00

PREGLED POVIJESTIHRVATSKOGA NARODA

OD NAJSTARIJIH DANA DO GODLNE 1873.

NAPISAO

FERDO SISIC.

Et pius est patriae facta referre labor. ^

Ovid. Tristium II. 322

cX^^il?!^

U ZAGREBUIZDANJE MATICE HRVATSKE

1916.

\TISKARA BORANICA I R02MANICAU ZAGREBU

ec sc odavna pokazala potreba, da se iz-

dadc pregled hrvatske povijesti do najnovijih

dana, a napisan kriticki na osnovi izvora i

naucne literature, pa jasno i razgovijetno.

. . _Ovaku potrebnu knjigu nije trazila samo

hrvatska inteligencija, nego i mladez, da joj bude pomocnom

knjigom kod ucenja hrvatske povijesti u visim razredima

srcdnjih ucilista. Da udovolji dakle tim zeljama inteligencije

i mladezi hrvatske, obratila se Matica Hrvatska na svoga

odbornika, profesora hrvatske historije na kr. sveucilistu u

Zagrebu. g. Ferdu pi. Sisica s molbom, da joj prireditakovu knjigu, cemu se on i odazvao. Matica Hrvatska

stalno se nada, da ce ova knjiga, koja se poglavito obazire

na politicki (ne ratni), ustavni i kulturni zivot svega hrvat-

skoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti u nasoj

literaturi, naci povoljna odziva, Ona je u neku ruku pre-

teca velike pisceve Povijesti hrvatskoga naroda", koja ce

izici u redovitim izdanjima Matice Hrvatske, a od koje je

prvi svezak obuhvatajuci doba hrvatskih vladara (do

1102.), a s oznacenim izvorima, kritikom izvora, ilustraci-

jama naucnoga znacaja i histoiijsko-geografskim 1 *rtama

vcc spremljen za stampu i na redu da izide.

U Zagrebu, 14. augusta 1916.

Matica Hrvatska.

Uvod

Glavni izvori i djela o hrvatskoj povijesti.

povijesti uopcc. Povijest je znanost o doga-dajima i promjenama medu Ijudima. No onase ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene Ijudske,vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih

_ prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi

samo ono, sto je historijsko i sto je od historijskoga interesa. U ta-kovom pak smislu historija se jamacno od tolikih znanosli, sto ih jeduh Ijudski privrijedio kroz mnoge vijekove, najvisc doima srca co-vjecjega. Razlog toj pojavi lezi u torn, sto se ona bavi onim pred-metom, koji odista i moze da bude covjeku najmiliji, to jest covjekomsamim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinihnaroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu na-rodnom tijelu pa im cuva trajno ime jos i tada, kad su fizicki vecizumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toUko bave prouca-

vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo Ijudi, koji su je biljezilibas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dicna djela

djedova i pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih narodaveoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda,ponos seljaka i velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslostitijesno vezalo uz pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija nasuci upoznavati velike politicke istine, sto vrijcde za sve narode i zasva vremena. Narocito je u novije doba, vise nego ikad prije, duhIjudski spoznao njezinu golemu vrijednost pa je stoga stavlja u prveredove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvomredu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postajejasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja i gomilom ideja,njenih raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba, Historija nam ostrismisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucujenam tocno poznavanje Ijudi, pokazuje snagu ideja, kao i vaznostkrepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo Ijudskoj. Samo histo-rija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, sto je nazi-vamo socijalnim organizmom. Ona nas uci, kako i u razvitku ovogaorganizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice,koje potom opet postaju novim uzrocima, Ona nam otkriva nerazre-

sivu svezu svemu kolikomu Ijudskom djelovanju i radu pa tako ostrispoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti i ulijeva postovanjcspram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa,

..svjedokinjavrcmena, svjetlost istine, zivot uspomena, uciteljica zivota".

Izvori. Povijest se gradi na i z v o r i m a, Izvori opet jesu tra-govi, sto su nam preostali od misli i djela minulih narastaja. Ali odt h je misli i djela venma malo tragova doslo do nas, pa stoga ijest povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ilisamo slabo upucena. jer gdje nema izvora, nema historije, Od izvoranajvazniji su pored natpisa. pjeneza, oruzja i ostataka gradevina oni,sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne ispravci spisi, pisma (korespondencija), Ijetopisi i povjesnicka djela, Vri-jednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto suoni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicnoizdani stampom. narocito za starije vrijeme, kad ih ima razmjernomalo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima1 knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade historicipojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili cita-voga covjecanstva. ali vazda tako. da na osnovi vjerodostojnih izvorapodaju istinitu sliku o dogadajima.

Zbirke isprava. Glavne stampom objelodanjene zbirke izvoraza hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao jesve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102,, dakle nadoba narodnh vladara'

; isprave od 1102. do 1400. izdaje ..Jugosla-yenska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa'(t 1914). dokje sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526 )objelodanio Ivan Krst. T k a 1 c i c ' (f 1905.), a one plemickeopcme Turopolja (od 1225. do 1895) Emilije Laszowski,* Otacmoderne historiografije hrvatske Ivan Kukuljevic Sakcinski(t 1889.) skupio le sve najznatnije isprave i saborske zakljucke, stose odnose na proslost hrvatsku do 1848,, a rasvjetljuju drzavopravncprilike kraljevstva hrvatsko'4a.

'Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu

knjigu isprave napisane hrvatskim jezikom od XII, do pod krajAVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito sredovjecnih

.. 1- !o'^^^^V', '^^t"'"^"*^ historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za-greb 1877. Izdala..Jugoslavenska akademija".

I n ^ v,',,^'-!' '" V Cnd^x diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,vol. II.-XIII Zag.eh 1904.-1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jos petknnga do godine 1400. ^

7 . IToh,o'*^.L*;V^'""'"^"*'' historica lib. reg. civitatis Zagrabiac, vol. I.XI.Zagrpb 18S9. 1905. Ovo je djelo izdao grad Zagreb.I iir* v'*''^''^J!'*'' '^on"'""ta historica nobilis communitalis Turopolie, vol.I.-IV. /.agreb l';04.-19i.8. Izdala luropoiiska plemenita opcina.7 X u ,oi. .'';.'" *^' '^"'^ '^^* Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. vol. I.III.Zagreb 1861 18^2.

" K 'il< ulievic. Acta Croatica. Zagreb 1863. Ispravc Itampane su najvecimdiHom glagolsk.m pismcnima; cirilovskim ih je prestampao uz neke nove (do 1499).Murrain, Hcta croatica. vol. I. Zagreb 1898. u izdanjima ..Jugoslavenske akademije".

sudbenih spomenika, ana narodnom jeziku, ne moze se pohvalitinijcdan slovenski narod, pa ni mnogi drugi, kao primjerice Madzari.Odnose izmedu republike mletacke i Juznih Slovcna, zapravo Hrvatai Srba, a u prvom rcdu s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje (od960. do 1479.) ona bogata grada iz mletackoga drzavnoga arhiva,

koju je objelodanio Sime L j u b i c' (t 1896.), dok je AugustT h c i n e r (f 1875.) priopcio spise o odnosima izmedu svete stolicerimske i Juznih Slavena, poglavito Hrvata (od 1198. do 18OO.0 Pro-

lost sredovjecne Bosne objasnjuju isprave, sto su ih objelodaniliEuzebije Fermendzin' (f 1897.), Franjo Miklosic' (t 1891.),Me do Pucic (f 1882.) i Jo sip G e 1 c i c," dok jc isprave po-rodice knezova Blagajskih od plemena Babonica, a tako i knezoyaKrckih Frankapana izdao Samuil Barabas,' a donjoslavonskihsredovjecnih zupanija (danas sjeverozapadni kut Bosne) Sanske,Vrbaske i Dubicke, kao i banovine Jajacke Sandor Horvath.^

Za novovjeku hrvatsku historiju naiznatnije su zbirke oye:Hrvatsko-slavonske saborske spise (od 1526. dalje) objelodanjujeFerdo Sisic,' a usporedo s njima izlaze historijski spomenicihrvatski iz vremena prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija La-szowskoga."' Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objas-njuju spisi i isprave, to ih je izdao Radoslav Lopasic"(t 1893.).

1 L i u b i c. Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i mletacke repu-blike. vol. I.X. Zagreb 1868.-1891. Izdala ..Jugoslavenska akademija".

' T h c i n e r, Vetera monumenta Slavorum mcridionalium historiam illustrantia,

vol. I.- II. Rim 1863. i Zagreb 1875. Izdao biskup Strossmayer (t 1905.) o svom

^ Fermcndzin, Acta Bosnac potissimum ecclesiastica (od 925. do 1752.).Zagreb 1892. Izdala ..Jugoslavenska akademija".

* Miklosich. Monumenta Scrbica. Bee 1858. riyUHh, CnOMCHHUH cpnCKii OA 1395. ao 1423.. vol. I. -II. Beograd 1858.

i 1862."Gclcich. Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno

Hungariae (1358. 1526.). Budimpesta 1887. Predgovor jc napisao madzarskim jezikomLudovik Thalloczy, a djclo izdala je madzarska akademija.

^ Bar abas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200. 1578.). Budim-pesta 1897. Barabas. Codex dipl. comitum de Frangepanibus. vol. I. II.(1133.-1527.). Budimpesta 1910. 1913. Predgovor madzarskim )czikom napisao jc u

oba djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih je madzarska akademija."Horvath, Codex diplomaticus comitatuum Dubicza. Orbasz et Szana

(1244.-1710). Budimpesta 1912. Horvath. Banatus. castrum et oppidum Jajcza(1450. 1527.). Budimpesta 1915, Predgovor madzarskim jezikom napisao jc u obadjcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih madzarska akademija.

Sisic. Acta comitialia regni Croatiac. Dalmatiae et Slavoniae. vol. I.III.(1526.-1577.). Zagfeb 1912.-1916. Izdajc Jugoslavcnska akademija"; zbirka senastavlja.

. T^ i i- ci"' L a s z o w s k i. Monumenta Habsburgica regni Croatiac Dalmatiac blavoniac.

vol. I. -II. (1526. 1540.). Zagreb 1914.-1916. Izdajc ..Jugoslavenska akademija ;

" Lopasic.' Spomenici hrvatske Krajine. vol. I.-IH. (1479.-1780.). Zagreb1884. 1889. Izdala ..Jugoslavenska akademija".

dok uskocko pitanje rasvjetljuju spomenici, sto ih je objelodanioKarlo Horvat/a zivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, sto ihje sabrao S a m u i 1 B a r a b a s.' Zrinsko-Frankapansku zavjeru opetosvjctljujc obilna grada, sto su je izdali Franjo Racki i Val-tazar Bogisic (f 1908.), i to prvi poglavito iz beckih, a drugiiz pariskih arhiva/

Pisci. Medu Ijetopiscima i piscima o hrvatskoj proslosti istice se uprvom redu bizantinski car Konstantin VII. Porfirogenit(912-959), koji je oko 948. do 952. napisao djelo s docaije nadje-nulim latinskim natpisom De administrando imperio",* Utorn djelu (glaye 29. do 36.) iznio je car najstarije vijesti oHrvatima i Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do poloviceX. vijeka, i to pored nekih starijih, mozda i arhivskih podataka, po-glavito na osnovi izvjestaja, sto ih je dobio od svojih pouzdanikaiz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (za cijelo uprvom redu iz Zadra, Spljeta i Dubrovnika). Car dakle donosi, abez obzira na kronoloski poredak, hrvatsku odnosno srpsku tradicijuX. vijeka, koja je stim vjerodostojnija, sto su dogadaji, o kojimaprica, bhzi njegovu vremenu; tek za ranije vijesti, kao sto su one izyil. vijeka (tako o doseljenju), cini se ipak, da je pouzdaaost carevaslaba.

Domaca se historiografija javlja tek drugom polovicom XII. vijeka.To je spis obicno zvan Ljetopis popa Dukijanina,' sa-stavljen u glavnom od dva razHcita dijela. Prvi dio sadrzaje ocitozbrku raznih izoblicenih dogadaja, kojima je najvecim dijelom upravonemoguce odrediti mjesto u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pri-canje staraca i bez sumnje nesto i od zapamcenja samoga inace nampo imenu nepoznata pisca, aH nesumnjivo barskoga katolickoga sve-cenika, o raznim dogadajima, sto su se zbih u Duklji (Zeti) uXI. 1 u prvoj polovici XII. vijeka;

..Ljetopis" je dakle u tornurednijem dijelu u prvom redu izvor za sredovjecnu srpsku historiju.Frvi dio vec je zarana dospio u Hrvatsku, gdje bi s latinskoga pre-veden na h r v a t s k i, a sada (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu)e jos 1 opsiran opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra Zvoni-T^Wrn^^^^-)' M^ga je jezgra ipak vise nego samo vjerojatna. Svedo XVll. vijeka ova je hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina"bila glavni izvor historijskoga znanja Hrvata, a narocito dalmatinskih.

J ia'iP>v^*1' .^onumenta historiam Uscocchorum illustrantia, vol. I.-II. fl550.do 1618.). Zagreb 1910.-1913.). kdala..Jugoslavenska akademija".

