21. MAJ DAN NEZAVISNOSTI CRNE GORE · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1 GODINA XIX. _ BROJ 111. _ SVIBANJ-LIPANJ / MAJ-JUNI 2018._ Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske

1 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XIX. _ BROJ 111. _ SVIBANJ-LIPANJ / MAJ-JUNI _ 2018.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

21. MAJ DAN NEZAVISNOSTI CRNE GORE

Dan Nacionalnih manjina Grada Zagreba

PISMO UREDNIKA

2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

ĐE JE ŠTO

PISMO UREDNIKAUsusret ljetu 3VIJESTIXVIII. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba 49. maj - Dan pobjede 5Dan antifašističke borbe 5Novi predsjednik Crne Gore 5ZAGREBCrnogorsko veče u Zagrebu 6Da je vječna Crna Gora! 8Zagrebu s ljubavlju, manjine 12Koncert Gradske muzike Kotor 15JUBILEJ20 godina crnogorskog društva Morača Kranj 20

RIJEKANZC Rijeka u Crnoj Gori 22Pjevački zbor Montenegrini u Lovranu 23Zbor u Viškovu 24Crna Gora danas 25

UMAGCrnogorsko veče u Umagu 26

IZLETKoncert zbora Montenegro u Podgorici 28 SEMINARMediji i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj 30 KULTURA I UMJETNOSTVarijacije na temu Zagreba i cvijeća 32 Hommage a Stravinski 34

Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin 38 Siluete 39 DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMUČekajući jezero i Kad isplivaju sjećanja 40Istorijski album 41ZANIMLJIVOSTIŠto nas čini ovisnim o društvenim medijima? 42KOMENTARSve dugo trahe (zapis o vremenu) 44KRATKA PRIČARođendan 45IN MEMORIAMŽeljko Brkanović 46CRNOGORSKA TRPEZAUkusi Crne Gore 58

USUSRET LJETU

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Danilo Ivezić, Nikola Čulić, Jovan Abramović, Nataša Rašović, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske i Zagreba čke županije – predstavnika crnogorske nacionalne manjine Zagrebač ke županije i Vijeće cnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu redakciji "Glasnika" na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista. Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i čitaocima.

Drage Crnogorke, Crnogorci i prijatelji Crne Gore,

iza nas su mjeseci ispunjeni brojnim događanjima, ne-umornim radom, zanimljivim susretima, novim saznanjima i poznanstvima, kao i prilikama da ponovno susretnemo neka poznata, draga lica.

U ovom broju prisjetit ćemo se kako smo proslavili 12 godina od ponovnog rođenja naše Crne Gore i 20 godina crnogorskog društva Morača iz Kranja; kako je Grad Zagreb proslavio dan svojih građana, pripadnika naci-onalnih manjina i kako je Gradska muzika Kotor svojim gostovanjem uveličala proslavu i podijelila s nama dio svoje bogate povijesti; zanimljivih druženja i nastupa zajednica u Rijeci i Umagu.

Ususret ljetnoj pauzi, pripremajući ovaj Glasnik koji sada listate, iskoristila sam priliku da se osvrnem na svoja iskustva i utiske koje su na mene ostavili protekli mjeseci i druženje s vama.

I sada koristim ovu priliku da se zahvalim – svima vama.Hvala vam;

Na neumornom trudu i upornosti kojima nas okupljate, vi osnivači i čuvari svih naših zajednica.

Na novim znanjima kojima obiluju brojna predavanja i koja s nama nesebično dijelite, vi prosvijetljenog uma.

Na vašem odazivu i podršci druženjima, vi Crnogorke, Cr-nogorci, sugrađanke i sugrađani, svi prijatelji Crne Gore.

Svim suradnicima koji svojim tekstovima obogaćuju naš Glasnik.

Na svakom broju našeg Crnogorskog glasnika koji čuvate, vi dragi čitatelji.

Nadam se da ćemo s veseljem i nestrpljenjem dočekati naš novi susret i uživati u predstojećim druženjima obogaće-nima kulturom, lijepom riječi, novim iskustvima i nadamo se, nekim novim prijateljstvima.

Do novog čitanja;

S velikim poštovanjem i zahvalnošću,

Maša Savićević

Čestitamo22. i 25. lipnja

Dan antifašističke borbe i Dan državnosti

Republike Hrvatske

Čestitamo 21. majDan nezavisnosti Crne Gore

Dan Koordinacije vijeća crnogorskeNacionalne manjine na području

Republike HrvatskeDan Vijeća crnogorske nacionalne

manjine Grada Zagreba

Crnogorsko veče u Zagrebu


XVIII. SJEDNICA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA

VIJESTI VIJESTI

15. maja 2018. godine održana je 18. sjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska cesta 35.

Nakon što je utvrdio da su stečeni uvjeti za pravovaljano odlučivanje, predsjednik Vijeća Dušan Mišković pred-

ložio je dnevi red koji je jednoglasno prihvaćen:

1. Jednoglasno je usvojen Program obilježavanja 21. maja Dana nezavisnosti Crne Gore koji je ujedno i dan Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Dan Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH.

2. Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba jednoglasno je doniijelo odluku o izmjenama iznosa sredstava planiranih u Programu rada Vijeća za 2018. godinu:

• IZDAVAČKO INFORMATIVNA DJELATNOST: Sufi-nanciranje "Crnogorskog glasnika": 9.000,00 kn (umjesto 8.000,00); Štampanje knjige Miraša Martinovića "Gla-sovi iz Doklee" (Radni naslov "Prevalisa"): 18.000,00 kn (umjesto 15.000,00)

• ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE I PROJEKTI: Do-kumentarni film u Crnogorskom domu 13.000,00 kn

(umjesto 15.000,00); Crnogorski književnici u Zagrebu i hrvatski u Podgorici 13.500,00 kn (umjesto 15.500,00)U ostalim stavkama Programa sredstva ostaju ista.Ukupan iznos planiranih sredstava za Program rada u 2018. se ne mijenja i iznosi 198.000,00 kn

• Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba ovlastilo je Komisiju za financijska pitanja da u slučaju potrebe dodatno uskladi pojedine stavke u iznosima sredstava za izvršenje Programa rada za 2018. godinu

• Vijeće je u okviru III. cjeline Programa za 2018. godinu (PREDAVANJA I TRIBINE) dopunilo Program s temom: predstavljanjem knjige DANILA IVEZIĆA "Vrijeme je da se krene" – travanj 2018., bez promjene ukupnog iznosa planiranih sredstava za ovu programsku cjelinu.

3. Predsjednik Vijeća je informirao prisutne članove o pripremama i održavanju tradicionalne manifestacije Dani nacionalnih manjina Grada Zagreba. Članove Vi-jeća je Milankja Bulatović podsjetila na događanja u Crnogorskom domu u mjesecu svibnju i pozvala ih da budu sudionici. Članovi Vijeća su informirani i o dopisu Grada Nikšića kojim prihvaća učešće na Lučindanskim susretima 2018. kao Grad Gost.

9. MAJ - DAN POBJEDE

Milijuni nedužnih ubijeni su u 2. svjetskom ratu na najsuroviji način samo zato što ih je fašistička i nacistička ideologija proglasila nepodobnim bilo po vjeri, naciji, rasi ili političkim uvjerenjima. 9. maj je Dan pobjede nad tim ZLOM.

BEZ NJIH SE NE PIŠE ISTORIJA

NJIH SE NE SMIJE ZABORAVITI

ONI SU BILI SIMBOLI POBJEDE

NAD NAJVEĆIM ZLOM 20. STOLJEĆA

BILI SU DIO POBJEDNIČKE

ANTIFAŠISTIČKE KOALICIJE.

DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE

Dan antifašističke borbe, 22. lipnja, i ove godine obilježen je u Republici Hrvatskoj kao znak sjećanja na osnutak Sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovica kod Siska 1941.

Odredom koji je, u početku imao oko pedeset boraca, zapovijedao je Vlado Janić Capo. Osnutak sisačkog

odreda označio je početak organizirane antifašističke i narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je ak-tivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana.

Antifašizam kao temeljna vrednota društva, europska i svjetska baština, i suprotstavljanje nacionalnoj, rasnoj, spolnoj ili vjerskoj mržnji i netoleranciji.

NOVI PREDSJEDNIK CRNE GORE POLOŽIO ZAKLETVU

Novoizabrani predsjednik Crne Gore na izborima održanim 15. aprila 2018., Milo Đukanović, položio je zakletvu pred poslanicima Skupštine 20. maja na Cetinju, čime je i službeno stupio na funkciju šefa države.

Završio je Ekonomski fakultet u Podgorici – Univer-zitet Crne Gore. 1998. godine postao je Predsjed-

nik Demokratske partije socijalista.

Za predsjednika Vlade prvi put je izabran 15. februara 1991, na svoj 29-i rođendan. Bio je najmlađi Premijer u Evropi. Tu dužnost obavljao je u sedam mandata (fe-bruar 1991 - mart 1993; mart 1993 - novembar 1996; novembar 1996 - februar 1998; januar 2003 - novem-bar 2006; februar 2008 - jun 2009; jun 2009 - decem-bar 2010; decembar 2012 - novembar 2016).

Na dužnost Predsjednika Republike stupio je 15. ja-nuara 1998., nakon što je 19. oktobra 1997. godine

pobijedio na neposrednim izborima. Predsjednik Crne Gore bio je do 25. novembra 2002. godine.

Predvodio je Blok za nezavisnu Crnu Goru. Na refe-rendumu, održanom 21. maja 2006. godine, građani Crne Gore su donijeli istorijsku odluku o obnovi crno-gorske nezavisnosti.

U Skupštini Crne Gore bio je poslanik u više mandata.

Poslije referenduma tri puta se samoinicijativno po-vlačio sa državnih funkcija- od 2006- do 2008.; od 2010.- do 2012. i nakon oktobarskih parlamentarnih izbora 2016. do ponovnog izbora za Predsjednika Crne Gore u aprilu 2018,. godine.

Na dužnost Predsjednika Crne Gore stupio je 20. maja 2018. godine.


ZAGREB ZAGREB

CRNOGORSKO VEČE U ZAGREBU

Autor teksta: Danilo Ivezić Fotografije snimila: Slavica Šarović

U prelijepoj dvorani Zagrebačkog kazališta lutaka uz prisustvo brojnih posjetilaca 9. maja 2018. održano je tradicionalno „Crnogorsko veče u Zagrebu“.

Ovogodišnja manifestacija imala je nešto drugačiji kon-cept za razliku od prethodnih godina.

Publika posebno voli tradicijske pjesme i ples, a podjednako tako humor i satiru. Zato su ovogodišnji učesnici programa i glavni gosti bili: Nađa Pjetrović, Katarina Igić i Dragan Buzdovan, članice i član „TEATRA 303“ iz Kotora.

Teatar 303 osnovan je u Kotoru 1980. godine, prošlo je tu mnogo glumica i glumaca amatera, niza gostovanja po cijeloj Crnoj Gori, i današnjim rječnikom rečeno u regionu, a i bilo je gostovanja u Braytonu, Birminghamu i Londonu, sa oko 180 nastupa godišnje! Pored volje, želje, amaterskog entuzijazma, sigurno je da su i jako talentirani: uz niza na-grada valja istaći prvu nagradu-šampioni smijeha na turniru duhovitosti Jugoslavije 1986/87. godine. Osnivač, pokretač, dobri duh cijeloga Teatra, Dragan Buzdovan predodređen je za to što radi, to se vidi čim ga se sretne i čuje!

Postignut je najvažniji cilj: smijeh u dvorani gotovo da nije prestajao, a znamo da je to najteže postići, pogotovo u kratkom formatu stand upa. Humorom i satirom o da-našnjem crnogorskom društvu, mentalitetu i običajima i univerzalnim ljudskim karakterima nije se moglo odoljeti, pogotovo na lijepom crnogorskom jeziku. Moglo se tu pronaći i ovdašnjih ponašanja i mentaliteta, politike naše

svagdašnje, umijeća preživljavanja i svakakvog snalaženja u raznim životnim situacijama.

Dobrom raspoloženju pridonio je, potom, Pjevački zbor „Montenegro“Zagreb.

Pod stručnim vodstvom i instrumentalnom pratnjom na harmonici Edina Džaferagića i Danijela Domazeta na kahonu, zbor je izveo najpoznatije pjesme iz Crne Gore: Čobanine, lijepa đevojko, Još ne sviće rujna zora, Milica, Primorkinja, Niđe nebo nije plavo, Pjevaj Maro, Oj, đe-vojko, đe si ruže brala, Prođoh kroz goru…

Naravno svi su pjevali- i oni koji su znali i koji nijesu, ili su pjevušili, udarali takt, pljeskali.

Po završetku programa, nastavljeno je druženje u kazališ-nom predvorju i dvorištu, uz crnogorsku trpezu, pjesmu i smijeh.

„Eee, da nam ih je ovđe svaki mjesec!“ jedan je od broj-nih komentara. Bilo je lijepo viđeti ozarena i nasmijana lica u današnjem sumornom okruženju svakakvih tegoba i problema.


ZAGREB ZAGREB

DA JE VJEČNA CRNA GORA!SVEČANI KONCERT U MIMARI

Autor teksta: Danilo Ivezić

Muzej Mimara svojim veličanstvenim zdanjem neorenesansne palače iz 19. stoljeća, pravi je okvir za ovako veliki i značajan praznik i svojim ambijentom duboko djeluje na sve koji se u njemu nađu. Pogotovo kada se obilježava jedan od najvećih datuma nove crnogorske povijesti: 12 ljeta mlade, obnovljene države.

U Zagrebu, u Muzeju Mimara 21.maja 2018. svečano je obilježen Dan nezavisnosti Crne Gore.

Program proslave organizirali su: Koordinacija vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH, Nacio-nalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Muzej Mimara svojim veličanstvenim zdanjem neorene-sansne palače iz 19. stoljeća, pravi je okvir za ovako veliki i značajan praznik i svojim ambijentom duboko djeluje na sve koji se u njemu nađu. Pogotovo kada se obilježava jedan od najvećih datuma nove crnogorske povijesti: 12 ljeta mlade, obnovljene države.

