliko mjesta. Njegovo tijelo je jedno i na jednom mjestu,


ali ruhanijjet shodno potrebama, na više mjesta. Ne čudi se! - Svijet ruhova ne liči na svijet tjelesa. U literaturi se ovo naziva “teaddudu-rûhanijje”.

Imam Sujuti, u svojoj risali pod nazivom “El-ha-beru-ddall ala vudžudil-kutbi vel-evtadi ve nnudžebai vel-ebdal” navodi dokaze, kako se to iz naslova vidi za postojanje kutba, evtada, nudžeba i ebdala. On objašnjava da među Allahovim, I evlijama postoji svojevrsna hijerarhija. Na početku risale ukazuje da se ne treba osvrtati na nijekanje onih ljudi koji ove stepene poriču i koji su tvrdoglavi, jer oni zaista nemaju znanje i slijede samo svoje mišljenje i pretpostavke. Allah Uzvišeni za takvu grupaciju veli:

"A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka

istini ne koristi." (En-Nedžm, 28)

Poslije navoda mnogobrojnih predaja o postojanju ove Allahove, I vojske, koji među sobom nisu zavidni i koji znaju pravo boljega od sebe, Sujuti, na kraju risale prenosi primjer koji potvrđuje da se ruhanijjet jednog muršida može pojaviti u isto vrijeme na više mjesta. El-Jafii u knjizi "Kifajetul-mu'tekid" kaže da su ebdali dobili ime po tome što imaju bedele - zamjenike, tj. da, kada budu odsutni tjelesno sa jednog mjesta, zamjenjuju ih njihovi ruhanijjeti. A potom navodi slučaj Šejh Muferridž Ed-Demamilija, kojega je jedan od njegovih murida vidio na Arefatu, a drugi opet, na njegovom mjestu u njihovoj zâviji - dergjahu u Demamilu, i to u istom danu. Pa kada se murid - hadžija vratio sa hadždža ispričao je to ovom drugom muridu, pa su se

zbog toga porječkali. Kada je problem došao do šejha, on im je rekao: “evlija - AllahovI prijatelj, kada se upotpuni njegov evlijaluk, može se na nekoliko mjesta, u isto vrijeme pojaviti svojim ruhanijjetom.” Ovaj svijet se terminološki zove “Alemul-Misâl”. Tako je iskaz i jednog i drugog murida bio istinit. Sujuti, na kraju potvrđuje da se ne radi o postojanju dva ili više tijela, nego o mnogobrojnosti istog ruhanijjeta. Kao što je sunce jedno, a zrake mu mnogobrojne!

Kao što vidimo nekada se o ovim temama otvoreno govorilo i pisalo, a danas ljudi nemaju snage da u takvo nešto povjeruju. Materija i forma je nadvladala. Duhovnost, skoro da se izgubila.

Allah Uzvišeni, slučaj Zulejhin i Jusufov, u ovako opisuje:

"I ona je bila poželjela njega, a on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga

nije opomenu-burhan, ugledao." (Jusuf, 24)

Naći ćeš mnoge mufessire da kažu da je opomena - burhan, koji je Jusuf u ugledao, bio upravo ruhanijjet njegovog oca Jakuba u Pogledaj npr. Ruhul-bejan. I ovo je od dokaza istinitosti râbite i pojavljivanja ruhanijjeta. Tek kada se murid ustrajno veže za ruhanijjet muršida, i kada Allah, I ljepotom muršidovog ruhanijjeta oživi srce murida, murid dobije jekin - čvrsto ubjeđenje u srčane ma’nevi operacije. Ukoliko ustraje u tome dobit će velike darove, i njegova ruhanijjetska snaga će ojačati, a nefs i njegove vojske će slabiti. Onaj koji se ćešće i iskrenije

�4 • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • ��

vezuje (râbita) za muršida, brže napreduje na svom ruhanijjetskom putu.

Râbitom se postiže ljubav, a ljubav je uslov za put. Zato i ti, brate i sestro, svojim inatom, ne zatvaraj vrata svjetla pred sobom. Nemaš pravo prema sebi smatrati se nedostojnim za ovaj put. Allahova, I plemenitost, dobrota i milost veći su od slabosti tvoga srca. Tvoje je da se vežeš (râbita) poput lubenice koja je vezana svojom peteljkom. Sve dok je vezana, sunce je grije a ona i nesvjesno zreli i raste. Otrgnutoj lubenici nema rasta i napretka. Dođi, Allaova kapija je otvorena. Prije râbite, a poslije akšam-namaza, lijepo je klanjati dva rekâta salatul-evvabin (namaz pokajnikâ).

Râbitu, kao tarikatski šart, postupak koji se sva-kodnevno praktikuje, propisuju svojim muridima samo šejhovi koji su na mekamu fena-a i beka-a. U suprotnom, posljedice i za šejha i za muride mogu biti pogubne.

5. Zikr, obavljanje virda

Već smo spomenuli važnost i neke koristi virda - zikra. U usulu našeg tarikata postoji zikr srca, zikr lataifa i zikr nefj-isbat. Zikr srca i zikr lataifa je sa lafzi-dželalom ALLAH, ALLAH, a zikr nefj-isbat je izgovor LA ILAHE ILLALLAH uz kontrolu disanja.

O STANJIMA MURŠIDA

Slijedeći kur’anske imperative i držeći se sunneta Resulullaha sufijski put je počeo zajedno sa Islamom, i traje sve do našeg vremena. Oni koji hode

ma’nevi-ruhanijjetskim putem, oni čine ibadete iz ljubavi prema Allahu, I Prvi od putnika ovog puta bili su Ebu Bekr, Ali, Selman El-Farisi i drugi uzoriti ashabi. Svi su oni bili drugovi, štićenici i miljenici Resulullaha . Oni su prvi uzeli uputu o ovom putu lično od našeg Pejgambera . Ova uputa je neprekinuto prenašana na one koji su željeli ovaj put, ovu spoznaju, ovu ljubav. I sve tako do našeg vremena, ova ljubav i spoznaja prenosila se sa srca na srce. Da, upravo tako, sa srca na srce, jer ona se samo srcima može prenositi. Uputa ovog ma’nevijskog puta tako je došla i do nas. Učitelji ovog puta su sve svoje ovosvjetske i ahiretske poslove, svoje pokrete, običaje i narav upotpunili sunnetom našeg Pejgambera . Kur’an je njihova vodilja, pa su dinskom znanju pridavali veliku važnost. Pored njih su bili alimi i mule - učeni ljudi i medrese. El-Hamdulillahi, i u našem Menzilu danas žive alimi i postoji medresa u kojoj se stiče znanje šerijata. Svi poznati muršidi su u doba svog sazrijevanja, bili u hizmetu svojim muršidima. Kada je došlo vrijeme njihove ma’nevijske zrelosti, dobili su izune - dozvole za iršâd, za duhovno vođstvo. Ovi izuni nisu vezani za volju njihovih muršida, već su davani na išaret Allaha, I Ovo nije privatna ili porodična stvar. Za ovaj zadatak, Allah, dž. š. izabire koga On hoće. Onima kojima Allah, dž. š. nije dao dozvolu, oni ne mogu biti drugima od ma’nevijske koristi.