I II r?

Mnogo je vazniji pisac od anonimnoga barskoga svecenika arhi-diakon spljetske crkvc Tom a (t 1268.). On je napisao malo predsmrt pod natpisom H i s t o r i a Sal on it an a'" povijest svojecrkve od rimskih vremena, zacinivsi je obilno opce politickim i svojimlicnim dozivljajima, ali je kod toga kao voda ..latinske" (talijanaske)stranke spram Hrvata cesto nazloban, tendenciozan i pristran. Uza

sve ove mane Toma je ipak najodlicniji i najznatniji dalmatinski sre-

dovjecni pisac, a narocitu vaznost ima u njegovu djelu ono, sto go-vori o vremenu spljetskoga nadbiskupa Lovre u doba hrvatskih kra-Ijeva Petra Kresimira IV. (10581073), Slavica (1073-1075) iDmitra Zvonimira (1076 1089), te ono o tatarskoj najezdi za vla-danja kralja Bele III. (IV.) (1242). U XIV. vijeku cvao je najodlicnijimletacki Ijetopisac duzd Andrija Dandolo (t 1354 ), koji do-nosi u svom djelu Chronicon V e n e t u m" osobito znatnih po-dataka, redovito na osnovi pouzdanih izvora mletackoga arhiva omletacko-hrvatskim odnosima do godine 1280.,' a u XV. najodlicnijiugarski Ijetopisac srednjega vijeka Ivan Thur6czy od Szentmihalya(t 1490.), kojega Chronica Hungarorum" (stampana pr\'iput u Brnu 1488.) ima poglavitu vaznost za XIV. i XV. vijck.' Oso-

bito je dragocjen opis podsade Sigeta godine 1566., sto gaje napisao h r v a t s k i m jezikom (cakavskim narjecjem) neki oce-vidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga Fran jo C r n k o' ; to]e prvi opsezniji historijski opis napisan na hrvatskom jeziku, a odli-kuje se zivahnoscu i historijskom vjernoscu. Nesto kasnije sastavio]e zagrebacki kanonik, poslije zupnik varazdinski, Antun Vramec(t 1587.) prvo hrvatsko (kajkavskim narjecjem) s tamp an o histo-rijsko djelo Kronika", koja ima nekih dobrih podataka za Xyl.vijek.' Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske pisce natkrilio

Nikola Istvanffy (t 1615. u Vinici u hrvatskom Zagorju),ugarski propalatin i slavonski velikas, a kao takav i clan hrvatskoga

sabora. Njegovo djelo obuhvata vrijeme od 1490. do 1606. i odlikujese biranom latinstinom i velikim poznavanjera dogadaja, o kojimagovori, a narocito od druge polovice XVI. vijeka dalje."

' Thomas archidiaconus. Historia Salonitana. Izdao Racki, Zagreb 1894..medu izdanjima Jugoslavenske akademije".

' Jedino izdanje jos uvijck M u r a t o r i. Scriptores rerum Italicarum. vol.XII. Milano 1728.

^ u x ' Najpristupacnijc izdanje jest Schwandtner. Scriptores rerum Hungan-

carum. vol. I. Bee 1747.. str. 39.291.* Kidric. Oblega Sigeta v sodobnem hrvaskem opisu. Maribor 1912. (u ..Ca-

sopisu za zgodovino in narodopisje". let. VIII.). Do nedavno jos bio je poznat samosuvrcmeni latinski (i njemacki) prijevod.

Vramec. Kronika vezda znovic spravljcna kratka slovcnskim iezfkom.Ljubljana 1578. Ponovo izdana s veoma vaznim uvodom Vjckoslava Klaidau izdanjima ..Jugoslavenske akademije". Zagreb 1908.

' Istvanffy. Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV.. izdano viseputa. prvi put u Kolnu 1622.

Historiografija hrvatska u pravom smislu te rijeci zacinje se tekdrugom polovicom XVII. vijeka, kad je zagrebacki kanonik Juraibarun Rattkay (f 1666.) izdao 1652. u Becu prvu sustavno napi-sanu hrvalsku historiju.' To je djelo za citavo starije doba osnovanana veoma ncpouzdanim izvorima, a danas ima vrijednosti samo zapiscevo doba, dakle za prvu polovinu XVII. vijeka. Pored sve nekri-ticnosti ipak je znacajno s toga, sto je Rattkay prozet hrvatskimduhom svoga vremena razlikujuci strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogoje bolje djelo, sto ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius (Lucie ?\(t u Rimu 1679.) i stampom izdao u Amsterdamu 1666., a prikazujehrvatsku historiju do 1420., to jest do onoga vremena, kad je citavaDalmacija trajno presla u mletacke ruke.^ Lucius je pravo reci osnivac1 otac hrvatske kriticne historiografije, jer se sluzio samo ispravaraa1 suyremenim piscima, no on odise vise duhom mietackim negolihrvatskim. Kud i kamo zaostaje za njim kao historik zagrebacki ka-nonik Baltazar Adam Krcelic (f 1778.), koji je napisaopoyijest crkve zagrebacke (do polovice XVII. vijeka),' onda politickuhistonju kraljevme Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564.)* a s ten-dencijom, da opravda tadanji centralisticki sistem beckc' vrhovneylade, i pod kraj zivota Ijetopis svoga vremena (od 1748.1767 ) kojije ledan od najdragocjenijih izvora XVIII. vijeka. Na prijelazu u'novodoba stoji znatan rad Zagrepcanina Josipa Mikoczyja (f 1800) anarocilo na polju hrvatske historije u doba narodnih vladara

"

i'.oshje ihrskoga" doba, koje iznese na vidjelo prvu hrvatskahistonju pisanu novim knjizevnim jezikom, a kojoj bjese pisac zupniku pozeskim Sesvetama Ivan Svear^t 1839.), zace moderni na-ucni rad, ko)emu je temelje polozio Ivan Kukuljevic Sak-cinski osnutkom Drustva za jugoslavensku povjesnicu" i izda-To^ITm '^''f''''^^ ''^^^ ..Arkiva" (12 knjiga od 1851. do1875.

.

No )os krepciju osnovku stece rad oko hrvatske historiografijeosnutkom

..Jugoslavenske a k a d e m i j e", narocito otkad jeona zapocela sustavno djelovanje svoje (1867), i to ne samo objelo-

SlavoiiiL^Beel652^^'"^''^^"'"

^*banorum regnorum Dalmat.ae. Croatiae ct

' Lucius. Dc regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Amsterdam 1666. (iSchwandtner, Scnptores rer. Hung. III.). ^

tomus' I^'za'^reb^ n70 "'^*:;'^7cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae

nares.'z^a|reb n70.'^' ^^'"^^'' Dalmatiae. Croatiae. Slavoniae notitiae praelimi-

(A^ i7A7i^''J^^V^J'\-^'"'"^^ ^'^^ historia ab anno inclusive 1748. et subsequisitvi r^ \ r'*'"*"v' ".*'"^'"- ^^'^^^ Tade Smiciklas u izdanjima Jugoslavenske akademije

. Zagreb 1901. -"M""* ,.Jugo

" Mikoczy. Otiorum Croatiae liber unus. Budim 1806nose na1;rr: '..Olledat /l 1"^:'"?'

'~''^''''"' 139.-1842. (Sveska III. i IV.

daniivanjem historijske grade/ nego i izdavanjem histon)skih mono-drafiia (rasprava) u svom organu ..R a d u".' Naucen)acki krug prvih

akademika sacinjavahu njezin predsjednik zagrebacki kanonik Ir ra-

ni o Racki (t 1894.), historik doba hrvatskih narodnih vladara,onda profesor hrvatske historije u sveucilislu u Zagrebu

(od 1874.)

Matiia Me sic (t 1878.), historik doba obaju kral)eya iz kuceJa^elovica (od 1490. do 1526.), ravnatelj hrvalskoga arheoloskoga

muzeia S i m e L j u b i c (t 1896.), historik hrvatsko-mletackihodnosa,

Radoslav L o p a s i c (t 1893.), historik hrvatske Vo)ne Kra)me.i IvanKrst. Tkalcic(t 1905.), historik grada Zagreba.

Rezultatima rada ovih naucenjaka kao i pubhkacijama izvoraprvi se posluzio profesor hrvatske historije u syeucilistu i

preds)ednik

Jugoslavenske akademije" Tade Smiciklas (t 1914.). On ,eobjelodanio u izdanjima ,.Matice Hrvatske" u dva omasna sveska

djelo Poviest h r v a t s k a" (Zagreb 1879. i 1882. , od koiih prviobuhvata dogadaje do 1526., a drugi do 1848. Smiciklas izradio jesvoie djelo na osnovi svega tada mu pristupna i stampom ob)eloda-

njena izvornoga blaga i literature, a kako je bilo napisano u sm)erupragmatickom s jakom patriotskom zicom i jezikom i stilom nadasve ugodnim, postade mozda najpopularnijom modernom hrvatskomknjigom. Medutim je od onda, kad je ono izradeno, proslo gotovocetrdesct godina, a za to je vrijeme objelodanjeno golemo mnostvonovih izvora. pa tako je sasvim prirodno, da je danas ono u nekim di-

jelovima stvarno zastarjelo. Prema stanju danasnje nauke i izvora ob)e-lodanjuje sveucilisni profesor Vjekoslav Klaic vdiko d)elo usmjeru genetickom s natpisom ..? o v j e s t H r v a t a od ko)egaje dosada izislo pet svezaka obuhvatajuci proslost naroda hrvatskogado godine 1608. Ovo djelo, kojemu su dodane i neke shke naucnevrijednosti, nadilazi metodickom izradbom, strogom naucnom kntic-

noscu i iscrpivom opsirnoscu sva dosadasnja djela, a narocito valjaistaknuti razdoblje od godine 1409. do 1608., koje je u torn d)elu

prvi put temeljito obradeno na osnovi ne samo ob)elodanjene grade,

nego i golemoga mnostva arhivalnih podataka.

Vccu historiisku gradu izdajc ., J u g o s 1 a ve n sk a akademi|a u zb.rkamaMonumenta spectantia historiam Slavorum m e ri d i o n al i u m do-

sada 39 knjiga. i ..Monumenta h i s t o r i c o - j u ri d i c a S la v o r u m'-'d'o-

nalium". dosada 10 knjiga. a manju u zborniku ..Star.ne dosada 35 knga.Izvan toga izda,c i Smiciklasov ..Codex d i pi o m a 1 1 c u s dosada 12

kn,.ga

(II.-XIII.); prvi svezak. koji ima da obuhvata isprave iz doba narodnihvladara.

izi^i ce naknadno. ... ... ,., , -.i x tn^' R a d" donosi do knjige 59. zajedno rasprave histoncko-filolog.ckoga. tilo-

zoficko-juridickoga . matematicko-prirodoslovnoga razreda a od 60. ^alie naposc

one prvih dvaju razreda i napose trecega. Do danas mSlo )e ukupno 211 knpga

"^''^^^"Klaic. Povjest Hrvata. pet svezaka. Zagreb 1899 do 1911 Prva knji|j '^edo 1301.. druga od 1301. do 1409.. treca od 1409. do 1458.. cetvrta

od 1458. do

1526.. a peta od 1526. do 1608.

Pristup.

Hrvatske zcmlje prijc doseljenja Hrvata.I.

Pozoriste hrvatske povijcsti.

naj dio Juznih Slovena, koji je docnije obrazovao drzavc

hrvatsku i srpsku, napucio je malo po malo do prve po-

lovice VU. vijeka nasc ere onu prostranu zemlju, kojoj

su otprilike bile ove etnicke granice : na jugu rijeke

Bojana i Drim (danas u Albaniji) te Sara planina, naistoku pravac povucen od Sare i Kosova polja do

usca Timoka u Dunav, na sjeveru Dunav, Drava i Mura te danasnje

stajersko-kranjsko-hrvatsko pogranicno gorje, a na zapadu rijeka

Rasa (u Istri) i Jadransko more. Unutar tih meda nalaze sc danas

ove zemlje: istocna Istra, Medumurje, Hrvatska, Slavonija sa Srijemom,Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Crna Gora, jedan dio sjeverne Alba-

nije, Novopazarski sandzak i zapadna Srbija. No dok je narod. sto

je napucio golemi taj prostor od kakih 180.000 kl'. s etnickogagle-

dista vazda bio jedan isti, zemlja sama nikad se nije nasla na okupu

kao jedna politicka cjelina, pa tako se zgodi, da je prosirenje imena

hrvatskoga, odnosno srpskoga, zavisilo podjedno i o politickoj snagi

i moci bilo jednoga, bilo drugoga dijela naroda,

Nas zanima u prvom redu historijsko pozoriste Hrvata, kojihje

pravo srediste i jezgra iznajprije bila zemlja izmedu Rase i utoka

Cetine, odnosno Neretve, na zapadu, a Vrbasa i donje Bosne na

istoku, pa Drave i stajersko-kranjskoga pogranicnoga gorja na sjeveru.