Duboko su svi prisutni bili svjesni značenja proslave, a vedra i nasmiješena lica sve su govorila: tu smo radi naše Crne Gore! Bilo je razgovora o sadašnjosti Crne Gore, mjestima rođenja, posjetima, porodičnim pričama, bez prijepora, sukobljavanja mišljenja, samo fini, ugodni razgovori, začinjeni poznatim crnogorskim humorom i smijehom. Rijetko viđeno toliko vedrine i dobrih emocija!

Svečanost su uveličali svojim prisutnošću članice i članovi diplomatskog kora u RH, predstavnici državnih i javnih tijela i institucija, članice i članovi crnogorskih udruženja u RH i brojne gošće i gosti nacionalnih manjina koji žive u RH, kao i građani Zagreba. I premalo je bilo mjesta u dvorani, moralo se i stajati, ali se nitko nije žalio!

O značenju 21. Maja , onome što je prethodilo sa svim mogućim otporima i prijeporima i veličanstvenom isho-du- obnovi državnosti Crne Gore, govorio je predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, Dušan Mišković. Ovdje Vam prenosimo njegovo obraćanje u cijelosti:

"Dame i gospodo, dragi prijatelji!

Poštovani: Ekselencije i predstavnici Ambasada akredi-tiranih u Republici Hrvatskoj; predstavnici i izaslanici republičkih, županijskih i gradskih institucija; predsjednici vijeća i predstavnici nacionalnih manjina Grada Zagreba; predstavnici crnogorskih društava, vijeća i predstavnici crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj kao i svi ostali gosti. Pozdravljam vas u ime organizatora ove svečanosti kojom obilježavamo 21. Maj: Dan nezavisno-sti Crne Gore, koji je ujedno i Dan Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području Republike Hrvatske i Dan Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba.

Neposredno nakon održanog referenduma u Crnoj Gori u 7. mjesecu 2006. godine u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu, organizirali smo Svečanu sjednicu Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH, uz prisustvo predstavnika najviših institucija republike Hrvatske i Crne Gore i na taj način prvi put obilježili povi-jesno crnogorsko DA, za NEZAVISNU I EVROPSKU Crnu Goru. Od 2008. godine Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Koordinacija vijeća crnogorske nacionalne ma-njine na području Republike Hrvatske i Vijeće crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba organiziraju SVEČANI KONCERT (ove godine JEDANAESTI PUT) istaknutih umjetnika – muzičara, profesora i pedagoga, iz Crne Gore, dajući na taj način svojevrsni obol obilježavanju 21. maja kao Dana nezavisnosti Crne Gore, ali i kao Dana Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Dana

Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na području RH, jer je historijsko „DA ZA VAZDA“ bilo i logičan izbor za naš DAN.

Ovo je prilika i da podsjetimo na naš obol REFERENDUM-SKOM DA, na vremenâ koja polako umiču, ali i vremenâ koja se nikad ne smiju zaboraviti, pogotovo zbog sve pri-sutnije tzv. „kratkoće pamćenja“, na ulogu NZCH, njene članice i vijeća koji su svojim djelovanjem na presudnim i povijesnim zbivanjima u okviru internacionalizacije cr-nogorskog pitanja kao jedne od najslavnijih stranica naše prošlosti, vezanim uz proces obnove crnogorske državnosti, upisani u njene temelje. Uostalom i tri naša člana su bila u najužem rukovodstvu Pokreta za evropsku nezavisnu Crnu Goru.


ZAGREB ZAGREB

Ovo je prilika i da izrazimo svoju podršku i pomoć koju možemo pružiti na njenom putu integrativnih euroatlantskih procesa, ostvarenog ulaska u NATO savez i očekivanog ulaska i članstva u Europskoj uniji.

Smisao našeg ukupnog djelovanja i očuvanja kulturne autonomije je u kvalitetnijoj integraciji u hrvatsko društvo i državu nasuprot asimilaciji i getoizaciji, ostvarivanje onoga što nazivamo kulturnom autonomijom. U ambijentu hrvatskog pluralističkog društva, sa svim njegovim „bogat-stvom u razlikama“, integracija našeg manjinskog korpusa, prije svega podrazumijeva kulturu kao našu legitimaciju, odnosno njeno javno afirmiranje u svim sredinama u ko-jima živimo. S ponosom možemo reći da smo to i ostvarili, kao kolektivitet i pojedinci, s programima koji su postali kulturna događanja i sastavni dio kulture i života sredina u kojima jesmo, a uz podršku državnih i lokalnih tijela vlasti i na ostvarivanja kolektivnih političkih prava i integracije u politički život Republike Hrvatske. Bez ovog crnogorskog niti Hrvatska niti Zagreb ne bi bili ono što jesu.

Želim vam da ugodno provedete ovo večer uz nastup Du-šanke Belade, mlade umjetnice rođene 1996. godine na Cetinju, gdje je završila Osnovnu školu, Gimnaziju i nižu muzičku školu „Savo Popović“, odsjek – gitara, u klasi profesora Petra Dobričanina. Učesnica je brojnih kul-turnih manifestacija, koncerata, akademija u Crnoj Gori i inozemstvu. Svoj prvi samostalni koncert održala je u Ateni 2016. godine prigodom proslave Dana nezavisnosti Crne Gore u organizaciji crnogorske Ambasade u Grčkoj.

Studentica je IV. godine Multimedijalne u klasi profesora Aleksandra Davića, na „Akademiji umetnosti“ u Novom Sadu. Pored kratkih filmova i muzičkih spotova, gaji veliku ljubav prema pozorištu - autorica je cjelovečernjeg mjuzikla „Kosa“ koji je premijerno prikazan na Akademiji umet-nosti u junu 2017. godine. Priprema završnu- diplomsku predstavu nakon čega planira da se posveti pozorišnoj režiji i kantautorstvu.

Nakon koncerta u prizemlju Muzeja priredili smo za Vas jedan koktel s daškom Crne Gore uz tradicionalni crno-gorski Vranac i Krstač.

Hvala i uživajte!"

A onda se pojavila Dušanka Belada, kao simbol buduć-nosti Crne Gore: mladost, talent, ljepota, polet i velika energija! To samo umjetnost, a pogotovo muzika može: ganuće i suze tokom njenog vrhunskog nastupa, specifični aranžmani poznatih pjesama iz cijeloga svijeta, a posebno crnogorskih tradicijskih pjesama, bio je vrhunac večeri. I Dušanka i publika proživljavali su jednake emocije: radost, ganuće i zahvalnost za ovakvu divnu večer.

Mi, Crnogorici Zagreba i Hrvatske, bili smo posebno po-nosni gostovanjem naše mlade Dušanke Belade i nadamo se da ćemo se sa ovom svestranom umjetnicom još puno puta srijetati.

Kao mali pokazatelj ove divne večeri evo pjesama koje Dušanka odabrala i izvela svojim posebnim glasom, gitarom i usnom harmonikom:

Poljem se vija (narodna); Još ne sviće rujna zora (na-rodna); Pod onom gorom zelenom (narodna); Oj vesela veselice (Ksenija Cicvarić); Kap veselja (Lola Novako-vić); Gazi srce moje (Gabi Novak); Stari Crna Goro Pjer (Ivica Percl); Padam, Padam (Edith Piaf); Ljube se dobri, loši, zli (Magazin); Delilah (Tom Jones); Da sam ja netko (Indexi); Let it be (The Beatless); Malo mi za sriću triba (Doris Dragović); Pola mene (Dušanka Belada); Crna Goro (Božidar Ivanišević).


ZAGREB ZAGREB

ZAGREBU S LJUBAVLJU, MANJINEDANI NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGEBA

Autor teksta: Slavica Šarović Fotografije snimila: Slavica Šarović

Paviljon na Zrinjevcu u Zagrebu 9. 6. 2018. je bio središnje mjesto manifestacije Dan nacionalnih manjina Grada Zagreba u kojoj je sudjelovalo 17 nacionalnih zajednica: albanska, austrijska, bošnjačka, crnogorska, češka, mađarska, makedonska, romska, slovenska, srpska, bugarska, poljska, rusinska, ruska, slovačka, talijanska i ukrajinska.

Paviljon na Zrinjevcu u Zagrebu danas je bio središnje mjesto manifestacije Dan nacionalnih manjina Grada

Zagreba u kojoj je sudjelovalo 17 nacionalnih zajednica; albanska, austrijska, bošnjačka, crnogorska, češka, mađar-ska, makedonska, romska, slovenska, srpska, bugarska, poljska, rusinska, ruska, slovačka, talijanska i ukrajinska koje su predstavile svoje tradicionalne običaje, nošnje, folklorno i glazbeno stvaralaštvo, izdavaštvo, tiskovine te autohtona jela. Na početku manifestacije, orkestar Gradske muzike Kotor iz Crne Gore prošao je između 17 štandova manjina. Za orkestrom, koji je odsvirao nekoliko budnica i ispred Paviljona, stigla je publika; oni koji su ciljano došli na proslavu, ali i prolaznici koje je privukla glazba, šarenilo boja i mirisi tradicionalnih jela.

Prisutnima se u ime organizatora Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba obratio predsjednik DUŠAN MIŠKOVIĆ, a nakon njega predsjed-nik Savjeta za nacionalne manjine RH ALAKSANDAR TOLNAUER i na kraju pokrovitelj manifestacije grado-načelnik Grada Zagreba MILAN BANDIĆ, koji je između ostalog rekao: "Svima onima koji bi htjeli profitirati na pravima nacionalnih manjina, o kojima govorim kao o nacionalnim zajednicama, poručujem da se demokracija društva ogleda u pravu manjina. Poruka je da nacio-nalne manjine nisu problem, nego rješenje. Mi moramo riješiti problem među hrvatskim većinskim narodom kojem i sam pripadam. Pozivam na zajednički život jer je to budućnost ovoga grada i ove zemlje. U Zagrebu ne radimo to samo zbog nacionalnih manjina, niti drugih, nego zbog toga što smo civilizacijski dostigli tu razinu da smo normalni ljudi i ne dijelimo ljude nego živimo multikulturalnost i multietičnost. Poruka onima koji bi to htjeli promijeniti je – ne dirajte nacionalne manjine".

Osim glazbenim i folklornim programom, manjine su se predstavile i revijom narodnih nošnji. Pred brojnom publi-kom na Zrinjevcu su prošetali članovi folklornih društava u crnogorskoj, bošnjačkoj, makedonskoj, albanskoj, au-strijskoj, slovenskoj, srpskoj, mađarskoj, romskoj, ruskoj, češkoj, poljskoj, ukrajinskoj, bugarskoj, rusinskoj, ruskoj i slovačkoj nošnji.

Crnogorsku žensku svitnu nošnju nosila je s ponosom MAŠA SAVIĆEVIĆ.

U glazbeno-folklornom dijelu programa sudjelovao je "Montenegro" zbor Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" s umjetničkim voditeljem Edinom

Džaferagićem, članovi bošnjačkog KUD- a "Sevdah" koji su otplesali program "Kolo okolo", mađarski zbor MKD "Ady Endre" otpjevao je nekoliko pjesama, a ansambl SKD "Prosvjeta" pododbor Vojnić otplesao je "Bosilgradsko krajište" i "Vlaške igre". Slovensku manjinu predstavljao je trio klasične glazbe; Anja Žabkar, sporanistica, Matic Zakonjšek, tenor, i Ana Šostar, pijanistica, a makedonsku manjinu MKD "Ohridski biser" koji je izveo splet make-


ZAGREBZAGREB

KONCERT GRADSKE MUZIKE KOTORDANI NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Autor teksta: Danilo Ivezić Fotografije snimila: Slavica Šarović

donskih ora. Poljsku manjinu predstavio je ženski zbor "Wisla" udruge "Mikolaj Kopernik", a rusku manjinu zbor "Rjabinuška". Bugare je predstavljao folklorni sastav "Smoljan" koji je izveo splet bugarskih kola, a tri mlade i lijepe Ukrajinke iz KUD-a "Andrija Pelih" iz Šumeća otpjevale su nekoliko ukrajinskih pjesama.

Zbor "Montenegro" nastupio je s pjesmama: "Prođoh kroz goru", "Milica" i "Oj vesela veselice". Na štandu Crnogo-raca, i ove godine je bila najveća gužva. Prisutni su željeli kušati tradicionalna jela i slastice a sve to zaliti kapljom crnogorskog "Vranca".

U okviru manifestacije otvorena je izložba fotografija ne-davno preminuloga fotografa i ratnog fotoreportera Tonija Hnojčika. Radi se o fotografijama iz života i aktivnosti 18 nacionalnih zajednica Zagreba koje je Hnojčik fotogra-firao. Postav izložbe odabrao je Zoltan Balaž Piri, tajnik Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, a otvorio je predsjednik Koordinacije Dušan Mišković.

– Otvaramo izložbu sjećanja na Tonija Hnojčika koji je snimajući manjine Zagreba i Hrvatske mnogo pridonio promociji naših aktivnosti – rekao je Mišković.

Na 10 velikih osvijetljenih panoa (150×120) uz šetnicu parka Zrinjevac postavljeno je 20 fotografija.

Ovogodišnji Dani nacionalnih manjina Grada Zagreba 9. 6. 2018. na Zrinjevcu imali su veliku posebnost: iz Crne Gore, iz Kotora došli su nam dragi gosti, koji su u večernjim satima održali izuzetan koncert, poklon Gradu Zagrebu, koji je omogućio njihov dolazak i velikodušno ih ugostio.