Međutim, oni koji zaista imaju dozvolu, Allah, dž. š. je njihov lični pomagač. Zbog toga drugi ljudi od njih imaju koristi. Allah, dž. š. je muršidima ukazao posebnu milost, pa zbog toga na putu Voljenog njihovi muridi iz dana u dan sve više napreduju. Allah, dž. š. pomaže samo one


kojima je dao Svoju dozvolu. Tako da se svako može lahko uvjeriti u ispravnost svog muršida. Promotrit će njegov šeriat, te nafaku, kako i odakle mu dolazi. Vrlo je bitno odakle muršidu i preko koga dolazi hrana. Na kraju će i sam, za vrlo kratko vrijeme, kod sebe doživjeti pozitivne promjene. A šta se sve dešava u srcima, to se ne da ispričati. Dođi i doživi. Istinski muršidi su, od strane Allaha Uzvišenog, nadareni zrelošću, razboritošću, odgojem, firasetom, - srčanom pronicljivošću, ilmi ledunom - specifičnim srčanim znanjem, takvalukom, iskrenošću, itd. Muršidi se razlikuju po snazi. Preko jednih dolazi veća, a preko drugih manja podrška. Svi se oni drže svog mezheba, a od svojih murida traže isto, da se svako drži svog mezheba. To su ljudi koji su u ma’nevijskom sazrijevanju došli do stepena jekina - osvjedočenja, čvrste ubijeđenosti, vjerovanja, kao da očima gledaju.

Ljudska pamet ne može u potpunosti razumjeti njihov nutarnji svijet. U literaturi, muršidi se ovako opisuju “Zahiruhu meal-halk, batinuhu meal Hakk”. To znači: vanjštinom, svojim tijelom su sa stvorenjima, a nutrinom, svojim srcem su sa Hakkom - Allahom Uzvišenim.

"Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju..." (En-Nûr, 37.)

Sa muršidom se može razgovarati i o ovosvjetskim poslovima, oni mogu u tom učestvovati, ali srca su im stalno sa Allahom, I Oni nemaju ljubav za ovosvjetskim bogatstvima. Ovosvjetski poslovi im služe kao sredstvo kojim se zarađuje Ahiret. Njihov cilj je isključivo zadobijanje Ahireta, a nikako sabiranje imetka. Pošto su njihova srca

potpuno ispunjena ljubavlju prema Allahu, I, u njima nije ostalo nimalo mjesta za ovosvjetske imetke. Allah, I ih je pročistio i izabrao za Sebe. Muršidi su Allahovi, I vojnici na ovoj zemlji. Preko njih, Allah, I vodi ljude pravim putem. Oni su stvarni i potpuni nasljednici Pejgambera . Zato oni nastavljaju njegov zadatak. Allah I snagu i svjetlo spušta na svoje halife na zemlji.

Oni koji rade suprotno sunnetu našeg Pejgambera ne mogu biti muršidi. Čak i kada bi se kod njih i na hiljade kerameta vidjelo, njihovo stanje je isto kao temelj kuće koji je postavljen na ledu. Iako on zimi izgleda čvrst i tvrd, kada toplota ljetna navali, led se rastopi i nestane, a zajedno sa sobom i temelj ponese. Kako da neko ko šeriat nije upotpunio, ko jede odakle god mu se nudi, ko sam nije došao do upute, drugog da na hidajetu - uputi potpomaže?

CILJ SUFIJSKOG PUTA U OVOM VREMENU

Sufijski put je put na kome su odgajani muršidi...

To je škola koju su pohađali ašici i dobri robovi - salihi. U našem vremenu sufijski put je postao mekteb gdje se spašava iman, jer, u ovom vremenu, najveći problem je kako iman sačuvati. Ljudi su danas pali u krizu imana.

Sada je na ovom putu stari postupak postao luksuz, jer kad se neko davi, njemu je najvažnije kako da spasi svoj život. Insan, nakon što se izbavi od utapanja, tek tada počne razmišljati o odjeći, žeđi i gladi. Ljudi su u opasnosti od ma’nevijskog davljenja. Srca su skoro

�� • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • ��

prestala sa zikrom kucati, a oči iz čežnje za Voljenim plakati...

Allah, I, za svako vrijeme, daje i zadatak muršidima. Za svako vrijeme postoji odgovarajuće oružje. Prije četrdeset godina u ovaj tarikat nije mogao ući ko je htio. Klanjala bi se istihara - namaz, pa, ko bi dobio znak, taj bi se primao u ovaj tarikat. Obzirom na naše vrijeme, u kome je velika opasnost od ma’nevijskog davljenja, Allah, I je iz rahmeta prema svojim robovima, ovu kapiju otvorio svakome ko želi da dođe. Pa ko god danas hoće, ma’nevijsku podršku, može je zadobiti. Takav je emer današnjeg vakta.

Zato, dragi čitatelju, nemoj se čuditi, ako si ovo shvatio na način iz koga ti izvire tvoje pitanje: Kako može taj i taj ući u tarikat ? A pogotovo nemoj, zbog nekoga ko je slab u tarikatu, okriviti muršida ili cio tarikat.

S druge strane, postoje oni koji misle da su u ovom vremenu bitnije knjige koje opisuju iman. Oni su donekle u pravu, ali postoje tačke koje oni dovoljno ne poznaju. Ovaj put na kome su se odgajali muršidi, postao je blagorodni put spašavanja imana.

Danas, nažalost, nisu samo džahili oni koji ne poštuju propise imana, puno je i onih koji su u nauku upućeni. Među njima ima i onih koji su završili vjerske škole. Jedan naš brat musliman, koji je došao u posjetu našem muršidu, ovako nam je ispričao: “Moj sin je završio vjersku školu, ali namaze nije obavljao. Mnogo sam se trudio da ga vratim imanu, da namaze obavlja, ali nije bilo koristi. Ali kada je otišao kod ovog muršida u

posjetu, od tada više namaze ne propušta. Zakleo sam se da ću i ja ovdje doći, ako moj sin poslije svoje posjete počne klanjati. Tako smo ja i moja čeljad, evo došli, i svi skupa smo tevbu učinili. Nadamo se da će je Allah, I ukabuliti.”