All ni ovaj teritorij nije vazda i stalno stvarao jednu politicku cjelmu,

vec je bio sada prostraniji. sada tjesnji. Razlog tojpojavi trcba da

traiimo u geografskom smjestaju hrvatske zemlje. Pogled nakartu

jugoistocne Evrope odmah nas uci. da hrvatska zemlja vecmana-

ginje Zapadu i njegovu utjecaju, nego li evropskomu Istoku. Ona se

prostire doduse znatnim dijelom na Balkanskom poluotoku. a tajse

10

rado nazivlje istocnim, no upravo u svojem sjeverozapadnom dijelicseze on daleko na zapad. Tako su primjerice Osijek, nedaleko od sje-^veroistocne, i Sarajevo, nedaleko od jugoistocne hrvatske mede, gotovoiste geografske duzine kao juznotalijanski Otranto, a Pozega, Banja-luka i Imotski malo ne pod istim meridijanom kao Tarento; dokje Zadar nesto zapadnije smjesten od Mesine na Siciliji, a Rijeka odSalerna, a same malo istocnije od Napulja. Sve nam to dakle po-kazuje, da hrvatska zemlja ima prama zapadu isti smjestaj kao ijuzna Italija. A to bas i jest razlog, sto je najveci dio pomenutihzemalja za konacne razdiobe rimskoga carstva godine 395, po Hr,pripao Zapadu, a istom docnije Istoku zbog poHtickih intercsanjegovih. Hrvatska je dakle zemlja (kao i juzna Italija) dugo kolebalaizmedu Zapada i Istoka, dok konacno nije (poglavito uz more) unjoj prevagnuo zapadni utjecaj,

Nadalje hrvatska se zemlja nalazi na razmedi srednje i juzneEvrope. Ona se naime prostire onim predjelima, gdje se Balkanskipoluotok hvata trupa evropskoga. Ogledamo li na karti tri juzno-evropska poluotoka, opazit cemo, da Pirenejski rastavlja od trupatesko prohodno gorje Pireneja, a Apeniaski opet visoke Alpe ; Bal-kanski pak poluotok nije odijeljen visokim gorama, vec su ovdjeprirodnom medom rijeke Kupa, Sava i Dunav. Sto je ovoj medi nasjeveru, pripada evropskom trupu ili srednjoj Evropi, a sto je najugu, Balkanskom poluotoku ili juznoj Evropi. Velik dio pomenutcmede prolazi hrvatskom zemljom i to tako, da manja cest njezinaostaje trupu evropskomu ili srednjoj Evropi kao sastavni dio velikogapodunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja, to jest hrvatsko Zagorje,Podravina i citava Slavonija sa Srijemom, dok veci dio pripadaBalkanskom poluotoku i kraskoj gorovini ili juznoj Evropi. Taj geo-grafski dualizam hrvatske zemlje, koji se jos i jasno odrazuje u klimi,.fauni i flori, mnogo je puta nepovoljno utjecao na razvoj politickcnarodne proslosti. Ne da se naime poreci, da onaj kraj hrvatskezemlje, sto se prostire izmedu Save, Drave, Kupe i Dunava, a pri-pada srednjoj Evropi, pokazuje sasvim drugi karakter od krajevanjemu na jugu, pace bilo je vremena, kad su oba dijela stajala uprotivstini i neprijateljstvu jedan protiv drugoga. Stoga i jesu vecRimljani danasnju hrvatsku zemlju podijeHli medu dvije pokrajine,Panoniju i Dalmaciju, a na njihovim se tragovima docnije podigoseobje hrvatske knezevine, Panonska i Dalmatinska, zatim obje bano-vme, naime Slavonija i Hrvatska s Dalmacijom.

11

Hrvatska se zemlja prostire uz more i obiluje otocima. Obala

hrvatska ima lijcpih zatona, zaljeva, draga i zgodnih mjcsta za pri-

staniste brodova, narocito Kvarnerski i Kastelanski zaljev, panat-

kriljuje u tome kud i kamo sucelnu jednolicnu talijansku obalu. To

i jest bilo glavnim razlogom, da se je za nju toliko otimala Venecija,

jer u doba, kad se plovilo duz obale, a voljelo izbjegavati otvoren6)

pucini, bez nje nije moglo da bude gospodstva nad Jadranskim morcm,

niti sigurne plovidbe put Levanta. Primorski je smjestaj mnogo do-

prinio, da su se lijepo razvili neki gradovi, medu njima u prvom

redu Senj, Zadar, Spljet i Dubrovnik. Ali polozaj hrvatske zemlje

uz more bio bi kud i kamo znatniji i po unutrasnje krajeve korismji,

kad bi ovece plovne rijeke iz unutrasnjosti ulazile u nj i tako spajale

Primorje sa Zagorjem. No one rijeke, sto utjecu u Jadransko more,

ne mogu se dovoljno razviti, buduci da su suvise kratke i phtke

osim jedine Neretve, a i ta je jedino u najdonjem tijeku plovna za

vece brodove. Konacno rastavljaju Primorje od Zagorja visoke pla-

nine, koje se dizu u visinu nerijetko neposredno od obale,kao

Vele'bit, Mosor i Biokovo. Zbog toga nema izuzevsi usko Primorje

preostala hrvatska zemlja osobite koristi od mora, ili drugim rijecima,

sam znacaj citave hrvatske zemlje, pored sve duge i razvedene

morske obale, u glavnom ipak je pretezno kontinentalan.

U povijesti hrvatskoj treba dakle vazda da imamo pred ocima

geografski smjestaj hrvatske zemlje: ona se nalazi na razmedi

srednje i juzne Evrope, ona je u sredini izmedu evropskoga Zapada

i Istoka, i konacno u njoj se uza sav primorski polozaj ipakpretezno

razvio kontinentalni zivot.

II.

Prchistorija, Iliri, Rimljani i Scoba Naroda.

Prchistoriia. Poceci kulture, odnosno prvi sigurni znaci covjeku

svojstvena razuma, gube se u p r e h i s t o r i j i, koja obuhvata starijc

i najstarije odsjeke u razvitku Ijudskoga roda i njegove prosvjete, a

o njima nam se nijesu sacuvala nikakova pismena svjedocanstva.

Prehistorija dijeli se na tri glavna doba: na kameno, broncano i

z e 1 j e z n o, vec prema gradi, od koje su bila sadjeljanapojedma

oruda i oruzja, kao sto su nozevi, sjekire, vrsci strelica i sulica,pa

bodezi, macevi. cekici, nadzaci i drugo. Ova glavna doba raspadaju

se na podrazdoblja : kameno doba na starije iH p a 1 e o 1 1 1 s k o,

12

koje je dulje potrajalo od sviju ostalih zajedno, i novije ili neolitskorazdobljc

;prijelaz na broncano doba cini b a k r e n o, ali je ono

ipak blize neolitskomu, nego li broncanomu, dok se zeljezno dobarazdvaja na starije ili halstatsko i na mlade ili latensko.No ova doba ne valja shvacati kao da su se po citavoj Zemlji zapo-cela i zavrsila u isto vrijeme, jer u nekim naprednijim stranama,poglavito na Istoku (tako u Egiptu i Mezopotamiji), vec je covje-canstvo odavno poznavalo kovine, dok je u drugim sjevernijim iudaljenijim krajevima negdje jos cvalo neolitsko, a negdje jos uvijekprevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako, kao sto jeprimjerice s grckom ili rimskom knjizevnoscu, koja je vec davnoocvala u svojoj domovini, a da istodobno, kazimo, Sloveni i Germanijos ni pisma nijesu poznavali, sta vise, i dandanas ima nekih divljackihplemena, ponajvise u Australiji, koja jos uvijek zive u kameno doba.Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronoloska, koliko karak-tense izvjesni kulturni stepen Ijudski,

U starije paleolitskodoba hranio se covjek, ziveci bijednou omanjim skupinama, poglavito od lova, koji mu je bio glavnimzanimanjem, a onda i od ribanja. Svoje je boraviste kao nomadvazda mijenjao trazeci hrane i zaklonista ispred divlje zvjeradi inepogoda vremena, bilo pod krosnjastim deblom, bilo u pecinama(spiljama). Obradivanja tla, domacih zivotinja i glinenih posuda josni)e poznavao, i jedino orude biU su mu isprva drvo i kamen, ponaj-vise kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao manje komade,da se njima posluzi, ali izglacati ih jos nije znao. Tek u mladepaleolitsko doba covjek je naucio, da se posluzi i zivotinjskimkostima i rogovima kao podesnim orudem, pace i za nakit. Meduna,znatnija paleolitska nalazista u Evropi ubraja se naseobina paleo-htskoga covjeka starijega razdoblja kod danasnje Krapine uhrvatskom Zagorju, gdje se uz preostatke covjeqega kostura bar oddeset mdividua razne starosti naslo i golemo mnostvo kosti raznihdiluvijalnih zivotinja i primitivnoga kamenoga oruda.

Neolitsko doba otvora neprekidni slijed Ijudske kulturedo danas. Sada covjek nije vise jedino nomadski lovac i ribar, negoje sebi priblizio neke korisne zivotinje i biljke, to jest on je postaosto car 1 ratar. To ga je navelo, da je uzeo sebi stvarati stalnanaselia, naime veca ili manja selista gradeci ponajradije buducida bez vode nije mogao zivjeti - po dolinama uz rijeke i potokete uz jezera i more svoje kolibice povrh okruglasto iskopanih jama.

13^

Nad njima bi podigao rasljasto kolje, opleo ga granjem i pleterom, aonda sve to oblijepio ilovacom. No cesti pbvodanj i strah od grabez-Ijivih zivotinja i nevaljalih Ijudi bjese razlogom, da je covjek jos u neo-

litsko doba uzeo graditi svoje stanove na sosnicama (sojenicama)u rijecnim ili jezerskim plicinama nedaleko od obale. Dalja znacajkaneolitskoga doba jest, da je covjek stao praviti glinene posudes tragovima primitivne ornamentike, dok je od d o m a c i h zivo-

tinja gojio kozu, ovcu, svinjce, govedo, a uza nj je kao vjernilovski drug i kucni cuvar pas; samo konju kao domacoj zivotinjinema u neolitsko doba jos nigdje traga. Od biljaka covjek je tadasijao psenicu, jecam i proso, zacijelo u blizini svoje kolibe, pa nje-govao Ian, da se oblaci. Sluzio se oruzjem i orudem od izglacanakamena razne vrsti, koje je cesto dobavljao iz daleka ili sumu ga donosili t r g o v c i. Bez sumnje je covjek vec tada imaoizvjesnih religijoznih predodzbi, a narocito o zivotu preko groba^kako to pokazuje pokapanje mrtvaca po stalnom nacinu, naime uskvrcenom polozaju. Isto je tako covjek tada zivio i u nekojdrustvenoj organizaciji, no da li familijarnoj (zadruznoj) ili ca ple-

menskoj, toga ne znamo. Neolitsko je doba dakle poloziloosnovu ratarskomu ili seljackomu stalezu. U danasnjchrvatske zemlje ova je razmjerno visoka kultura prodirala s juga,a najgusce bjese naseljena danasnja ravna Slavonija i Srijem, gdjesu se nasli tragovi velikih naseobina, kao sto su Jakovo - Kormadin

(kod Zemuna), Bapska (kod $ida), Vucedol (kod Vukovara) i Sama-

tovci (kod Osijeka). No najznatnije neolitsko nalaziste je Butmir (kodSarajeva) u Bosni, koje se uopce broji medu prva te vrsti u Evropi.

Tude je nekoc bila tvornica oruda, oruzja, glinenih posuda s veoma

znacajnom spiralnom ornamentikom, onda kipica i idola, kakih senije naslo ni u jednom drugom evropskom neolitskom nalazistu.Butmir bjese ocito u neolitsko doba srediste raz-mjernovisokekulture.

Bakar bijase prva kovina, kojom se covjek stao sluziti jospod kraj neolitskoga doba za izradivanje oruzja, oruda i nakita, pa

stoga jest bakreno doba zapravo prijelaz od kamenoga na bron-cano, kad je covjek naucio, da cistom bakru dodade lO'/o kositra i

tako dobio tvrdu, zutu, sjajnu metalnu slitinu, zvanu bronc (tuc),Bakreno doba ostavilo je nekoliko veoma karaktcristicnih tragova u

hrvatskim zemljama, a po obliku ti su predmeti sasvim srodni onima,

sto su nadeni u Ugarskoj, gdje je bila u bakreno doba razmjerno

14

veoma razvijena kultura. Glavna nalazista naumicc zakopanih velikihkolicina bakrenih predmeta, koje upucuju, da je tamo nekoc biloskladista ili Ijevaonica, jesu : Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar,Becmen (kod Zemuna) i Karavida (kod Bosanske Gradiske).