KONCERT GRADSKE MUZIKE KOTOR

Svečanost na Zrinjevcu imala je ove godine veliku po-sebnost: iz Crne Gore, iz Kotora došli su nam dragi

gosti, koji su u večernjim satima održali izuzetan koncert, poklon Gradu Zagrebu, koji je omogućio njihov dolazak i velikodušno ih ugostio. Gostoljubivost Zagreba nije bila ništa manja od čuvene crnogorske, bilo je to prepoznato oduševljenjem Kotoranki i Kotorana, od kojih su neki bili prvi put u Zagrebu. Posebno im se svidio Grad, ljudi, a ambijent Parka Zrinjevac i Paviljona bio je idealan za nji-hov koncert. Publika je oduševljeno pratila svaku njihovu izvedbu, pjevala, davala takt rukama, plesala…

A evo što su nam vrhunski izveli naši gosti:

THUNDER AND BLAZES

PARADE DEFILIERMARCH

WALTZ No.2 - ŠOSTAKOVIČ

EGYPTIAN MARCH

BON JOVI

ADIO BELA

DALMATINSKA KORAČNICA

STILL LOVING YOU

DUNAV DIXIE

FINAL COUNDOWN

DELILAH

BOKELJSKA NOĆ

TVOJA BARKA MALA

HAVA NAGILA


ZAGREBZAGREB

Uz pratnju Gradske muzike Kotor, posebno smo uživali i u vokalnim izvedbama solistica Sandre Pasković i Đurđe Petrović Poljak.

Mirza Krcić, član Uprave Gradske muzike Kotor, pred-stavio je orkestar i program koji su izvodili, voditeljskom vještinom postepeno nas je upoznavao sa historijatom orkestra, specifičnostima izvedbi te brojnim gostovanjima.

A kako i kada je sve počelo i kako se nastavilo:

Dokumenti kažu da je čvrste temelje za razvoj kotorskog duvačkog orkestra postavila grupa uglednih građana Kotora još 20. maja 1842. godine, kada je Opštini Kotor i njenom tadašnjem predsjedniku Marku Paskvaliju podnijela pismeni prijedlog za osnivanje orkestra, izradila nacrt Pravilnika o osnivanju "Građanske glazbe grada Kotora", kako se taj prvi orkestar zvao, i postala prva uprava tog novog muzičkog tijela. Ove godine GRADSKA MUZIKA KOTOR slavi 176- tu godišnjicu djelovanja. Prethodnih godina imali su veliki broj uspješnih predstavljanja u brojnim gradovima Evrope.

Današnji orkestar broji 30 članova, pretežno amatera, ko-jima muzika nije profesionalno zanimanje, a od 13. marta 2013. godine, Orkestrom diriguje njegov dugogodišnji član, profesionalni muzičar, član Crnogorskog Simfonijskog Orkestra i profesor horne u Muzičkoj školi ''Vida Matjan'', Dario Krivokapić.

Organizatori koncerta su Nacionalna zajednica Crnogo-raca Hrvatske i Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s Koordinacijom vijeća i pred-stavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, Opštinom

Kotor i Turističkom organizacijom Opštine Kotor, a uz financijsku podršku Grada Zagreba.

Kratak istorijat Gradske muzike Kotor

Osnivanje gradske muzike u Kotoru, čiju 175. godišnjicu ove, 2017. godine, slavimo, odigrava se u gradu veoma duge muzičke tradicije. Već na izmaku srednjeg vijeka, tačnije 1488. godine, u Kotoru se sastavlja ugovor o izgradnji or-gulja u katedrali sv. Tripuna, što je podatak veoma rijedak u cjelokupnoj evropskoj istoriografiji ovog instrumenta. Posebno su značajni tokovi muzičkog vaspitanja i obra-zovanja u kotorskoj Gimnaziji koje je moguće pratiti od 1864. godine pa sve do osnivanja prve Državne muzičke škole 1947. Ličnost italijanskog kompozitora XIX vijeka Dionizija De Sarna San Đorđa za crnogorsku kulturu, iz-među ostalog, značajna je zbog toga što je, živeći i radeći u Kotoru punih sedam godina, između brojnih radova, komponovao i operu

"Balkanska carica" po nalogu i prema libretu crnogorskog knjaza Nikole. U novijoj muzičkoj istoriji Kotora XX vijeka posebno mjesto pripada Tripu Tomasu, Antunu Homenu i Vidi Matjan, kao i još veoma aktivnoj dirigentkinji svjet-skog ranga, učenici Vide Matjan, Darinki Matić Marović. Neke od ovih tema, uključujući i portret ličnosti baroknog muzičkog stvaraoca XVII vijeka, Budvanina Krsta Ivano-vića, pjesnika, autora operskih libreta i hroničara operskog pozorišta u Veneciji, kao i temu o najstarijem sačuvanom melografskom zapisu narodne pjesme u Boki Kotorskoj, sa pitanjem pjevanja bugarštica u Perastu XVII vijeka, sveobuhvatno je osvijetlio, naučni savjetnik, dr Milioš Mi-lošević, u knjizi "Muzičke teme i portreti" (Titograd, 1982).


ZAGREBZAGREB

Da u depoima Državnog arhiva Crne Gore-Istorijskog arhi-va Kotor nisu pohranjeni bogati arhivski izvori svakako ne bi bilo moguće pisati o istorijatu muzičkog života Kotora pa ni pratiti stvaranje i život njegovog duvačkog orkestra.

Dokumenta nam govore da je čvrste temelje za razvoj kotor-skog duvačkog orkestra postavila grupa uglednih građana Kotora još 20. maja 1842. godine, kada je Opštini Kotor i njenom tadašnjem predsjedniku Marku Paskvaliju podni-jela pismeni predlog za osnivanje orkestra, izradila nacrt Pravilnika o osnivanju "Građanske glazbe grada Kotora", kako se taj prvi orkestar zvao, i postala prva uprava tog novog muzičkog tijela. Pravilnikom koji je usvojen 15. juna 1842. godine obuhvaćeni su svi elementi njegovog života i rada, prvenstveno problem školovanja mladih muzičara, pri čemu je osnovno načelo bilo da Orkestar sam pruži muzičko obrazovanje svojim članovima, da se izdržava od vlastitih prihoda i da o disciplini vodi računa posebna Komisija kao najveći upravni, nadzorni i disciplinski organ zajedno sa dirigentom.

Šta se saznaje o gradskoj muzici Kotora XIX , XX i XXI vijeka

Prve prostorije u kojima je duvački orkestar radio bile su prostorije ranijeg pozorišta koje je izgrađeno za vrijeme francuske vladavine, 1808. godine, a nepuna tri mjeseca nakon njegovog osnivanja orkestar je imao svoj prvi nastup prilikom dolaska austrijskog nadvojvode Franca Karla u Boku. Poznata su i imena 24 muzičara ovog prvog kotorskog

duvačkog orkestra, kao i instrumenti na kojima su svirali: 7 klarinetista, 4 trubača, 4 horniste, 3 fagotiste (2 fagota i 1 kontrafagot), 2 trombonista, 1 flautist i 1 otavin, dva bubnjara (1 bubanj i 1 tamburin) i 1 čineli, ali na žalost nije poznato ime tadašnjeg dirigenta. Ovaj orkestar se u početku ipak prvenstveno finansirao prihodima i prilozima širokog broja ljudi iz Kotora, Dobrote, Prčanja, Perasta, Risna i Morinja, Bokelja iz Trsta i Venecije, kao i od stra-ne vojne ustanove, a posebno od tzv. "serenada" (1843. godine javna "serenada" priređena je u čast "Njegovog Preosveštenstva vladike Crne Gore" prilikom Njegoševog boravka u Kotoru), prilikom učestvovanja na raznim mje-snim svečanostima (15. maja u Perastu, 11. jula u Risnu), sahranama, plesovima (o novoj godini, "kavalkinama" o karnevalu), javnim tombolama, seansama mađioničara itd. Prvi orkestar najveće izdatke ima za nabavku instrumenata iz Trsta i uniformi (plava i crna tkanina). U godini 1848. najčešće nastupa uz, tada osnovanu, Narodnu stražu i iste godine ovaj duvački orkestar ulazi u njen sastav pod novim nazivom "Duvački orkestar Narodne straže u Kotoru", sa 15 članova, pod dirigentskom palicom Josipa Jedličke. Nakon 1850. godine doživljava dužu krizu i svoju prvu obnovu će doživjeti već 1867. od strane Jeronima Fiorelija pod nazivom "Građanska muzika". Nakon smrti Jeronima Fiorelija (1875) kao dirigent radi Ivan Jedlička-mlađi (1875-1883), pa Antun Petrarka (1883-1884), zatim Ivan Burati (1884-1885) i najzad Ivan Jedlička-stariji (1885-1886). U svom sedmogodišnjem boravku u Kotoru (1886-1892)

Dionizije De Sarno San Đorđo kao dirigent-pedagog veoma kvalitetno ponovo obnavlja stari duvački orkestar iz 1842, podigavši njegov nivo, nastupajući sa njim svake nedjelje na otvorenom prostoru, većinom u bašti kafane "Dojmi", o svim državnim praznicima, blagdanima i izletima. Godine 1888. donosi se novi Statut šire organizacije muzičkog ži-vota Kotora pod nazivom Statut muzičkog društva Kotora (Statuto della Societa Musicale), a sam duvački orkestar zadržava naziv "Građanska glazba Kotora" (Banda Citta-dina in Cattaro). Krajem 1892. godine orkestar doživljava ponovo krizu, a novim Pravilima društva osniva se pod nazivom "Kotorska glazba" 1897. godine. Zajedno sa Bo-keljskom mornaricom učestvuje na vjenčanju princa Franca Ferdinanda u Beču, 1898 godine, kao jedan od tri orkestra iz cijele tadašnje monarhije. Do formiranja vojne muzike na Cetinju to je bila dvorska muzika knjaza, a kasnije kralja Nikole I Petrovića. Svirala je na prosidbi njegove kćerke, kasnije italijanske kraljice Jelene i kralja Vitoria Emanuela II, 1910 godine, kao i prilikom proglašenja Crne Gore za kraljevinu. Od svog osnivanja do danas duvački orkestar nije radio samo u vrijeme svjetskih ratova, što ukazuje na izuzetan kontinuitet u radu. Orkestar je svirao slavnim ličnostima: princu Edvardu, kralju Olafu, kraljici Beatrisi, Eleonori Ruzvelt, Sirimavo Bandanaraike, M'Bou, princezi Margareti, J. B.Titu, Hruščovu, Žan Pol Sartru, Sofiji Loren i Karlu Pontiju, princezi Jelisaveti Karađorđević, i mno-gim drugim. Orkestar je imao brojna gostovanja, u Beču, Ohridu, Splitu, u Dubrovniku, posebno 1973. godine na otvaranju Dubrovačkih ljetnjih igara. U posljednje vrijeme Orkestar je gostovao u Kikindi, Pančevu, Beogradu, Rijeci, Mostaru, Dubrovniku, Trstu, i učestvovao na festivalima u italijanskoj Giulianova-i, u Castellon della Plana u Špa-

niji, Nici i Stonu. Za svoj rad dobija mnoga priznanja, među kojima Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, dodijeljen ukazom predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita 1967. godine, kao i Novembarsku nagradu grada Kotora 1977. godine. Sa orkestrom u XX vijeku rade mnogi diri-genti kao Erminije Bagatela, Tripo Tomas, Antun Homen, Tripo Đurašević, Nikola Čučić, Nikola Gregović, advokat Vladimir Begović koji je dirigovao Orkestrom od 1994. do 2011. godine dajući ogroman doprinos, kako kvalitetu muziciranja, tako i poboljšanju uslova rada Orkestra. Od 2011. do 2013. Orkestrom je dirigovao njegov dugogodišnji član Petar Bukilica.

Današnji orkestar broji 30 članova, pretežno amatera, ko-jima muzika nije profesionalno zanimanje, a od 13. marta 2013. godine, Orkestrom diriguje njegov dugogodišnji član, profesionalni muzičar, član Crnogorskog Simfonij-skog Orkestra i profesor horne u Muzičkoj školi ''Vida Matjan'', Dario Krivokapić. Orkestar danas, tokom godine, tradicionalno organizuje dva koncerta i to Novogodišnji (kraj decembra) i ljetnji (početak jula). Nastupa na svim manifestacijama u gradu, naročito sa Bokeljskom morna-ricom kad igra "Kolo", a česti su nastupi po Crnoj Gori. Repertoar orkestra su kako klasična djela, tako moderne i zabavne kompozicije.

Ovaj jubilej prilika je da se sa dužnim poštovanjem sjetimo svih članova koji su doprinijeli da Gradska muzika Kotor radi, sa većim ili manjim pauzama, punih 175 godina.

Bez učešća Gradske muzike Kotor ni danas se ne može zamisliti ni jedna značajnija manifestacija u gradu, bez Gradske muzike Kotor, jednostavno se ne može zamisliti ni sam grad Kotor.


JUBILEJ JUBILEJ

20 GODINA CRNOGORSKOG DRUŠTVA MORAČA KRANJ

Autor teksta: Momo Savović

U subotu 12. maja je crnogorsko društvo Morača iz Kranja svečanom proslavom obilježilo svoj jubilej, 20 godina društva. Proslava je održana u velikoj dvorani opštine Kranj.

Prisutni su predstavnici društava iz Kranja, Ljubljane, Maribora, Jesenica, ambasador Crne gore u Sloveniji

sa suprugom gospodin Vujica Lazović i članovi ambasade, počasni konzul u Sloveniji gospodin Vojo Kovač, predstav-nici Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske iz Zagreba na čelu sa predsjednikom gospodinom Danilom Ivezićem, predstavnici Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka, predsjednik udruženja Crnogoraca iz Beograda Borislav Mrvaljević, delegacija opštine Kranj, prva dama ljubljanske opere sopranistica Milena Morača i njen suprug - poznati glumac i prvak ljubljanske drame Jurij Souček, te brojni gosti. Dvorana je bila puna.

Program je vodila Bilja Marković. Prisutne je pozdravio predsjednik društva gospodin Čedo Đukanović sa podaci-ma o radu društva. Svih ovih proteklih godina, aktivnosti društva se odvijaju po sekcijama.

Folklorna sekcija pod vodstvom Jovana Markovića, koreo-grafa Bilje i Mladena (trenutno u fazi mirovanja s namjerom da se ponovo aktivira) je od formiranja 2002. godine veoma

uspješno predstavljala naše društvo. Folklorna sekcija, sa-stavljena isključivo od mladih, svojim nastupima prenosila je duh zavičaja. Nastupali su na raznim manifestacijama u Sloveniji i Hrvatskoj - predstavljali naše društvo i Crnu Goru. O fudbalskoj sekciji koju vodi Robi Marinković, najbolje govore osvojeni brojni pehari na raznim turniri-ma, kao i o šahovskoj sekciji. Planinska sekcija, koju vodi Momo Savović je realizovala veliki broj izleta do 2300 m, nadmorske visine.