Danas, svi priznajemo da je kriza duhovnosti, kriza morala, da nemamo dovoljno volje za izvršavanje dinskih naredbi. Ni knjige, ni risale ne mogu, u potpunosti, ovu našu bolest izliječiti. Da bi se knjige isčitale i razumjele, potrebno je mnogo vremena. Sa muršidom, ovo vrijeme se uveliko skrati. Često, samo jedan dan proveden sa muršidom, bude dovoljan da se od ove vrste bolesti izliječimo, da stupimo na put hidžre Allahu, I

MURŠIDI I ALIMI, VJERSKE VOĐE

Svaki muršid obavezno mora biti i âlim (učenjak), on mora da poznaje zahirsko znanje - šeriatske propise i fikh, ali i batinsko znanje - tesavvuf, da je na stupnju ihsana, da poznaje sve stupnjeve i stanja srca. Veliki je broj onih koji uopšte ne znaju za skriveno - batin znanje, pa ga stoga i negiraju. Buhari bilježi od Ebu Hurejre, t da je rekao: “Zapamtio sam od Resulullaha, dvije posude (znanja). Jednu sam (vam) izložio. A da sam izložio i drugu, ovaj (moj) grkljan bio bi prerezan.” (Buhari, Kitabul-ilm, br. 117)

U zadnjem ajetu Sure Et-Talak spominje se da je Allah, I stvorio sedam nebesa i isto toliko zemalja. Kada je nekakav čovjek pitao Ibn Abbasa, t o značenju ovog


ajeta, rekao mu je: “Jesi li siguran da ne bi postao kâfir, kada bih te o tome obavjestio.” (Tefsir Taberi, 28-152. )

Muhammed, je rekao: “Dvije su vrste znanja. Znanje na jeziku, to je Allahov dokaz Njegovim stvorenjima, i znanje u srcu, a to je korisno znanje.” (Tirmizi Hakim u Nevadiru, Ibn Abdil-Berr, sa vjerodostojnim senedom). Iz prethodno navedenih iskaza ashaba, t, uviđamo da je skriveno znanje podareno pojedincima, znanje čiju suštinu većina ljudi ne može pojmiti. Iz citiranog hadisa, opet doznajemo da je to znanje spušteno na srca. Muršid je obdaren tim znanjem, ilmi-ledunom, koje je specifično po tome što ga Allah, I spušta na srce onih robova koji ga mogu nositi. Zbog blagodati ovog znanja, muršidi su osobe koje Allaha, I najbolje poznaju, najviše Ga se boje i najviše Ga vole. Allah, I im je podario, ma’nevijski tesarruf, tj. ruhanijjetsku jačinu i uticaj, pa ljude navode na dobro, a odvraćaju od zla, bez korištenja riječi. Njihova srčana čistoća jako doima one koji je vide, pa oni za tom čitoćom i ljepotom pohrle. Jedna čudna toplina u prsima tjera ljude da se mijenjaju na bolje, i to bez vaza i puno isprazne teorije. Mogli bi smo pokazati na stotine primjera izmjena tih stanja.

S druge strane, alimi, hodže, profesori, doktori, itd., naučili su znanje iz knjiga. Ne posjeduju ilmi-ledun, a niti ma’nevi tesarruf. Jedino, ponekad, djeluju na ljude govorom i savjetom. Oni priznaju i kažu: “Koliko god možemo vazimo i savjetujemo, ali naše riječi nemaju uticaja na ljude, zbunjeni smo, šta da radimo?”

Trebamo znati da moramo među sobom imati alime, studirati šeriatsko znanje, i djecu poučavati znanju ali isto tako, svima je potrebno evljansko vođstvo. Postoje nevidljive opasne srčane bolesti koje knjige i jezik ne mogu izliječiti. I alimima, i hodžama, i profesorima, i doktorima je potrebna ruka muršida. Allahovo, I svjetlo trebaju sva srca. Ta svjetlost se preko čistih srca prenosi i usvaja.

"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se

među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” (El-En´am, 122)

"On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo

pomoću kog ćete ići...” (El-Hadid, 28)

Brate i sestro, dođite da naslijedite svjetlo pomoću kojeg ćete pravim putem ići. Vezivanjem za muršida postaješ karika u lancu. Ruhanijjetski si vezan sve do Resulullaha, .

Svaki muršid je odgojen kod prethodnog muršida. Džahili – neznalice, kako god da su ma’nevi stranom odgojeni, ne mogu postati muršidi. Ebu Bekr, t je bio i alim (vlasnik zahirskog znanja), i arif (vlasnik batinskog znanja). Tako je i Selman Farisi, t, pa iza njega Kasim b. Muhammed b. Ebi Bekr t, pa svi redom do Šah Nakšibenda, k.s., pa do Mevlana Halid El-Bagdadija, k.s., i tako do našeg muršida Sejjid Abdulbakija k.s. El-Hamdulillahi kad znamo preko kojih ljudi nam je svjetlo došlo. El-Hamdulillahi kad znamo ko su nam


naši svijetli duhovni preci. Ovo je zlatna silsila - zlatni lanac. Žovotopisi ljudi u silsili, poznati su i zapisani. Zlatnu silsilu ćemo spomenuti na kraju risale.

HATMA HADŽEGAN

Oni koji su dali bej’at i obavili osam šarta, mogu prisustvovati jednom posebnom zikru koji se zove Hatma Hadžegan. Sastoji se od istigfara, sure El-Fatiha, salavata, Elem-nešrahleke (sura Inširah), sure Ihlasa i dove. Uči se jednom dnevno i svakog dana. Traje 15-20 minuta, a može se obaviti pojedinačno ili u džemaatu. Prema našim procjenama, ova Hatma se danas uči na 10.000 mjesta. Za veliku Hatmu nagrada je 333 kur’anske Hatme. U dovi se sevabi od ove Hatme poklanjaju širom svijeta svima onima koji su tevbu sa muršidom ili muršidovim vekilom učinili.

Hatmu Hadžegan poklanjamo na 10.000 mjesta širom svijeta i onima koji je ne mogu taj dan proučiti, a pripadnici su tarikata, jer u dovi stoji “vel-muntesibine ila hazihi-ttarikati...” tj. i svim pripadnicima ovog tarikata. Ovo učenje dogodi se na toliko mjesta dnevno. Od nas ide na 10.000 mjesta, i nama sa 10.000 mjesta dolazi. Svakom pojedincu u knjigu njegovih djela upisuje se 10.000 * 133 = 1. 330. 000 kur’anskih Hatmi sevaba. Treba znati da na ovom putu sevabi nisu cilj. Naš cilj je zadobijanje Allahove, I blizine i Njegovog zadovoljstva.

O DŽEZBAMA

Sufijski put je put ljubavi. Kada ljubav prema AllahuI uđe u naša srca, tada dolazi do svojevrsnog uzbuđenja koje se ispoljava u džezbi. Pošto to uzbuđenje nabuja, sa srca se ta ljubav odrazi i na organe, poput ključale vode koja se iz posude preljeva. Džezba se dešava u ašik srcima kada slušaju Kur’an, kada se spomene AllahI, Resulullah, muršid, ili istinit govor. Džezba se pojavljuje shodno jačini ruha (kabilijjet). Neko od te ljubavi glasno i naglo krikne, nekima se naježi koža i tijelo zatrese.

"Od njega se kože ježe." (Ez-Zumer, 23)

Neki u svojim džezbama plaču.

"Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju.” (El-Maide, 83)

"I da On na smijeh i suze navodi." (En-Nedžm, 43)

Drugi opet u džezbama počnu govoriti nezemaljskim govorom, tada se sami sebi obraćaju. Ovaj govor se zove lisani hâl ili govor stanja. Prvaci ovog puta navode u svojim kitabima 200 vrsta džezbi.

Džezba je poklon od Allaha, I koju On daruje kome hoće. Oni koji imaju džezbu brže putuju AllahuI i Njegovoj ljubavi. Džezba je poput prijevoznog sredstva. Ko, recimo želi putovati u Istanbul, koristit će, npr. autobus kao prijevozno sredstvo. Nakon što stigne u Istanbul, autobus mu više nije potreban. Tako i džezba


koristi na putu ka Allahu, I do određenog mjesta. Nakon tog određenog mjesta džezba mu se oduzima. Džezba je, dakle, privremeno prijevozno sredstvo, a ne cilj.