Broncano dob a, kojemu bismo mogli za hrvatske zemljeodrediti pocctak nekako oko godine 2000. pr. Hr., a svrsetak oko1000., odlikuje se kratkim bodezima, onda macevima, kopcama (fibu-lama), vrscima kopalja i strelica, srpovima, sjekirama i spiralnomornamentikom na posudama. Nebrojeni ostaci oruzja pokazujujako razvijeni ratnicki stalez i tome dosljedno razvijenijudrustvenu organizaciju s gospodarima, kmetovima i robovima. Sadase javlja i konj kao domaca zivotinja, a uza nj i kola. Sada gradicovjek i tvrde gradove na uzvisinama od nagomilana kamenja, bezsumnje u ratne svrhe, dok je nizi stalez Ijudski, narocito seljacki,jos i dalje zivio u kolibama i na sosnicama. Uz ratnicki i seljackistalez razvio se i o b r t n i c k i, jer samo su vjeste ruke mogle dadadu broncu potrebnu Ijepotu i sjaj. Uporedo s time procvala jeraskos i gizda: igle ukosnice za zene, ogrlice, narukvice, podlaktice,pa razne kopce (fibule) za luk, jasni su dokazi raskosnijega zivotaodiicnijih razreda Ijudskih. Nesumnjivo se u to doba podigao i ukusIjudski u hrani i pravilo alkoholno pice. Nacin odijevanja takoder seusavrsio, a kroz sve to i trgovina s domacim i stranim putujucimtrgovcima. koji su vec tada prolazili Evropom. Ovo je doba obilnozastupano u hrvatskim zemljama, a narocito su karakteristicni citaviskupovi (depot) namjerice zakopanih predmeta; ta su mjesta : Bizovac(kod Osijeka), Sobunar (predgrade sarajevsko), Toplicica (kod Bu-dinscine u hrvatskom Zagorju), Krehin Gradac (kod Mostara), Novi-grad na Savi (kod Broda) s naseobinom na sosnicama i Sitno (kodSpljeta),

Pocetke upotrebe zeljeza u danasnjim hrvatskim zemljamamozemo datirati oko godine 1000. prije Hnsta, i to halstatsko dogodme 500. pr. Hr., a latensko dalje do pocetka nase ere. Ono jedakle suvremeno Ilirima i Keltima. kao i grckoj kolonizaciji na Ja-dranu i rimskomu osvajanju. Nema sumnje. da je doslo, kao nekocbronc. s ,uga (iz Grcke) i sa zapada (iz Etrurije). Sada se posvudarasprostranilo cesto umjetnicki izradeno oruzje, tako da su se mogleobrazovati i velike vojske, ali je u upotrebu dosao i korisni plug,da umnozi rataru zetvu. Sada gradi covjek kuce od kamena i peceneopeke, a za nakit uzima uz bronc jos i srebro, zlato, jantar i staklo,

15

16

ih konacno na prostor, gdje se kasnije djelomicno nastanio hrvatskinarod. Ovdje bijahu u vrijcme prije dolaska Rimljana glavna ilirskaplemena

: A r d i e j i od Vojuse rijeke (u Albaniji) do Neretve sasredistem u Rizonu (Risan), docnije u Skodri (Skadar), D e 1 m a t iizmedu Neretve i Krke sa sredistem u gradu Delminiju (danas gra-dina Borcani kod Zupanjca na Duvanjskom polju u Bosni) i Liburniod Krke do Rase i po otocima sa sredistem u Skardoni (Skradin),na glasu kao smioni gusari na svojim brzim ladama, Njima na sje-veroistoku izmedu Kapele, Une, Zrmanje i Velebita sjedili su keltsko-ilirski mjesanci hrabri Japudi, a izmedu Save i Drave od Varazdinado Daruvara J a s i, dalje na istok B r e u c i, a oko usca Save uDunav i u danasnjoj sjevernoj Srbiji keltski Skor disci. Jos u VII.vijeku uzese Grci naseljavati neke otoke i mjesta na primorju, takoIsu (Vis), Korculu (Kerkyra melaina). Far (Hvar) te Epetij (Stobreckod Spljeta) i Tragurij (Trogir).

Bojevi s Rimljanima i rimsko vladanjc U prvoj poli III. vijekauredise Ardieji mocnu saveznu drzavu raznih ilirskih plemena podkraljem Agronom, a poslije smrti njegove preuze vladanje udovicarau Teuta. Iliri se medutim toliko vec osmjelise, da su stali napadatine samo grcke naseobine, nego i samu Grcku, pace i italske trgovce,a to ih je dovelo u sukob s Rimljanima. Prvi sukob svrsi se (228. pr!Hr.) porazom Teutine vojske i mornarice, i tako poloze Rimljaniosnovu svojoj vlasti u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka.No istom poslije ponovnih ratova, narocito s ilirskim kraljem Gen-tijem (167. pr. Hr.) te dugotrajnih borba s hrabrim Delmatima iostalim plemenima, bila je godine 9. poslije Hrista konacno skrsenazauvijek njihova snaga, a rimsko gospodstvo utvrdeno.

Pokorene zemlje razdijele Rimljani na dvije provincije: sjevernidio izmedu Kupe (Colapis), Save (Saus), Dunava (Danuvius), Drave(Draus) i Mure (Murus) prozvan bi P a n o n i j o m, a juzni odRase (Arsia) do blizu arbanaske rijeke Mat (Mathis) te od Jadran-skoga mora do rijeke Kolubare i Rudnika planine u danasnjoj SrbijiDalmacijom. Kasnije za cara Dioklecijana (oko 300. po Hr.)obje su provincije na danasnjem hrvatskom tlu razdvojene na dvijemanje

:

Panonija bi razdijeljena na zapadnu iliPannoniaSaviasa sredistem u Sisciji i na istocnu iliPannonialnferior (doc-^mje Sirmiensis) sa sredistem u Sirmiju (Mitrovica), dok se Dalmacijaraspade na pravu D a 1 m a c i j u sa sredistem u Saloni (Solin) i naPrevalitanu sa sredistem u Skodri (Skadar). Pored pomenutih

17

glavnih gradova bili su u obje Panonije jos i ovi : Aqua Viva (Va-razdin), Marsonia (Brod na Savi), Mursa (Osijek donji grad) i Cibalae(Vinkovci); u Dalmaciji i Prevalitani : Tarsatica (Rijeka), Senia (Senj),Aenona (Nin), Jadera (Zadar), Tragurium (Trogir), Muicurum (Makarska)i Epidaurum (Cavtat) na m o r u, a Scardona (Skradin), Burnum(Supljaja kod Kistanja), Bistue Nova (Zenica) i Doclea (Dukljan kodPodgorice u Crnoj Gori) u unutrasnjosti. Od otoka isticu seAbsyrtides (Cres i Losinj zajedno) s gradom Apsorus (Osor), Cu-rictae (Krcki otok) s gradom Curicum (Krk), Arba (Rab) s istoimenimgradom, Brattia (Brae), Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danasStarigrad), pa Issa (Vis) i Corcyra nigra (Korcula).

Svakoj provinciji bijase u starije vrijeme na cclu uprave od caraimenovani namjesnik (legatus Augusti pro practore), u cijim je rukamabila i vojnicka i gradanska (upravno-sudacka) vlast, no kasnije zacara Dioklecijana bude napose imenovan vojnicki zapovjednik (dux),a napose civilni upravnik (praeses). Rad namjesnikov nadzirali suzastupnici pojedinih opcina, koji su se svake godine sastajali na sabor(concilium) u glavnom gradu, a mogahu se ravno potuziti caru. Sud-benost bjese u Dalmaciji razdijeljena na tri konventa (conventusjuridicus), od kojih je sjeverni sacinjavala Liburnija sa sijelom uSkardoni, srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, ajuzni preostali dio provincije sa sijelom u Naroni, Carski je namjesnikbio duzan da putuje provincijom i da na stalno odredene dane rje-sava kaznene i civilne parnice doticnoga konventa, Uz namjesnikabijase jos kao glavni financijalni cinovnik procurator Augustipazeci na carske prihode, narocito iz bogatih dalmatinskih zlatnih isrebrnih rudnika. Narocitu brigu vodila je rimska vojska oko obranegranica duz Dunava : citav niz tvrdavica uz rijeku, onda brodovlje,koje je ulazilo u Dravu (do Murse) i u Savu (do Sirmija), pa brojnevojnicke posade budno su pazile na kretanje barbara preko granice,U tim je krajevima, u prvom redu u sjevernoj i istocnoj Panoniji, tojest u danasnjoj zapadnoj Ugarskoj i u okolisu Beca te u Srijemu,bilo katkada na okupu do 150.000 momaka, a prebivali su u ucvr-scenim taborima (castra), od kojih vremenom nastadose mnogi gradovi.Ovi vojnici bijahu glavni romanizatori Panonije i Dalmacije, tako dase domaci jezik brzo stao gubiti ispred latinskoga, narocito u grado-vima, medu kojima se isticu kao kolonije osobitim sjajem Salonas amfiteatrom i vodovodom, Siscia s kovnicom novca i Sirmij s car-skom palacom, amfiteatrom i tvornicom oruzja.

2

18

2ivahnu trgovinu podupirahu od vojnika izvrsno izgradene ceste,osobito ona, koja je vodila djelomice uz morsku obalu iz Italije odTarsatike preko Salone do Skodre, onda od Salone preko danasnjeBosne s mostom preko Save u Sirmiju, te od Siscije do Sirmija uzSavu i od grada Aqua Viva Podravinom do Murse, a odavle opctu Sirmij, gdje se sastajala s cestama, koje su s jedne i druge obalcSave vodile do Singiduna (Beograd), otkuda se putovalo u Carigrad.Uopce za rimske uprave pokazuju Panonija i Dalmacija takovo ma-terijalno blagostanje, za kakovo se vise nikad kasnije ne cuje.

I dusevna obrazovanost bjese na visokom stupnju, jer su objcprovincije dale rimskoj drzavi vise valjanih careva, kao sto su

:

Klaudije 11, Aurelijan, Probo, Karo i Dioklecijan. Taj je posljednjisagradio nedaleko Salone palacu, u kojoj je mirno zivio odrekavsise prijestola (Salonae Palatium). Panoni se nadalje isticahu kao va-Ijani obrtnici, a bilo je medu njima i umjetnika, narocito kipara, kojisu u fruskogorskim kamenolomima (Almus mons) radili za Dioklecija-novu palacu,

Rimski vojnici i trgovci bili su prvi, koji su unijeli krscanstvou obje provincije, gdje se ono u drugoj polovici III. vijeka vec snaznorazgranilo. No najtezi dani stigose krscanstvo pod kraj vladanja Dio-klecijanova za njegovih progona protiv krscana. Tada je 304. prepatiomucenicku smrt s vise drugova salonski biskup sv. Dujam (DomniusJ,a u panonskom gradu Sabariji (danas Szombathely) siscijski biskupsv. Kvirin, dok je narocito jos u Srijemu mnogo znacajnih krscanapredano krvnicima. No doskora poslije milanskoga edikta cara Kon-stantina (313) uzc se krscanstvo slobodno razvijati, Sada su potpa-dali pod salonsku nadbiskupiju u Dalmaciji gradovi Arba, Jadera,Scardona, Narona, Epidaurum, Bistue Nova, Stridon (danas po svojprilici Zrinj kraj Une) i Katera (Kotor). U Panoniji opet postadcSirmij sijelo nadbiskupije, kojoj pripadahu na danasnjem hrvat-skom zemljistu biskupije u gradovima : Cibalae, Mursa, Bassianae(Petrovci u Srijemu) i Siscia. Pored toga nalazimo vec veoma ranopo dalmatinskim otocima samostana, a veliki crkveni otac sv. Jerolimbijase rodom iz Stridona, Pace samo Arijevo krivovjerje naslo je svojihprivrzenika u Panoniji, a biskup Valens u Mursi bio im je voda ;tek iza mnogogodisnje i teske borbe bjese krajem IV. vijeka ovahereza istrijebljena.

Seoba Naroda. U takim se prilikama nalazila Panonija i Dal-macija, kad zapoce Seoba Naroda. Najezdc barbarskih naroda, na-

19

Tocito Germana, a s teznjom, da sc nagrabe plijena u bogatimrimskim gradovima, pocinju se vec u drugoj polovici III, vijeka, tojest onda, kad preuzese maha unutrasnje borbe oko carskoga prije-stola, prouzrocene obijescu rimske vojske. Zbog toga nastade velikanevolja, a drzavni porezi postali su tako teretni, da se dogadalo, eje porez bio veci od prihoda. To opet prisili seljakc, da su stali ja-tomice ili bjezati u gradove ili da su se predavali bogatasima, nekikao poluslobodni Ijudi (coloni), a drugi opet kao robovi (servi). Pro-pascu seljackoga staleza ponestalo je potrebne vojske u tolikoj mjeri,da su carevi vec krajem III, vijeka uzeli naseljavati razne barbarskenarode u opustjele krajeve uz pogodbu, da sluze kao vojnici.

No poslije provale Huna u Evropu (375) ponestade svakoga rcda,)er su otada i vcliki narodi, kao G o t i, stali pod silu bjezati u car-stvo. Uvjeren, da se vise ne da odrzati jedinstvo carstva, razdijeliga pred smrt car Teodosije Veliki godine 395, na dvije polovice :na i s t o c n o (bizantinsko) sa sredistem u Carigradu (Bizantu) i nazapadno s Rimom, Pri ovoj razdiobi predvoji se i Balkanski polu-otok, jer Dalmacija i Panonija pripadnu Rimu, dok sve ostalo s pro-vincijom Prevalitanom ostade Carigradu. Ova je razdioba osira poli-tickih imala jos i vjerskih i kulturnih posljedica, a tragovi se njihoviopazaju jos i danas.