Organizovali smo gostovanja u Sloveniji brojnim društvima iz Crne Gore. Često smo organizovali crnogorske večeri i naši gosti su bili i neki poznati političari i privrednici, kao što su Jelko Kacin direkor Save Kranj, Janez Bohorić, koji je pomagao rad društva, župan Kranja g. Bogataj, ambasador g. Ranko Milović. Aktivno sarađujemo sa cr-nogorskim društvima iz Zagreba, Rijeke i Srbije, Lovćenac a u kontaktima smo i sa crnogorskim društvima iz Evrope, Amerike i Australije. Prisutne je pozdravio ambasador Crne Gore gospodin Vujica Lazović i potpredsjednik (podžupan) opštine Kranj. U programu su učestvovali Crnogorsko društvo Morača, prva dama ljubljanske opere sopranistica Milena Morača koja je izvela nekoliko arija uz pratnju na klaviru poznate pijanistice Jelene Buljubaš iz Ukrajine koja živi u Kranju i zbor Montenegro iz Zagreba.


RIJEKA RIJEKA

NZC RIJEKA U CRNOJ GORI

Autor teksta: Nikola Lučić

PJEVAČKI ZBOR MONTENEGRINI U LOVRANU


U organizaciji NZCG Rijeka u periodu 10. do 16. svibnja 2018. godine posjetili smo sjeverni dio Crne Gore. Put je planiran kao sedmodenvni boravak u hotelu "Onogošt" u Nikšiću, odakle se je svakodnevno odlazilo na drugu destinaciju.

U pratnji vodiča prvi dan obišli smo kanjon Komarnice, dio Nacionalnog parka Durmitor – Crno jezero, Žabljak,

kanjon Tare – most na Đurđevića Tari, Plavnik, Plužine, Pivsko jezero i branu za hidroelektranu Mravinje. Drugi dan članovi zajednice Nikšić iz KUD-a Zahumlje organizirali su obilazak i upoznavanje grada Nikšića – dvor kralja Nikole, crkvu, bedeme, Trebjesu, te smo prisustvovali procesiji Sv. Vasilija Ostroškog. Treći dan organiziran je put kanjonom Morače uz obilazak Manastira Morača do Nacionalnog parka Biogradska gora; biogradsko jezero uz povratak preko planine Bjelasice i ski centra Bjelasica kod Kolašina.

Četvrti dan bio je posvećen Cetinju i njegovom povijesnom, političkom i kulturnom značenju za Crnu Goru. Prijatelji iz zajednice Cetinje bili su nam izvanredni domaćini i vodiči. Loše vrijeme onemogućilo je obilazak Jezerskog vrha, no vidjeli smo Ivanova korita i dio Nacionalnog parka Lovćen.

Posljednji, peti, dan u pratnji vodiča obišli smo Manastir

Ostrog i Podgoricu (stari i novi dio grada) te "Nijagara vodo-pad" na rijeci Cijevni. Na povratku smo još posjetili manastir Tvrdoš. U komfornom autobusu, sa vrhunskim vozačem uz pjesmu i ples, puni utisaka vratili smo se u Rijeku.

Sjeverni dio Crne Gore posebnošću, ljepotom prirode, go-stoprimstvom i toplinom ljudi, nas je sve oduševila. Mnogi su poželjeli da se ponovo organizira sličan izlet.

U nedjelju dvadeset sedmog svibnja, na poziv upraviteljice doma za stare i nemoćne osobe u

Lovranu, pjevački zbor NZC Rijeka "Montenegrini" održao je koncert pjesama iz svog repertoara, za štićenike doma.

Pjevali su pjesme crnogorske i primorske te jednu ru-sku. Na repertoaru su bile pjesme "Vrbnice na morem", "Priča mora", Od Susaka pa do lipe Boke", "Boko moja mila", "Oj vrsuto goro velja", "Leti leti leti bijeli golube" i "Kaljinka".

Nakon koncerta bilo je druženje sa štićenicima i njiho-vom rodbinom, uz zakusku koju je priredio domaćin.


RIJEKA RIJEKA

ZBOR U VIŠKOVU

Autor teksta: Jovan Abramović

Na poziv organizatora da naš zbor učestvuje u programu rado smo se odazvali i nastupili sa četiri pjesme. Ot-

pjevali smo "Mostovi na Morači", "Kaljinka", "Oj vrsuto goro velja" i "Leti leti bijeli golube".

Nastup je bio vrlo uspješan što se vidjelo po dugotrajnom aplauzu i pohvalama nakon nastupa. Proslava se završila uz zakusku i pjesmu do kasno u noć.

Mjesto Viškovo u blizini grada Rijeke organiziralo je dana 03. lipnja 2018. godine proslavu povodom osnivanja Kulturno umjetničkog društva "Prosvjeta" u Domu branitelja.

CRNA GORA DANASOKRUGLI STOL NZC RIJEKA


Šestog lipnja 2018 godine u dvorani NZC Rijeka, održan je okrugli stol sa temom o sadašnjem ekonomskom, političkom i kulturnom trenutku Crne Gore. .

Gosti su bili naši stari prijatelji i suradnici iz matice Crnogorske: gospodin Marko Špadijer književnik

i publicista, te pjesnik Branko Banjević, kao osnivači Matice Crnogorske i njeni prvi funkcioneri, obojica su dali veliki doprinos emancipaciji crnogorske nacionalne svijesti i uspostavi crnogorske državnosti kroz referen-dumsko izjašnjavanje 2006.

Najviše pažnje je privlačila sadašnja ekonomska situacija u Crnoj Gori koja ima sve karakteristike tranzicije država koje su nastale raspadom bivše zajedničke države. Druga zanimljiva tema, bila je vanjska politika Crne Gore sa ulaskom Crne Gore u NATO savez, te priznanje Kosova. Potvrđeno je da su razlozi takvih poteza uvjetovani glo-balnim geostrateškim zbivanjima koja uključuju razne pretenzije na Crnu Goru kao teritorij ali i njenu nacio-nalnu samobitnost. Uz vanjske faktore i u samoj Crnoj Gori postoje dva snažna faktora koji udruženi intenzivno rade na likvidaciji Crne Gore kao samostalne i neovisne

države. Prvi faktor su srpske i prosrpske stranke, koje su opozicija, ne strankama na vlasti već državi Crnoj Gori, što potvrđuju bojkotiranjem rada skupštine Crne Gore, kao najviše demokratske institucije Crnogorskog društva.

Drugi destabilizirajući unutarnji faktor je Srpska pra-voslavna crkva, koja kao vjerska institucija zloupo-trebljava vjerske osjećaje građana i sakralne objekte, koji su uzurpirani nastankom kraljevine Jugoslavije, kada je likvidirana crnogorska država i Crnogorska pravoslavna crkva.


UMAG UMAG

CRNOGORSKO VEČE U UMAGU

Autor teksta: Milanka Marić

2. lipnja društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" iz Umaga organiziralo je tradicionalno druženje u povodu Dana neovisnosti Crne Gore.

Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" iz Umaga organiziralo je tradicionalno druženje u povodu

Dana neovisnosti Crne Gore. Večernji program otvorili su mješoviti zbor "Montenegro" iz Zagreba i umaška Crnogorka Milunka Medojević svojim stihovima "Oda Crnoj Gori". Zagrebački zbor je u prvom dijelu programa izveo pjesme"Pjevaj Maro", "Milica jedna u majke" i "Gle-dala sam s Koma plava" koja je inspirirala Predsjednicu Milanku Marić, da za prisjećanje na slavne crnogorske ličnosti, odabere Marka Miljanova Popovića, i uz video prikaz Meduna (rodno mjesto Marka Miljanova) i drugih predjela toga dijela Crne Gore, predstavi crnogorskog heroja i vojvodu, prvenstveno kao književnika. Marko Miljanov, koji se opismenio tek u 50-oj godini života, smatrao je knji-ževno stvaralaštvo životnim pozivom. Poseban osvrt dala je zbirci priča i anegdota "Primjeri čojstva i junaštva".Navela je nekoliko osnovnih moralnih odrednica, koje su

krasile Miljanova i njegovu želju da ih prenese budućim naraštajima: Čojstvo je braniti druge od sebe, a junaštvo sebe od drugih, Čast je skuplja od života, njoj je sve podre-đeno, Slava ljudska dovijeka traje itd...Zatim su posjetitelji pogledali video uz pjesmu "Kuči Marka Miljanova".

Nakon toga Milunka Medojević je recitirala svoju pjesmu " Crna Goro, nevjesto svemira" a simpatična moderatorica,

glumica Jessica Acquavita iz Buja, predstavila nekoliko nositeljica crnogorskih narodnih nošnji, koje su još u izradi.

Jadranka Horvat Kladnik, supruga nedavno preminulog umaškog Crnogorca i umjetnika Branislava Kladnika, obradila je i uglazbila pjesmu Milunke Medojević "Duša umjetnika" koju je veoma emotivno otpjevala uz pratnju gitare i izazvala veliki aplauz publike.Bila je to prilika da se Društvo još jednom prisjeti preminulih aktivista Branislava Kladnika, slikara i Željka Vučinića, člana dramske skupine.

Slijedio je blok gostiju večeri, domaće udruge koje su izvele zavičajne i tradicijske pjesme i plesove Bujštine i Istre. Prva je bila je pjevačka skupina "Cantadori" Zajednice Talijana Babići-Lovrečica pod vodstvom neumornog Nina Zacc-higne.Oni su otpjevali četiri pjesme, uz tradicionalni ples.

Posjetitelje u umaškoj dvorani razgalila je plesna skupina "Zvjezdice 50+ " koju vodi Evelin Semeši. Djeluju pri POU-u Umag, a izveli su nekoliko plesova, valcera i polki te istarski balun.

Članovi folklorne skupine Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" pod vodstvom Nerine Štajner, u šarolikom sastavu, od najmlađih do malo vještijih, predstavili su se spletom dječjih crnogorskih kola pod nazivom "Tita,tita loboda"

Zbor "Montenegro" Zagreb, pod vodstvom glazbenika Edina Džaferagića, izveo još četiri pjesme i završio pje-vajući zajedno s publikom "Niđe nebo nije tako plavo".

Večeri su prisustvovali zamjenici Gradonačelnika Grada Umaga Floriana Bassanese Radin i Ivan Belušić, koji se i obratio prisutnima, Predsjednci Nacionalne zajednice

Crnogoraca i Vijeća NZC Hrvatske gosp. Danilo Ivezić i Dušan Mišković iz Zagreba, predstavnici ostalih NZ Cr-nogoraca; gosp. Petar Kumburović iz Rijeke, Aleksandar Taušan, Mirko Vučinić i Željko Šćepanović i drugi članovi iz Pule, Dragan Vučerić u ime društva Peroj 1657, zatim predstavnici nacionalnih zajednica Talijana, Srba, Boš-njaka, Albanaca, Slovenaca i drugih koji žive na području Umaga i cijele Istre.

Predsjednica Milanka Marić se toplo zahvalila svim uče-snicima za sudjelovanje u programu, brojnoj publici, a posebno vrijednim članicama Društva koje su izradlile domaće delicije uz koje slijedio nastavak manifestacije.Posebno je istakla obitelji Rovčanin, Medojević, Petrović, Ćošković, Komšić.

Na kraju se zahvalila Gradu Umagu i Savjetu za naci-onalne manjine RH na finacijskoj potpori, te gradskim ustanovama Festum, POU "Ante Babić" i Zajednici Talijana Umag na tehničkoj i organizacijskoj pomoći.


IZLET IZLET

KONCERT ZBORA MONTENEGRO U PODGORICI

Autor teksta: Milanka Bulatović

Pjevački zbor "Montenegro", svjestan velike časti i odgovornosti, održao je vjerojatno svoj najbolji koncert, pjevalo se sa srcem, što je publika prepoznala i nagradila velikim pljeskom. Nastup su organizirali CEKUM i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice, 25.6.2018. u velikoj dvorani KIC-a "Budo Tomović", a putovanje omogućila Zagrebačka županija

LIJEPA CRNA GORA I SHQIPËRIA E BUKUR

Posjet Crnoj Gori i Albaniji i ovaj put su pokazali ne-izmjeran značaj putovanja koja razbijaju predrasude

i neznanje, šire spoznaje i doprinose zbližavanju ljudi .

Članice i članovi Društva "Montenegro"-Zagreb boravili su u Crnoj Gori i Albaniji od 22.-26.6.2018., zahvaljujući pozivu Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), koji je prošle jeseni uputio poziv Pjevač-kom zboru "Montenegro"Zagreb , da nastupi u Podgorici. Nastup su organizirali CEKUM i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice, 25.6.2018. u velikoj dvorani KIC-a "Budo Tomović", a putovanje omogućila Zagrebačka županija. Koncert je održan u okviru progra-ma "Podgoričko kulturno ljeto 2018". Oduševila nas je

visoka profesionalnost domaćina, izvanredna organizacija koncerta, a posebno što su nam osigurali veliku medijsku popraćenost: u TV emisiji "Dobro jutro Crna Goro", a na-cionalna televizija snimala je i koncert, nekolicina članica zbora i voditelj dali su nekoliko intervjua. Predsjednica Društva gostovala je i u radijskoj emisiji, dati su i intervjui raznim novinama, a i crnogorski portali bili su puni vijesti o nama. Iskreno, nismo očekivali toliku pozornost u obilju kulturne ponude crnogorskog glavnog grada.

Pjevački zbor "Montenegro", svjestan velike časti i odgo-vornosti, održao je vjerojatno svoj najbolji koncert, pjevalo se sa srcem, što je publika prepoznala i nagradila velikim pljeskom. Vokalne solistice: Viktorija Božičević, Jadranka Šincek i Nađa Dervić su briljirale, pa su dobile i poziv za gostovanje u Podgorici u 7. mjesecu na solističkom natjecanju. Gost večeri bio je izuzetni interpret, autor i instrumentalist Šukrija Serhatlić Žuti, koji je time održao riječ danu prošle jeseni na Lučindanskim susretima u Zagrebu. Voditelj našega zbora, Edin Džaferagić dobio je priznanja za svoje autorske aranžmane i molbe da ih ustupi za dalje korištenje.