Džezba je veliki nimet, kao i Hatma Hadžegan. Za Hatmu je nagrada ogromna, kao i za džezbu. Nagrada je velika, s obzirom da je džezba djelo ljubavi. Klasici su kazali: “Džezbetun min džezbatirrahman tuvazi amele-ssekalejn.” tj.”džezba od Milostivog je vrijedna kao djela ljudi i džinna”. Svakako uzimajući u obzir djela koja nisu ponikla iz ljubavi.

Za ljubav je nagrada najveća. O džezbi i njenoj nagradi pogledaj Tenvirul-Kulub. Džezba je AllahovI lični poklon, ne postiže se radom i trudom. Ona se pojavljuje i nakon izvjesnog vremena odjednom nestaje. Nije dozvoljeno nijekati stanja onih koji su u džezbi. Imam Sujuti u svojim fetvama na pitanje: “Kada neko od sufija ustane iz sijela u stanju zikra, zbog vârida - odraz tedžellijata, koji ga je nadvladao, da li ga imamo pravo u tome spriječiti?” ovako odgovara: “To mu se ne smije nijekati, s obzirom da je on u svom stanju savladan. Ovako su odgovorili i pojedini imami hanefijskog mezheba, a i sve malikije su u svojim odgovorima na ovakva pitanja, odgovorili pozitivno, bez protivljenja.” Iza toga Imami Sujuti navodi slučaj kada je Dža’fer b. Ebi Talib t zaplesao pred Resulullahom, , kada mu je Resulullah, rekao: “Sličan si mi i tjelesno i moralno.” Na taj ples Resulullah nije negodovao, jer je plesanje bilo izazvano velikom ljubavlju i ushićenjem. Pogledaj El-Hâvi lil-fetava, 2/234.

Oni koji ne poznaju džezbu, sažaljevaju se na džezbelije bojeći se da su poludjeli, tužni su zbog njih.

Međutim, džezbelijama je pamet na mjestu, nemaju nikakve veze sa ludilom. Oni su prezadovoljni svojim stanjem, i željeli bi da iz tog stanja nikada ne izađu. U džezbama je ogromna ma’nevijska slast i užitak. Džezbelija bi poželio prije umrijeti nego te užitke izgubiti. Opasnost je zapravo u bezosjećajnosti, nemarnosti i neosjetljivosti srca. Uzvišeni kaže:

"Teško onima čija su srca neosjetljiva kada se spomene Allah!” (Zumer, 22)

O NAŠEM NAJVEćEM NEPRIJATELJU - NEFSU

Nefs je taj koji insana vodi u propast. Njegovu vesvesu najlakše je prepoznati u mjesecu Ramazanu. U Ramazanu šejtani su svezani, ali zbog nefsanske vesvese ljudi i uz Ramazan loše razmišljaju i loše rade.

"Mi smo čovjeka stvorili i znamo kakvu mu vesvesu nefs čini.” (Kâf, 16)

Primjer faraona, Šedada, Karuna i svih sličnih njima je primjer onih koji su se uzdigli pa zatim propali. Njihovo stradanje uzrokovao je nefs. Nefsovi su im porasli, pa su, na kraju, čak sami sebe i Gospodarem proglasili. To je zato što čovjekov nefs ne voli da iko bude uzvišeniji od njega. Nefsanska vesvesa daleko je opasnija od šejtanske. Zar Faraon nije znao da on nije Gospodar? Naravno da je znao, ali nažalost, poslušao je svog nefsa. Faraon je poticao od siromašnih ljudi. Otac mu je bio čoban, a on je bio stražar. Jedne noći su bili poubijani


vladarevi iskreni ljudi. Tada je Faraon zauzeo prijestolje. Nefs mu se jako osilio, i kao rezultat toga pogodile su ga velike nesreće. Zato neka svako razmisli, koja je njegova vrijednost, naspram Allahove I veličine.

Čovjekova vrijednost, naspram Allahove, I veličine nije ni koliko jedna vaška, uš. Dovoljno je da čovjek samo pogleda od čega je stvoren i kako ga je Allah, I stvorio. Kada čovjek shvati svoju nemoć, ovisnost, nepotpunost, i prihvati tu istinu, Allah I ga uzdigne i daruje mu visoku deredžu. Ukoliko čovjek pomisli da nešto više od drugih znači, tada je propao. Čovjek nikako ne smije sebe vidjeti posebnim. Takvu priliku ne smije dati svome nefsu. Svaka vrsta sramote dolazi zbog nefsa. Zlo naneseno drugima, opet je zbog nefsa. Kada čovjek shvati svoje siromaštvo i nemoć, i kada uvidi da nema nižeg stvorenja od nefsa, kod sebe će spriječiti oholost i nadmenost. Tek tada će se početi ponašati u skladu sa Allahovim, I naredbama. Kada bi se čovjek npr. sam pokušao boriti sa grupom od hiljadu ljudi i htio im se suprotstaviti i napasti ih, da li bi uspio? Naravno da ne bi. Naspram njih bio bi jadan i nemoćan. Pa kada je to tako, čovjek bi prema Velikom i Moćnom Allahu, uistinu trebao biti skrušen i pokoran. Čovjek se mora ravnati po Allahovom zakonu. Šeriat je temelj svake sreće. U suštini Allahovih, I naredbi krije se blizina, ljubav i spoznaja. Nema puta do li Resulullahovog, . U njegovom Sunnetu je naš spas.

KAKO TREBAMO RAZMIŠLJATI

Mnogo ih je koji kažu, da ko ne razlikuje dobro od zla zove se ludim. Ludih ljudi ima dvije vrste.

1. Ovosvjetski ludaci cijepaju svoju odjeću, nepotrebno i nepovezano govore, nepotrebnim poslovima se bave. To je zato jer nemaju pameti.

2. Ahiretski ludaci su oni koji ne razlikuju dobro i zlo vezano za ahiret. Oni nisu zaokupljeni Allahom, I i ne drže se istinskog pravca koji vodi Allahu, I

Ovosvjetskim luđacima ljudi se smiju, sa njima se izigravaju i čude se njihovim poslovima. Ahiretski luđaci su u još gorem stanju.

Moramo znati da se musliman ne biva samo imenom. Gospodar svjetova gleda u nijjet-namjeru i u djela, a ne u imena i u fizički izgled. Ako čovjek nema plemenite namjere i ako ne čini dobra djela, kakvu vrijednost onda ima njegovo muslimansko ime.

Spas ljudi je u imanu, u čuvanju imana.

"O vjernici, bojte se Allah istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani” (Ali Imran, 102)

Za insana nema ničeg boljeg, časnijeg i dragocjenijeg od imana. Iman je ključ vječnog spasa. Samo sa imanom se može pred Allaha bez straha izaći i u Džennet ući. Zato insan mora svoj iman dobro, dobro čuvati. Treba biti krajnje oprezan da mu ga lopovi ne ukradu. Kako god čovjek čuva vrijedne stvari, tako i još bolje mora


čuvati svoj iman. Pošto je lopova mnogo, a vrijeme velikih iskušenja i smutnji nastupilo, insanu je lakše svoj iman sačuvati u društvu Allahovog evlije jer tada je čovjek pod nadzorom i čuvanjem. Iman će ojačavati bereketom Allahovog svjetla koje dolazi kroz râbitu – srčanu povezanost sa muršidom.