Skoro potom isele se Zapadni Goti pod vodstvom svoga kraljaAlariha preko Panonije harajuci i plijeneci u Italiju, a odavle u Spa-niju (408), dok Huni pod A t i 1 o m utvrde vlast svoju u danasnjojUgarskoj sa sjedistem negdje blizu danasnjega Debrecina i zauzmu(441) srijerasku Panoniju. Po Atilinoj smrti (453) propade hunskadrzava, a Panonija dode pod istocno-rimsko carstvo, ali kad Germanis Odovakarom godine 476, obore zapadno carstvo, nagovori istocnicar Zeno Teoderiha, vodu Istocnih Gota, da provali sa svojim na-rodom u Italiju i preuzme vlast od Odovakara, Teoderih to uciniosnovavsi tako kraljevstvo Istocnih Gota (493) u Italiji, kojoj onpripoji D a 1 m a c i j u i obje Panonije (savsku i srijemsku). Uvlasti istocQO-gotskoj ostadose obje provincije do godine 535,, kadzapoce bizantinski car Justinijaa rat, koji se svrsi propaScu istodno-gotskoga kraljevstva, a Panonija i Dalmacija pripadnu istocnom car-stvu, Za toga dugotrajnog i teskoga rata prvi se put pojavljuju uPanoniji i Dalmaciji S 1 o v e n i.

20

ni.

Razdioba hrvatske povijesti.Proslost naroda hrvatskoga raspada se na cetiri doba.Prvo doba ide od onoga vremena, otkad se Juzai Sloveni,

od kojih se docnije jedan dio stao okupljati oko politickoga imenaH r V a t i, uzese naseljavati u svojoj danasnjoj postojbini, pa dokrunisanja ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskoga,to jest od druge polovice VL vijeka do godine 1102, Za to vrijemcod preko cetiri stotine godina narod hrvatski zivi ponajvise samo-stalnim drzavnim zivotom, voden u pocetku plemenskim zupanima,onda knezovima, a konacno kraljevima. U to se doba Hrvati otesesrecno vlasti franackoj, obranise od navala Mlecana, Arapa (Sara-cena), Bugara, Madzara i Bizantinaca, te se docepasc kroz nekovrijeme politicke premoci na sjeverozapadnoj obali Jadranskogamora. No podjedno uzese drzavu hrvatsku sve to vectna slabiti unu-trasnji razdori, uvjetovani slovenskim demokratskim shvacanjem poli-tickoga zivota, a ovi je konacno dovedose u drzavnu zajednicus Ugarskom, bolje reci s njezinim kraljem.

Drugo doba obuhvata vrijeme od godine 1102. do 1526,, iliod krunisanja Kolomanova hrvatsko-dalmatinskim kraljem u Belgradudo katastrofe kod Mohaca. U to doba imadu Hrvati zajednickogakralja s Ugrima, ponajprije iz kuce Arpadove, onda iz kuce Anzu-vinske, konacno iz raznih kuca, jer osiljenjem gordoga visokogaplemstva Ugarska s Hrvatskom postade od 1387,, odnosno 1438.dalje, izborno kraljevstvo, Za sve to vrijeme Hrvati se bore s Ve-necijom i Bizantom za Dalmaciju, a kasnije s Turcinom za opstanaksvoj uopce. Otevsi se srecno Bizantincima, a kroz dulje vremena iMlecanima, Hrvatska izgubi konacno Dalmaciju (izmedu 1409, i 1420.),dok joj Turci preotese najveci dio istocnih i juznih krajeva, Oveborbe s Venecijom i Bizantom u starije vrijeme, a s Turcinom upoznije, ucinise, da je hrvatsko-ugarska zajednica, iznajprije vezanau prvom redu uz licnost kraljevu, postajala pod utjecajemfeudalnih plemickih ustanova i privilegija sve to tjesnja. Jos u po-cetku toga doba pridruzi se Ugarskoj banovina Bosna kao dobrovoljnasiaveznica; docnije proglasi se kraljevinom (1377), no ubrzo padepod Turcina (1463), Jedini je Dubrovnik umio da kao slobodnarepublika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko - hrvatskogakralja, srecno sacuva svoju slobodu.

21

Trece doba ide od godine 1526. do 1790., to jest od mo-hacke katastrofe do smrti cara Josipa 11. Da se obrane od Turcina,toga najljucega i najtrajnijega dusmanina sviju Juznih Slovena, Hrvatiizaberu dinastiju habsbursku svojim vladalackim domom te za nje-zina vladanja konacno i suzbiju Turke, pace poslije pobjede kodSiska (1593) oni uzese vec i pomisljati, kako da oslobodc izgubljenczemlje i priklopc svojim ostacima kraljevstva hrvatskoga" \ jer takonazivahu u to tuzno doba svoju domovinu, Ali podjedno im se biloboriti za svoj drevni drzavopravni polozaj, na koji jc stala sve tozesce udarati centralna becka vlada zamislivsi sve narode u monar-liiji ponijemciti u sluzbenom obziru (germanizacija) i skupitipod jedinstvenu drzavnu upravu (c e n t r a li z a c i j a), Obrane radistoga Hrvati odluce (1790) sebe privremeno povjeriti Ugarskoj, u nekuruku kao sastavni dio njezine vrhovne administracije, a sve to unadi, da ce se onda, kad pogibao mine, lako opet povratiti u staro-drevni svoj samostalni drzavopravni polozaj spram Ugarske, U to se

22

hrvatsko-ugarska nagoda (zak. cl. I (XXX] : 1868). Odmahu pocetku toga doba propade mnogovjeka sloboda republike dubro-vacke (1806), a Venecija izgubi jos nesto prije Dalmaciju (1797),koja postade poslijc kratke ali uzorne francuske vladavine austrij-skom pokrajinom (1815). Neprekidni nemiri i krvave borbe izmedukrscanskoga i muslimanskoga ziteljstva u Bosni i Hercegovini iza-zvase zanimanje evropskih vlasti, pa tako zauze njihovom privolom,a mira i reda radi, austro-ugarska monarhija obje zemlje (1878).dokrajcivsi tako u njoj cetiristagodisnje osmanlijsko gospodstvo.

Prvo dob

a

od doseljenja do 1102.

A. Knczovi hrvatski (do kraja IX. vijeka).I.

Juzni Sloveni u staroj postojbini.

ndocvropljani. Komparativna je filologija vec davno utvr-dila, da su Sloveni s Indima, Iranima (ili zajedno uzevsiArijcima), Jermenima, Baltima (Litavcima, Letima i Prusima),

_

Grcima, Italicima, Tracanima, Ilirima, Keltima i Germanima

u tijesnom jezicnom i plemenskom srodstvu, sto nas nuzno upucujena njibovo zajednicko podrijetlo od jednoga prajezika, odnosno pra-naroda, to jest od takozvanih Indoevropljana. Pitanje, gdjenam valja traziti postojbinu toga pranaroda, veoma je cesto rasprav-

Ijano, no uza sve to nije dodanas doslo do opceno prihvacena re-

zultata. Ipak se cini, kao da je jos najvjerojatnije misljenje, sto je osno-

vano na filoloskim, arhcoloskim i antropoloskim kriterijima, prema

kojima je indoevropska pradomovina bila otprilike u sjevernom dijelusrednje Evrope, ukljucivsi amo jos i danasnju Dansku i juznuSkandinaviju. Sigurno je samo toliko, da su Indoevropljani zivjeli uzajednici jos u neolitsko doba, a to znaci, da je indoevropski pra-

narod stajao tada (oko trecega tisucljeca prije Hrista) vec na raz-

mjerno dosta visokom stepenu kulture. Raseljavanje njegovo i s timeu neposrednoj vezi stojeci postanak pojedinih naroda zbio se za-cijelo najkasnije u prvo vrijeme broncanoga doba, ali zasto i kako,toga problema nauka nije rijesila.

Sloveni- Za najstarije sjediste, sto su ga Sloveni kao zasebannarod zapremali, mozemo velikom vjerojatnoscu uzeti one plodncsrednjoevropske krajeve, koji se nalaze izmedu rijeka Visle, Dnjepra,Desne, zapadne Dvine i Karpata. Tude su im bili susjedi sa zapada

Germani, na sjeveru Balti, na sjeveroistoku Cudi (Fini), na jugoistoku

u crnomorskim stepama Irani (Skiti), a na jugu u Karpatima Tracani.

24

Jo u toj zemlji, po razlikama, koje se javljahu medu njima pa sesve ,ace isticahu, Sloveni se podijelise na tri zasebne grane : z a-p a d n u (Cesi sa Slovacima, Poljaci, Luzicki Srbi i Polapski Sloveni)1 s t o c n u (Rusi) i j u z n u (Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari), vedprama tome, gdje je koja od njih sjedila,

U povijesti javljaju se Sloveni razmjerno dosta kasno. Pisci izranijega rimskoga carskoga doba (Plinije. Tacit i Ptolemej) nazivljuih V e n e d 1 m a (Venedi, Veneti, OdsredaL) i smjestavaju u porjecjegornje

,srednje Visle, izmedu Karpata i Baltickoga mora, a to mozeda znaci, da su Rimljani i Grci saznali za Slovene preko Germana

zaci,eIo germanskih trgovaca jantarom i krznom; jos i danas zivi uN,,emaca ovo ime (Wenden. Winden), kojim oni oznacuju neke Slo-vene. tako Luzicke Srbe u Saskoj i Slovence, narocito u Stajerskoj.Znacenje i podrijetlo ovoga imena veoma je tamno, no izvan svakeje sumnje. da se Sloveni sami njime nikad nijesu sluzili, dakle da jeono strano, po svoj prilici keltsko. Domace ime bjese Sloveni(CiiGBtHHH'b, plur. C;ioB-feHe). koje nam je prvi put ubiljezeno u pi-saca bizantinskoga carstva VI. vijeka, a poznadu ga nesto docnije1 zapadni pisci, pace i arapski (kao Sakalib), ali znacenje njegovoJOS uvijek ni,e konacno i sigurno objasnjeno. Istodobno sa sloven-vr mr"""

P^J^^^i^ie se kod nekih pisaca bizantinskoga carstvaVI.

1 Vll. vijeka i trece ime A n t i, takoder nepoznata podrijetla iznacenja,

Premda se Sloveni pod sigurnim imenom dadu razmjerno kasnoutvrditi historijskim spomenicima, ipak se moze kao pouzdano uzetida se oni zapravo javljaju mnogo ranije, dasto pod drugim imenima!Vecma slavista naime s pravom gleda u Herodotovim Neurimau porjecju gornjega Dnjestra i juznoga Buga, neki slovenski narod,'a tako isto 1 u njegovim Budinima, a to nas dovodi u VI. vijekpnje Hrista Poslije toga nema o Slovenima uopce nikakih historij-skih podataka sve do I. i II. vijeka, ili bolje reci sve do IV. i V.vijeka nase ere, kad se oni prikucise uscu dunavskomu. Oni su scdakle u doba Seobe Naroda stali kretati sirinama danasnje zapadncKusi,e 1 Poljske na istok i na jug s jedne, a svakako jos i na zapadn,ec, Vish prama Odri s druge strane. U VI. vijeku raspadahu sena dve velike skupine, na Slovene i Ante

; Sloveni bijahu zapadna,a Ant. istocna skupina, i to tako, da ih je rastavljala rijeka Dnjestan

^rvi narod, s kojim su Sloveni dosli u doticanje, bili su Skiti,koji su neke od njih i podvrgH svojoj vlasti. Na sjeverozapadu opct

25

iiavale na njih oko polovine III. vijeka prije Hrista istocnogermanskiBastarni pokorivsi sebi krajeve izmedu Karpata, Dnjestra i Buga,gdje su se odigrali prvi nam u historiji zajamceni bojevi izmeduSlovena i Germana, Poslije Bastarna, koji se preselise na Balkanskipoluotok, zavladase u jo jacoj mjeri zakarpatskim Sloveniraa Goti(u III. vijeku poslije Hrista), a kad njihove obje drzavne organizacijerazvale H u n i, dospje jedan dio Slovena pod njihovu vlast (oko 375.po Hr.). Tim sc dogadajem svrsava tamno doba slovenskoga prazi-vota i zacinje se historijsko, a s njime i poceci juznoslovenskogakretanja iz pradomovine na jugozapad. AH prije nego li obratimopaznju nasu na prodiranje Juznih Slovena na Balkanski poluotok,nuzno je, da se upoznamo s tadanjim njihovim unutarnjim zivotom.

Kultura starih Juznih Slovena. Stari Juzni Sloveni bijahu svikrupni i visoki, a crvenkaste kose. Taj krepki tjelesni ustroj punzdravija cinio ih je podobnima, da su lako podnosili svaku nepogoduvremena kao i oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude) i pomanj-kanje valjana odijela. Hranili su se svim poljskim plodovima, ribomi mesom divljaci, kao i svih domacih zivotinja, a pili su mlijeko,mcdovinu i pivo svareno od jecma. Inace su zivjeli priprosto ijednostavno u drvenim domovima, u kojima je bilo i raznog po-kuctva. Oko doma sirio se vrt i dvor (dvoriste) sa zgradama zatoku, zvaniraa: hlevina, staja i kotac, pa uljanik s rojevima bucnihpcela.