Zanimljivo je bilo slušati izjave nakon koncerta -da smo

im izmamili suze (a mislili smo da, imajući priliku svaki dan slušati pjesme iz Crne Gore, mogu samo uspoređivati način interpretacije) i da je izbor pjesama bio poseban. Svima nama u Pjevačkom zboru je to "vrhunac karijere", jer nismo ni sanjali da ćemo imati priliku nastupiti u Crnoj Gori! Zaista, nezaboravno, za cijeli život!

Sigurno da nismo potegli na takav put samo na večernji koncert. Željeli smo proći i vidjeti što više predjela Crne Gore, posebno jer neki nisu nikada bili u Crnoj Gori. Naj-prije smo obišli Cetinje: dvorac kralja Nikole, Nacionalnu biblioteku Crne Gore "Đurđe Crnojević", gdje su nas domaćini upoznali sa historijatom biblioteke, fundusom i načinom rada. Naša vodičkinja, Tanja Zeković, profesorica Cetinjske gimnazije, vrlo stručno i izuzetno zanimljivo, govorila nam je o crnogorskoj prijestolnici. Obišli smo i zgrade stranih poslanstava u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori, Cetinjski manastir i Orlov krš. Idući dani bili su za posjete Baru: širokom, lijepo uređenom Novom Baru , predivnom ambijentu Starog Bara, maslini staroj preko 2000 godina… Ulcinj nas se posebno dojmio: predivna tvrđava, muzej, stari dio neobične ljepote, izvanredna hrana…susretljivi, gostoljubivi ljudi…

Višegodišnja želja bila nam je posjet Albaniji: tako smo se uputili u Skadar, Tiranu i Drač. Većina nas , ne samo da nikada nije bila u Albaniji, nego gotovo ništa nije ni znala o njoj. Oskudna znanja bila su na razini poluinformacija i neminovnih predrasuda.

A što smo vidjeli? Prelijepu Tiranu sa izuzetno širokim avenijama (grad su projektirali talijanski arhitekti prije drugoga svjetskog rata), krasna zdanja, moderan grad pun vrhunskih restorana i trgovina, ljudi izuzetne gostoljubi-vosti i srdačnosti… bilo je i komičnih situacija kada smo se trudili komunicirati na engleskom, dok smo vrlo često

nailazili na sugovornike koji su znali naš jezik, jer im je neko davno porijeklo iz Crne Gore ili Srbije…

U Skadru smo se popeli na ogromnu tvrđavu,obišli dio grada, a svaki korak je odjekivao burnom historijom, pro-hujalim vremenom i prebogatim pričama o narodima i sudbinama ovih prostora, zahvaljujući našem izvanrednom vodiču Antonu Lulgjuraju, arheologu po struci, iznimnom eruditi. Skadar je grad koji ima posebno ozračje, fascini-rale su nas uređene fasade, posebno ulica-šetalište slično našoj Tkalčićevoj, samo nekoliko puta većoj. Posebna je i čistoća grada, a bili smo iznenađeni brigom o psima bez vlasnika: slobodno šetaju ulicama grada, čipirani, njego-vani i nahranjeni.

Glavna albanska luka, a i posebno lijepo ljetovalište bilo je naše treće, zadnje odredište u Albaniji: Drač. I opet prebo-gata povijest, sudbine naroda , a ono što ostaje u pamćenju: ratovi i kultura. Mnogi su poželjeli ostati i uživati barem nekoliko dana u svim tim ljepotama.

Sa historijom glavnog grada Podgorice , kulturnim i ostalim znamenitostima, kao i nalazištima antičke Duklje, upoznala nas je vodičkinja Ivana Medenica.

Što reći na kraju?

Jedinica mjerenja vremena u Crnoj Gori nije se promije-nila od prošlog puta: na svako naše pitanje koliko treba do nekog odredišta, odgovor je :"ne treba vam više od deset minuta"! Potom bi slijedio uspon na tvrđave (penjali smo se na tri) , u trajanju od 45 minuta!

Nikada više ne bih mogla reći i ne bih mogla čuti da netko kaže, pogotovo za svoj kraj, "ovo je najljepše na svijetu!"

To jednostavno ne može biti istina, putujući, vidimo jednaku ljepotu cijeloga svijeta, a bez nepotrebnih komparacija.


SEMINAR SEMINAR

MEDIJI I NACIONALNE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Savjet za nacionalne manjine u suradnji sa Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, sukladno svom Programu rada za 2018.godinu organizirao je 6.lipnja 2018.godine u Opatiji Seminar "Mediji i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj – Zaštita manjina i uloga medija u demokratizaciji hrvatskog društva".

Seminar su otvorili predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Aleksandar Tolnauer te

pomoćnik ravnatelja Vladinog ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, mag. Branko Sočanac.

Sudionicima su se obratili svojim izlaganjima Robert Janko-vics zastupnik mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru i član Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Čedomir Višnjić u ime Ministarstva kulture, prof. dr. sc. Siniša Tatalović i prof.dr. Gordana Vilović sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Saša Milošević, član Programskog vijeća HRT-a, Anita Malenica, članica Vijeća za elektroničke medije, Danijela Draštata, urednica Multinacionalnog magazina "Prizma" te Alen Čemeljić, urednik Radio Rijeke.

U raspravi je ukazano je da ostvarivanje prava nacionalnih manjina na pristup javnim medijima ima presudno znače-nje za promicanje ravnopravnosti manjina, ostvarivanje tolerancije, promicanja suživota te očuvanju kulturnog identiteta, u smislu da u današnjem svijetu informacije i medijski prostor predstavljaju ključna mjesta iz kojih pro-izlazi javno mnijenje, te percepcije političkog, društvenog i kulturnog manjinskog identiteta.

Glavni naglasci stavljeni su na Izvješće HRT-a 2017.godine vezano za zastupljenost nacionalnih manjina u programi-ma HRT-a i HR-a te je zaključeno da ne korespondiraju sa ugovornim obvezama HRT-a potpisanim sa Vladom Republike Hrvatske, vezano za zastupljenost nacionalnih manjina u programima HRT-a. Iz samog Izvješća razvidno je da se u 2017.godini nacionalnim manjinama posvetilo u sva 4 programa HRT-a ukupno 60 sati i 24 minute, što

iznosi 0,69% zastupljenosti u programima HRT-a.

Ukazano je i na sve raširenije pojave govora mržnje na privatnim i lokalnim TV i radio postajama, elektroničkim medijima, portalima, kao i na pojave izrazite neprofesional-nosti pojedinih urednika i novinara, koji otvoreno zastupaju stavove koji su u potpunoj suprotnosti sa temeljnim europ-skim vrijednostima u smislu jačanja svijesti o poštivanju i razumijevanju drugog i drugačijeg.

Zaključno je ukazano na dužnost javnih medija, pogotovo u današnjim društvenim okolnostima, na doprinos u pro-micanju i poštovanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, razumijevanja i poštivanja različitosti te uključivanja ma-njinskih pitanja u sve programe HRT-a, čime bi se izrazito doprinijelo razvoju kulture dijaloga između većine i ma-njine kao ravnopravnih članova i subjekata u političkom, kulturnom i društvenom životu Republike Hrvatske.


KULTURA I UMJETNOSTKULTURA I UMJETNOST

VARIJACIJE NA TEMU ZAGREBA I CVIJEĆAIZLOŽBA U CRNOGORSKOM DOMU

Autor teksta: Milanka Bulatović

U brojnim aktivnostima Društva "Montenegro"- Zagreb posebno mjesto zauzima Izložbena djelatnost. Pružiti mogućnost autoricama i autorima, najčešće amaterima, što nikako ne umanjuje njihovu umjetničku osobnost, izuzetno je zadovoljstvo i vrijedno svakoga truda. A tek kada je to prva samostalna izložba!

Danica Smiljanić Konjević predstavila je svoje likovno stvaralaštvo u galeriji "Montenegrina" u četvrtak, 17.

svibnja izložbom "Varijacije na temu Zagreba i cvijeća".

Prepuna izložbena dvorana, brojni gosti i ljubitelji umjet-nosti pokazali su da i danas postoje lijepa, dugogodišnja prijateljstva i želja da se odazovu na ovaj, za Danicu veliki događaj. Bio je tu i njen prvi profesor likovne kulture, iz osnovne škole - Milivoj Svoboda, koji je prvi otkrio njen talent, a profesor Frane Radak, koji nam je i ovaj put priredio edukativnu likovnu poslasticu i skromno rekao da je on samo trebao dalje ukazivati na tehnike stvaranja i usmjeravanje.

A evo što autorica kaže o sebi i svom stvaralaštvu:

- Nikada nisam mislila da ću slikati. Nakon gimnazije

završila sam Prirodoslovno matematički fakultet, smjer praktična matematika u Zagrebu. Cijeli radni vijek radila sam u informatici.

Znajući za moju veliku ljubav prema slikarstvu, kćeri su mi za pedeseti rođendan poklonile tečaj slikanja. Tako slikanje počinjem učiti u Centru Horizont i to 2002.godine kod likovnog pedagoga i akvarelista Milivoja Svobode, kod kojeg sam zavoljela zahtjevnu tehniku akvarela. Nakon toga, priključujem se Likovnom klubu Kulturnog centra Peščenica pod vodstvom akademskog slikara Frane Ra-daka. Uz slikanje u različitim tehnikama, profesor Radak je poticao kreativni pristup slikarstvu, korištenje većih formata i slobodu umjetničkog izražavanja. U Centru Staze sudjelovala sam u kreativnim radionicama, koje je vodila Andrea Weiss Sadeh. Akvarel je ipak ostao moja najveća radost i ljubav i uvijek mu se volim vraćati.

Kako je ovo moja prva samostalna izložba, najljepše zahva-ljujem Društvu "Montenegro" Zagreb što su mi omogućili izlagati u njihovoj galeriji.

Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli u ostvarenju ove izložbe, a posebno, na poticaju i podršci, akademskom slikaru Frani Radaku.


KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST

HOMMAGE Á STRAVINSKIIZLOŽBA JAGODE POPOVIĆ U MIMARI

U Muzeju Mimara 11. lipnja otvorena je četvrta samostalna izložba JAGODE POPOVIĆ: HOMMAGE Á STRAVINSKI

U odista posebnom prostoru Muzeja Mimara uz prisustvo brojnih uzvanika, gostiju, prijatelja i ljubitelja umjet-

nosti 11. lipnja 2018. otvorena je samostalna izložba Jagde Popović naziva HOMMAGE Á STRAVINSKI.

Na početku otvorenja prisutnima su se obratile: ravnateljica Muzeja Mimara mr. sc. Lada Ratković Bukovčan, povje-sničarka umjetnosti, autorica osvrta u katalogu izložbe, Iva Körbler; autorica izložbe Jagoda Popović i zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Jelena Pavičić Vukičević.

Povjesničarka umjetnosti Iva Körbler je u svom osvrtu o izloženim eksponatima i autorici, između ostalog rekla:

"Sve više hrvatskih umjetnika stvara cikluse djela u ko-jima se direktno referira na snažne poveznice s glazbom, koja u tom procesu postaje ne samo dio njihovih djela, već primarna motivacija za stvaranje, i gdje su glazba i likovni procesi neodvojivi jedno od drugog. To je slučaj sa i slikaricom Jagodom Popović, koja se nakon vrlo zapaženog likovnog ciklusa slika i asemblaža, nastalom prema Vivaldijevim "Četiri godišnja doba" (2015.), inspirira baletom "Posvećenje proljeća" (Le Sacre du Printemps) Igora Stravinskog. Naime, umjetničkom ekspresivnom rukopisu, naglašene dinamične i slobodne geste iznimno je odgovarala Vivaldijeva barokna pul-

sirajuća ritmičnost muzičkog materijala, što u novom ciklusu slika dovodi do sasvim nove razine...

...Gestualna apstrakcija spojena s tragovima figure tijela rezultirala je likovnim rukopisom i stilom koji se već sada može smatrati autentičnim izričajem Jagode Popović i u kojem umjetnica pokazuje raspone svoje mogućnosti. To je nova faza njenog stvaranja koja otkriva koliko je glazba važan element svakodnevnog života umjetnice, i zašto je s vremenom postala logičan poticaj i motiv njezinog slikarskog izraza."

JAGODA POPOVIĆ - rođena je 4. siječnja 1953. u Zagre-bu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. u klasi prof. Šime Perića. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Izlagala je na godišnjim izložbama Akademije likovnih umjetnosti te na izložbama Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu i drugim gradovima. Radila je na oslikavanju umjetničke keramike u zagrebačkom Dekoru. Surađivala je s izdavačkom kućom Školska knji-ga i ilustrirala udžbenike. Specijalizirala je restauriranje štafelajnog slikarstva i obojene drvene skulpture s pozla-tom. Radila je kao restauratorica u restauratorskoj radio-nici Muzeja Mimara i Zavoda za restauriranje umjetnina, Zagreb. Studijski boravi u Parizu 1989. Samostalno je izlagala: Njegošev muzej Cetinje - 2014., Studio Moderne galerije Josip Račić Zagreb - 2015., Dvorac kralja Nikole Bar- 2017. i Muzej Mimara Zagreb - 2018.


O SEBI

Spadam u onu vrstu umjetnika kojima je bilo važnije kon-tinuirano raditi nego izlagati. Iako me Dimitrije (sa kojim sam u braku od 16. juna 1975. godine) godinama nagovarao da svoje radove javno izložim trebalo je da prođe skoro četiri decenije da donesem tu odluku.

Dugi niz godina borila sam se sa problemom alergije na uljane boje i terpentin zbog čega sam morala napustiti ve-oma zahtjevni i zanimljivi profesionalni posao restauratora koji sam bila veoma dobro savladala. Kako s tim slikarskim materijalom više ne mogu raditi odabrala sam akrilne boje, jer sam na njih neosjetljiva. No zahvaljujući karakteristi-kama akrila, mogu postizati efekte kao uljanim bojama, transparentne lazure i bogate strukture slikanih površina.