Čuvaj se! Kada se nefsu spomene muršid, zatre-peri i joguni se. Ugledaj se na velikane koji su se AllahovimI halifama pokorili i tako se nefsanske spletke spasili! Mnogi neće, čak ni Imamu Mehdiji bej’at dati. Imamet - vođstvo pripada Ehli-bejtu, pa dođi, Resulullahovoj krvi ruku daj!

Tedželijjati su na početku puta kratkotrajni i brzi. To je Allahova, I blagodat i blagost prema srcima koje želi očistiti i spoznajom i ljubavlju ih napuniti. Ove početne zrake u sufijskoj terminologiji nazivaju se bevarik – bljesci, levami’ – prve zrake otkrovenja itd.

Srce je u početku ustreptalo, uznemireno, pomalo zbunjeno, jer je dospjelo u novi svijet. Zatim, ono postaje sve jače i stabilnije, više svjetla uzima.

U râbiti je velika korist. U njoj se doživljava kušanje-zevk. Ko čini râbitu pripada društvu zaljubljenih. Allahov, I fejz se ne prekida. Allahov, I salavat, Allahov rahmet stalno teku. Srce se treba, poput antene, okrenuti na pravu stranu. Pa je svejedno, bili na poslu, u autu, u gostima, u trgovini ili bilo gdje, prijem signala je dobar. Što su iskušenja veća prijem je još bolji. To je Allahov, I salavat na vjernike.

"On je onaj koji na vas salavat donosi (koji

vam milost pruža) i meleci Njegovi, da vas izvede iz tmina na svjetlo. On je prema

vjernicima samilostan" (Ahzab, 43)

Dođi i ti, da se u ovom društvu tvoje srce AllahovimI nurem zapali. Ovo nisu bajke, ne sumnjaj! AllahovI salavat neka je na sve nas!

LIJEPA ćUD

Jedino posjedovanjem lijepe ćudi čovjek se može sačuvati bolesti svog nefsa i postići spoznaju Allaha Uzvišenog. Muhammed je uzor u svim lijepim osobinama. Allah, I ga je odgojio i odgoj mu uljepšao.

"Ti si, zaista, najljepše ćudi” (Kalem, 4)

Tesavvuf, u svojoj cjelosti, jeste način lijepog vladanja. Ko god pokaže više pravilnog odnosa prema drugom on je time pokazao i viši stepan tesavvufa. Mnogi ajeti Kur’ani Kerima govore o moralu i lijepom ponašanju. Evo samo nekih ajeta:

"Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se

iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno” (Ali Imran, 159)

Hazreti Lukman savjetuje svog sina ovako:

"I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli

ni gordog ni hvalisavog, u hodu budi odmjeren a u govoru ne budi grlat” (Lukman, 18-19)


"Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni

prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo srećni” (Fussilet, 34-35)

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati

neprijateljsvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj” (Isra, 53)

"Mir tebi" - reče Ibrahim, - “Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je

vrlo dobar prema meni” (Mejrem, 47)

"I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji i kad su u obilju i kad

su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli

one koji dobra djela čine”. (Ali Imran, 133-134)

"I oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče,

prolaze dostojanstveno” (Furkan, 72)

"Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je

u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju, i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji

se velikih grijeha i razvrata klone i koji, kada ih ko rasrdi, opraštaju" (Šura, 36, 37)

U hadisi – šerifima naš Poslanik kaže:

“Najbolji musliman u pogledu vjerovanja i vjerskih propisa je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.

Najbolji mu’min po ubjeđenju je onaj koji koji je najljepše ćudi (ahlaka).

Najbolji muhadžir je onaj koji se kloni AllahovihI zabrana. Najbolji džihad je džihad onoga koji se bori protiv sebe (svog nefsa) u ime Uzvišenog Allaha” (Taberani, hadis sahih).

Allahu, I je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi (ahlaka). (Taberani, hadis sahih)

Ako želite da vas Allah, I i Njegov Poslanik zavole, onda, kada vam se nešto povjeri ispunite; kada gvorite budite iskreni i budite dobri i prijatni prema svojim komšijama. (Taberani, hadis hasen)

Jedan čovjek je rekao Poslaniku : “Posavjetuj me, Božiji Poslaniče!” Poslanik mu reče: “Nemoj se ljutiti!”. Čovjek je nekoliko puta ponovio pitanje a


Poslanik mu je svaki put odgovorio isto: “Nemoj se ljutiti”. (Buhari)

Stid i iman idu jedno uz drugo, pa kada jedno od njih dvoje nestane, nestane i drugo. (Bejheki, hadis sahih).

Uzvišeni Allah je Plemenit i voli plemenitost i čestito vladanje (ahlak), a prezire opakost (onoga ko se bezobzirno ponaša i nisko spušta). (Bejheki, Ebu Nuajm, hadis sahih)

Poslan sam da usavršim plemenite naravi. (Buhari u Edebul mufred)

Dobročinstvo je lijep ahlak, a grijeh je ono što te peče u duši i što ti je mrsko da svijet sazna i otkrije. (Muslim, Tirmizi)

Najbolji među vama su oni koji imaju najljepšu narav. (Tirmizi, hadis sahih)

Najbolje što je ljudima dato je lijepa narav. (Nesai, sahih)

Najbolji muslimani su oni od čijih ruku i jezika su pošteđeni i mirni ostali muslimani. (Muslim)

Budi lijepe naravi i ustraj u šutnji. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, ničim ljepšim od toga ljudi se ne mogu okititi. (Ebu Ja’la-hadis hasen)

Držite se iskrenosti jer iskrenost, zaista, vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Čovjek koji neprestano govori iskreno, teži i traga za istinom, biva kod Allaha I upisan kao iskreni.

Klonite se laži jer laž vodi ka (ostalom) griješenju, a griješenje vodi u vatru. Čovjek koji neprestalno laže i teži lažima, biva upisan kod Allaha I kao lažac. (Muslim)

Budi skroman (ponizan), bit ćeš najpobožniji čovjek; budi zadovoljan sa onim što imaš, bit ćeš najzahvalniji čovjek; želi ljudima ono što želiš samom sebi, bit ćeš pravi vjernik; lijepo se ponašaj prema svome komšiji, bit ćeš musliman; nemoj se puno smijati jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce. (Bejheki, hadis sahih)

Nije jak onaj koji pobjeđuje u hrvanju, jak je onaj ko sebe savlada kad je u srdžbi. (Buhari, Muslim)

Neće ostvariti ono što želi i propast će čovjek u čije srce Allah nije stavio milost za druge ljude. (Dulabi, B. Asakir – hadis hasen)

Savjetujem te da budeš od onih koji ne proklinju. (Ahmed, hadis sahih)

Allahu najmrži čovjek je zagriženi svadljivac. (Buhari, Muslim)

Ne srdi se i Džennet je tvoj. (Taberani, hadis sahih)

“Nemojte jedan drugom zavidjeti, nemojte jedan drugog varati (u trgovini), nemojte jedan drugog mrziti, nemojte, naljutivši se, jedan drugom leđa okretati i kada neko od vas sklopi ugovor o kupoprodaji, nemojte se nadmetati s njim i uplitati mu se, o Allahovi robovi, budite (prava) braća.