Obicaje i privatni zivot njihov crtaju nasi izvori ponajvise po-voljno- Stari Juzni Sloveni bijahu tihi i marljivi baveci se ponajradijcratarstvom i stocarstvom, ma da se ne da zatajiti, da su u prilikamaznali biti divlji i okrutni. Narocito im hvale gostoljubivost, koja jegdjekad prelazila u rasipnost, Kao osobitu krepost njihovu vrijedipomenuti cist im bracni zivot, ponajvise u jednozenstvu, uz pre-rijctku vjernost zena, kojih je polozaj u slovenskom drustvu uopcebio mnogo povoljniji, nego li kod drugih naroda. Cini se, da drugibrak nije bio u obicaju, pa otale i njihova dobrovoljna smrt po mu-zevljevoj. No koHkogod bjese polozaj zene cijenjen u drustvu, ipakje ona bila bez prava ; nevjesta se naime sticala kupom ili otmicom.Pored ovih svijetlih strana slovenskoga drevnoga zivota znamo josi za neke tamne. Teska nesloga i svada tocila ih je oduvjek, sto zanjih znamo, a konacno bjese i veliko zlo prekomjerna odanost picu.

Dok su Juzni Sloveni zivjeli u zajednici s drugim Slovenima,njihovo se drustveno uredenje nije razlikovaio od uredenja ostalih

:

26

zivjeli su slobodno ne trpeci nad sobom vladalacke vlasti, pa stogai nijesu imali organiziranih drzava. Osnovica drustvenoga zivotabjese im rod, p o r o d i c a, zacijelo nesto slicno onome, sto sedanas nazivlje zadruzni dom ili zadruga, u kojoj su billokupljeni Ijudi vezani najtjesnjim krvnim srodstvom. Rodom, odnosnozadruznim domom, upravljao je domacin, obicno najstariji, a svakakonajrazboritiji medu svima, koga su ostali budi priznali budi odrcdiliza to izmedu sebc. Glavno dobro i imutak roda bjese blago ili stokapo pasnjacima, kojom se kupovalo i prodavalo kao posredujucomvrednotom. Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnaza-njem ovoga blaga zacijelo cesto davala povoda sukobima ne samemedu susjedima, nego i medu plemenima, jer se potroseno blagodalo najbrze i najlakse nadopuniti plijenom. Mnogo manje od blaga(stoke) vrijedila je u praslovensko doba zemlja, koje je toliko bilo,da je svaki rod i svako pleme moglo sebi uzeti koliko je moglo-uzorati ralom i plugom sijuci sve glavnije vrsti zita, od kojih sepravio hljeb i varila kasa. Stoga medu starim Juznim Slovenima inije moglo da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje : onoga,koji nije htio da radi i slusa, izgonili bi iz doma ili roda, a ti pro-gnanici kao da bijahu jedina sirotinja, zvana h u d i, sto je znacilo isiromaha i nevaljalca, Dalja posljedica porodicnoga zivota bjese bujnorazvijeni domaci zivot i visoka moralnost, ali odatle i ta rdava strana,da u Juznih Slovena nije bilo licne inicijative i pregnuca, sto jedocnije, kad je trebalo obrazovati drzavnih organizacija, stetno dje-lovalo. Jos je jedna posljedica : medu Juznim Slovenima nije bilostaleskih razlika, oni bijahu svi medu sobom jednaki, dakle su zivjeliu demokraciji, znak, da kod njih nitko nije mogao (bar u vri-jeme mira) doci do vlasti, do monarhije, ocito poradi prejakoga ot-pora drugih.

Kad bi se rod prekomjerno umnozio, jedan bi se dio odvojioi podigao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidaosveza. Vise takih novih domova stvaralo bi vasi ili sela, u kojimasu kuce vazda bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svojezemlje. Ovakovo selo naseljeno domovima, srodnima po krvi, smatralose kao jedno b r a t s t v o, a njime je upravljao kao starjesinac e 1 n i k, kojega bi svi domacini priznali ili odabrali izmedu sebe.Bratstvo imalo je zajednicko prezime, obicno po pradjedu onoga roda,iz kojega je poteklo, zajednicko groblje, zajednicki zrtvenik, pa isume. Steta, sramota ili uvreda nanesena jednomu clanu bratstva

27

smatrala se zajednickom, pa stoga bjese citavo bratstvo duzno osve-titi svoga clana, narocito kod ubijstva ; to je krvna osveta,

Kao sto je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je i p 1 e m epostalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati i dijeliti na vise bratstva,naseljenih u vise sela, a vezanih izmedu sebc krvnim srodstvom.Teritorij, na kojem je zivjelo jedno pleme, zvao se z u p a, a ta jeimala svoje ime ili po plemenu ili po rijeci ili po mjestu. Glavarplemena bijase zupan, zacijelo vrhovni sudac i vojskovoda citavogaplcraena, i to redovito iz bratstva, koje bi se istaklo hrabroscu,drevnoscu ili velicinom ispred ostalih, Na taj je nacin bivalo, da jezupanstvo postajalo nasljedno u pojedinim bratstvima, a to jezametak slovenskom plemstvu. U sredini vecine juznoslovenskihzupa nalazio se g r a d, poglavito u barama ili na kakovom humku

;

grad bijase zasticen umjetnim utvrdama rova, nasipa, plota i brvana,a pleme se sklanjalo u nj ispred tudinske navale. Inace bijase ugradu i trg, gdje se kupovalo i prodavalo, a obicno se u njem sa-stajahu plemenska v i j e c a, slozena od glavara cijeloga plemena.

Juzni Sloveni kao ratari nijesu bili ratnicki narod, no kad bi ihtkogod napao, branili su junacki svoju kucu i slobodu. Odmah navijecu birahu v o j v o d u, koji ce ih povesti u boj. Oruzje bijase imdugo koplje i kratka sulica, zgodna za bacanje, pa mac, pracka,luk i strelica, a upotrebljavali su i neku vrst zastavc, zvanuprapor. Uz veliku hrabrost, pace i zena, koje su cesto svoje mu-zeve pratile na vojnu, narocito obiljezuje njihovu ratnu vjestinuneiscrpiva lukavost, koja je najvisc straha zadavala njihovim pro-tivnicima.

Stari su Juzni Sloveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljajubozanstva, za koja su drzali, da imadu Ijudsku priliku i Ijudske oso-bine. U glavnom im je vjera bila obozavanje prirodnih sila kao iostalim Indoevropljanima. Vrhovni je bog bio gromovnik P e r u n,koji je s neba pustao munju i grom ; on je jedini gospodario nadsvim stvarima, Od ostalih bogova poznat je suncani bog D a j b o g,izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipava blagotvornomsvjetloscu svojih zivotnih i toplih zraka. Nize od bogova bila su ri-jccna i druga bozanstva, od kojih se dodanas sacuvase u narodnojuspomeni z m a j e v i i v i 1 e, Ovim se bozanstvima Juzni Sloveniobracahu m o 1 i t v o m i prinosahu im z r t v e, obicno volove, ovce

i razne plodove. Pri zrtvovanju pazilo se na razne znakove, po ko-jima bi v j e s t i Ijudi proricali buducnost. 2rtvu obavljao je zadruzni

28

domacin ili zupan nekoga plemena, Za sudbinu Juzni Sloveni nijesuznali, ali su tako vjerovali, da neka bozanstva vladaju covjekom

;

to su bile sudenice ili rodenice. Dusa je covjekova bila po njihoviivjerovanju besmrtna, a zvali su je n a v ; ona po tjelesnoj smrti po-kojnikovoj nastavlja u r a j u onakav zivot, u kakovu se nalazio covjek,kad je promijenio svijetom. Zbog toga su se Juzni Sloveni u nesrecnomratu dragovoljno ubijali, da ne bi pali u ropstvo, vec da umru kao slo-bodni Ijudi. Jos se mislilo, da se poneki covjek moze poslije smrtipretvoriti u vuka, povukodlaciti, pa u toj prilici da luta po svijetu.I takav da je vukodlak obdaren nadcovjecjom snagom ; on goni ivodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrce, to ga vukodlaci zderu.Sahranjivanje bilo je dvojako : ili pokapanje u zemlju ili spaljivanje,S pokojnikom ostavljalo se sve ono, sto mu je u zivotu bilo najmi-lije, toboze da mu sluzi i u zivotu onkraj groba. Nad grobom podiglabi se m o g i 1 a ili g o m i 1 a, na kojoj se davahu junacke igre, aonda daca, zvana s t r a v a,

Razne mijene u zivotu starih Juznih Slovena pratila je p j e s m a vjerna slika cijeloga narodnoga zivota, a narocito vjerskoga, jerse ona pjevala uz stare vjerske obrede i obicaje. Za zabavu bile supored prica jos i zagonetke, dok se u poslovicama kazivalo praviloraudrosti stecene u zivotu.

II.

Doseljenje i prva dva vijeka u novoj domovini.Prve politicke organizacijc. Juzni Sloveni izlaze kasno na

historijsku pozornicu, ne samo zbog toga, sto u njih nema vecihsamostalnih politickih organizacija kroz citavo ranije doba, nego iradi toga, sto zivu u neposrednom susjedstvu s ratnickim i dobroorganiziranim narodima. Njih upravo uvlace u svijet drugi narodi,narocito istocni Germani (u prvom redu Goti) i Turani (poglavitoAvari). Kako sveze i odnosi s njima nijesu vazda bili prijateljski, tosu se Juzni Sloveni stali jedan uz drugoga pribijati i prikupljati

;

mjesto malih plemenskih jedinica isticu se pomalo veca plemena, oja-cala u borbama, a neka od njih obuhvataju po vise zupa s k n e z o mna celu po germanskomu ugledu,' uz kojega se izrijekom pominje i savjet(vijece) odlicnika. Sada se Juzni Sloveni bolje izvjezbase u ratnoj vje-Stini, poprimivsi od Germana savrsenije oruzje i stvarajuci vojske,

' Od germanskoga kuning.

29

a time se vlast kneza kao vojvode sve to vise ustaljivala, jer jcseljenje i pomicanje na jug vazda bilo skopcano s borbama ; ali i otorn jedva moze da bude sumnje, da je seljenje bilo u prvom reduposljedica krvavih domacih svada izmedu pojedinih plemena. U ta-kovim su zgodama zacijelo sazivali knezovi najodlicnije Ijude nasavjet i tek u sporazumu s njima posli su u pljacku, ponajvise zablagora (stokom). Razumije se, da je vec onda vrijedilo u glavnorapravilo, da se ide u boj u tudu zemlju ; no Juzni su Sloveni ipakili pojedince ili u omanjim skupinama polazili u sluzbu i k nepri-jatelju, narocito u bizantinsko carstvo. O duznosti spram domovincne moze u to doba uopce jos da bude govora ; onda se ratovalo,

gdje se raislilo naci licne koristi, a protiv koga ili za koga, bjese svejedno. To je prirodna posljedica seljenja, pace kad bi neprijatelj na-valio jacom silom, Juzni se Sloveni povukose u sume i bare, ili sa-svim ostavise svoje kolibe, pa se nastanise u drugom kojem kraju.Stoga je domovina tada bilo pleme, a ne zemlja.Pored toga jos je od presudnoga znacaja, da su se bez sumnjeodmah od prvoga pocetka, kad su nastajale drzavne slovenske orga-nizacije, one umanjivale d i o b o m izmedu vladarskih sinova ili brace,a to je dovelo do stvaranja raznih sredista. Oko njih su seokupljali pojedini rodovi, a medu njima je onda zacijelo dolazilo dokrvavih sukoba. Samo u vecim pothvatima, a za volju obilnijega pli-jena, oni su se znali sloziti u ovece skupine, no to bi prestalo,

cim bi se cilj postigao. Ova slabost drzavne svijesti i narodnogaosjecaja potrajat ce jos veoraa dugo medu Juznim Slovenima i glavnije tumac za razumijevanje njihove starije historije. Tako dakle nece Juzni Sloveni a to vrijedi za sve Slovene u pocetku svojehistorije istupati kao jedinstven narod s jedinstvenimcilj em, ved zasebno, u omanjim plemenskim organizacijama, Stogase i slovensko prosircnje i seljenje vrsilo samo postepeno bez oso-bitih dogadaja, slicno prokapljivanju, ili kao kad se povodanj pola-gano pomice naprijed.

Pomicanje i seljenje. Prve provale Slovena i Anta u bizan-tinske provincije juzno od donjega Dunava, koje nam zabiljezisebizantinski Ijetopisci, zapocinju se u prvoj 'polovini VI. vijeka. Odtoga vremena dakle datira i historija Juznih Slovena, obiljezena vla-

danjem cara Justina I. (518527), a jos vise njegova nasljednikaJustinijana I. (527-565), sastojeci se od redovitih provala u carskc

provincije s jedne strane preko donjega Dunava, a s druge u ne-

30

prekidnom pomicanju na zapad u Panoniju. Kod toga podupiraseJuzne Slovene dugotrajno ratovanje carstva s Perzijom, pa vandalskii gotski ratovi Justinijanovi, buduci da su tada carske cete bile po-vucene s Balkanskoga poluotoka, a sam Justinijan nije davao slo-venskim pljackaskim provalama vecega znacenja. Jer kako JuzniSloveni nijesu imali ni drzave ni stalno provedene vojnicke organi-zacije, car odista nije ni mogao doci na misao, da ce se iz njihvremenom izleci vece zlo za drzavu. Slovensko upadanje u provin-cije carstva ipak pokazuje dvije razlicite faze. U ranije doba JuzniSloveni provaljuju u carstvo samo plijena i roblja radivracajuci se svaki put natrag preko Dunava u svoja obitavalista- idocnije idu oni za tim, da stvore na p r e k o d u n a v s k o mispraznjenom i opustjelom carskom zemljistustalne n a s e o b i n e. Ova druga faza narocito je u svezi s do-laskom Avara.