Na Akademiji u Zagrebu upoznala sam Dimitrija. Pogledom me zaveo, nipošto slikama, uopće nisam znala kako radi. Bila sam na prvoj godini Akademije, on na trećoj. Prvi put smo se vidjeli na stepenicama. Ja sam išla u svoju klasu, on u svoju. Gledali smo se dosta dugo, dok mi nije prišao i rekao da je još sa 18 godina naslikao jednu sliku, jedan portret, glavu, a to je zapravo bio moj lik! Ta slika još uvijek postoji. Vjerojatno ga je privuklo to što sam sličila njegovoj ideji žene. On je imao crnu kosu, bradu, bio je sav u crnom… To mi se dopalo. Na početku veze radio mi je nakit od kostiju ptica, kokoši…

Našao je kost u obliku slova “Z” – djevojačko mi je prezi-me Zdunić – i napravio mi prekrasnu ogrlicu. Najprije me nacrtao, a da nije znao da će me sresti, a kad me sreo, počeo je skupljati kosti za mene! Postala sam njegova muza. I u kipovima, kad sam bila mlađa, preuzeo bi dio mene, moja

usta. Šalila sam se da ću znati da ima ljubavnicu, onog dana kad više neću vidjeti sebe na njegovim slikama. No, to se nije dogodilo, nikad nisam vidjela neku drugu ženu.

Volio je nadrealizam i ponašanjem se izdvajao među drugim kolegama na akademiji. Udvarao mi se citirajući Lautre-amonta, Apolinairea i posebno Emila Ciorana. U raznim prigodama poklanjao mi je zanimljive nadrealističke kom-pozicije bizarne simbolike govoreći: “Ovo ti poklanjam umjesto cvijeća, ali ovo je cvijeće koje nikad neće uvenuti”. Bilo je simpatije u njegovoj mladenačkoj samouvjerenosti koja me zabavljala. Danas, nakon 43 godine zajedničkog života, zahvalan mi je što sam sve te radove sačuvala.

Afinitet prema nadrealizmu nešto je što smo od mladosti dijelili a zadržao se i do danas.

Vjenčali smo se kad sam ja imala 22, a on 24 godine, u Donjoj Stubici, u ponedjeljak točno u podne, prema filmu “Točno u podne”. Nisam imala bijelu vjenčanicu. U općini smo se toliko smijali da se i matičar smijao, nije mogao zapisati naše podatke. Kiša je ljevala, grmjelo je.

Naš zajednički život obogaćen je umjetnošću, sličnim afi-nitetima, međusobnim razumijevanjem. Premda nijesam imala potrebu dugo vremena izlagati, s Dimitrijem sam uvijek razgovarala i o mojim i o njegovim radovima. On puno radi i izlaže, mnogo putujemo zajedno… Uključio me u umjetnički život u najširem smislu te riječi.

Jedan od trenutaka koji su me najviše ispunili jest rođe-nje sina Petra. Iako je neko vrijeme gajio sklonost prema umjetničkom pozivu, Petar je danas jedan od ponajboljih politologa i teoretičara međunarodnih odnosa u državi, a

radi kao docent na međunarodnom fakultetu DIU-Libertas.

Obično su djeca iz brakova umjetnika nastavljala, kako se kaže, putevima roditelja. U našem primjeru to nije slučaj. Zanimljivost za Petra je u tome da je bio zapažen po svo-joj nadarenosti za glumački rad u gimnazijskoj sekciji za glumu. Čak je bio položio prijemni ispit na Drama Studiju u Londonu 1999. godine. Međutim, kad se trebao odlučiti za odlazak na Akademiju dramskih umjetnosti i pripremati se za prijamni ispit, naglo je, doslovno preko noći, odlučio promijeniti odluku o svom budućem školovanju. Autor je dvije stručne knjige iz oblasti međunarodnih odnosa, a upravo radi na trećoj te sarađuje s brojnim stručnim časopisima.

OPČINJENA SAM CETINJEM

Cetinje obožavam iz više razloga. U njemu sam provela najljepše dane svoje mladosti i života. Opčinjena sam njegovom bogatom i slavnom prošlošću, ljepotom ambi-jenta i Cetinjanima, među kojima imam puno prijatelja i koje smatram toliko prisnim da se, osim Zagrepčankom, osjećam Cetinjankom. Mnogo mi je žao velikog prijate-lja, pjesnika i istoričara umjetnosti, nedavno preminulog Mladena Lompara koji je i inicirao realizaciju mojih izložbi u Crnoj Gori.




ZEMLJA KAVA, MORE TINTA, NEBO RUZMARINPREDSTAVLJANJE ROMANA LIDIJE VUKČEVIĆ U PODGORICI

Četvrtog sajamskog dana, 10. maja u okviru 13. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja, predstavljena je knjiga "Zemlja kava, more tinta, nebo ruzmarin" Lidije Vukčević.

Lidija nije samo osvjedočeni književni kritičar, pje-snikinja već zaista i narator zavidne erudicije. Lidija

je krenula u istraživanje novih tehnika pripovijedanja ne odstupajući od fragmentarnog načina pripovije-danja, fragmentirane proze. U pitanju je porodična saga. Vukčević ima potrebu da rekonstruiše habitus sopstvene porodice. Ta bi, naizgled, rekonstrukcija, naizgled porodična biografija mogla da obuhvati peri-od od tridesetih godina prošlog vijeka do danas. Ovaj roman iznevjerava žanrovski oblik biografije. Žanr se neprekidno preispituje, poigrava se konvencijama, transemiotički se prožimaju dokumenta, testamenti, enciklopedijske jedinice i registre, a sadrži i crno-bijele fotografije koje su takođe bitan dio ovog teksta", kazala je prof. dr.Vesna Vukićević je na večerašnjoj promociji govoreći o poetici Lidije Vukčević.

SILUETEIZLOŽBA FOTOGRAFIJA LIDIJE VUKČEVIĆ NA CETINJU

Izložba fotografija Lidije Vukčević, pod nazivom "Siluete", otvorena je 3. maja u Nacionalnoj biblioteci "Đurđe Crnojević" na Cetinju. Predstavljeno je 30 fotografija, koje su snimljene u njenom ateljeu u Podgorici, 2016. godine.

Izložbu je otvorio naš poznati likovni umjetnik Luka Lagator, koji je istakao da su fotografije eho davnih dana koje je autorka provela u đedovoj kući u Njegoševoj ulici u Podgorici.

Tada je puno patila za roditeljima i jedina su joj utjeha bile igre sjenki na visokim zidovima stare, prizemne kuće, refleksije platana sa trotoara. Pokušala je da ih uhvati i sakupi, razmišljajući kako da ih zadrži, opi-som ili crtanjem. Izgleda da je nakon toliko godina i neizbledjelih sjećanja, fotografija bila pravi izbor jer se trenutak igre sjenki, koji se desi i više se ne može ponoviti, najbolje uhvati i sačuva pomoću objektiva i fotografije – istakao je Lagator.

Vukčević, kako je kazala, prvi put izlaže na Cetinju, pa je za nju velika čast što je izložba organizovana upravo u Nacionalnoj biblioteci "Đurđe Crnojević". Kako se fotografijom bavi posljednih šest godina, a po zanimanju je književnica, kazala je da smatra da su fotografija i likovna umjetnost veća kompenzacija nego književna, jer čovjek sa malo truda uloženog u nju dobije puno.

Ja sam kao djevojčica, da ne bi ispalo da nemam ro-ditelja, oni su za mene bili nedostižni, ostavili su me kod babe i djeda jer su završavali studije u Zagrebu, tako da sam se osjećala kao da sam bez njih i zaista sam tragala za svjetlošću kao jedinim oblikom utjehe. Svjetlost je zapravo moja crkva – kazala je Vukčević.

Lidija Vukčević rođena je 1954 godine u Zagrebu. Di-plomirala je jugoslavistiku i folozofiju, objavila dvije naučne monografiije, šest zbirki poezije, 11 knjiga proze, te preko stotinu recenziranih naučnih radova. Fotografijom se bavi od 2012. godine, a izlagala je u Italiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.


DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

ISTORIJSKI ALBUM VI. PROJEKCIJA U 2018.

DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU

Završna projekcija, prije ljetne pauze, programa Dokumentarni film u crnogorskom domu u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, održana 14. 6. 2018.

Završna projekcija, prije ljetne pauze, programa Do-kumentarni film u crnogorskom domu u organizaciji

Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, održana je 14. 6. 2018. prikazivanjem serijala od 7 epizoda.

ISTORIJSKI ALBUM (60':20'')

Riječ je o novom serijalu RT CG, u kojem se na moderan i edukativan način prikazuju historijske činjenice, događaji od presudnog značaja za Crnu Goru. Svaka od epizoda traje između 8 do 10 minuta, a serijal je svojevrsna kombinacija dokumentarnog i igranog.

Snimanje je započelo u maju 2017. s planom od 20 epizoda. Prikazani su: Vladimir i Kosara (11':00''); Doseljavanje Slovena (8':00'); Bitka kod Tuđemila (8':00''); Crnojevići i pad pod osmansku vlast (10':10''); Gutenbergova galaksija i štamparija Crnojevića (7':40''); Oslobodilački pokret crno-gorskih plemena (8':00''); Lažni car Šćepan Mali (7':30'').

Režija i montaža: Senad Šahmatović; Scenarij: Adnan Prekić; Producenti: Miro Radošević i Dijana Popović; Snimatelji: Goran Tripunović; Ton: Igor Vujović, Goran Popović i Đoko Jablan

Proizvodnja: RT CG maj 2017. – januar 2018.

Prikazivanje omogućio: Arhiv RT CG

ČEKAJUĆI JEZERO I KAD ISPLIVAJU SJEĆANJA

V. PROJEKCIJA U 2018.

Peta projekciju u 2018. programa DOKUMENTARNI FILM U CRNOGORSKOM DOMU, u organizaciji Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb održana je 3. 5. 2018. u Crnogorskom domu, Trnjanska cesta 35 u Zagrebu prikazivanjem dokumentarnih filmova: "Čekajući jezero" i "Kad isplivaju sjećanja".

ČEKAJUĆI JEZERO (26':00'')

Dvije priče iz dva vremenski različita perioda, s distancom od 40 godina, a istom temom Piva, Jezero, Mratinje,

Plužine... Kada ljudi uređuju prirodu po svojoj volji, onda ono što su sagradili i prije četiri vijeka i mislili da će biti vječno, moraju napustiti ili preseliti, na dohvat čovjeka ali ne i vode.

Autor emisije: Rajko Banović; Rasvjeta: Nikola Brajović; Snimatelji: Savo Jovanović i Milun Tadić; Ton: Drago Petrović; Montaža: Ljubica Vukčević

Proizvodnja: TV Titograd 1975

KAD ISPLIVAJU SJEĆANJA (22':30'')

Ovo je nostalgična priča o rijeci, jezeru, gradu, napuštanju kuća i ognjišta, teškim sjećanjima nakon 40 godina, velikoj brani i velikim obećanjima, teškim trenucima kada se za sušnih dana jezero povuče i kada se pojave ostaci domova, grobova. Sve podsjeća na filmove strave…

Na Regionalnom festivalu dokumentarnoga filma Press Vitez u Novom Sadu, film je osvojio DVIJE ZLATNE MEDALJE: Autorica Olivera Vukadinović i snimatelj Veselin Balandžić.

Autorica emisije: Olivera Vukadinović; Snimatelj: Vesko Balandžić; Muzika: Igor Vujović; Montaža: Aleksandar Pejović

Proizvodnja: SAT RT CG 2015.

Prikazivanje omogućio: ARHIV RTCG


ZANIMLJIVOSTI ZANIMLJIVOSTI

Što nas čini ovisnim o društvenim medijima?

Kako bismo mogli razumjeti što je to što nas čini ovisnim o društvenim medijma, najprije se moramo prisjetiti koja je uloga društvenih medija u našem društvu i kako utječu na nas. Živimo u vremenu u kojem se svijet vrlo brzo mijenja, a tehnologija nezaustavljivo napreduje. Iako neke od tih promjena izrazito pogoduju razvoju i napretku civilizaci-je, zbog nedovoljnog vremenskog odmaka, još uvijek ne možemo znanstveno zaokružiti kompletnu sliku i analizi-rati korist i štetnost efekta tih promjena. Mi analiziramo, posmatramo, učimo u hodu, iz realnog vremena. Usprkos tome, već sada smo svjesni dubokih promjena u društvu i mlađim generacijama koje odrastaju uz društvene medije.

Internet je u početku bio zamišljen kao veza akademske zajednice koja bi imala trenutni pristup korisnim informa-cijama. Istraživanje američkog nepristranog istraživačkog centra Pew o korištenju društvenih medija u 2018. godini pokazuje da je među mlađom populacijom, u dobi od 14 do 17 godina, najpopularnija društvena mreža Youtube koju koristi 85% ispitanika, zatim Instagram sa 72% ispitanika, Snapchat 69% ispitanika, a Facebook ima tek 51% korisnika među ispitanicima. U istraživanju koje su sproveli 2015. godine, Facebook je bio dominantna društvena mreža sa 71% korisnika, a Youtube mreža nije bila dio istraživanja. Među starijom populacijom Facebook i Youtube su dvije najpopularnije društvene mreže sa 68%, odnosno 73% korisnika. Ovogodišnje istraživanje pokazuje mješavinu dugovječnih trendova i nekih novih, nadolazećih narativa

kada je riječ o društvenim medijima. Zanimljivo je da iako navode brojne razloge korištenja društvenih medija, samo 3% ispitanika ima veliko povjerenje u vjerodostojnost informacija sa društvenih medija, a tek nekoliko vjeruje u sigurnost osobnih podataka na navedenim platformama.

Prema istraživanju, većina korisnika misli da ne bi bilo teško odreći se društvenih medija – 59% ukupnih ispita-nika; jedino u najmlađoj grupi ispitanika u dobi od 18 do 24 godine prevladava mišljenje da bi bilo veoma teško odreći se društvenih medija. Ovo pokazuje da je korište-nje društvenih medija danas postalo značajan dio života pojedincima, omogućujući nam da se povežemo neovisno o vremenskim i prostornim ograničenjima.