Musliman je muslimanu brat; neće mu nepravdu nanositi, neće ga napustiti (ostaviti na cjedilu) i neće ga poniziti. Bogobojaznost (takvaluk) je ovdje”, rekao je Poslanik tri puta pokazujući na svoja prsa”.

“Dosta bi jednom čovjeku bilo zla kada bi (samo) ponizio svoga brata muslimana. Muslimanu su strogo zabranjeni krv (život), imetak i čast drugog muslimana” (Muslim)

“Nema ništa teže na mizanu (vaga na Sudnjem danu) od ahlaka (lijepe naravi)”. (Ahmed, hadis sahih)

Naš prvak, gavsi-azam sejjid Abdulhakim, k.s., u jednom svom sohbetu ovako je rekao:

“Lijepe osobine mogu se vidjeti i kod životinja. Tako pas ima deset lijepih osobina. Ovih deset osobina trebale bi se obavezno naći i kod mu’mina.

1. Vjernost, odanost; pas svog vlasnika neće napustiti i kada bi vlasnik ga tjerao i galamio na njega, unatoč tome pas će mu biti na usluzi.

2. Zahvalnost; šta god da dobije pas prihvata i s tim je zadovoljan, za sofru ne prilazi nego čeka i zadovoljan je sa onim šta mu se dade.

3. Poniznost; mjesto gdje spava i kud se kreće jednostavno je, on ne traži za sebe udobnost, a hrani ne nalazi mahanu.

4. Pouzdanje; ne brine se šta će sutra jesti.

5. Pokornost; neće napustiti domaćina kada bi ga i udarao pa čak, kada bi mu i nogu slomio, on bi opet, na poziv dotrčao, mašući repom i pokazujući pokornost. Dobročinitelja prepoznaje i ne zaboravlja ga.

6. Zuhd; ne brine se za budućnost i za nju se posebno ne priprema.

7. Jednostavnost; on obiđe mnoga mjesta, ako mu se šta dade to i prihvati, a ako mu se neda, on ravnodušno prođe.

8. Budnost; on vrlo malo spava, noćni je čuvar gradskih i seoskih ulica. Prepoznaje lopove i o njima obavještava okolinu.

9. Skromnost; ne voli uzimati tuđe, nije napastan na sofru kao mačka.

10. Lijep odgoj; najposlušniji je od svih vrsta životinja, prihvata posao koji mu se naredi. Ukoliko se izdresira, mnogo posla može uraditi, u čuvanju stada, traganju, lovu, ratu, kao čuvar, otkrivač itd.”

Kada je ovaj sohbet čuo, jedan od naše braće se rastužio i rasplakao, pa je rasplakao i prisutne, govoreći da nije postigao ahlak ni koliko jedan pas.

Ovo poglavlje ćemo završiti hadisom u kojem Resulullah, kaže:

“Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete iskreno vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim


na nešto – ako ga budete činili, međusobno ćete se voljeti? Širite selam međusobno!”

Hvala i slava Gospodaru svih svjetova, salavat i selam Allahovom Poslaniku Muhammedu Mustafi, njegovoj porodici i svim njegovim sljedbenicima.

ZAVRŠNA RIJEČ

EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN,

EL-HAMDULILLAHI HAKKA HAMDIHI VE SENAIHI VESSALATU VESSELAMU ALA HAJRI HALKIHI MU-

HAMMEDIN VE ALA ALIHI VE SAHBIHI EDŽMEIN

Mulla Ali El-Ka’ri bilježi u “Šerhu Ajnil-Ilm” da je Imami Malik t rekao:

“MEN TESAVVEFE VE LEM JETEFEKKAHE FE KAD TEZENDEKA”

- Ko se upusti u tesavvuf, a fikh - zahirsko znanje i šeriatske norme ne upozna i ne primijeni, djela koja iz dina izvode čini, zindik – otpadnik postaje.

“VE MEN TEFEKKAHE VE LEM JETESAVVEFE FE KAD TEFESSEKA”

- A ko fikh upozna i primjeni, ali se ne okiti tesavvufskim znanjem i ahlakom, srčanim stanjima, velike grijehe čini, fasik postaje.

“VE MEN DŽEMEA BEJNEHUMA FE KAD TEHAKKAKA”

- A ko to dvoje (fikh - spoljašnje propise i tesavvuf - nutarnja stanja) objedini, stvarni, istinski musliman - Allahov rob postaje.

Tesavvuf, kao i ostale islamske discipline: akaid, hadis, fikh, tefsir, itd. živjele su u srcima i djelima Re-sulullaha i njegovih ashaba. Tek krajem drugog sto-ljeća po hidžri, ove islamske discipline se sistematiziraju

�� • KAKO VOLJETI ALLAHAI KAKO VOLJETI ALLAHAI • ��

i terminologija utemeljuje. Ako npr. akaid, kao naučna disciplina sa svojom terminologijom, nije postojao u Poslanikovom dobu, to ne znači da akaida tada nije bilo. Takav je slučaj i sa tesavvufom. Zar neko razuman može zanegirati postojanje mekama (srčanih stupnjeva) i ahvala (srčanih stanja), kao što su tevba, takva, inaba, murakaba, sabr, šukr, jekin, ihlas, muhabbet, itd. u tom zlatnom dobu. Kako to lijepo Imami Malik t navodi: Potpun i zdrav musliman je onaj musliman koji je objedinio praksu tijela i stanje srca...”

Muhasibi, Bistami, Tusteri, Gazali, Kušejri, Sujuti i mnogi drugi, pored velikog šeriatskog znanja, ponosili su se činjenicom da su bili vođeni od strane sufijskih učitelja - muršida. Ahmed b. Hanbel t na prigovor što se druži sa sufijom Ebu Hamzom El-Bagdadijem i njegovim džemaatom, ovako je odgovorio: “Da, ja bolje od njih poznajem hadis i fikh, ali on (Ebu Hamza Es-Sufi) bolje od mene Allaha poznaje.” (Feriduddin Attar, Tezkiretul-evlija).

Veliki mudžtehid iz reda tabiina, Sufjan Es-Sevri, javno priznaje: “Da nisam upoznao sufiju Ebu Hišama, ne bih naučio stanja vezana za srce i detaljnosti rijaluka.” (Avarif - Suhraverdi).

Veliki fakih, sultanul-ulema šejh Izzuddin b. Ab-disselam je rekao: “Suštinu islama sam shvatio tek nakon vezivanja (intisab) za Ebul-Hasan Eš-Šazelija.” (Letaiful-minen, Ša’rani).

Imami Šafija veli u svojim stihovima:

I fâkih i sûfi budi, čuvaj se da samo jedno izabereš

Radi istine ja ti nasihat činim, prijatelju moj.

Samo s fikhom, slast takvaluka srce osjetiti ne može,

a u suprotnom, džahil ostaješ, pa kako da izliječiš se...