Avari. Avari ili Obri bijahu konglomerat raznih turanskih azij-skih plemena, u kojem bijahu hunsko-ugorski copori u vecini Okosredine VI. vijeka stigose pod vodstvom kagana Bajana na za-padnu obalu Kaspijskoga mora i ponude se u sluzbu caru Justini-janu Drzeci se nacela, da treba barbare unistavati barbarima, carim li,epo pnmi poslanike i uze ih u sluzbu, odredivsi kaganu go-disnju novcanu potporu (558). Vec oko 562. nalazimo Avarc u da-nasnjo, Dobruci i u Vlaskoj nizini. a poslije odlaska Langobarda izdanasnje Ugarske u Italiju (568), zapreme oni srednje Podunavlje iFotisje, a samo Srijem dospije u ruke bizantinskoga carstva. Nosada se razvrze prijateljstvo izmedu carstva i Avara, ,er su oni svo-jatah Srijem i grad Sirmij za sebe, ali u prvom sukobu pod gradombudu suzbiti, tako da je Bajan tek 580. ponovo navalio na grad iiza dvogodisnje podsade i zauzeo (582), Odmah potom unisti pozarbirmi,,

1 tako propade nekad toliko slavni grad, koji se sjajem iIjepotom mogao da mjeri i s najvecim gradovima u carstvu.

Iza toga nastade avarsko-bizantinsko ratovanje, koje potraja uzneke sada krace sada vece prekide sve do 626. S Avarima polazilisu 1 pomicah se naprijed jos i mnogobrojni im Sloveni podanici uJ'anoni)!, a i Sloveni saveznici iz Dacije (Vlaske.). Sada nasele po-lako bez vecih dogadaja Juzni Sloveni svu danasnju Slavoniju, Hrvatskujugozapadnu Ugarsku i slovenacke zemlje do talijanske mede nazapadu, a do izvora Mure i Murice na sjeveru. U Dalmaciju prova-lise Juzm Sloveni s Avarima Ijeti 597., a potom sve cesce i snaznije,

31

iako da se je vec 599, papa Grgur I. tesko zabrinuo, da Sloveni nc ce

preko Istre upasti i u samu Italiju. Dosada bjesc primorje dalma-

tinsko postedeno, ali poslije prijeke smrti zasluznoga cara Maurikija

(604), kad zavlada bizantinskim carstvom upravo anarhija, dosao je

i na nj red. Uz mnoge druge ugledne gradove padc konacno i slavna

Salona (oko 614.), a s njome i vlast bizantinske c.arevine u sjeve-rozapadnom dijelu Balkanskoga poluotoka ; jedino Jader i Tragurij

te gradovi po otocima ostadose ili netaknuti ili bar nijesu bili ra-

zoreni.

Nevolja bizantinskoga carstva dosla je do vrhunca, kad 626.

udare Avari i Sloveni na sam Carigrad, dok su s azijske strane

imali na nj udariti Perzijci. No prvi budu potuceni na moru Slo-

veni, kad su trebali da prevezu perzijske cete na evropsku stranu

Bospora, i vrate se potom natrag, nasto i Avari ostavisc bojiste.

Neuspjeh pod Carigradom nanese tezak udarac gospodstvu avarskom,jcr bijase ociti znak slabosti njihove. Ubrzo skocc protiv njih dosa-

dasnji im podanici Sloveni sa svih strana, narocito knez S a m o,

vladar zapadnih Slovena, kojega je vlast imala svojc srediste u Ti-

ringiji i Ceskoj. Poslije poraza avarskoga oslobode se njihove vlasli

i Juzni Sloveni od Save do mora, dok su oni izmedu Save i

Drave u Panoniji jos i dalje morali priznavati vrhovno im gospodstvo.

Avari sami bise stisnuti na danasnju ugarsku ravnicu i Srijem, aSloveni ostadose sami na danasnjem hrvatskom zemljistu, sto su gapomalo naseljavali pocevsi od druge polovice VI. vijeka. Time se i

svrsilo njihovo doseljenje oko polovice VII, vijeka.Romansko zitcljstvo. Za ovih navala na Panoniju i Dalmaciju

stari je element romanski ponajvise isceznuo, a samo djelomice se

spasao bilo na otoke i u neke utvrdene primorske gradove, bilo u

planine, provodeci odsada zivot pastirski (Vlasi, u gradovima Ro-

mani ili docnije Latini.) Jedan se dio salonskih bjegunaca opet utece

u Dioklecijanovu palacu, koja bjese doduse oplijenjena do zadnjega

kuta, ali kao temeljna zgrada jos je uvijek pruzala dosta zastite i

krova. Pomalo urede sebi ovi bjegunci ovdje svoja stalna obitavalista

i poloze tako osnovu gradu zvanom S p a 1 a t u m ili S p 1 j e t,koji

se pravo poce razvijati onda, otkad se u nj sklonise i salonski bje-

gunci s otoka. Za vrijeme ovih nevolja priskoci prognanim romanskim

krscanskim ziteljima u pomoc papa Ivan IV. (640-642). i sam rodom

iz Dalmacije, poslavsi onamo opata Martina s obilnim novccm, da

iskupi od poganskih Slovena krscansko roblje, sto mu je uspjelo,

32

pace on je torn prilikom sabrao po Dalmaciji i kosti krscanskibmucenika, tako salonskoga biskupa sv, Dujma i njegovih drugova, idonio ih u Rim, gdje ih je papa dao poloziti tik lateranske bazilikcu posebnoj kapeli. Sloveni se medutim rasire ogromnim prostorimaBalkanskoga poluotoka te susjedne Panonije i Norika, ali bez teznje,da stvore drzavnih organizacija, vec jedino sa zeljom, da nadamjesta za svoj plemenski zivot. Kako je carstvo bizantinsko tadabilo u neprekinutim teskim ratovima s Arapima, nije diralo u njih,ali kad je car Konstantin IV. Bradati (Pogonat) tako odlucno potukaoArape, da su zamolili mir na dvadeset godina (678), onda su i Slo-veni iz Dalmacije poslali poslanika u Carigrad i zatrazili mir; carna nj pristane priznavsi im nasclja, a oni opet prime njega kaovrhovnoga gospodara svoga.

Slovcnsko ziteljstvo. Glavno pucanstvo u Panoniji i Dalmacijibijahu Sloveni, koji sada dadose nova imcna mjestima, rijekama iplaninama, a samo ondje, gdje su culi od starih zitelja starija imena,pridrzase ih preudesena prema svome izgovoru. Tako nastade odNona Nin, Salona Solin, Siscia Sisak, Sirmium Srijem,od Draus Drava, Saus Sava, Oeneus Una, Promona Promina, Brattia Brae, Pharia Hvar, Arba Rab. No kodtoga se jasno opaza, da su se stara imena poglavito uscuvala uzmore i po otocima, dok je unutrasnjost dobila uz rijetke izuzetkesasvim nova slovenska imena.

Sloveni raspadali su se na mnogobrojna plemena, jer su u prvimvijekovima produzili i u novoj domovini zivot, kakav su provodiliu staroj postojbini. Medu ovim plemenima sa zupanima na celuisticala su se bez sumnje vec sada H r v a t i i S r b i, oba najodlicnija^ali p o li t i c k e vaznosti jos nemaju sve do pred kraj VIII. vijeka.Uz Slovene i Romane na primorju preostalo je i dosta A v a r a, po-glavito u danasnjoj licko-krbavskoj zupaniji, gdje im je glavar nosioime b a j a n, od kojega docnije kad Avara nestade medu Hrva-tima postade hrvatsko b a n, u prvi kraj vojnicki zapovjednik.zupanija licke, krbavske i gadske.

Obnovljcnjc bizantinske Dalmacije. Tek poslije gubitka ra-venskoga egzarhata (750) posveti carstvo vise brige Dalmaciji, gdjeje poslije pada Salone vas politicki i krscanski zivot bio ogranicenna neke otoke. Tada su vec nastupili bolji odnosi izmedu preo-stalih Romana i susjednih jos uvijek poganskih Slovcna, pa tako semoglo pomisliti bar na neku obnovu staroga stanja. Prije svega bi u

33

Spljetu uredena biskupija (odnosno naslovna nadbiskupija), kao basti-nica stare Salone, a podredena bjese carigradskomu patri-j a r h u, jer je jos odredbom bizantinskoga cara Lava III, Izaurijskogaod 732. vas politicki teritorij carski imao potpa-dati pod patrijarha, Prvi biskup bjese Ivan Ravenjanin(oko 780.), koji preobrazi mauzolej cara Dioklecijana u stolnu crkvu,koju posveti blaz, djev. Mariji, a tek docnijc bjese prozvana po sv.Dujmu. Politicka vlast opet dobi svoje srediste u Zadru, gdje je sto-lovao carski namjesnik (dux), a potpadahu poda nj jos i gradoviTrogir i Spljet te glavni otoci Krk, Osor, Rab i Vergada ; ova oblastpridrza i dalje ime D a 1 m a c i j e (u drugoj polovici VIII, vijeka).

Oblasti slovensk. Sve su ove vazne promjene morale imatiutjecaja i na susjedne Slovene, koji su takoder oko toga vremenaobrazovali razne vece oblasti po svojem teritoriju, s knezovima nacelu. Uoci IX. vijeka one su vec postajale, a bile su u glavnomove: izmedu usca Rase (u danasnjoj Istri) i usca Cetine, pa Jadran-skoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem tokudalje na istok pre ma Bosni i Drini, prostirala se Hrvatska; odCetine do Neretve Neretljanska oblast; od Neretve do Du-brovnika Z a h u m 1 j e ili Hum; od Dubrovnika do Kotora T r a-vunja (ili Trebinjska oblast), a od Kotora do Bojane i usca DrimaD u k 1 j a, Sve su se ove oblasti sirile i u unutrasnjost do razvodnihplanina, sto dijele vode Jadranskoga mora od pritoka Save, gdje seu porjecju gornje Bosne sterala oblast B o s n a, dok se u porjecjuPive, Tare, gornje Drine i Lima, omedenu visokim planinama, nala-zila S r b i j a. U bivsoj savskoj Panoniji izmedu Drave, Save i pla-ninskoga niza od Risnjaka do Une i licke Pljesivice sirila se posebnaoblast, u kojoj je sve do XVII. vijeka prevladavalo ime slovensko,pa otale joj i ime S 1 a v o n i j a u latinskim spomenicima, a S 1 o-

vinci, Slovinje u hrvatskim ; mi cemo je zvati panonskomHrvatskom, Vjerojatno je, da je ona sve do pred konacnu pro-past Avara priznavala vrhovnu vlast njihova kagana, koji je tada jouvijek bio gospodar Ugarske ravnice i Srijema, a tako i onamosnjihSlovena,

Sve do pocetka IX. vijeka naziva se narod, koji se naselio uopsegu stare Dalmacije i Panonije u stranim izvorima toga vremenaj c d i n o pod imenom Slovena, dakle pod opcenitim nazivom. Nonema sumnje, da su vec tada zivjela i pojedina plemenska imena, au prvom redu oba najodlicnija : Hrvati i S r b i, ali ona izidose

3

Mna prvo mjesto tek kod stvaranja politickih oblasti, Tako se zgodi,da se jedan isti narod, iznajprije poznat u izvorima pod imenomSlovcna, stao kupiti oko dva plemenska imena Hrvata i Srba. Kakosc u kasnije vrijeme prosirila vecma politicka vlast jednoga ili dru-goga plemena, tako ce i odnosno politicko narodno ime obuhvatatisada veci, a sada manji prostor.

Ovo stvaranje vecih politickih sredista i prvi istup Hrvata iSrba na historijsko popriste u tijesnoj jc svezi s napredovanjimaobaju njihovih susjeda, s Francima na zapadu, a s Bugarimana istoku,

III.

Franci i panonska Hrvatska u IX. vijcku.Napredovanja franacka. U drugoj polovici VIII, vijeka stala

se vlast franacke drzave naglo siriti preko Italije na istok, primicucise granicama Balkanskoga poluotoka. Kad osvoji Karlo Veliki 788.bizantinsku Istru i pokori Bavarsku, podloze mu se i noricki Slo-veni ili S 1 o v e n c i, dosada podanici bavarski. Ovim osvajanjimapostade franacki kralj susjedom avarskoga kaganata i bizantinskogacarstva, odnosno panonsko-hrvatske i dalmatinsko-hrvatske oblasti.