Kako bismo objasnili što nas čini ovisnim od društvenim medijima, analizirat ćemo kako društveni mediji utiču na nas – na biološkom i socijalnom nivou, a kroz primjere društvenih mreža i kompjuterskih igara. Za početak, važno je naglasiti razliku između društvenih medija i društvenih mreža. Društveni mediji podrazumjevaju mogućnosti di-jeljenja, suradnje ili stvaranja sadržaja na mreži, putem različitih platformi; dok je termin društvene mreže mnogo uži i konkretniji, a odnosi se na povezivanje ljudi. Društvene medije po karakteristikama platformi možemo podijeliti na sljedeće kategorije – zajednički projekti, blogovi, zajednice sadržaja, društvene mreže, svjetovi virtualnih igrica i virtu-alni društveni svjetovi. Tek odnedavno nalazimo rezultate znanstvenih istraživanja, literaturu i relevantne podatke o efektima društvenih medija. U svom radu "Društvene

mreže i ovisnost: Deset naučenih lekcija" autori Daria J. Kuss i Mark D. Griffiths iznose najnovija saznanja o re-laciji između "online" društvenih mreža i ovisnosti kroz rezultate nedavnih empirijskih istraživanja. Podijelili su ih u 10 "lekcija": društveni mediji i društvene mreže ne znače isto; društveno umrežavanje je eklektično; društvene mreže su način življenja; pojedinci mogu postati ovisni od korištenja društvenih mreža; zavisnost od Fejsbuka je jedini primjer ovisnosti o društvenim mrežama; strah od propusta /fear of missing out/ (FOMO) bi mogao predstavljati dio ovisnosti o društvenim mrežama; zavisnost od pametnih telefona bi mogla predstavljati deo ovisnost o društvenim mrežama; nomofobija bi mogla predstavljati dio ovisnosti o društvenim mrežama; postoje sociodemografske razli-čitosti kod ovisnosti o društvenim mrežama; te postojanje metodoloških problema u dosadašnjim istraživanjima.

Interakcija na društvenim medijima i pametnim telefonima izaziva pojačano lučenje neurotransmitera dopamina koji, uz ostala svojstva ima izuzetan adiktivni potencijal. Ista reakcija nastaje kada se kockamo, pušimo ili pijemo. Već ranije je utvrđeno da predstavljanje sebe kroz društvene mreže izaziva isti osjećaj zadovoljstva koji se povezuje sa hranom, novcem i seksom. Što smo izloženiji tako dobive-nom zadovoljstvu, postepeno se gubi kontrola u ponašanju i vremenu kako bi se zadržao isti efekt; potrebno je sve više vremena da bi se postigao isti osejćaj zadovoljstva.

Po Međunarodnoj klasifikaciji koja se primjenjuje u cijelom svijetu za utvrđivanje i klasificiranje bolesti, neku aktivnost bi trebalo smatrati bolešću ako negativne posljedice traju

više od godinu dana. Sve donedavno, Američko udruženje psihijatara je smatralo da nema dovoljno istraživanja o društvenim medijima i kompjuterskim igricama da bi se ta ovisnost mogla definirati kao bolest. Ove godine, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) klasificirala je ovisnost o kompjuterskim igaricama kao bolest i uključila je u XI. izdanje Međunarodne klasifikacije bolesti (SZO) koje će biti objavljeno sredinom godine. Prema klasifikaciji SZO simptomi bolesti ovisnosti o kompjuterskim igrocama uključuju davanje prioriteta igranju na štetu drugih aspekata života, kao što su školovanje, rad, obiteljske i društvene veze, ishrana ili spavanje.

Kod alkoholizma postoje test-pitanja koja će vam odgo-voriti da li je neko alkoholičar. Ona se mogu primjeniti i na sve druge oblike ovisnosti, pa i na ovisnost o internetu, odnosno kompjuterskim igricama i društvenim mrežama. Pitanja su: je li to prva stvar na koju ujutro pomislite da biste htjeli raditi; jeste li i sami pomislili da trebate smanjiti konzumaciju; zapostavljate li druge važne stvari u životu (učenje, kućne obaveze, posao, druženje...); jesu li vam drugi skrenuli pozornost da pretjerujete u konzumaciji i smeta li vam to opominjanje.

Nadalje, znanost je utvrdila da mediji utječu na naše po-našanje. Napretkom tehnologije, promijenio se na koji su ljudi izloženi medijima. "Pametni" telefoni i satovi, tableti, kompjuteri – svi ti uređaji daju nam pristup informacijama ovdje i sada, a što je još značajnije – sadržaj, važnost i di-jeljenje tih informacija je u rukama nas i naših "prijatelja"..

ŠTO NAS ČINI OVISNIM O DRUŠTVENIM MEDIJIMA

Autor teksta: Maša Savićević

KOMENTAR KRATKA PRIČA


ROĐENDAN

Autor teksta: Suzana Krunić-Šegvić

Najteže mi je padalo što unuk od Obrena Krunića ima rođendan baš u osmom mjesecu. Meni kao djetetu

priznajem, bilo bi krivo. Vidim, spajaju stolove ispred njihove kuće kao za pir, i iznose posuđe, pribor za jelo, vino, sve, sve, i još vrte janjca na ražnju. Prilika da se ljudi druže, vide, proćakulaju i daruju - slavljenika. E,TO.

Nisam materijalista bila, nisam ni sad, ali tada kada sam vidjela da dobija u šešir i onako kažu oni: Da se nađe! - novce, kao za džeparac, smračilo mi se.

Odem mami plačući, govoreći da zašto me je rodila u maju još i na kraju mjeseca. Plaće su dobijali prvog i uvijek bi našli izliku da nemaju za poklon. Kao, kupit će mi kasnije.

Napravila bi ona meni rođendan kako spada, torta, kola-

"Svijet je na nesreću stvaran."Borhes

Ima li kraja čovjekovom varvarstvu i ljudskim strada-njima? U nadmetanju sa prirodnim kataklizmama i

surovostima u kojima nestaju čitavi gradovi, a užarena lavina pretvara ljude u kamene kipove, čovjek je po zlodjelu apsolutni pobjednik. U petomilenijumskom istorijskom pamćenju tako je uvijek bilo, a kažu da ratovi i zločini čine 2/3 tog vremena. Rat je po Kantu loš, što čini više zla nego što ga ubija. Zločini se čine i u ime velikih ideala, ali su i to zločini.

Kao i uvijek, u ovom nemirnom i nesigurnom svijetu vodeće sile vode beskompromisnu borbu za prestiž, dominaciju i interese. Na globalnoj "šahovskoj tabli" vladaju uzvišeni zakoni i "gvozdena ruka", što za po-sljedicu ima ratove i terorizam. Ulog je veliki - ogro-mna ljudska stradanja i uništena materijalna dobra (a tek koliki je broj nemoćnih, poniženih, osakaćenih, osiromašenih).

Velika je opasnost od upotrebe hemijskih i bioloških sredstava, a prijeti se i atomskim arsenalom.

Savremeni svijet, civilizacija i sistem bezbjednosti ugro-ženi su nepredviđenim narastanjem terorizma. Njega podstiču desničarski tzv. crno-fašizoidni ekstremizam uključujući etničke i posebno religiozne motive. Radi se o fanatizmu koji stvara "kult mrtvih" gdje se umire za ideju. Nesporna je eksploatacija prirodnih bogatstava pojedinih država od strane moćnih i produbljivanje ekonomskih razlika između bogatih i siromašnih pa je Sartr svojevremeno s pravom upozorio: "Terorizam je atomska bomba siromašnih".

Ako je svijet ujedinjen protiv terorizma i terorizam se ujedinio protiv svijeta, što znači da niko neće biti pošte-đen, ni velike ni male države. Taj problem je nemoguće riješiti samo represijom, već treba djelovati preventivno i ući u tajni vilajet nasilja, njegove korijene i snažno uticati na mijenjanje psihološko-socijalne strukture ličnosti. Uspostaviti ravnotežu između prava i slobode i motiva koji generišu nasilje.

Pored ovakve stvarnosti, na drugoj strani, kao da je neki imaginarni svijet, gledamo pozornicu glamura, demonstraciju ekonomske i svake druge moći i slušamo poruke mira i progresa.

Smatra se (nije moja misao) da se nikad sa manje pa-meti nije upravljalo svijetom, a svijet bio siromašniji u velikim ljudima. Nema novog Ajzenhauera, Čerčila, De Gola, Adenauera...

Zagubile su se najdublje ljudske vrijednosti: čovječnost, čestitost, istinitost, poštovanje drugog, što osnažuje puteve destrukcije i nihilizma. A bez moralnog stava i ljubavi za čovjeka ne može se naprijed. "Mrzim mržnju, volim da volim" - govorio je Kokto. Možda je to put istine, da svijet bude bolji.

Završiću poznatom maksimom: "Ko je vidio sadašnjost vidio je sve".

SVE DUGO TRAJE (ZAPIS O VREMENU)

Autor teksta: Vladmimir Keković

či, sendviči, pokloni od djece, ali ovo na Donjem Unču, e to im neću oprostiti. Ako bi se potrefilo da ne dođemo u isto vrijeme laknulo bi mi da ne gledam slavlje. Što možemo, dječja ljubomora, sad mi je to smiješno.

U maju, svibnju, kako hoćete ne samo da svi u kući imamo rođendan nego se slavi jedan poseban ROĐEN-DAN. Dan nezavisnosti.

Slavi ga Crna gora, dan kad se ponovo rodila.. Tek joj je 12 godina iako je stvarno mnogo starija. I sad mi nije žao što imam rođendan u petom mjesecu. Moj tata je govorio da je to najljepši mjesec, pa i je, nit` je vruće nit` je hladno. Baš lijepo za rodit se.

Mogu postaviti stolove kao sa početka priče, slaviti i darivati je, neće mi biti krivo. Bit ću sretna, zaslužila je.

IN MEMORIAM


IN MEMORIAM

ŽELJKO BRKANOVIĆ

Autor teksta: Josip Gjurović

Istaknuti hrvatski skladatelj i cijenjeni Bokelj, prof. emer. Željko Brkanović, iznenadno je umro u petak

7. juna u 81.godini života.

Rođen u Zagrebu 20.12.1937. gdje je djelovao skoro cijeli svoj vijek, skladao je brojna i raznovrsna djela, bio druš-tveno angažiran i kao podpredsjednik, predsjednik i na kraju počasni predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, nosilac brojnih visokih priznanja, a bio je i vrlo uspješni pedagog. Kao takov jedan je od utemeljitelja Muzičke akademije u ondašnjem Titogradu, a nakon nezavisnosti CG sudjelovao u izboru crnogorske himne.

Povodom njegove 75. godišnjice života, objavljen je inter-vju s njim, 25.4.2012., u Hrvatskom glasniku Hrvatskog građanskog društva CG u Kotoru (br 84/str. 37) koji u cjelosti objavljujemo.

Prof. Brkanović, program večeri bio je svojevrstan kratki presjek Vašeg stvaralaštva. Već ste na početku simbolički iskazali svoja muzička traženja u naslovima klavirskih preludija od „Dodekafonskog“ do „Uskog preludija (koji) hoće biti široki“ Do koje ste širine došli, je li ona zaokružena, ili Vam istraživački duh i dalje ne da mira.

Stvaralački duh nikad nema mira. Sasvim sigurno da na-stojim zadržati neke elemente tradicionalne forme, ali pokušavam unijeti i nešto novo. U ovoj kompoziciji istra-živao sam neke elemente klavirske tehnike koje sam že-lio opisno dočarati nastojeći da forma u potpunosti prati glazbeni tok. Efekt postižem izmjenjujući grupacije crnih i bijelih tipki s time da su ruke istovremeno postavljene u pozicijama crnih nasuprot bijelih i obratno. Dakle,u svakoj kompoziciji želim pronaći neki bitni element kojeg ću na

svojstven način obraditi.

Kada ste otkrili „muzičku žicu“ u sebi i opredjelili se za glazbu kao životni poziv. Jeli to bilo očevo usmjerenje ili zov gena bokeljskih Brkanovića?

Sigurno su posrijedi genetski naslijeđene osobine, kao možda i „geni“ kraja, u kojem je i malo mjesto kao što su Škaljari imalo je veliki tamburaški orkestar. Ali je moj otac mnogo utjecao na odabir moga zvanja. Još u ranom djetinjstvu bio sam izložen neprekidnom zvuku tonova slušajući glazbu u kući prilikom očevog komponiranja za klavirom, ili na konceratima na koje su me roditelji često vodili. Klavir je bila neprekidna opsesija moga oca. On je inzistirao na mom učenju klavira kao glavne okosnice svih mojih glazbenih zbivanja u budućnosti. Smatrao je da je dobro poznavanje klavira važno za sve glazbene pravce kojim bih se mogao baviti u budućnosti. Nije pogriješio.

Počeli ste studij klavira kod legendarnog zagrebačkog pedagoga prof. Svetislava Stančića i diplomirali s odlič-nim uspjehom 1962.god. Kako to da se niste priključili plejadi njegovih uspješnih solista, nego ste 1976 god upisali studij kompozicije i diplomirali 1980 godine? Stva-ralački impuls je očito bio jači. Ali nije bilo jednostavno

izboriti se za vlastiti identitet na polju na kojem je ime Brkanović već imalo etabliranu reputaciju? Ipak, stekli ste svoje prepoznatljivo ime. Uspjeh i visoka priznanja su Vas brzo stigla. Nagrada Josip Slavenski za Koncert za glasovir i orkestar 1982, diskografska nagrada Porin za najbolju skladbu 1999., Vladimir Nazor za postignuća u glazbenoj umjetnosti 2002., i odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marućića za zasluge u kulturi 1999. godine, najbolji su dokaz uspješnosti i vrijednosti! Iskazali ste se i na drugim poljima glazbenog djelovanja. U čemu mislite da je ključ Vašeg uspjeha?