(Divaniš- Šafii, Muhammed Afif)

Uopšte nije nepoznanica da su alimi kod Allahovih I evlija - muršida sazrijevali i onda sami evlije postajali. Kad su oni, pored tolikog znanja njima odlazili, kakva li je potreba nama džahilima da im i mi odlazimo? Šta su ovi alimi tražili kod ovih muršida, arifa - ljudi spoznaje? Šta mi trebamo da tražimo, zbog čega treba da se vežemo i družimo s njima?

Vezivanje za arife nije potrebno zbog uzimanja fikha ili hadisa, takva znanja dobijamo od uleme... Za arife, muršide, ljudi su se vezivali i danas se vezuju zbog zadobijanja fejza. Fejz (arapski: fejd) je izljevanje i razvođenje nureva tedžellijata sa muršidovog srca na muridovo srce, koje Allah I daruje i spušta.

“Sa izvora iz kog će samo Allahovi robovi piti i koji će kuda hoće bez muke razvoditi.” (Insan, 5-6).

Tedžellijati su dakle nurevi preko kojih se otkrivaju, pojavljuju i manifestuju Allahova imena i sifati na srce.


“FE LEMMA TEDŽELLA... i kad se Gospodar njegov onom

brdu otkri - tedželli učini.” (El-A’raf, 143).

Pošto su evlijanska srca mjesta Allahovih tedžellijata, ona se putem in´ikasa - odražavanja, odslikavaju na srce murida koje je vezano (râbita) za istinskog šejha, muršida. Preko tih Allahovih tedžellijata šejh čini iršad - vodi srčanim putem svog murida. Tako muridovo srce postepeno zdravi i jača do same spoznaje. U suštini, stvarni vodič (muršid-hakiki) je Allah, a muršidi su Allahove halife na zamlji. Allah je za sve odredio zakonitosti (Sunnetullah). Tako npr. sebebom meleka šalje Poslanicima Objavu, a sebebom muršidovog zdravog srca (kalb selim) šalje tedžellijate. Ovi tedžellijati ne mogu se prenositi putem knjiga i literature, a niti sa jezika na jezik. Ovo je isključivo posao i angažman srca. Veliki je problem, što je danas uloga muršida pogrešno shvaćena. Muršidi su, doduše, danas prava rijetkost, ali ipak voljom Allahovom, postoje, makar to ne bilo po volji nekim ljudskim logikama i razumjevanjima...

Zato se niko do sada od ozbiljnih, prijašnjih, potonjih alima, nije suprotstavio Imami Gazaliju kada on, posve otvoreno, u svome djelu “Munkizu - Izbavitelj iz zablude” iznosi da je sufijski put najčišći i da prave sufije sagledavaju ruhove Pejgambera i meleke, i čuju njihove glasove. Allahovom dobrotom oni postižu i više od toga. Imam Gazali, i pored svoga velikog znanja, nije negirao ovaj put, kao što to danas “velika ulema” čini, pa mu je Allah Svoju blizinu i spoznaju podario... Zašto “ulema” u djelima klasika (Kutul-kulub, Ihja, Risale

Kušejrijje, Ruhul-bejan, Hil´jetul-evlija, Medaridžu-ssalikin, Avarif i dr. ) o ovim stvarima ne čita? A ako i pročita i nešto sazna, učahuri se i o tome narod ne želi da izvijesti? Da li je dozvoljeno kriti znanje o tedžellijatima? Kako li će oni na mahšeru vratiti hakk onima koji su ih slijedili?

Brate i sestro, saznali ste da postoji srčani put, pa imate li želje da se odazovete na Njegove pozive? Da nas Allah iz nemarnosti srčane probudi i putevima koji Njemu vode, uputi!

Tesavvuf je srž Šeriata. Onaj koji ne radi po Šeriatu, a umišlja da je sufija, ili čak šejh, on je obična šejtanska maskara. Takvog ne smijemo dovoditi u vezu sa tesavvufom, jer je tarikat sufija, veliki emanet. A onaj koji misli da je tesavvuf van Šeriata on uistinu tesavvuf ne poznaje. On, možda, zna kvazi-šejhove i kvazi-muride, kao što postoje i kvazi-ulema i kvazi-muslimani. A, ko iskreno želi, može se, preko literature islamskih klasika upoznati sa načelima tesavvufa...

Ali, gdje su srca ustrajna, koja za spoznajom žude?! Zar smo izgubili dâh, i klonuli? Danas je većina muslimana opijena svojim shvatanjima i nepotpunim znanjem... Ne žele izaći iz svojih okvira, kao da su put spoznaje okončali. Takvima, dok se ne preispitaju, ozdravljenja nema...

Dr. Ahmed Çağıl nam, u ovoj risali, iznosi dokaze o potrebi vezivanja za “AllahoveI vojnike” koji su od Allaha naoružani specijalnim duhovnim oružjem. Zatim navodi opasnosti od čovjekovog najvećeg skrivenog


dušmana - nefsa, te razliku između muršida i alima, sa naglaskom da i jedni i drugi imaju svoju zadaću, i da među njima nema kontradikcije, ako su iskreni. U risali su pobrojane mnoge srčane koristi za one muslimane koji se uhvate za evlijansku ruku...

Pa, bujrunuz, kušajmo se na sufijskom srčanom putu.

Poštovani čitaoče, ostavi sve predrasude. Tesawuf je istina... Pa zar će te oni, koji ga poriču ili se iza tesawufa kriju, odvratiti od te istine. Traži pravog muršida “... pa makar i u Kini”!

Srce žudi za tedžellijatima i čezne za svojim miradžom. Ako i ti budeš od onih koji ovaj put negiraju ili od onih koji misle da ovaj put danas ne postoji, pa, takvih je bilo mnogo i prije tebe. Zar će neko Allahovo svjetlo utrnuti? Zar put spoznaje i ljubavi više ne postoji? Naprotiv, Allah Uzvišeni će, do Sudnjeg dana, one koji Njega žele, u Svoju blizinu dovoditi... Karavana putuje i ne zastaje, pa makar ti ležao ili sjedio, zadovoljan svojim nefsom, šutio ili napadao... Karavana istinske ljubavi putuje.

“Milost koju Allah otvori ljudima, ne može niko zaustaviti” (Fatir, 2)

Karavana putuje... Pa zar ćeš izostati? Zar ćeš nastaviti ležati, sjediti?

Istinski Allahu zavapi! Pravi put srcem zatraži! Istiha-ru klanjaj!

Ako želiš svoju dušu očistiti, dođi nam dođi!

“A uspjeće samo onaj koji je očisti” (Šems, 9)

Ma kakav da si, ma gdje da si, na kapiju tevbe, šerijata, spoznaje i ljubavi dođi!

Ja Rabbi, učini nas od onih...”koje On voli i koji Njega vole” Amin

Nedžad Ćeman

POGOVOR

Naša vjera je potpuna. Ona obuhvata propise vezane za tijelo, srce i dušu. To je istaknuto u Džibrilovom hadisu u kojem je Resulullah definirao islam, iman i ihsan. Izzudin b. Abdisselam, poznati alim, u svojoj knjizi “Zubedu hulasati-tesavvuf”, kaže:

“Islam znači da tijelo ispunjava obaveze šerijatskih pravila i normi (ahkam). Iman znači da srce ispunjava obaveze pokornosti i povinovanja (istislam). Ihsan znači da ruh bude u osvjedočenju (mušaheda) Vladara, Onoga koji sve zna”.

Islama (propisa vezanih za tijelo – fikh), kao i imana (propisa vezanih za vjerovanje – akaid ), elhamdulillahi, imamo. Međutim, ihsan (propisi vezani za dušu, njen put – tesavvuf), kao trećina vjere i njen plod, prilično je zanemaren.

Islam i iman (fikh i akaid) se za kratko vrijeme nauče, usvoje i primjene. Ali ihsan (tj. tesavvuf) odgoj duše, to je proces koji traje. Sedžda i ruku će npr. ostati nepromjenjeni u ovome vanjskom smislu, ali iskustvo


duše na sedždi i rukuu trebalo bi da se stalno mjenja nabolje.

Duša, dolazeći na ovaj svijet, biva savladana od strane tijela i pod uticajem materije. Da bi duša ojačala potrebna joj je duhovna, ruhanijetska podrška, potrebno joj je druženje i velika ljubav jer, ljubav je njena hrana.

Jedna odgojena duša, koja je ispunjena spoznajom i ljubavlju, prenosi duhovnu hranu i na one koji žele blizinu i osvjedočenje – mušahedu. Ta odgojena duša koju Allah, I voli, vodič je u Allahovu ljubav i blizinu.

Sejjid Abdul-Kadir Gejlani k.s., u “Gun´je-tu” kaže:

“Šejhovi su put do Allaha Uzvišenog, i vodiči Njemu, i kapija kroz koju se ulazi Njemu. Zato svako ko želi Allaha Uzvišenog (murid), obavezno mora imati šejha. Murid se ne smije odvojiti od šejha sve dok ne postigne vusul, tj. dolazak u Allahovu blizinu. Tada Uzvišeni direktno upravlja njime”.

Želja iskrenih sufija je:

ILÂHÎ ENTE MAKSUDÎ VE RIDÂKE MATLUBI

O moj Allahu, Ti si moj cilj i Tvoje zadovoljstvo je ono što tražim.

U Bosni su i prije živjeli ljudi koji su praktikovali srčani, skriveni, hafi zikir i koji su učili Hatmu Hadžegan. Ovaj tarikat je poznat kao “ulemanski tarikat”. Ulema je praktikovala hafi – skriveni zikir. Među njima, posebno zapaženi su bili travnički Korkuti, koji su imali svoju medresu u Travniku, Derviš ef. Spahić, koji je imao

medresu u Pojskama kod Zenice, Topal–hodža iz Sarajeva i mnogi drugi. Elhamdulillahi, halidijski tarikat je ponovo živ u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i dr.

Naš muršid je šejh Abdul-Baki El-Husejni, k.s. koji živi u Menzilu, na jugoistoku Turske.

Ko god želi da mušahedu – osvjedočenje doživi, da bude sa onima koji Allahovo, I zadovoljstvo žele, neka na ovu kapiju dođe.

Allah Uzvišeni kaže:

“Vasbir nefseke – otrpi svoga nefsa, budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da

naklonost – zadovoljstvo Njegovo zasluže, i ne skidaj očiju svojih sa njih” (Kehf, 28)

“Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova (ehli-bejt), grijehe odstrani,

i da vas potpuno očisti.” (Ahzab, 33)

Ve sallallahu teala ala sejjidina Muhammed, ve ala alihi ve sahbihi ve sellem.

ˇ ˇ


KRVNA SILSILA1 - Resulullah Muhammed 2 - Alija t i Fatima t3 - Sejjid Imam Husejn t4 - Sejjid Imam Ali5 - Sejjid Serafuddin6 - Sejjid Muhammed el-Magfur Ebu Firas7 - Sejjid Madžuddin8 - Sejjid Ebu Firas9 - Sejjid Tadžuddin10 - Sejjid Muhammed11 - Sejjid Fellâh12 - Sejjid Ebu Firas13 - Sejjid Kemaluddin14 - Sejjid Kasim15 - Sejjid Dža’fer16 - Sejjid Idris17 - Sejjid Kasim18 - Sejjid Tadžuddin19 - Sejjid Ali20 - Sejjid Mahmud21 - Sejjid Hasan22 - Sejjid Halil23 - Sejjid Ali24 - Sejjid Said Ebu-l-Hajr25 - Sejjid Hadže Ebu Tâhir26 - Šejh Sejjid Kâl27 - Sejjid Tahir28 - Sejjid Ma’ruf29 - Sejjid Muhammed30 - Sejjid Abdülhakim el-Husejni31 - Sejjid Abdul-Bâki el-Husejni

SILSILA NAKŠIBENDIJSKO - HALIDIJSKOG TARIKATA1 - Resulullah Muhammed 2 - Ebu Bekr es-Sidik t3 - Imam Selman Farisi t4 - Imam Kasim bin Muhammed t5 - Imam Džafer Sadik k.s.6 - Šejh Bajezid Bistami k.s.7 - Šejh Ebul Hasan Harkani k.s.8 - Abu Ali Fârmedi k.s.9 - Ebu Jakub Jusuf Hemedani k.s.10 - Abdul Halik el-Gudždevani k.s.11 - Arif Er-Rivegeri k.s.12 - Mahmud El-Indžir El-Fagnevi k.s.13 - Ali Er-Ramiteni k.s.14 - Muhammad Baba Semmasi k.s.15 - Sejjid Emir Kulal k.s.16 - Muhammed Bahauddin Šah Nakšibend k.s.17 - Alauddin El-Buhari El-Attar k.s.18 - Jakub El-Džerhi k.s.19 - Ubejdullah El-Ahrar k.s.20 - Muhammed Ez-Zahid k.s.21 - Derviš Muhammed k.s.22 - Muhammd Hâdžeki Emkeneki k.s.23 - Muhammed Baki k.s.24 - Ahmed El-Faruki Serhendi Imami Rabbani k.s.25 - Muhammed Ma´sum k.s.26 - Muhammad Sejfuddin El-Faruki k.s.27 - Sejjid Nur Muhammed El-Bedvani k.s.28 - Šejh Šemsuddin Habibullah Mazhar k.s.29 - Šah Abdullah Dehlevi k.s.

�� • KAKO VOLJETI ALLAHAI

30 - Mevlana Halid El-Bagdadi k.s.31 - Sejjid Abdullah k.s.32 - Sejjid Taha k.s.33 - Sejjid Sibgatullah El-Ervasi k.s.34 - Šejh Abdurrahman Tahi k.s.35 - Šejh Fethullah El-Verkanisi k.s.36 - Šejh Muhammed Dijauddin k.s.37 - Šejh Ahmed El-Haznevi k.s.38 - Sejjid Abdulhakim El-Husejni k.s.39 - Sejjid Muhammed Rašid El-Husejni k.s.40 - Sejjid Abdul-Bâki El-Husejni k.s.

- Sarajevo 1428./2007.

Documents

20109372 Kako Voljeti Allaha Dr Ahmed Cagil