Avarski rat (791, i 795.-796,), Zazeljevsi prosiriti vlast svoju doDunava i za kazan, sto su pomagali buntovne Bavarce, odluci scsada Karlo Veliki na rat protiv Avara. Taj sc rat vodio u dva maha(791. i 795. 796.), a sudjelovao je u njemu na strani franackoj sasvojim cetama i panonskohrvatski knez Vojnomir (795), Avari budupotuceni, a drzave njihove nestade, Tako se konacno oslo-bode panonski Hrvati prevlasti avarske, ali po-stanu podanici franacki. Panonsko-hrvatski knez bi pod-reden (kao i slovenacki i istarski) furlanskomu markgrafu, dok sucrkveni poslovi predani patrijarhu akvilejskom, koji je tada stolovaou Cividalu (Cedadu), Kako je vecina naroda jos uvijek bila poganska,isceznu sada njegovim krstenjem mnogobostvo iz panonske Hr-vatske (krajem VIII, vijeka), i sva zemlja izmedu Drave i Save doDunava potpade pod Karla Velikoga, dok najistocniji dio njezin dobiime Frankohorion, koje se sacuvalo do danas u nazivu sri-jemske Fruske gore,

Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Uto se zarati KarloVeliki s bizantinskim carstvom, a pogotovo otkad se godine 800.

35

okruni za cara rimskoga. Jos prije toga (799) pokusa furlanski mark-

graf E r i h provaliti u dalmatiasku Hrvatsku, no budc kraj Trsata

(Rijeke) potucen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podloze svojoj

vlasti dalmatinsko-hrvatsku oblast izmedu mora, Cetine i Vrbasa te

i nju podrede furlanskomu markgrafu, a kad bizantinski car Nikifor

ugovori s Karlom mir (803), odrecc se dalmatinske Hrvatske, pri-

drzavsi jedino primorske gradove i otoke (Dalmaciju). Medutim pre-dade se Dalmacija vec druge godine Francima, nasto ponovo planeIjuti rat izmedu oba carstva, a taj svri Karlovim porazom na moru.

Nato bi 822. ponovo ugovoren u Aachenu mir, kojim bi potvrdenonaj raniji od 803. : dalmatinska Hrvatska ostade u vlasti franackoj,a gradovi Zadar, Trogir i Spljet pa otoci Krk, Cres s Losinjem (Osor)i Rab u vlasti bizantinskoj s nazivom Dalmacija. Sada, pocetkomIX. vijeka, bise i dalmatinski Hrvati pokrsteni od fra-Tiackih misionara, a doskora i osnovana u Ninu zasebna hr-vatska biskupija, koja bjese izravno podvrgnuta papi. Dalma-tinsko-hrvatski knez opet, koga je narod sebi slobodno birao i koji

je sasvim slobodno upravljao zemljom, bjese podvrgnut vrhovnomuTiadzoru furlanskoga markgrafa, Prvi poimence nam poznati dalma-tinsko-krvatski knez krscanin bjese Viscslav (oko 800.), kojega jesjediste bio Nin. Spram franackoga vladara preuzeo je i on, kao ipanonsko-hrvatski knez, duznost, da ce na carskf poziv vjerno vrsitivojnu sluzbu.

Ustanak kncra Ljudevita (819823). Karlo Veliki umro je 814.,a naslijedi ga slabic sin Ludovik Pobozni. Njemu se u graduPaderbornu poklone oba podlozna hrvatska kneza : panonski Ljudcviti dalmatinski Borna. Medutim uze furlanski markgraf K a d a 1 6 takenasilno i okrutno postupati s panonskim Hrvatima, da se njihov knez

Ljudevit, cije je srediste bio tvrdi Sisak, poradi toga potuzio caru

Ludoviku. Kad to ne pomoze, dize se Ljudevit s narodom svojim naoruzje (819). Franci odmah otpreme jaku vojsku pod Kadaloom izItalije protiv njega, ali je Ljudevit tako odlucno razbije. da su muse potom pridruzili Timocani i Sloveni u danasnjoj Kranjskoj i Sta-jerskoj, dok se dalmatinsko-hrvatski knez Borna ustegao od saveza

s njime, spreman vjerno vrsiti vojnu duznost svoju na strani carevoj.Uto skupe Franci jos iste godine 819. novu vojsku, da pokore od-

metnule Slovene, dok je s juga udario na Ljudevita dalmatinsko-hrvatski knez Borna, Ljudevit pohita najprije u susret Francima, aonda se vrati natrag i potuce Bornu na rijcci Kupi ametom, a samo

36

hrabrosti nekih svojih vojnika imao je Borna da zahvali, sto i onnije u torn boju poginuo. Potom provali Ljudevit na zimu u dalma-tinsku Hrvatsku te je nemilice popali i pohara. Glas o Ljudevitovuuspjesnora ratovanju odjeknuo je daleko, i sada mu se pridruze joi ostali Sloveni sve do blizu Soce, Iza toga uzese redom kroz trigodine (820822) snazne franacke vojske udarati na velikoga bun-tovnika", ali se Ljudevit odrza sve do 822., kad je nova velika carskavojska, a to je bila vec d e s e t a po redu, oko augusta kretala irItalije na panonsku Hrvatsku. Pred torn silom umace Ljudevit iz Siskai prebjegne k Srbima, nasto Franci konacno pokore citavu panonskuHrvatsku, dok su Timocani dosli pod Bugare, Ali ubivsi svoga do-macina, nekoga srpskoga zupana, koji mu je valjda po nagovoruFranaka radio o glavi, Ljudevit se skloni u dalmatinsku Hrvatsku,Ovdje je jos 821, umro knez Borna, a naslijedio ga je narodnim iz-borom i carskom potvrdom sinovac Vladislav (821. do otprilike 835.)No knez Ljudevit potrazio je utocista kod Bornina ujaka Ljudemisla,a taj ga dade, zacijelo po franackom nalogu, ubiti (823).

Vaznost Ljudevitova. Ma da nije uspio svojim snaznim us tan-kom, knez Ljudevit ipak ide u red najznatnijih licnosti stare hrvatskcpovijesti. On je bio jedini hrvatski vladar, koji je oko sebe okupiopored panonskih Hrvata jos i velik dio Slovenaca i podunavskihSlovena, valjada Srba, ravnajuci bar kroz jedno vrijeme sudbinomcitave zemlje od izvora Save do usca Timoka u Dunav, Svojim jehrabrim istupora potresao i temeljima franacke velikc drzave, azemlju hrvatsku izmedu Drave i Save spasao od onakove kobi, ka-kova je stigla susjedne Slovence.

Franacko-bugarski rat. Pobjeda nad Ljudevitom ipak nije do-nijela Francima ocekivana ploda, jer se dobrza upletu zbog pogra-nicnih nekih pitanja u rat s Bugarima, kojima je tada vladao kanOmurtag. Za toga rata (827829) provale oni u panonsku Hrvatskui zadrze u svojoj vlasti istocnu Slavoniju i Srijem, Teske neprilike,sto ih je tada imao car Ludovik sa svojim sinovima poradi diobedrzave, bjehu razlogom, da je osvojenje bugarsko ostalo trajno, pacesada njihovom potporom zavlada u zapadnom dijelu panonske Hr-vatske knez Ralimir, koji bi tek 838. protjeran od Franaka,a zemlja izmedu Drave i Save (osim bugarskoga dijela na istoku)cini se da je dosla pod upravu donjopanonskoga kneza P r i b i n e(t 861.), a onda njegova sina Kocelja (f 876.). Tek pod kraj IX.vijeka opet se spominje u panonskoj Hrvatskoj kao zasebni knez.

37

Braslav (880900), vjerni vazal franacki. Kad je car Karlo III. Dc-beli opet sjedinio u svojoj ruci citavo franacko carstvo i dosao naistok svoje drzave u Tulln (nedaleko od Beca), pode i Braslav onamo,da mu se pokloni (884), U ratovima, sto su ih vodili car Arnulf imoravski knez Svatopluk, stajase Braslav na strani Arnulfovoj, po-mazuci ga izdasno savjetom i vojskom. Za toga ratovanja pojavi sena ravnicama Dunava i Tise nov narod, M a d z a r i ; oni pristanuuz Arnulfa, udare na moravsku drzavu i nasele danasnju Ugarsku(896). Dolaskom Madzara ujedared se izmijene politicke prilike upanonskoj Hrvatskoj : vlasti franacke nestade, a ubrzonalazimo panonsku Hrvatsku u najtjesnjoj svezi s dalmatinskomHrvatskom, s kojom obrazova ona hrvatsko kraljevstvo, Knezu Bra-slavu nestaje poslije 896, i traga.

IV.

Dalmatinska Hrvatska i Neretljani.(Do potkraj IX. vijeka).

Dok jc panonska Hrvatska bila pod vrhovnom vlascu franackom,a djelomice dosla i pod bugarsko gospodstvo, razvise se politickeprilike u dalmatinskoj Hrvatskoj sasvim drugim pravcem, a narocitoje na nj utjccala Venecija.

Za rimskoga vladanja zvala sc sva zemlja izmedu donjega Pada,Alpa, Soce i mora Venecija. Od vijekova donose moru alpskcrijeke ovoga kraja svu silu krsa i mulja, praveci tako uporedo s kop-tiom pjescane otoke i otocice zvane lidi", dok se mocvare izmedunjih i sucelne obale zovu lagune". Najznatniji lidi bili su GradeitGrado) kod usca Soce, pa Kaorle, Olivolo i Rialto, To je bila otodnaVenecija, Za burnih vremena seobe naroda, poglavito u prvoj polo-vici V. vijeka, potrazise zitelji nekih venetskih gradova zakloniStana ovim otocima i osnovase malu zasebnu oblast, bave

38

na evropski Zapad, a uvozeci na Istok u prvom redu oruzja, drva-i Ijudskoga roblja. Ova je dva posljednja predmeta cesto uzimala.s islocne obale Jadranskoga mora, ali je kod loga dobrza naisla naIjut i odresit otpor.

Oslabljenje bizantinske vlasti. Uto se zgodi i znatna promjena u.bizantinskom carstvu, Za traljavoga vladanja cara M i h a j 1 a II.Mucavca (820 829) stigose carstvo nekolikc teske nevolje. Domaccpobune pa nesrecne borbe s Arapima oko Krete i Sicilije slomiscbizantinsku vojnu snagu na kopnu i moru. To je bio mig, na koji suslovenska plemena uz Jadransko more juzno od Cetine, u prvomredu smioni Neretljani, redom otpali od Bizanta, a neki, sma-trajuci svoje krstenje znakom podloznistva carstvu, vrate se opetmnogobostvu, da bi tako zbrisali i taj biljeg dojakosnjih veza s car-stvom. U taj cas oni se oglase kao drski gusari, U isto vrijeme osjetese i dalmatinski gradovi mnogo slobodniji, dok se Venecija torn pri-likom takoder privremeno oslobodi vrhovnoga bizantinskoga gospod-stva. Kako je tada zbog gradanskih ratova u franackom carstvuoslabila i prevlast franacka u dalmatinskoj Hrvatskoj, podade se injoj prilika, da se javi kao nova sila na moru; kao knez vladao jetada Mislav (oko 835. do 845.), po svoj prilici nasljednik Borninasinovca Vladislava.

Borbe s Venecijom. Sukob izmedu Neretljana i Mlecana za-poceo se tako, da su oni stali hvatati mletacke trgovacke lade, za-cijelo osvecujuci se za ranije im nanesene stete. Iza poduze borbeposlju Neretljani oko 830. svoga poslanika u Veneciju, da sklopimir ; znacajno je, da se je taj poslanik torn prilikom pokrstio, Nastalidomaci nemiri u Veneciji ucinise, da mir nije dugo potrajao, jer za.koju godinu Neretljani opet napadnu i oplijene mletacke lade. U timsu bojevima sudjelovali i podanici Mislavovi. Konacno se digne 839.duzd Petar Trandeniks brodovljem te uklanjajuci se sukobuuglavi najprije u poljickom sv. Martinu trajan mir s hrvatskimknezom Mislavom, a onda preplovi na susjedne neretljanske otoke,gdje je vladao knez Druzak (Drosaicus), i sklopi takoder s njime mir.Ali vec na proljece iduce godine doslo je do novoga sukoba izmeduNeretljana i Mlecana, u kojem bi duzd Ijuto potucen. Cini se, da jetada neretljansko gusarenje dopiralo i do franacke Istre, jer italskikralj Lotar, sin cara Ludvika Poboznoga, utanaci pocetkom 840.s duzdom ugovor (pactum), koji se imao obnavljati svake pete godine,a po njemu bjese Venecija obvczana, da za trgovacke privilegije po-

39

dijeljene joj od kraljevine Italije priskoci u nuzdi sa svojim brodovljera

u pomoc istarskim i nekim drugim sjeveroitalskim gradovima protiv

Slovena".Arapski nalet. Oko toga vremena utvrdili su Arapi (Saraceni

= istocnjaci) moc svoju po vecem dijelu Sicilije i u nekim tockama

juzne Italije, narocito u Tarentu, u okolici kojega su (krajem 840.)

ametom potukli bizantinsko-mletacko brodovlje. Poslije toga udu na

proljece 841. u Jadransko more s