Klavir je postao glavni predmet mojih ranih razmišljanja i za vrijeme studija imao sam zapaženih nastupa, ali moj interes je postajao sve kompleksniji. Klavir sam čuo kao orkestar.To je moj prof. Stančić prepoznao i nije inzistirao da se posvetim solističkoj karijeri. Počeo sam raditi ono što me interesiralo; korepetirao sam u operi, dirigirao sam sa zborovima, vodio razne ansamble, dirigirao u operi i sa simfonijskim orkestrom. To me u svakom pogledu više ispunjavalo. Komponirat sam počeo mnogo kasnije, negdje polovinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Naprosto sam smatrao da je dovoljno jedan kompozitor u kući Brka-novića. Sve se dogodilo sasvim slučajno kad sam, za potrebe


radija, trebao pisati popratnu glazbu za neke radio drame, pošto sam u to vrijeme radio u umjetničkom programu Radio Zagreba. Taj posao postao je sve učestaliji i tek tada sam se odlučio napisati samostalno glazbeno djelo. Bio je to moj prvi gudački kvartet. Sjećam se reakcije moga oca, koji je vidjevši partituru rekao da bi se ispod nje on rado potpisao. To mi je posebno dalo samopouzdanje i počeo sam intenzivnije komponirati uz ostale moje djelatnosti.Tako se moj rad svodio na više glazbenih područja, ali najvažnije nagrade dobivao sam za ostvarena djela.

Tajna uspjeha je intenzivan rad, a ako se to spoji s nekim drugim karakteristikama poput talenta, onda je uspjeh neminovan

Umjetničku atmosferu, a sigurno i podršku, ste imali i u kući, obzirom da Vam je sin Vedran diplomirao violinu, supruga Ivanka profesorica klavira, a i kčerka Mirna otišla u umjetničke vode?

Svakako je kućni ambijent, sa svojim pozitivitetom i s međusobnim razumijevanjem u profesionalnom pogledu, svima od pomoći. Vedran je imao solističke koncerte i u Kotoru, kćerka se posvetila filmskoj režiji u Njemačkoj, a supruga je upravo otvorila privatnu glazbenu školu „Br-kanović“ s pravom javnosti u Zagrebu.

Do 2008. godine bili ste 4 godine predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. Čime ste se tad bavili? I Vi i prof. Ivo Josipović, koji je tada bio tajnik društva, a sada predsjednik Republike?

Hrvatsko društvo skladatelja je, s prvim predsjednikom Ivom Tijardovićem, od 1946.godine do danas razvilo niz aktivnosti, organizacijske, izdavačke, diskografske. Kao predsjednik društva trudio sam se što više omogućiti izvedbe domaćih kompozitora. Zahvaljujući raznim asocijacijama te međunarodnim skupovima Hrvatsko društvo skladatelja je omogućilo izvođenje naših djela diljem svijeta, koje su izvodili i naši i strani umjetnici.

U tom razdoblju svakako je značajno i rješavanje Prava intelektualnog vlasništva, koje je pokrenuo kolega Josi-pović, današnji predsjednik države. Glazbu netko stvara i netko je izvodi, a njeno konzumiranje je postala tržišna kategorija, kao što je to uglavnom u svim zapadnoevrop-skim zemljama. Uže predsjedništvo i svi članovi društva su to aklamacijom prihvatili.

Od 1983. godine imate i značajnu pedagošku aktivnost u Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1995 postali ste redovni profesor kompozicije i teoretskih predmeta, a od 2000. godine ste redovni profesor u trajnom zvanju, pa ste u tom svojstvu još aktivni i nakon umirovljenja 2007.godine. U jednom periodu ste bili angažirani i u Crnoj

Gori? Kojom je to prilikom bilo i kakva su Vam sjećanja?

Prilikom utemeljenja Muzičke akademije u Titogradu bio sam pozvan da predajem teoretske predmete kao gost profesor. Tada je nova Muzička akademija bila osnovana u prvom redu radi doškolovanja nastavničkog kadra, koji su predavali po školama u Crnoj Gori. Kasnije se akademija proširila i na redovne studente, koji u većini slučajeva nisu trebali odlaziti u druge republičke centre. Kako su se potrebe studija proširile i na kompoziciju kao glavni predmet, bio sam angažiran za predavanje kompozicije, te su u mojoj klasi mnogi diplomirali, od kojih su neki danas poznati glazbenici, kao Senad Gačević u Podgorici i Liljana Jovanović u Americi. Volio sam ta putovanja avionom preko Sarajeva s povratkom autobusom preko lovčenskih serpentina do Škaljara,gdje me čekala tetkina topla janjeća juha i domaće ćakule.

Vaša profesionalna povezanost s Crnom Gorom obnovila se u povijesnom trenutku ponovnog osnivanja samostalne crnogorske države, u izboru nacionalne himne. U kojem svojstvu ste bili angažirani?

Bila mi je čast da budem pozvan od Ministarstva kulture Crne Gore da sudjelujem u prosudbenom vijeću s još ne-kim glazbenim stručnjacima iz zemalja bivše Jugoslavije. Pregledan je cijeli natječajni materijal i izabrana današnja himna, koja se prema odluci izvodi u dvije verzije, zbor-skoj i orkestralnoj.

Rođeni ste u Zagrebu 20.12.1937.godine, na pola puta između maminog Beča i tatine Boke kotorske. Koliko je to utjecalo na Vas i na vaše djetinjstvo? Koliko ste imali prilike doživjeti Boku, Škaljare i upoznati obiteljsko okruženje?

Činjenica je da sam se rodio na pola puta između Beča i Škaljara. Majčina familija je bila visoko rangirana u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji dok su očevi roditelji bili zemljoradnici. Taj jaz je bio nepremostiv, pogotovo kad smo se 1939.godine, nakon nakon Hitlerove aneksije Austrije, iz Beča doselili direktno u Škaljare. Tamo smo jedno vrijeme živjeli moja majka Elizabeta-Lili, baba Anđe i đede Mato i ja, dok je otac kao stipendist bio u Parizu na studijskom boravku. To rano razdoblje moga boravka u Boki ne pamtim puno, osim nekih detalja, te dobrotu i toplinu očevih roditelja. Međutim pravi doživljaj Boke je uslijedio kasnije kad smo svake godine moj mlađi brat i ja tamo provodili ljetne ferije. U početku smo boravili na Prčanju kod očeve sestre Jozice udate Kondanari, jer je naša kuća bila zauzeta. Kasnije, kad su se njezini stanari iselili, dolazili smo u Škaljare. Nastavili smo dolazili poslije i sa svojim familijama, sve do potresa. Potres je kuću totalno devastirao i više nije bilo moguće tamo ljetovati.

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

Rodna kuća Vašeg tate Ivana Brkanovića temeljito je obnovljena i njemu u čast je postavljena spomen ploča, uz veiki angažman Vašeg brata Miroslava, liječnika, psihijatra, koji s obitelji živi i radi daleko u Njemačkoj. Ljubav prelazi sve daljine, a i Vaše bratske veze su čvrte. Hoće li se obnoviti i život u starom roditeljskom domu?

Mislim da se na neki način i život obnovio. U kuću nastoji-mo dolaziti kad god je to moguće. Brat i ja smo penzioneri, ali još uvijek u prilično intenzivnom radnom odnosu. Tako dolazimo kad smo slobodni, bez obzira na godišnje doba. Svakako, brat je češći gost. Kako živi daleko na sjeveru Njemačke, oslanja se uglavnom na prijevoz avionom. Jedva čeka da koristi kakav slobodan trenutak, da uživa u tom zemaljskom raju. Ja sam češće u mojoj vikend kući u blizini Crikvenice, jer mi je ona mnogo bliža.

Koliko Vaši bokeljski korjeni uspijevaju biti prisutni u Vašoj intimi i u Vašem stvaralaštvu u moru obveza koje imate? Napisali ste „Bokeljski scherzo“ za dječji zbor i glasovir, čija je praizvedba bila u Kotoru 1986 pod ravna-njem Nikše Čučića, i „Zahvalnica sv. Leopolda“ za muški

zbor. Boka nije samo inspiracija slikarima i pjesnicima, u njoj odjekuju i zvuci valova, udari bure i tramontane, jeke planinskih masiva, odjeci davnina i pomorskih drama. Stvaralački impuls nikad ne zamire, pa se možda nađu još neki bokeljski motivi, neki bokeljski ekvinocij? Pitanje, koje zvuči i kao poticajna provokacija.

Sigurno je da sam često tražio inspiraciju u Boki. To do-kazuju i nabrojana djela, ali i druga, gdje me more, brda, drevna povijest i povijest ljudi prije i danas inspiriraju. Prije tridesetak godina obradio sam i izveo Misu br. 2 Jeronima Fiorelija, Kotorskog kompozitora koji je živio, skladao i bavio se pedagoškim radom prije punih dvjesto pedeset godina.To djelo pisano je za soliste muški zbor i orkestar. Djelo je dokaz muzičke kulture, koja je odavno postojala na tim prostorima. Kako se radi o svečanoj Misi s tako velikim aparatom, predpostavlja se da se izvodila pred katedralom na dan sv. Tripuna. To dokazuju potpisi muzičara na svojim dionicama s datumom i mjestom izvedbe. Svakako Boka je inspiracija u svakom smislu.

I još jedno provokativno pitanje. Kotor i Boka imaju bogatu kulturnu povijest, glazbeni život je uvijek bio živ i širok, a uspješni ljetni muzički programi okupljaju svake godine značajne umjetnike i brojnu publiku. To je prilika da se vrijedna i zanimljiva umjetnička djela Ivana i Željka Brkanovića, poznata i izvan Hrvatske, prezentiraju i u svom zavičaju, jer glazba ne poznaje granice. Imate li kakvih planova u tom smislu?

Planovi svakako postoje. Jedan dio njih je i uspješno ostva-ren. Tako je 27.12.2011., za 105. godišnjicu rođenja moga oca, izveden cjelovečernji koncert u organizaciji Muzičke škole u Kotoru, isključivo s djelima Ivana Brkanovića. U okviru Međunarodnog muzičkog festivala 4. i 5.04 2011. izvedena su moja djela u Kotoru i Podgorici. U planu su još i izvedbe Concertina za gudače Ivana Brkanovića, kao i moj I gudački kvartet. Nadam se da će se i ti projekti uspješno realizirati.

Vidim da ste u izvrsnoj fizičkoj kondiciji i još u punoj stvaralačkoj snazi. Imali ste i praizvedbu Klavirskog kvinteta, 25.9.2010.,kao jedini pozvani stranac na inter-nacionalnom festivalu „Westfalen Classics“ u Njemačkoj. Po ničemu se ne vidi da ste otišli u penziju.

Intelektualci, znanstvenici i umjetnici umirovljenjem ne prestaju ni misliti, niti prestaju stvarati. To je možda i naj-zrelije doba, kad su ispunjeni znanjem i iskustvom, i šteta je za društvo da to ne koristi, pogotovo u nekim traženim profesijama. Jer, dobro je rečeno da „na mladima svijet ostaje, a na starima on obstaje“. Kompozitori odlaze u penziju tek kad im nestane inspiracija.

51 C r n o g o r s k i g l a s n i k 50 C r n o g o r s k i g l a s n i k

UKUSI CRNE GORE

Izvor: Ukusi Crne Gore

Sir sušen na gradele, kruv sa ukusom ruzmarina, grožđe

Sastojci:

- polutvrdi sir od ovčijeg i kravljeg mlijeka

- domaći kruv

- pšenično brašno

- kukuruzno brašno

- maslinovo ulje

- kvasac

- so

- šećer

- ruzmarin

- grožđe (stono)

Priprema:Mladi sir od pomiješanog mlijeka, blago slan, sazrio na promaji, uz povremeno premazivanje maslinovim uljem, spreman je za gradele.

Kukuruzno brašno preliti kipućom vodom, spojiti i pro-hladiti. Pripremiti kvasac. Spojiti pšenično i kukuruzno brašno, kvasac, so, ulje i grančice ruzmarina. Oblikovati. Udvostručenom tijestu odstraniti ruzmarin, oblikovati i peći. Pečeno držati u higijenskom platnu. Sjeći. Poslužiti sječeni sir sa kruvom i svježim grožđem.

Rižoto naših domaćica

Sastojci:

- lompara (školjke)…………………………1 kg

- maslinovo ulje……………………………0,8 dl

- kapula (luk)………………………………100 g

- lovor………………………………………1 list

- vino "ružica"………………………………1 dl

- majčina dušica……………………………15 g

- pamidora…………………………………100 g

- oriz………………………………………300 g

- začini

- riblji fond

U jutarnje zore ribari su odlazili u berbu lumpara, a uz njih je dolazilo i malo morske trave.

Priprema: Na zagrijanom maslinovom ulju propržiti kapulu, list lovorike, pripremljene lumpare (jedan dio očišćen od školjke, a drugi sa morskom travom). Propržiti, podliti čašom ružice, dodati majčinu dušicu, sjeckanu pamidoru, biber i so po potrebi, sječeni peršun i grančicu celera. Dinstati oko 15 minuta, uz dolivanje tople vode. Oriz propržiti na ulju, dodati pripremljenu masu od lompara, nastaviti dinstanje uz podlivanje ribljim fondom ili vodom. Zrno oriza probati na zub i procijeniti kada je gotovo.

UKUSI CRNE GORE

Čestitamo22. i 25. lipnja

Dan antifašističke borbe i Dan državnosti

Republike Hrvatske

Čestitamo 21. majDan nezavisnosti Crne Gore

Dan Koordinacije vijeća crnogorskeNacionalne manjine na području

Republike HrvatskeDan Vijeća crnogorske nacionalne

manjine Grada Zagreba

Crnogorsko veče u Zagrebu

52 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XIX. _ BROJ 111. _ SVIBANJ-LIPANJ / MAJ-JUNI _ 2018.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

21. MAJ DAN NEZAVISNOSTI CRNE GORE

Dan Nacionalnih manjina Grada Zagreba

Documents

21. MAJ DAN NEZAVISNOSTI CRNE GORE · C r n o g o r s k i g l a s n i k 1 GODINA XIX. _ BROJ 111. _ SVIBANJ-LIPANJ / MAJ-JUNI 2018._ Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske